MEDICINSKA ETIKA Doc. dr Sreten Tešanović sreten.tesanovic@yahoo.com 1

Poštovani studenti, Nadam se da ste dobro i zdravo. U današnjem terminu

je planiran Kolokvij 1. Zbog situacije u kojoj se nalazimo, nastavljamo dalje sa

nastvnim cjelinama. Vaše seminarske radove trebate poslati danas, kako sam

vam i predstavio na prvom održanom predavanju u okviru predispitnih obaveza (prezentacija 1.)

2

6. ISTORIJAT MEDICINSKO-ETIČKIH

DEKLARACIJA, ZAKLETVI , REZOLUCIJA, IZAJAVA I MEDICINSKIH KODEKSA

HIPOKRATOVA ZAKLETVA ŽENEVSKA DEKLARACIJA ZAKLETVA FLORENCE NIGHTINGALE INTERNACIONALNI KODEKS MEDICINSKE ETIKE INTERNACIONALNI KODEKS ETIKE MEDICINSKIH

SESTARA-TENIČARA DEKLARACIJA SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE LISABONSKA DEKLARACIJA TOKIJSKA DEKLARACIJA

3

HIPOKRATOVA ZAKLETVA

Hipokrat je rođen 460. godine p.n.e. na ostrvu Kos u Grčkoj. Kada je 430. godine u Atini zavladala epidemija kolere, Hipokrat dolazi u Atinu i spašava grad od katastrofe. Hipokrat je živio skromno i zabilježeno je, da je u nekoliko navrata odbio da pruži ljekarsku pomoć zemljama koje su bile u neprijateljskim odnosima sa Grčkom. U centru Kosa i danas se nalazi drvo ispod kojeg je Hipokrat podučavao svoje učenike.

4

5

Hipokrat je smatrao da u razvoju svake bolesti postoje kritični

periodi i opisao kliničke simptome pojedinih bolesti i neke kliničke sindrome.

Konstatovao je pretpostavku da su duševni poremećaji rezultat oboljelog mozga i da je "sumanut čovjek" zapravo bolestan čovjek.

Na osnovu simptoma Hipokrat nije postavljao dijagnozu, nego prognozu bolesti.

Uz medikamente u tretmanu duševnih bolesti, u to vrijeme su se koristili različiti biljni sastojci (opijum, kanabis i sl.).

6

Preporučivao je odmor, dijetu, gimnastiku, a kao najprikladniji

lijek - rad.

Insistirao je na tome da ljekar mora poznavati uslove u kojima bolesnik živi.

Osnovna mu je misao bila da u liječenju treba podstaknuti prirodne odbrambene snage/mehanizme ljudskog organizma.

Prema Hipokritovoj medicinskoj tradiciji najvažnije sredstvo protiv bolesti je uzdržanost i zdrav način života.

Prirodno stanje čovjeka je da bude zdrav, a kada se bolest pojavi, uzrok je što je priroda "skrenula s puta" zbog tjelesne ili duševne neravnoteže. 7

Po Hipokratovom mišljenju, karakteristike ličnosti određuju četiri tjelesne tekućine od kojih je sastavljen ljudski organizam: sluz, žuta žuč, crna žuč i krv.

Zdravlje je dobro miješanje (eukrazija), a bolest je poremećaj u mješavini tih tekućina (diskrazija).

Takvo mišljenje izvršilo je glavni uticaj na Galena, te kasnije i na srednjevjekovnu medicinu (U zdravom tijelu je zdrav duh, a ka tome vodi harmoničnost i uzdržanost.)

8

Postavio je temelje anatomije i fiziologije, psihosomantike,

klinike, uveo pojam anamneze, statusa, dao značajan doprinos hirurgiji, a značajan je i po tome što je ostavio prvi pisani trag o dužnostima ljekara – tekst poznat pod nazivom Hipokratova zakletva.

9

Hipokratova zakletva sadrži etičke principe/načela trajne vrijednosti za medicinu, pa je i danas aktuelna.

10

’’U času kada stupam u red onih kojima se daruje zadovoljenje svih životnih potreba kojima je predodređeno da žive u blagostanju, kunem se Apolonom, ljekarom Asklepijem i Higijom i Panakejom i svim bogovima i boginjama, pozivajući ih za svjedoke da ću po svojoj savjesti i svim snagama držati ovu zakletvu i svoj zavjet. Da poštujem svog učitelja u ovoj vještini kao svoje roditelje, da ću ga učiniti učesnikom u izdržavanju života i da ću po potrebi dijeliti sa njim svoj novac, da smatram njegove potomke jednake sa svojom braćom, da ću ih učiti ovoj vještini ako im je potrebno, bez nagrade, da dajem pouke, usmenu nastavu i druge oblike učenja svojim sinovima, sinovima svog učitelja i učenicima koji su potpisali ugovor i zakleli se na poslušnost ljekarskom zakonu, ali nikog drugog; 11

Upotrijebiću svoje znanje da pomognem bolesniku prema svojim sposobnostima i rasuđivanju, ali ga nikada neću upotrijebiti da bolesnika povrijedim ili mu nanesem zlo ili nepravdu; Neću davati otrova bilo kome čak i ako me neko pozove da to učinim, niti ću to ikome predložiti; Isto tako neću nekoj ženi dati sredstva za izazivanje pobačaja; Neću nikome vaditi kamence, neću operisati već ću to prepustiti onima koji se tim poslom bave; Živjeću čisto, savjesno i pobožno, čuvati svoj život i vršiti svoju vještinu časno; Ma u koju kuću ulazio radiću u korist bolesnika kloneći se svakog namjernog nanošenja zla i oštećenja, a naročito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih; 12

Sve što u poslu vidim ili čujem, pa čak i izvan prakse, ukoliko se to ne bude smjelo javno znati i iznositi, neću otkriti, nego ću takve stvari smatrati svetom tajnom; Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude srećan život i usjpešna praksa, neka steknem slavu među ljudima za sva vremena, a ako zakletvu pogazim i krivo se zakunem, neka me snađe suprotno.

Zbog napretka u medicini u novim metodama dijagnostike i liječenja, izvršena je revizija Hipokratove zakletve i usvojena

Ženevska ljekarska deklaracija 1948. godine.

13

ŽENEVSKA DEKLARACIJA

’’U trenutku stupanja među članove medicinske profesije svečano se zaklinjem: da ću posvetiti svoj život služenju humanosti; da ću se sa dužnim poštovanjem i zahvalnošću odnositi prema svojim učiteljima; da ću obavljati svoju profesiju savjesno i dostojanstveno; zdravlje mog pacijenta biće moja osnovna obaveza; poštovaću tajne koje su mi povjerene, čak i poslije smrti pacijenta; čuvaću svim sredstvima koja su u mojoj moći, časnu i plemenitu tradiciju medicinske profesije; moje kolege biće moja braća i sestre;

14

neću dozvoliti da vjerska, nacionalna, rasna i politička pripadnost ili socijalni položaj, utiču na ispunjenje mojih obaveza prema pacijentu;

gajiću najveće poštovanje prema ljudskom životu od njegovog samog početka, čak i pod prijetnjom i neću koristiti svoje medicinsko znanje protiv zakona humanosti;

sva obećanja dajem svečano i slobodno i u njih se zaklinjem svojom čašću;’’

Zdravstveni radnici najčešće se sreću sa Ženevskom formulacijom Hipokratove zakletve, a njoj su naglašene obaveze koje, prema iskustvima iz prethodna dva svjetska rata, nisu poštovane.

15

ZAKLETVA FLORENCE NIGHTINGALE

Međunarodni dan medicinskih sestara se obilježava 12. maja svake godine u znak sjećanja na datum rođenja Florens Najtingel (rođena u Firenci, 12. maja 1820. godine kao kćerka bogatog veleposjednika Vilijama Najtingejla imala je mogućnost da putuje i stekne obrazovanje)

Obrazovala se na Kembridžu, a veliko interesovanje je pokazivala za matematiku i statistiku.

Prilikom putovanja na koja su je roditelji slali, koristila je priliku da obilazi bolnice i da razgovara sa stručnjacima što su u njima radili, a govorila je sedam jezika. 16

1851. godine odlazi na školovanje u Njemačku - kurs za bolničarke u samostanu časnih sestara u Dizeldorfu.

1854. bjesnio je Krimski rat u kojem je bio ogroman broj mrtvih, ranjenih i bolesnih vojnika.

Engleskinja Florens Najtingejl, je zatražila dozvolu od države da sa još desetak žena ode na front i pomogne ranjenicima na frontu u Turskoj.

U Turskoj se sa grupom od 38 medicinskih sestara, brinula o ranjenicima. (to je bila prva grupa žena koje su kao medicinski radnici otišle na front).

17

Za vrijeme Krimskog rata organizovala je bolnice i uvela značajne reforme u sanitetsku službu i njegu ranjenika i bolesnika.

Provođenjem higijenskih mjera uspjela je da smanji nepotrebna umiranja u bolnicama sa 40% na 2%, (do njenog dolaska, deset puta više ranjenika je umiralo od tifusa, kolere, dizenterije, nego od posljedica ranjavanja).

Prva je uočila direktnu vezu između začepljenih kanalizacionih odvoda i nedostatka ventilacije s fatalnim infekcijama.

Insistirala je na adekvatnom osvjetljenju, pravilnoj ishrani, higijeni i aktivnosti.

18

Ovaj rat je predstavljao prekretnicu u njenom životu, a svoju

misiju u Krimskom ratu Florans je uspješno okončala 1856. godine povratkom u Englesku, gdje je već bila nacionalna heroina, pa ju je kraljica postavila za upravnicu ženske bolničarske službe.

Otvorila je prvu školu za obuku medicinskih sestara 1860. godine, a njene učenice su kasnije otvarale škole takvog tipa u mnogim zemljama.

Bila je idejni tvorac i osnivač Crvenog krsta, a radila je na reformama sestrinstva i javnog zdravlja.

Do kraja svog života se zalagala za napredak struke medicinskih sestara i prava žena. 19

Napisala je mnoštvo knjiga u kojima je postavila osnovne

standarde zdravstvene njege.

Umrla je u Londonu, 13. avgusta 1910. godine.

Na našim prostorima pored Florens Najtingejl simbol sestrinstva predstavlja Kosovka djevojka, a prvi oblici bolnica su formirani po srpskim manastirima.

Dvadesetih godina prošlog vijeka osnovana je prva škola za obrazovanje medicinskih sestara.

U Beogradu je 1924. godine izašla prva generacija medicinskih sestara, a prvi kongres diplomiranih sestara Kraljevine Jugoslavije održan je početkom jula 1930. godine. 20

Florens Najtingejl je širom svijeta poznata kao osnivač sestrinstva, posebne i specifične discipline u okviru medicinske deontologije.

Ona ima istorijski značaj u utvrđivanju i organizaciji pravila medicinske njege bolesnih i povrijeđenih.

Savremena zdravstvena njega se sprovodi na svim nivoima zdravstvene zaštite i ne podrauzmijeva samo fizičku njegu već i prevenciju i unapređenje zdravlja.

Florens Najtingejl je na početku formiranja sestrinstva kao posebne medicinske službe uočila da je potrebno ispuniti dva uslova da bi se ostvarilo funkcionisanje sestrinstva:

a) potrebno je dobro poznavanje njege bolesnika kao specifične medicinske vještine i 21

b) neophodna je visoka moralna zrelost medicinske sestre. Florens Najtingejl je prva napisala zakletvu namijenjenu

medicinskim sestrama sa namjerom da definiše moralni lik medicinske sestre, ukazujući na neophodnost moralno čistog življenja medicinske sestre i neophodnog visoko razvijenog smisla za osjećanje dužnosti i visoke moralnosti u svakodnevnom životu i radu medicinske sestre.

Florens Najtingejl u svojoj zakletvi insistira na obavezi čuvanja medicinske, odnosno profesionalne tajne, spremnost na saradnju sa ljekarom radi ispunjenja zajedničkog cilja – poboljšanja zdravlja bolesnika.

Ona pravilno uočava da su osnova visoke moralnosti lika medicinske sestre: dobra stručna osposobljenost i poznavanje pravila sestrinske struke, spremnost na stalno usavršavanje i podizanje stručnosti na viši nivo. 22

Tekst zakletve Florens Najtingejl "Svečano se obavezujem pred Bogom i u prisustvu ovog skupa, da ću provesti cijeli svoj život u moralnoj čistoti i da ću se odano baviti svojom profesijom. Ja ću se uzdržavati od bilo kakvog nekontrolisanog postupka sa bolesnikom i neću svjesno primijeniti lijek koji bi ga mogao oštetiti. Sve što je u mojoj moći, učiniću, da poboljšam nivo svoje profesije i držaću u tajnosti sve lične informacije koje sam saznala i sve povjerljive informacije koje doznam prilikom obavljanja mog posla. Sa punom lojalnošću, do kraja ću pomagati ljekaru u njegovom poslu i odano ću obavljati sve poslove oko bolesnog čovjeka."

23

INTERNACIONALNI KODEKS MEDICINSKE ETIKE

Usvojen na trećoj Generalnoj skupštini Svjetskog medicinskog

udruženja (World Medical Association) koja je održana u Londonu, Engleska, u oktobru mjesecu 1949. godine, sa izmjenama i dopunama koje su usvojene na:

- 22-goj Svjetskoj skupštini medicinskih radnika u Sidneju, Australija, u avgustu 1968. godine; - 35-oj Svjetskoj skupštini medicinskih radnika u Veneciji u Italiji, u oktobru 1983. godine, i na - 57-oj Generalnoj skupštini Svjetskog medicinskog udruženja u Pilanesbergu u Južnoj Africi, u oktobru mjesecu 2006. godine.

24

1. Opšte dužnosti ljekara ’’Ljekar se uvijek mora pridržavati najviših mjerila

profesionalnog ponašanja. Ljekar ne smije da dopusti da materijalna dobit utiče na

slobodu i nezavisnost njegove stručne procjene u vezi s pacijentom.

Ljekar mora da nastoji da u svim oblicima medicinske prakse tehnički i moralno potpuno nezavisno pruži stručnu i medicinsku uslugu, saosjećajući se sa pacijentom i poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo.

Ljekar mora da se pošteno ophodi sa pacijentima i kolegama, kao i da razotkrije ljekare sa nedovoljnim znanjem ili one ljekare koji se upuštaju u prevare ili obmane svojih pacijenata’’

25

2. Ljekarske obaveze prema bolesniku ’’Ljekar uvijek mora da ima na umu da mu je dužnost da čuva

ljudski život. Bolesnik ima pravo da očekuje da će mu ljekar biti odan i da će

mu pružiti sve što medicinska nauka omogućuje. Ako ljekar zaključi da neophodna ispitivanja i liječenje prelaze

njegove mogućnosti, dužan je da se obrati drugom, odgovarajuće osposobljenom ljekaru.

Ljekar je dužan da drži u tajnosti sve žto zna o bolesniku, čak i nakon njegove smrti.

Humana je obaveza ljekara da pruži prvu pomoć, osim ako se uvjeri da tu pomoć može da pruži neko drugi ko je za to osposobljen.’’

26

3. Norme ljekara, jednih prema drugima ’’Ljekar mora da se ophodi prema svojim kolegama onako kako on želi da se oni ophode prema njemu. Ljekar ne smije mamiti pacijente svoga kolege. Ljekar se mora pridržavati principa Ženevske deklaracije koju je usvojilo Svjetsko ljekarsko udruženje.’’ Neetičkim ponašanjem smatraju se sljedeći postupci ljekara: samoreklamiranje ljekara, osim u obliku koji je dopušten zakonom ili etičkim kodeksom nacionalnog udruženja ljekara; i plaćanje ili primanje bilo kakve novčane naknade ili drugog oblika nagrađivanja za pridobijanje pacijenata ili preporučivanje ili upućivanje pacijenata na neki drugi naslov.

27

INTERNACIONALNI KODEKS ETIKE MEDICINSKIH

SESTARA-TENIČARA Internacionalni kodeks etike medicinskih sestara - ICN (donijet u Frankfurtu 1953. godine, a revizija je izvršena 1965.) ukazuje da su načela medicinske etike u stalnoj tendenciji dogradnje i usklađena sa razvojem naučne medicine našeg vremena.

Donešen je sa namjerom da uredi etičko vršenje profesije ovog zdravstvenog profila, što je potvrda značaja i specifičnosti poziva medicinske sestre i potrebe posebnih načela u medicinskoj etici uopšte, ali i njenom daljem razvoju.

28

Kodeks etike medicinskih sestara podvlači opšta načela medicinske etike, borbu protiv bolesti i ljudske patnje, odnosno brigu za zdravlje oboljelog ili povrijeđenog.

Kodeks ne ponavlja neka ranije prihvaćena načela i pravila ponašanja, kao recimo čuvanje profesionalne tajne, njegovanje dobrih međuljudskih odnosa u okviru vršenja struke, a ističe nove momente koji obogaćuju medicinsku etičku misao uopšte.

Značajno načelo ovog kodeksa je obaveza medicinskih tehničara – sestara, da bolesnom pruže u svakom trenutku najviši mogući nivo medicinskog tretmana i usluge, jer svaki bolesnik ima pravo da bude liječen po poslednjim dostignućima naučne medicine.

29

Obaveza je medicinskih sestara između ostalog, da se stalno edukuju u skladu sa napretkom medicine i da ta stečena znanja primijene na bolesnom čovjeku.

Zahtjevi od medicinske struke u savremenoj civilizaciji su takvi da je nastala neophodnost da se Internacionalnim kodeksom reguliše: 1.kompetentnost medicinske sestre u zajedničkom poslu sa ljekarom i drugim zdravstvenim radnicima,

2.da sestra što efikasnije pomogne bolesniku,

3.značaj timskog rada u vršenju profesije od ljekara specijaliste do bolničara, 30

4. etičko načelo iz teorijske medicinske etike koje se odnosi na obaveznost određenih ponašanja medicinske sestre u privatnom životu, sa ciljem očuvanja i zaštite sopstvenog moralnog lika i moralnog lika profesije. 5. obavezu medicinske sestre da i u privatnom životu uvijek čuva svetost lika zdravstvenog radnika, 6. obavezu medicinske sestre da stalno teži sopstvenoj edukaciji, ali i da se bavi edukativnim radom u zajednici, 7. obavezu medicinske sestre na medicinsko-etičku solidarnost zdravstvenih radnika u pružanju potrebne pomoći kolegama u drugim regionima svoje zajednice ili u drugim državama, u situacijama kada se dogode masovna pogoršanja zdravlja stanovništva ili masovna povređivanja zbog prirodnih katastrofa.

31

Izvod iz originalnog Internacionalnog kodeksa etike medicinskih sestara: 1. "Osnovni zadatak medicinskih sestara je trostruk: održavati

život, olakšati patnje i ubrzati ozdravljenje.

2. Medicinska sestra se mora uvijek brinuti za svoje zdravlje i ponašati se primjereno svom pozivu. 3. Medicinska sestra mora biti ne samo dobro osposobljena za obavljanje svog poziva nego se mora i na primjerenoj visini redovno usavršavati u svom zvanju i spremnosti. 4. Mora poštovati bolesnikovo vjersko opredjeljenje.

32

5. Lične probleme bolesnika koji su im povjereni, mora zadržati za sebe i čuvati profesionalnu tajnu. 6. Medicinske sestre moraju biti svjesne da osim svojih dužnosti i granica svog radnog područja nikad ne smiju liječiti same ili savjetovati liječenje bez ljekarskih uputa, osim u hitnim slučajevima, a u tom slučaju moraju što prije obavijestiti ljekara. 7. Medicinska sestra mora podržavati povjerenje ljekara i u ostalo zdravstveno osoblje. O nesposobnosti ili netaktičkom postupku saradnika mora obavijestiti odgovarajući organ. 8. Medicinska sestra ima pravo na naplatu za svoj rad, ali samo po odredbama opšteg ili posebnog ugovora. 33

9. Medicinska sestra ne smije dopustiti da se njeno ime upotrijebi za reklamu bilo kakvih proizvoda ili bilo kakav oblik lične reklame. 10. Medicinska sestra učestvuje i održava skladne odnose sa saradnicima ostalih zanimanja i s drugima iste profesije. 11. Medicinska sestra mora biti veoma vjerna pravilima lične etike i tako čuvati ugled svog zvanja. 12. U svom ličnom životu medicinska sestra ne smije namjerno omalovažavati opšte priznate navike i načela zajednice u kojoj živi i radi.

34

13. Medicinska sestra snosi i dijeli odgovornost s drugim državljanima i drugim zdravstvenim radnicima u nastojanju obezbjeđenja opšte zdravstvene pomoći u krajevima, narodima i u opštem međunarodnom mjerilu. 14. Medicinska sestra je svjesna principa djelovanja Crvenog krsta, svojih prava i dužnosti prihvaćenih na ženevskom dogovoru 1940. godine. 15. Medicinska sestra je odgovorna prema sebi i profesiji da svojim izgledom i uniformom dostojno prezentuje zvanje. Uz uniformu je obavezno nošenje značke (bedža) koju nosi samo diplomirana medicinska sestra.”

35

DEKLARACIJA SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE

Medicinski radnici imaju etičku dužnost i profesionalnu

odgovornost, da uvijek rade u najboljem interesu svojih pacijenata.

Ako medicinski radnik uoči okolnosti koje mogu negativno da

utiču na zdravlje pacijenata, njegova je dužnost da obavijesti odgovorne autoritete kako bi se preduzele odgovarajuće akcije.

Ako odgovorni autoriteti ne preduzmu odgovarajuće akcije, dužni su da obavijeste medicinske radnike o razlozima za takvu odluku. Ako to ne učine ili ako je dato objašnjenje neubjedljivo, medicinski radnici su obavezni da preduzmu odgovarajuće akcije.

36

Takve dalje akcije mogu biti u sukobu sa odredbama o povjerljivosti u ugovorima o zapošljavanju medicinskih radnika i stoga mogu da stvore socijalne, radne i etičke dileme medicinskim radnicima.

Uvijek kada su finansije zdravstva ograničene, budžetske

mjere štednje mogu postati izvor konflikata medicinskih radnika i njihovih poslodavaca po pitanju odgovarajućih i neophodnih službi zdravstvene zaštite.

Rukovodioci zdravstvene službe su odgovorni za primjenu

vladine politke i od njih može biti traženo da se izbore sa zahtjevima, sa kojima se ne slažu zaposleni medicinski radnici.

37

Ugovori o zapošljavanju treba da priznaju da su etičke obaveze

medicinskih radnika iznad ugovorenih obaveza vezanih za zapošljavanje.

Posebne teškoće mogu da se jave kada medicinski radnici sumnjaju da su razlozi za donošenje administrativnih odluka sporni, kao što su religiozne, rasne ili seksualne predrasude ili pribavljanje finansijske dobiti ili kada se klinička istraživanja lijeka izvode bez odgovarajućeg etičkog razmatranja i supervizije.

Za specifična razmatranja ove vrste, medicinski radnici treba da se obrate odgovarajućem profesionalnom tijelu u čijoj su nadležnosti registracije i dozvole.

38

LISABONSKA DEKLARACIJA

1.’’Pacijent ima pravo na slobodan izbor ljekara’’ 2.’’Pacijent ima pravo da ga liječi ljekar koji slobodno donosi kliničke i etičke procjene bez ikakvog uplitanja sa strane’’ 3.’’Pacijent ima pravo da prihvati ili odbije liječenje nakon dobijanja adekvatne informacije’’ 4. ’’Pacijent ima pravo da očekuje da će njegov ljekar poštovati povjerljivu prirodu svih informacija medicinske i lične prirode’’ 5. ’’Pacijent ima pravo da umre dostojanstveno’’ 6. ’’Pacijent ima pravo da primi ili odbije duhovnu i moralnu podršku, uključujući i pomoć sveštenika odgovarajuće vjere’’

39

TOKIJSKA DEKLARACIJA

Svjetsko medicinsko udruženje 1975. Privilegija ljekara je da obavlja svoju medicinsku praksu u

službi humanosti, da čuva i ponovo uspostavlja fizičko i psihičko zdravlje pacijenta, bez obzira o kome se radi, da ublaži i olakša njegove patnje.

Najviši oblik poštovanja ljudskog života mora se održati čak i pod prijetnjom i nijedno medicinsko znanje ne smije se koristiti protiv zakona humanosti.

40

U svrhu ove deklaracije, tortura se definiše kao namjerno, sistematsko ili okrutno nanošenje fizičke ili psihičke patnje od strane jedne ili više osoba, koje djeluju samostalno ili po nalogu bilo koje vlasti, u cilju prisiljavanja druge osobe da pruži informacije, učini priznanje ili iz bilo kog drugog razloga.

1.Ljekar ne smije da odobrava, dopušta ili učestvuje u torturi ili drugim oblicima okrutnih, nehumanih ili ponižavajućih postupaka, bez obzira na prestup za koji je žrtva osumljičena, optužena ili okrivljena, bez obzira na uvjerenja ili motive žrtve, i to u svim situacijama, uključujući i oružani sukob.

2.Ljekar neće ustupiti prostorije, instrumente, supstance ili znanje za izvođenje torture ili drugih oblika okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili da bi se umanjila sposobnost žrtve - da se suprostavi takvom tretmanu.

41

3. Ljekar neće biti prisutan tokom bilo koje procedure tokom koje se koristi tortura ili drugi oblik okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana. 4. Ljekar mora da ima potpunu kliničku nezavisnost u odlučivanju o zaštiti osobe za koju je medicinski odgovoran. Osnovna uloga ljekara je da ublaži patnje drugih ljudi i nikakvi lični, kolektivni i politički motivi neće nadjačati ovaj viši cilj. 5. U slučaju kada zatvorenik odbija da uzima hranu i kada je, prema mišljenju ljekara, sposoban da ispravno i racionalno rasuđuje o posljedicama takvog dobrovoljnog odbijanja hrane, neće se hraniti vještačkim putem. Odluku o sposobnosti takvog zatvorenika da prosuđuje treba da potvrdi najmanje još jedan nezavistan ljekar. Ljekar treba da objasni zatvoreniku posljedice odbijanja uzimanja hrane.

42

6. Svjetsko medicinsko udruženje će podržati i ohrabriti Međunarodnu zajednicu, nacionalna medicinska udruženja i kolege ljekare, da podrže ljekara i njegovu porodicu u slučaju prijetnji ili represija koje su posljedica odbijanja ljekara da učestvuje u torturi ili drugim oblicima okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana.

43

44