memmeeme Đunarodni festival glumca- unarodni … · dimitar georgjievski (gitara i vokal) metodija...

07.11.2014. „MEMEMEMEĐUNARODNI FESTIVAL GLUMCAUNARODNI FESTIVAL GLUMCAUNARODNI FESTIVAL GLUMCAUNARODNI FESTIVAL GLUMCA----NIKŠINIKŠINIKŠINIKŠIĆ 2014“

________________________________________________________________________ 1

Organizatori i producenti

JU „Nikšićko pozorište“ JU „Zahumlje“

Izvršni producent

JU „Zahumlje“

Savjet Festivala Milorad Jovanović (predsjednik)

Dragica Milić Goran Bulajić Tanja Perišić Zoran Bulajić

Vojislav Krivokapić

Umjetnički rukovodilac Goran Bulajić

Tim za selekciju Festivala

Vojislav Krivokapić Tanja Perišić Zoran Bulajić

Žiri Festivala

Branimir Popović (predsjednik) Kristina Stevović

Igor Bojović

Organizator Tanja Perišić

Moderator razgovora o predstavama

Vanja Kovačević

Nagrade Festivala Grand prix za najbolju mušku ulogu Grand prix za najbolju žensku ulogu

Grand prix za najbolju epizodnu mušku ulogu Grand prix za najbolju epizodnu žensku ulogu

Grand prix za najbolji partnerski odnos na sceni

Pokrovitelji Vlada Crne Gore / Ministarstvo kulture i Opština Nikšić

Prodaja karata

Scena 213, biletarnica, od 10 do 20 h


________________________________________________________________________ 2

„Kultura je stub društva! Pozorište je stub kulture! Ona nas oblikuje, održava i o nama pronosi glas nadaleko! Zapostavljena pod teretom teškog vremena u kom smo se zadesili, opominje nas da je trenutak borbe za opstanak došao!“ Jelena Stajkovac, glumica


________________________________________________________________________ 3

Program Festivala

03.11. (ponedjeljak) Scena 213, 20,00h Svečano otvaranje Festivala / pozdravna riječ predsjednika Opštine Veselina Grbovića Gradsko pozorište - Podgorica „SLASTI SLAVE“ Tekst: Peter Quilter Režija, adaptacija teksta i izbor muzike: Stefan Sablić Scenograf: Smiljka Šeparović Koreograf: Slavka Nelević Kostimograf: Aleksandar Noshpal Muzički saradnik: Mirjana Živković Kurdadže Prevod: Teodora Marković Uloge: FLORENS DŽENKINS...................... Dubravka Drakić KOZMO MEK MUN.......................... Mladen Nelević DOROTI.............................................. Vesna Vujošević GOSPOĐA VERINDER GEĐ........... Ivana Mrvaljević MARIJA............................................... Smiljana Martinović Off program Razgovor o predstavi Velika sala „Zahumlja“, 22,00 h

04.11. (utorak) Scena 213, 20,00 h Narodno pozorište Republike Srpske - Banja Luka „KRIVICA“ Tekst: Nebojša Romčević Režija: Nikola Pejaković Scenograf: Dragana Purković Macan Kostimograf: Ivana Jovanović Dramaturg: Branko Brđanin Muzika: Petar Bilbija Uloge: GOCA........................... Nikolina Jelisavac BRACO........................ Ljubiša Savanović Off program Izložba dokumenata i dramskih tekstova Narodno pozorište u Nikšiću 1949 – 1965.god. Galerija „ Nikola I“ i „Ilija Šobajić“, 19,00 h Razgovor o predstavi Velika sala „Zahumlja“, 22,00 h


________________________________________________________________________ 4

Program Festival

05.11. (srijeda)

Scena 213, 20,00 h NU Centar za kulturu Teatar „Vojdan Černodrinski“ - Prilep „BURE BARUTA“ Tekst: Dejan Dukovski Režija: Nataša Poplavska Dizajn i scenografija: Emil Petro Kostimograf: Aleksandar Noshpal Muzika: MIZAR & Nikola Bobi Avtoski, Joe Dassin, Grace Jones, Florian Hermann BEND BURE BARUTA Dimitar Georgjievski (gitara i vokal) Metodija Kostoski (bas gitara, harmonika i vokal) Igor Trpče (tapan i vokal) Ilija Volčeski (klarinet) Vladimir Gorgjijoski (vokal i ritam sekcija) Aleksandar Stepanuleski (vokal) Dimitar Crcoroski (vokal) Glumci: Igor Trpče, Daniela Ivanoska, Vladimir Gjorgjijoski, Dimitar Gjeorgjievski, Ilija Volčeski, Katerina Čakmakoska, Aleksandar Stepanuleski, Nataša Naumoska, Dimitar Crcoroski, Violeta Čakarova, Marjan Čakmakoski, Marija Spirkoska-Ilijoska, Zoran Ivanoski i Mihajlo Milenkovski Off program Razgovor o predstavi Velika sala „Zahumlja“, 22,00 h

06.11. (četvrtak) Scena 213, 20,00 h Art tema i Kruševačko pozorište „LEPOTICA LINEJNA“ Tekst: Martin Makdona Adaptacija i režija: Miloš Jagodić Prevod: Đorđe Krivokapić Scenograf i kostimograf: Darinka Mihajlović Kompozitor: Milan Đurđević - „Neverne bebe“ Dramaturg: Branislav Nedić Uloge: MEG FORLAN....................... Ljiljana Stjepanović MORIN FORLAN.................. Jelena Stajkovac PATO DULI............................ Dejan Tončić REJ DULI............................. Nikola Rakić Off program Razgovor o predstavi Velika sala „Zahumlja“, 22,00 h


________________________________________________________________________ 5

Program Festivala

07.11. (petak) Scena 213, 20,00 h Pozorište Slavija - Beograd „KARAMAZOVI / SABLASNI EROS“ Tekst: Fjodor Mihajlovič Dostojevski Adaptacija i režija: Vladimir Lazić Dramatizacija: Milisav Milenković Scenograf: Boris Maksimović Kostimograf: Danica Rakočević Scenski pokret: Ferid Karaica Uloge: FJODOR................................... Mihailo Janketić KATARINA IVANOVNA....... Ivana Kovačević GRUŠENJKA.......................... Sanja Radišić Subotić DIMITRIJE............................. Miljan Prljeta IVAN........................................ Nebojša Đorđević

Off program Razgovor o predstavi Velika sala „Zahumlja“, 22,00 h

08.11. (subota) Scena 213, 20,00 h JU „Nikšićko pozorište“ / JU „Zahumlje“ „NOBELOVCI“ Tekst: Obrad Nenezić Režija: Goran Bulajić Scenograf: Anka Gardašević Kostimograf: Jelena Đukanović Muzika: Rajko Kadović Uloge: MIHAILO MIJČIĆ……………… Jovan Krivokapić KOKA MIJČIĆ …………………. Ana Vučković MATO MIJČIĆ………………….. Emir Ćatović MARGIT………………………… Gordana Mićunović VAN NISTELVAN, MILI ……… Petar Novaković Off program Razgovor o predstavi Scena 213, 21,30 h Dodjela nagrada i svečano zatvaranje Festivala


________________________________________________________________________ 6

Večeras na programu

„Karamazovi – Sablasni eros“ o zlu u čovjeku

Na „Međunarodnom festivalu glumca – Nikšić 2014“, večeras – petog dana će biti

izvedena predstava „Karamazovi – Sablasni eros“, po tekstu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a u dramatizaciji Milisava Milenkovića. Adaptaciju i režiju je uradio Vladimir Lazić, a produkcija je beogradskog Pozorišta „Slavija“. Uloge su povjerene Mihailu Janketiću, Ivani Kovačević, Sanji Radišić Subotić, Milanu Prljeti i Nebojši Đorđeviću.

U dramaturškoj obradi poznatog djela Dostojevskog, Milenković ostaje dosljedan izvornoj prepoznatljivosti zla u čovjeku. „Karamazovi – Sablasni eros“, uočavaju ga u „njegovom začetku, u samom zametanju, a možda još i ranije“. To je upozorenje koje emituje poznati ruski pisac u „Karamazovima“. „Strast koja bukne plamenom i traje požarnim mahnitanjem, čak podivljalom stihijom, pleni i njegovog imenjaka Fjodora Karamazova,

kao i, naoko, one čedne, a poroka željne. Isti je taj plamen koji ozaruje Dmitrija, Ivana i Aljošu. Njegove vreline podjednako su zapljusnule Grušenjku i Katarinu“, napisao je u predlošku komada dramaturg Milenković.

„Ruska ljubav sa svim ponornim tamama i uzletjelim svjetlosnim visinama“ prisutna je i u predstavi „Karamazovi – Sablasni eros“. To je jedna od mogućih interpretacija „nesvedenih i neobuzdanih Karamazova, Grušenjke i Katarine, kad jesu i kad nijesu u međusobnim zagrljajima“. Ta ljubav se u predstavi Pozorišta „Slavija“ poistovjećuje sa njom samom, „a kad se ta čežnja izjalovi, kao kompenzacija, rađa se zlo, moć koja uništava. A smrt, i nagoviještena i ostvarena, kao i patnja, postaju neponovljiva kreacija svake uskraćene ljubavi“. Pozorište „Slavija“ ne gostuje prvi put u Nikšiću, a njihova produkcija je do sada imala fantastičan odjek kod ovdašnje publike. Nesumljivo, klasična ruska literatura mora donijeti kvalitet, a glumačka postavka „Karamazovih“ to obećava.


________________________________________________________________________ 7

Sa festivalskog repertoara

„Lepotica Linejna“ i ljudske sudbine

Da je pozorište ljubav, strast, život,ali i da ima samo svoju - teatarsku istinu, pokazalo se

sinoć na „Međunarodnom festivalu glumca“, kada je zbog nevremena, pola sata prije početka izvođenja predstave „Lepotica Linejna“, došlo do nestanka električne energije. Scena 213, je ostala u mraku! Upravo, iz ljubavi i strasti prema pozorišnoj umjetnosti, ni kruševački ansambl, a ni publika, nijesu odustajali! I jedni i drugi: glumci u skučenoj garderobi, a publika u prohladnom i mračnom hodniku, bili su spremni da se suprostave i doskoče „incidentu“ i da u umjetnosti uživaju, svako sa svog mjesta i pozicije – glumci sa scene, a publika iz sale.

Glumačka ekipa: Ljiljana Stjepanović, Jelena Stajkovac, Dejan Tončić i Nikola Rakić, bila je spremna da predstavu igra uz svijeće, dakle bez scenskih efekata. To je, kako reče umjetnički direktor Festivala Goran Bulajić, gest dostojan poštovanja! No, taman kada je krenulo da se radi i uživa u pozorištu, u „improvizovanim“ uslovima, riješen je problem napajanja električnom energijom.


________________________________________________________________________ 8

Da je sve to na neki način ličilo na uvod u priču Martina Makdona, koja može biti koliko irska, toliko i naša. „Lepotica Linejna“ je prvi pozorišni komad tog pisca, u kojem prikazuje na momente brutalno dramatične odnose majke i kćerke, u jednoj irskoj zabiti. Kroz ozbiljne dramske sukobe prikazani su zlo i mržnja, koji „iz minuta u minut rastu“. Na momente te negativne emocije rasterećuje „briljantan“, ali rezak humor. Komad, koji je adaptirao i režirao Miloš Jagodić, tretira širi društveni kontekst, jer pokazuje nedostatak sopstvene snage da se izađe iz začaranog kruga i spleta niza nepoželjnih okolnosti. Svi likovi: Meg, Morin, Pato i Rej, su na neki način žrtve tog kruga. U tako zamišljenim rediteljskim rješenjima, likovi su iznijansirani, od nervoze do infantilnosti. Tako osmišljena koncepcija teksta neminovno gledaocu nameće pitanje: Ko je kriv?


________________________________________________________________________ 9

Akcenti razgovora o predstavi „Lepotica Linejna“

Od sebe se ne može pobjeći

Umjetnički rukovodilac Festivala Goran Bulajić, zahvalio se ekipi predstave „Lepotica

Linejna“, što su zbog nestanka električne energije na Sceni 213, bili spremni da bez scenskih efekata, pod svijećama, odigraju predstavu. „To je istinski i prijateljski gest, gest dostojan poštovanja“, rekao je Bulajić, na početku rasprave o komadu Art teme i Kruševačkog pozorišta.

Za glumicu, Ljiljanu Stjepanović, koja tumači glavni lik - Meg Forlan (majka), Makdona je sjajan irski pisac. „Tema njegove drame je slična onome što se dešava našem narodu. Irci su nam jako sličnog mentaliteta. Igrala sam posesivnu majku. Jasno mi je bilo da ću teško pronaći taj lik u sebi, pa sam gledala da ta posesivna starica bude malo simpatična i da je pokažem višeslojno, za razliku od onoga što sam tekst nosi. Htjela sam da publika bude u dilemi“, rekla je Stjepanović, naglašavajući da Makdona ima snagu da brutalne odnose u porodici prikaže sa duhovitim elementima.

Ona je podsjetila prisutne na boravak u Nikšiću, od prije 20 godina. „Došla sam tada da igram predstavu, ali i da posjetim sina koji je ovdje bio u vojsci. Bilo mi je tada u ovom gradu divno. Tako mi je i večeras! Posebno mi je drago što je ovo Festival koji je posvećen glumcu. Tužna sam jer i srećna, istovremeno. Tužna sam, jer svi zaborave nas glumce kada se spusti zavjesa. Niko se ne pita: kako se mi tada osjećamo? Šta je sa našim pokazanim bolom, prolivenim suzama, energijom koja iz nas ispari?! A sve to, opet, za neku bijednu siću. Lijepo je što se Nikšić sjetio glumca i što mu je posvetio ovaj Festival“, konstatovala je Stjepanović.

Lik Morin (kćerka), za glumicu Jelenu Stajkovac, je pokazatelj da iznad nas postoji neka energija koja guši. „Noseći sve traume, lik kojeg tumačim je razapet u potrebi da se ostvari kao


________________________________________________________________________ 10

žena i majka. Njenu slobodu osim posesivne majke guši i provincija, a sve što se dešava dalje, u raspletu radnje, je odraz njene unutrašnje snage“, rekla je Stajkovac.

Glumac Nikola Rakić, cijeni da su likovi u predstavi iznijansirani. „Nedostatak ljubavi kao pokretača snage, pokazuje da su svi oni žrtve. To je začarani krug, u kojima su prikazani problemi društva kojeg imamo“, naglasio je Rakić.

Na raspravi se čulo da „Lepotica Linejna“ ima širi društveni kontekst, jer prikazuje ljubav i neshvatljivu mržnju. „Od sebe se ne može pobjeći“ – konstatovali su akteri predstave „Lepotica Linejna“

Festivalska priča u off programu će biti nastavljena večeras, u Velikoj Sali „Zahumlja“,

kada će u raspravi učestvovati ansambl predstave „Karamazovi – Sablasni eros“.


________________________________________________________________________ 11

Najava programa za subotu, 8. novembar

„Nobelovci“ ironiziraju tradicionalne vrijednosti

Poslednja stranica „čitanke“ repertoara „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2014“,

će sjutra veče, biti zatvorena predstavom „Nobelovci“, u produkciji organizatora pozorišne smotre – „Nikšićkog pozorišta“ i „Zahumlja“. Ovdašnja publika je taj futuristički tekst Obrada Nenezića, u rediteljskoj postavci Gorana Bulajića, fascinantno iščitavala, ali to sigurno neće uticati na njeno interesovanje za ovaj naslov. Naprotiv, „Nobelovci“: Jovan Krivokapić, Ana Vučković, Emir Ćatović, Gordana Mićunović i Petar Novaković, svojom orginalnošću znaju pronaći put do publike.

Za dramskog pisca Nenezića, „Nobelovci“ su, možda, najfuturističkiji tekst u Crnoj Gori. „Nekad su to za njega govorili i na Sterijinom pozorju prilikom javnog čitanja i Pregleju na glas u Ljubljani i u Novoj balkanskoj drami. Doduše, to je bilo prije 6-7 godina, kada je preveden na engleski i slovenačkijezik, a objavljen u Sloveniji, Americi i Srbiji. Ali, to nije bilo dovoljno da se nametne u Crnoj Gori, koja i nema prepoznatljivu komediografiju, osim stereotipnu, koja je na granici vica i treša, od koje se ježi svaki iole normalan pozorišni gledalac...“, rekao je autor.


________________________________________________________________________ 12

To je duhovita drama, koja je oplovila svijet prije nego što je stala na nikšićke pozorišne

daske. Mlada glumačka ekipa, sa velikom energijom, ovu priču približava našem gledaocu - i urbanom i ruralnom. Takođe, postdramski - rediteljev pristup dao je tekstu još jednu moderniju dimenziju.

„ʼNobelovciʽ su istinski pozorišni-zazov, priča koja se eksplicitno (u postmo-

dernističkom smislu) bavi ovdašnjim savremenim životom i ironiziranjem ʼtradicionalnih vrijednostiʽ. Bez psihologiziranja pisac nam je ponudio stanja, proces urušavanja elementarnih individualnih vrijednosti. Ovu ʼduhovitu dramuʽ smo oblikovali stabilnim kolektivnim odnosom, sa sviješću da se najteža dijagnoza u teatru uspostavlja kroz humor i ʼpreigravanjeʽ kao kontrapunkt. Artikulisana energija izuzetno mladog glumačkog ansambla i ukupna likovnost redukovane scene omogućila nam veliko zadovoljstvo igre i iskrenu potrebu da sa publikom podijelimo radost pozorišnog traganja“, riječ je reditelja Gorana Bulajića.

Na svečanom zatvaranju Festivala, nakon razgovora o predstavi „Nobelovci“, žiri će saopštiti svoju odluku, nakon čega će glumcima biti uručene nagrade: Grand prix za najbolju mušku ulogu, Grand prix za najbolju žensku ulogu, Grand prix za najbolju epizodnu mušku ulogu, Grand prix za najbolju epizodnu žensku ulogu i Grand prix za najbolji partnerski odnos na sceni.


________________________________________________________________________ 13

Dramski pisac Trajče Kacarov

Pozorište je sudbina

Bilten: Trajče Kacarov, pjesnik,

dramski pisac, reditelj, glumac, koluimnista,

esejista i pravnik. Otkud pravo u dramskoj

umjetnosti?

Kacarov: U prvom razredu Gimnazije bio sam amater glumac, na omladinskoj sceni Pozorišta u Štipu, gdje i danas radim. Poslije toga sam pobjegao od pozorišta, jer me nešto vuklo da iz njega izađem i da odem što dalje. Upisao sam prava i kada sam završio taj fakultet nijesam mogao da dobijem posao koji sam tražio. Ponudili su mi posao u Kulturno-prosvjetnoj zajednici u Štipu i kada je ona prestala da postoji, počeo sam strašno da vjerujem da je sve u Božijim rukama i da čovjek ima neko sudbinsko vrijeme. Pozorište

je sudbina, profesija, a za profesiju znamo da je strast, ljubav i stalno te nešto vuče prema njoj. Pored toga što sam „glavom bez obzira“ bježao od pozorišta, ja sam se opet vratio u njega. Nije su me dočekali baš sa muzikom. No, uprkos svemu, ostao sam u pozorištu. Bio sam umjetnički direktor, a sada sam rukovodilac. Bilten: Drama i njen odnos sa pozorišnom umjetnošću, na relaciji pisac, reditelj,

glumac, publika...

Kacarov: Pozorište je figurativno-predmetna kompozicija u kojoj se radi na osnovu realiteta. Pozorišni realiteti su: tekst, glumac, reditelj i sve ono što se dešava u scenskoj geometriji. Gdje ćemo tu, dramu da smjestimo? Drama je osnova da se nešto počne i ona se, kao što je poznato, dijeli na žanrove. Kada se gradi figurativno-predmetna kompozicija na osnovu scenskog realiteta, to se samo po sebi opredjeljuje, ukazuje u kom pravcu da idemo. Zato je strašno bitno, da kad idemo u dramsko pozorište, znamo da je drama u osnovi. Kad idemo u pozorište komedije, trebalo bi da znamo da je komedija u osnovi. I najgore je što to naši reditelji nikad ne poštuju... Ja sam komediograf po vokaciji. Koliko sam u tome uspješan, to je druga stvar. Imam želju da u neko vrijeme otvorim sopstveno pozorište i da sam postavljam svoje tekstove... Malo smo svjesni autorskih pozorišta, gdje je reditelj sve: i pisac teksta i onaj ko pravi kasting! Kod nas nije sve kao što bi trebalo da bude. Zato sam rekao: idete u dramsko pozorište, a ne na eksperiment - kao u eksperimentalnom pozorištu, gdje je rediteljski realitet u prvom planu. Mnogo je važno kako ćemo realno-predmetnu kompoziciju sagraditi, koji će element imati funkciju, a koji disfunkciju. Mi smo često svjedoci da zbog neodgovornosti reditelja komad ne funkcioniše na sceni i da nije iščitana izvorna poruka koju mi zovemo šifra tog djela. Ja uvijek govorim: ima pisaca, a ima i dramaturga. Dramaturg je čovjek koji piše drame, a kada kažemo pisac – to je čovjek koji piše. Kad se nekome piše biografija kaže se: on je pjesnik, pisac,


________________________________________________________________________ 14

dramaturg. To su tri različite stvari. Ja kažem: dramski pisac uvijek mora biti pjesnik, dramaturg mora biti pisac, a pisac mora biti pjesnik. Znači, sve počinje od pjesništva. Nijesu slučajno neki rekli: samo kritičari koji su dobri pjesnici mogu biti dobri kritičari. Pisanje pjesama je osnova. Nekada su se, u antici, dramski pisci zvali pjesnici. To su bile dugačke pjesme, koje je prvo izvodio jedan glumac, onda je došao hor, pa drugi glumac. Stih je najodgovornija stvar. On mora da bude kratak, jasan i ciljno određen. Ta lapidarna forma je najpotrebnija u pozorištu, jer mi u pozorištu ne prepričavamo, mi pokazujemo ono što nam daje tekst. U suprotnom, tekst se prepričava. Dakle, mi na sceni moramo da odigramo tekst, da ono što kažemo bude precizno i jasno upućeno publici, da bi ona taj osjećaj precizno i jasno vratila na scenu. To se u pozorištu zove interakcijska situacija. Gledalac je, ništa drugo, nego organizovana akcija, jer se od njega traži da kada ide u pozorište, kao da ide na posao. Ako se on ne osjeća tako, onda je on pasivni gledalac. Onda je on masa. To su stvari koje uvijek moraju biti u nama, kada dođemo da stvaramo u pozorištu.

Bilten: „Međunarodni festival glumca“ i „Nikšićko pozorište“...

Kacarov: Dobro je što ovaj Festival postoji, jer okuplja ljude iz pozorišt sličnog govornog područja. „Nikšićko pozorište“ mora da postoji. Ono je imperativ ovog grada, Crne Gore, glumaca i drugih dramskih tvoraca, koji su rođeni ili žive ovdje... Pozorište uvijek ima internacionalni i jezik i ne treba mu prevođenje, jer ono ima svoju pozorišnu energiju. Predstava počinje u trenutku kada počne energija sa scene da teče prema publici i kada se ona vrati prema sceni. Često, greškom, kažemo da pozorišna predstava počinje kada govor krene. Ne, nije tako, ona počinje kada energija krene. Ta energija mora biti kanalisana, da ima svoj tok i da je publika primi. Ona je važnija od svega drugog što se dešava u pozorištu

Bilten: Dramska umjetnost i njena uloga u društvu...

Kacarov: Pozorište je živa umjetnost. Ono ima samo jedno vrijeme. Dešava se ovdje i sad! Ne možemo se mi pozorišta sjećati. Predstava od prije deset godina, danas nije ista kao u to vrijeme. Promijenili su se glumci, publika... To potvrđuje da je pozorište samo sadašnje vrijeme i to je njegova karakteristika. Niko ne smije a mu oduzima to pravo i ono mora da vlada njime i ne smije da ga daje tako lako... Zato se javljaju pozorišni istoričari, vizionari... No, sve je to oko pozorišta. Ništa nije fundament, suština... Dok mi njegujemo pozorište, ono će da njeguje nas, jer mi smo njemu potrebni da se preko nas otjelotvoruje, kao što je ono nama potrebno. Mi se njemu predajemo, iz njega izvlačimo energiju i to funkcioniše po sistemu spojenih sudova. Koliko ga mi volimo i koliko smo mu predani, toliko će ono nama vratiti energije. Moramo o pozorištu govoriti kao o živoj materiji, jer se ono reflektuje preko ljudi i scene... Pozorište je uvijek bilo u krizi. Uvijek su se neki ljudi bunili protiv pozorišta... Crkva se bunila protiv pozorišta, državni sistemi i partije su se bunile, državni ugnjetavački aparati su se bunili... Uvijek su bili protiv njega, jer je ono imalo svoj autentični korak, izraz i govor. Mnogi koji su htjeli da nametnu na nekom prostoru, bili su protiv pozorišta, a ono se uvijek borilo protiv sistema. Crkva, recimo... Ona je gledala pozorište kao svog najvećeg neprijatelja, jer je pozorište teatrološka istina. Ta istina nije ono što je istina u životu. Crkva nalazi svoju istinu i ona tu istinu plasira. Ako neko ide kontra te istine i plasira svoju istinu, onda ti kažu da dijeliš narod. Neko, jednostavno hoće da dominira, da sve bude po njegovom, kako on želi i radi, a pozorište to nije i neće.“


________________________________________________________________________ 15

...Riječ više...

Neki drugi (ženski) ugao

Piše: Zorica Zeković

Jedna izreka kaže „Život je najbolji režiser“, u šta sam se lično uvjerila dvadeset i kusur godina nakon završenih studija književnosti u Sarajevu. Sa tom diplomom vratilasa sam se u Nikšić i umjesto profesorskog dnevnika, latila se pera i hrabro otisnula u novinarstvo (taj prokleto lijep posao!) pune dvije decenije – kada mi je „režiser“ dodijelio novu ulogu. Uz čast i zadovoljstvo da stanem na čelo „Nikšićkog pozorišta“ stigla je i bojazan umijem li i mogu li ja to? Listam dnevnik uspomena iz gimnazijskih dana.

Čujem tišinu male i velike sale, gdje je i moja generacija 56./57.u nikšićkim kišnim, oktobarskim noćima, upijala svjetske hit filmove. Pozorište je već bilo ugašeno! Okrećem list na studentske dane, na Kamerni teatar 55, gdje smo mi sa Filozofskog išli sedmično, kao i u Narodno pozorište u Sarajevu – gdje sam prvi put gledala i slušala operu. Bila je to „Karmen“. I sve sam razumjela! Ja, djevojčurak iz provincije ispunjena ljepotom književnosti, filma, teatra...

Nedostatak pozorišta, po povratku sa studija, nadomještale su nam predstave Dramskog studija. Opet je u to „prste umiješala“ moja generacija iz gimnazije: Goran Bulajić, Sreto Mitrović, Vojo Krivokapić i brojni drugi (mlađi i stariji) zaljubljenici teatra.

... U jesen 1999. godine, Nikšić ponovo dobija pozorište. Nažalost, ne Narodno (taj atribut

je nekad ponosno nosilo uz Zetski dom sa Cetinja), već gradsko. Pa, dobro. Prelistavam oskudnu, od zaborava sačuvanu dokumentaciju i shvatam Veliki glumci,

reditelji, scenografi, kostimografi sa prostora one velike Jugoslavije smješkaju mi se sa požutjelih fotografija, kao da kažu: „Nastavite!“ Zadivljena sam podacima koje čitam. Pa, ovdje u našem malom Nikšiću, na scenu su postavljene drame Čehova, Šekspira, Ibzena u predratnim i posleratnim vremenima. Najbolje od najboljih! Pa, Balkanska carica i Slobodarka, sa kojom je sve počelo 1884. Ostaje i do dana današnjeg nejasno zašto je takav teatar dekretom ugašen 1965.? Šta bi sa zavjetom i vizijom naših predaka, nikšićkih trgovaca i zanatlija, koji se odvažiše, prije sto i kusur godina, da sve pomaknu sa mrtve tačke? Da varošicu, osnivanjem pozorišta, pretvore u grad. Možda je odgovor u jednoj od definicija da „je pozorište ogledalo života“. Ili, možda bojazni vlasti da bi nešto „sumljivo“ moglo da promakne sa scene i „zamili“ narodne mase.

Ali, to i jeste velika, svevremenska misija teatra! Znala sam da ono što je započeto 1999. moram da nastavim, da ne pokleknem pred

dvijema najvažnijim činjenicama za „Nikšićko pozorište“ – da nema svoju scenu, a ni dovoljno novca za sve planirano. Falilo je svega, osim ljubavi i pregalaštva. Uz obnovljene stižu i nove predstave. A, „Tramvaj zvani želja“ (premijera 2003.), okuplja glumce iz Crne Gore i Srbije, producent je naš čovjek, Nikšićanin Slobodan Joković (i iz konzulata SAD u Podgorici je obezbijedio dio novca za projekat!), a reditelj čuveni Želimir Orešković iz Zagreba. Na okupu, opet, ona velika Juga. I istorija se, eto, ponovila. One dvije neumitne činjenice (nema scene i nema novca) i dalje su nepromijenjene. To najbolje zna nova uprava pozorišta – ali ne posustaje. I ne treba, jer pozorište je kao i sam život – nikad dovršen i nikad savršen i uvijek u nastajanju... A, što se tiče reditelja (sa početka ove priče) on mi je dodijelio krajem prošle godine neku drugu (tačnije treću) ulogu. Radim dobar (i dobro plaćen) posao u uspješnoj crnogorsko – slovenačkoj kompaniji, Ali, strast prema pozorištu nije prestala – moja druga velika ljubav. Jer, zatreperim svaki put kada moji iz „Nikšićkog pozorišta“ nazovu i kažu da su mi ostavili dvije ulaznice za tu i tu predstavu. I, onako u sebi, molim se – samo neka magija traje! (Autor teksta je bila direktorica „Nikšićkog pozorišta“ od 2002. do 2005.)


________________________________________________________________________ 16

Izdavači biltena

JU „Nikšićko pozorište“ Narodnih heroja br. 10

Tel. 213-566 e-mail: [email protected] Web sajt: www.niksickopozoriste.me

JU„Zahumlje“

Pete proleterske br.17 Tel. 078/ 103-225; 078/ 103-226

e-mail: [email protected] Web sajt: www.zahumlje.com

Redakcija biltena

Tekstove piše i bilten uređuje: Slavojka Marojević Fotografije i grafička obrada: Anka Gardašević

Tehnička priprema tekstova: Vesna Vukićević, Ana Tomić, Ljudmila Delić

e-mail redakcije biltena: [email protected]

Tel. 213-566

Tiraž: 50 primjeraka

memmeeme Đunarodni festival glumca- unarodni … · dimitar georgjievski (gitara i vokal) metodija...

Documents