Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! Poštovana braćo i sestre, draga djeco i omladino! „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Ali Imran, 103) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Allah neće moje sljedbenike ujediniti u zabludi. Allahova ruka je nad džematom. Tko se izdvoji, izdvojio se u Džehennem.“ (Tirmizi) Muslimani su, dakle, dužni čuvati džemat općenito i namaz u džematu posebno. Svaki vjernik treba imati na umu da džamije služe prvenstveno za spominjanje Uzvišenog Allaha, klanjanje namaza, učenje Kur’ana, promoviranje dobra i sprečavanja zla. Kako bi se postigao ovaj cilj uspostavljena su određena pravila koja su posjetioci džamija dužni poštovati. Neka od tih pravila odnose se na džamiju, druga na fizički izgled klanjača, a treća na ponašanje klanjača u džematu. „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada u džamiju pođete.!“ (El-A’raf, 31) Allah, dž.š., je naredio vjernicima da obuku lijepo i pristojno odijelo kad krenu u džamiju. Podrazumijeva se da odjeća treba biti čista. Allah, dž.š., i Njegovi

goste i potrebno je poštovati pravila ponašanja i džamijski kućni red kako se u ovoj veličanstvenoj audijenciji ne bi negdje pogriješilo. Lijepo je i uljudno pri ulasku u nečiju kuću poselamiti i pozdraviti domaćina. Isto je s džamijom, s tim što se tehijjet (pozdrav) u džamiji sastoji od klanjanja dva rekata namaza što je u nas većine veoma rijetka praksa. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Kad neko od vas uđe u džamiju, neka klanja dva rekata namaza (tehijjetul-mesdžid) prije nego što sjedne.“ (Buhari). Ovo se naravno odnosi na onoga ko ranije dođe u džamiju, dok će onaj tko s ezanom ili poslije ezana ulazi u džamiju klanjati predviđene sunnete, a to mu je zamjena za tehijjetul-mesdžid. Napominjem da se, prema našem mezhebu, a na osnovu hadisa: „U tri vremenska perioda Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da obavljamo namaz i da ukopavamo svoje mrtve; kada se Sunce pojavi i sve dok se ne podigne od horizonta u dužini koplja, kada je Sunce na sredini neba, i kada se Sunce nagne ka zapadu“ (Muslim), u ova tri perioda ne klanja se tehijjetul-mesdžid. Ako je došao ranije u džamiju vjernik će, dakle, pronaći slobodno mjesto koje nije odmah ispred vrata ili na putu kuda ljudi prolaze i klanjati dva rekata tehijjetul-mesdžida. (Klanja se isto kao i sabahski

meleki vole vidjeti čistog i urednog vjernika, a to je i znak poštivanja Uzvišenog Allaha. Dalje, niko od ljudi ne voli da mu se u kuću ulazi s nečistom odjećom. To uznemirava ukućane i izaziva nelagodu. Situacija s džamijom, po tom pitanju, još je dramatičnija. S obzirom da ljudi u džamiju dolaze radi namaza, zikra i učenja Kur’ana, grijeh je ometati ih u tome nepristojnom odjećom, čarapama koje zaudaraju i drugim neugodnim mirisima. Tokom višegodišnje imamske prakse ljudi su mi se često žalili kako nisu bili u stanju posvetiti se ibadetu zbog osoba koje ne vode računa o ličnoj higijeni. Upravo da bi se to spriječilo Muhammed, s.a.v.s., zabranio je dolazak u džamiju onima koji su nedavno jeli bijeli i crveni luk, odnosno poriluk (prasu), kazavši da se i meleki uznemiravaju onim čime se uznemiravaju i sinovi Ademovi. (Muslim) Bijeli i crveni luk u navedenom hadisu su sinonimi za sve što ima jak i uznemiravajući miris, pa se može kazati da je osoba koja krene u džamiju dužna otkloniti od sebe sve što bi na bilo kakav način moglo zasmetati drugim ljudima pri izvršavanju propisanih ibadeta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Uistinu su džamije Božije kuće na Zemlji i Božije je pravo da počasti one koji Ga u njima posjećuju.“ (Bejheki) Odlazak u džamiju ustvari je odlazak Dragom Bogu u

rekao: „Klanjač razgovara sa svojim Gospodarom, pa neka obrati pažnju kako razgovara. Nemojte podizati glasove jedan nad drugim učenjem Kur’ana.“ (Ahmed) U drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Svako od vas razgovara sa svojim Gospodarom. Nemojte uznemiravati jedni druge niti podizati glasove iznad drugog prilikom učenja.“ (Ebu Davud) Dakle, ako nije dozvoljeno učeći Kur’an podizati glas i remetiti mir drugim ljudima u džamiji, to pogotovo nije dozvoljeno međusobnim razgovorom. Zbog toga je pokuđeno prilikom namaza u džematu učiti glasno jer time ometamo druge koji možda zbog toga poremete svoje učenje i koncentraciju u namazu. Ovo je često odlika onih koji smatraju da su bolji od ostalih i da imaju se pravo ponašati mimo ostalih muslimana, odnosno, da se mogu po nekakvom svojim propisima bahatiti u džamiji a ne onako kako naša lijepa vjera nalaže shodno Kur'ani Kerimu i Sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.. Molim Allaha, dž.š., da nam podari da vjeru razumijevamo na ispravan način, da primi naše ibadete i da nas uputi na Pravi put.

Amin!

370370370

sunnet, samo što se umjesto sunnetil-fedžri zanijeti tehijjetil-mesdžid.) Zatim će se posvetiti spominjanju Uzvišenog Allaha ili učenju Kur’ana. Naravno da je razgovor u džamiji prije namaza dozvoljen, ali taj razgovor ne smije biti tako glasan da ometa druge osobe u ibadetu a pogotovo ne bi trebao biti razgovor koji je haram poput ogovaranja ili nepristojnog i uvredljivog govora. U današnje vrijeme, posebno u manjim džematima gdje se džematlije međusobno dobro poznaju, ljudi i žene često zaborave da su u džamiji, pa počnu preglasno razgovarati kao da su na kahvi, a ne u džamiji. To je nedopustivo. U vrijeme hazreti Omera, r.a., dvojica ljudi su razgovarajući galamili u džamiji Allahovog Poslanika, a.s., u Medini. Omer, r.a., je naredio da mu se dovedu ta dva čovjeka, pa ih je upitao: „Odakle ste vas dvojica?“ Rekoše: „Iz Taifa.“ On im tada reče: „Da ste odavde izbičevao bih vas. Zar da podižete svoje glasove u džamiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?“ (Buhari) Kao što nije preporučeno glasno razgovarati prije namaza nije dozvoljeno ni glasno učiti Kur’an i dove u toku namaza. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., izašao među ljude dok su klanjajući nafile podizali svoje glasove učeći Kur’an. Tada im je Split, 10.10.2014. pripremio Vahid ef. Hadžić

na osnovu pisanja hfz. Elvira Duranovića