milisav milenković~zlo je biti srbin.pdf
TRANSCRIPT
Milisav Milenkovi}
Po motivima iz pripovetke ^i~a Tima \ure Jak{i}a,
wegovoj prepisci i dokumentima sa su|ewa u Po`arevcu
ZLO JE BITI SRBIN
Komedija koja se pretvori u dramu
130
MILISAV MILENKOVI] je ro|en 6. marta 1939. godine u Malom
Crni}u. Otac Vojislav i majka Zlatu su bili zemqoradnici.
Studirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu 1962. godine i
na Akadamiji za pozori{te, film, radio i TV, odsek dramaturgije, 1971.
godine.
Objavqene kwige poezija: Tamom re~i zaklet, “Brani~evo”, Po`arevac
1966; Pakao, “Brani~evo”, 1969; Rane, “Brani~evo” 1976; Milena ili Venera sa
lampom, “Brani~evo”, 1980; Rodna ku}a, “Prosveta”, Beograd 1994. i 1995; Grad
na ramenu vile, “Smederevska pesni~ka jesen”, Smederevo 1997; Nebesko ~udo,
“Zavod za izdavawe uybenika i nastavna sredstva”, Beograd 1997; Vazdu{na opa-
snost, “Verzalpres”, Beograd 1999; Rodna ku}a, “Sezam-Mediko”, Beograd 2000;
Neveste na Cvetnom trgu, “Sezam-Mediko”, 2000; Penelopni dar, “Sezam-Me-
diko”, 2000; Provala oblaka ili Ujed zveriwaka, “Verzalpres”, Beograd 2001.
Izvedene su mu drame i dramatizacije: An|eli i na zemqi umiru bezbolno,
Originalna drama; Na rubu pameti, dramatizacija romana Miroslava Krle`e;
Petrijin venac, dramatizacija romana Dragoslava Mihailovi}a, Preobra`aj,
dramatizacija novele Franca Kafke.
Na Televiziji Beograd emitovana je TV drama Uzmi pa }e ti se dati, za
koji je napisao scenario zajedno sa Mirjanom Pavlovi}.
Objavio je kwigu tekstova Istim rukopisom, “Prosveta”, Beograd 2001.
Zastupqen je u dvema antologijama poezije o Hilandaru i pregledu savre-
mene srpske poezije koji je sa~inio Ivan ^arota.
Dobitnik je “Ko~i}evog pera” i “Zlatne zna~ke” Kulturno-prosvetne
zajednice Srbije, “Oktobarske poveqe” op{tine Malo Crnu}e, “Oktobarske
nagrade” op{tine Po`arevac i “Poveqe kulture” sa Zlatnom plaketom Kul-
turno-prosvetne zajednice Po`arevac.
O`ewen je Ratomirkom, ima sina Gorana i k}erku Sun~anu, kao i unu~i}e
Miqu, Marka, Tijanu i Davida. @ivi u beogradu, Po`arevcu i Malom Crni}u.
N E Z A V I S N A
S V E T L O S T
INTERNET WEEKLY VOL. 5 V 9 . 0
Naslovna - arhiva - pretplata - oglasi - about us - pretraga
Broj 466
28. avgust 2004.
UMESTO
POSVETE
RU[ENJE BISTE \URE JAK[I]A
SUMRAK NA LIPARU
Na Liparu, gde je u nekada kao u~itelj radio \ura Jak{i}, na zahtev
igumana manastira – sru{ena bista velikog srpskog pisca i slikara koja je
bila u porti
Pi{e: Nenad MILOSAVLJEVI]
U OKOLINI Kragujevca, prema Leva~kom kraju, nalazi se selo Donja
Sabanta, a jedan od brdovitih zaselaka ovog {umovitog i mirnog sela
poznat je kao Lipar. \ura Jak{i}, velikan srpske knj`evnosti i slikarstva, tu
je proveo period svog `ivota, rade}i kao u~itelj u obli`njoj {koli. Upravo
tada, Jak{i} stvara ciklus pesama Na liparu, od kojih se neke, kao {to je
Pono}, po umetni~koj ostvarenosti nalaze na samom vrhu srpskog pes-
ni{tva.
Godinama su se na Liparu, oko spomenika podignutog ovom stva-
raocu, okupljali kragujeva~ki |aci, organizovale likovne kolonije, prire-
|ivani sabori, pesni~ke ve~eri.
U subotu, 21. avgusta ove godine, \urin spomenik je sru{en. Odgovor-
ni za ovaj ~in nisu nikakvi nepoznati vandali – bista je uklonjena na zahtev
oca Save, igumana manastira Svetog Georgija, u ~ijoj porti se spomenik
nalazio.
Zlo je biti Srbin 131
LI^NOSTI
132 Milisav Milenkovi}
Milisav MILENKOVI]
ZLO JE BITI SRBIN
Komedija koja se pretvori u dramu
U prvom delu
GROSMUTERKA, stara u~iteqica
TIMA, U~iteq
MILKA, }erka mu
\A^E
\URA JAK[I], pesnik i moler
GRKI(A
NIKOLA, mu` joj
@IVKO PACI], u~iteq
PAPRAG, bogoslov
REVIZOR
BUKVAN SURUGYI], na~elnik
U me|uigri
SEQAK
\URA JAK[I], pesnik i moler
QUBA STOJADINOVI],
u~iteq
JOVAN MARJANOVI], u~iteq
RISTA STAMBOLI], kaveyija
BUKVAN SURUGYI], na~elnik
U drugom delu
\URA JAK[I], pesnik i moler
QUBA STOJADINOVI],
u~iteq
JOVAN MARJANOVI],
u~iteq
RISTA STAMBOLI],
kaveyija
PISAR
BUKVAN SURUGYI],
na~elnik
DIMITRIJE BRESJANAC,
kmet
\OR\E STANKOVI],
policaj
\OR\E POPOVI}-DANI^AR,
kwi`evnik
KRISTINA, `ena \ure Jak{i}a
STOJAN NOVAKOVI],
kwi`evnik
JOVAN DRAGA[EVI],
pesnik
JOVAN JOVANOVI] – ZMAJ,
pesnik
ABERDAR,
pesnik
MILORAD [AP^ANIN,
pesnik
GIGA GER[I]
Ciganska kapela, horovi
veliko{kolaca, narod.
PRVI DEO
Prva scena
Grosmuterka za toaletnim sto~i}em
GROSMUTERKA: (Sama na sceni, zagledana u svoj lik u malom, damskom
ogledalu, koje nervozno okre}e)
Nadam se da nema ~oveka sa o~ima koji ne bi uvideo da
sam ja u svemu lep{a od te nesre}ne Grkiwe! [to ima na
wojzi? Ko`a i kost! Na glavi tu|a kosa, na zbr~kanom
licu tu|e belilo i rumenilo. Prava lorfa!... A ja?
(Nasmeje se i rupica na bradi joj se uka`e).
Bar sam okrugla i puna~ka! Pa je l’ taj Tima slep? Il’
ga je op~inila, flandra jedna!... A i {ta }e mu tu|a
`ena? Zar ne bi bilo boqe da mene uzme? On udovac, ja
udovica, ja imam svoju platu, a on osim plate ima svoju
ku}u i vinograd... ^ujem da se pogovara da }e se i
odseliti da sa wome `ivi. Lepa parada!... Al }e im i
presesti, ’o}e boga mi! Skoro }e do}i i {kolski re-
vizor, a ka {to sam ~ula, po svoj prilici }e biti i sam
gospodin na~elnik! ’O}u im, boga mi, smrsiti konce,
kir Nikolu }u premestiti u ’Omoqe, a kad se on sa
svojom ve{ticom odseli, onda je Tima moj!...
(Lako i ~ilo ode, skoro otr~i)
Druga scena
Soba u Timinoj ku}i, uredno name{tena
TIMA: Milka, Milka! Gde si, nesre}nice jedna?
MILKA: (Prepla{eno devoj~e)
Evo me, o~e! Sad }u do}i!
TIMA: (Razjaren stvara nered, povla~i prekriva~e sa kre-
veta)
Ovamo se vuci, opajdaro, nijedna!
MILKA: (Utr~i, umiqatim glasom)
O~e, {to ste me zvali?
TIMA: [to sam te zvao?... A {to ova soba nije spremqena?
[to nije opajana? Za{to kreveti nisu name{teni?
Zlo je biti Srbin 133
MILKA: O~e, ja sam sobu spremila, prala sam sudove, a posle sam
i ru~ak pristavqala...
TIMA: Ru~ak, krasan mi je to ru~ak! Da nema one Grkiwe, te da
me kad i kad ne ugosti, crkao bih od gladi.
MILKA: (Brizne u pla~)
TIMA: Vuci mi se ispred o~iju, nesre}o jedna!
Od promaje koja nastane kad Milka otvori vrata da otr~i, zavesa na
otvorenom prozoru poleti i sa komode obori ogledalo, koje padne i
razbije se. Tima qutito pokupi par~ad od ogledala i baci ih kroz
prozor. Utr~i |a~e, jedno tr{avo i musavo deri{te.
TIMA: [ta }e{? [to si do{ao, ~upavi magar~e?
\A^E: Gospodine, poslala me Grk... gospo|a me poslala, go-
spo|a...
TIMA: (Naglo odobrovoqen i sa osmehom)
Dobro, sinko, dobro! A koja gospo|a te je poslala?
\A^E: Poslala me je gospo|a Grkiwa i pozdravila da do|ete
na ve~eru... Nije na ve~eru, nego na ru~ak.
TIMA: (Iz yepa izvadi kesu, a iz we jedan marja{, sa ormana uze
jabuku, obrisa pra{inu sa we, pa sve pru`i |a~etu)
Zataj marja{, sinko, kupi sebe {e}erleme, a ovu jabuku
odnesi gospo|i Grkiwi, pa joj ka`i – pamti dobro –
pozdravio u~iteq Tima, qubi ruku, i uzima sebi slobo-
du da }e danas kod vas na ru~ak do}i... Jesi li upamtio?
\A^E: Jesam gospodine!
TIMA: Ka`i joj i to: da spremi i ono jelo {to ga ja najradije
jedem:
\A^E: Ho}u, gospodine, kaza}u joj da spremi prase.
TIMA: Ti si prase, bukvane jedan! Pala~inke ho}u! Jesi li me
razumeo: pala~inke!
\A^E: Znam gospodine: lapa~inke!
TIMA: Mar{ napoqe, tikvane jedan...
(\a~e posti|eno ode. Tima osmehnut)
Samo da sam kod we, pa makar i koprive s renom kuvala,
sve bi to wen poqubac zasladio. Znam ja da }e me ona i
malo druk~ije po~astiti.
(Uzeo je {tap i {e{ir u ruke. Spreman je da po|e)
Milka!
134 Milisav Milenkovi}
MILKA: (Odgovara iz kujne)
^ujem, o~e.
TIMA: Ja sam danas pozvan na ru~ak, a ti uzmi par~e hleba,
du{a vaqa, ni to nisi zaslu`ila, pa ru~aj. Ru~ak {to si
ga za nas spremila, ostavi za sutra...
(Tima ode).
MILKA: (Iza{av{i iz kujne, `alostivo za ocem pogleda, pa
duboko uzdahne)
TIMA: (Iza{ao je na kapiju. Za trenutak zastaje, koleba se na
koju bi stranu krenuo. U tom ~asu nai|e \ura Jak{i}.
Zastao je i skinuo {e{ir)
Molim, gospodine?
\URA: Oprostite, {to vas presre}em, ali ja sam ovde stranac.
TIMA: Kakav stranac.
\URA: Ja sam iz preka, iz Srpske Crwe u Banatu.
TIMA: Jesi li Rumun, Ma|ar? [ta si?
\URA: Srbin, brate Srbin, krenuo hleb u Srbiji da tra`im.
TIMA: Ti si onda austrougar.
\URA: Ne gre{i du{u, brate Srbine. @iteq sam ro|en i dosad
bio mrske mi Austro – Ugarske. Ali ja podanik Srbije
`elim biti.
TIMA: Pa, otkuda ba{ naluta ovde u Perkovac i nagazi na
mene?
\URA: Reko{e mi tu `ivi u~iteq Tima. Wega priupitaj, on }e
ti najboqe re}i {ta se mo`e, a {ta se ne sme.
TIMA: Slagali te, gospodine. Ni{ta ti ja ne mogu pomo}i.
Slepac sam ja i gori od tebe. A i ne znam {ta od mene
i{te{.
\URA: Posli} neki, u {koli. U~iteq sam i molovati znam.
Umem u~iti decu bukvaru ~aslovcu, a umem i neke fig-
ure molovati.
TIMA: [kola je, eno iz }o{ka. Po|i tamo i tra`i.
\URA: A jeste li vi u~iteq Tima?
TIMA: Jesam, gospodine, ali ti pomo}i mogu malo. I sam sam
~e{}e na razne belaje padao, te nemam ni snage ni voqe
da gorem od sebe poma`em.
Zlo je biti Srbin 135
\URA: E, tu`na mi je sudbina!
TIMA: I tvoja i moja.
\URA: Pomozi mi bar oko kvartira. Vaqda to mo`e{.
TIMA: Te{ko i to. Niko ni u koga nema poverewe i te{ko ga u
ku}u prima.
\URA: Ja neke preporuke imam. Odnose se neke persone koje vi
morate poznavati gospodine.
TIMA: Sumwam, ali ka`ite im imena.
\URA: Pa evo: jedna je stara gospo|a u~iteqica koju zovu
Grosmuterka, a druga je supruga u~iteqa nekog smete-
waka kir Nikole. Zovu je lepa Grkiwa. Bi li one mene
na kvartir primile?
Tre}a scena
Soba u ku}i Nikole i Grkiwe, sto postavqen za troje
GRKIWA: (Sama)
[ta li sad okleva. Mora da se usput sa nekim ne{to
domun|ava, te ga jo{ nema. Sve se mislim da je mogao i
onu da sretne. Ta ni~e, ’de se ne seje.
(Tima se pojavi na vratima)
Dobro do{li! O gospodine Timo od kad vas ~ekamo, ve}
smo se popla{ili da ne}ete ni do}i.
TIMA: Oprostite, molim vas... Ja sam se malo naqutio na moje
dete, pa da se odqutim, svratio sam na jednu {qivovicu.
GRKIWA: Oh, gospodine, manite se! Dana{wa deca, kakva su, da te
bog sa~uva. Boqe da ih ~ovek nema... Izvolite, evo ovde,
u ~elo. Tu pored }u ja, a Nikola sa ove strane. Da nas
gleda i u`iva...
(Sedaju za sto)
Ne znate kako mi je milo, dragi gospodine Timo!
TIMA: Oh, ala bismo lepo `iveli, kad biste me na kvartir
primili.
136 Milisav Milenkovi}
GRKIWA: Lak{e, gospodine, da nas Nikola ne ~uje. Ne znate kako
je surevwiv. Pravi Lucifer! ^ekajte, sad }u ja pogle-
dati, mo`da jo{ i spava. Znate to mu je svakida{wi
obi~aj.
(Zaviri kroz kuhiwska vrata. Sva zadovoqna, vra}a se
na prstima, sme{e}i se)
Rihtig! Spava. Sad se mo`emo komotno razgovarati.
Znate, kad ste vi kod mene, volela bih ~isto da se i ne
probudi vi{e.
TIMA: (Sa najve}om `estinom je zagrli, obaspe je poqupcima)
Oh, oh qubqena.
GRKIWA: (Ne`no ga guraju}i od sebe)
Tome se nisam nadala od vas. Ali se nadam da kad se amo
doselite, da tako {to ne}ete vi{e ni poku{avati.
TIMA: Dakle ’o}ete da me primite? O hvala vam! Hvala, quba-
vi dostojna moja bogiwo!
GRKIWA: (Mazno, prevr}u}i svoje pepeqave o~i)
Obe}ajte, ne}ete poku{avati...
TIMA: Ja vas obo`avam.
(Trgne se, pre no {to je stigao da je poqubi, kad se iz
kujne za~uje neki {um. Sedne {to daqe, prepla{en, od
Grkiwe).
GRKIWA: [ta vam je, gospodine? Ujedanput ste postali ozbiqni
kao neki gr~ki filozof, na primer Sokrates... tako mi
do|oste u jedan mah promeweni na~isto.
TIMA: Brige, brige gospo|o!... Ah kad pomislim kako bih lepo
kod vas `iveo da nema...
GRKIWA: [ta, gospodine, {ta? Vi, mo`da, mislite da nema mog
Nikole? Ni{ta nam on ne}e smetati, a posle, starost
wegova bi}e blagoslovena time {to }e nas potpuno
osloboditi.
TIMA: (Ponovo je obasipa poqupcima)
Oh, samo da mi nije onoga deri{ta! Vi vaqda i ne znate
da ja imam i jedno dete.
GRKIWA: Znam, dete je malo napu{teno, ali }e kod nas do}i u red,
a posle na}i }e se i mlado`ewa.
TIMA: (Snu`deno)
Nije jo{ za udaju.
Zlo je biti Srbin 137
GRKIWA: Sad se skoro sve sama deca i udaju i `ene. A i boqe je
tako, jer... Ta vi ve} znate kakva je dana{wa mlade`!
Tima ra{iri ruke da je zagrli.
NIKOLA: (Ka{qucaju}i, pojavi se na vratima, a potom pr{te u
smeh)
Hi, hi, hi! Ba{ je huncfut! Trpeza je pred nama, pogo-
stimo se.
Sedaju, po~iwu da jedu.
^etvrta scena
Soba, u {koli, za u~iteqe
@IVKO: [to se mene ti~e ba{ ga se ni{ta ne bojim. Deca mi
znaju sve kao voda. Ali }e i upamtiti, vericu im de~iju,
kad su u~ili kod @ivka u~iteqa.
PAPRAG: I moji bogme, ba{ ako nisu filozofi, al’ bar toliko
znaju, da bi kod popa Arona mogli kapelanisati, o tome
}e se i sam revizor uveriti.
GROSMUTERKA: Revizor? [kolski revizor?
PAPRAG: Samo da mi je znati kad }e do}i. Jeste li dobili kakva
izve{}a, stara gospo|o? Vi svaki put nekako prva
izve{}a dobijate.
GROSMUTERKA: (Izvadi svoje nao~are i nata~e ih na nos)
Vama, gospodo, mogu se poveriti, samo vas molim da
nikome ne kazujete, naro~ito Timi i kir Nikoli. Razu-
mete li me?
PAPRAG: Razumem.
@IVKO: [ta ima tu da se razume! ]uta}u!
GROSMUTERKA: E, lepo, a sad slu{ajte...
(Iz nedara izvadi pisamce. I @ivko i Paprag se zave-
reni~ki nagnu k woj. Grosmuterka ~ita)
Slatka, grosmuterko, u smotrewu prema va{im, meni
u~iwenim zaslugama, ose}am se obvezana, vas na dolazak
moga mu`a vnimatelnim u~initi. On }e na svaki na~in
25. juna u Perkovcu biti. Naravno, da }e kod vas na
kvartir i kost. Moram vam i to primetiti: najradije
jede {unke sa spana}em, crno vino retko upotrebqava, a
138 Milisav Milenkovi}
prekodan i po svu no} o belom vinu provodi. No}u ne
izlazi napoqe, jer se boji od pot~iwenih mu u~iteqa...
On, kao da je o onoj malenkosti, u koju ste i vi upleteni,
ne{to prokquvio. Dakle pazite, da ne bi u{ao u trag
pravoj istini, to bi bila za nas obe propast... O feri-
jama, kad nas pohodite, ima}ete {ta ~uti, a sad primite
pozdrav od va{e blagonaklone Justine [vabi}ke.
@IVKO: Je li to ona malenkost?
GROSMUTERKA: ^uli ste i }utite. Nemojte nikom ni re~ progovoriti...
Revizor mo`e sti}i sutra, a za daqe je moja briga.
@IVKO: Ali, gospo|o, koja je to malenkost u koju ste i vi
upleteni. Ja znam za onu...
GROSMUTERKA: Ne vucite me za jezik. I ja i vi... o onome... znate. Pst!
Ni re~i o tome. Ni ovde, ni na drugom mestu.
PAPRAG: Pa, vi ne{to krijete. Kanda ste vi i gospodin @ivko u
nekoj di{kreciji, mo`e biti i zaveri.
GROSMUTERKA: Ma kakva zavera. Nije on kadar za tako {to. Samo je
kibicovo.
@IVKO: [ta, koga kibicovo. Boqe re}i, koju... Justinu...
GROSMUTERKA: Tr~ite mnogo, gospodine @ivko, i to ispred rude.
@IVKO: E, kad ste po~eli, sad morate sve ispripovedati!
GROSMUTERKA: Molim samo bez qutwe i kad ste ba{ toliko navalili.
Lane kad sam o ferijama u rezidenciji bila... Ali daqe
ne smem govoriti. Historija je sasvim qubavnog karak-
tera, a ja sam tu posredovala. Kod mene su bili sa-
stanci... Sad sam vam isuvi{e kazala. Nadam se da vi to
moje poverewe ne}ete na zlo upotrebiti.
PAPRAG: A gospodin @ivko?
@IVKO: [ta gospodin @ivko? A gospodin Paprag?... U iste
~eze nas je upregla.
GROSMUTERKA: [ta vi, gospodo? Ni{ta, ni{ta to nije u vezi sa vama...
Gospo|a Justina je mlada `ena, a mu`, kao {to znate,
jekti~av, napaqiv...
PAPRAG: Utoliko opasnije po wu.
GROSMUTERKA: Je l’ ? Ne}e biti. Uostalom {ta vi o tome znate?
Zlo je biti Srbin 139
@IVKO: Slabo se on u to razume gospo|o. Samo ponavqa {to je
od vas ~uo.
PAPRAG: Meni je moje znawe dovoqno.
GROSMUTERKA: Gospodo, ba{ ako ho}ete, ako bi vam po voqi bilo,
mogla bih i vas, jo{ ovih ferija, s wome upoznati.
@IVKO: Vi{e sam se u va{u di{kreciju uzdao, gospo|o.
PAPRAG: Boga mi i ja.
GROSMUTERKA: Samo se vi ne ogla{avajte!... Ah, da. Spana}a sam jo{
jutros nabavila. Tri krave ne verujem da bi ga pojele za
nedequ dana... Ali {unke, pa posle belo vino...
PAPRAG: Tima neka da vino, a kir Nikola {unke.
GROSMUTERKA: Manite se, boga vam, Cigana! Posle da mi prigovaraju i
da me ogovaraju... Pogotovu ona...
PAPRAG: Samo se vi na mene oslon’te, a ja }u gledati da vam do
podne sve nabavim.
GROSMUTERKA: Tu va{u uslugu nikada ne}u zaboraviti. Naprotiv, odu-
`i}u vam se.
PAPRAG: Ni ono o ferijama...
Peta scena
Na ~i~a Timinom kapiyiku
GRKIWA: (Oslawaju}i se o svoj zeleni suncobran, otvara ka-
piyik)
Je l’ te da sam vas iznenadila?
TIMA: O, lepog li iznena|ewa!
(Sav spleten, jer ga Grkiwa zati~e u otrcanom odelu)
GRKIWA: [ta ste se zbunili? Va{a snaga i spoqa{nost vi{e
dobijaju u svome izgledu kad ste tako komotnije, skoro
negli`e obu~eni.
TIMA: Nisam zbuwen, koliko sam, oprostite, uzbu|en va{im
dolaskom.
GRKIWA: (Uzme ga za ruku, pogleda mazno, pa skoro pro{aputa)
Znate li, dragi Timo, za{to sam do{la?
140 Milisav Milenkovi}
TIMA: Svejedno, ali...
GRKIWA: Palo mi je na um da jedem kajsija. U va{em vinogradu
ima lepih kajsija, a osobito ona {to je uza samu ko-
libu... Ni u Novom Sadu nisam lep{ih videla.
TIMA: Ta kajsija te{ko i da je iz Perkovca. Ko zna kakva je
tica wenu ko{ticu i iz kakvog kraja Italije ovamo
prenela, i to ba{ u moj vinograd spustila.
GRKIWA: Te va{e kajsije vi{e li~e na pomoranye, nego na obi~ne
perkova~ke kajsije.
TIMA: Dakle od te kajsije bi vi voleli da jedete?
GRKIWA: Ne, ne samo da jedem. Molila bih ~itavu jednu kotaricu.
TIMA: Vi bi da gotovite malo dunsta... E kad je ba{ tako, onda
}u je celu obrati za vas.
GRKIWA: Ne}u dunsta, nego sam naumila dove~e da pravim ve~eru.
Pozvala sam u~iteqa iz Bajkovca, vaspitateqku iz
Trnovnika i sve ovda{we u~iteqe, osim one matore.
TIMA: A na{to tolika ~ast? Da niste dobili ono va{e na-
sle|e?
GRKIWA: Rada sam vas da razveselim, a moj Spartanac da se dobro
najede.
TIMA: O, bogiwo moja!
GRKIWA: Kajsije }ete mi doneti i to {to pre, a treba mi i
vinovog li{}a za sarmu. I vina po{aqite bar jedno po
akova. Samo od onog dobrog {to ga vi i moj Nikola
pijete.
TIMA: (Zagrli je)
Uzdaj se ti samo u tvoga Timu.
GRKIWA: E, pa neka pocrkaju svi od muke! [ta nam mogu?
GROSMUTERKA: (Naglo je izbila na sokak)
Lepo, lepo! To je moral! To je u~iteqsko vladawe. Sram
vas bilo!
(Ode trkom).
TIMA: Neka je, moja slatka Johanido! Neka nam zavide, nek
puknu od jeda i zlobe... A mi }emo ostati jedno telo,
jedna du{a... Zbiqa, a kada }u se ja k vama doseliti?
Zlo je biti Srbin 141
[esta scena
U {koli
\A^E: (Timi)
Gospodine, gospodine...
TIMA: [ta je bilo, magar~e jedan?
\A^E: Neki gospodin do{ao...
TIMA: (Ugledao je Grosmuterku, \a~etu preko ramena)
Gubi se nesre}ni~e!... Dobro jutro `elimo! Vi kao da se
ne{to qutite?
GROSMUTERKA: Gospodine, mi kao da smo za svakad svr{ili na{ raz-
govor.
TIMA: Ta nismo, draga koleginice!... Zar bi to bilo lepo da se
zbog takih malenkosti stari poznanici posva|aju? Ja se
{ta vi{e nadam da }emo jo{ mnogo godina prijateqi
ostati.
GROSMUTERKA: Imate vi jo{ boqe prijateqe od mene, prijateqice
naro~ito!
TIMA: E, tu ste samo do pola u pravu. Za mene su svi prijateqi
isti.
GROSMUTERKA: Pa i nisu ba{ i ne bi se reklo.
TIMA: A kome bih se ja pohvalio, ako vama ne}u, ba{ kao
prijatequ... Ala je kod lepe Grkiwe bio ru~ak! Onake
pala~inke ne jedu se ni u carskom dvoru.
GROSMUTERKA: A kir Nikola, on vam je po svoj prilici bio dever, kad
vas je toliko dvorio... Il’ je oti{ao da spava, dok ste se
vi sa va{om obo`avanom bogiwom unterhaltovali. Je-
sam li pogodila?
TIMA: Niste vaqda gledali kroz prozor kad sve znate?
GROSMUTERKA: Nije ni bilo potrebno da gledam kroz prozor, sve vam
pi{e po nosu i po ~elu... Samo onu haqinu {to joj
pokloni ~ika Paja nikako ne mo`ete da joj oprostite.
TIMA: Ba{ preteraste, kanda ste zaista sva|i skloni.
\A^E: (Ponovo utr~i)
Gospodine, gospo|o... jedan gospodin... iz Beograda, ~eka
pred vratima. Kazao mi da zvonim i da vas zovem... I
decu da skupite u {kolu.
142 Milisav Milenkovi}
Zazvoni u |a~ko zvono.
GROSMUTERKA: Revizor, revizor, gospodine kolego! Sad }emo se ogle-
dati. Znam da vam deca ni{ta ne znaju. Nek vam sad
pomogne va{a obo`avana Grkiwa. Va{a Johanida, sa
onim kiselim krastavcem na okre~enom licu.
Sedma scena
Ru~ak kod Grosmuterke
REVIZOR: (Vidno raspolo`en)
U va{e zdravqe, moja draga grosmuterko! Malo je u~i-
teqica, koje ja tako cenim kao vas. A {to vas opet moja
Justina toliko voli, gospo, to ne mo`ete verovati! Sto
puta vas je pozdravila, pa i na putu mi je pisala da
nikako druk~e ne ~inim, nego da kod vas ru~am i sta-
nujem, te da vas jo{ hiqadu puta pozdravim.
GROSMUTERKA: Zahvaqujem, dragi gospodine revizoru. Meni je velika
~ast vas ugostiti i gospo|i Justini ugoditi po wenoj
zapovedi.
REVIZOR: Znam ja da vama ovde nije ba{ lako. Vi ste sami i
neza{ti}eni.
GROSMUTERKA: Jao, ne mo`ete verovati kakvi su vam to qudi! A tek
`enske! Uzmimo samo jednu. Vi znate {ta je to javna
`enska?
REVIZOR: Pa ne ba{ u potpunosti.
GROSMUTERKA: Dozna}ete... Ova je jo{ crwa i gora. Kupuju joj trgovci
svilene haqine sa karnerima, {to i ne prili~i da nosi
jedna skromna `ena. Ne zna se {ta je gore il’ {to
poklone prima il’ {to joj haqine ru`no stoje. U~iteq
Tima je nasuje s vinom i rakijom, a ona mu poqupcima
uzvra}a... A {ta daqe biva, to }ete se i sami dosetiti.
REVIZOR: O grozne li `ene, bo`e! A je l’ to be{e ona Grkiwa.
Mu` joj kir Nikola.
GROSMUTERKA: O, kako samo pogodiste! [to god ima `ena u na{em
Perkovcu, sve su je omrzle. Ja se ~udim kako dosada nisu
sastavile tu`bu sa dve hiqade potpisa, pa da se ista ili
’apsi ili iz ove varo{i protera. Vi{e nijedna `ena u
svoga mu`a nije sigurna, sve dok je ona u ovoj varo{i
prisutna.
Zlo je biti Srbin 143
REVIZOR: Budite uvereni da ~im se vratim u Beograd, prva }e mi
briga biti da je sa mu`em proteram iz Perkovca.
GROSMUTERKA: Samo daleko odavde, gospodine, na primer u ’Omoqe, u
Crnu reku ili ako je mogu}e ~ak u Tursku.
REVIZOR: Za va{u qubav }u sve mogu}e upotrebiti, samo da vas
zadovoqim. U~itequ Timi }u oduzeti jednu klasu, kir
Nikola s `enom u progonstvo... A vi, draga gospo|o,
dobi}ete pohvalitelni list i klasu.
GROSMUTERKA: (Pala je na kolena i grli noge Revizoru, qube}i mu
ruke)
Zahvalna, do groba, do groba...
Osma scena
U Nikolinoj ku}i
GRKIWA: Vidite, Timo, mi nemamo nigde svoga u ovom nesre}nom
Perkovcu. Ja sam iz Novog Sada, premda sam poreklom
Grkiwa. To se, uostalom, i na mojoj spoqa{nosti mo`e
primetiti. A vi ste, slatki Timo, sremac...
TIMA: Jest i pokojna mi mati be{e sremica.
GRKIWA: To je vidite, sve {to nas povezuje. Pa kad se ne bismo mi
slagali, kad mi ne bismo jedan drugom na ruci bili, a ko
bi drugi? Ja vidite, koliko vas volim, utoliko volim i
va{u Milku. Pravo da ka`em, ja sam prema woj kao wena
druga majka.
TIMA: Tako je! Vi je petkom umijete, nedeqom o~e{qate, a u
sredu date joj i ~istu ko{uqu. Ona se u Perkovcu
~istije nosi i od same gospo|e na~elnikovice.
GRKIWA: Pa ja se i za wenu sre}u staram.
TIMA: Ono jest! Vi je u~ite kako treba da dr`i ka{iku kad
ru~a, kako treba na sokaku da hodi, da gleda, na koji
na~in da se pozdravqa. Ona se, otkako amo do|osmo,
lepo i pou~ila. Sad vi{e ne ume da gleda onako bezo-
brazno, seqa~ki, pravo u o~i, no nekako sve ispod
trepavica. A i hod joj nije vi{e prost, nego nekako po
novosadski izvijen, iskrivqen. Milina ti je pogle-
dati... Jedino mi se samo ne dopada, {to kad sawa, vi{e
puta ~ujem kako u snu pla~e.
144 Milisav Milenkovi}
GRKIWA: Dete je razma`eno, napu{teno, pa nije nau~ilo na red.
Da se niste k nama doselili, ne bi nikad ni znala za
urednost... Ko bi je taku i uzeo? A ovako svi se otimaju
za wu!
TIMA: [ta rekoste?
GRKIWA: Jeste, tako je, dragi Timo! I vi je morate {to skorije,
jo{ ovih mesoje|a udavati, ako ne `elite da sama oti-
de...
TIMA: Pa... Milka je jo{ dete.
GRKIWA: Dete je ve} prispelo za udaju.
TIMA: Kako se mo`e dete udavati?
GRKIWA: Dete, pa dete, osvestite se, gospodine Timo! Samo da
vidite kako umilno pogleda u one praktikante, {to od
nekog doba krstare po na{em soka~etu! Sve dvojica po
dvojica!
TIMA: Tome se ne bih nadao, od moje Milke.
GRKIWA: Zar u mene sumwate... A ja sam joj i mlado`ewu na{la.
TIMA: Kako mlado`ewa?
GRKIWA: E, moj slatki Timo, nije to ono na{e vreme... Sad moram
da vam ka`em da je sino} dolazio, dok vi beste u
vinogradu, i da mi se poverio. Oh, kad bi u~iteq Tima
hteo da mi je da, odmah bih se `enio – {aputao mi je a u
Milku je gledao tako umilno kao dete u {e}er.
TIMA: Vama {aputao? Ko?
GRKIWA: ^estit mladi}. U~iteq Paprag. Vaqan, a vele i da je
nau~en. U Beogradu je izu~io bogosloviju. Istina, sta-
rinom je Cincarin, ali se rodio u Budimu. Pun je
u~tivosti, milina je sa wime govoriti... Sve mi se ~ini
da sam jo{ devojka...
TIMA: [ta on ima vama da {apu}e i {ta da ste vi devojka?
GRKIWA: (Skoro pla~no)
Trpim, ja sve moram da trpim zbog sre}e na{e Milke, a
vi mi sva{ta prebacujete.
(Naglo iza|e. Tima ostane sam)
TIMA: (Sam)
[to jeste, jeste. Malo sam i preterao. Ona me voli i
zaqubqena je u mene. A ono ima i u koga. Istina, malo
sam za{ao u godine, ali zar je kraq bavarski bio mla|i
Zlo je biti Srbin 145
od mene!... Ona me qubi, ~ak se i za moje dete stara. U~i
ga, ~e{qa, rani i vaspitava i to sve iz qubavi prema
meni. E, pa gde su danas mladi}i u koje }e se mlade `ene
i devojke toliko zaqubiti, kao u mene starca.
(Nasmeje se)
Starac, pa starac!... Ta da mi je ba{ i ven~ana `ena, ne
bi se vi{e za mene starala, nego ova lepa tu|inka. Eto
na{la i mlado`ewu za moje dete. Lep mladi}! Nau~en
mladi}! Mladi bogoslov! Samo ime ne umem da mu
pogodim. [ta re~e? Akmak? A ne. Paprag, Paprag,
dabome. Pogodio sam... Ali sve badava, dete je i suvi{e
mlado. Kako }u da ga udam?... Navalila je i ja moram
popu{tati.
(Ne{to lupi iza vrata i za~u se Milkin pla~. Tima
otr~a, otvori vrata)
Milka nesre}o jedna, ti prislu{kuje{. Lopove... gubi
mi se s o~iju.
(Zalupi vrata. U tom trenutku kucawe na vratima sa
suprotne strane. Tima pri|e i oslu{kuje. Ponovo
kucawe)
Herajn!
GRKIWA: (Ulazi sa Papragom)
Dobar dan `elimo, gospodine Timo! Imam ~ast pred-
staviti vam na{eg i va{eg novog prijateqa gospodina
Papraga, u~iteqa.
PAPRAG: Sluga sam pokoran, dragi gospodine kolega! Toliko sam
sre}an {to sam vas mogao upoznati.
TIMA: (Zamuckuje da {togod odgovori, no samo pru`i ruku za
pozdrav)
GRKIWA: Dakle, dragi gospodine Timo, ovo je taj mladi} o kome
sam vam jutros onako mnogo govorila. Mislim da protiv
ovakve prilike ni{ta ne mo`ete imati i mladi go-
spodin Paprag te{ko da }e na}i mla|u i vaspitaniju
`ensku nego {to je na{a Milka.
TIMA: Da, da... Tako je... Samo jo{ je dete... Ali kad je ba{ tako
su|eno... E, pa ono...
GRKIWA: Pa na taj na~in mo`e jo{ dove~e biti i prsten!
TIMA: Ta ono... ne bi trebalo ba{ toliko hitriti.
GRKIWA: Milka je videla gospodina Papraga, a gospodin je video
wu i tim je svr{eno: dove~e prsten!
146 Milisav Milenkovi}
PAPRAG: Ne protivim se. ^ak naprotiv!
TIMA: Neka bude po va{oj `eqi, gospo|a Johanido!
PAPRAG: (Tiho se obrati Grkiwi)
A miraz? Bar sto `u}aka uz devojku neka bude.
GRKIWA: (Stavi prst na usta)
Pst!... Gospodine Paprag, sutra ovde u Perkovcu, imamo
besedu. Ja se nadam da }ete nas sa svojim prisustvom
usre}iti!
PAPRAG: Milostiva, to vam ne mogu obe}ati. Treba da sam na
du`nosti. Vi i sami znate da se u ovim okolnostima
moram i spremiti.
GRKIWA: Ali kad ~ujete da }u na besedi i ja deklamovati... Onda?
PAPRAG: Kako vi budete zapovedali.
GRKIWA: Ja neizostavno tra`im, ~ast bi mi bila da me i vi
~ujete.
PAPRAG: Izbora nemam.
GRKIWA: Jesam li dobro razumela?
PAPRAG: Milostiva, va{ zahtev za mene je zakon... Ostajem.
GRKIWA: Vidite li, dragi Timo, kako je plemenit na{ mladi
prijateq. Nema te `rtve koju zarad nas i Milke ne bi
u~inio.
TIMA: Zahvalan sam vam.
Deveta scena
Spirina kafana
\URA: Sre}no gospodine, Paprag! ^estitam!
PAPRAG: Hvala. Hvala.
\URA: Istina Milka je jo{ mlada, skoro dete, ali to ima i
svoje dobre strane. Od we }ete mo}i kao u vosku da
napravite {ta ho}ete: Dobru ili zlu, `enu ili gospo|u.
PAPRAG: Jo{ je rano da to predvi|amo.
\URA: Pa, onda ho}ete li se jo{ koji dan u Perkovcu baviti?
PAPRAG: Nameran sam bio da jo{ danas otputujem, ali me zadr`a
gospo|a Johanida.
Zlo je biti Srbin 147
\URA: Bi}e i deklamacija, kako se ~uje.
PAPRAG: Bi}e, bi}e i beseda.
\URA: Opa! Sve se pitam za{ta su te besede i od kakve su
koristi ovake kakve su? Varo{ prezadu`ena, narod od
tu|inaca znawem, industrijom, naukom, pa i samom tu-
|inskom vladom skoro potla~en. A omladina naki}ena
i nakin|urena skupi se u bogato, vencima, slikama,
tankim i debelim zavesama ukra{enu dvoranu najbo-
gatijeg hotela i – onde daje besede.
PAPRAG: Vi ste, zna~i, protivnik tih ~isto slovenskih zabava?
\URA: [to se te sorte zabava ti~e, priznajem da za wih slabo
marim.
PAPRAG: Vi vi{e u`ivawa nalazite onako sa bratijom, pored
dobre ~a{e. Jesam li pogodio?
\URA: Imate puno pravo. Ja vi{e u`ivam u vinu, dobrom vinu
naro~ito, no u winom ma`ewu i kreveqewu. Ja bar kad
pijem, imam nekakav ciq, ho}u ne{to da prebrinem.
Ho}u nekakvih misli, koje me mo`e biti more, da se
otresem. Ho}u, kao {to je pre mene neki kazao: da
zaboravim da mi je otaybina nesre}na!
PAPRAG: Ne}e otaybini smetati na{a sre}a i na{e besede.
\URA: Ali kakav ciq imaju te besede? Dokle se sirotiwa,
prinu|ena nevoqom i gla|u, dogovara {ta }e i koga }e
te no}i poharati, da svoju gladnu decu nahrani, donde u
hotelu svira banda. Mladi}i u finim, ~ojanim ’aqi-
nama, gospe i gospo|ice u te{koj svili i kadifi,
tociqaju se po glatkim parketima goleme dvorane. A
kad muzika stane i sve u}uti onda }e na sredinu stupiti,
u belim rukavicama i crnom salonskom kaputu, neka
naduvena stenica, pa }e kakav nesretan prevod iz ne-
kakve nema~ke kupusare na sav glas i sa najve}im pa-
tosom ~itati. Mo`da }e ~itati i o stvarawu sveta, pa
}e se sa svom vatrom, koja je budali svakad na raspo-
lo`ewu, baciti da dokazuje da prvi qudi nisu jeli
viqu{kom pe~ewe, nego sopstvenim prstima... Potom
iza|e neka stara usedelica, koja do svoje ~etres pete
godine nije mogla sebi povoqnog i ~estitog mu`a na}i!
Ta }e naravno govoriti o moralu.
PAPRAG: Kolega, kolega duboko ste zabasali. Stanite malo!
148 Milisav Milenkovi}
\URA: Ne mogu i ne}u da stanem. ^ujte, pa bar da na kraju ne
ka`u ono: u korist stradaju}e bra}e, u korist bolnice,
ovda{we sirotiwe, u korist siroma{nih |aka... Samo
to da ne ka`u, mogao bi im ~ovek i oprostiti. Ali kad
oni piju {ampawca, igraju valcera, maze se sa devoj-
kama, tro{e i svoje i tu|e pare, a ’o}e da im silom
verujemo da oni rade sve to u korist naroda! E, onda?
\ura Jak{i} ispije ~a{u vina i naglo ustane. Ode. Tima koji je bo-
ja`qivo u{ao kod zadwe re~enice, seda i poverqivo govori Papragu.
TIMA: Sve }e to svojim redom i}i... Sve sam ja to udesio i
uredio... A ti sinko, o celom na{em razgovoru }uti.
]uti naro~ito pred Grkiwom.
PAPRAG: Ma }uta}u kao riba. A verujte, {to se mene ti~e, ne bih
vam ni prebijene parice tra`io... Ali Milka i sama
wena budu}nost zavisi}e od toga. A i ~ar{ija {ta }e
re}i za devojku bez miraza.
TIMA: [ta ~ar{ija? To nikako, nikakav glas da se ne ~uje.
PAPRAG: Dobro, dobro }uta}u i pred ~ar{ijom.
TIMA: Na dan svadbe dobi}e{ sto dukata. Samo gledaj d o tome
Grkiwa {to ne dozna.
PAPRAG: I pred wom o tome }utim. [ta ona ima da zna o na{im
porodi~nim tajnama.
Deseta scena
Ve~e pred kafanom i u dvorani. Ciganska kapela tiho muzicira. Pri-
sti`u gosti. Tu je cela elita Perkovca: predsednik, policajci, va-
trogasci, u~iteqi i u~iteqice. Ulaze i zauzimaju mesta u dvorani.
Neki ostaju ispred. Kad nai|e Revizor svi se pomere.
@IVKO: (Sa najuzvi{enijeg mesta u dvorani, koja je dupke puna)
Bra}o i sestre! Ovo je prva beseda koju }e istorija
varo{i Perkovca sa krupnim slovima u svoje sjajne
listove zabele`iti. Kad svi znamo i vidimo kako je ovo
sve~an trenutak u na{em `ivotu, u `ivotu ovda{weg
gra|anstva, onda mo`e li mi ko zameriti, {to sam
izabrao ovaj temat za moju besedu. Trud sam ulo`io da
on bude ravan ovoj na{oj svetkovini.
(Naka{qe se)
Zlo je biti Srbin 149
Nameren sam da vam jo{ ovog ve~era doka`em da su Jug
Bogdan i wegovi’ devet Jugovi}a bili tor`estveno
muzikalni...
(Nastane za~u|eno zagledawe gostiju. Me|utim, jedan
iz ugla zapqeska)
Jeste, bra}o i sestre, dame i gospodo! Oni su bili
muzikalni. Mogu}e da Jug Bogdan nije svirao u gla-
sovir, a Bo{ko da nije bio violinista, to je sve mogu}e.
Me|utim, k}i mu, ona {to je bila udata za Strahiwi}a
Bana, e ona je umela u trumbetu svirati. Sa istorijskim
faktima vam to mogu dokazati. A tu mi je svedok i silan
Vlah Alija. Uostalom zar bi se on zaqubio u wu, da ona
nije bila muzikalna?
Sada su dvojica zapqeskala. Po{to je besednik zavr{io sa besedom i
mlatarawem rukama, uz onaj mlaki aplauz dvojice, zavladao je tajac. U
tom je, posle nekoliko taktova, ciganske kapele ispred, za govornicu
stupio sam Revizor.
REVIZOR: Gospodo i mile dame, dozvolite i meni da se, koriste}i
va{u zabavu, vama predstavim jednim svojim kratkim
osvrtom. Ja nemam temat, kao moj uva`eni kolega, ali }u
vas kratko opomenuti i na ne{to, {to mo`e biti i sami
znate. Naime, `ivot je kratak, a patwa qudska stalna. I
zato vam skre}em pa`wu da mi bez vazduha ne bismo
mogli `iveti. Mi samo zato di{emo {to jo{ na svetu
ima vazduha. A posle, molim ja to mogu i ciframa
dokazati, posle pet stotina miliona godina, vazduha }e
nestati... A mi – mi }emo se ugu{iti.
GROSMUTERKA: (Zapqeska iz sve snage. Pridru`e joj se i ostali)
Krasna beseda!
Ciganska kapela udari tu{. Grkiwa se progura kroz dvoranu i zaputi ka
onom najuzvi{enijem mestu.
GROSMUTERKA: No, {ta li }e ova ve{tica da govori?
GRKIWA: Amor, qubavna pesma. Sa~inio Nikola Grgi}.
Amor ide, amor leti,
U rukama strelu dr`i –
Sad pomisli, slu{ao~e,
Ko je lak{i, ko li br`i?
Strela leti – strela j’ laka
Amor muwa iz oblaka;
A oboje k meni `uri –
Ta ~isto bi vrhom strele
150 Milisav Milenkovi}
Kroz sred mene da projuri...
P’ onda pru`a ruke bele,
Po nedrima mi ne{to tra`i –
Ta ~isto bi grudi vrele
Sa poqupcem da razbla`i...
GROSMUTERKA: E, ovo je besprimerni bezobrazluk! Ovo je imperti-
nencija... Ovo ~udo, to ni u Turskoj nema!... I na tome se
imamo zahvaliti jedino policiji! Umesto da ovakvu
flandru protera, ona je pu{ta na besedu. Lepo! Pre-
krasno!
TIMA: (Posko~i prema Grosmuterki)
Samo se vi pokrijte u{ima, samo vi }utite. I tamo
preko dr`ali ste akterke na kvartiru. Samo vi, nemojte
va{ pr}asti nos zabadati svugde. Vi, islu`ena babico,
sa otrcanom diplomom.
Budu}i zet Paprag zadr`a Timu od daqe sva|e.
GROSMUTERKA: (Timi)
Matora budalo!
Vika, galama, mete`. Ciganska kapela zasvira tu{. @ivko Paci}, malo-
pre|a{wi govornik se pope na ono najuzvi{enije mesto. Zavlada ti{ina.
@IVKO: Gospodo i bra}o, ja sam se sa ovoga mesta sa ~a{om u
ruci digao, da vam u ime ujediwene perkova~ke omla-
dine na va{em bratskom sudelovawu zahvalim i blago-
darim! Ne treba da vam ka`em – Sami ste videli kakvu
mo} ima re~ izgovorena u svoje vreme. Govorio sam vam
o muzici... Posledwi trenuci ove zna~ajne besede po-
svedo~ili su vam, kakvu bo`anstvenu snagu imaju si-
renski glasovi jedinstvene muzike na duh ~ove~ji. Sami
ste videli da samo wojzi imamo blagodariti {to su u
pogdekojim uzburkane strasti uti{ane... A tek ona uz-
vi{ena poezija iz usta prelepe nam Johanide, strasti i
kao da raspali, a potom ih naglo uti{a. Nek ste mi
blagosloveni bili, ostali `ivi i zdravi. @iveli, go-
spodo!
REVIZOR: Neka nam bog da!
(Prekrsti se).
GROSMUTERKA: (Ka}iperno)
Nek vam je beseda i poezija na zdravqe!
(Ode)
TIMA: \avo vam ne da mira da }utite. Ali ja }u vam pokazati.
Zlo je biti Srbin 151
GRKIWA: (Pribli`i se Papragu)
No, kako vam se dopada?
PAPRAG: Neopisivo! Neopisivo!
GRKIWA: Samo ona matora ve{tica.
TIMA: Ali sam joj i o~itao!
Ciganska kapela svira.
Jedanaesta scena
Grosmuterka kod na~elnika Bukvana Surugyi}a
Grosmuterka u sve~anoj haqini u kojoj je bila na besedi {eta o~ekuju}i
prijem kod na~elnika. Neo~ekivano, u negli`eu pojavi se sam na~elnik
Bukvan Surugyi}. Grosmuterka se tr`e, ho}e da ode.
NA^ELNIK: A kamo na`e, gospo|o? Ne kaza mi ni dobro ti jutro,
vra`e, ja ~oe~e. I ve} u`di, ka i metiqava ovca, te na
stranu, u bjeg.
(Na~elnik joj, pun pohote, po~e da se pribli`ava i
htede se rukovati, a Grosmuterka po~e izmicati pred
wim. Wemu je to sme{no, te se grohotom zasmeja)
Ma kumim te bogom, gospo|o u~iteqice, {ta je tebi? I
ne sjede, a ve} se sprema{ odlaziti.
(Samo u pantalonama, uze je za ruku, dovede do min-
derluka, name{ta je da sedne)
Srpske mi vjere, re}’ ti moram, e ba{ mi je drago {to si
me tako sabahaile pohodila, gospo! ^ini mi se e }u ba{
sa tebe vas dan dana{wi imati sre}e.
(Pomiluje je po stara~kim, ali puna~kim obrazima)
Pa de ka`’, dijete, kakvim li se poslom do mene siro-
maha udovca nakani?
GROSMUTERKA: Do{la sam... nisam mogla da odolim, bila sam na si-
no}noj besedi.
NA^ELNIK: Na besedi? E, gle ti bruke! Dakle, i vi ste bili? Vi! Pa
da to meni onaj glupavi policajac ne javi! A bih, vjere
mi, samo radi vas do{ao. E, e, e,...
GROSMUTERKA: Niste ni{ta {tetovali, gospodine! Vi biste se kao
vlast samo kompromitovali, da ste se ma i pokazali u
onakvom dru{tvu... O, gospodine, vi nemate pojma na
kom je stepenu pokvarenosti dana{wa mlade`.
152 Milisav Milenkovi}
NA^ELNIK: (Sve vi{e se pribli`ava Grosmuterki, gladi je po
obrazu)
Ja i sam vjerujem, e je za na{e mladosti i qepote, i
sunce qep{e sjalo! Ma sve ka vequ, da se i nama
starcima jo{ pone{to mili. Najedem ti se pusto neke
jalovice dobre, a zalijem crnim krajinskijem, pa vjera i
bog, gospo|o, tri srca u meni zaigraju!... A po licu
tvome sude}i reko bi da i tebi nije lo{e.
GROSMUTERKA: (Obori o~i, stidqivo)
Drugo smo mi, gospodine, a drugo su oni. Mi iako imamo
nekih namera, `eqa, strasti, a mi imamo i na~ina i
iskustva da to pred ostalim svetom prikrijemo ili
zaba{urimo... I to je ono {to se zove civilizacija,
obrazovawe.
NA^ELNIK: Bog i vjera, u~iteqice, ja o tome ni{ta ne znadijah, do
evo danas u ovi ~as. Sad vi|u da ovi moji, Ere, najci-
vilastiji jesu u svijetu: ne more{ ga ni za rijep ni za
uho, ka ~ikov je gladak, ka `iva hitar.
GROSMUTERKA: Dakle, vi niste ~uli {ta je sino} bilo? Ta to vam je,
gospodine, ~itava rebelija!
NA^ELNIK: [ta? Rebelija?... Protivu dr`ave, reda, vlade?... I onaj
gubavi, glupavi policajac da mi ni{ta ne javi o tome!
GROSMUTERKA: Te{ko nama kad i sama vlast gleda kroz prste buntov-
nicima i ru{iteqima poretka... A znate li vi o ~emu je
govorio onaj @ivko Paci}? Onaj propagandista, repu-
blikanac, komunac!
NA^ELNIK: Ne znam, vjere, u~iteqice! Tako mi tepeluka moje po-
kojne `ene, ne ne znam!... Nu odrije{i ranac, te { wime
na srijedu! Pa da je prav ka svije}a, samo zato {to te je
upla{io kiha}e robijom!
GROSMUTERKA: Dokazivao je da je Jug Bogdan s devet Jugovi}a svirao u
klavir!
NA^ELNIK: Mal’ nije u drombuqu! Mlijeko li mu! U gajde! Ogu-
bavio bogdice ka i naduhan mjeh! Kakvi klavir?... R|ao
ka potkovica lipsanog paripa! Zar ne na|e da drugo {ta
govori, kwigu li mu i ko je napisa!
GROSMUTERKA: A vlast na sve to }uti.
Zlo je biti Srbin 153
NA^ELNIK: Ama zabrani}u prodaju mastila za ~itav perkova~ki
kraj i okrug. U kojoj bakalnici na|e{ zericu, makar i
akov~e mastila, na}era}u }iftu da sve na{te ispije
mje{ta prepe~enice.
GROSMUTERKA: A znate li vi {ta to zna~i? To zna~i da i na{a vlada
udara u klavir, a to je: na javnom mestu ismevawe vlade!
NA^ELNIK: A vi? [ta reko{e gra|ani?
GROSMUTERKA: Neki su psovali, a neki su se i zlurado smejali.
NA^ELNIK: Stra{no! Stra{no!
GROSMUTERKA: A tek onaj drugi govornik. To be{e neki revizor. Znate
onaj sa `enom.
NA^ELNIK: Pa on je prosvetna vlast.
GROSMUTERKA: E jadne mi prosvete, jo{ gore vlasti, kad je takva.
NA^ELNIK: Vi jedno vreme s wim dobro stajaste?
GROSMUTERKA: Bilo pa pro{lo. Sad se na~isto obrukao, ~im je i on u
tu tikvu sa onom ve{ticom po~eo da prdi.
NA^ELNIK: I on vas rasrdi?
GROSMUTERKA: To je grozno! To je u`asno! On je hteo dokazati, a to se
mo`e kao nastavak @ivkove besede smatrati: da }e se
qudi posle pet stotina miliona godina ugu{iti jer }e
ostati bez vazduha.
NA^ELNIK: On }e se ugu{iti u apsu, na ve{alima }e se ugu{iti! A
od ~ega narod?
GROSMUTERKA: Od smrada! To je hteo da ka`e, da je u Srbiji ku`an
vazduh, da nema dosta slobode i da je narod toliko
`eqan te wine izmi{qene ravnopravnosti i jedna-
kosti, da }e se za wu sve donde boriti dokle u borbi ne
pobedi ili ne malak{e. A to je i sam nazovi revizor u
svojoj besedi naveo: bez vazduha qudi ne mogu `iveti, pa
kad vazduha nestane, qudi }e se ugu{iti. Jeste li me sad
razumeli?
NA^ELNIK: Vjere mi, u~iteqice, ti mi zadade |avoqe brige. Sad
samo ne znam da l’ }u prezidencijalno, pismom ili
depe{om o tome da izvestim gospodina ministra.
GROSMUTERKA: I jeste vam velika briga.
NA^ELNIK: Jeste, jeste i to golema. Depe{u moram {ifrirati, a
kad mi te pogane {ifre do|u, volio bih brojat kako mi
zube vade, no sastavit dvaest rije~i jednu do druge.
154 Milisav Milenkovi}
GROSMUTERKA: A znate li ko je zavr{io besedu?
NA^ELNIK: [ta zar jo{ ne{to ima? Ta dokle }e{, u~iteqice,
pobogu?
GROSMUTERKA: Ima, ima [ta vi mislite? Kad su dvojica zavr{ila,
izgovorili di`e se ona proterana, ona nabeqena, otr-
cana! Ona!
NA^ELNIK: Ona?
GROSMUTERKA: Ona, ona! A’ to je ve} u`asno. Ta proterana ve{tica je o
qubavi govorila. A {ta je govorila, to vam ne smem ni
kazati! To je tek {kandal! Bezobrazluk. Kad uspi{ete
ministru depe{om ili prezidencijalno a vi navedite
samo jedan red {to ga je bezobraznica u punoj dvorani,
pred najotmenijim svetom izgovorila javno: „Oboje se
meni `uri...”
NA^ELNIK: [ta, ko to oboje?
GROSMUTERKA: I mala deca u Perkovcu znaju ko su to dvoje, na koje ona
ni{ani. A posle re~e ne{to {to nisam upamtila, samo
sam ~ula kad vrisnu: “Kroz sred mene da projuri”.
NA^ELNIK: [ta naopako! E to ve} moram sa crvenim plajvajsom
potkrijepit!...
(Pomiluje je po bradi i obrazu)
O moja u~iteqice, na grdan belaj si me turila.
GROSMUTERKA: Ima jo{, ali o tome: pst!
(S prstom ispred nosa)
Ima jedan {to moluje kontrafe, a izgleda i spisa-
teqstvom se bavi. U~iteq je od skora. Mora da je sve to
wegovo maslo!
Zlo je biti Srbin 155
ME\UIGRA
Kafana Riste Stamboli}a: Utr~avawu ili u mete`u sti`u sve li~no-
sti iz prvog dela. U op{toj galami i otima~ini kostima koje otimaju
jedni od drugih, nastaje pretvarawe li~nosti iz komedije – prvog dela u
li~nosti drame – drugi deo. Jedino se o kostime ne otimaju, niti
mete`u sudeluju \ura Jak{i} i na~elnik Bukvan Surugyi}. \ura Jak{i}
u crnom nedeqnom odelu sam za stolom pije kafu, kad se scena naglo i
neo~ekivano isprazni, kao i {to se i napunila. Ulazi seqak sa yakom na
ramenu.
SEQAK: Je l’ tu gospodin na~elnik?
\URA: [ta }e tebi gospodin na~elnik i ko si ti da ga po
kafanama tra`i{?
SEQAK: Ni{ta, ama ba{ ni{ta mi on ne treba... Nego posla me
gazda \or|e iz Burjan – male i re~e mi da mu dam ovo.
\URA: [ta ovo?
SEQAK: Pa prase! Ka`e potra`i ga kod Riste u kavani i daj mu
da ne bi video kom{iluk, kad bi on do{ao.
\URA: I ti `ivo prase na le|a, pa pred na~elnika.
SEQAK: Jok. Prase zaklano i o~i{}eno. Kao mrena.
\URA: Da ka`e{ hvala gazda \or|u iz Burjana i da ne brqa
vi{e.
SEQAK: A prase?
\URA: [ta prase? Pa daj ga ovamo... Ja sam na~elnik!
SEQAK: O, hvalim te Bogom, {to mi olak{a.
Seqak zadovoqno bez tereta ode. Pred \urom je zaklano i o~i{}eno
prase.
\URA: Risto do|i ovamo...
(Rista do|e)
Je si li za trampu. Ja tebi `ivo, ti meni pe~eno.
Premeri i odbi mi za koliko treba
RISTA: Za kad gospodine \uro?
\URA: Kad ka`em.
RISTA: Kako zapovedate!
(Naspe \uri pi}e. Ode)
QUBA: (Jo{ sa ulaza)
E pobratime \uro, ruka ti se pozlatila... Alal ti!
156 Milisav Milenkovi}
\URA: [ta je kolega? Koga si to opsovao?
QUBA: I vi{e od toga, ali ne ja nego ti! Slu{aj!
(Vadi iz unutra{weg yepa novine, ~ita stoje}i)
“U~enik ~etvrtog razreda, dete od 12 godina zato {to je
u tu|em vinogradu mlatio zelene orahe, dao je gospodin
kmet javno na mackama batinati... Ali ima jo{ ne{to,
sa ~im se ni sama Bosna pohvaliti ne mo`e; kada je
skoro postavqeni kmet u du`nost stupio odmah je sa
svojom bistrom glavom uvidijo da javnom moralu mnogo
{to{ta oskudeva, i zato je podigao `enske macke. ^ud-
na je to sprava! Debelo drvo u zemqu zabijeno, odozgo
namakao neki jaram u koji se gorwa ~ast ujarmi, a
odozdol ima dva mala ujarmi}a gde se noge utegnu.
Uop{te cela sprava li~i na ve{ala. Pa znate li gde je
ta ve{ala smestio? Izme|u tri razreda `enskih osnov-
nih {kola... da bedni smo, da tu`ni li smo!... Taj skoro
postavqeni kmet zove se Dimitrije Bresjanac.”
\URA: Ba{ dobro, dobro sam mu zapr`io.
QUBA: A zna~i prepoznao si svoj stil, \uro.
\URA: I stil i ciq... Nek se sad pu{i...
QUBA: Sve se bojim da nas ne zapali.
\URA: Risto, pi}e, vino donesi i spremi ono!
JOVAN: (Koji je u{ao)
Je l se ovde ne{to slavi?
\URA: Vide}emo, ko pije, a ko pla}a.
JOVAN: Kmet Dimitrije tutwi kroz varo{... Sve je saznao, ne
verujem da je umeo da pro~ita... Na{le se podguzne muve,
pa mu ispri~ale...
Ulazi na~elnik Bukvan Surugyi}, pogleda po kafani, ugleda trojicu
u~iteqa i nesigurno se osvrne. Ne zna da li je mawe zlo da ode ili sedne.
U tom...
\URA: (Servilno)
Dobro do{ao, na~elni~e, uvek i kad te o~ekujemo i kad
ti se ne nadamo!
BUKVAN: U boqem vas, vazda, nalazio... A ~emu, ako smijem pi-
tati, da zahvalim za tu qubeznost?
\URA: Raspolo`ewu i sirotiwi u~iteqskoj. Sre}ni smo {to
i od na{e sirotiwe ima ve}e i gore...
Zlo je biti Srbin 157
BUKVAN: Vi to kao filozofski...
\URA: Ama ne. Mi to po narodnoj: udri brigu na veseqe. I sad
slavimo.
BUKVAN: Vala, da ne kvarim!
\URA: Nikom ne damo da nam naume kvari... Na{ ste gost!
Risto, sad i pe~ewe iznosi...
Risto Stamboli} iznosi pe~ewe, tawire, bokale sa vinom i raspore|uje
pred goste. U vrhu stola sedi na~elnik. Jedu i piju u lepom raspolo`ewu.
BUKVAN: A je l |eca mlogo nemirna?
JOVAN: Mi u~iteqi se uvek na decu i platu `alimo.
\URA: Kakvi su qudi, deca su cve}e.
BUKVAN: Vi i malate?
\URA: Molujem ili ono {to volim ili one {to plate.
BUKVAN: To na isto iza|e... A kontrafe?
\URA: I wih ponekad namalam, naro~ito kad su u plavim
haqinama.
QUBA: Eno mu svi srpski junaci osta{e u kavani kod kaveyike
Sike u Petrovcu.
BUKVAN: I spisateq si?
\URA: I vi{e od toga. Slu{ajte.
(Ustane, popne se na stolicu, teatralno)
Ja sam stena
O koju se zloba mori,
Svetska ~uda i pokori.
Mnogi te`ak oblak, jeka
Kr{ gromova, ogaw, kletva
I sto ~uda neba, zemqe,
Razbilo se o meneka...
A ~ujte moju poruku Evropi!
Tebi da pevam, tebi, tiranko!
A duh mi mori otrov i gnev;
Uvreda tvojih `aoci jetki
Potpaquju mi plamenit spev.
Milionima narodi pi{te,
Milioni grudi prosipa krv
Milionima pale ku}i{te,
Milion qudi gmi`e ko crv
158 Milisav Milenkovi}
I milioni dolaze smerno
Evropi gordoj na holi sud:
“Ne mo`e vi{e, raja, ne mo`e
Snositi jaram, mu~iti trud!
Tiran nas gazi...
Aplauzi, skandirawe “\uro, juna~e” prekinu \uru i on si|e sa stolice.
Nastane tajac.
BUKVAN: Ru~ali smo krasno. Vino ja da platim?
\URA: Nikako, bi}e previ{e.
BUKVAN: Za dobre qude nikad.
\URA: Gospon na~elni~e zahvalite gazda \or|u iz Burjan
male za prase.
BUKVAN: E vala me iznenadiste! [ta zborite?
\URA: Prase jutros donese jedan seqak i re~e ko i kome se
{aqe... A ja znaju}i na{eg na~elnika kao galantnog
gospodina trampih to prase za pe~eno. Reko to bi i sam
na~elnik u~inio...
BUKVAN: E ba{ me natociqaste... Ne}u vi du`an ostat’
(Besan ode)
Smeh ispuni kafanu Riste Stamboli}a i sve goste koji se po~e{e da
skupqaju.
\URA: Risto vina i da platim. Ovim posledwim gro{em.
RISTA: Neka je i posledwi, ali je srebrn... I kusur imate!
\URA: I od kusura pi}e za sve!
Mete`, cika i vriska. Veseqe. Jer se odnekud i Ciganska kapela pojavi.
Zlo je biti Srbin 159
DRUGI DEO
Prva scena
\ura Jak{i}, sam, neosetno ulaze ostali
\URA: Nisam li kazao da }e me u vnutrenost odpratiti. Evo me
ovde gde du`nost u~iteqa drugog razreda odpravqam, a
to }e re}i da decu ~aslovcu i ~itanci pou~avam. Imam
{est ~asova na dan. Opet se nadam da }e mi ostati
vremena i za pevawe... Ovde mi se kol’ko sam mogao
videti – ne vaqa nikakvom dobru nadati. U~iteqi me
mrze, s gra|anima i s oblapornim praktikan~i}ima ne
mislim poznanstva ~initi, i zacelo bih voleo vi{e u
selu no u ovakvoj varo{ici. U ostalom dobar je Bog!
Vaqda }u se i Srbije oprostiti. A vreme prolazi i ja
sam svakim danom matoriji... Ovde }u se ja kao u~iteq
sahraniti, to ve} vidim! Jo{ godina pa }e se navr{iti
vreme moga nadawa. Posle vi{e ne}u da se nadam, ne}u
da ~ekam na izbavqewe. Uostalom zdrav sam, jer slabiji
propao bi, ubijo bi se!...
QUBA: Zdrav si, brate, kao dren. I ne daj Bo`e da se izgubi{.
Du{mani na{i nek se pogube!
JOVAN: Ma samo ti se neki mali maler desio, a ti zakukao kao
da ti je sve, ne daj Bo`e, nastradalo.
\URA: Lako je vama {aliti se sa mnom. Vi ste vi|eni qudi u
ovoj varo{i. A ja do{qak i sirotan.
QUBA: Vi spisateqi mnogo preterujete... Tako i ona moja
sestra Milica. Svaki ~as mi se ne{to jada. Na vlast, na
to da je qudi ne razumeju...
JOVAN: E, moj \uro, i ja znam da pesnik ni pre, a bogami danas
nije lako biti.
\URA: Ni ku}e, ni dr`ave nemam. Jo{ sam sa `enom Hri-
stinom kod tasta na kvartiru.
QUBA: Nisi jedini!
\URA: A koje sam ja dr`ave podanik. Evo ve} tri puta pi{em i
molim da me prime za podanika Srbije. Odgovora ni
sada, kao ni dosada nema... Srbija me ne}e, a ja sam
be`im od ma|arona. S wima ja ne}u.
160 Milisav Milenkovi}
JOVAN: Sve }e to pro}i... Ceo `ivot je samo zaboravqawe.
QUBA: Pa, ne{to nas i obraduje.
\URA: Re|e, to re|e biva... ^oveka mogu da obraduju tice i
p~elice. Ti mali sirotani... ^ovek ~oveka samo mrzi!
QUBA: Nisi tako pevao.
\URA: Jeste. Pevao sam: Ja sam stena o koju se zloba mora,
svetska ~uda i pokori..: Stena sam pred Evropom, tom
tirankom. Ali u ovoj varo{i ja sam sitan stvor, buba,
mrav koga mo`e svako nogom prigwe~iti.
JOVAN: Istina je samo da nam je ova gamad oko nas bli`a i
opasnija od one iz Evrope.
\URA: A da samo ne kukam... Na|e se i prijateqa i lepih re~i.
(Vadi iz yepa pismo. ^ita)
“Meni je toliko do toga stalo da ti ovo delo ispadne,
kao da ga sam radim”... To mi pi{e Stojan Novakovi}, a
evo {ta daqe ka`e...“Nekad sam te do obo`avawa po{t-
ovao za tvoje lepe pesme, a sad se ponosim {to si mi se
prijateq nazvao, {to mi svoje poverewe poklawa{ i
di~im se {to sam i ja zaslu`io mesta me|u takom
bra}om. Ali vaqa i drugo koje{ta pravo kazati. Tvoj
dar, koji ti je Bog dao na slavu narodnu, nesre}om i
okolnostima dosad je sa svim svojim delawem samo malo
u~inio, najmawe od onoga {to mu je Bog dosudio”...
JOVAN: To je ono {to ti i ka`em: veliki cene sebi ravne, a ovi
si}u{ni crvi varo{ki u ga}e ti se uvukuju i tu te
pogane.
QUBA: Je l’ ti to Stojan Novakovi} pi{e o drami onoj, kako se
zva{e...
\URA: “Jelisaveta, knegiwa crnogorska”. Jo{ je nisam dovr-
{io. Samo sam mu nekoliko listova na mi{qewe po-
slao.
QUBA: I on te tako, kao najro|enijeg, sokoli... Sre}an budi,
\uro, dok take qude za prijateqe ima{... A ne nas,
pajta{e iz kafane.
\URA: Dragi ste vi meni, mo`da i vi{e od onih u Novom Sadu,
Beogradu, i od Stojana i od Dani~ara. @ivi se iz ~asa u
~as, a vi ste mi tu. Oni su daleko... Sa vama ja delim
svaku radost, da mi `ivot bude mawe gorak.
JOVAN: Mi smo za meanu i razbibrigu.
Zlo je biti Srbin 161
\URA: Slu{ajte daqe: “Treba raditi stalno, neumorivo, treba
`iveti tome `ivotu – pa }e tek onda ne{to biti. Ma{i
se daqe, izu~i `ivot, poznaj ga kakav je bio u staro
doba, pa gruni spevima u kojima }e{ o`iveti razvale,
vaskrsnuti grobove – a zadrmati svojim glasom po gde-
koje od tih gwilih, trulih srca me|u koja nas je Bog
postavio!“
QUBA, JOVAN: Alal ti vera, \uro brate!
QUBA: Ti \uro nama po bokal vina, a ja }u Milici jo{ ve~eras
pisati o Jelisaveti i o tome kako te Stojan Novakovi}
sokoli.
\URA: Vinu i spisateqstvu sam uvek veran. I bio i ostao.
Odnesu im bokale.
QUBA: Ni molovawe ne zapostavqaj.
\URA: I da ho}u, ne mogu. Samo mi lak{e pevawe ide uz vino i
za stolom... Za molovawe moram uvek na nogama biti.
JOVAN: Znamo i sami: noge i vino ne bratuju. Naro~ito kad se s
vinom pretera.
\URA: Znam ja da i sa zadovoqstvom ne treba preterivati. Ali
~ovek je slab...
QUBA: Sa ponekim i mora{... Ali sa vinom i duvanom se ne
juna~i!
\URA: Nekad i sa tim moram... Evo vu~em ovu Jelisavetu, jo{
od Sabante. Ponekad mi te`e biva sa wom nego sa mojom
qubqenom Hristinom.
JOVAN: Spisateqski posao je gorak...
\URA: Jeste, e ali se tu na|e vino, koje ga malo pomuti, pa i
muke budu lak{e.
Oni sve vreme ispijaju bokale vina. Donose se i novi. Sva trojica postaju
raspolo`eniji, ali i setniji.
QUBA: Kuka{ mnogo, \uro, brate, a veze i prijateqe ima{ od
Beograda do Novog Sada, pa i daqe.
\URA: To se tebi samo ~ini. A ja sam slab i napu{ten... Pisao
sam Dani~aru, a sa Jovanom Draga{evi}em sam potegao
do Novog Sada... Ali sve uzalud. Da l’ mi je narav
nezgodna il’ previ{e tra`im, a mo`e biti i da se qudi
kao, prijateqi nepouzdani, tek ja utehe nigde ne na|o.
QUBA: Mnogo si nezadovoqan.
162 Milisav Milenkovi}
\URA: Jesam i bi}u dok di{em, pi{em i malam... Nezadovoqan
moram biti, jer to je moja umetni~ka glad. To me goni da
tra`im ono {to mi se kao savr{eno privi|a... Slatko
je piti vino, dok si `edan i dok te pijewe dra`i... Kad
klone{, du{om i telom... na kraju si da mo`e{ da sni{
i vidi{ ono {to drugi ne vide i ne ~uju...
Druga scena
Soba u {koli u kojoj se skupqaju u~iteqi
\URA: (Usplahireno ulazi, besan je)
E ovo je prevr{ilo svaku meru!
QUBA: Polako pobratime, saberi se.
\URA: Ako je i od na~elnika, mnogo je!
JOVAN: ^uvaj se ti wega. Zverka je i to opasna.
\URA: Bukvan bio, bukva ostao!
QUBA: [ta ti se sad zamerio ili {ta si ti wemu zgre{io?
\URA: Ni{ta, brate, samo pakost. I to ona najgora, prosta~ka.
JOVAN: Ne gre{i \uro, vlast je vlast.
\URA: Svaka je vlast podjednako glupa... Pogledajte!
(Poka`e katanac)
JOVAN, QUBA: (U glas)
Katanac... Aps! Ne daj bo`e!
\URA: Jo{ nismo do apsa, al smo na dobrom putu... Na~elnik
il’ ja.
QUBA: Ali katanac?
\URA: Vi znate ona dva prolaza kroz {kolsku avliju, kuda
silan svet prolazi.
JOVAN: Pa neka prolazi.
\URA: E na~elniku je i to malo bilo. Svoga komoditeta radi,
naredi da se na najbli`oj ogradi {kolskoj otvori i
tre}i prolaz... ~im su ta vrata otvorena osetili smo svi
da nam to smeta od prolaze}i trgovaca, ~iraka, a ~esto i
pijani seqaka. Smeta u mirnom na{em {kolskom radu.
QUBA: I ti si katancem, kao apsanyija, po~eo da preti{.
Zlo je biti Srbin 163
\URA: [ta da pretim... Ju~e, popodne ja sam ovaj katanac
udario na ta vrata. Jutros odem na~elniku da se javim.
O~ekivao sam pohvalu, al on besan, jo{ s vrata viknu na
mene, bogami zorno. Ti si, ka`e, nasilno i svojevoqno
postupio... A onda se okrete pandurima i podviknu:
“Ovoga krivca odmah na saslu{awe i protokol. Ka-
tanac smesta obijte”.
JOVAN: A ti?
\URA: Ja zgranut, ponudih na~elniku kqu~ od katanca, ali on
samo ciknu: “Vodite ga!“
QUBA: Bogami, to nije bilo za {alu.
\URA: Ma kakva {ala. Natociqa{e me na grdan belaj... Kad
sam izlazio sa saslu{awa pandur mi tutnu ovaj katanac
i procedi: “^uvaj se Bukvana! Taj ne pra{ta!“
QUBA: Smi{qaj kako da se spasavamo bede.
\URA: Ne ostaje mi ni{ta drugo, nego ponizno da se `alimo na
nepravdu,
Tre}a scena
Kancelarija na~elnika Bukvana – Saslu{awe
BUKVAN: Je l’ onaj uhap{en?
PISAR: Jo{ sino}. Grdno se protivio.
BUKVAN: U pijanom stawu?
PISAR: Pripitom!
BUKVAN: Da se zatra`i izve{taj od Suda op{tine po`areva~ke,
po{to su do nas stigle `albe gra|ana protiv te trojice
u~iteqa da su r|avi i neuredni u vr{ewu wihove
du`nosti... Odmah depe{om tra`i da nas izveste da li
se \ura Jak{i} odao pijanstvu u velikom stepenu, da li
je du`nost napustio, te u {kolu slabo dolazi... A za
onog drugog da budemo izve{teni da li izostaje od
{kolskih ~asova i da se radwom oko vinograda vi{e
bavi... Oba{ka da se ka`e da nam je u znawu da sva
trojica doru~ak u {kolu donese, doru~kuju u {kolskoj
kujni i tu pred |acima jedu i piju... Je l’ ti jasno?
PISAR: Razumem gospodine na~elni~e!
164 Milisav Milenkovi}
BUKVAN: Na posao!
Na~elnik Bukvan Surug~i} iza|e.
Pandur uvede Ristu, kaveyiju i tri u~iteqa.
PISAR: Sve boqe od boqeg. Da po~nemo... Rista Stamboli},
kaveyija...
RISTA: (Istupi napred)
Tako je gospodine.
PISAR: Star 37 godina, stawa i vladawa dobrog.
RISTA: Ne protivim se, dao bog!
PISAR: Ju~e na no} lumpovali su u tvojoj kavani do 3 sata po
pono}i: ovde prisutni Jak{i}, Marjanovi} i Qubomir
Stojadinovi}, sve dok ih nisu kmet i policija udaqili
odavde. Kavana tvoja bila je od svuda zatvorena.
RISTA: Oni su sedeli kod mene u kavani mirno, pili, bez
ikakva nemira. U 12 sati ja sam po{ao spavati i opome-
nuo i’ da idu i oni su obe}ali i}i. Ja sam oti{ao da
spavam, a oni su ostali. Kelner mi kazuje da su sedeli do
2 sata... Nikakav nered nije bio od wih. Za sve to vreme
kavana je bila zatvorena od 10 sati.
PISAR: Kad su do{li policajci, je l’ si bio kod wih u sobi i u
koje je doba bilo to?
RISTA: Ja sam u to vreme spavao. Oni kad su do{li, pravili su
neku larmu, ali {ta je bilo ja ne znam. Moja je `ena
izlazila do wi i ona zna {ta je bilo.
PISAR: Ti zna{ da posle odre|enog vremena nije slobodno
dr`ati goste u kavani. [to ih nisi opomenuo na odla-
zak u vreme, no si i’ trpeo do 12 pa onda oti{ao da
spava{, a wih si i daqe ostavio.
RISTA: Oni nisu bili u kavani, no u posebnoj sali, trpezariji.
Ja sam wi’ u 10 sati pozvao da idu, a gospodin Jovan mi je
kazao: “Mi ne lumpujemo i ne ban~imo, doveo sam evo
ovog gosta. Kod ku}e nemam ~ime da ga ugostim”... Onda
{ta sam ja mogao ~initi: Ja sam moju du`nost u~inio.
PISAR: Jovan Marjanovi}, u~iteq ovda{wi...
JOVAN: Da, gospodine... Imam 39 godina, nisam bio su|en ni
osu|ivan dosad, stawa sam prili~nog.
Zlo je biti Srbin 165
PISAR: Vi ste sa izvesnim drugovima ju~e na no} sedeli u
kavani Riste Stamboli}a preko propisanog doba do 3
sata, dok vas policija nije odvela odande. Opomiwani
ste bili u 12 sati od policije, pa i od kaveyije, no niste
hteli i}i. Zato ste na ispitu.
JOVAN: Ja sam sa mojim drugovima gospodom Jak{i}em i Qubom
Stojadinovi}em, a bio je tu i jedan stranac, moj gost,
sedeo u jednoj sobi, ne u kavani, kod Riste. Nije bilo
jo{ 12 sati kad je policaj kod nas dolazio te nam kazao
da idemo... Kaveyija nas nikako na odlazak opomiwao
nije... Kad je pro{lo 1 sat po{li smo sami ku}i, no tek
{to smo u avliju iza{li napadnu nas policaj, Bresjanac
kmet i Nikola, delovo|a... Tu su ~inili sa nama {to su
hteli, odveli nas kao r|avce do na~elstva i odatle
otpustili.
PISAR: Je l’ ko izazivao policaje?
JOVAN: Niko. Nikakvu larmu nismo ~inili. Mirno smo sedeli,
razgovarali, pevali po neku crkvenu pesmu, a to smo se
zadr`ali za qubav toga mog gosta, sa kim se davno nismo
videli. Da bi vreme sa wim proveli malo smo se du`e
zadr`ali... U neko doba do{ao je policaj kod nas, pa
glasom punim brutalnosti zapovedio nam, kako da smo
gulanferi i nikakovi}i, da se odande ~istimo. To nas je
jako uvredilo, {to se sa nama na takav na~in, nedo-
stojno postupa. Iza toga onaj moj gost ode, podstaknut
pretwom spoqa... Mi smo posle wega jo{ malo sedeli a
za to vreme primetismo neko {u{kawe i virewe oko
prozora...
PISAR: Da l’ ste i’ vi izazivali?
JOVAN: Nikako... \ura vide}i tu blokadu spoqa re~e: “To se
protiv mene iz osvete ne{to sprema”. I on zastade... Ja
i Quba po|emo, no u avliji udarimo na zasedu policije,
koja nas odmah pod ruku uze... Sa \urom je u avliji bilo
okr{aja..: U putu, kad smo sprovo|eni, gospodin delo-
vo|a, koji me vo|a{e pod ruku i koji je bio oru`an,
govora{e \uri da bi ga ubio, no ne}e zbog mene. Mnogo
je koje{ta bilo tada od strane predstavnika vlasti,
{to uni`ava i vlast javnu i dostojanstvo ~oveka...
PISAR: Koje je to doba bilo?
166 Milisav Milenkovi}
JOVAN: Kad smo otpu{teni od na~elstva i kad sam stigao ku}i
be{e tada 2 sata posle pono}i.
PISAR: Qubomir Stojadinovi}, suplent ovda{we polugimna-
zije...
QUBA: Imam 33 godine, dosad sam bio jednom policajno ka-
`wen za no}no sedewe. Stawa sam prili~nog.
PISAR: I vi beste u ovom lepom dru{tvu?
QUBA: Ja sam sa Jak{i}em, Marjanovi}em i Aleksom Bo`i}em,
u~iteqem {etowskim sedeo kod Riste u sali. Bavili
smo se do posle 11 sati. Sedeli smo mirno, razgovarali
smo, pevali i zabavqali smo se na po{ten na~in. Kad je
9 sati bilo do{ao je policaj kod nas. Bio je bled, zelen,
stra{an da ~oveka strah uhvati, pa je kao Tur~in o{tro
kazao, da idemo ku}i. Ja sam mu odgovorio da je dosta
{ta je kazao pa nek ide, i on je oti{ao.
PISAR: A kaveyija?
QUBA: Nije nas na odlazak opomenuo. Oko 11 sati po{li smo
ku}i. \ura nije smeo da ide, boje}i se od napasti no}ne
policije, jer smo primetili da smo opkoqeni stra`om
i prislu{kivawem oko prozora... \ura je teo da spava
onde, a ja i Marjanovi}, kad smo iza{li na vrata avlije,
tu nas je zadr`ao policaj sa ~etom pandura. Nazvao nas
je lolama i sviwama, pa nas onda stavi{e u karu, a zatim
odo{e u avliju te \uru uvati{e. Zlostavqali su ga, no
ja tamo nisam bio da gledam... Kad su ga izveli na sokak
nastavili su sprovod i doterali su nas u na~alstvo. U
putu su \uru muvali, a delovo|a Nikola pretio mu i
ugro`avao pi{toqem zapetim da ga ubije... Tako je
bilo..: Sedeli smo po{teno i mislim da za to ni{ta
nisam kriv.
PISAR: \ura Jak{i}, u~iteq...
\URA: I spisateq i moler, 36 godina star, stawa sirotog.
PISAR: Vas ne}u ni{ta da pitam, sami odgovarajte:
\URA: Ja sam sa izvesnim drugovima mojim u sobi kavanskoj kod
Riste Stamboli}a sedeo. Mirno smo sedeli, razgova-
rali se i vreme na po{ten na~in provodili. Nismo
pravili nikakav nered i larmu, i po tome sam smatrao
da nam je slobodno sedeti ma dokle. Kavana je zatvorena
bila. Ja ra~unam mnogo na slobodu, koju svaki po{ten
Zlo je biti Srbin 167
~ovek danas kod dobri zakona i vlasti u`iva. Znam da
nisam ni{ta vlasti i zakonu kriv, da pod nadzorom
budem, te da se ne smem baviti no}u. Tako smo i tada
sedeli a dokle ne znam, jer sata nemam. Kaveyija nas nije
terao ku}i. Jedanput je policaj, u koje vreme ne znam,
dolazio kod nas i kazao da idemo, ali mi smo bili
uqudni i mirni, pa onda za{to da nas opomiwe na
odlazak. U neko doba po{li su mi drugovi ku}i, a ja
nisam smeo i}i ku}i, jer smo zasedu od pandura videli
na prozoru, pa sam se bojao kakve napast, kao {to me
nije ni mimoi{lo. Po{to su mi drugovi iza{li, 35
odmah su bili napadnuti, a zatim gospoda policaji,
Bresjanac i delovo|a do{li su unutra, na{li me i
zlostavqali, za{to sam jih tu`io... Kao {to se iz
stvari vidi, oni su nas tu`ili za mirno sedewe, samo da
bi se zaklonili za svoje nedelo koje su u~inili nad
nami... Ali ja se naslawam na pravdoqubqe na~alstva
da }e umeti oceniti nedostojno pona{awe svojih or-
gana.
PISAR: Svedoci su Dimitrije Bresjanac, kmet i \or|e Stan-
kovi}. Najpre kmet Bresjanac.
Ulazi kmet Dimitrije i \or|e.
DIMITRIJE: No}as su do pola tri posle 12 sati lumpovali u kavani
Riste Stamboli}a, ovda{wi gospodin Qubomir Stoja-
dinovi}, Marjanovi}, \ura Jak{i}. Kavanu je Rista sa
sviju strana zatvorio, pa su oni unutra pili... \ura je
nazdravqao zdravice koje zadiru u dana{we dru{tvo i
vlast. Kazao je: 8 dana, vide}emo... {ta je s time hteo, ne
znam... Kad sam lupnuo da otvore kavanu oni su pogasili
sve}e i razbegli se. Bili su pijani svi, dobro, a Jak{i}
ponajvi{e... Oko 12 sati oni su policajem, po mom
nalogu, opomenuti na odlazak ku}ama. Tu je tada i Rista
kaveyija bio i dremao kod wih. Od toga doba oni su opet
produ`ili pijanku do pola tri sata dokle ih ja nisam
odande izveo... Svega toga su svedoci i policaj i Nikola
delovo|a.
PISAR: Izvolite gospodine Stankovi}u.
\OR\E: Ja sam u 12 sati no}as poslat od kmeta Bresjanca te sam u
kavanu Ristinu oti{ao da vidim ko su: Tada sam onde za-
stao gospodina Jak{i}a, Marjanovi}a, gospodina Stoja-
dinovi}a i jednog stranca, koji ih moqa{e da idu, i oni
168 Milisav Milenkovi}
su obe}ali. Tu je bio kelner Ristin, a bio je i Rista
onde, dremao je, kod wih... Posle toga oti{li smo opet u
3 sata do kavane Ristine i na{li pomenuta lica, gde
opet piju. Jak{i} nazdravqao zdravice o omladini,
Kwazu, slobodi. O sada{wim vlastima da otpadne {to
je trulo, da je sada slobodno lumpovati, i da }emo veli –
za osam dana videti... Kada smo ih odneli upravo odande,
tako su pijani bili.
Naglo svi za}ute. Ti{ina potraje.
^etvrta scena
\ura Jak{i} i \or|e Popovi} – Dani~ar
\URA: Dobro mi do{ao, moj plemeniti prijatequ!
\OR\E: Boqe tebe na{ao, u zdravqu i vesequ, moj prijatequ!
\URA: Odavno se nismo videli, niti dopisivali. Sva{ta se
izme|u nas nagomilalo i ispre~ilo.
\OR\E: Ima tome skoro pola godine. A vreme te~e uprkos na{oj
lewosti ili spre~enosti.
\URA: Izgleda mi jo{ du`e kad pomislim koliko se promene
za to vreme sa mnom u~ini{e.
\OR\E: Na varo{ i qude jo{ se nisi svikao. A oni na tebe,
rekao bih, tako|e.
\URA: U prvi mah kad sam u Po`arevac do{ao, naumio sam kao
slobodan ~ovek od moga rada `iveti. Ali to ne be{e
mogu}e.
\OR\E: Krivca za tako {togod mora{ sam potra`iti. U tebi
ili van tebe.
\URA: Tebi od voqe stoji misliti da je to zbog moje lewosti,
koju malo~as spomenu, ili kako ti ’o}e{ misliti. Ja
samo priznajem da nisam mogao.
\OR\E: Sam si tra`io Po`arevac.
\URA: Jesam. Avgusta postanem u~iteq u Po`arevcu, a sad od
oktobra sam u~iteq crtawa u Kragujevcu. Dakle po-
stigao sam ono {to sam `eleo.
\OR\E: Pa sad?
Zlo je biti Srbin 169
\URA: Sad samo zdravqe od boga. Nadam se da }u sve ono {to
sam prema sebi i prema svojima gre{io ispraviti.
\OR\E: Da}e bog i zdravqa i prilike za popravqawe.
\URA: Uvideo sam da ne mogu do onoga uva`ewa do}i koji bih
mo`e biti `eleo ili zaslu`io, ne znam zbog ~ega. Sve
dr`im da je to zbog moje naravi, koja je dosta ne-
harmoni~no u meni sme{tena.
\OR\E: Naravi su na{e sudbine, moj \uro. Takvi smo dati od
prirode, od boga. A mo`da je i |avo tu prste ume{ao kad
su nas takve na ovaj svet otpravqali.
\URA: Da l’ je |avo ili neki drugi vrag, ali ni ja sam sa sobom
nisam ba{ uvek dobro bratovao. Znam da od samoga sebe
ne mogu biti solidan ili razvratan ili pak ponizan
meku{ac. To znam, kao i da od drugih zavisi a ipak mi
nekad do|e gadno i na mene samog. Pa se ili qutim ili
sebe sa`aqevam. A od toga uvek moji mili pate.
\OR\E: Ti si kao vuk u gori. Samuje{ i gladan i sit.
\URA: Video sam da su me prijateqi i drugi qudi vi{e uva-
`avali i qubili kad sam od wih udaqen `iveo. A i ja
sam voleo biti me|u poznatima, me|u qudima koji niti
znaju {ta je meni dobro, ni {ta je meni zlo. @eleo sam
da do|em tako u dru{tvo, niko da me ne primeti. Oti-
dem li tako|e da bude neopa`eno.
\OR\E: Priznajem da te nisam takvog znao.
\URA: Oduvek sam takav bio i to mi je uvek bilo taman za mene.
\OR\E: Zar ti hvale nisu godile pri vinu, uz pesmu.
\URA: Skoro nikad. Jer kad me ko hvali i uzdi`e, moram
priznati da se zanesem. Ako me pak vre|a i zadirkuje
tako|e se u qutwi zanesem i zaboravim.
\OR\E: Boji{ se da ne pre|e{ granicu.
\URA: Sigurno, ali se i tu zaboravim. Naro~ito kad sam me|u
qudima koje ne uva`avam, ja ne{to i sludujem... Ali me
tad ne grize savest. Zato sam i ostavio Novi Sad.
\OR\E: Sve su to tvoja pajta{ka iskustva iz kafanskih dru-
`ewa. Ti si to sticao godinama, ali u du{i si ostao
Srbima op~iwen.
170 Milisav Milenkovi}
\URA: E, moj \or|e, to mi tek te{ko pada. Jer ja o srpskoj
budu}nosti mogu samo o~ajavati. Tu|in te prezire, ali
Srbin te mrzi... Zlo, zlo je biti Srbin... Sa wim ne
zna{ na {ta }e{ da iza|e{.
\OR\E: Opet pretera.
\URA: Naprotiv. I juna{tvo je biti Srbin. Jer kao Srbin ne
samo {to se protiv celog ostalog sveta mora{ boriti,
nego se mora{ boriti i protiv Srbina i protiv sebe
samoga.
\OR\E: Ba{ u tome i jeste srpska postojanost.
\URA: Ka`u da zlato r|a ne jede. Srbin je zlato, ali ga
sopstvena r|a grize... U istoriji stoji: da su narodi
zbog nesloge, od otimawa i napadawa na tu|e carevine
propali. Srbi, ako propadnu propa{}e zbog sebi~nosti
i podlosti.
\OR\E: A ako ne propadnu?
\URA: A ako ne propadnu bi}e ~udo o kome }e istorija pri-
povedati.
\OR\E: Istorija ve} i pripoveda o nama.
\URA: Znam ja to. Trajemo ve} vi{e od hiqadu godina. I
dr`ave smo imali. Ratovali smo za careve i na{e i
tu|e, ali sve ima svoj kraj. Ili slavan ili pogibeqan.
Istro{ili smo se mnogo. Gazili su nas i povijali kao
prole}ni vihori mlada `ita.
\OR\E: [iroko si se razmahnuo, \uro. U ovim selima i pa-
lankama gde si decu podu~avao, s qudima si ratovao, ali
si u du{i pesnik i to raweni pesnik ostao.
\URA: Bio sam i stena i ptica – rugalica Evropi i zaneti
qubavnik. Sledio srpsku vlastelu i velmo`e, vladare i
sve wihove nesre}e i uspehe. Znam ja {ta }e mi po-
koqewa re}i: Mrzeo je qude, ali se divio i veli~ao
srpstvo. Makar i sa one crne strane.
\OR\E: Ni ti, ni ja srpsku istoriju ne mo`emo preokrenuti,
jo{ mawe mo`emo srpsku budu}nost predvideti. Sve je
i{lo i i}i }e kako su sile zemaqske i nebeske naumile.
Na{e je samo da sledimo...
\URA: Znam, znam: i da }utimo i da trpimo... Dok se }utati i
trpeti mo`e, a posle...
Zlo je biti Srbin 171
\OR\E: Posle lom i smrt. Smrt je ta~ka koju jo{ niko nije
mimoi{ao.
\URA: Dok sam `iv ni{ta mi ni ona ni vlast ne mo`e. A ja
mogu sve. I da izazivam i da prkosim.
\OR\E: ^ovek mo`e sve samo sa sobom. Kad su mu deca i `ena na
vratu wima se mora pokoravati i za wih `ivot `rtvo-
vati.
\URA: Razumeo sam, pobratime! Ludovawe i lumpovawe za
vremena. Kasnije mu~i se i radi.
\OR\E: To nam i qudska svest nala`e: moramo se mu~iti i
raditi. I jedno i drugo je od boga dato i bogu je milo.
Peta scena
\ura i Hristina, sami
HRISTINA: (Pla~e)
I to je sada kraj. Tolika tvoja obe}awa, srpstvo i
qubav.
\URA: (Na kolenima je pred Hristinom)
Slatka Tino, kunem ti se `ivim bogom, kunem ti se
grobom i spomenom moje i tvoje majke, kunem ti se mojom
i tvojom slatkom de~icom: Milo{em, Belom i Tijanom!
HRISTINA: Ne}u vi{e tvoja zakliwawa. Decu mani, ali mani i
la`i!
\URA: Kunem ti se, Tino, mojom qubavqu!
HRISTINA. Precvetala je tvoja qubav. Nemoj je vi{e ni pomiwati.
Tvoja qubav su tvoji pajta{i i vino, na koje tro{i{ i
posledwi gro{.
\URA: Tino, kunem ti se eto tom qubavqu u koju sumwa{, da }u
biti dobar, da }u te kao i dosad, u du{i i u srcu mome
nositi, da se nikada, ba{ nikada vi{e ne}u opiti, niti
da }e{ iz moji usta ikada ~uti re~ koja bi te uvrediti
mogla.
HRISTINA: Deca se tresu ~im vrata otvori{. Vri{te i tra`e da ih
ocu mome vodim. A ti besni{, pijan~i{...
172 Milisav Milenkovi}
\URA: (Hoda na kolenima za Hristinom po ku}i)
Idi moli tvoga oca dobroga, pla~i pred wim i pre-
kliwi ga, da te sa slatkom na{om de~icom na{oj ku}i
po{aqe.
HRISTINA: Kuda }u ja \uro; Ti nema{ ni ku}e, ni otaybine. Gde }u
decu da devam i kako da ih {titim od du{mana?
\URA: Pro{enije za podanstvo, po ~etvrti put sam predao.
Molio sam Ministarstvo prosvete da me premeste u
Beograd. I sve }e to dobro biti. Samo do|i ti, vrati se
k meni sa Milo{em, Belom i Tijanom.
HRISTINA: (Spremna je da popusti)
Oh, \uro!
\URA: Oh Tino!
(Zapla~e)
HRISTINA: Na{a deca te i{tu.
\URA: O, deco moja, slatka deco moja. Golubovi, an|eli! Sva
ste sre}a u nesre}nom `ivotu mome! @ivim, o~ima da
vas vidim, da `ivim za vas... Najnesre}niji sam otac i
mu` ja...
Hristina i \ura se zagrle
\URA: Ne daj me, Tino! Moju propast svi `ude. ^uvaj me, Tino,
od du{mana. Ne daj da propadnem.
[esta scena
Pisar i Bukvan
BUKVAN: [ta }ete sa tom hrpom akata. Sve je to neva`no. U
arhivu “Ad akta”.
PISAR: Nije ba{ sve.
BUKVAN: Samo protokol i tu`be, saop{tavaj.
PISAR: A ova molba?
BUKVAN: Ko moli i za{to?
PISAR: U~iteq \ura Jak{i} moli za prijem u srpsko po-
danstvo.
PISAR: Da ~itam?
BUKVAN: Ako si zaludan, ~itaj!
Zlo je biti Srbin 173
PISAR: (^ita)
Pokorno, potpisani, pre{ao sam sa urednim paso{em
jo{ kao ne`ewen u Srbiji, i to: aprila 1857. godine i od
ono doba do danas nisam mewao paso{, niti sam tra`io
austriske, ili ma ~ije tu|e za{tite, a kada sam u
Austriju prelazio radi mojih vamilijarnih poslova to
sam sa srpskim paso{em ~inijo... Od aprila 1857. godine
pa do danas, slu`ijo sam u Srbiji i kao privatan i kao
javan u~iteq, a bivalo je da sam i pod ostavkom po vi{e
vremena probavqao, ali svakada kao pravi Srbin i
patrijota. Ovde sam se i o`enijo, ovde su mi se i deca
izrodila, ovde ve} vi{e godina porezu i prirezu pla-
}am, ovde u Srbiji nameravam zajedno sa mojom decom
ostati... zato se usu|ujem pokorno moliti da se za
srpskog gra|anina priznam, i da mi se dopusti na srpsko
gra|anstvo zakletvu polo`iti... O mome vladawu mo`e
se ministarstvo unutra{wih poslova i iz ovog pri-
lo`enog svedo~anstva uveriti... U samoj stvari ja sam
Srbin i srpski gra|anin... ostajem najpokorniji \or|e
Jak{i}, u~iteq IV razreda.
BUKVAN: Kakvo svedo~anstvo pomiwe?
PISAR: Ono da nije ka`wen.
BUKVAN: To je na{a gre{ka i sramota... Otkud ta molba kod nas?
PISAR: Ministarstvo tra`i mi{qewe...
BUKVAN: Odmah otpi{i: molba se odbija! Zbog usmenog opo-
ro~avawa zakona, naredbi i postupawa vlasti.
Sedma scena
Stojan Novakovi} i \ura Jak{i}
STOJAN: Dobra polovina tvoga stradawa, \uro, ja tvoja krivica.
\URA: I ti mi to ka`e{?
STOJAN: Ka`em ti kao prijateq...
\URA: Kad mi ti to ka`e{ kao prijateq, {ta li }e mi tek
du{manin re}i!
STOJAN: A ti du{mane i ne slu{aj.
\URA: Mnogo ih je. Namno`ili su se, pa me odasvud dave.
STOJAN: A ti se nad wima uzvisi. Gledaj odozgo u teme.
174 Milisav Milenkovi}
\URA: E moj Stojane, slab sam ja za takav prezir. Slab sam,
nisam kriv.
STOJAN: Ili trpi ili se bori. Tre}eg ti nema. Ponosit jesi...
\URA: Od kako sam postao ne pamtim da sam obraz i po{tewe
pogazijo... Zar sam ja kriv {to sam kao prvi srpski
pesnik samo o slavi, veli~ini i slobodi srpskoj pevao,
a drugi su ode i ekloge i druge bezposlice cvrkutali...
STOJAN: Ali, \uro, nije vaqda ceo tvoj `ivot, zlom neprestano
bio pritisnut;
\URA: Za to pitaj one koji sudbinom ~itavog naroda uprav-
qaju. Pitaj {ta su narodu spremili.
STOJAN: Od wih si i ti hleb dobio.
\URA: Gorak je hleb {to ga meni udeli{e nek i wima tako
zagor~a. Na tome im hvala... Meni “hleba”, a pe~ewe su
sami pojeli, a meni ni kosti sa svoje bogate trpeze nisu
ostavili.
STOJAN: Gnev i neprekidno gnev.
\URA: Ja umem i mogu snositi sve – samo nepravdu ne!
STOJAN: E, moj prijatequ, s qudima nije lako...
\URA: Ja se na tebe ne}u tu`iti, ne mogu se ni srditi, jer
verujem iznad svega da si mi iskren i pravi prijateq.
Ali ti `ivi{ u sebi, svet ovaj okolo ne poznaje{.
STOJAN: Svetu ne mo`e{ ugoditi, a jo{ mawe svet to ho}e tebi.
\URA: Znam ja to. Ali i nekog poravwawa izme|u sveta i mene
mora biti, ina~e }e parni~ewe stalno da te~e i globe
nedu`ni da pla}aju.
STOJAN: U mladosti sam mislio da je pesni~ki dar od boga dat, a
sad mi se sve vi{e ~ini da je to kazna koju pesnik ne
skrivi, ali je primi kao da mu pripada.
\URA: Pre pedeset sedme imao sam u “Letopisu” nekoliko
pesama, a onda ne be{e ovolika tu{ta i tma stihotvo-
raca, a oni mi dado{e Sumrakovac. I za vreme mog
bavqewa u Podgorcu i Sumrakovcu opet sam se odli-
kovao pesni~kim poletom vi{e no ijedan drugi od wih,
a oni me preporu~i{e kod [pa~eka za privatnog u~u. I
opet kao tu| sluga radio sam kao patrijota... Drugi se
trudi{e da se dodvore i dokopaju masnijih zvawa, a mene
ostavi{e da pevam u sirotiwi i bedi... ti si me stavio u
tvoju istoriju literature. Na tome ti hvala!
Zlo je biti Srbin 175
STOJAN: Hvala je tebi samo tvoje delo, a moja je du`nost bila da
pred wim slep ne budem.
\URA: Oprosti mi! Toliko je nepravdi meni u `ivotu u~i-
weno, da vi{e ne mogu }utati. Do}i }e vreme kada }u ja
Srbima pokazati, moj Stojane, koliko su prepunih ~a{i
`u~i meni nato~ili... Sad u bogatstvu i rasko{i `ive
budale, a ja u bedi i sirotiwi...
STOJAN: Narod smo nezahvalan...
\URA: I neblagorodan... Ne bi meni krivo bilo da sa mnom
neki Ma|ari ili Talijani tako postupaju. Trpijo bih
bez re~i. Ali ovako, brate moj, te{ko mi pada ovo i
ovoliko nepravedno gowewe... Ja sam pijanica, tu`e me
kmetovi. Pijanica sam ja, a moj tu`iteq na~elnik
nije... Ja sam tu|in i skitnica, a na~elnik ovda{wi...
STOJAN: Mani vlast, gra|ani su te lepo i do~ekivali i ispra-
}ali!.
\URA: Ja i na~elnik smo Po`arevac ostaviti morali. Wega
ciglo jedni kvartalnici isprati{e, a mene pijanicu,
skitnice isprati{e neki i do po puta, a do skele skoro
sva inteligencija: prota, popovi, u~iteqi, profesori,
pravozastupnici, gra|ani, majstori, mehanyije...
STOJAN: Nije te narod ni kao pesnika omalova`avao.
\URA: Narod je, Stojane, slaba uteha... Jedni mi kazivahu da
imam dara pesni~kog, drugi su preterivali pa vele da
sam sam genije, al me niko ne pomo`e. Nego, iz Pod-
gorca u Sumrakovac, iz Kragujevca u Sabantu, iz Po-
`arevca, umesto u Beograd, oni me gurnu{e u Ra~u..: Kod
naroda je po{tewe, a kod vlasti nema ni po{tewa ni
pravde.
STOJAN: Nisam se nadao da }u te u ovakvom stawu zate}i.
\URA: Mnogo ~emu se ni ja nisam nadao, al’ trpeti se mora.
^esto od mleka pa do veka... I kao moler iste sam sre}e
bio: Svi me hvali{e ali me ne htedo{e kao Stevu,
Deroka i Raspopovi}a podpomagati. Oni misle da onaj
koji se nau~ijo sa drvenom ka{ikom mr{avu ~orbu
kusati, da bi se sa srebrnom otrovao.. Dragi Stojane
vrlo su konkventni kad nekoga treba mu~iti i upro-
pastiti. A meni niko boqi prijateq nije do onaj koji je
ko ti voqan saslu{ati moje bede, a jo{ boqi koji bi mi
i pomogao... A ja Srbiju ostaviti ne}u: Te{ko je i meni,
a i zbog dece...
176 Milisav Milenkovi}
STOJAN: Eto i podanstvo si srpsko napokon dobio i odsad se
vi{e ne}e{ potucati kao austrougar u svojoj zemqi.
\URA: Ne znam da li da budem gnevan ili zahvalan, jer ~etiri
puta sam neuspe{na preno{enija predavao. A sad da l’ je
ovo milost ili priznawe ni sam ne znam.
STOJAN: Svejedno {ta je, sada si srpski podanik.
\URA: Nek je sa sre}om i meni i srpstvu u celini.
STOJAN: I kad je lepo, nek ne bude jedino... Izradio sam da te u
dr`avnoj {tampariji za korektora postave. I to }e
uskoro biti.
\URA: O, bo`e, da l’ }u se i ja u Beogradu sku}iti.
STOJAN: Neka ti i to blagosloveno bude, \uro!
\URA: Ostajem ja i daqe ono {to sam oduvek i bio: i ~ovek i
~elik. Umem da se nadam i radujem, ali umem, kad moram,
i da trpim.
Osma scena
\urina soba i u woj: \ura i Jovan Draga{evi}
\URA: Evo me iz Jagodine, ponovo sa vama bra}o. Istrpeo sam
Sabantu i onu patwu koja me u gladi tamo zate~e. Al’
odande kao da neki polet ponesoh. Ne radujem se, a u
du{i mi milo do|e.
JOVAN: [ta te to obradova? Plata nije, a ni qudi zasigurno.
\URA: ^ovek jedan jeste. Svetozar, Svetozar Markovi} kao da
me preokrenu. Kao da mi udari `ig u du{u kojim me
ozra~i.
JOVAN: A sad mi je jasno ono \ura “komunac”, “crvewak”.
\URA: Jasno je meni i pre toga bilo, ali nisam smeo sve javno
da ka`em. Sad sve smem.
JOVAN: Ma uvek si ti “lajao” i kad treba i kad ne treba.
\URA: (Sa odu{evqewem, ~ita iz novina)
“Kako ja poznajem na{ svet, na{e nera{~i{}ene poj-
move o na~elima i qudima, a osobito onu publiku koja
je, po lakoj obmawivosti, poneta za zatucanstvom i
la`nim prorocima – nije ba{ najprobita~nije biti
Zlo je biti Srbin 177
ravnodu{an prema radwi onih koji ve} odavna pro-
sipqu politi~ke i dru{tvene mijazme po na{em na-
rodu, truju mu `ivot, odvode ga sa puta koji je jedini
spasonosan po na{u malu zemqicu i celo srpstvo, i
ukoliko se to u zabavnoj formi ~ini, utoliko lak{e
kod nekih prolazi...”.
JOVAN: Opet novine i opet dopisi i opet sve ostalo.
\URA: Ne prekidaj me. Sve isto i nije isto. Slu{ajte: “Ja
dr`im da je zadatak svakog svesnog i po{tenog Srbina
da ovome na put stane, da ne dâ di}i glave sebi~wa{tvu
i prqavstvu, koje se protura pod firmom patriotizma i
koje je do skora nalazilo za{tite na visokim mestima,
te je toliko bezbednije moglo {iriti svoje konce i
ku`iti na{u atmosferu”.
JOVAN: To je tvoje dr`awe i od ranije.
\URA: Jeste, ali sad i javno saop{teno u Kaqevi}evoj “Sr-
biji”.
JOVAN: ^udim se da te je cenzura propustila.
\URA: Ni{tavna je ona, bra}o. Spram we je ona sjajna, bo-
`anstvena, lepa, sestra sun~eva, vladateqka kugle zem-
qine, a divno joj je ime: sloboda!.
JOVAN: Daj bo`e da ne preteruje{. A takav si i kad pati{ i kad
se raduje{.
\URA: Pesniku je dato da tako ose}a. Pesnik mo`e {to gra-
|ani ne sme. Sklon da kalendar reformi{em.
JOVAN: Sve u duhu ovih ideja.
\URA: U pravu si. Ja znam da imena “Sloboda” nema u ka-
lendaru: Wega nema, a trebalo bi svaki dan da to ime
nosi. Za{to da svaki prvi januar po~iwe Svetim Va-
silijem? Zar ne bi moglo stojati: dan prvi: Sveta
Sloboda, i to crvenim slovima. Dan drugi: Sveti Slo-
bodni sastanci. Dan tre}i Sveta Slobodna {tampa. Dan
~etvrti: Sveta Udru`ewa. Dan peti. Sveta Iskrena
Skup{tina.
JOVAN: Pri~uvaj se ovih reformatorskih ideja. Ili boqe pri-
~uvaj se onih pred kojima ih kazuje{.
\URA: Dockan, dockan me ti opomenu. Sve sam ja to izlo`io u
kafani u Jagodini.
178 Milisav Milenkovi}
JOVAN: Pred kim si se usudio?
\URA: Pred kmetom Jovan~om Cvetanovi}em...
JOVAN: Je l’ o}utao?
\URA: Odalamio me je {tapom preko le|a, evo i sad masnice
nosim i tebi ih pokazujem.
(Podigne ode}u s le|a i pokazuje).
JOVAN: Vi{e puta.
\URA: I to mu je malo bilo, nego me ujutru pred {kolom
presrete pandur i tutnu mi ovo u {ake.
(Vadi iz yepa papir, ~ita)
“Otpu{ten iz slu`be zbog nepristojnog vladawa”.
JOVAN: A ti opet sre}an.
\URA: Sre}an sam {to sam `iv, {to imam tebe i {to se nadam
danima lep{im.
Deveta scena
\ura Jak{i} i Jovan Jovanovi} – Zmaj
\URA: (Le`i bolestan na sirotiwskoj posteqi, slab, ne-
mo}an, ~esto pada u bunilo)
O majko, kako si lepa i bela. Pru`a{ mi ruku, umornu i
omr{avelu. Jesi li umesila hleb, oprala podove... O~i
su ti svetle, velike i blago osmehnute. O, majko, kako je
blag dodir tvoje ruke na mome ~elu. Ti, kao, da me nekud
doziva{, k sebi me zove{. O majko, majko...
ZMAJ: Pobratime, pobratime, rasani se. To je moja ruka.
\URA: Ti si pobratime... Slab sam i sam sam pa u snove tonem.
Majka mi se privi|a i sad sam je usnio.
ZMAJ: Kad majka ti u san do|e bi}e{ bla`enog stawa i u
detiwstvo }e{ se vra}ati. A oca kad sawa{ sve }e ti
dobro u `ivotu biti i svaku za{titu od wega mo`e{
dobiti... Nego lekove nisi uzeo.
\URA: Nema vi{e meni leka, pobratime. Znam ja da se kraj
mome bednom `ivotu bli`i.
ZMAJ: Vatru vi{e nema{, samo si od boqke iscrpen, pa si
nemo}an.
Zlo je biti Srbin 179
\URA: Krv sam ja davno iz plu}a bacio i moja bela yigerica je
upaqena. Moj spas je ilova~a i topla ~amovina.
ZMAJ: Odagnaj te misli. Jeste sad smo na pragu zime, ali
svanu}e boqi i topliji dani.
\URA: Svanu}e, ali ne}e meni... Ja stalno ~ujem {apat moje
male bra}e, vidim wihova lica koja me mame. ^ujem i
pse kako besno laju na no} i hladnu samo}u... I majku
stalno gledam kako stoji na kapiji, kao kad me je
ispra}ala u Segedin... a evo ~ujem. Gde je sad moja majka?
To nije wen krst na grobqu. To nije wen grob. Gde je
ona? ^ujem joj glas kako peva u kuhiwi, grdi me za
poderane pantalone, hrani pili}e. Eno dolaze mi Ci-
gani, nose }emane... Ja sam sa vama...
ZMAJ: Budi mi blagosloven!
\URA: A eno i we! ^as je u plavom, ~as je ~ujem kako razgovara
sa Stanojem Glava{em.
(Naglo se trgne)
Pobratime, evo ti peti ~in. Naj, po{qi im u “Stra`u”.
Neka {tampaju. Nagrade ne tra`im. I oni su patnici
kao sam {to sam.
Deseta scena
\ura Jak{i}, sam i o~ajan
\URA: Neka mi bude opro{teno... I sam gospod bog voli slabe
i tu`ne, nesre}ne i bolesne. A ja nesre}an i bolan
jesam. Bolan od najdubqe boqke qudske... Nije to {to
me niko ne razume. Ni du{mani, ni prijateqi ni fami-
lija. Niti je to ova te{ka sirotiwska muka. Nije ni
zapaqena bela yigerica. Bol je moj i ve}i i dubqi od
svega toga. Toliko mi je nepravdi u `ivotu u~iweno da
vi{e ne mogu da }utim i trpim. Ja sam ~itao mnogo
nesre}nih, velikih i malih pesni~kih biografija. I
kao da sam `ivote svih tih pesnika zajedno ja sa wima
oyiveo, jer tolike se muke i bezmernog bola u mom
`ivotu zgusnulo... Ali, ako sam i ja pesnik, i ako sam i
ja zaslu`io, da me makar sedam dana posle moje smrti ko
spomene, ima}e se ~emu na{a deca ~uditi. Jer ovako
kako na{a gospo{tina sa mnom postupa, ni sviwe ne
~ine. Niti kakva druga lo{a `ivotiwa...
(Zami{qen, setan, odsutan)
180 Milisav Milenkovi}
I sedam dana posle moje smrti ako me ko spomene.
(^uje sebe kako doziva one {to mu lete oko glave,
wegov glas Off)
Jeste li mi rod?... Siro~i}i mali
Il’ su i vas, mo`da, jadi otrovali,
Ili vas je slabe progonio svet?
Pa do|oste samo – da kad qude znamo
Da se i mi malo boqe upoznamo,
U dvopevu tu`nom pevaju}i set...
Moje tice lepe, jedini drugari,
U novome stanu, poznanici stari,
Srce vam je dobro, pesma vam je med;
Ali moje srce, ali moje grudi,
Ledenom su zlobom razbijali qudi,
Pa se mesto srca uhvatio led.
Moje tice male, jadni sirotani!
Pro{li su me davno moji lepi dani,
Uvelo je cve}e, odbego je maj,
A na du{i osta, ko skrhana biqka,
Il’ ko tu`an miris uvelog bosiqka,
Jedna te{ka rana, te`ak uzdisaj.
(Ustao je, hoda kao u snu, kao mese~ar)
Ja znam da mene niko ne razume. Zbog toga nikog i ne
krivim, jer ni ja sam sebe ne razumem. U sve sumwam, u
sebe nisam siguran. Ni kud idem, ni {ta sam hteo, ni kud
i kako sam naumio... Jesam i bio sam uvek nestrpqiv.
Sve ne{to ho}u, a to mi je uvek izmicalo. Vidim da u
mnogim poslovima koje sam preduzeo ne va`im mnogo.
Ponekad pomi{qam kako i u ~ar{iji me|u svetom ne
va`im mnogo... Ali jedno znam i duboko ose}am: uvek
sam bio sam, stra{no sam... A ostalo... Moler nesam, a
spisateq nesam... Izgubio sam se... Moler nesam, a spi-
sateq nesam...
I taj krik \ure Jak{i}a MOLER NESAM, A SPISATEQ NESAM
uzvitla se ponet naletima i fijucima vetra, po~ne da se prolama i
odjekuje, umno`en i prodoran. Vetar, udari gromova i sevawe muwa kao da
povremeno nadja~avaju pesnikov krik, a onda se on kroz tu apokalip-
ti~nu tamu opet probije i nadja~a sve.
\URA: (Off)
Moler nesam, a spisateq nesam.
Zlo je biti Srbin 181
Jedanaesta scena
Pogreb \ure Jak{i}a
Pod Vaznesenskom crkvom se iskupilo mno{tvo sveta da isprati srp-
skog pesnika \uru Jak{i}a. Tu je hor veliko{kolaca i bogoslova. Kraj
kov~ega stoje Jovan Jovanovi} Zmaj, Jovan Draga{evi}, Aberdar i Mi-
lorad [ap~anin. Oni nose kov~eg. Nad kov~egom pred Vaznesenskom crk-
vom govori}e Giga Ger{i}, prijateq pesnikov. Tu je i \urina supruga i
sva lica iz ovoga komada, kao i cigani – muzi~ari.
PRIPOVEDA^: Umro je \ura Jak{i}, srpski pesnik. [to ga je pratilo
kroz ceo `ivot wegov, to ga je i na onaj svet ispratilo –
jad i nevoqa. Da nisu po{tovateqi wegovog rada kwi-
`evnog i wegovog po{tewa skupili priloge, ne bi se
imao ~ime sahraniti... [to god se nazvalo inteligen-
cijom, to se sve ve~eras steklo, da \uri re~e posledwe
“s bogom”. Te{ko, da }emo pogre{iti, ako re~emo, da su
u sprovodu svi profesori, sudije, lekari, umetnici,
u~iteqi, veliki i mali ~inovnici, vojnici, trgovci,
zanatlije, siroma{ni radnici – osim onih koji su ne-
~im spre~eni... Ve} se hvata sumrak i pred Vazne-
senskom crkvom.
GIGA GER[I]: “Mra~na mi je tesna soba
Senka crnog groba.
U sobici ni{ta nema
Do ti{ina nema...”
Ju~e 16. novembra u {est sahata ujutru preminuo je jedan
pesnik srpski. Be{e preturio burne mladala~ke dane,
dane ose}ajnoga zanosa i bujne lirike, dane titanskog
juri{awa na nebo, na sudbinu, na svet. U wegovim
`ivim grudima, rastrzanim patwama, bedom i pesni-
~kim bolovima, behu se stalo`ili uzbuweni ose}ajni
elementi. Crne senke negda{wih raznolikih ve}inom
`alosnih `ivotnih udesa behu se u nekoliko ve} ra-
zi{le i i{~ezle kao lutala~ke slike nekoga te{koga
nemiloga sna, koje samo ostado{e za potowa pokoqewa
pribele`ene, ispevane i nesmrtnim strofama, u kojima
be{e divno nacrtan jedan patni~ki `ivot. Ve} se mu-
~no i bore}i se ispeo be{e na vr{ak pesni~kog stva-
rawa, u oblast {irih pesni~kih kompozicija, ve} je
wegov genije po~eo da osvaja prostorno poqe najvi{eg
oblika poetske umetnosti i ve} nam je po~eo iznositi
182 Milisav Milenkovi}
na pozornicu u pravoj pesni~koj koncepciji smi{qenu
i izvedenu sliku junaka iz minuloga velikoga vremena,
spremao se za daqe ve}e radove u tome pravcu, a eto se
prikrade iz potaje onim ne~ujnim ali u`asnim korakom
stara bleda avet. Neminovna, neumoqiva i ve~na kao
prirodni zakon. Jednim mahom svoje ladne, suve ruke
pokosi sve planove i pesni~ke zami{qaje, sledi za
svagda pesni~ku struju, u nevrat razagna sve poetske
snove i obilato `ivo vrelo od pesama usahnu i zamrznu
se u ledeni nepomi~an le{... U \urinoj obilato razvi-
jenoj i sna`no skrojenoj prirodi behu se spojile dve
srodne umetnosti, poezija i slikarstvo. U obema je on u
nas zauzimao jedno od prvih mesta, ali glavno je wegovo
zna~ewe, nema sumwe, u pesni{tvu. Ne}u ovde nabrajati
sve pojedinosti wegovoga mnogim bedama, patwama i
gowewima, a veoma retkim malenim radostima zaseja-
noga i isprepletenoga `ivota. On ga je sam ve{to,
divno i krvqu svojom ispisao i nacrtao u pesmama
svojim... U istoriji \urinoga `ivota opet se bog zna
koji put ponovila ona stara istorija i sudba, koja je u
dugim, krvavim mlazevima zabele`ena na svakom listu
kulturne i literarne istorije qudske po~ev od otrovne
~a{e Sokratove do danas. Mo`da to tako ve} mora da
bude, obi~no sa retkim i malenim izuzecima svetlijim,
da obi~no ve}i darovitiji umovi, koji se po samoj
neobi~no `ivqe skrojenoj prirodi svojoj te{ko utis-
kuje i prilagode u tesni okvir svakida{weg, fili-
starskog `ivotnog porekla, u te ukalupqene forme
konvencionalnih pogleda i obi~aja, koji ho}e ne{to
veliko, a ne vide dovoqno jasnoga ciqa pred sobom.
Takvi ve}i umovi obi~no moraju da gaze po nekoj obi-
lato trwem zasa|enoj `ivotnoj stazi, da moraju u pat-
wama i borbi da se rode, da `ive i da umru. \ura je sad
ve} u{ao u istoriju na{ega literarnoga `ivota i
pokreta, on je u woj zauzeo svoje svetlo, vidno mesto...
Priklawamo glavu pred neumitnim prirodnim zako-
nom, koji preseca konac svakoj individualnoj egzisten-
ciji, gorko `alimo na{u dosta siroma{nu literaturu,
kad mora da izgubi jednog od prvih radnika jo{ u punoj
mu{koj snazi. Tebi, \uro, ne}emo `eleti ono obi~no
“ve~naja pamjat”, jer ti si nam sam ve} kazao:
“]utite, }ut’ te – s perom u ruci
Stekao sam sebi u rodu glas.
Zlo je biti Srbin 183
S krvavom sabqom u bojnoj muci
Bio sam boqi – boqi od vas.”
I bio je boqi... Ostao je veran narodu svom!
Horovi zapevaju prigodne pesme. Odjednom zagrmi, sevne muwa, dunu vetar.
PRIPOVEDA^: Tek {to je besednik progovorio, navuko{e se suri
oblaci iznad tu`nog zbora, vetar zahuja u visini, a iz
oblaka se za~u burno – sumoran {um. Mo`da je priroda
htela re}i: Stanite! Ja ho}u da govorim hvalu qubimcu
svome.
Jovan Jovanovi} Zmaj, Jovan Draga{evi}, Aberdar i Milorad [ap~anin
odnose kov~eg u tamu, koja polako pokriva scenu. ^uje se sna`no nevreme
koje besni: Olujni vetar i ki{a. Narod je povijen pod naletima vetra.
PRIPOVEDA^: \uru Jak{i}a u grob spusti{e po no}i...
KRAJ
Od januara 2005. – februara 2006.
184 Milisav Milenkovi}