mlivoncic-zlocin abih

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 8. svibnja 2000. - podlistak: Napade je naredio Ejup Gani

PONEDJELJAK 8. svibnja 2000.

ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA 1

Napade je naredio Ejup Gani

Na mjestima zloina zloinci su ostavljali svoje pisane tragove, koji su stvarni peati njihovih zlodjela. Tako se na opljakanim i spaljenim kuama, crkvama i upnim uredima nalazi najee natpis "ABH", to je skraenica za Armiju BiH

Pie: Ivica MLIVONI

U ratnom sukobu Armije BiH i HVO-a 1992. do 1994. godine muslimanske Oruane snage poinile su zloine genocida i ratne zloine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ti zloini su najveim dijelom nepoznati, njihove poinitelje ne goni Haaki tribunal, o njima se malo pie. Od 1994. godine istraivao sam te zloine i svoje rezultate sam objavio u svojoj knjizi "Zloin s peatom", izdanje Mostar, Split, Zagreb, 1998. godine. Kroz moje ruke prolo je oko 10 tisua raznih dokumenata i fotografija iz razliitih izvora - Komisije za utvrivanje ratnih zloina HZ-a Herceg-Bosne, crkvenih arhiva, vlastite zbirke dokumenata, izvjetaji i reportae iz novina i slino. Rezultate svojih istraivanja objavljene u knjizi "Zloin s peatom" izlagao sam na ICTY-ju - Meunarodnom sudu za ratne zloine na podruju bive Jugoslavije u Den Haagu, a u procesu obrane generala Tihomira Blakia. Moja knjiga je na zahtjev tuitelja Haakog tribunala ula u slubene spise ICTY-ja i prevodi se na francuski i engleski, slubene jezike suda.

Zloini s peatom

Zato sam dao knjizi naslov "Zloin s peatom"? Na mjestima zloina zloinci su ostavljali svoje pisane tragove, koji su stvarni peati njihovih zlodjela. Tako se na opljakanim i spaljenim kuama, crkvama i upnim uredima nalazi najee natpis "ABH", to je skraenica za Armiju BiH. Na ruevnom zidu jedne kue u Borovici (Vare) napisano je "Dihad". U Guoj Gori u crkvi franjevakog samostana ostao je peat o poiniteljima zlodjela na arapskom jeziku. U crkvi u Docu (Travnik) na oltaru se potpisao neki "Ermin". Na crkvi u Bistrici (Uskoplje) bilo je vie natpisa. Na proelju pie "Slavna 317. brigada G. V. Bistrica boj. Armija BiH", a naslikan je grb brigade. U Glavicama potpisali su se neki "Senad, Asim iz Viteza" na zidu poruene i oskvrnute crkve. Na ambonu je naslikan znak njihove politike stranke SDA. Najbezoniji peat zloinci su utisnuli na oltaru crkve sv. Leopolda Mandia u elebiima kod Konjica. Na velikoj oltarnoj slici, koja predstavlja uskrsnuloga Krista, besramno je nadocrtan Isusu penis s natpisom na njemu "Isus za SDA", a u gornjem lijevom kutu slike prilijepljena je predizborna naljepnica s tekstom "SDA za cjelovitu BiH".

Poetak sukoba

HVO i Armija BiH su se zajedniki borili protiv srpskog agresora 1992. do srpnja 1993. godine. Nakoliko dana prije sukoba izmeu te dvije vojske u UNPROFOR-ovu transporteru u Maglaj je doao dr. Ejup Gani i dao nalog politikim i vojnim voama muslimansko-bonjakog naroda da Armija BiH napadne HVO i hrvatsko puanstvo. Sukob je poeo prvih dana srpnja 1993. godine i u

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/podlistak.htm (1 of 3) [19.5.2008 20:54:18]

http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/index.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/novosti.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/svijet.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/kultura.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/kronika92.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/magazin.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/split.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/zadar.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/dubrovnik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/sibenik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/rijeka.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/zagreb.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/herceg-bosna.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/dalmacija.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/prilozi.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/vodic.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/kolumne.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/osmrtnice.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000508/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/kontakt.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/linkovi.htmhttp://www.tel.hr/sldalm/arhiva/

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 8. svibnja 2000. - podlistak: Napade je naredio Ejup Gani

prvom naletu sravnjeno je 35 hrvatskih kua u selu Lijenica. U ratnom sukobu izmeu Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 24 ratne rtve, do toga je bilo osam zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, jedno dijete i 15 odraslih civila, a protjerano je 4200 ljudi. U rujnu 1993. i u sijenju 1994. u selu Novakovii je ubijeno 17 Hrvata. Meu tim rtvama bio je i Franjo (Ivia) Banovi (1951.), otac troje djece, kojega je identificirao njegov sin Marijan. Franjino tijelo je ekshumirano 18. oujka 1993. godine, a na mrtvom tijelu bili su vidljivi tragovi muenja i masakriranja. Ruke su mu bile vezane, skinuta je s njega odjea, le

je bez potiljka, nema oiju u dupljama i nema rana od vatrenog oruja. Tijelo Ilije (Ilijin) Babia (1961.), oenjenog i oca troje djece, ekshumirano je takoer 18. oujka 1994. godine. Tijelo je bilo bez odjee, s njegova vrata otkinut je lani, imao je oveu ranu iznad desnog oka i rez na desnoj strani vrata, duine 3-35 cm pa se zakljuuje da je muen i priklan. Ubijen je i zarobljeni vojnik HVO-a Ilija (Andrije) Slikovi (1964.), otac dvoje djece. Njegova glava je tek podsjeala na ljudsku glavu, jer je bila smrskana tupim predmetom, a po tijelu nije imao rana od vatrenog oruja. U Maglaju je svetite sv. Leopolda Mandia, crkva je podignuta 1978. godine, a muslimansko-bonjako stanovnitvo se nasilno uselilo u upni ruevni ured. Muslimansko-bonjake vlasti dugo vremena nisu doputale upniku don Ivi Ikiu sluenje svete mise u oteenoj crkvi. Sukob izmeu HVO-a i Armije BiH na zavidovakom podruju poinje kasnije. Prvi otvoreni sukob dogodio se 25. lipnja 1993. godine kada je Armija BiH minobacakom vatrom gaala selo Lovnica. Mete granatiranja su bile katolika crkva, katoliko groblje, prodavaonica ivenih namirnica i skupine hrvatskih kua. U sukobu Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 13 rtava, od toga je bio jedan zarobljeni i ubijeni vojnik HVO-a i 12 odraslih civila, a protjerano je i izbjeglo 4000 ljudi. U Gornjoj Lovnici 26. lipnja 1993. godine geleri granata Armije BiH ranili su etiri hrvatska civila, a meu njima je bila i Ivka Marti, koja je bila trudna. Od tih gelera pao je mrtav Ivica Vidovi (1964.), a teko je ranjen Franjo Lupi, otac etvero djece, i od tekih rana preminuo je u bolnici u Zagrebu. Hrvatski civili neprestano su strepili od granata i snajperista Armije BiH dok su traili vodu ili hranu, pohodili najblie, pomagali bolesne i starce, prenosili ranjenike.

Ubojstvo u bolnici

Snani topniki napad na selo Vrbicu izvele su postrojbe Armije BiH oko 10. rujna 1993. godine, a od topnikih granata poginulo je est, a ranjeno 14 hrvatskih mjetana. U selo Vinite 4. studenoga 1993. godine rano ujutro upala je skupina muslimansko-bonjakih diverzanata i plaenika iz arapskih zemalja i na brutalan nain ubila je dvojicu hrvatskih civila. Mato Knezovi, teki invalid, zaklan je u postelji, a Momilo Lui je izmasakriran na oigled supruge i djece. Vojnici HVO-a su 23. sijenja 1994. godine vojnom akcijom povratili predjel "Berii" u selu Lovnica i tom prilikom naili na masakrirano tijelo Ive (Nikolina) Juranovia, dozapovjednika HVO-a, roenog 1958. godine, oenjenog i oca jednog djeteta. On je zarobljen i uhien. Na mjestu zarobljavanja pronaena je njegova kapa i vei pramen kose, to upuuje na zakljuak da se otimao dok su ga tukli i muili. Oko 50 m od toga mjesta lealo je njegovo tijelo, usta su mu bila rasjeena s obje strane, od kuta usnica sve do uiju. Iz prsta njegovih ruku isupani su nokti, a noem su mu probijeni zglobovi na prstima ruku. Njegov spolni organ je bio odsjeen. Tragina je bila sudbina Stipe Banovia iz Travnika, koji je u borbama kod sela Lovnice 23. sijenja 1994. godine ranjen i zarobljen. On je prebaen u privremenu bolnicu Armije BiH, smjetenoj u zavidovikom poduzeu "Kristal". Tu je lijeen sve dok jednog dana u veljai 1994. godine u bolnicu nije doao Sead Smajlovi, Musliman-Bonjak iz Zavidovia i na bolnikom krevetu iz pitolja ubio vojnika HVO-a Stipu Banovia. (Nastavlja se)


SLOBODNA DALMACIJA, UTORAK 9. svibnja 2000. - podlistak: Kiseljak: Pokolj nad djecom i enama

UTORAK 9. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Kiseljak: Pokolj nad djecom i enama

U tekim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na podruju epa postrojbe muslimansko-bonjakih snaga poinile su 94 ratna zloina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata

Pie: Ivica MLIVONI

Srednjobosanski gradi epe lei na rijeci Bosni, na cestovnoj i eljeznikoj prometnici Sarajevo Doboj. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine opina je imala 22.966 itelja, od toga su Muslimani-Bonjaci inili 47,1 posto, Hrvati 39,6 posto i Srbi 9,9 posto. Udio Hrvata stalno je opadao zbog iseljavanja, a na popisu stanovnitva 1971. godine inili su 42,4 posto ukupnog broja itelja. Ista sudbina je pogaala i Srbe, ali se zato stalno poveavao udio Muslimana-Bonjaka.

Napad na epe

S poetkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu epaki kraj zajedniki brane Hrvati i Muslimani-Bonjaci, organizirani politiki i vojno u HVO-u. Oni imaju zajedniku ratnu bolnicu, zajednike medicinske ekipe, borili su se skupa na crtama bojinice. Odlukom kriznog taba opine Maglaj od 2. lipnja 1992. godine obrana teritorija povjerava se HVO-u i formacije teritorijalne obrane (TO), u kojima su bili Muslimani-Bonjaci, trebale su se staviti pod zapovjednitvo HVO-a. Pod utjecajem politike SDA i politiara iz Sarajeva nastaju napetosti izmeu dva naroda, vojnici HVO-a Muslimani-Bonjaci poinju naputati zajednike crte bojinice i zbog toga su hrvatski bojovnici bili ranjavani i ginuli. Kada je formirana Armija BiH napetosti postaju sve vee. Na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1993. godine, dok se sluila sveta misa u epu poeo je napad muslimansko-bonjakih snaga. Napadnuto je epe, a uz njega Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi eher. Od tada epaki kraj je u potpunom okruenju vojske Republike Srpske i Armije BiH, a borbe su bile estoke s mnogo ranjenih i poginulih vojnika na sve tri strane.

ivi zid

U tekim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na podruju epa postrojbe muslimansko-bonjakih snaga poinile su 94 ratna zloina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata. U epakoj opini paravojne i redovne postrojbe Armije BiH poinile su dva masovna zloina. U travnju 1993. godine u selu eljezno Polje smrtno je stradalo 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak pobijena su 43 Hrvata.


http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/index.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/novosti.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/svijet.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/sport.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/kultura.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/kronika92.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/magazin.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/split.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/zadar.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/dubrovnik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/sibenik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/zagreb.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/herceg-bosna.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/dalmacija.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/prilozi.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/vodic.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/kolumne.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/osmrtnice.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/kontakt.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/linkovi.htmhttp://www.tel.hr/sldalm/arhiva/http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=182http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=182

SLOBODNA DALMACIJA, UTORAK 9. svibnja 2000. - podlistak: Kiseljak: Pokolj nad djecom i enama

Kiseljak je selo istono od grada epa i u njega su 16. kolovoza 1993. godine preodjeveni

u vojnike HVO-a upali diverzanti iz 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Bilo je to u predveerje, vojnici HVO-a bili su iznenaeni i dok se postrojba HVO-a konsolidirala vojnici Armije BiH poinili su zloin nad starima, enama i djecom. Vatrenim i hladnim orujem ivot su izgubile 43 osobe. Kada su upali u selo, vojnici Armije BiH iz kua su istjerali hrvatske civile i postavili ih kao ivi zid prema postrojbi HVO-a. Hrvatica iz epakog sela Kiseljak, majka petero djece, o tome zloinu svjedoila je 21. veljae 1994. godine i o tome rekla: Muslimanski vojnici su se meusobno dovikivali s Allahu ekber. Skupilo se vie od 20 muslimanskih vojnika. Prijetili su, psovali: Znat ete vi, ustae, to su balije. Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivi da se meusobno dre tako da njima mogu biti ivi zid... Vraali su se natrag. I onda uh Ivanu: Joj, mama! Pogledah kroz prozor, Ivana pade i nije vie progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. ula sam kako viu: Sad ete vidjeti to su balije. Majku vam ustaku, sad ste nai. Prija Kata Krezi pala je na lea s rukama prekrienima na prsima. Floro je leao na putu pod prozorom, a kraj njega je na trbuhu puzila moja snaha Ankica, Florina sestra. Jaukala je. Janja i Jozo Bulaji leali su jedno na drugom. Mislila sam da su oboje mrtvi. Ivana i Franju smo vidjeli kroz balvane. Franjo je leao s iznutricama vani. ula sam kako kae Ivanu da mu stavi drvo pod glavu. Ivan je to uinio i trudio se da mu jezik izvue vani. Ali, Franjo je istog trenutka umro...

Bagariev apel

Ratni zloin pripadnika Armije BiH nad hrvatskim puanstvom u epakom selu Kiseljak u svjetskoj javnosti je bio nezapaen. Predstojnik sektora za zdravstvo u odjelu obrane HZ Herceg-Bosne dr. Ivo Bagari 17. kolovoza 1993. godine o zloinu u Kiseljaku obavijestio je UN, UNHCR, UNPROFOR, WHO, ICRC, helsinki Watch New York, Amnesty international, UNICEF, The European Community i Cederica Thornberryja i apelirao za zatitu hrvatskog puanstva u Bosni pred genocidom koji provodi Armija BiH. epe je bilo u okruenju, a muslimansko-bonjake vlasti nisu doputale pristup humanitarnim organizacijama, inozemnim novinarima i europskim promatraima blokiranjem putova i polaganjem mina. Za ratni zloin u selu Kiseljak vojnom tuilatvu u Travniku 29. studenoga 1994. godine podnesena je krivina prijava. Ona je podnesena protiv Suada Hasanovia, zapovjednika 303. brigade, i Mirsada estia, zapovjednika II. bataljuna 303. brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH, kojemu je sjedite bilo u Zenici. Uz njih krivina prijava je podnesena protiv Ramiza Beirhodia, roenoga 1953. godine, zapovjednika specijalne policijske postrojbe Odreda MUP-a CSB Zenica. (Nastavlja se)

Urednik: Ivica Profaca, Tehniki suradnik: Goran Bai,

Internet podrka: NETmedia d.o.o. Sva prava pridrana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999.

Posljednja nadopuna: 2000.05.08. Stranice prilagoene za INTERNET EXPLORER 4 (800x600pix, 24bit)


mailto:[email protected]:[email protected]://www.netmedia.hr/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000509/kolumne.htm

SLOBODNA DALMACIJA, SRIJEDA 10. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

SRIJEDA 10. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Uskoplje: Prvi sukobi jo 92.

U ratnom sukobu izmeu HVO-a i Armije BiH muslimansko-bonjake oruane snage upiru sve snage da osvoje prometnicu Bugojno-Uskoplje i spoje se kod Jablanice s pravcima prema Sarajevu i Mostaru. Prvi jai sukob dviju vojski izbio je 23. listopada 1992. godine

Pie:

Ivica MLIVONI

U ratnom sukobu izmeu Armije BiH i HVO-a Uskoplje /Gornji Vakuf bio je geostrateki i geopolitiki vana toka za obje strane. Iz Uskoplja putevi vode prema Jadranskom moru, preko Kupresa i Livna do Splita i preko Rame/Prozora, Jablanice i Mostara do hrvatske luke Ploe. Hrvatima je bilo vano sprijeiti prodor Armije BiH prema jugu, a muslimansko-bonjakim snagama da dobiju izlaz na more. Popisom stanovnitva 1991. godine opina Uskoplje/Gornji Vakuf imala je 15.181 stanovnika, a od toga su 55,84 posto Muslimani-Bonjaci, 42,51 posto Hrvati i 0,43 posto Srbi. Radi usporedbe navodimo da je u nahiji Uskoplje 1516. godine bilo 725 kuanstava, a od toga 72,55 posto kranskih i 27,45 posto muslimanskih.

Izvjee Unprofora

Srpska agresija na BiH sjedinila je Hrvate i Muslimane-Bonjake Uskoplja u zajednikoj obrani svojih domova. Hrvati su u obrani bili organizirani preko svojega HVO-a. Pod udarima srpske agresije hrvatsko stanovnitvo bjei u zapadnu Hercegovinu i Dalmaciju, a u uskopski kraj se doseljavaju izbjeglice Muslimani-Bonjaci i to poinje izazivati napetosti izmeu dva naroda. U sukobu izmeu dvije vojske bilo je mnogo ranjenih i ubijenih, sela su spaljena, domovi opljakani, narod je bjeao. Uskoplje je bilo podijeljeni grad. Dio pod kontrolom HVO-a zove se Uskoplje, po starom nazivu, a pod nadzorom Armije BiH Gornji Vakuf, a to je naziv grada poslije osmanlijske okupacije Bosne.

U ratnom sukobu izmeu HVO-a i Armije BiH muslimansko-bonjake oruane snage upiru sve snage da osvoje prometnicu Bugojno-Uskoplje i spoje se kod Jablanice s pravcima prema Sarajevu i Mostaru. Prvi jai sukob dviju vojski izbio je 23. listopada 1992. godine. Sve vee napetosti dovode do pravog ratnog okraja u noi 10./11. sijenja 1993. godine. U tome naletu vojnici Armije BiH 15.



SLOBODNA DALMACIJA, SRIJEDA 10. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

sijenja poinili su teki zloin masakrirajui Vinka apinu, kojemu su izvadili oi. U tom sukobu vojnici Armije BiH poinili su ratni zloin nad 13 hrvatskih civila i 8 zarobljenih vojnika HVO-a, prognano je 7000 civila. U selu Bistrica 17. sijenja 1993. godine ubijena je Rua Kvasina, u koju je ispaljeno 17 metaka. Prema iskazu svjedoka Ruu Kvasinu je ubio Smajil Proki, Musliman-Bonjak, jedan od tadanjih zapovjednika Armije BiH. Istoga dana iz Bistrice su odvedeni Stipe i Ivica kraba, a poslije toga su zapaljene njihove kue. Vojnici Armije BiH tom prigodom bili su u uniformama HVO-a. Stipe i Ivica kraba su masakrirani, po tijelu su imali modrice i krvne podljeve, nije bilo prostrijelnih rana. Njihova tijela je nakon 15 dana pronaao civil Ante Ivankovi, a isti dan je ubijen iz snajpera. Predstavnici Unprofora su preuzeli leeve, napravili obdukciju i izvijestili da su masakrirani.

Prstima su sebi kopali grobove

U selo Bojska u sijenju 1993. stie Hanefija Priji zvani Paraga, sin Fazlije, koji je stekao naziv hrvatomrzac. S njegovim dolaskom u Bojsku poeli su nestajati Hrvati u kanjonu Bistrike rike, tonije u mjestu Guser. Na tom putu nestali su Rafael ili iz Travnika, Ante Djepina iz Travnika i Mijo Mili Jerkin iz Krupe, opina Uskoplje. U tom selu je 7. veljae 1993. godine izvreno viestruko ubojstvo hrvatskih civila. U jednoj umici izmasakrirani su Ilija (Franje) Okadar i njegova sestra Pavka. Otac Franjo Okadar i sestra mu Finka uspjeli su pobjei i privremeno se skloniti kod Dragana Frnajia. U toj kui su 21. veljae ubijeni, a njihova tijela su izmasakrirana. Prema jednom dokumentu, Pavka i Finka Odakar su 7. veljae silovane. U prolazu kroz Uskoplje /Gornji Vakuf konvoji humanitarne pomoi doivljavali su teke momente od muslimansko-bonjakih ekstremista. U svibnju 1993. u tom gradu je nasilno zaustavljen konvoj humanitarne pomoi od 13 kamiona za Fojnicu, a predvodio ga je fojniki gvardijan fra Nikica Milievi, kojega e u studenomu u fojnikom samostanu ubiti vojnici Armije BiH. Fra Nikica je prethodno dobio sve potrebne papire za slobodan prolaz konvoja od muslimansko-bonjakih vlasti, ali je usprkos uhien, a s njim 14 vozaa, gornjo-vakufski upnik fra Vinko Tomas i dvije asne sestre. Vozai su bili u samicama, poniavani, premlaivani, nazivani ustaama, konvoj opljakan, svima je oduzet novac. Vojnici su govorili kako e svi Hrvati za godinu dana prijei na islam i da e im djecu poturiti. Uhienike su prisiljavali da se klanjaju i prstima kopaju sebi grobove.

Napad na konvoj Bijeli put

Tunu sudbinu je doivio i konvoj Bijeli put za Bosnu Srebrenu, pod pokroviteljstvom dr. Franje Tumana i u pratnji predstavnika Katolike crkve i Islamske zajednice. Konvoj su pratili dravnici, veleposlanici, crkveni velikodostojnici, medicinari, novinari, kulturni radnici, bilo ih je s vozaima kamiona 143. Postroje Armije BiH dva dana su konvoj zadrale u Uskoplju, iako su bile prijavljene sve dozvole iz Sarajeva. Na povratku iz Nove Bile konvoj je napadnut paljbom iz automatskog oruja, napadai su orujem napali goloruke humanitarce, sruilo se zlo na dobrovoljce, i na licu mjesta je poginuo voza iz Splita Ante Vlaji (1924.). upna crkva Gospina Uznesenja je teko oteena, toranj je bio sruen, svod je probila granata. Crkva u Bistrici je teko stradala i oskvrnuta. Slike u crkvi su pogaene i nakvaene, vidio se pale, bronani Gospin kip je bio razbijen, tabernakul je razbijen, kip sv. Ivana je bez glave, okolo ljudski izmet, stari zavoji, prazne limenke. (Nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, ETVRTAK 11. svibnja 2000. - podlistak: Krvava bitka za Bugojno

ETVRTAK 11. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Krvava bitka za Bugojno

Rat za Bugojno izmeu HVO-a i Armije BiH poeo je 18. srpnja 1993. godine. U tekim borbama postrojbe Armije BiH zauzimale su dio po dio grada i pred njihovim terorom dolo je do egzodusa 13 tisua bugojanskih Hrvata. U ratnom sukobu stradalo je 119 Hrvata ratnih rtava, od toga je bilo 5-ero djece, 74 odrasla civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a

Pie: Ivica MLIVONI

Muslimansko-bonjako nasilje nad bugojanskim Hrvatima i danas traje. Dok se vodio obrambeni rat protiv srpske agresije bugojanski Hrvati i Muslimani-Bonjaci zajedno su se branili. Ve u proljee 1993. godine rastu napetosti izmeu Armije BiH i HVO-a. Muslimani-Bonjaci postavljaju kontrolne punktove, kao u Veseloj, prolaznicima oduzimaju novac, razne predmete, pa i same automobile. Oni preuzimaju vlast u svim institucijama vlasti, Hrvati dobivaju otkaze, ali HVO jo djeluje.

Kobni srpanj

Srpanj 1993. godine bio je koban i tragian za bugojanske Hrvate. Rat za Bugojno izmeu HVO-a i Armije BiH trajao je kratko, a poeo je 18. srpnja 1993. godine. U tekim borbama postrojbe Armije BiH zauzimale su dio po dio grada i pred njihovim terorom dolo je do egzodusa 13 tisua bugojanskih Hrvata. U ratnom sukobu stradalo je 119 Hrvata ratnih rtava, od toga je bilo 5-ero djece, 74 odrasla civila i 40 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a. Na popisu stanovnitva 1991. godine opina Bugojno je brojila 46.889 stanovnika, a od toga je bilo 42 posto Muslimana-Bonjaka, 34,18 posto Hrvata i 18,49 Srba. Hrvati u bugojanskoj opini posjeduju 65 posto uglavnom najkvalitetnijeg zemljita. Za ratnog sukoba demografska struktura bugojanske opine potpuno je promijenjena jer su izbjegli Srbi i Hrvati, a u njihove domove naselili su se mnogobrojni muslimansko-bonjaki izbjeglice i prognanici s podruja dananje Republike Srpske. Preostali Hrvati utoite su potraili u upnoj crkvi sv. Ante, u upnom uredu i u nekim selima. U gradu je u prvi mah ostalo 3500 Hrvata, ali se ubrzo taj broj smanjuje. Preko 350 ih je zatoeno u zatvore i logore u Kulturno-sportskom centru, zgradi Gimnazije, O "Vojin Paleski", centralnom zatvoru na stadionu Iskra, Banci BiH, Ljubljanskoj banci i O Stipe ereka. Oni su tu izvrgnuti maltretiranju, raznim nainima muenja i poniavanja, gladovanju i prljavtini.

Kolci zabijeni u prsa i oi


http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/index.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/novosti.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/svijet.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/sport.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/kultura.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/kronika92.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/magazin.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/split.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/zadar.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/dubrovnik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/sibenik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/zagreb.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/herceg-bosna.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/dalmacija.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/tribina.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/prilozi.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/vodic.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/kolumne.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/osmrtnice.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000511/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/kontakt.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/linkovi.htmhttp://www.tel.hr/sldalm/arhiva/http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=946http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=946

SLOBODNA DALMACIJA, ETVRTAK 11. svibnja 2000. - podlistak: Krvava bitka za Bugojno

Stradanja bugojanskih Hrvata su bila velika: ubijani su, ene su silovane, pojedinci i skupine su masakrirani, ubijeni danima nisu pokapani. Morbidno se postupalo s Ilijom Mostarcem. Njegov le je pronaen s kolcima zabijenim u prsa, vrat i lijevo oko. Hrvatska stratita u bugojanskoj opini su mnogobrojna, navodimo lokacije s dvije i vie rtava: Vrbanja 3, Jablanje 5, Glavice 4, Odak 7, Zlavast 2, Kula 3, Gorua 4, Vuipolje 5, Graanica 17, Kula 3 i grad Bugojno 19. Jo ni danas se ne zna za sudbinu 21 uglednog bugojanskog Hrvata, koji su odvedeni iz logora, a razlono se dri da su svi pobijeni.

Svetogre nad crkvama

Kako se je postupalo s Hrvatima u bugojanskim logorima? Vojnici Armije BiH su Vlatka Kapetanovia izveli iz logora, ubacili ga u prtljanik automobila i odvezli u nepoznatom pravcu. Njegovo mrtvo tijelo pronaeno je u grmlju u selu Garaki Podovi. Hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a bilo je u bugojanskim logorima oko 600 jedno vrijeme. Najtei uvjeti su bili u logoru na stadionu Iskra. U logoru je bilo jako zaguljivo, nije bilo doputeno odlijepiti najlon s otvora da bi se zrak proistio, smrad je dolazio iz hodnika u kojemu je za sve bio samo jedan zahod bez vode, nou su se fekalije izlijevale po ljudima, pa su mnogi obolijevali. Predstavnici Meunarodnoga crvenog kria posjetili su logor krajem rujna 1993. godine i izjavili da je to najgori logor koji su vidjeli u BiH. U logoru u podrumu Gimnazije umrlo je nekoliko zatoenika. Zatoenicima je u logorima nasilno vaena krv za potrebe ratne bolnice u Bugojnu, a neki su poslije toga umrli jer je previe krvi uzeto. Neki su zatoenici umrli od batinanja. Franjo ulj je ubijen i izboden noem na svojoj njivi. Niko Grabovac je izveden iz logora zgrade Koprivnica i ubijen u parku ispred BH banke. Josipa Viskovi je imala 17 godina, voena je od jedne do druge muslimanske kue i u jednom momentu ubijena iz snajpera. Starac Ivo Viskovi (1906.) izgorio je u svojoj zapaljenoj kui. Vojnici Armije BiH su na bugojanskom podruju silovali vie ena. Mara Lui (1939.) silovana je i potom usmrena. U bugojanskoj opini je minirano i zapaljeno 2550 hrvatskih objekata. Poinjeno je svetogre nad katolikim crkvama i grobovima. U Drvetinama je zapaljena crkva, ostali su samo goli zidovi, a spaljen je i upni stan i u njemu 8 tisua knjiga hrvatske i svjetske literature. U Kandiji je na crkvi napisano "ovo e biti damija, Zecovi, Armija BiH. Bosanac sam delija." Velika crkva sv. Ante Padovanskoga u gradu je nekoliko puta oteena i minirana. Za zloine u bugojanskoj opini kod vojnih i civilnih vlasti HZ Herceg-Bosne podnesene su krivine prijave u studenome 1994. godine za poinjene ratne zloine. Osumnjieni su Devad Mlao, kojega bugojanski Hrvati i danas smatraju ratnim zloincem, a nedavno ga je suspendirao Carlos Westendorp. Zatim su osumnjieni Zeir Mlivo, Abdulah Jele, Senad Dautovi, Enes Handi, Selmo Cikati i drugi. Neki od njih danas zauzimaju visoka mjesta u Armiji BiH, SAD-u, institucijama vlasti na razini opine, upanije i Federacije BiH. (Nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 12. svibnja 2000. - podlistak: Kobni lipanj za Travniane

PETAK 12. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Kobni lipanj za Travniane

Mjesec lipanj 1993. godine bio je koban za travnike Hrvate. Bili su to dani stravinog ubijanja, silovanja, odrubljivanja glava, stradanja djece, ene i staraca. Ve 3. lipnja vojnici Armije BiH masovno uhiuju Hrvate u gradu Travniku. Svjedoci su prepoznali da su to inili pripadnici postrojbe zvane Kojoti, odjeveni u crne uniforme s crnim eirima na glavama

Pie: Ivica MLIVONI

Oduvijek je bilo poznato da onaj koji posjeduje Travnik i prijevoj Komar vlada srednjom Bosnom i prometnicom prema Jadranskom moru i Jajcu pa dalje Banjoj Luci i Zagrebu. Od 70.747 stanovnika opine Travnik s popisa 1991. godine bilo je 44,96 posto Muslimana-Bonjaka, 36,91 posto Hrvata i 10,99 posto Srba.

Opi progon

Srpski agresor je napao travniko podruje 1992. godine, a u ljeto se zaotravaju napetosti izmeu Muslimana-Bonjaka i Hrvata. Prvi incident se dogodio 20. listopada 1992. godine kada je na kontrolnom punktu kod Medrese u gradu ubijen Ivica Stojak, zapovjednik travnike brigade HVO-a, a puanu vatru otvorio je major Armije BiH Semir Terzi, zvani Tara, zapovjednik 7. muslimanske brigade. Mnotvo muslimansko-bonjakih izbjeglica i prognanika s podruja pod srpskom kontrolom slijeva se u Travnik i to pojaava napetosti izmeu dva naroda. No, to ne naruava saveznitvo Armije BiH i HVO-a, ali je ono konano uzdrmano 17. oujka 1993. godine kada su pripadnici Armije BiH, meu kojima je bilo i Arapa, ubili vojnike HVO-a Ivu Juria (1972.) i Zorana Matoevia (1967.) rafalima iz automatskih puaka. Dok su na asfaltu leali mrtvi u njih je iz blizine ispaljeno jo nekoliko rafala.

U travnju napetosti su na vrhuncu. Vojnici Armije BiH po gradu pale zastave bosansko-hercegovakih Hrvata i nakon toga incidenta postrojbe travnikoga HVO-a naputaju grad. U nastalom ratnom sukobu paravojne i vojne postrojbe Armije BiH poinile su ratne zloine nad 143 Hrvata, od toga su 5 djece, 88 civila i 50 zarobljenih vojnika HVO-a. Poetkom travnja 1993. muslimansko-bonjake postrojbe vre opi progon Hrvata, a u tome se istie Meetova policija, kojoj je na elu bio Ismet Kurteevi, zvani Mee, roen 1957.



SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 12. svibnja 2000. - podlistak: Kobni lipanj za Travniane

godine, vlasnik kafea Grozd. Tada je zatoeno 70 Hrvata u tvravu na starome gradu. Sredinom travnja trojica vojnika Armije BiH iz Krajike brigade u rudniku Bila upali su u kuu jedne Hrvatice (1940.), prijetili joj noevima, psovali njezine svetinje, pretresali kuu, oduzeli joj sav novac pod izlikom da je to za Hasinu vojsku, a potom su je dvojica silovala.

Davljenje konopom

U travnikom selu Miletii 24. travnja vojnici Armije BiH masakrirali su pet Hrvata, sposobnih za vojsku, a neki su od njih zadavljeni konopcem. Taj zloin u Miletiima poinili su Tahir Jaarevi, sin Dade, i Hamid Malenkovi, a akciju je odobrio Bahrudin Kumro, zapovjednik 2. bataljuna 305. brdske brigade Armije BiH. Mjesec lipanj 1993. godine bio je koban za travnike Hrvate. Bili su to dani stravinog ubijanja, silovanja, odrubljivanja glava, stradanja djece, ene i staraca. Ve 3. lipnja vojnici Armije BiH masovno uhiuju Hrvate u gradu Travniku. Svjedoci su prepoznali da su to inili pripadnici postrojbe zvane Kojoti, odjeveni u crne uniforme s crnim eirima na glavama. Toga dana u selu Polje ubijena su 4 mukarca, a u Slimenima je usmreno 6 Hrvata. Najvie stradalih u selima travnike opine bilo je 8. lipnja i to u Podstrinju 4, Maljinama 7, Buaku 30, Poljanicama 7, Grahoviima 4, Dolu Biloj 2, uklima 19, Brajkoviima 7, Krpeljiima 7 rtava. Dan kasnije u uklama su bile jo 2, a u Han Biloj 13 rtava. Tih dana u izbjeglitvo i progonstvo otilo je iz travnike opine oko 19 tisua Hrvata. Pri ekshumaciji u zaseoku Bikoi, selo Maljine, gdje je ubijeno 30 civila i zarobljenih vojnika HVO-a zapaeno je da je devet tijela bilo bez glave. Ta masovna grobnica je bila pokrivena gradskim smeem, koje je trebalo prikriti tragove zloina. Najvei broj zlodjela poinili su mudahedini, a za taj zloin Hrvati okrivljuju generala Mehmega Alagia, koji je osobno vodio te akcije, zatim brigadnog generala Envera Hadihasanovia, Demala Merdana, Esada Stipia i druge. Tih dana sramotno su se prema hrvatskom stanovnitvu ponijeli pripadnici Unprofora. Svjedoci su potvrdili da su transporteri Unprofora prevozili vojnike Armije BiH s jednog poloaja na drugi, a ranjene vojnike HVO-a nisu prihvaali makar su bili u kritinom stanju.

Pucnji po izbjeglicama

Pripadnici Britanskog bataljuna mirno su promatrali kako muslimansko-bonjaki snajperisti pucaju na hrvatske izbjeglice, pa Ivan epina, starac, ranjen u trbuh, njegova sestra u prsa, a unuka mu je ubijena. Snajper je pogodio i zapovjednika policijske postaje Velimira Matia. Katoliki sakralni objekti su unitavani i teko su stradali, kao crkva u Travniku, samostan i crkva u Guoj Gori, crkva u Docu. Umirovljeni travniki upnik don Vinko Vidakovi i asna sestra Ljubica ekerija teko su maltretirani. Oni su uhieni, asnoj je strgnuta krunica i don Vinku je bilo nareeno da je zgazi, to je odbio, pa su mu svezane ruke i dobio je deset jakih pljuski. Prijetili su mu da e mu odrezati mali prst, tukli su ga, slomili su mu dva rebra. Naveer je tuen po elu, pa je dva puta padao u nesvijest, a krv mu je ila iz nosa i na usta. Traili su da zanijee Krista, a kada je to odbio poeli su mu sjekiricom rezati uho i vrat, prijetili su mu da e ga zaklati ako ne prijee na islam. Prijetili su mu i da e ga sunetiti. Nareivali su mu da opsuje Gospu i Crkvu, a svijeom su mu prili nos. (nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, SUBOTA 13. svibnja 2000. - podlistak: Novi Travnik: Rafalima po susjedima

SUBOTA 13. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Novi Travnik: Rafalima po susjedima

Prije sukoba asnici Armije BiH uvjeravali su hrvatsko stanovnitvo u enkoviima da ne strahuje i da moe mirno ivjeti sa svojim susjedima Muslimanima-Bonjacima. Napad na selo izvelo je 700 vojnika Armije BiH, meu njima je bilo mudahedina, a zapovijedao je stanoviti uri, po zanimanju hoda u jednom bugojanskom selu

Pie: Ivica MLIVONI

Novi Travnik je tipino nacionalno mijeano podruje u BiH. Po popisu stanovnitva 1991. godine opina je imala 30.713 stanovnika, a od toga su Hrvati inili 39,59 posto, Muslimani-Bonjaci 37,85 posto i Srbi 13,33 posto. Udio Hrvata u ukupnom broju stanovnika se stalno smanjivao, na popisu 1971. bilo ih je 43,1 posto, a 1981. godine 40,3 posto. Opadao je udio i srpskog, a rasto udio muslimansko-bonjakog naroda. Za srpske agresije Hrvati i Muslimani-Bonjaci se zajedniki brane. Pred srpskom agresijom na drugim podrujima bjee i Hrvati i Muslimani-Bonjaci i nastanjavaju se u gradu i selima i to u srpskim kuama i stanovima, jer su se Srbi povukli na srpski teritorij. Taj pritisak izbjeglica potie napetosti i razne male sukobe izmeu dva naroda.

Topnitvom na bolnicu

U listopadu 1992. godine poinju otvoreni sukobi izmeu Armije BiH i HVO-a, a poprite sukoba je sam grad Novi Travnik sa selima enkovci, Sinokos, Donje Peine i Opara. U tim borbama poginulo je 15 vojnika HVO-a, a Armija BiH po prvi put upotrebljava topnitvo i unitava ratnu bolnicu i zapovjednitvo HVO-a. U Travnju 1993. godine dolazi do jaeg zaotravanja odnosa izmeu dva naroda. Armija BiH je 13. travnja kidnapirala tri hrvatska asnika i vozaa brigade "Stjepan Tomaevi" to je dodatno zaotrilo odnose, a napadi na Vitez i Busovau jo vie potiu strah i najavljuju sukobe. Bila je to akcija Armije BiH kojoj je bio cilj zauzeti cijelu Lavansku dolinu, a koju je najavljivao potpredsjednik predsjednitva BiH dr. Ejup Gani izjavivi Reuteru: "Mi emo zauzeti Lavansku dolinu, zatvorili smo krug i osigurali nae prostore u stanovitoj mjeri". U ratnom sukobu izmeu Armije BiH i HVO-a muslimansko-bonjake snage poinile su 63 ratne rtve nad Hrvatima u opini Novi Travnik. Od toga broja bilo je 11 djece, 48 odraslih civila i 4 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a. Sredinom travnja 1993. u selu Zanepii bilo je 9 rtava, 6. lipnja u Novom Travniku 30, 11. lipnja u Buduiima 3, 13. lipnja u Kasapoviima 3, 17. lipnja u Novom Travniku 1 i u Rastovcima 7 rtava 25. listopada 1993. godine.



SLOBODNA DALMACIJA, SUBOTA 13. svibnja 2000. - podlistak: Novi Travnik: Rafalima po susjedima

Ubijena i osmomjesena beba

Selo Zanepie Armija BiH je potpuno oistila od Hrvata, njihove kue su opljakane i spaljene. Za tih napada ubijeni su Mijo Vrhovac, Ivica Vrhovac, Niko Vrhovac i Niko ika. Niko Vrhovac je ustrijeljen iz blizine metkom u glavu, a potom mu je vojnik Armije BiH zabio no u srce. Od granata topnitva Armije BiH u selu je poginulo pet civila. Selo enkovii bilo je nacionalno mijeano, a na njega je 9. lipnja 1993. godine izvren napad sa sve etiri strane. Jedan svjedok je izjavio da je uo Mustafu Prlendu iz Sjenokosa

kako psuje "majku ustaku". Vojnici Armije BiH pozvali su Josipa (56) i Zdravka (23) Juriia da iziu iz kue. im se Josip pojavio na vratima, a bio je nenaoruan, sasjeen je iz automatskog oruja. Kad je uo pucanj na vrata je provirio sin mu Zdravko i u isti mah bio je ubijen. Svjedok toga ubojstva izjavio je: "Nisam vjerovao da e nas nai susjedi Muslimani tako napasti i hladnokrvno ubijati. Do tada su prema nama bili utivi, jedni drugima smo ili na kavu, na sprovode...". Prije sukoba asnici Armije BiH uvjeravali su hrvatsko stanovnitvo u enkoviima da ne strahuju i da mogu mirno ivjeti sa svojim susjedima Muslimanima-Bonjacima. Napad na selo izvelo je 700 vojnika Armije BiH, meu njima je bilo mudahedina, a zapovijedao je stanoviti uri, po zanimanju hoda u jednom bugojanskom selu. Od hitaca snajperista ginu mnogi civili u gradu Novom Travniku. Meu snajperistima uoeni su lanovi sportske streljake ete iz Zenice. Jedan otac je svjedoio kako je iz snajpera ubijena njegova petogodinja kerkica. Ona se igrala oko jednog naputenog automobila i tu je pogoena 30. rujna 1993. godine metkom u glavu. Prostrijelna rana bila takva da nije bilo nade da e preivjeti. Prebaena je u bolnicu, ali je preminula na samom ulazu. U selu Rostovci 25. listopada 1993. godine prodrli su mudahedini, pripadnici 7. muslimanske brigde Armije BiH, i poklali sedam hrvatskih civila, a djeaku Goranu Leiu su polomili noge i ruke. Mala Nataa je 7. listopada 1993. pogoena puanim zrnom iz snajpera ravno u srce, a pokopana je nou. Iz snajpera je 3. oujka 1994. godine ubijena osmomjesena beba u majinu naruju.

Obeaene crkve i groblja

U sukobu Armije BiH i HVO-a stradali su katoliki sakralni objekti, mnoga groblja su oteena i obeaena. upna crkva u Novom Travniku je oteena gelerima i granatama, upna crkva u Peinama je razruena, inventar je polomljen ili opljakan, krov je stradao, crkveni arhiv, knjige i ostala crkvena dokumentacija su nestali, a pred sam Boi 1996. godine podmetnut je oganj pod crkvu i upnu kuu pa je izgorjelo ono to je ostalo. upna crkva u Rastovcima je devastirana i opljakana, prozori i vrata su polupani, oteeni su krov i juni zid. Filijalna crkva u Sebeiu takoer je demolirana, vrata i prozori su polupani ili odneseni, lim s krova je skinut i opljakan. Ono to nisu uinile postrojbe Armije BiH dokrajile su "snage za brzo djelovanje", Britanski bataljun Unprofora je izvodio vjebe na prostoru Sebeia i kapelom se koristio kao metom za artiljerijsko gaanje. (nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, NEDJELJA 14. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

NEDJELJA 14. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Zenica: Prognano 17.000 HrvataHrvatsko je stanovnitvo u zenikoj opini ubijano na razne, esto vrlo okrutne naine. Mnogi su ubijeni metkom u potiljak, priklani su ili izbodeni noem, tupim im je predmetom razbijana glava, a nekima su glave odsjeene

Pie:

Ivica MLIVONI

Zenica je industrijski grad u srednjoj Bosni, smjeten na obalama rijeke Bosne i na cestovnom i eljeznikom pravcu Sarajevo-Doboj. U doba ranog kranstva tu je bilo sjedite biskupije Bistue Nova. Zeniko podruje je bogato antikim spomenicima i ostacima starokranskog perioda. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine opina broji 145.517 stanovnika, a od toga je Muslimana-Bonjaka bilo 55,22 posto, Hrvata 15,46 posto i Srba 15,41 posto. U ukupnom broju stanovnitva raste udio Muslimana-Bonjaka i Srba, a opada udio Hrvata, kojih je na popisu 1971. godine 21,9 posto.

Islamizacija grada

Srpska agresija potpuno mijenja demografsku sliku opine i grada Zenice. Sve vie je muslimansko-bonjakih izbjeglica i prognanika, kao i muslimana iz islamskih zemalja. Grad dobiva snano islamsko obiljeje, kino Metalurg je pretvoreno u Balkanski islamski centar, sav je obojen u zeleno i u njega mogu stupiti samo odabrani pojedinci.

Izmijenjena demografska slika grada i opine Zenica raa meunacionalne napetosti. Hrvati doivljavaju teka i esta maltretiranja, poniavanja, gube radna mjesta, izgone ih iz stanova i kua. Potaknuti opim ugroavanjem sloboda i prava svojih vjernika, katoliki sveenici zenike opine 28. travnja 1993. godine obratili su se zenikoj i svjetskoj javnosti priopenjem u kojemu govore o nevoljama katolika i pozivaju se na kransko naelo "ne ini drugome ono to ne eli da drugi tebi uine". A jo u svibnju 1992. godine bili su

napeti odnosi izmeu Muslimana-Bonjaka i Hrvata. Ta napetost se pojaala poslije 13. svibnja 1993. jer je toga dana ubijena dvogodinja djevojica Matea (Drago) Juri u oevu automobilu. Svjedoci su potvrdili da se na nju pucalo rafalnom paljbom s udaljenosti od 10 metara. Automobil je pogoen sa 17 metaka iz vatrenog oruja kako je ustanovila zenika policija. U opini Zenica za sukoba Armije BiH i HVO-a na hrvatskim stratitima bilo je 156 rtava, od toga


http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/index.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/novosti.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/svijet.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/sport.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/kultura.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/kronika92.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/magazin.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/split.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/zadar.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/dubrovnik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/sibenik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/zagreb.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/herceg-bosna.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/prilozi.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/vodic.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/kolumne.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/osmrtnice.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000514/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/kontakt.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/linkovi.htmhttp://www.tel.hr/sldalm/arhiva/http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=182http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=182

SLOBODNA DALMACIJA, NEDJELJA 14. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

ubijena su 82 zarobljena vojnika HVO-a, troje djece i 71 odrasli civil. U to vrijeme iz zenike opine prognano je 14 tisua Hrvata. U selu Dusini 26. sijenja 1993. bilo je 10 rtava, u ajdrau 2. travnja 2, u Podbreju 15. travnja 4, u Grmu 18. travnja 6, u unju 18. travnja najmanje 30, u Stranjanima u travnju 3, u selu Zahdlijama 4, u selu elju travnja 1993. 12, u unju 5. lipnja 17 i u ajdrau/Talniku 24. prosinca 3 rtve.

Allah kolje

Vojnici Armije BiH mnoge Hrvate su uhitili i strpali ih u logor prostorije Muzike kole u Zenici. Logorski uvari su fiziki i psiholoki maltretirali Hrvate. Tukli su civile, osobito mukarce, enama su prijetili da e biti silovane, a mukarcima da e biti obrezani po islamskom ritualu. U tome logoru je ubijeno 12 zarobljenih vojnika HVO-a. Radio Zenica na elu s novinarom Adamirom Jerkoviem otvoreno je raspirivao mrnju prema Hrvatima. U zenikom selu Kozarcima pripadnici Armije BiH tukli su zarobljene vojnike HVO-a toliko da su krvarili, zubi su im bili izbijeni, oi zatvorene od oteklina zadobivenih udarcima, a glave su im bile otekle. Vojnici su jedni druge hrabrili povicima "Allahu egber", a neki hoda je uzvikivao "Allah kolje", a drugi su mu u glas odgovarali "Allah kolje". U toj akciji je jedna starica zapaljena u Gavrinoj kui. U zenikoj bolnici od neovjenoga ponaanja umrlo je novoroene. Iz bolnice je nasilno izbaena rodilja E.. 24. travnja 1993. godine. Lijenik je odbio pruiti pomo novoroenetu i ono je zbog toga umrlo. Lijenik je odbio pruiti pomo uz rijei: "Zato to je otac djeteta pripadnik HVO-a."

Pismo Goldstoneu

Hrvatsko stanovnitvo je u zenikoj opini ubijano na razne, esto vrlo okrutne naine. Vojnici Armije BiH su krajem travnja 1993. godine zaklali staricu Maricu Luki (70), a sa sobom su poveli 20 njezinih ovaca. Mnogi su ubijeni pitoljem u potiljak, priklani ili izbodeni noem, tupim predmetom im je razbijana glava, nekima su glave odsjeene. U masakru u zenikom selu unuj 8. lipnja 1993. godine ubijen je Vlado Markovi (1922.), otac dr. fra Ive Markovia, poznatog mirovnjaka i profesora na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Saznavi pojedinosti ubojstva svoga oca Vladimira i drugih osam roaka, dr. Markovi je napisao otvoreno pismo predsjedniku Haakog tribunala Goldstoneu 5. veljae 1996. godine i u njemu precizno opisao zloin. Njegova obitelj brinula se za sirotoga Nihada Porobia zvanog Osman, Muslimana-Bonjaka, ali su i njega ubili vojnici Armije BiH da ne bi bilo ivoga svjedoka. Jedan starac je ubijen metkom u potiljak, drugi rafalom u kolima u kojima su ga vozili jer je bio nepokretan. Hrvati posebno optuuju zenikog gradonaelnika Besima Spahia to nije titio svoje graane Hrvate. Dr. fra Markovi navodi da su mu se obraali za zatitu Hrvati i da je on obeavao pomo, ali nita nije uinio. General Armije BiH Stjepan iber je pokrenuo istragu protiv poinitelja zloina u unju, ali od toga nije bilo nita. Hrvati su krivine prijave podnijeli i protiv Ramiza Dafirovia, predsjednika opinske vlade, Fuada Didia, sociologa, ministra koordinatora za religiju u opinskoj vladi, Ervina Baia zvanog Strela, zapovjednika Zelene legije, erifa Patakovia, jednoga od zapovjednika zloglasne 7. muslimanske brigade, Mahmuta ef. Karalia, ideologa te brigade i niz drugih Muslimana-Bonjaka. (nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 15. svibnja 2000. - podlistak: Vitez: Bitka za Lavansku dolinu

PONEDJELJAK 15. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Vitez: Bitka za Lavansku dolinuGlavni ratni sukob izmeu HVO-a i Armije BiH u vitekoj opini dogodio se 16. travnja 1993. godine. Jake snage Armije BiH iz svega oruja napale su ue sredite Viteza. Vode se uline borbe, a transporter britanskog bataljuna Unprofora upada u dvorite upne crkve sv. Jurja Muenika i odatle gaa hrvatske kue

Pie: Ivica MLIVONI

Usred Lavanske doline smjestio se Vitez, a u blizini rimskog naselja Mounj s ostacima starokranske bazilike. Prema popisu stanovnitva iz 1991., opina Vitez brojala je 27.859 stanovnika, od toga je bilo 45,49 posto Hrvata, 41,32 posto Muslimana-Bonjaka i 5,38 posto Srba. Udio Hrvata je desetljeima opadao, pa ih je na popisu 1971. bilo 49,4 posto, a 1981. 46 posto. Vitez je poznat i po razvijenoj vojnoj industriji, pa je i to jedan od vanih razloga to su ga Muslimani-Bonjaci eljeli staviti pod svoju kontrolu. Osim toga, plodna Lavanska dolina vrlo je pogodna za poljoprivredu i stoarstvo.

Unprofor po hrvatskim kuama

Sredinom listopada 1992. godine poinju ozbiljniji sukobi izmeu HVO-a i Armije BiH. Srbi osvajaju Karaulu i Potkraj, a u Vitez pristiu hrvatski izbjeglice i prognanici iz Jajca. I dok je glavnina vojnih snaga HVO-a bila u Jajcu branei kraljevski grad od srpske agresije, na podruju viteke opine izbija sukob izmeu HVO-a i Armije BiH. Muslimansko-bonjake vlasti nisu doputale da se alje pomo braniteljima Jajca, ve su, tovie, tu borbu iskoristili kao mogunost da osvoje cijelu Lavansku dolinu.

Glavni ratni sukob izmeu HVO-a i Armije BiH u vitekoj opini dogodio se 16. travnja 1993. godine. Jake snage Armije BiH iz svega oruja napale su ue sredite Viteza. Vode se uline borbe, a transporter britanskog bataljuna Unprofora upada u dvorite upne crkve sv. Jurja Muenika i odatle gaa hrvatske kue. Unprofor je taj svoj potez objanjavao injenicom da su u crkvi zatvoreni Muslimani-Bonjaci i navodno su ih strijeljali vojnici HVO-a. Viteki upnik fra Drago Pranje, zvani arli,

otro je prosvjedovao i izjavio da je taj dan Unprofor stao na stranu Armije BiH i ak je odbio prevoziti ranjene vojnike HVO-a u bolnicu u Novoj Biloj.


http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/index.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/novosti.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/svijet.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/kultura.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/kronika92.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/magazin.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/split.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/zadar.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/dubrovnik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/sibenik.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/zagreb.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/dalmacija.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/prilozi.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/vodic.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/kolumne.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/osmrtnice.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/impresum.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/kontakt.htmhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/linkovi.htmhttp://www.tel.hr/sldalm/arhiva/http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=657http://www.netmedia.hr/banman/cgi-bin/sldalm.pl?banner=NonSSI;page=657

SLOBODNA DALMACIJA, PONEDJELJAK 15. svibnja 2000. - podlistak: Vitez: Bitka za Lavansku dolinu

U opini Vitez za vrijeme ratnog sukoba HVO-a i Armije BiH 198 Hrvata bilo je rtvom ratnog zloina. Ubijeno je 90 zarobljenih vojnika HVO-a, 90 odraslih civila i 18 djece. Hrvatska stratita u vitekoj opini su: grad Vitez 7, Prnjavor 5, grad Vitez 8 djece, Brdo/Zabilje 13, Bobai 15, Krianevo Selo 74, Buhine Kue 26 rtava. U tome sukobu izbjeglo je 5500 hrvatskih civila.

Brutalna ubijanja

Brutalnost ubijanja hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a na vitekom podruju bila je esta. Hrvati su zatvarani u dom u Poulici, u "crnu kuu" u Bobaima, u drutveni dom u Prnjavoru. Uhieni su starci, djeca, ene, koji spavaju na betonu, u zgradama bez krova po kii i hladnoi. Mukarci su odvoeni da kopaju rovove za postrojbe Armije BiH na crtama bojinice, esto izloeni smrtnoj opasnosti i da kopaju grobove za poginule. Ginulo se od granata i mina, snajpera, koji su bili vrlo aktivni, od noeva, pitolja u potiljak, maeta. Tuna sudbina pogodila je 70-godinjega Jozu Rajia koji je 20. studenoga 1993. ubijen iz snajpera dok je na groblju u selu Zabilje palio svijeu na grobu svoje pokojne ene. Snajperist je ranio u nogu upnoga vikara fra Zdravka Dadia. U Vitezu su muslimansko-bonjake snage upotrebljavale i bojne otrove. Viteki Hrvati trajno e se sjeati 10. lipnja 1993. kada su stradala nevina djeca u igri. Oko 20 sati i 45 minuta 10. lipnja doletjela je granata s poloaja Armije BiH kalibra 120 mm i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14-ero djece u igri. Taj dan nisu dola muslimansko-bonjaka djeca da bi se igrala s hrvatskim vrnjacima. Netko ih je upozorio na opasnost. Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je umrlo u bolnici. Ostalih estero djece je ranjeno. Razorna mo granate vidjela se po tome su to dijelovi tijela djece visjeli po oblinjem drveu, a roditelji su svoju djecu prepoznavali po odjei i obui. Istoga dana je u Vitezu ranjeno 12-ero djece. Videokasete tog stravinog dogaaja nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mrea, a u Vitezu je bio stacioniran TV BBC.

Krianevo Selo i Buhine Kue

Posebno okrutan i divljaki zloin poinili su pripadnici Armije BiH u Krianevu Selu 22. prosinca 1993. godine. Toga dana dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH Demo Merdan je izdao zapovijed: "... unititi svu ivu silu, ukljuivo ene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovaa..." On je nadalje traio da se upotrijebe sva ratna sredstva, pa i bojni otrovi, a sve da se ini "u slavu uzvienog Alaha". Svjedoci zloina u Krianevu Selu kau da se uas ne moe opisati. Vojnici Armije BiH, posebno mudahedini izgledali su kao gorile koje ubijaju sve na to naiu, pa i ivotinje. Na tijelima zarobljenih vojnika HVO-a i civila vidjele su se prostrijelne rane nanesene vatrenim orujem iz blizine, zatim su to bile rasjekotine i nagnjeenja od otrih i tupih predmeta poput noa, sjekire, maete, ekia i drugih. Pripadnici Unprofora pokuali su ui u selo, ali su vojnici Armije BiH pucali na njih. Prijetilo se i ambasadoru ECMM-a Martinu Garrodu da e vojnici Armije BiH upotrijebiti oruje ako netko pokua ui u selo. Okrutan zloin poinili su pripadnici Armije BiH u Buhinim Kuama 9. sijenja 1994. godine. Duevnu bolesnicu Dragicu Petrovi tukli su ciglom po glavi i zatim je ubili. Nesretni Marinko Buhi (1957.) prepolovljen je na dva dijela pilom i donji dio njegova tijela naen je mjesec dana kasnije odvojen od gornjega dijela. Petar Perkovi je ubijen noem u vrat. (nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, UTORAK 16. svibnja 2000. - podlistak: Busovaa: Osam na jednoga

UTORAK 16. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Busovaa: Osam na jednoga

U busovakoj opini u ratnom sukobu izmeu HVO-a i Armije BiH bilo je 116 Hrvata i Hrvatica rtava genocida i ratnih rtava, a od toga je bilo 78 odraslih civila, troje djece i 35 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, a protjerano je 2500 civila

Pie: Ivica MLIVONI

Na putu Travnik-Sarajevo smjeten je gradi Busovaa, nedaleko od Viteza, u kojemu je glasovito svetite sv. Ante Padovanskog, a prema popisu stanovnitva iz 1991. godine imala je 2720 stanovnika. Na tom popisu opina je brojila 18.879 itelja, a od toga Hrvati su inili 48,2 posto, Muslimani-Bonjaci 44,7 posto, Srbi 3,3 posto i ostali 3,8 posto. U ovome stoljeu opadao je udio Srba i Hrvata, a rastao Muslimana-Bonjaka u ukupnom broju stanovnitva. Tako je na popisu 1971. Hrvata bilo 53 posto, a 1981. 49,6 posto.

Poelo je u sijenju 1993.

Za srpske agresije Muslimani-Bonjaci zajedno s Hrvatima brane svoje domove, ali i tada dolazi do napetosti. Busovaki Srbi su bili izrazili lojalnost HVO-a i predali sve oruje bive JNA, a postrojbe muslimansko-bonjakih snaga su 13. lipnja 1992. godine upale u sela Katii i Predjeli, preteito srpske, pa su najprije opljakali te spalili srpske kue. Stoer HVO-a je odluio zatititi Srbe i poslao je svoje jedinice, a Armija BiH je odgovorila vatrom pri emu je ubila jednog i ranila trojicu policajaca HVO-a. HVO je uzvratio na tu vatru pa su poginula tri, a ranjeno je vie vojnika Armije BiH. U busovakoj opini u ratnom sukobu izmeu HVO-a i Armije BiH bilo je 116 Hrvata i Hrvatica rtava genocida i ratnih rtava, od toga je bilo 78 odraslih civila, 3 djece i 35 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, a protjerano je 2500 civila. Hrvatska stratita na podruju opine Busovaa su Kauni 4, Gusti Grab 5, Puti oko 60, Pazii 5, Busovake staje 22 rtve. U sijenju 1993. godine zaotravaju se odnosi izmeu Hrvata i

Muslimana-Bonjaka. Vojnici Armije BiH 23. sijenja postavljaju barikadu u Kaunima i tu su ubijena 4 vojnika HVO-a, a meu njima i zapovjednik vojne policije Ivica Nikiin Petrovi. Poinju napadi na hrvatska busovaka sela, kue i gospodarske zgrade se pale, a civili ubijaju. Svjedokinja (1926.) izjavljuje da su susjedi u selu Javor sve palili i pri tome je ubijen sin Joze Stapi, koji je



SLOBODNA DALMACIJA, UTORAK 16. svibnja 2000. - podlistak: Busovaa: Osam na jednoga

istrao iz kue i 15 dana je leao nepokopan u upi, jer Muslimani-Bonjaci nisu doputali da bude pokopan. Tada su i silovali sestru svjedokinje. Najei napadi postrojbe Armije BiH na Busovau bio je 25. oujka 1993. godine. Oko 8500 vojnika raznih postrojba Armije BiH krenulo je iz Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice na Busovau. Grad je bio sav u okruenju i blokiran, ali je 1400 vojnika HVO-a izdralo sve te napade i obranilo grad. U ranim satima 17. travnja uslijedio je napad na sela Kuber i Puti i poeo je novi topniko-pjeaki udar na grad Busovau, a otpor HVO-a bio je odluan.

Logor za Hrvate

Oko 15 km od Busovae nalazi se izletite Busovake staje, a one su 15. lipnja 1993. godine bile stratite za hrvatske civile. Iz Busovae je 14. lipnja krenuo konvoj za Sebei po hranu za busovake graane. Tome konvoju prikljuile su se i neke izbjeglice iz raznih krajeva, ak iz Brkog, da bi prebjegle u Hrvatsku. Svi su tekom mukom doli na Busovake staje da bi se odmorili, okrijepili i konje nahranili pa nastavili putovanje. Na Busovakim stajama doekala ih je zasjeda vojnika Armije BiH. U ranu zoru 15. lipnja poelo je jaka pucnjava po konvoju, a pucalo se iz tromblona, minobacaa i automatskih puaka. ulo se zborsko pjevanje arapskih pjesama uz stravine povike "Allahu ekber", a pozivali su nas s "ustae, predajte se ionako emo vas pobiti". Jedna svjedokinja je izjavila da je tada pred njezinim licem bila blijeda slika iz Vijetnama. Ljudi su ubijani, krvarili, a nitko im nije mogao pomoi, neki su gorjeli u zapaljenim stajama. U Kaunima je bio logor "Silos" za Hrvate. Logorai su strano mueni, tueni rukama i nogama, bokserima u glavu, u zahod se ilo samo jednom na dan i to u etvero, a kada bi se vraali u svoje sobe onda su ih straari tukli koliko su htjeli. U busovakom selu ep poinjen je gnusni zloin silovanja Luce Vuleti, keri Mije Peria, roene u Kiseljaku 1923. godine. U veernjim satima 7/8. prosinca 1993. u njezinu kuu upala su tri vojnika Armije BiH, tukla su je nogama i pesnicama, tako premlaenu nekoliko puta su je silovali, glavu su joj razbili tupim predmetom, a noem su joj napravili rasjekotinu na glavi. Nju su pronali susjedi u tekom stanju, prebaena je u bolnicu u Zenici i tu su lijenici ustanovili da je silovana, da nosi vie povreda po glavi i jednu rasjekotinu od noa. Od tih rana umrla je 10. prosinca 1993. godine u bolnici.

Imena nisu nepoznata

Prema raspoloivoj dokumentaciji hrvatskih vlasti zna se tko je najodgovorniji za tolike zloine na podruju Busovae. Organizatori i naredbodavci su general Vehbija Kari, Refik Lendo, Enver Hadihasanovi, Dervi Sarajli, zvani Gico, Tahir Saraevi, Raidov, Hajrudin Deli, Raif Rizvi, Adis Palalija Mujin, Selver Popalovi, Vahid Tolj, Fikret Vreto, Mufid Rafalija, Hajrudin Selman Zihdijin. Podnesena je i krivina prijava zbog osnovane sumnje da su poinili zloine protiv Adema Abaza, zvanog Brada, zapovjednika, Edina Hakanovia iz Dusine, Nijaza Helvida, Filde ago, Barhe ago, Ahmeta Helvida, Kasima Helvida, Omera Helvida, Vehida Subaia, Ekrema iia, Fahrudina Delia i Hajrudina Belia. Oni su osumnjieni za zloine u Dusini i Vinjici kada je ubijeno 14 ljudi i vie ranjeno. (Nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, SRIJEDA 17. svibnja 2000. - podlistak: Kakanj: novo pomicanje granica vjere

SRIJEDA 17. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Kakanj: novo pomicanje granica vjere

Sutjeki kraj s varekom opinom je posljednja vee oaza katolianstva i hrvatstva prema granici Istoka i Zapada. Stoga bi etniko ienje toga kraja ili humano preseljenje Hrvata iz njega znailo pomicanje granica Istoka, hrvatstva i Katolike crkve prema Zapadu

Pie: Ivica MLIVONI

Udaljen od Sarajeva 52, a od Zenice 30 kilometara, Kakanj, rudarski industrijski gradi, smjestio se na rijeci Bosni. Podruje kakanjske opine je kultno mjesto bosanskih katolika i Hrvata. Kraljeva Sutjeska s glasovitim franjevakim samostanom iz 14. stoljea i crkvom sv. Ivana Krstitelja. U blizini je kraljevski grad Bobovac s mauzolejem bosanskih vladara, a sama Kraljeva Sutjeska je bila prijestolnica banova i kraljeva Kotromania.

Sablasno prazna sela

Franjevaki samostan je prava riznica hrvatske crkveno-kulturne batine, s knjinicom koja broji 31 inkunabulu, a itava BiH ih posjeduje tek 63, i arhivom u kojemu se uva vie od 3 tisue neprouenih turskih dokumenata. Sutjeki kraj s varekom opinom je posljednja vea oaza katolianstva i hrvatstva prema granici Istoka i Zapada. Stoga bi etniko ienje toga kraja ili humanon preseljenja Hrvata iz njega znailo pomicanje granice Istoka, hrvatstva i katolike Crkve prema zapadu i gubitak vjekovno hrvatskog povijesnog i katolikog prostora. Opina Kakanj je po popisu stanovnitva iz 1991. godine imala 55.950 stanovnika, a od toga je bilo Muslimana-Bonjaka 54,56 posto, Hrvata 21,59 posto i Srba 8,80 posto. Hrvata je 1971. bilo 33,2 posto. Ratnim sukobima kakanjska opina je doivjela veliku demografsku promjenu. Ona je bila gotovo sva etniki oiena od Hrvata i Srba. itava hrvatska sela su bez stanovnika, kue su opljakane, spaljene i minirane, a jo i danas sablasno zjape prazna hrvatska sela. S poetkom srpske agresije na obranu svojih domova prvi se digao i organizirao hrvatski narod u HVO, Muslimana-Bonjaka bilo je neto u HVO-u, a najvie u teritorijalnoj obrani kao integralnom dijelu JNA. Napetosti izmeu dva naroda su sve vie rasle, a do prvog incidenta dolo je 17. oujka 1993. godine kada je ranjena hrvatska djevojica Gordana Rado, a na nju su pucali vojnici Armije BiH. Istoga dana pripadnici muslimansko-bonjakih oruanih snaga ubili su u Kaknju Ivu Vuletia,



SLOBODNA DALMACIJA, SRIJEDA 17. svibnja 2000. - podlistak: Kakanj: novo pomicanje granica vjere

zapovjednika HOS-a. Zatim poinju istjerivati Hrvate iz njihovih kua i stanova. Sejo Kezi, pripadnik paravojne postrojbe Armije BiH koju je formirao imam eval Omerspahi, noem je ubio jednu stariju enu Hrvaticu.

Masovni zbjeg

Brojna su stratita zloina nad Hrvatima u kakanjskoj opini za ratnog sukoba izmeu Armije BiH i HVO-a. Ratnih rtava bilo je 79, od toga 61 odrasli civil, 6 djece i 12 zarobljenih vojnika HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 16. tisua Hrvata. Na blagdan sv. Ante Padovanskoga, kojega u Bosni uz katolike uvelike tuju i pravoslavci i muslimani, dolo je do masovnog stradanja Hrvata u opini Kakanj. Toga dana paravojne i redovite postrojbe Armije BiH ubile su u selu Drenoviku 16 Hrvata, u Slapnici 9, u Kraljevoj Sutjesci 4, u Bitranima 4, u Kovaima-Bradariima 10, u Grmaama 3. Frontalni napad postrojbi Armije BiH na hrvatska sela u kakanjskoj opini poeo je 8. lipnja, a kulminirao je 13. lipnja 1993. godine. U zbjeg je krenulo oko 15 tisua Hrvata, uglavnom ena, djece i staraca u Vare, koji ih je tekom mukom sve prihvatio. U tom napadu sudjeluju postrojbe Armije BiH iz Zenice, Kaknja, Visokog i Breze. Ti vojnici su provodili politiku sprene zemlje jer su hrvatske kue i stanove najprije pljakali, a potom ih palili i minirali da se ljudi poslije ne bi mogli vratiti svojim domovima. Jo i danas stravino izgledaju spaljene i puste kue kakanjskih Hrvata, njihova polja su neobraena, a gospodarstva su im unitena. Zarobljeni vojnici HVO-a su ubijani na razne naine, ene su silovane, djece ubijana. U selu Riici 12. lipnja 1993. zarobljen je pa okrutno ubijen Drago Babi, vojnik HVO-a. U selu Bradariima vojnici Armije BiH naredili su skupini civila da legnu na zemlju, stave ruke na zatiljak i onda su ih izbliza ubijali. Janja Bradari, ena Marka, zaklana je, a prije je u nju pucano. Sa svoja tri sina ubijen je Juro Juri. U jednom hrvtskom selu naen je zaklan starac, a njegove dvije keri su silovane i ubijene. Jedna od njih je bila vezana rukama oko umivaonika i nakon silovanja priklana. Druga je bila vezana rukama za bide i s glavom u njemu.

Okrutna imamova postrojba

Posebno je bila okrutna paravojna postrojba imama evala Omerspahia. On je rodom iz kakanjskog sela Kaparovia, prije rata je radio u Islamskoj zajednici u Sarajevu. Njegova postrojba imala je mnogo stranih i domaih mudahedina, a isticala se okrutnou prema hrvatskim rtvama. Bojili su se u crno, nosili su crne marame i svojom pojavom su ulijevali strah i trepet. Hrvati kakanjske opine posebno optuuju za okrutnost 7. muslimansku brigadu iz Zenice i jednog od njenih komandanata Muhmuta ef. Karalia. Nadlene hrvatske vlasti u BiH jo u jesen 1994. godine podnijeli su krivine prijave za ratne zloine nad Hrvatima protiv Faruka Neimarlije, Ejuba Jahia, zvanog Bube, Fahrije Ademija, Albanca, imama evala Omerspahia, Seje Karzia, zvanog Karajica, Mirsada Nazifa i Refika Karzia, Zijada i Mehmeda Tarka i drugih. (Nastavlja se)






SLOBODNA DALMACIJA, ETVRTAK 18. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

ETVRTAK 18. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Vare: pustinja krvlju oblivena

Nakon tragedije Vare i njegova hrvatska sela postali su pustinja krvlju oblivena i poarom opaljena. Stanje u Vareu i njegovoj okolici ovako je oslikao vareki upnik fra Mato Topi: "Grobovi i injenice pokazuju, a slijepima e tek postati jasno, da je kudikamo vei zloin uinjen nad Hrvatima u Vareu nego nad Muslimanima u Stupnom Dolu"

Pie:

Ivica MLIVONI

Na nadmorskoj visini od 829 metara, bogat rudama i umama smjestio se industrijski grad Vare. U njemu danas postoji najstarija sauvana crkva u BiH, mala crkva sv. Mihovila Arkanela, a u upnom arhivu uva se jedna od najstarijih upnih matica, iz 1643. godine, pisana bosanicom i latinicom, hrvatskim i latinskim jezikom. U gradu su prema popisu stanovnitva iz 1991. godine u apsolutnoj veini bili Hrvati, bilo ih je 52,6 posto, a u opini su bili u relativnoj veini s 40,6 posto, Muslimana-Bonjaka je bilo 30,23 posto i Srba 16,41 posto. Udio hrvatskog stanovnitva se smanjivao pa ga je na popisu 1971. bilo 47,33 posto, a 1981. 45,07 posto.

Borovica

Sukobi izmeu Armije BiH i HVO-a, pukovnija "Bobovac", poinju tek u ljeto 1993. godine. Napad postrojbi Armije BiH na podruje vareke opine poeo je 18. listopada 1993. godine kada je stradalo selo Kopijari, koje je opljakano i spaljeno i u njemu je ubijeno 6 civila. Bilo je to zlodjelo 7. muslimanske brigade. Zloin u Kopijarima bio je Stupni Do prije Stupnoga Dola, ali se on preuuje u javnosti BiH i cijeloga svijeta. U ratnom sukobu izmeu Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 57 rtava, od toga je bilo 1 dijete, 41 odrasli civil i 15 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a. U selima Dubotica i Kopijari 18. i 19. listopada 1993. godine ubijeno je po 6 Hrvata, u Borovici je 5. studenoga ubijeno 6 civila i masakriran jedan vojnik HVO-a, a u egzodus je krenulo 8500 Hrvata. U jednoj noi i jednom danu vareka opina je gotovo oiena od Hrvata. Po ulasku postrojbi Armije BiH u Vare nastala je nezapamena pljaka hrvatske imovine, a pljakai su dolazili iz Breze, Kaknja, Viskog, ak iz Zenice. Selo Borovica je 5. studenoga 1993. potpuno uniteno, nijedna kua ili gospodarska zgrada nisu ostala uzgor. upna crkva s vjeronaunom dvoranom i upnim stanom je sruena i zapaljena. Jozo Pavi (80), zvani Kardelj, ostao je u Borovici i tu je zaklan, elektriar Marko Peri (1932.) izgorio je u svojoj zapaljenoj kui, Stijepo Markovi, sin Ilijin (1938.), govorio je da nee bjeati iz svoga sela jer e doi njegovi prijatelji Muslimani, a lijenika obdukcija je pokazala da je udaren tupim



SLOBODNA DALMACIJA, ETVRTAK 18. svibnja 2000. - podlistak: ZLOINI ARMIJE BiH NAD HRVATIMA

predmetom u potiljak glave, da je pretuen, da je u njega ispaljen metak i da je uboden noem u lea, Ilija Zovki (1945.) zaklan je u svome svinjcu. Zarobljeni vojnik HVO-a Kruno akovi, sin eljkov, naen je mrtav smrskane glave, zatiljka rasjeena otrim predmetom, s dva uboda na grudima otrim predmetom, gornji dio tijela mu je bio nagoren, a lijeva aka je izgorjela. Ivi Vukaniu su presjeene vene na rukama i ostavljen je u kui da iskrvari i umre.

Masakr

Major Hakan Birger, zapovjednik 8. ete NORDBAT 2 - nordijskog bataljuna u sastavu UNPROFOR-a, izjavio je je da je teta to zloin u Borovici nije prikazan kao zloin u Stupnom Dolu.

Kako su stradavali zarobljeni vojnici HVO-a iz pukovnije "Bobovac"? Le Pere okare, roen u Kaknju 1951., bio je u raspadanju i teko prepoznatljiv, a to je namjerno uinjeno da se ne bi vidjeli tragovi nasilja, tijelo Kree Pantia pokazivalo je tragove ozljede glave tekim tupim predmetom, otrim predmetom su na onim jabuicama naneseni ubodi, bajonetom mu je proboden grudni ko, na desnoj aci bila je vidljiva razderotina. Identifikacija je pokazala da je Anto imki (1959.), sin Gabrijela, bio zaklan, da je gorio i zadobio opekline po glavi i du tijela. Ivanu Pogariu (1955.)

glava je bila razmrskana, a le Marka Andria (1973.) pokazuje da je bio zaklan i djelomino spaljen. Miki Fili, roen u Kosovskoj Mitrovici 1956. godine, imao je potpuno deformiranu glavu. U gradu Vareu je 6. studenoga 1993. ubijen Ivo (Blako) Pejinovi (1910.), zvani Altoka, i to ispred kue svoga zeta. On je gledao kako vojnici Armije BiH pljakaju kuu njegova zeta i zapitao "je li to ta potena Alijina vojska", a na to ga je jedan od pljakaa udario metalnom polugom po glavi i on je ostao na mjestu mrtav". Jerko Terzi (1925.) iz Vare Majdana bio je gluh, a 11. studenoga 1993. cijepao je drva ispred obiteljske kue. Uto su naili vojnici Armije BiH i neto ga zapitkivali, a on je samo odmahnuo rukom dajui im do znanja da ne uje. U tom trenutku jedan vojnik je izvadio bajonetu/no, bacio ga na Terzia i pogodio ga u vrat te je odmah preminuo.

Silovane

U Vareu su silovane etiri ene, i to na vrlo grub i okrutan nain. Za silovanje su optueni Nedad erkezovi i Dafer Branovi, oba iz ivinica, vojnici Armije BiH. Vojnik Armije BiH Mujo Valjevac optuen je zato to je utvreno da je 7. studenoga 1993. godine u Visokom pred svjedocima pokazivao desetak ljudskih prstiju nanizanih na konop hvalei se da ih je odsjekao varekim Hrvatima. I Mirsad Salinovi, zvani Komuna, na ulici u Brezi hvalio se prstima koje je odsijecao varekim Hrvatima. Nakon tragedije Vare i njegova hrvatska sela postali su pustinja krvlju oblivena i poarom opaljena. Stanje u Vareu i njegovoj okolici ovako je oslikao vareki upnik fra Mato Topi: "Grobovi i injenice pokazuju, a slijepima e tek postati jasno, da je kudikamo vei zloin uinjen nad Hrvatima u Vareu negoli nad Muslimanima u Stupnom Dolu. Jasno mi je da nije to bitno ni potrebno svjetskoj javnosti, ali mi nije jasno da je to, izgleda svejedno hrvatskim medijima! Ako mnogima nisu bitni ljudi, kako e im tek biti vano koliko je kua srueno, zapaljeno, oteeno i opljakano? Ili koliko su Alijini momci - kako on sam ree - ne rue crkve, oskvrnuli crkava?!"






SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 19. svibnja 2000. - podlistak: Ubojstvo oca Tihomira Blakia

PETAK 19. svibnja 2000.

Kliknite ovdje!


Ubojstvo oca Tihomira Blakia

Prema svim kriterijima ratna rtva je i Ivo Blaki, otac generala Tihomira Blakia. On je bio kurir u HVO-u, a 12. studenoga 1993. je ubijen iz snajpera dok je nosio lijekove i zavoje za ranjenike, drei na ruci vidljiv znak saniteta

Pie: Ivica MLIVONI

Prema arheolokim nalazima podruje Kiseljaka je bilo naseljeno u rimsko doba, a u srednjem vijeku u njemu je bio kraljevski posjed, to se zakljuuje po mjestu i rimokatolikoj upi Banbrdo. Kada je 1991. godne popisano stanovnitvo kiseljaka opina brojila je 24.164 stanovnika, a od njih su 51,93 posto bili Hrvati, 40,46 posto Muslimani-Bonjaci i 3,06 posto Srbi. Popisi stanovnitva iz 1971. i 1981. pokazuju rast muslimansko-bonjakog i pad hrvatskog i srpskog stanovnitva. Tako je 1971. Hrvata bilo 56,7, a 1981. 53,3 posto.

Okrutni mudahedini

Ratni sukob izmeu Armije BiH i HVO-a poeo je napadom muslimansko-bonjakih postrojbi 23. i 24. sijenja 1993. godine na hrvatska sela u kiseljakoj opini. U tom sukobu nad 56 Hrvata poinjen je ratni zloin, a od toga je 50 odraslih civila, jedan zarobljeni vojnik HVO-a i petero djece. Najvea stratita su bila 18. travnja 1993. u samom gradu - 7 rtava, 23. travnja u Bilanovcu 4, 1. svibnja u selu Kazagii 14 i 17. lipnja u selu Gojkovac 9 rtava. Prema svim kriterijima ratna rtva je i Ivo Blaki (1933.), otac generala Tihomira Blakia. On je bio kurir u HVO-u, a 12. studenoga 1993. je ubijen iz snajpera dok je nosio lijekove i zavoje za ranjenike drei na ruci vidljiv znak saniteta. S njim je bio satnik Mile Bai, koji je izgubio obje noge. Za sijeanjskog napada na selo Bilalovac vojnici Armije BiH gnusno su silovali dvije Hrvatice. U tom selu su posebno okrutni bili mudahedini, koji su palili i pljakali hrvatske kue, ubili su dvije starije osobe, zarobili vojnike HVO-a Miju Baletia i Marijana Tuku i kasnije ih ubili. U selu Orahovo 23. travnja pronaena su tijela zaklanih Kate i Ive Bonjaka. U selu Gojkovac ubijeni su starci od 60 do 70 godina i meu njima jedno trinaestogodinje dijete. Postrojbe Armije BiH nisu tedjele ni katolike sakralne objekte. Tako su 1. lipnja 1993. godine zapalile samostan sestara klarisa i upnu crkvu u Brestovskom. Dva dana kasnije Radio Sarajevo javio je kao ekskluzivnu vijest da su vojnici HVO-a to uinili, a da bi se na taj nain prikrilo zlodjelo Armije BiH. asne sestre i fratri su poslali demanti Radio Sarajevu, ali on nikada nije objavljen.

Klasino klanje

Za silovanje su osumnjieni stanoviti Imamovi,



SLOBODNA DALMACIJA, PETAK 19. svibnja 2000. - podlistak: Ubojstvo oca Tihomira Blakia

Musliman-Bonjak, i Ejub Jahi zvani Bube, iz Rotilja. Za zloine u Bilalovcu sumnjie se pripadnici civilnoga MUP-a na elu s Numirom Junuzoviem i vojne policije na elu sa Salihom ilaem. Nusret Bejti, sin Tahirov, i stanoviti Kokan sumnjie se za ratne zloine u Bilalovcu, etniko ienje Hrvata, uboj

mlivoncic-zlocin abih

Documents