marko lukić -...
TRANSCRIPT
Marko Lukić
PORASTI I BUDI DIJETE
Pula, 2003.
2
Priredili: Irena Moharić i Milivoj Bujanić
3
Proslov
Jesu li ove pjesme za djecu? Ili su pred nama pjesme za
odrasle, zaogrnute djeci privlačnim motivima i izričajima?
Odrasli često zaboravljaju kako to izgleda biti, razmišljati,
gledati i prihvaćati kao djeca, a djeci je nerazumljivo gotovo
sve što je odraslima posve jasno; djeca će to shvatiti za koju
godinu, kada prestanu bespogovorno vjerovati riječima
odraslih, kada zaborave da su jednom imali deset, dvanaest ili
manje godina – i djeca brzo odrastaju. Onda, kasnije sve
postane tek poneki bljesak nostalgičnog i uljepšanog sjećanja
na djetinjstvo.
Djetinjstva u sjećanjima našim postanu bajka (ovisi o nama,
o našoj sposobnosti zaboravljanja i opraštanja). No, i u
djetinjstvu se događaju nepravde, ima suza, uzdaha i smijeha
koliko želimo. Zato, pretpostavimo samo, i Marko Lukić u
mnogim pjesmama odabire „odrasle“ motive i situacije koje su
još nerazumljive djeci, pričajući ima na djetinji način; otuda
mnoge grubosti koje djeca (na žalost našu veliku) mogu u
svom djetinjstvu ne samo vidjeti nego i proživjeti.
Međutim, ta je grubost svakidašnjih (mogućih) ljudskih
odnosa ipak ublažena porukom na samom kraju: Budi veseo
uvijek, optimizmom ispunjen, čak i onda kada ti se čini da
izlaza nema, jer – živjeti je lijepo, ljepota i zadovoljstvo
postoje u svakom trenutku, ali je potreban napor da im se
približimo. U sebi trebamo poželjeti i djelovati na ublažavanju
svega što rastužuje i unesrećuje drugog čovjeka, onoga koji
nam je drag, koji je uz nas.
Iz ove zbirke pjesama djeca mogu naučiti nešto novo, ono
nešto što nazivamo djelićima običnog života, nasmijati se
mogu i utješiti, razumjeti i zamisliti.
Jedino se ne smiju naviknuti na neke situacije (okrutne
spram slabijega) i zanemariti njihov učinak na – svoju buduću
4
djecu. Ipak, ove pjesme vrijedi pročitati, isplati se (a život se i
sastoji od toga koliko nam koristi bilo koje vrsti pruža) imati je
uza se, pa makar kao podsjetnik da su djeca tek djeca, da im
svojim primjerom utiremo put u odrastanje.
Zlata Knez
5
Ljubav je za sve
6
Ljubavni jadi mladog raka
Mladi rak, crven sav,
odlučio probati ljubav,
s račicom svojom mladom.
Onako, u vodi hladnoj.
No, voda je nabujala,
pa mu je probu ometala
toliko, da mu je proba propala
Mladi rak se rasplaka
jer je čuo... kad rak raka
za istinu, strasno ljubi,
trnu zubi-trnu zubi!
Kad prestade suze liti,
promisli: "Ma, mora biti
da sam negdje pogriješio.
Moram pokušati ponovno,
da utvrdim bar osnovno...
Pa zar je to mudrost jaka:
zar ljubav nije i za raka"?
Ovaj put je bilo – skoro,
sve bje dobro, ali – presporo.
Tamo neke stijene iza,
bilo vam je još repriza,
ali nisam više gledao,
tako da reći ne bih znao
je li mladi rak uspio
7
je li račicu poljubio...
Ma, zapravo, znam da jest,
a kako ne bih znao,
kad znam da je Bog
ljubav za sve dao!
8
Ljubav je zak(l)on
Da ljubav je za svakog.
Odredio je Bog.
Da za ljubav nisu svi. Odrediše ljudi, zli.
A ti...
Mudar – mudra budi
i prosudi:
Od to dvoje
koje
vrijedno je?
Što dokučiš vrijedno da je,
to smjer života je!
Ljubav je za sve,
i – za ljubav,
dobri, svi su
A, za ljubav,
koji nisu-
opaki, i zli ti su:
crna tama...
koje nema veze s nama!
Jer dobru
mi smo priklonjeni.
9
dobrom osvijetljeni;
I, u zaklon, neprobojni-
od zla sklonjeni
10
Kolo sreće se okreće
Jednom je jedna patka
voljela jednoga patka.
I patak je silno volio nju.
Bješe to ljubav kao u snu!
Bila mu je vjerna žena
sve do trena
kad je shvatila
u drugoga patka
da je zaljubljena.
Otišla je patka k drugom patku
(ma vidite vi patku!),
a naše je patka pustila da pati –
tko da ljubav pačju shvati!
Naš je patak izvan sebe bio
baš očajno je suze lio!
Da bi strašnu bol ublažio
u patkabar je otišao
i gadno se, gadno napio
(toliko se napio ljute pačje
da je zaboravio zašto uopće pije...)
Pa je prestao piti!
Tako je i ovo zlo
dobrim završilo...
Hvala Bogu!
11
Dok su u patkabaru
romantično gorjele svijeće,
naš patak-hoće neće,
ugledao je patku jednu mladu
kako se uporno, baš za njim okreće.
Odmah, istog trena
upitao ju je: "Bi li mi bila žena?"
Mala je pristala!
Drugog je trena ljubav plamtjela,
a plamteće ljubav
nije šala!
Drugi je patak onu prvu patku
(našeg patka prvu žena)
ostavio baš u tom trenu.
Prva je patka sad pala u očaj.
Rado bi se našem patku vratila
jer je gorko požalila
što ga je ostavila...
Ali, žalim slučaj!
Naš je patak svoju drugu patku
u međuvremenu ludo zavolio
i nipošto je, nipošto, ne bi ostavio!
Tako je to u životu:
12
hoće druga, ako prva neće,
ako neće drugi, treći htjet će;
"Kolo sreće se okreće"
Stoga,
nema razloga
za boli...
Uvijek ima jedna duša
koja baš tebe voli!
13
Romeo i Julija
Julija, mlada školjka,
prekrasna djevojka,
ljubila je cijelim bićem
svog Romea – svog školjkana.
Sve dok jednog dana...
Školjkari, ljudi, dođoše,
i mladu Juliju izvadiše.
Silnu ljubav prekinuše
i ne trepnuše...
Ljudi bez duše!
Školjkan ostade
sam u moru,
od ljubavne tuge na umoru.
Ne može zamisliti,
a kamoli ljubiti
neku drugu curu;
a njegova Julija,
djevojka prekrasna,
kao školjka obična,
tužno život skonča
na nečijem tanjuru!
14
Konjska ljubavna
Jedan je mladi konj
namirisao vonj
kobile mlade,
i –
prepun nade
da žene će se domoći,
odluči
galopom
po nju poći.
Brzo je zgrabio bič kožnati,
iz razloga
toga
da sam sebe mlati –
samo da ritam ljubavni uhvati!
Juri konjo; rže li rže,
kad, odjednom, glavu podiže
i, naglo, zaustavi...
Ugledao je kobilu
gdje se
s drugim konjem
u travi
njuši.
Zabolje ga u duši!
Tad glavu obori
i tužno prozbori:
"Nije meni žao,
15
bratac moj,
što prolio sam
toliki znoj -
već mi je žao
što sam opet
bez žene ostao!"
Jadan konjo;
tako mi ga je žao,
ni ovaj put nije dotrčao...
A nije da ga kobile neće,
jednostavno – nema sreće....
Što god da ga privuče -
miris ili vonj -
on
na kraju priče,
uvijek ispadne konj!
16
Sretnici
Magarac i magarica, zaljubljeni par,
tek što su se vjenčali,
dobili su vrijedan dar:
gospodar im njihov dao,
svakom, po veliki tovar.
Baš imaju sreće,
što me jako veseli,
dobili su i cvijeće,
i odmah ga pojeli!
17
Ljubavne mrlje
Tako je to kad crvica
na put izađe,
a ne pazi;
istim putem konj prođe
pa ju pregazi!
A njen je dragi crv,
taj strašni prizor samo promatrao,
(a što je drugo mogao)?
Svojim je tijelom
titrao,
mahao,
nijemo se derao...
A konj je uljudno rekao:
„Baš mi je žao!"
Kad je crvu jasno postalo
da od žene mu ništa nije ostalo,
tužan i pretužan,
na cestu zagazi,
bez da pazi,
s namjerom da njene ostatke pokupi,
i gle – i on se zalijepi
za neki đon glupi!
I što na ovo dodao bih ja?
Koja je to tragedija!
Od ljubavi prave,
međ crvima slavne,
ostadoše samo dvije mrlje ljubavne.
18
Možete li zamisliti
orla i svraku u braku?
Nije svraka na jelovniku,
orlu, u orlovu obroku,
ali se zbilo jednoga dana,
mladi je orao jedan
bio toliko gladan,
jadan,
da je lovio pticu baš svaku,
pa čak i svraku,
jednu crnooku.
Utekla je svraka
crnooka
orlu, ptici grabljivoj,
ali nije orao
utekao njoj.
Zaljubila se svraka
u tog junaka,
neustrašivog heroja,
baš njenoga broja.
U međuvremenu,,
i mladi je orao
imati ženu
poželio:
a tog je dana ulovio
puno ptica,
poslastica,
19
i više gladan bio nije,
što bje znak svraki
da mu slobodno prići smije.
Odmah mu se svraka za ženu ponudila,
a lijepa je bila,
pa je orao
pristao;
na svrakinu je ljepotu pao.
A svraka, ljepotica mala,
jer je na orlovu muževnost pala,
za savjete nije marila,
pa je vrstu promašila.
Kušati je htjela
što nije smjela
pa je lako, i na brzaka
dogovorila s orlom
sve potankosti
glede braka.
Sporazum su postigli,
potpisali primirje,
bračnu ravnopravnost,
strogo u okvirima
emancipacije.
Svraka je ostvarila
što joj se snilo...
Uletjela je u orlovo krilo.
Živjeli su idilično
20
i tome slično,
(u to sam se uvjerio osobno):
predivnu,
prekrasno
i premilo
im je bilo –
sve dok se nije dogodilo...
Jednoga je dana
mladi orao
opet bio gladan,
jadan.
(Gospođa mu svraka,
žena mila,
za ručak nije ništa zgotovila).
Dobro – kriva je zbog toga
ali zaboga!
Orao se tako
rasrdio
ražestio
razjario,
po gnijezdu
bjesnio,
za ženom jurio -
a sve samo zato
jer je jesti htio!
Bio je sve – samo čovjek nije bio!
Nećete mi vjerovati što je učinio!
Jednom je nogom primirje pogazio,
a drugom je nogom gazio
21
svraku
crnooku,
(o, kojem je ona divljaku
vjerovala -
naivna mala)!
Izgužva orao svoju ženku
kao limenku;
iskljuca je
zrno kao da je,
i zamislite-
pojede je!
A kad je pojede,
silno se namršti,
podrigne-
pa povrati!
"Uh, što je neukusna i kako me peče
ta moja žena,
baš mi nije godila" –
reče.
A svraka odmah shvati
što joj je činiti.
Brzo se prikupi
i u svoje gnijezdo pokupi!
Bila je svraka
crnooka,
a sada je crna
ispod oka.
22
Oči joj nisu promijenile boju,
samo, svako oko
u stranu gleda svoju...
Pa umjesto "Crnooka",
zlobnici je zovu
"Razrooka".
Čak joj se smiju...
na njen se račun šale...
natakli su joj naočale.
No
sve je u redu,
Bogu hvala,
jer je mala
prodisala!
A bila je svraka
i bez zraka,
usred mraka,
prožvakana kao žvaka;
(ispunjavala je
sve uvjete
da zemlja je
pokriva) –
a ona je živa...
Na svjetlu je,
daleko od mraka
i divljaka
i mračno-divljeg braka
i zato-
23
čast joj svaka!
A drugo je pitanje
što radi svraka
uz divljaka?
Kad nisu iste
vrste.
Divljak nije kriv
što venama njegovim
teče divlja krv;
takvu narav Bog mu dade!
Pitanje je samo:
što rade svrake
uz divljake;
zašto uopće kušati
stvari naopake?
24
Sve velike ljubavi su tužne
U mesnici jednoj
ribnjak je bio,
a u ribnjaku
ribica Mara
(to je u redu, to odgovara,
ali...)
Zaljubila se Mara
u suhog bakalara
što visio je preko puta,
pa su si slali poljupce,
na dan i po stotine puta.
"Uh, da nisam suh bar,
bila bi to prava stvar",
mislio je bakalar.
"A ovako...
ma i ovako smo baš lijep par!
A onda, u mesnicu, jedna žena uđe,
odlučna
da kupi
baš bakalara,
kog voljela je ribica Mara.
Jadna ribica, Mara mala,
bez ljubavi je ostala
i nije dugo izdržala...
U očaju duboko je zaronila
pa se utopila.
25
#######
Sve velike ljubavi su tužne!
A ljubavi malih
ima li?
Nema malih ljubavi...
Samo ima ljubavi
koje planu – i izgore,
i ljubavi onih ima
što tinjaju
i traju...
26
Ljube li se ljudi kad izgube zube?
Mnogi misle da se ne ljube
jer su stari,
a ja mislim da tako nije,
nego sasvim drugačije:
Ako su se ljubili prije,
ljube se i tada,
a ako nisu prije,
ni neće nikada!!!
27
Neke važne životne teme
Zadatak od Boga:
Uči.
Uči.
I samo uči.
I sam dokuči...
Ne dopusti
da te drugi
krivo nauči!
Uči.
Uči.
I samo uči.
I sam dokuči
što istina je...
Taj zadatak
Bog ti daje!
28
Zašto ne jedem meso?
Jedna slatka
i vrijedna patka,
da ne bi vrijeme uzalud tratila –
posao si je tražila;
i našla je posao,
u jednom restoranu.
Primili su je da im služi
– za hranu
i to slanu.
Jadna slatkica
patkica;
kako tužno završi!
I to je uvijek tako,
na života
pačjeg
kraju.
Ljudi patkama
samo
kratkotrajan
posao daju.
Zašto tako to je?
Jer patke
za mnoge ljude,
na jelovniku
29
tek postoje!
Zato ja ne jedem meso –
jer promislih dobrano...
To meso što im daju
(po okusu slano) ,
možda je baš
slatka
patka;
a i ako nije
ne mijenja stvar,
jer nije samo patka
slatka...
Osim patke,
životinje
sve
su slatke!
30
Kad neće, neće
Kad sam bio mali,
zemlje sam se baš najeo,
no svejedno nisam uspio
postati debeo!
31
Ironija
Jedan moj prijatelj
strašno
puno jede.
No,
svejedno,
glede linije,
uopće "mršav" nije!
32
Upozorenje
Tko u jelu nema mjeru i kulturu
već tamani "kruh",
morat će kad-tad na akupunkturu
da ispuše trbuh!
33
Kopač uspomena
Umjesto po prošlosti
kopao je po nosu,
pa je iskopao
uspomenu
u grumenu!
34
Legenda o Ani, Kondi i Anakondi
Ana i Konda,
drugarice dvije,
obišle su cijeli svijet,
upoznavajući zmije.
Upoznale one zmija, oho-ho,
i bilo je dobro
sve do onda,
dok im se nije
predstavila
zmija, anakonda.
Bila je debela kao prase
koje puno jede
i ne pazi na se
(mislim, na liniju),
a duga je bila čak
metara desetak.
Izgledala je tako strašno
da je Ana,
čim ju je ugledala,
ostala bez daha
i istog trena
umrla od straha;
a Konda si je,
(da bi ublažila tugu
i sačuvala sjećanje
na najbolju drugu),
35
odmah pridjenula
njeno ime;
pa se je Konda
odonda
prozvala
ANAKONDA!
36
Iskustvo s mora
Ljetos,
čim stigoh na more,
javih mami
prvo iskustvo moje...
Draga mama,
ovdje je toliko vruće
da mi se noge
i u vodi znoje...
I već su uginule
jadne
ribice mnoge,
jer mi i u moru,
strašno –
smrde noge!
37
Jedan Ante
i tri kante
Jedan Ante
i tri kante
lupetali,
tko će više.
Tri dana
i tri noći
lupetali tako oni;
od silnoga lupetanja
pucali su i betoni!
Od silnoga lupetanja
sve tri kante se umoriše;
odustaše
i priznaše
da ne mogu više.
Na pobjedničko prijestolje
popeo se Ante,
jer tri kante
pobijedio je...
A kako stvari stoje,
mogao bi pobijediti Ante
i dvadeset i tri kante.
Ante i dalje lupeta,
(cilj mu je postati
38
prvakom svijeta),
ali je konkurencija
strahovito jaka...
"Čudo jedno" – veli Ante –
"neki ljudi lupetaju
više nego sto i tri kante"!
39
Stručno objašnjenje
kravljeg ludila
Znate li vi u čemu je štos,
kad muha kravi sleti na nos?
O, stravične kušnje to su
jer muha kravi po nosu
šeće,
stavlja je na strašne muke;
jadna krava, nema ruke
da se brani
i od muke poludjet će –
u mukama prolaze joj dani:
dok po nosu muha ordinira,
kao po korzu da korzira
u svaki joj živac dira
toliko ju iživcira
da nije čudo to kravlje ludilo,
da krava ne poludi – to bi čudo bilo!
40
Dramatična pjesma
Pasla krava travu,
a u travi bio mrav
i zajedno s travom,
popasla krava
i mrava.
Ali meso ne jede krava,
(želudac joj se pobunio).
Pa je mrava
izbljuvala.
Tad mrav kravi reče:
„Koje si ti goveče!
Dobro da si me izbljuvala.
Sad ćeš vidjeti mala!¨
A krava se
toliko
prepala,
da su joj noge zadrhtale,
pa je baš
na mrava pala
i u zemlju ga utjerala.
A da nije bilo tako,
bilo bi zlo
i naopako;
mrav bi
sigurno
jadnu kravu,
natjerao da pase travu!
41
Zašto koka nema muža
Jednog dana, kao kroz san,
začujem koku i njeno pile
kako cvile…
Ma da cvile,
kmeče,
dreče!
Dotrčim i pitam koku:
„Reci, što je?“
„O, zlo to je“!
Odgovori koka meni.
„Tako me je rasplakao
moj pijetao
voljeni;
umjesto da me oženi,
ja i pile smo
ostavljeni!“
Jadna koka;
to mi reče na brzaka,
i još jače zaplaka –
i mene rasplaka!
A pile tek, kako plače;
prosto srce mu iskače,
jer izgubi dragog tatu,
pa ostade, brižno,
42
mami koki, samoj, na vratu…
A da ima tatu –
i mama koka muža da ima,
baš dobro bi bilo njima,
a ovako…
tužna priča.
A ova priča
prava je sića,
spram priča o kokama
s puno pilića!
43
Humanitarni mali oglas
Napio se ovan,
i svu štalu polupao ovci…
Jadna ovca –
otkuda joj novci
da sve to popravlja;
pa ovom prigodom ja vas pitam:
može li tko doći
i humanitarno joj pomoći?
44
Kome glava prokišnjava
45
Savjet magarcu
Kad ne znaš kojim putem krenuti,
obavezno pitaj čovjeka nekog,
jer su, ponekad, čovjek i magarac
pametniji od magarca samog.
46
Igrokaz za dvoje:
STRAŠNI LAV I DJEČAK PLAV
Prvi glas: Bio jedan strašan lav!
Drugi glas: Kakav lav?
P. g.: Strašan lav!
P. g.: I bio je dlakav sav!
D. g.: Kakav, kakav?
P. g.: Sav dlakav!
P. g.: Bio je tada i dječak plav,
što zauze čvrsti stav –
ispitati lavlju narav!
D. g.: Ali kako?
P. g.: Lave, bježi! – prvo viknu.
D. g.: Iii?
P. g.: Strašni lav triput riknu!
D. g.: Kako riknu?
P. g.: Rriikk, rriikk, rriikk!
D. g.: Iii?
P. g.: Tada dječak smisli trik!
D. g.: Kakav trik?
P. g.: Triput reče, misli – švik!
D. g.: Iii?
P. g.: I uspava strašnog lava!
D. g.: Iii?
P. g.: Otad strašni strašno spava!
D. g.: Iii?
Nekad zijeva, nekad pjeva.
47
D. g.: A što pjeva?
P. g.: Bio jedan strašan lav,
Sad i nije neka faca…
D. g.: A sad što je?
P. g.: Ma, sada je mica – maca!
48
Izvješće s prve međunarodne utrke
crva
Utrkivali se crvi,
tko će na cilj prvi
(Utrka je bila međunarodna,
vrlo profesionalna – i čisto zgodna).
I nagrada je bila prava:
Jedno pero luka,
plus, crvima, slatka trava.
Baš kako valja,
došli su crvi iz svih zemalja
a Hans, crv iz Njemačke,
pobjednik je te utrke junačke.
Osim što je pokupio nagradu prvu,
pripala je našem pobjedniku crvu
i velika slava.
I kako to obično ide uz slavu,
dobio je mnoge poljupce u glavu…
slavnu glavu crva prvaka,
koju od tada želi crvica svaka!
49
Sjećanje na staru šljivu
Jedna stara šljiva
jedva da je živa,
a tako je rodila
da se nakrivila,
pa odlučih ubrati
šljiva
punu zdjelu.
Al tek što se popeh na nju,
Nađoh se na suhom granju,
i – za djelić sekunde,
vidjeh se u nekom,
vrlo čudnom stanju…
Šljiva gore,
a ja dolje,
držim praznu zdjelu.
No dobro je –
kad promislih malo bolje –
živ sam i zdrav,
a osim toga
imam šljiva
- po čitavom tijelu!
50
Kad se dva svađaju…
Jedan zeko
i dvije
lije
svađali se,
tko će prije
prijeći uski
mostić šumski;
Kad – na mostić
sleti ptić.
Tu je stao
i pitao:
„Što je bilo,
rad' bih znao?“
Oni mu rekoše sve potanko
i upitaše: „Dalje, kako?“
Ptić je kratko razmišljao,
i ovako prozviždao:
„Taj vaš problem
bar je lak.
To u stvari
problem i nije;
zar ne znate
– ja ću prije…“
I vinu se ptić u zrak.
51
Njima osta problem „lak“ –
a meni zaključak
slijedeći:
Kad se dva svađaju,
gužvu koristi, treći!
52
Priča o čovjeku koji je živio sam
Ovo je priča o čovjeku
koji je uvijek živio sam,
a kako je uvijek živio sam
ja o njemu ništa ne znam.
Budući da o njemu ništa ne znam,
Nema smisla nagađati;
neću ništa ni pričati!
53
Došao patak na Platak
Došao patak
na Platak
i svima gore
dao do znanja
da je došao
baš
radi skijanja.
Ali skije
nije
htio jer mu,
kaže,
ne trebaju.
Jer svi patci,
dok su im papci,
i bez skija
skijati znaju.
Ali on nije znao…
a možda je i znao,
no ipak je pao,
kao –
„Iznenadila ga
poledica?!“
Polomio je oba krilca,
noge,
papke,
donju vilicu,
izgrebao se sav po licu,
i…da ne iznosim kliničku sliku,
54
neću duljiti,
nego ću kratak i jesan biti:
Hitna je odvezla patka s Platka!
s
55
Kung fu – japanska buba
Japanska buba,
ostala bez zuba,
no, to je bilo slučajno.
Pala mala
nasred puta više puta,
pa je otad kung fu ljuta!
Dosta je samo da zauzme stav
i već je od straha
crkao, čak i mrav,
a obične bubice,
začepe gubice
i smjesta
u nesvijest popadaju…
Znaju one
da protiv kung fu
japanske bube
izgleda nemaju!
A to što kung fu,
japanska buba,
nema zuba –
nije važno
(nećemo gledati baš u detalje).
Kung fu
japanska buba
nije morski pas.
56
Ona koristi
kung fu nožice
a ne ralje!
57
Ne tumaraj po svijetu (istinita priča)
Bilo je to
u jednom kafiću,
kad je ovca
bila na piću…
Stavila ovca
nogu u džep,
onako visoko
vezala rep,
papcima malo
zube pročačkala –
bilo je prava
ljepotica mala!
Litricu ljute
trave si zdrmala
(ispod stola pala)
no, svi su je znali
pa su joj odmah
hitnu pozvali…
Ali hitna reče:
„Dobra večer,
žalimo,
ne vozimo ovce –
Jer nemaju zdravstvenu,
a nemaju ni novce“!
58
Tako to biva:
tko nema zdravstvenu
i još nema novca,
tumara svijetom
isto kao ovca!
59
Rimska zimska idila
Kad sam bio u Rimu,
u jednu hladnu, davnu zimu,
bilo mi je strašno hladno,
i voziti je bilo gadno.
Sve prepuno snijega,
samo brijeg do brijega;
(devet rimskih brjegova,
poznata je stvar).
A možda ih je bilo i više –
ipak je to Gorski Kotar!
60
Tko vrapčiću može što
Maleni vrapčić
plivao
kao
pačić.
Razbacao bat'ke
kao mlado od patke,
brčkao u moru nožice tanke.
Tako je uživao
dok je plivao,
i slatke snove
dok je snivao.
Prenu ga
morskih pasa lavež,
tek reče:
„Opet ta davež“!
Psi došli blizu,
a on ne trza –
završi vrapčić
kao hrana brza.
Jedan ga je pas progutao,
no hrabri se vrapčić nije dao,
već je gurao,
i ritao,
i hitao,
i kljucao…
61
Činio je sve što je znao;
u utrobi morskog psa
krilima mlatio; „Ja – sa – ha „!
Pas
napast
nije izdržao,
nego je vrapčića ispljuvao.
Na to će vrapčić,
onako u sebi:
„Ni pas s maslom pojeo me ne bi“!
62
Kako je na guska djelovala pljuska?
Rekao gusak svojoj guski:
„Baš si prava guska!“,
a guska se silno
naljutila:
Zar njoj, guski, da kaže: „Guska“?!
Tako ga je krilom pljusnula
da ga je odbacila
skroz
u prošlost…
u doba kad su mladi bili;
(kad joj se obraćao samo s „mila“,
Dok mu je nježno šaputala „mili“!)
A gusak je u prošlosti
jasno shvatio
da se guski ne kaže „guska“,
pa joj je, čim se iz prošlosti vratio
i malo si namjestio kosti,
rekao: „mila – gusko, oprosti“!
Tako je na guska djelovala pljuska.
63
Nevjerojatno!
Već drugoga dana,
u prvom razredu osnovne škole,
Ivana je dobila ovaj preteški zadatak:
„U zelenoj košarici ima pet crvenih,
a u crvenoj košarici tri zelene jabuke.
U kojoj košarici ima više jabuka“?
Ivanu je ulovila prava muka:
Lomila je prstiće,
računala,
računala;
koji je odgovor pravi,
nije znala sama.
64
Ipak, na kraju se dosjetila,
pa je kazala:
„Više jabuka ima u košarici
iz koje nije jela moja mama“!
65
Kad se moj brat naljuti
U blato
me oborio Mato,
i zato
ga je Domagoj,
stariji brat moj,
u ljutnji velikoj,
ulovio u školi,
odveo pozadi
i –
zamolio ga da to više ne radi!
66
Samson Darko
Aa… u Darka frizurice;
sve curice
ga gledale
kad su mu frizuricu ugledale!
No, on ima svoju Nedu,
a Neda
ne da
da se gleda
njezin Darko
tek onako!
Sad slušajte što će biti,
što se ima dogoditi…
Poduzela Neda mjere,
vrlo oštre;
uzela je škare i rekla:
„Slušaj, Darkić,
kao curica imaš kosu:
po očima,
vratu,
nosu…
Mene je sram –
pusti da te ošišam,
jer ja stvarno dobro šišam!
A Darko će na to:
„Važi Neda“,
67
i uopće ne pogleda
u zrcalo.
Samo reče:
„Nemoj puno,
šišaj malo“!
Neda, za početak, ošiša malo –
potom ostalo!
Šišala ona,
šišala…
da šišala –
kosila!
Kad se Darko u zrcalo pogledao,
poviče: „Jao, jao!
Što si mi to uradila?
Još mi fale rogovi
pa da budem jare!
Ovo nisu škare,
već makaze
za nakaze“!
Nede reče:
„Zaista sam pogriješila
no
popraviti sad ne mogu;
jedino da šišam sve…“
Darko zagrmi:
„Šišaj sve“!
I –
68
zavodnik naš, Darkec,
ostade bez kose.
Otad mu je
popularnost
strahovito opala;
ni jedna ga više
nije niti pogledala!
A Neda se lijepo snašla:
drugog dečka sebi našla…
Kao,
što će joj Darko,
ovakav,
bez kose
jer sada se frizurice
malo duže nose!
69
Moje oči
Moje su oči
baš kompletne
(mislim, prave)…
Em su plave,
em su krmeljave!
70
Porasti i budi dijete
71
Ljubav ili mržnja
Ljubav
i mržnja
su poput bumeranga.
Uvijek se vraćaju onome tko ih odašilje.
Zato moramo bili odašiljači ljubavi,
da nam se ljubav
kao plaća
vraća!
72
Čudo neviđeno
Ali ja sam vidio –
pticu bez krila.
Mora da je na frontu bila.
Letjela je,
jadna,
sama –
na štakama!
73
Savjet odraslima
Ne vežite si kravatu
u ratu,
da ne biste kravatom
aktivirali granatu…
Onda nikada nećete saznati
što se zbilo
jadnoj
granati!
74
Porasti i budi dijete
Nema ljubavi u ratu
nit ima rata u ljubavi;
zato biraj ovaj drugi,
izraz pravi
i živi u ljubavi!
Porasti i budi dijete,
jer dijete ne ratuje,
nego samo
LJUBAV snuje…
A mržnja truje –
i ratuje;
gdje je mržnja, znaj, smrt tu je!
Nema ljubavi u ratu,
(života nema),
Nit ima rata u ljubavi;
zato biraj ovaj drugi,
izraz pravi,
i živi u ljubavi…
A vi, odrasli što ste,
na odraslosti stati
ne smijete;
vi, odrasli –
još porasti morate –
do visine dječje naravi…
75
Da možete ući u smjer
Životvorne LJUBAVI!
76
Ljubav je sve
Bog je Ljubav;
Ljubav je život,
a život Cvijet
koji se
Ljubavlju
zalijeva.
Kada je to tako
tad je život pjeva,
a pjesma se pjeva.
Jer nastaje u Ljubavi
Svaki je život pjesma –
započeta…
A hoće li pjesma završiti
il započetom ostati,
ovisi… hoćemo li ju dopjevati
znati…
77
Marko Lukić
Rođen sam 10. ožujka 1959. godine
u Sivši (Usora, Bosna);
živim u Hrvatskoj: u
Vodnjanu i u Varaždinu…
Živim li ja to u drugoj
državi?
Ne! Rođen sam u
Ljubavi;
živim u Ljubavi;
uvijek sam u istoj
Državi…
A ako poslušaš savjet moj,
bit ćemo susjedi i Državi toj
(Državi vječnoj);
A vječnost što je?
Beskrajno postojanje u Ljubavi to je!
JER JE STVOREN U LJUBAVI
PO LJUBAVI,
SAMO,
ČOVJEKA POZNAMO!