marija jurić zagorka - vitez slavonske ravni

Marija Juriæ Zagorka

VITEZ SLAVONSKE RAVNI

TAJANSTVENI OSLOBODITELJ

trah ledeni trepti salonom dvora Retfale. S viso kog se stropa spušta luster. Na zlatnim krilima nižu se stakalca. U njih se slijevaju zrake od sto-tina svijeæa i odsijevaju prostranom dvoranom. Zi-dovi su puni ogledala i slika starih preða. Na nis-kim pozlaæenim naslonjaèima sjede dame. Oko njih razapinju se suknje kao svilena zvona. Naprašene friaire urešene su blistavim draguljima. Oko domaæice mlade dame. Strah im se odrazuje s lica i oèi-jc Kervozno okreæu naprašene kovrèaste glave.dnu dvorane, uz prozore zastrte zavjesama, desetak mladih iarrojaka poput deset pupoljaka. Glave su im pune pramova, ša-haljinice vrpca, rukavi èipaka, a srca treptaja. Lijepa crnokosa kæi kuæedomaæina uzdahne:— Nikad Reftala nije doživjela takve strahote! Bacili su se na irorac kao divljaci. Baš sam pošla s Adamoviæem plesati, kad mrednom u dvorištu prasak za praskom. Samo sam èula viku ?nzbojnika: »Otvorite i predajte novae i nakit — ill æemo zapaliti iW3c-1 — Osjetila sam kao da veæ gorimo. Bili smo predani na mien razbojnicima. Ako ne otvorimo — oganj! A ako otvorimo? ... Zdmja trese mlaðahna tijela u lepršavim haljinama. Rijeè im e na soènim usnama.

— Onda je s leða razbojnicima naletio — on i po njima pro-suo vatru kao da taneta štrcaju iz vodoskoka. Razbojnici, napad-nuti s leða, udare u bijeg. Od straha sam izgubila svijest. Zamalo, eto ovamo gospode i sluge koji javljaju: — pobjegli su. On ih je potjerao i još ih goni, sve od zapada sunca — u noæ.— Spasio nam je život.— I djevojaèku cast. Iz blijedih lica zuri tiha strava. Kao da su tek sada zagledale do dna ponora nad kojim su lebdjele. I šute kao da se samo s pri-krajka usuðuju pogledati dolje niz strminu strašne sudbine koja je veæ pružala naoštrene kandže za mladim pupoljcima usred pro-ljeæa života.— On je naš najveæi dobrotvor.— Tko je zapravo on? Tko?— Uistinu, ne znamo ni tko je, ni što je, ni otkuda je. — To nitko ne zna, samo se o njemu pronose svakojake ne-vjerojatne price. — Puk ga zove vilenjakom i vitezom Hrabrenom. Svakako, temu nazive narod nije dao bez pravog razloga.Lijepa kæi domaæice Magda predloži: — Poslala sam slugu da pozove našeg provizora. On æe sigurnonešto znati o njemu i o tome kako se sve dogodilo.— Evo, sluga se vraæa — ali bez njega!Momak u livreji pristupa Magdi i javi: — Plemeniti gospodin provizor nije dolje, ali nadglednik šu-ma odmah æe doæi, on je bio u borbi s razbojnicima. Muškarac otmjena držanja u zelenoj odori uðe u dvoranu. Kontesa Magda upravi mu nekoliko pitanja koja mlade djevojke još potcrtavaju svojom radoznalošæu. Gospodin pripovijeda: — Konteso, evo što znam: vraæao sam se danas popodne s

lugarima, kad me u šumi zaustavi pristao mlad èovjek u jahaæemodijelu i pokaže mi šikaru gdje u zasjedi èekaju panduri, jer darazbojnici kreæu na imanje gospodina grofa Pejaèeviæa u Retfalu.Zamolio sam ga neka mi barem dopusti da javim u dvorac gdjese u torn èasu nalaze odlièni gosti. Odgovori mi da je veæ poslaomomka da obavijesti mojega gospodara, a ja sam se s lugarima pri-družio pandurima. èekali smo u zasjedi.— Kako je izgledao mladiæ? — pitaju djevojke. — Lijep i pristao. Kapetan je onog neznanca kojega puk zovevilenjakom ili vitezom Hrabrenom.— Ipak, poslije ste vidjeli i njegova gospodara? — Mladi kapetan poveo me sa sobom i odredio da se pridru-žim posljednjem odredu koji æe navaliti s pandurima. Njegov go-spodar bio je daleko naprijed, predvodio je èetu.— I ništa drugo ne znate? — Sasvim ništa, ali plemenite æe dame sve saznati od samogkapetana i njegova gospodara.— Kada? Gdje?8

— Dok je kapetan pratio mene i lugare, pripovijedao mi je dasu on, njegov gospodar i svi momci èitav današnji dan u zasjedièekali Varnicu, te da nisu okusili ni suhog hljeba, ali se gospodar nada da æe uhvatiti lupeža i zato upomo èeka. Smatrao samda bi me grof ukorio kad ne bih pozvao kapetana s njegovim gos-podarom k nama na veèeru — doèekali razbojnike ili ne.— Oh! — iznenaðuju se djevojke. — I doæi æe? — Kapetan je odgovorio da vrlo rado prima poziv za gospo-dara i momke.— Još veèeras mi æemo ga upoznati! — klièu one radosno. — A niste li èuli zašto ljudi o njemu pripovijedaju kao o ne-èem zagonetnom? — pita dalje Magda. — Ne bih znao ništa red o tome. Mislio sam da smrtni nepri-jatelj Stojana Varnice uopæe ne postoji. Danas sam se uvjerio uto. Kad sam nakon napada rekao gospodinu grofu da æe doæi s ka-petanom i svojim momcima, odmah je gospodin grof izdao zapo-vijed da se priredi jelo i piæe i da se èestito pogoste. U blagovao-nici prostrijet æe se za njega i kapetana.— Znaèi, nitko od naših nije vidio junaka? — Jedino provizor jer je bio u prvim redovima s njegovimkapetanom.— Neka doðe odmah gore da nam pripovijeda — odredi Magda. — Konteso, ne mogu udovoljiti vašoj želji. Mladi je plemiæ od-jahao u potjeru za razbojnicima zajedno s ostalim našim slugama.— Da, ali svi su se naši veæ vratili. Samo njega još nema. — Bojim se da ga nije stigla kakva nesreæa. Meðutim, dameèe vidjeti svojeg osloboditelja.Magda nije imala kada da nastavi razgovor. Lijepa plavuša je pod ruku. Ostale djevojke se uzgibale.— Onaj koji nas je spasio dolazi na veèeru s kapetanom i èi- svojom èetom! — javlja Magdina roðakinja plavokosa Hela. Uskomešale se dame u dvorani. Straha je nestalo. Domaæica ffldredi:— Moramo obavijestiti dolje gospodu.— Idem ih potražiti — ponudi se Magda i veæ odlazi iz salona.Vani u predvorju djevojka upita slugu:— Gdje je gospoðica Krasanka?— Dolje je, u sobi gazdarice dvorca.— Neka doðe gore, ali hitno. èekam je u svojoj sobi.U svojoj djevojaèkoj odaji šeæe Magda nemirno, uzbuðeno. vo osluškuje. Napokon zaèuje hitre ženske korake. Pogled rata.

se pojavi mlada djevojka. Visoka, vitka, stasita. Ruži-~— ':?? savršeno plemenitih crta, blista od zdravija. Zagasite pla-: rvila je na zatiljku kao teški teret krasnoj glavi. Velike: tamnoplave, pune su melankolije. Lijepo skladno tijelo— - jednostavna haljina s tunikom bez krinoline.

Poklonivši se duboko, djevojka upita:— Zvali ste me, konteso?— Jesi li se uplašila razbojnika? — Nisam. Èula sam u Valpovu od družine kako se od nekogvremena svaki put, kad razbojnik Varnica nešto poduzme, pojavivitez Hrabren i potjera ga, pa sam se nadala — doæi æe. I došao je!— Dakle, i tebi se vrze po glavi. Uzbuðenje zaokupi Magdu, hoæe nešto da kaže, ali se smete. Promatra Krasanku i primijeti: — Nisam te danas pravo ni pogle-dala. Lijepa si!— Zaboravili ste na me, konteso, sasvim zaboravili. — Varaš se. malo te viðam otkako si otišla iz našeg dvor-ca. Ja koji put idem u Valpovo, a Hela i njezine kuzine gotovo uvi-jek dolaze bez tebe.— Siromašna djevojka svuda je na putu — uzdahne Krasanka. — Kakvi su to uzdasi? Prije nisi bila takva, — Onda Magdanervozno prekine razgovor: — Ja brbljam, a dolazim ti s prešnommolbom.— Meni se samo zapovijeda!— Ne možeš kazati da sam ti zapovijedala. Drugovale smo. — Na žalost, ovom je drugovanju kraj otkako sam otišlaod vas.— Znaèi, nisi zadovoljna u Valpovu? — Zadovoljstvo je daleko od mene — otkako mi je umro otac.Prije su me ipak smatrali nekom gospoðicom, dolazila sam u dru-štvo, mogla sam prisustvovati zabavama kao š to je ova danas. Sadmi je dopušteno da sjedim sa sobaricama, a ako me naroèito po-èaste, onda me pozovu u sobu gazdarice. — Razumijem. Hela je morala i tebi dopustiti da uðeš u salon.Napokon, kæi si maloplemiæa koji je upravljao našim imanjima.Moj ga je otac uvijek zvao u društvo. Reæi æu to svojoj sestrièniHeli. — Ne recite joj ništa! Moram biti zadovoljna sa svojom služ-bom. Najzad, posao je lagan: briga za haljine i ljepotu gospodari-ce, a to je za siromašnu djevojku velika sreæa. — Vidiš, Krasanko, dala sam te Heli, baš zato što je tražilapratilicu, a htjela sam te opskrbiti i vjerovala sam da æe ti bitidobro. — Ne može se djevojka s osamnaest godina osjeæati dobro kadstalno provodi život kao pastorèe. Kad vidim ostale djevojke istogplemstva kao što je moje u krasnim haljinama kako se zabavljaju,onda mi je teško oko srca. I ja bih željela veseliti se koji put, ma-kar samo nekoliko sati... — Ako mi uèiniš ono zbog èega sam te zvala, poklonit æu tihaljinu koju sama odabereš i odrediti da veæ sutra doðeš u salonmeðu goste.— U ime place od vas, konteso, ne primam ništa.— Što? Zoveš me kontesom? A bile smo drugarice.10„

— Baronesa Hela mi je zabranila da vas — njezinu sestriènu— nazivam samo »Magda« i odredila da vas zovem kontesom. — Barem u èetiri oka ostajemo drugarice — kao što smo bile.Razumiješ li? Ja to hoæu i nastojat æu da ti kod Hele izvojštim èe-stiti položaj. Nisam znala kako ti je ... AH joj ponestane izdržljivosti, i Magda ponovo prekine raz-govor. — Moram te zamoliti, Krasanko, da mi iskažeš uslugu. Uvijeksi bila dobra prema meni i...— Desilo ti se nešto neugodno? — upita Krasanka. — Kako da kažem? Uvijek si mi kriomice donosila neke knji-ge od — našeg provizora... Tebi je Iako razgovarati s njime zatošto je tvoj otac bio naš provizor —ali meni, dakako, nije. Sjeæamse, jednom si mi nešto rekla o sadašnjem provizoru... — Da, rekla sam da primjeæujem kako je gospodin Zorislavbeskrajno nesretan zato što te duboko ljubi, a ti mu ne uzvraæašljubav. — I ja sam to opažala, makar se nikada nije usudio to poka-zati ni pogledom niti rijeèju. A lijep je, muževan, pošten, naobra-žen plemid. Dakako, plemstvo mu je daleko ispod mog grofovskogroda. Moj bi me otac prije poslao u samostan, nego mi dopustioda... ali glupost je i pomisliti! Teško mi je samo jedno — svi suse naši vratili iz potjere za razbojnicima, samo njega nema, a vedje blizu pola nodi...— Otišao je da progoni razbojnike? — Jest. Od sve gospode jedini je on imao odvažnosti da poðeu obranu svih nas. — Nikako svih! Gospodin Zorislav je mislio samo na tebe isada negdje juri u nod — jedino zbog tebe. — Što ako u toj jurnjavi zaluta? Neprestano mi je pred oèi-ma slika: mraèna nod, a on negdje leži ranjen, bespomodan. Otka-io sam dula da ga nema, dršæem od straha. Nemoj misliti da — daga možda ljubim ...— Zaslužio bi... 5 . — Priznajem. Teško mi je, Krasanko, — i Magda povjerljivopride k njoj: — Znam, nisam se brinula za tebe kako bih morala,il; oprosti mi i uèini što du te zamoliti.— Pouzdaj se u mene.— Tebi ne može nitko prigovoriti, pokažeš li vedi interes zaprovizora. Kad bih ja rekla samo rijed — bilo bi svršeno. Ako tkoi posumnja da je stekao tvoju naklonost, smatrat de to prirodnim.Ml dolje i pitaj za njega, a kad ti kažu da se nije vratio, zabrini: zamoli: neka pošalju nekoliko sluga sa svjetlom na poljane.fceprestano mi je u duši misao: negdje leži ranjen. Ako ga naðu,du se osloboditi ove slike. Hoæeš li, Krasanko? — zamoli ona,Ttuaiixsi ruke na ramena lijepe djevojke.— Hodu, drage volje.11

— Ako ja to uèinim, bili bismo kompromitirani i ja i on, a otacbi ga smjesta otpustio.— Znam, Magdo, i zato se odazivljem tvojoj želji. — Kad se sluge vrate s potrage, onda æeš mi poslati glas. Evo,ostavljam ti ove haljine, odaberi koju hoæeš. Krasanka ne odgovori. Njezina jednostavna plava haljina ne-stade iza vrata. Nemir kontesina srca sve vise raste. Biju joj sljepooèice. Po-nikne sama u sebe i pita se: »Zar ga ljubim?« Pri toj pomisli obuzme je zebnja. Strah ju je. Stalno je progo-ni ista slika — da mladi provizor negdje leži ranjen, ostavljen od svih. Zašto je progoni ta slika? Jednom joj je rekao: »Kad želim da se moja majka sjeti mene, onda èvrsto mislim na nju i tada mi starica piše da je u ovom ili onom danu i èasu mislila o

meni!« Dok je to govorio Magdi, gledao ju je tamnim oèima što su bile poput dva zrcala u kojima je ona nasluæivala ranjenu dušu. I sada ne vidi ništa do ta dva oka što joj u mraku donose njegove misli — stalno upravljene u nju. Jer ono o majci govorio je njoj — sa-mo njoj — u to je uvjerena. I toliko puta pojavio se iznenada mladi plemiæ u njezinim mislima poput žive slike usred noæi. Probu-dila se i nastavila da misli na njega. Ali nikad nije osjetila nemira, nikad drhtaja. Godilo joj je što je obožava, primala je knjige koje bi joj slao. Kad ju je sreo iznenada, èas bi problijedio — èas po-rumenio. U èitavom njegovom biæu osjeæala je snagu prave muške lju-bavi. Zamijetila bi tada neko gibanje u svojoj duši, što joj je godilo, nastojala je kako bi ga svuda u dvorcu sretala èešæe. Ali on je bježao od nje, krio se. Uživala je kad bi iznenada izašla pred n'jega i svojom blizinom izazvala talasanje njegovih osjeæaja. Ta igra ispunjavala je veæi dio njezina duševnog zbivanja, veæ pune dvije godine. Kad je sada nadšumar izrekao nekako sumnjièavim glasom da mu se moglo dogoditi kakvo zlo, zadrhtala je. I ne može se vise umiriti. Progoni je slutnja u obliku slike koja se zasjekla u nje-zin mozak. Prvi put se prepala sama sebe i opetovano se pita: »Zar sam se neopazice bacila osjeæaju u naruèaj? Zar strepnja za njegov život znaèi ljubav — a ne samilost — prijateljsku, ljudsku?« Dvije je zebnje tresu — za njega i za svoje srce. Ali mora na-trag u salon jer æe je tražiti. Zaèudila se promjeni koju je tu zatekla. S lica gospoða i mla-dih djevojaka nestalo je svake sjenke straha. Izgleda sve one do-laze ravno od zrcala. Sve su nanovo oprašene, narumenjene, svaki pram kose namješten, svaki nabor ureðen, svaka èipka pomaknuta na pravo mjesto. Mlade su se djevojke povukle još dalje od majki i teta k pro-zoru, zavirkuju iza zastora i zovu Magdu. I ona pogleda na prozor u mrak i osjeæa kako kroz nju struji zebnja.12

I

— BaJ sam radoznala kakav je — veli lijepa plavokosa Hela.— Oèito ne sluti da ovdje desetak lijepih, mladih barunica i kon-tesa iza zastora nestrpljivo oèekuje njegov dolazak. Pozdravit æaga s usMtom. — Zato što misliš da je mlad, lijep, visok, i crnokos? Hoæešli ga odmah osvajati, Helo? — pita Magda. — Sve smo se spremile da osvajamo. Napokon, zar je to èudo?U kasnoj noæi dolazi neki nepoznati, tajanstveni èovjek, koga zovuvilenjakom, èarobnjakom, vitezom Hrabrenom, — sve samo divnetitule skrojene na jimaštvu. Sve ste, eto, nestrpljive. — Ti i nemaš prava na nam otimaš kavalira — upozori jeMagda. — Kad god doðeš iz Valpova k nama, 'kvariš naše uspjehekod gospode. Imaš svog zaruènika ...Plava se ljepotica zagonetno smješka: — Ne boj se, Magdo, ne kanim bacati mrežu kavalirima u —Retfali!... Crnokosa se djevojka zamisli. Zašto je to nabacila? Sluti li? Ali Hela se vise ne osvræe na Magdu, veæ joj druga djevojka do-bacuje:— Još nam nisi predstavila svojeg odabranika, Helo! — To je sasvim nemoguæe. Ponajprije, nisam ga ja odabrala,nego su mi ga dekretirali iz Beèa.Djevojke se nasmiju, a Hela nastavi: — Da ste na mojem mjestu, ne biste se smijale. Evo, razjas-nit æu vam svoju tragediju. Na carièinom dvoru moja je tetka dvor-ska dama. Ona ima kumèe, nekog poruènika u vojsci. Svojom jehrabrošæu jednom zgodom stekao simpatije vojskovoðe, carevogbrata. Naravno, moja se tetka odmah zauzela za njega kod caricei uspjela. Mladiæa su promakli u diplomatske krugove. Meðutim,

carica vrlo rado sklapa brakove ... — Kažu da nije u tome sretne ruke! — upadne jedna mladadama.— Tako su me carica i tetka obdarile ovom sreæom.— A kakav je, plav, crnomanjast, lijep?— Nisam ga vidjela, a;tetka mi nije pisala kako izgleda.— Kad dolazi?— Èekam veæ osam mjeseci.— Skandal! — zgražaju se djevojke. — I zato rekoh: svršeno je. Neæu dopustiti da neznani zaru-æaik zatvori drugim kavalirima puteve do mene. — Napokon, ne znaš nije li hrom, grbav, slabouman?! — upa-daju druge s primjedbama.— Dakle, djeco, recite, ne bi li bilo ludo da èekam? — Java tetki da se odrièeš zaruènika kad ne dolazi — predložinlada baronesa Dora Prandau. — Veæ sam joj sve pisala, a ona mi se stala izvinjavati daèe njeno kumèe doæi ravno na svadbu jer je to jedino moralno!13

— Naše tetke i majke, uistinu, brzo zaboravljaju da su i onenekoæ bile mlade — prigovori znaèajno Magda. — Èekajte — zaustavi Hela njihove primjedbe. — Tetka mipiše: »Moj mladiæ mora prije svega steæi karijeru i zato ga je caricaposlala u Rusiju kao poboènika austrijskog poslanika.« — Onda ga je zarobila ruska carica, draga moja! Dugo bi ti èe-kala na njega! — nasmije se Dora. — Zato, molim, pripovijedajte svoj gospodi da im je put domene otvoren.One se smiju, a Magda draška: — Cini se, prešutjela si ono glavno — netko drugi, valjda,postoji...— I gledamo se izdaleka ...— Lijep, mlad, bogat, odlièna roda?— Ne bih li vam ga još objesila na nos?— A tko je taj sretnik? — Dok se on ne usuðuje razotkriti svoje srce, dotle mudrošutim. Kad sazna da sam slobodna — odvažit æe se.— Ja znam: crnomanjast je, tamnih oèiju, visok, vitak ... — Otkud to znaš, Doro, — zapanji se Hela i sumnjièavo po-gleda raladu djevojku.— Ne znam tko je, ali znam tvoj ukus. — Radoznala sam — veli Magda. — Je li možda meðu gospo-dom u Retfali? — Bojiš li se možda? — šapne ponešto zlobno Hela Magdi, alise odmah nasmije: — Sve ipak ne mogu izbrbljati. Ostavite me, ionako ne bihviše ništa priznala. Radije pogledajmo dolje, možda osloboditeljveæ dolazi. U dvorištu je još mirno i tamno. Obuzima ih nestrpljivost. Oko tog tajanstvenog junaka stvaraju se legende i svi ga žele vid-jeti, èuti i približiti mu se. — Svi èekaju uzbuðeno. Uèinio je nešto štci svatko ne može —reèe Hela. -: — I ne može! Èak ni zapovjednik osjeèke tvrðave grof Kegle-viæ nije mogao ništa protiv zloèinca Varnice. — Strašan je taj život. U vlastitom domu zarobljeni smo odrazbojnika. To svijet nije nikada vidio. Do njih dopru žustri koraci na hodniku. Pogledi su puni oèe-kivanja.

Sluga otvori širom vrata. U sobu stupaju gospoda, kuæedo-maæin sa svojim gostima, u odijelima od baršuna i svile.Razoèaranje u djevojaèkim pogledima. — Kako? Zar oni nisu otišli u potjeru? — èudi se Dora, aMagda s prizvukom podrugljivosti primijeti, gledajuæi gospodu: — Ove noge u svilenim èarapama i izrezanim cipelama bašne pružaju iluzije snažnog muškarca u èizmama koji jaše prekopolja i gudura i grabi za razbojnicima ...14

Nekako omalovažavajuæi promatraju gospodu koja im se pri-bližuju. Prvi od njih, Adamoviæ-Cepinski, zaustavi se i pita:— Kao da ne dolazimo u pravi èas?— Oèekujemo junaka, našeg osloboditelja — veli Hela. — On je, dakle, zaokupio vaše romantiène glavice? Radoznaosam kako æe vas oduševiti kad ga vidite ...— Poznajete li ga? — Nisam doživio tu veliku sreæu — ali nadam se da æu danasupoznati tog junaka koji nam je mogao oteti vašu pažnju i zavitinas u crno ... — Dah mi je zapeo, slušajuæi ovu dugu reèenicu — podraži gaHela. Otmjeni kavalir pogleda Helu, strogo i uvrijeðeno, i pride Dori, ali ona, kao i svi ostali, odviše jasno razabire da njegov pogled stalno traži Helu.Dora mu šapne nasmijano: — Upravo je izjavila da neæe èekati tetkinog izabranika, dakle,otvara vam se put do njezina srca. — U to srce ima odviše puteva, a, èini se, Hela baš nije strogau izboru.— Oho, nešto znate? — Samo nasluæujem, ali taj bi izbor bio sramotno nedostojannjezina imena, položaja i ugleda i zato ne mogu vjerovati da takoèesto dolazi u Retfalu radi...— Sto? Što? Dovršite! U Retfali je netko ...— Ostavimo to, eno, nepoznati vitez uzbudio je sve dame.Ona se uputi k ostalim djevojkama koje namještaju svoje ha-ljinice, priglaðuju èipke oko rukava i promatraju jedna drugu. Magda iskoristi uznemirenost da prikrije uzbuðenje kojim èeka vijesti o provizoru. Ali uzalud. Krasanka joj ne šalje nikakvu vijest u salon. Magda se tješi. Potjera za njime još se nije mogla vratiti. Obrazi joj gore. Nitko ne sluti da njezino uzbuðenje ne pripada neznanom vitezu. Najednom se sve u idyorani pokrene. Èitavim dvorcem prohuji val uzbuðenosti. Dolje, išpred dvora, povici, buka i topot konja. Djevojke su u tren oka kod prozora i gledaju dolje. I starije dame neprestano pogledavaju na vrata. Kuæedomaæin teško išèekuje do-lazak neznanog spasitelja. Mlada gospoda ljubomorno promatraju djevojke i vidno se izruguju njihovoj želji da pobude pozornost nepoznatog muškarca. U mraènoj noæi žare se goruæa svjetla. Duguljaste zrake titra-ju — tamni se jahaèi trkom pojavljuju iz mraka u svjetlost i nesta-ju opet u mraku dvorišta. Djevojke ne mogu razabrati njihova lica, niti raspoznavaju odore. Onda se brzo povuku s prozora i sva-ka baci kriomice pogled na zrcalo. Usne su namještene na smiješak. Pod bijelim èelom vrzu im se misli kako da doèekaju znamenitog muškarca.15

Magdu podilazi nada da bi provizor mogao doæi s onim kojega svi oèekuju, pa se povuèe sasvim u pozadinu od straha da se ne izda ako ga spazi. Sa stepenica dopira snažni koraci. Netko èvrsto zakuca. Svi su uzbuðeni. Sad æe vidjeti neviðenog junaka — osloboditelja. Sva-èije se oèi upilje u vrata salona. Oba se krila rastvore. Na pragu stoji muškarac.

Malen, debeo, crvena lica, sa dva gusta smeða brka. Pogled mu je nešto zaèuðen. Zavladala grobna tišina, zaprepaštenje, razoèaranje. Gospodar dvorca ispruži vrat i gleda tamo gdje stoji èovjek s izrazom sra-mežljivosti, a opet u njegovu stavu ima nešto ukoèeno. Kao da si-lom želi svojim nastupom pobuditi dostojanstvo. Svi su ukopani na svome mjestu. Samo gospoda se podruguju lijepim djevojkama. Napokon se onaj na vratima u smeðoj odori, sa širokim poja-som i èudnim klobukom, nasmiješi i pozdravi:— Dobar veèer! Nitko ne odgovori. Preneražene dame gledaju kao oparene. Kuæedomaæin ide naprijed i pita:— Tko ste vi? — Junak — naime, kako rekoh, — vilenjak — bio sam s nji-me u moèvari — zovem se Jacko Ficulin. Tamo smo ja i slavnijunak natjerali razbojnike u moèvaru ...— Lijepo, a što ste vi?— Ja? Vaša milost me ne pozna?— Ne, ne poznajem vas.— Tako? A ja sam — pandur iz Osijeka!— Iz Donje varoši? — Bože saèuvaj! Kako bih ja mogao biti iz Donje varoši! Tamo ljudi, oni »repanci«, nosom pasu travu kad im razbojnik Var-nica zapovijeda. A niti sam »tukar« iz Gornje! Gospodski sam pandur — iz tvrðave! Jest.baš iz tvrðave — ponosno æe on.Grof mu priðe još bliže i jedva suzdrži smijeh:— A što želite ovdje, gospodine pandure?— Ja? Pozvan sam na veèeru gospodinu grofu.Preneraženost mladih dama prometnu se u tihi smijeh i pri-gušeno hihotanje gospode. Ali æe pandur mirno: — Lako se vama smijati — ali teško je meni gladovati, doksam uzvanik! — Da, pozvani ste — opet æe kuæedomaæin — ali prije svegaima da doðe vaš voða i njegovi kapetani.Opet se pandur isprsi i korakne bliže: — Baš zato eto mene! Kako da kažem... Stajao sam uvijekuz bok kapetanu. I onda mi reèe: »Idi gospodinu grofu i kaži —moj gospodar šalje mu doboki poklon i zahvalu. Ne može doæi na16

gozbu jer se namjerava još noæas pogostiti razbojnièkim mukama u moèvari — a ti idi i pojedi moju veèeru jer si baš èestito i hra-bro vršio svoju dužnost.«Kod svih se pojavila mrzovolja. Gospoðe nešto šapæu s domaæicom, a smrknuta se gospoda okupljaju oko grofa i prigovaraju: — Cini se da je taj osloboditelj neki neotesanac. Kako smijeposlati, umjesto sebe, jednog pandura? Domaæin odgovori nešto tiho pa se onda okrene èovjeku koji nepokolebljivo stoji na istome mjestu, gledajuæi ravno preda se. — Idite sada lijepo dolje u kuhinju — tamo æete biti podvo-reni jelom i piæem. Pandur se ne mice s mjesta. Žmirka u drugu sobu na prostrt stol, pun peèenja i pašteta. U tili èas pristupi grofu Magda, a za njom mlade djevojke. — Oèe, naš osloboditelj poslao je ovoga umjesto sebe. Oèitoje èovjek i zaslužio. Ako onaj u moèvari èuva stražu da razbojniciponovo ne ustanu i navale na nas, dužni smo izvršiti njegovu poru-ku i ovoga pozvati k stolu! Gospoda se mršte, prosvjeduju. AH otac prihvaæa, makar nije oduševljen željom svoje kæeri. Hela se raduje i okrene se barunu Prandauu: — Ujaèe, bit æe baš zgodna zabava s ovim pandurom nakon

straha što smo ga preživjeli. I ovaj, mrmljajuæi, prosvjeduje, ali kuæedomaæin Retfale prista-je i tako vlastelin Valpova kao gost mora šutjeti.Dotle Magda pride debelom pandurii i potakne ga:— Hajde — dodite! No, samo odvažno. Zapanjen, raskolaèenih oèiju zirne on u djevojke što stoje iza Magde pa æe onda tiho: — O, djevojke, materina brigo, koliko vas je? Tko æe vas svepoudavati?Kontesa ga odvede u blagovaonicu i upita putem tiho:— Dakle, tamo kod moèvare ima još momaka?— Ima — nekih èetrdeset, ali to je kapljica u Dravi.— Je li s njima i tkogod iz našeg dvorca? — Cuo sam kad je baš netko vikao: »Ne tamo, gospodine pro-vizoru! Držite se desno!« Dakle, to može biti samo vaš provizor. Magda bi pitala dalje, ali veæ su joj za leðima Dora i Hela s GStalim djevojkama, željnim da se nasmiju. — Hoæete li peèenja ili pašteta? Ili možda hladne divljaèi, ilibutine? — pita Hela pandura.On nakrivi glavu i odgovori sramežljivo:— Tko mnogo nudi, malo daje! Nasmijane djevojke mu nakrcaju tanjur svakojakim mesom i primaknu srebrni pribor. Ali on ga metne daleko od sebe i reèe: — Da se ne bi zaprljalo. U mene su zubi kao u mladog konja.Nije mi potreban nož! 2 Zagorka: Vitez slavonske ravni

17

Veselo mu djevojke nalijevaju vino.— Protjerali ste Varnicu? — pita Dora. — Nagrajsao je razbojnik kao ðavo na Veliki petak i sadacaruje u moèvari kao guja na ledu.— Prièajte kako je bilo — moli Magda da ipak èuje nešto vise. — Ne trabunjam ja makar što. Zovu mene u tvrðavi pandurFiculin — krasnorjeèiv. I ne bojim se ja ni velike gospode. Hm,a što ona gospoda gube oèi na meni? — Zavidni su što vas dvorimo — primijeti Hela, a on ogle-dava batak i žmirne na djevojke. — E, zavide kad se oko mene šulja šareno cvijeæe. A gdje jecvijet, tu je i med! Gospoda se sakupila oko grofa domaæina. Jedni se mrgode, drugi smiju, gledajuæi djevojke oko pandura koji guta zalogaje i zvjera nakolo, promatrajuæi kako se tko drži i vlada. Oko stola mlaðahne nasmijane djevojke veselo dvore ponosnog gladnog osjeèkog pandura što udobno sjedi, a snažnim debelim rukama kida meso i hrani se pravom nasladom. Sve se oko njega vrte kao leptirice, a on žmirne okom na razgaljeni vrat, na izre-zane grudi, pogleda u vitki struk pa u sebi uzdahne. Dora i Hela sve ga vise zatrpavaju jelom i piæem. — Polako! — veli on. — Tko mnogo pije, po glavi se bije — a pandur iz tvrðave je gospodski èovjek. Ne smije on teturati kao kakva trlja iz Donje varoši dok oko mene švrljaju curice — rumene ružice. Dvore me poput cara.— Za našu podvorbu tražimo plaæu.— Plaæu? Od mene? — Da, od vas. Morate nam pripovijedati sve što znate o »vile-njaku«. — A tako? To hoæete? E, dobro. Znam ja o vilenjaku vitezuèudo toga. Kako ne bih znao? Zato sam pandur!Djevojke posjedaju oko njega, slušaju ga i pitaju.

— J-e li junak bio' š vama u potjeri?— Kako ne bi bio?! Baš sam mu se borio uz bok!— Uistinu? A kako izgleda? — Strašno, upravo strašno. On vam izgleda — recimo na pri-liku — kao èovjek koji nije pravi èovjek. Nije on èovjek kao drugi. Otkako se pojavio, Varnica je veæ deset puta morao bježatipred njim.Ali djevojke zanima nešto drugo i one ga prekidaju:— Kako izgleda? — Kako da kažem — izgleda strašno. Zamislite: Varnica mora bježati. To ne može uèiniti pravi èovjek. Samo èarobnjak! Dakle,on je sin neke vile koja mu je dala mod za takvu èaroliju.— Ma kakav je? To nam recite!— Kakav? Pa takav! Baš kao svaki vilenjak. On vam, na pri-18

fiku, može èovjeka pretvoriti u što hoæe — u kamen, u životinju, pa opet u èovjeka. Na priliku, on bi sve vas mogao pretvoriti u ža-bice ili gušèice — ili ptièice i maèkice.Gospoda prasnu u smijeh. Pandur je uvrijeðen i mrko veli: — Nije to za smijeh. Može on u èasu muškarce pretvoriti uvolove ili u magarce! Sve to on može.— A tko vam je sve to rekao? — Onaj tko sve zna i vidi, a to vam je crkvenjak svetog Mi-hajla. I on ga je vidio. Na glavi mu crni toranj — a oko njega crnakrila — i sve nešto vrcaju iskre i svjetlosti. A to sam vidio noæasi ja svojim oèima kao što vidim vas.— Da ga barem mogu vidjeti licem u lice — veli Magda.— Pisali biste vi po oriovim krilima da vam je do njega.I dok se one smiju, on ponovo uzima jela i peèenja pa razlaže: — Ovako finog peèenja i tako dobrog vina imaju samo visokagospoda i — razbojnici. Lako njima! Uzimaju kmelovima i spahi-jama. A Varnica vam uzima dace od sela i živeža i novaèi momke— èitava sela plaæaju mu desetinu i veli on: ja kraljujem u slavon-skoj ravni!— I jest, tako je — baš da kraljuje — potvrdi Magda. — Znate — sve ja tako mislim — robovali smo mi i carici iŠvabi, ali oni su bili ipak ljudi. A sada robujemo razbojnicima.Propast æemo kad vlada razbojnik — i ne jedan: tu su Kosiæ, iVarnica, i onaj lupež Jeèmenica.— Tri cara u jednoj zemlji? — èudi se Dora. — Eto, vidite, tako. Pošteni bi ljudi jedni drugima uzimali,otimali, a razbojnici sve složno podijele. Znaju oni — dok se slažu,dotle i grabe! Ali sad je došao vilenjak vitez Hrabren, i bit æe lju-te borbe na život i smrt! Vani se uzbune ljudi. Odzvanjaju koraci. Na vratima kucanje. Sluga ulazi i dovodi starijeg gospodina.— Ah, vaš glavar, — veli Magda — sudac Jakob Valentiæ.Pandur se trgne i prošapæe:— Ah, šta, on samo sudi batine! A dijelim ih ja!Sudac pohiti dorhaæici i domaæinu, isprièavajuæi se:

— Nisam ni slutio da je ova nametljiva budala otišla gore doksam ja bio u dvorištu s pandurskim momcima.— Mi smo ga zadržali — umiruje grof suca. Pandur se nastoji izvuæi iz neprilike pred svojim lijepim do-maæicama. Briše brkove rukavom i razmišlja kako bi izašao da one ne opaze njegov strah pred sucem. I stade promatrati njiho-ve svilene cipelice na visokim peticama pa veli: — Samo bih još htio znati kako možete koracati u ovim male-nim visokim potkovicama, a da ne posrnete. Tome se nikako ne

mogu dosjetiti. — To æemo vam razjasniti na buduæoj veèeri, ako nas zaskoèerazbojnici a vi nam priteknete u pomoæ.2* 19

— Ne bojte se — dok ima pandura, do tie æe biti i razbojnika.Samo vi pošaljite po mene! U dubini salona gospoda razjašnjavaju sucu da su zadržali pandura samo zato kako bi doznali nešto o njihovu osloboditelju. — Tko je taj naš zaštitnik? Recite, gospodine suèe — pitaju garadoznalo. — Vi sigurno nešto znate o njemu? — Samo se po sebi razumije — važno æe sudac. — Juèer po-podne — jer je sada veæ prošla ponoæ — dojaše k meni neki mladiæna konju i javi mi da se razbojnici okupljaju u Cepinu i šalju svojeuhode prema Retfali — dakle spremali su se napasti vaš dvorac— i neka pošaljem svoje pandure jer me za to moli gospodin grof. — Ja nisam nikoga slao — reèe domaæin — niti sam slutiošto se sprema. — Onda je slao taj »vilenjak«, ali ja sam vjerovao da vi traži-te pomoæ i odem s pandurima. Taj nas je mladiæ vodio ravno ušumu. Kad doðoh onamo, našao sam nekih èetrdeset momaka, naèelu im neka èudna prikaza.Tihi poklici zaèuðenja i radoznalosti salijetoše suca. — Veæ se bilo smrklo, kad sam našao tu prikazu u šumi naèelu momaka. Sjedio je na sedlu. Na glavi mu grdna kaciga. Vrloèudno i neprijatno! Od vrata pa sve preko sedla visi mu crni plašt.Mislio sam: ljudi izmišljaju budalaštine, ali, uistinu, u ovim crnimkrilima nešto je nevjerojatno sablasno.— A lice? Kako izgleda? — Gledao sam ga izdaleka, èovjeku je vrlo neprijatno stajatiu blizini nekakvog sumnjivca. — Mistièna maska sluii mu oèito za to da razbojnici i njegovivlastiti momci osjete strah od njega. Svijet je praznovjeran — pri-mjeæuje grof. — Da, vidite, to je istina — zato se tako odijeva — potvrðujugospoda. — I onda nije èudo ako vele da ima nekakvu moæ i da pretva-ra ljude u životinje, kako je to pripovijedao vaš pandur — veli, to-bože ozbiljno, Adamoviæ. — Ali zašto nam se ne otkriva? Zašto ne dolazi? — navale nasuca djevojke. — Zato što je neotesan — upada barun Prandau i pita daljesuca: — Ni vaš zapovjednik tvrðave, ni vaš sud nije doznao tko jetaj èovjek! Cudnovato! A on se baca u smrtonosnu opasnost samod svoje volje i na svoj raèun goni Varnicu kojemu nije doraslani vojska. — Moja gospodo, baš to sam htio reæi i razjasniti. Gospodinegrofe, vi ste poèinili strahovitu pogrešku kad ste neznanog oslobo-ditelja pozvali ovarao u dvorac.— Zašto? — èudi se grof. — -Preuzvišenom gospodinu je vrlo mnogo stalo do toga da seotkrije tko je taj vitez?20

— Svima je stalo, veæ i zbog toga što mu želim ponuditi i svoju pomoæ.— To neæete uèiniti ni vi, niti tko drugi!— Zašto?— Evo zato što o tome imam svoje mišljenje.

Svi nagrnu bliže k njemu i slušaju ga pažljivo. — Oko Osijeka i u èitavoj okolici sve do Vinkovaca okupiralisu Varnica i Jeèmenica zemlju i selišta. Varnica je krvoloèniji isilovitiji, pa sve polagano Jeèmenici oduzima njegove opljaèkaneposjede. Jeèmenica se želi obraniti, a opet — boji se Varnicu ima-ti za neprijatelja. A kako je taj mladi razbojnik Jeèmenica lukav,kani se osloboditi Varnice na taj naèin da ga svuda napada ovakoprikriven... — Gospodine suèe, valjda ne mislite da je taj naš oslobo-ditelj ... — Jeste, gospodine grofe. On je glavom voða druge bande —Jeèmenica! Zato dolazi okrinkan da ga nitko ne prepozna, a Varni-ca misli da je to netko izmeðu vas, gospodo. — AH kad bi progonitelj Varnice bio njegov drug Jeèmenica— ne bi spasavao Retfalu. — On tjera Varnicu s terena na kom je prije sam gospodario.Želi ga istjerati iz ovoga kraja i sebi osigurati èitav posjed u svojosjeèkoj okolici. — A dame su tako nestrpljivo èekale osloboditelja! — ruga seAdamoviæ, ali ne gleda Helu, makar je ove rijeèi izrekao njoj. Onase uèini da to ne opaža i sluša daljnji razgovor.Gospodar dvorca sve se vise uznemiruje i dalje ispituje suca: — Prema tome bi Jeèmenica danas došao spasavati moj dvo-rac iz ruku Varnice samo zato da me drugom zgodom sam orobi?— Tako je, uzvišeni gospodine.— Zato se nije odazvao mojem pozivu na veèeru? — Poslao je, umjesto sebe, pandura, gospodine grofe. To jeJeèmenièin humor i njegova drskost. — Gospodine suèe,;, on je poslao k meni na okrepu i svojemomke! :— Znam, gospodine grofe.— I oni su sada dolje, zajedno s vašim pandurima na veèeri?— Da, gospodine grofe, vidio sam ih.— Momèad u mojoj kuæi su razbojnici haramije Jeèmenice?— Vi ste ih pozvali — i sad jedu i piju.

— U dvorcu imam goste — razbojnike?!Svi se u dvorani pokrenuli.— Zato sam rekao da ste poèinili veliku grešku.— A vi sjedite ovdje tako mirno?— A što mogu?— Znaèi, vi ste pomogli Jeèmenici da tjera Varnicu?— Prevario me po svojem glasniku da vi traiite pandure.21

— Prekrasna situacija! Ja, grof Pejaèeviæ, pozivam na veèerurazbojnike!— I meni je neugodno, gospodine grofe. — A Jeèmenica? Zar je i on dolje? Odgovorite mi, gospodinesuèe. — On, vjerojatno, u moèvari èeka Varnicu jer se nada da æeponovno udariti na dvorac pa se tamo pritajio. A možda i ovdjeèeka na zgodan èas da uðe u dvoranu i od svih vas zatraži dragu-Ije i novae...Poput groma odjeknuše njegove rijeèi. Svilene su haljine zašuštile. Gospoda se ushodala. Poluglasna zabrinuta pitanja idu qd usta do usta. Gospoðe prestrašeno gle-daju, èekaju što æe biti.Grof se sporazumijeva s gostima, a onda odredi: — Ako je tako — onda brzo na obranu. Doèekat æemo gaspremni. Gospoda neka pohite u oružanu i uzmu oružje, doduše

sredovjeèno, ali ipak oružje! Koliko imam pištolja, razdijelit æemo. — Savjetovao bih vam, gospodine grofe, da ništa ne uèinite na-padno. Ako opaze da se kanite braniti, to bi moglo razbojnikeizazvati.Ogorèenje provali kod prisutnih. — Tako? Još i to? Daleko smo dotjerali! Razbojnici su zavla-dali nad nama, u našoj vlastitoj kuæi, još ih zovemo i na veèeru— pod svoj krov, da s nama zajedno sjedaju k stolu. Jednog se raz-bojnika oslobodimo da nas drugi može još vise opljaèkati i ondajoš: nemojte se braniti da ne izazovete razbojnike. To ipak prelazisvaku strpljivost! Gospodo! Hi je fantazija gospodina suca da jeosloboditelj razbojnik ili on ima pravo. A onda æemo se zatvoriti,podiæi barikade, latiti se oružja i braniti.Sudac Valentiæ naglašuje ponovno: — Gospodo, èvrsto sam uvjeren da je to Jeèmenica i on æejoš ove noæi iskoristiti svoju pobjedu nad Varnicom i odmah po-kupiti svoj plijen. Nitko ne zna kakve se misli raðaju u lupeškojglavi. jDomaæin blijedi, ali sabrano odreðuje: — Gospoðe i gospodo, rijeèi suca Valentièa su teško otkriæe.Svaki neka èini što mu odredim.U dvorac se uvuèe novi strah. Dok su neki tiho razgovarali, grof najednom, kao da se neèemu dosjetio, reèe glasnije: — Ponajprije æu zatražiti savjet od našeg provizora Zorislava.On je tome vješt. Gdje je on?Gospoda ništa ne znaju i odgovaraju:— Èitavo popodne i veèe nije se pojavio u salonu. — Kako? Nije bio na plesu ni poslije podne? — èudi se grof.Onda povuèe zelenu svilenu vrpcu na vratima. Hodnikom odje-kne zvonce. U èasu ulazi sluga u livreji. Grof mu odredi:— Idi i pozovi gospodina Zorislava Moroviæa!22

— Vaša milosti, provizor nije u dvorcu.— Kamo je otišao, dok ja imam goste? — Veæ poslije podne dao se u potjeru za razbojnicima zajednos pandurima. — Onda se valjda s njima i vratio. Sigurno je u svojem stanu.Idi dolje i pogledaj. Neka odmah doðe.Sluga se nešto skanjuje.— Bojiš se reæi gdje je? — Vaša milosti, preuzvišeni gospodine grofe, provizor se nijevratio sa èepinske moèvare. Magda osjeti udarac u srce. Sad shvaæa zašto uzalud èeka Kra-sankine vijesti. — Kako se nije vratio? Valjda ga nisu ubili? Svi su se vratUicijeli i zdravi — veli grof. — Panduri su rekli da je gospodin provizor, goneæi razbojni-ke, pojurio prema moèvari i zaglibio ...— I pao u moèvaru?— Da, gospodine grofe.— Tko to veli? — Momci. Vikali su mu neka se drži desno, ali je bilo prekasno— provizorov konj se vise nije mogao zaustaviti i jurnuo je u mo-èvaru. Gospoda se uzbuðuju, žene se zgroziše. Magda stoji uz Helu. Upre se o naslonjaè. Hela je pogleda strogo i opomene:— Tvoja bi se žalost mogla shvatiti krivo, Magdo!Djevojka se naglo uspravi i odrešito šapne: — U èasu, kad navještaju groznu nesreæu mladog èovjeka, te-

be tare briga što æe drugi reæi? Briga me! Neka misle što hoæe. Jasam èovjek i žao mi je ...— Pazi, ovamo gledaju gospoðe. — Otvoren im je vidik! Hi bih morala ovdje stajati kao pagoda? Strašno je to! Jedini od sve gospode ide za razbojnicima.Bila bi prava sramota da ga je stigla takva nesreæa.— Izgleda da ti je duboko u srcu. — Ni duboko ni plitko, veæ naš je prijatelj, upravlja èitavimimanjem, svi mi zavisimo od njega.— Tamo nešto govore — i Hela pokaže prema vratima. Na vratima stoji neki pandur kojega je sudac pozvao gore i pripovijeda: — ... Nismo ga vise mogli dohvatiti jer bismo svi pali u moèvaru, ali dok smo se pritajili tamo u šikarju, èuli smo kako dozivau pomoæ. Ni danju nitko ne može u moèvaru. Razbojnici su tamosebi podigli neke tajne puteve i splavi, a moèvara je kao desetoro-struka Drava. Culi smo kako je jedan, valjda razbojnik, doviknuodrugome: »Izvuci ga« ...— A dalje? — zabrinuto pita grof. — Dalje ne znam ništa. U moèvari je zavladala tišina. Nitkose nije javljao. Razbojnici su se sklonili. Moèvara im pruza zaklo-23

nište uvijek kad god moraju bježati. Tamo im nitko ništa ne mo-že. Nismo više ništa èuli odanle, a tada neki mladi kapetan odredi da ne pucamo vise pa smo ostali tako dok nas nisu poslali u Retfalu.— I niste vise èuli provizorov glas?— Nismo, gospodine grofe.Sudac odredi panduru neka iziðe pa se onda okrene gospodi: — Po onome što ste èuli od pandura, vaš je plemeniti gospo-din provizor pao u ruke razbojnika. Ta bi otkupnina mogla biti zavas sudbonosna, gospodine grofe.— Mislite da æe tražiti otkupninu?— Varnica neæe biti jeftin ako misli da vam taj plemiæ vrijedi.— Da, on mi mnogo vrijedi — veli grof.— Onda æe to Varnica dobro iskoristiti. — Zlo æe biti ako zatraži vise nego što mu mogu dati. Žalimnesretnika, ali u ovom èasu strašna je naša situacija. Ponajprije dariješimo ovo, a sutra æemo vidjeti što se može uèiniti za provizora. Magda je utuèena. Nitko to ne opaža. Hela je zabavljena novom opasnošæu od razbojnika koji su u dvorcu grofovi gosti. Svako od gostiju misli samo o razbojnicima i o njihovu gospodaru kojega negdje nasluæuju kako èeka najzgodniji èas da provali u dvorac i da ih sve zarobi, opljaèka i tko zna šta sve s njima uèini...Grof smjesta odredi što je smatrao potrebnim za obranu. — Gospoðe neka se sklonu u modri salon. Taj je najbolje za-klonjen i udaljen od ostalih dvorana. Mi æemo, gospodo, uèiniti svešto možemo. Buduæi da su pozvani momci u družinskoj zgradi, za-tvorit æemo glavha vrata u dvorac tako da oni ništa ne opaze. Odmah su gospoðe napustile dvoranu. Magda ide posijednja. Namjerno sve vise zaostaje, a onda se povuèe u uski hodnik. Kad su gospoðe prešle preko predvorja i nestale, Magda pohiti hodnikom. U njezinoj sobi pred zrcalom stoji Krasanka. Nije se mogla oteti napasti pa oblaèi Magdine haljine koje joj je ostavila na na-slonjaèu. Obukla je jednu, pa drugu i treæu. I zanijela se, ogleda-vajuæi u zrcalu svoju pojavu. Sva je uzbuðena od gledanja. Toliko je lijepa u tim haljinama da ne prepoznaje sama sebe. Kad je obukla i posljednju, obuze je tuga. Tek sada, u toj ot-mjenoj ukusnoj haljini, osjeæa svoju sudbinu. Njena ljepota u ok-viru ove haljine opominje je da je siroèe bez majke i oca, bez imet-ka, bez ikoga svoga. Sama samcata na svijetu, bez ikakva izgleda da bude sretna. Beznadnost donosi bol kakvu dosele

još nije osjeti-la. Tek sada, u tim divnim haljinama, razotkrila je sama sebi ko-liko je njen položaj jadan i žalostan. Brzo svuèe svilu i otmjene cipele i odjene opet svoju priprostu modru haljinu. Veæ davno je to uèinila, kad u sobu uleti Magda. Sva blijeda i uzrujana potrèi k njoj. Krasanka se odmah isprièa: — Nisam ti imala što javiti. Oni koji su pošli da traže provizora još se nisu vratili.24

— AH vratili su se drugi i donijeli strašnu vijest — vidjeli sukad je pao u moèvaru.— Zar je to moguæe? Ugušio se?— Neki misle da su ga izvukli razbojnici.— I to je strašna sudbina! Tko zna što æe s njime uèiniti? — Samo kad bi bio živ! Cuj, Krasanko, strašno me to potreslo.Meðutim, slušaj što veli sudac: nepoznati naš osloboditelj glavomje Jeèmenica, a njegovi momci dolje razbojnièka družba. — Junak koji Varnicu progoni da je njegov takmac? Ne vjeru-jem. Kako je onda mogao steæi slavu junaka kome je svijet nadje-nuo ime viteza Hrabrena? — Sudac tvrdi da je tako, ali to je svejedno. Bio on što mudrago, opet te želim nešto zamoliti — dolje su momci, možda jetamo i kapetan tog nepoznatog osloboditelj a. Bili oni razbojnici iline — voðe razbojnika uvijek su birali ovakvu momèad za posred-nike kad je trebalo nekoga otkupiti iz razbojniækog zatoèenja. Tibi mogla, bez ikakve opasnosti, tobože iz radoznalosti, siæi dolje udružinsku zgradu. Glavna æe vrata zatvoriti, ali možeš kroz kape-licu — znaš veæ kuda. Potraži nekog od njih i predloži mu otkup-ninu. Ne odbij me!Na vratima se pojavi stara gospoða i reèe oholo: — Konteso, grofica je opazila da vas nema. Smjesta izvoliteu modri salon. Nije u skladu s vašim rodom da intimno razgova-rate s komorkinjom. — Nije mi bilo dobro i pozvala sam je da mi dade kapljice.Glava me boli. Uzmi me pod ruku, Krasanko, i odvedi do vrata sa-lona. Stara je gospoða pošla naprijed, a one su zaostale. Magda šapæe Krasanki u uho svoje želje. Još prije nego se zaustavila pred salonom, Magda moli dje-vojku:— Idi smjesta — bit æu ti vjeèno zahvalna!Magda uðe za starom gospoðom i vrata se zatvore.Krasanka se ogleda. Nigdje nikoga. Hitro se spusti stepenicamau prizemlje. ) ; Dolje u predvorju stoje sluge pred velikim hrastovim vratima. Nitko se ne ogleda na djevojku. Svatko zna da je u službi neæaki-nje gospodara i ne brinu se kamo je vodi posao. Ona prelazi preko prizemnog predvorja i skrene nadesno, ide hodnikom sve do okru-glih vrata. Tu stane, otvori ih i uðe u kapelicu. Gusti je mrak, samo pred oltarom tinja kandilo. U tmini napi-pa vrata sakristije i kroz nju side u perivoj. Samo nekih dvadeset koraèaja daleko stoji gospodarska zgrada. Prozori su rasvijetljeni i vrata širom otvorena. Uðe u kuæu i malo odškrine vrata velike so-be za blagovanje. Oko stola sva sila momaka i pandura. Jedu i piju. Pogledom obreda sva njihova lica, rumena od vina i nasmijana pustopašnim smijehom. Buka je. Svi razgovaraju, prièaju, tko bi znao o èemu.25

Ona i ne sluša, veæ gleda redom koga bi od njih izabrala za posred-nika. Veæ je dva puta obišla pogledom nepoznate momke, kad joj udari u oèi muškarac što sjedi sasvim po strani. Podboèio je gla-vu, ne razgovara ni s kim, samo zuri u nešto neodreðeno i daleko. Oèi su mu pune žara. Lice oštro. Krasanka istražuje njegovu

odo-ru kako bi po njoj prosudila kome i kamo pripada. AH ne može to nikako razabrati. Odijelo se ne razlikuje od ostalih. Svejedno ona odluèi. Ode u kuhinju i zapovjedi sluzi da joj dozove onog èo-vjeka. — Imam od grofa jednu poruku. Neka smjesta doðe ovamo uhodnik. Sluga posluša. Krasanka se povuèe u kut da može nesmetano razgovarati s neznancem. Izašao je i zaèuðeno pogledao djevojku u svijetlom odijelu bez krinoline. Ona ga upita:— Pripadate li vi èeti onoga koga ljudi zovu vitez Hrabren?— Pripadam.— Kakvu službu vršite u toj èeti?— Onu koju mi gospodar dodijeli.— Zamolila sam vas da iziðete — moram vam nešto reæi.— Baš meni, krasna gospoðice? — upita on nešto drsko. — Promatrala sam one tamo sve redom. Uèinili ste mi se kaoda ne biste odbili prošnju koju bi na vas upravila mlada djevojka.Sad je on promotri indiskretno, nasmiješi se i upita:— Što bi, dakle, mlada gospoðica htjela od mene? — Èula sam da je s vama u potjeri za Varnicom bio i provi-zor gospodina grofa. Kažu da je pao u moèvaru. — Htio se okruniti slavom i uhvatiti Varnicu, a do takve slaveput je smrtonosan. Dok joj odgovara, promatra je pogledom mladiæa pustopašnog i spremnog na ljubavne pustolovine. — Možda su ga izvukli Varnièini ljudi? — I dok se on smješ-ka, ona postaje sve ozbiljnija i stroža. A on odgovara: — Vrijedno mu je bilo pasti u moèvaru kad za njim dršæetakva ljepotica. — Niti sam lijepa, niti dršæem za njim, veæ dolazim u ime dru-ge. Ona je vrlo moæna i bogata, a mene je zamolila neka ispitamšto se s njime dogodilo. Nagradit æe za svaku vijest o njemu.— Nevješto prikrivate svoje osjeæaje prema provizoru! — Rekoh, ne zanimam se ja za njega. Odviše sam siromašnada bih mogla nešto uèiniti za njega. Dolazim po nalogu one kojarnože dukatima platiti uslugu — ako prihvatite ponudu.— Kako glasi ponuda?— Sigurno poznajete sklonište Varnice? Ima ih vise.— Naravno, poznajem ih sve. — Ne biste li vi mogli doprijeti do njega? Ova se dama zanimajesu li razbojnici izvukli provizora ili je propao u moèvaru. Ope-tujem, taj æe vam se posao dobro platiti.26

On se nasmiješi kao da nešto omalovažava.— Vašoj je dami mnogo stalo do provizora?— Samo se po sebi razumije. Koliko tražite za svoj trad?— Recimo: jedan cjelov od vas, gospoðice. — To nije moguæa naplata i ostavite siromašnu djevojku kojase ovdje izlaže za drugu. Molim vas, koliko tražite? — Ponajprije mi recite zašto ste baš mene odabrali za tajposao? — pita on, ne brinuæi se za Krasankine stroge odgovore. —Želim to znati — možda vas je na to uputio tkogod od momaka? — Rekoh, promatrala sara vas s vrata sve redom i èinilo mise da baš niste sasvim obièan momak svoga gospodara. Svaka bidjevojka izmeðu onih koje sam vidjela odabraia vas ako bi jojtrebalo zaštite dli usluge. — Ove laskave rijeèi neæu vam nikada zaboraviti, lijepa dje-vojko. Dakle, izvršit æu vašu želju, ali pod jednim uvjetom: dami kažete što ste vi onoj zbog koje dolazite.

— Služim joj. — Tako lijepa gospoðica ne može služiti. Doduše, ne nositekrinolinu, a to znaèi ne spadate u plemstvo. Ipak, po govoru ivladanju izgleda mi kao da ste plemiækog roda. — Malo mi vrijedi plemiæki rod kad sam bez oca i majke, bezimetka. Evo, tako sam upuæena da budem komorkinja.— Ovdje na Retfali, staroj grofici?— Sada sam kod neæakinje vlastelina Prandaua u Valpovu.— Ah, u Valpovu? — Neobièno ste se zaèudili. Oèito poznajete valpovaèke go-spodare? — Ah, ha — nasmije se on podrugljivo. — Niste rekli istinu.Vidio sam jednom sve lijepe žene u Valpovu, poèevši od služavki,a vas nigdje. Tražite od mene uslugu, a zavaravate me.— Svejedno je, napokon, tko sam ja. — Nije. Moram znati s kim sklapam posao. Hoæu novae do-biti na dlan ili samo u obeæanju? A vi ste jamac!— To je istina, samo èime bin ja jamèila? — Recite mi cijelii istinu: — tko traži od mene posredovanje,a tko ste vi? U Valpovu niste — dakle ... — Jesam. Niste me mogli vidjeti u gospodara Valpova zatošto je meni èitav dan sjediti uz prozor i šiti. Nikad nemam slobod-nog vremena da izaðem na sunce.Nekoliko trenutaka mladiæ je gleda sumnjièavo, a onda pita: — Ona koja vas šalje neæakinja je valpovaèkog gospodara ilineka od njegovih kæeri? — Ni jedna od njih, nego prijašnja moja gospodarica kojui sada služim. — Dobro. Ona koja vas je poslala želi doznati što je s pro-vizorom? Ako je živ?— Ona nudi razbojnicima otkupninu.— To bi trebalo javiti Varnioi?27

— Da. Možete li to uèiniti što prije?— Mogu. A kako æu vam saopæiti odgovor? — Ona u èije ime govorim želi da doðete u stanoviti dan uovaj dvorac, a ja bih vas prièekala na vratima perivoja. — Sasvim je nemoguæe da doðem ovamo. Gospodar mi ne bidopustio.— Kako æu onda saznati Varnièin odgovor? — Cekajte. Ispod osjeèke tvrðave ima stari vraè. Dolaze k nje-mu razlièiti ljudi svih staleža. Naravno, mladoj djevojci baš nijezgodno zalaziti tamo.— Sakrit æu lice velom kakav nose stari je gospoðe. — Dakle, možete lako doæi. Iz Retfale nije daleko u tvrðavu,a gospodar ovog dvorca grof Pejaèeviæ ima u osjeèkoj tvrðavi žutuprizemnu palaèu.— I to znate? — pita ona znatiželjno. — Znam i to da grofica s obitelji ide mnogo u župnu crkvusvetog Mihajla. Ako je ona koja se zanima za mladog provizora mo-æna, može vas kadgod povesti u crkvu. Dok ona boravi tamo, viæete se odšuljati iz crkve i potražiti vraèa uz obalu Drave.— Da, to se može. Na kojoj strani tvrðave stanuje vraè? — U blizini »Vodenih vrata«. Tamo lijevo mala je drvenjara nasamotnom mjestu. Lako ju je naæi. — Zacijelo æu pogoditi. što treba da tamo kažem i tko æe medoèekati?— Tamo je starac vraè, a ja æu vas kod njega èekati sakriven.— Vi se skrivate?

— Moram sakrivatf trag do svoga gospodara.— Zašto se skriva kad ga svi žele vidjeti?— Baš zato.— On ima kapetana?— Dvojicu.— Vi ste sigurno prvi kapetan? — Možda prvi, mqzda drugi, a možda i samo momak — iopet se nasmije èudno, podrugljivo.— Tko je on? Zar uistinu kakav plemeniti junak?— Na to bi vam smio odgovoriti samo on. — Cudno je da se on izlaže za ovaj dvorac i brand ga, a kadga pozivaju, ne dolazi. — I na ovo pitanje može odgovoriti samo on, ako doðe. Èe-kam, naime, njegovu odluku.— Ah, dakle, ipak dolazi pod ovaj krov? Možda još danas?— Možda, a možda i ne.— Ne govorite poput obièna momka.— Ima obiènih glava u kojima ima neobiène pameti. — Oprostite, radoznala sam. Znam, vi mi ne možete i neæeteotkriti tko je taj naš osloboditelj — ipak ima ljudi koji misle daje to sam razbojnik Jeèmenica koji bi htio istjerati iz svoje blizineVarnicu...28

Ponovno se mladiæ nasmije nekim èudnim smijehom i reèe:— I vi mislite tako? — Ne vjerujem da bi razbojnik JeÈmenica imao takvog kape-tana kao što ste vi. — Jeèmenica odabire samo pristale kapetane zato što je i sampristao.Odgovor je zbuni, ali se opet sabere: — Znaèi, da biste mogli biti i — Jeèmenica — i njegov ka-petan? Ni u jednom sluèaju ne bojim vas se.On korakne bliže, zagleda joj se u lijepo lice, i reèe nasmijano: — Molim vas požurite se natrag u dvorac. Inaèe, što bi semoglo dogoditi? Da padnem u iskušenje i ukradem vam cjelov,a to bi bilo nedostojno prema tako dražesnoj djevojci.— Vidite, dobro sam pogodila kad sam odabrala vas. — Vi biste mogli, vjere mi, pretvoriti u janje i razbojnièkogvuka.— Pripitomljeni vuci vrlo su vjerni èuvari kuæe. — Da sam ja, reoimo, razbojnikov kapetan ili sam razbojnik,biste li pokušali da me pripitomite?— Tako bih uèinila dobro djelo. On ne odgovori, samo je gleda dugo i pronicavo kao da bi htio vidjeti, ruga li mu se ili je rekla istinu.Njegov nijemi pogled uznemiri je i ona prekine šutnju: — Vraæam se gore — ne zbog vaše prijetnje, nego zato što jevrijeme da se vratim. — Vi se pouzdajete u mene, dakle, i ja u vas, i molim ne ka-zujte nikome ni rijeèi o našem razgovoru.— Samo dami koja me je poslala moram saopæiti... — Recite samo to da ste našli èovjeka koji je za plaæu obeæaoizvidjeti što je s provizorom — i ništa drugo. Ni jedne rijeèi vise.Zatim joj recite da æu vas èekati kod vraèa na »Vodenim vratima«èas prije nego ona krene na misu. Dozna li tko da vas neznanacèeka kod vraèa, mogli bi me uhoditi, a time bih otkrio trag do svo-jega gospodara. Gospoðice, u vašim je rukama komadiæ tajne. — Dajem rijeè — zatajit æu sve da ne bih bila povod otkriæukoje bi moglo biti neugodno ...

— Sudbonosno!— Bit æe po vašoj želji. Zbogom!— Do viðenja, u utorak! Nestala je u mraku. Kad se obazre, opazi da on stoji na vratima i gleda za njom. Istim se putem vratila u dvorac na prvi kat. Tu sjedne k stolu i sagne glavu nad knjigom. Ali ne nastavlja èitati. S obje ruke po-dupre glavu. Lijepe, velike tamnomodre oèi ponijele su sa sobom siiku mladiæa s kojim je netom razgovarala. Još ga uvijek proma-traju u onom hodniku, mirna pogleda i držanja, s nekim èudnini podrugljivim smijehom na usnama.29

Misao joj neprestano obnavlja razgovor s njime. Svakog èasa postavlja sebi pitanje: Tko li to može biti? Razbojnik ili njegov kapetan? Ili momak, ili razbojnik, ili vitez? Momak ne bi tako skladno govorio niti se tako dobro vladao. Ipak, njemu su otvore-ni putevi do razbojnika Varnice. Pozna njegova skrovišta. Skriva se kod vraèa i urièe joj sastanak izvan tvrðave. To sve pokazuje da je vrlo blizu razbojnièkom krugu... Jeèmenica? On sam? Ne-moguæe! Neæe u to da vjeruje. Osjeæa da bi joj bilo žao kad bi taj mladiæ bio on osobno. Cesto je èula da je taj voða razbojnika lijep i mlad. Ne, ne želi to. Bilo bi joj žao da je on. Ako je njegov kapetan?I onda mora misliti o njemu. Da nije kakav njegov jatak? Razbojnici su stekli ortake u naj-otmjenijim krugovima. Zna to pouzdano iz prièanja pokojnog oca. Sjeæa se kako je pripovijedao da su razbojnici uhvatili bogatog vlastelina i prisilili ga prijetnjama da im bude jatak. Možda je taj mladiæ takva žrtva, stisnuta kliještima razbojnika Jeèmenice? Da ga može spasiti odanle? Uèinila bi dobro djelo ... Iz vrele mlaðahne duše iskrsne stotinjak pitanja kojima nema odgovora, veæ samo nagaðanja, neizvjesna, nevjerojatna, a opet — moguæa. Hodnicima dvorca odjekuju hitri koraci slugu. Onda trka, pa opet mir i tišina koju nanovo prekida buèna užurbanost muških koraka po kamenom podu. što li se tamo dogaða? Hoæe li se ponoviti napadaj na dvorac? Hoæe li doæi taj Jeèmenica o kojem je govorio sudac? Onaj mladiæ dolje nije to porekao. Kazao je: »Na to može on sam odgovoriti, kad doðe«. — Zar danas još? Ili kada? Kakvim se tajanstvenim velom pokriva taj mladi èovjek? Svaka mu je rijeè u magli, raza-bireš samo neke obrise, a sve je tako zanimljivo — tako èudno, a privlaèno... Nešto joj šapæe: mogao bi to biti zarobljeni jatak. Možda slu-ži razbojniku da spasi Syoju majku, sestru — ili ...? Djevojku? Za-cijelo ima djevojku. I da nju ne ubiju, on mora biti kapetan Jeè-menici. Krasanka osjeti razoèaranje. Najednom joj se pojavi misao: »A što ako nema djevojke?« »Baš sam smiješna. Sva sam se izgubila. Obuzima me tajan-stvenost — neizvjesnost — zagonetnost. Uzbuðuje me sastanak ko-ji mi je urekao. Sama samcata — na pustoj obali... drvenjara ... vraè — on i ja ... Kako sam glupa!«Ljuti se, bijuæi boj s mislima koje se stalno navraæaju na njega. Buka i zveketanje naruši mir njezina razmatranja. Ustane i pohiti iz sobe. Nešto se dogaða. Poðe hodnikom, izlazi u predvorje gornjeg kata. Brzo se povuèe natrag i promatra èudne, neviðene figure gostiju. Na bijelim perikama sredovjeène željezne kacige s vizirima. Na haljecima od baršuna i svile, izvezenima zlatom, sre-30

dovjeèni željezni štitovi. U rukama na koje su pale svilene èipke visi staro željezo viteških oklopa. A lica tih viteza tako su strašno blijeda i spremna na sve! Posljednji silazi sudac, sav u oklopu. U široko rastvorenim oèima užas je u protimbi s njegovom viteškom odorom. Krasanki je jasno. Gospoda su se naoružala u dvorani sredo-vjeènih vitezova. Pobrali su sa stijena staro oružje, štitove i oklo-pe da èekaju razbojnièki

napadaj, onaj koji je prorekao sudac Va-lentiæ. Gospoda su Krasanki tako smiješna u ovoj maskaradnoj kombinaciji željeza srednjeg vijeka s èipkama i svilom da se na-smijala i sakrila u tminu i zirkala dolje u prizemno predvorje. Gospoda su se dolje poredala iza zakljuèanih hrastovih vrata dvor-ca. Iz hodnika kroz crkvicu utrèao je iznenada nadšumar i javio: — Gospodine grofe, tamo u družinskoj zgradi panduri sjede ipiju zajedno s razbojnicima. — Onda smo spašeni — veli grof — jer ako se razbojnici na-piju mogli bismo ih lako svladati. — Panduri su pijani kao sjekire, a razbojnici trijezni. Sebi na-taèu jednu èašu, a pandurima tri! — I èekaju èas da navale na dvorac — upada sudac. — Jest.Jeèmenica je tu! On uvijek opija pandure, pa onda radi što hoæe.To je njegova strategija. — Grozna situacija! Provalit æe vrata kao da su od tananihdašèica. Da je moj provizor ovdje, lakše bismo našli kakvu dobruzamisao. Dosjetljiv je i smion. Uvijek naðe izlaza — uzdiše grof. Sudac, blijed i smrtno ustrašen, neprestano vadi svoj veliki džepni sat i opominje: — Vrijeme strahovito brzo leti. Jeèmenica obièno dolazi predzoru. To je njegov trik. On zna da u ovo doba ljudi najdublje spa-vaju. Ako je pak u kuæi gozba, onda su svi od vina omamljeni i ne-moæni. Sad bi mogao stiæi svakog èasa. I, vjerujte, neæe mimoiæi tako divnu priliku! Mojoj sudaèkoj pronicavosti nikad nije ništaizmaklo. On æe doæi i oguliti kožu s našeg tijela.Suèeva govorljivost stavlja ih na muke.— Zaustavite svoj a proroèanstva — razljuti se grof. — Moram vas pripremiti. Radije mu dajte sve što imate, negoda nas sve ovdje reže po svojem. Ipak je èovjeku draže tijelo nego ono što ga resi... — Biste li vi tako govorili da ste u svojoj kuæi? Ne biste liprije svega nastojali da spasite novae i dragulje?— Bih — kad bih imao! Gospodi izbjegne smijeh — ali veæ u iduæem trenutku sledio se na njihovim ustima.S dvorišta zaèula se vika i dozivanje. Ne odgovaraju, trnu i ne mièu se. Svi šute i slušaju. Jedni drže u desnici pistolj, drugi koplje. — Lupaju na vrata — šapæe sudac. — To je voða razbojnikaJeèmenica.31

— Ako razbiju vrata i uðu, sluge æe ih sve postrijeljati — veligrof. — A jeste li sigurni, grofe, da æe vaše sluge biti vama odanei da neæe zajedno s njima udariti na vas? Znoj oblije grofovo èelo, ispod bijele vlasulje cure debele ka-plje. Gospoda oèajnim pogledom èekaju grofov odgovor.— Nemoguæe je to, gospodine suèe. Moji su ljudi vjerni. — Upamtite, otkako su se u našoj zemlji ugnijezdili razbojni-ci, ne možete vise oèekivati vjernost. Zarazili su ljude lupeštinom,uèinili su od njih robove, uhode, jatake svojih zloèina. Možda bašraèunaju na svoje jatake u dvorcu — govori sudac, a iz oèiju muviri strava.On se povuèe u mali hodnik.Od buke na vratima èini se svima kao da je oluja zavitlala nad dvorcem. Nitko se ne nada da æe živ izaæi. Sluga dohiti k sucu u mali hodnik: — Neka bi se gospodin sudac vratio u predvorje — zovu vasizvana. — Mene? Kako Jeèmenica zna da sam ja ovdje? — cikne sudac

i odluèno se protivi da poðe u predvorje k ostalima. Ali grof i gospoda ga nutkaju:— Brzo, gospodine suèe, zovu vas. Morate èuti što hoæe!— To može i vama reæi.— Ali zovu baš vas!— Odabire baš mene — drznik! I grof i oni drugi vuku suca iz njegova skrovišta u predvorje gdje udaraju nekim drvetom po vratima. Jedan glas izvana zove njegovo ime. On se trese i zausti: — Znao sam ja, ove noæi zaokrenut æe Jeèmenica mojimvratom ... Snilo mi se to u sam petak, a u petak i utorak prorièuvraèi i sni! ... Gospoda ga vuku u predvorje. Na teškim hrastovim vratima, okovanim željezom, udaraju izvana sve jaèe, upornije.— Gospodina suca Valentiæa trebarn! Èujete li? Otvarajte!— Tko je vani? ?— pita sudac drhtavim glasom.— Ja sam! Otvorite.Sudac dršæe. Smrknula se sva lica gospode. — Otvorite! Pustite ga — smilovat æe se — navali sudac drhtavim glasom. — Dajte mu sve blago svoje, grofe!Vani se opetuje vika:— Otvarajte — i netko prokune.— Tko je tamo vani? — napokon pita Valentiæ.— Ja — ja!— Tko?— Jacko Ficulin, prvi pandur u tvrðavi osjeèkoj.— Laže! Nije on — šapæe sudac drhtavo.— Jest, gospodine suèe — uvjerava sluga. — On je.— Ficulin ne govori tako piskutljivo.32m

— Toliko je brbljao da je izgubio glas — tvrdi sluga. Grof ide da pogleda tko je onkraj vrata. Sudac ga zaustavi i opominje: — Nemojte, pucat æe na vas, to se razbojnik samo pretvarada je pandur. Nekoliko trenutaka grof oklijeva. Ipak otvori prozorèiæ i pogleda u tminu. Vani stoji pandur s bakljom u ruci. Oko njega su njegovi drugovi.— Sto hoæeš? Zašto lupaš na vrata? — okosi se na njega grof. — Molim — prrepokorno — molim — uzvišeni grofe — opro-štenje — moram pitati — gospodina suca ...— Sto ga moraš pitati? — Moram pitati što æe biti s nama. Hoæemo li dobiti konak —što? ...— Sto rade vilenjakovi momci?— Oni — su — otišli... — Otišli?! — iznenade se gore iza ograde. Krasanki zakucasrce.Gospodi odlane. Samo se sudac još vise ustraši: — Naložili su pijanom psetu da tako govori dok oni èekajusakriveni. — Gospodin sudac nareðuje da se vratite u gospodarsku zgradui tamo doèekate jutro — vikne grof na prozorèiæ.— S-s-slušam — prrepo-korno!! Na ovu zapovijed okrene se èovjek s bakljom u ruci i otetura, a za njim ostali. Grof zatvori prozorèiæ. — Sad uistinu ne znam da li su oni drugi zaista otišli, ili imapravo sudac. — Pandur je bio poslan da bi mu otvorili. Može navaliti svakogèasa — uvjerava Valentiæ.

Èekali su. Prošlo je pola sata, a nitko se ne javlja. Vani je tiho. — Kako to? — èudi se sudac. — Zašto bi Jeèmenica odjednomodustao od navale na dvorac. Nije njegov obièaj propustiti takvupriliku. Nego, recite, nema li tamo u družinskoj zgradi kakva lijepadjevojka koja se mogla %yidjeti njemu ili kojem njegovom ka-petanu?— Zar bi ga ona mogla sklonuti da propusti takvu priliku? — Ženskar je da ga nije majka takvog rodila! A možda i njegovi kapetani imaju oèi. — Ima dosta zgodnih djevojaka meðu družinom. Tko zna koja mu je zapela za oko! — tumaèi Adamoviæ. »Valjda nije meni za volju odustao od napadaja?« — trgne se Krasanka, strese glavom da se okani ove misli. A opet, ne može drugo, veæ stalno misli na mladog èovjeka.Odozdo dopre do nje razgovor gospode. — Tko zna kojoj æemo ljepotici biti dužni zahvalnost ako nasne napadne — uvjerava sudac. 3 Zagorka: Vitez slavonske ravni

33

3#!&2

»Meni?« — opetuje Krasanka. »Možda je onaj dolje ipak žrtva razbojnika? Njegov jatak? Onda bi poèinio vratolomnu neposluš-nost da je zbog mene odustao!«Zamalo se Krasanka turobno nasmiješi: »Jadna ja! Nemam misliti ni na koga drugoga pa se zadovo-Ijavam razbojnikom!« Odluèno se uspravi da ode, kad s druge strane opazi Magdu kako joj domahuje. Brzo joj se odazove i pohita za njom.Ušli su u kontesinu sobu.— Cekam te u groznici — veli ona. — Jesi li bila dolje?— Jesam i govorila s jednim od njih.— Sto je rekao?— U utorak moram doæi po odgovor.— Kamo? U perivoj? — Dala sam rijeè da æu šutjeti sve do èasa kad budem išla nasastanak po odgovor.— Zašto to?— To je njegova stvar, glavno je da saznamo što traži Varnica.— Meni možeš kazati sve. — I siromašna djevojka mora održati obeæanje, osobito kadga je dala u tvoju korist.— Dakle, u utorak æu doznati odgovor. — U utorak moram biti u osjeèkoj tvrðavi. All, baronesa Helaprotivit æe se da me povedeš u tvrðavu.— Zašto bi se protivila? Zar je ti ne pratiš svuda?. — Samo kad ide u Retfalu. Inaèe ostajem kod kuæe, a dok sevrati, imam dovršiti njezine haljine. I sada mi je dala posao i akoga ne dovršim — bit æe zla.

— Ona s tobom postupa vrlo lose?Djevojka slegne ramenima.— Nikome nije dobrostiva.

— Neka se protivi koliko hoæe — moraš sa mnom u tvrðavu.A u koje doba æeš saznati odgovor?— Poslije mise. i — Dobro. Moja je briga da poðeš sa mnom. A red kakav je

posrednik. Star. Mlad?— Vrlo mlad, možda mu je dvadeset i èetiri-pet godina.— sto ti se èinilo? Je li ono dolje bila razbojnièka èeta ili nije? — Nisam mogla razabrati. Momci neznanog osloboditelja nisuse nièim razlikovali od pandura, nego samo odorom. Lica odaju sas-vim prirodne ljude. Zapravo, razbojnicima nije uvijek na obrazuupisan njihov krvavi zanat.— Istina je. A kako si odabrala posrednika? — Prepustila sam se prvom dojmu, odabrala sam onoga kojimi se èinio najozbiljnijim. — Kad si s njime razgovarala, Što ti se èinilo? Neæe li me pre-variti i sebi uzeti novae?— Ne — barem tako izgleda.34

i ?

— Cesto se dogaða, kad nekog otkupljuju, da uzmu novae, aliništa ne urade.— Ne, taj ne nalikuje na lupeža.— Možda, ipak, naš osloboditelj nije Jeèmenica? — Veæ sam rekla: ne vjerujem u suèeve fantazije. Meðutim,ako jest — onda naš posrednik mora biti njegova žrtva. Tako slu-tim. A da je i razbojnik, ne može biti potpuno propao èovjek. Imanešto u njegovim oeima što izaziva pouzdanje. — Nadajmo se da se nisi prevarila. Zorislav bi bio izgubljen,a ja osjeæam da on nosi u srcu nadu u moju pomoæ. A koliko tražitaj posrednik za svoj trud? — Još nije odmjerio svotu. Naravno, rekla sam, bit æe dobronagraðen. Ali od grofa ne možeš tražiti, posudi novae od Hele —ona nakon smrti svoje majke raspolaže novcem, a tutor æe joj datikoliko hoæe. — Ne bih posuðivala od nje. Veæ mi je danas prigovorila štose toliko zauzimam za provizora. Novae æu naæi negdje drugdje. Raspravljale su sve dok nije u sobu ušla gazdarica i obavije-stila da je sve prošlo mirno. — Momci viteza ostavili su dvorac još u mraku i nitko ne znakojim putem. A sudac je uvjeravao da æe nas orobiti.Gazdarica se nasmiješi podrugljivo: — Gospoda misle da se tu uplelo jedno žensko biæe, znate,konteso, gospoda uvijek misle na to ... — Da, èula sam njihov razgovor. Sve je to ludost. Nitko odnas ne zna ni tko je osloboditelj, pa otkuda bi mogli znati zašto jeotišao, a da se nije ni javio? Magdin se pogled zaustavi na Krasanki. Kao da se neèemu dosjetila, povuèe je daleko od gazdarice i šapne: — Da nije možda tvoja pojava donijela ovaj spasonosni pre-okret? Njoj zakuca sree, ali odmahne rukom i odbije od sebe te misli:— Možda su otišli zato što jednostavno nisu razbojnici...— Tko bi znao?! Jedino znam da æu teško doèekati utorak.Krasanki se uèini da-i.ona osjeæa tako. Zaspali su stanovnici moèvare. Umuklo kreketanje. Zemlja sviaèi crnu haljinu noæi i zaodijeva se bjelinom. Radoznalo se ogledava istok u zelenoj moèvari. Miruje oko njeraska šikara. Na vodi se nabire bijela žabljaèa kao kožica na pro-fcthanom mlijeku. Iz vode vire naslage blata, granja i panjeva,fcj su in oèito naslagale neèije ruke i stvorile otoèiæe. Po njimaposjedaše muškarci. Blatni, mokri, odijelo im svakovrsna kroja iwakakvih boja. Oko pojasa oružje svake vrste. Na nekim su ka-

l poslagane puške oprezno i brižljivo. Tridesetak muška- 35

na broju. Svi su bradati i brkati. Svi šute i gledaju na splav. Po njoj je ispruženo tijelo muškarca, odjeveno u odoru od crnog sukna. Crveni je prsluk otkopèan i razgaljuje jaka dlakava prsa. Odaje sliku èovjeka visokog rasta, veæ postarije dobi. Crna je brada neuredno obrasla, tamnoputno lice s neobièno napadnim du-gim zavinutim nosom. Razbarušena crna kosa pada mu na èelo. Razabiru se prosijede vlasi. Crne guste obrve kao dvije zmije do-tièu se nad nosom i daju mu izraz okrutnosti. Tvrdo spava. Oni drugi pogledavaju na njega brižljivo, s nekim poštovanjem, kao da bde nad njegovim snom. I šute. Samo jedan snažjni jedri muškarac šapæe pokraj sebe mladom momku što su ga tek posuli crni brèiæi i ogledava njegovu povezanu ruku.— Zna li tvoj èako da si ranjen? — Kad smo noæas puzali moèvarom, rekoh mu — ali on i nehaje za to. Volio bin da nisam stigao živ, nego li što smo iz Retfalemorali bježati. — E, bit æe oluje zbog toga. Sve me škaklja u kostima. Neæeni tebe mimoiæi.— Budi se. šutimo! Kao da ih je sve dotakla munja, trzaju se, okreæu prema spla-vi. U lieu im strah. Ispruženo tijelo se makne, glava se diže, crne oèi u mraènom lieu zaokruže ih sve redom. Kao da ih je sve išibao pogledom. æe-kaju preplašeni, spremni na oluju što æe se skotrljati niz mrka sti-snuta usta. Voða razbojnika se uspravio. Osjeæaju ga nad sobom kao pri-jeteæi biè. Gurne nogom splav, upre. se o motku pa se primakne drugima što sjede po umjetnim otoèiæima. Celo mu je puno nabora, oèi sijevaju od prijetnje. Gleda ih, promatra, a oni trnu.Onda se on uspravi i bijesnim grubim glasom promrmlja: — Aždaja vas je vodila u Retfalu! I blagoslovila vas da obru-kate ime najslavnije družbe hajduka Varnice! A Jeèmenica i Kosiæ,što vode svoje èete po slavonskoj ravni, rugat æe se do smrti juèe-rašnjem vašem pohodu.na Retfalu.I on grdno prokune. Spustili su glave i oborili oèi. Samo mladiæ s crnim brèiæima i povezanom rukom gleda ocu drsko u oèi kao da ga podsjeæa da je on tu i ne boji se. Ali mu to ne koristi. Voða razbojnika bjesni, grdi, psuje sve redom, a onda se obara na sina. — Ele mi junaka! Nosi moje ime i ime moje èete pred kojimdršæe èitav kraj od roba do grofa. A ono tamo u Retfali što je bilosinoæ? Gdje si, štene pasje? Govori! Opravdaj se ako možeš. Mladiæ, povrijeðen, sav porumeni, ali nema odvažnosti da pri-govori nego šuti. — èekam samo dotle dok ova žaba ispred mojih nogu skoèi ubaru — i on makne nogu prema životinji što se rastegla na rubusplavi.36

Brzo mladiæ isprsi svoje vitko tijelo pred ocem: — Mi smo se o zapadu sunca prikrali retfaiskom spahiluku,iza perivoja, onako straga, kako ste naredili. Bilo nas je trideseto-rica. Onda smo sa svih strana opkolili dvor. Pozvao sam grofa daotvori kuæu i preda sve: sebe, novae i druge dragocjenosti. Tekšto to rekoh, umjesto odgovora, sa svih strana prosuli su po namametke iz pušaka. Uzvratili smo. I bili bismo prodrli i sve ih pri-gnjeèili, unatoè tome što su oni bili u zakloništu, a mi njima na ni-šanu kao stablo gromu. Ne bismo se mi ni maknuli da odjednom nepadne meðu nas onaj prokletnik.

— Vilenjak na svojem konju paklenom — primjeæuje uz nje-ga snažni razbojnik.

— šuti, Atanacko, neka govori Stjepko.Mladic nastavlja:— I vatra mu pada iz ždrijela, a grive su mu zmije ognjene.

— Eto, rekoh — »ala« te je urekla, smutila ti oèi. Jadni sine,što li si to sve vidio? Kakve ognjene zmije? — Pitajte, èako, druge, eno naših kapetana, Kozloderiæa, Sto-janoviæa i Atanacka, neka kažu je li bilo tako. — Vidjeli smo sve to svojim oèima — veli opet Atanacko, a ko-štunjavi Stojanoviæ dodaje:— Konj mu ima krila kao dva crna oblaka.— A oko njega ðavli pakleni — nadoveže sin. — Kakvi ðavli? Kukavni panduri su to bili — naljuti se Var-nica. — Ludom priviðenja — lukavom radovanje! Jao tebi! — Komandante, varaš se — upadne u rijeè kapetan Stojano-viæ. — Sve je onako kako veli tvoj sin. Svi smo to vidjeli. Pred sto-tinama maèeva, kubura i pušaka ne bismo uzmaknuli — ali predtakvom spodobom — pred zloduhom, što li je — nema borbe. Ba-cio se na nas. Prava strahota! S njegova konja sve samo iskri iplamti, tako mi oèinjeg vida! — I pred paklenim ognjem nije moj sin smio uzmaæi. Zaštosi bježao, sine? To pitam. Odgovori mi na to!Sin odgovara: — Kao da je pakao fastvorio vrata, a tane me baš zahvatilo uruku... — Ne pozna puška kumstva ni strièeva, a najvoli zeca u bi-jegu... I tako ste vi uzmakli ispred bogatog dvorca praznih ruku?— Praznih ruku, ali smo donijeli život da ponovno idemo. — A ja èekam tu ponosan kako æe mi sin napuniti logor bla-gom i bogatstvom, a on gotovo na mene navuèe potjeru. Prokune grdno. Iz oka mu suklja bijes. Onda se isprsi i pro-mrmlja: — Eto, Varnica je gospodario gradovima, selima, gospodskimdvorcima, svi ga se boje u Osijeku, u tvrðavi, u Gornjoj varoši! UDonjoj sjedim poput gospodara, nitko ne smije da mi se ne poklo-ni kad doðem tamo. Vladam èitavom Ðakovštinom i valpovaèkim inašièkim spahilukom. Sve dršæe preda mnom kao trstika na vjetru.37

1

Vinkovaèkom cestom ne može proæi nitko kome ja to milostivo ne dopustim. Ni laða ne može pod Dravom kojoj ja ne bih zavirio u utrobu. Bog je zasadio u Andrijevcima guste šume da mi dadu za-klonište. U Iloku, Brodu, u Vrbanji — dokle možeš okom doseæi — svuda je moje carstvo. Je li tako? Brzo potvrdi krupni Atanacko:— Jest, na vlas tako kao što veliš, gospodaru. — Svi smo živjeli kako treba, imali smo što obuti, odjenuti,što popiti i pojesti. Imali smo u izobilju svega, nas èetrdesetorica,i lijepo bismo doživjeli starost. Je li tako?— Jest. Sve je tako kao što veliš ti — odgovaraju svi. — A veliki i mali župan pa kapetani gradski, knezovi i grofovi— jesu li smjeli samo primirisati kad mi idemo u haraè?— Nisu — nisu, gdje bi oni smjeli! — A sad, eto, meni, slavnom Varnici i družbi pada odjednom.na putove neki »vilenjak« — kako ga vi zovete!— Vitez Hrabren — kažu ljudi. — E sad amo s tim retfalskim zarobljenikom. Pripravite uža-

rena kliješta da mu vadim iz gubice rijeèi. — Eno, pokrili smo ga kabanicom da ne umre od straha pri-je nego ti odrediš što æe biti s njim — odgovori kapetan Atanackoi pokaže na izboèinu nasred njihova logora. Dok jedni poðoše da slamom i granjem hitno nalože vatru i užare kliješta, drugi skinu kabanicu sa èovjeka koji leži u blatu i granju, svezanih ruku i nogu. Zelen je kao moèvara oko njega. Sav blatan. Varnica ga pro-matra, prekrstivši ruke na prsima.— Ti si?— Provizor vlastelinstva u Retfali.— Želim èuti tvoje ime.— Zorislav Moroviæ. — Usudio si se u potjeru za mojim ljudima i pao nama u kri-lo. Pravo ti je — a meni još pravije. Ovamo užarena kliješta!— Ne žeži me, reæi æu ti sve što želiš.— Dakle, u dvorcu su unaprijed znali da mi dolazimo?— Znalo se negdje predveèer.— Tko je to javio tvojem gospodaru? — Zvali su me iz majura. Tamo sam našao u zasjedi pandurei neke momke iz Valpova što su dopratili vlastelina u goste mojemgospodaru.— Gle, i oni pomažu! Dobro — dobro. A dalje?— Tu mi rekoše da »vilenjak« èeka Varnicu. — Ha, tu smo! — veselo usklikne razbojnik. — Izvojevao jeovaj naziv zato što svuda progoni mene i moju družbu. Veæ nasje deset puta natjerao u bijeg. Zato mu se dive. Ali, jao njemu! Aznaš li tko je on? Plemiæ, barun, grof?— To nitko ne zna, pa ni moj gospodar.38

— Ako uzmem užarena kliješta, znat æeš ti vise nego tvoj go-spodar. — Svi su u dvorcu ispitivali jedan drugoga tko je i otkud i kako on to vodi vojnu na razbojnike i tko ga je slao. Znaš, kako jeto u dvorcu, sjede ljudi pa razgovaraju, propitkuju svi i gospoðiceispituju.— Cije gospoðice?— One što su došle u goste.— A nema domaæih?Mladom muškarcu nešto zapne u grlu, ali hitro reèe:— Nema — tamo su samo grofove neæakinje i one iz Valpova.— Dobro. A kako izgleda taj vitez »vilenjak«? — Kako bih znao kad ga nisam vidio. Ali mora biti mlad kadjaše cestama od grada do grada poput vilenjaka. — Po torn se ne može suditi je li mlad. Eto, i ja skaèem nasedlo i jurim kao pero od ptice — hvali se razbojnik. — A, evo,sjedine su mi protkale bradu i kosu od muke i brige za svoju dru-žbu i njen život. Lagan sam, gibak, eh — žene bi to potvrdile da ihpitas — hvali se dalje i gleda oko sebe drugove, tražeæi potvrdu.Odmah se javi Atanacko da zadovolji gospodarevu taštinu: — Laganiji je naš gospodar nego sin mu roðeni, i mlaði odsvih mladiæa. Ni ono ne može namiriti Varnièinu taštinu pa æe samodopad-no: — Ali na što bi mi bila onda mladost da nije ovolike mudrostiu glavi? — Mudrost i mladost — rukom o ruku! — ulaguje se Atanacko, a oni drugi potvrðuju, makar se gdje kojemu pod spuštenimbrcima skriva podrugljivost.

Ali to ne vidi tašti Varnica i uzvikne kao da sam uživa u snazi svojeg glasa, pograbi provizora za svezane ruke i svine ih: — Ne kažeš li što te pitam, platit æeš svojom kožom kao kur-jak! Tko je on? Kako mu je ime? Gdje mu je kuæa? — Kunem se na iysu — na sve sveto — u dvorcu ne znajuništa. Sve što znam, èub sam iz razgovora nekog pandura koji jedoveo vise momaka iz tvrðave. On je rekao da taj vaš progoniteljzalazi u tvrðavu, u franjevaèki samostan — što li. — Kad ništa drugo ne znaš, onda i ne vrijediš. Poslat æu temeðu žabe u moèvaru. Stresite ga u glib — naredi razbojnicima. — Cuj, Varnice, ako moram umrijeti, ubij me kao èovjeka.Živine se potapaju. Ustrijeli me!— Baš zato æu te zagnjuriti u kaljužu.— Pazi, Varnica, da ti se ne vrati što meni èiniš. — Ne boji se Varnica ni Boga. Nad ovom sam zemljom zavla-dao ja. Uzimam što hoæu i robim koga hoæu, potapljam onoga kojimi ne treba, strijeljam onoga koji mi je na putu, vješam onogakoji mi se protivi — a uzimam u službu onoga koji mi treba. Upo-39

II

' i*

korio sam sve do nogu svojih. Razumiješ li to? I pošto sam ovog èasa od tebe èuo sve što znaš i uvidio da vise ne znaš — jasno mi je što treba da radim s tobom. Oni drugi slušaju, šuteæi èekaju, spremni da izvrše svaku zapo-vijed. — Provizore, možeš spasiti život ako ga položiš pred mojenoge! Ha? Cuješ li?— Kako da položim život pred tvoje noge?— Budi mi jatak.— što je to? — Gle ti gospodina koji ne zna što je jatak! Velika je to castu kraljevanju mojemu! Velika i slavna! Blijedi, ukoèeni provizor, oèekujuæi ponudu koju mu stavlja razbojnik na raskršæu života i smrti, pita:— Što mi je èiniti? — Sve što ja zapovijedam — pa makar tražio da sam sebeovjesiš navrh moèvare. Jatak mora dobavljati mojoj družbi hranu,oružje, žito, brašno, ubirati haraè u našim selima koja su otkupilasvoj život. Jatak mora za mene i moju družbu spremati konak kadnegdje najavim svoj dolazak i odgovarati za naše glave. Nikadmi ne idemo svi zajedno, podijelimo se u dvadesetak ljudi, a dru-žba èitava broji stotinu i dvadeset glava. Zinuo si? Zijao bi još triputa da znaš što ne smiješ znati. Dakle, èuj: jatak je moj tijelom idušom — na ovom i drugom svijetu. A imam svakakvih jataka —sedamnaest. Gospoda zovu jataka — uhodom — razumiješ li? Asad ti ideš u onu vrstu jataka koji ima veliku cast i zadaæu.Nesvjesno je provizor zadrhtao od onoga što æe èuti. — Tebi je dužnost da odeš u osjeèku tvrðavu i tamo doznaššto se radi protiv nas — tko radi i kako. Dužnost ti je da javljaššto æe vlastelin uraditi protiv mene. Znam, u nedjelju æe u Valpo-vu održati dogovor gdje i kako bi mi postavili zamku. Hoæu daznam gdje tvoj gospodar drži novce, dragocjenosti. Tvoja je duž-nost da mi sve javiš. ' "— Uèinit æu kako želiš.

Razbojnik mu pogleda u lice, bilo je nasmrt blijedo.— Imaš li ženu i djecu?— Nemam nikoga.— Onda imaš curu? Provizorove oèi izgube i posljednji životni sjaj. Sa blijedih usnica pade odgovor:— Nemam. — Odviše si glasno viknuo, a da bih ti vjerovao. Gle lisice —slutiš zašto te pitam. Znam, ženu, djecu, mater, sve se pregazi kaogrm bazgovine na putu — ali — curu ne! ... Znam ja to bolje odsvih. A gdje ti je cura?— U Beèu.40

— Lijo! Tamo, misliš, ne bih je mogao doseæi! Da hoæu, izvukaobih je carici ispod svilenih skutova. Ona ne mo/.e biti daleko. URetfali je? — Tamo su samo grofice i barunice, a ja sam siromašni pro-vizor. Mudar si, Varnice, i lako ti je domisliti da sam njima samosluga. — Èemu gubim vrijeme? Ne trebaš mi kazati ništa. Nego za-reži pero i piši po svojoj pameti: svake srijede moraš se stvoritiu Cepinu, u onoj maloj drvenjari, seoskoj krèmici, koja je sva ob-rasla bazgovinom. Tamo æeš naæi mene ili moje ljude.— Upamtio sam.— Tako. A sad, moj gospodine provizore, ti si moj jatak.— Znam — odgovori èovjek zamiruæim glasom. — Još ne znaš sve. Kad si jatak, onda to znaèi: ako nešto za-tajiš, ne javiš, ili ako bi se usudio izdati one koji æe doæi po tvojevijesti, znaj: sudit æu ti strahovito!Zorislav zuri u njega kao u živu sablast. — Poubijat æu tvoju rodbinu nadaleko i široko — popalitisela i mjesta gdje stanuju. A dvorac tvog gospodara spaliti dotemelja, Noæu, dok svi spavaju pod krovom, speæi æu ih kao piliæeu krušnoj peæi. Razbojnik malo prièeka i uživa u provizorovoj stravi pa tada naglasi: — Tvoja cura bit æe peèena na ražnju pred dvorcem i tebi zaveèeru, a ti, svezan o stablo, moraš sve to gledati. Tek onda odvestæemo te u moèvaru — za hranu gamadi. Pažljivo motri provizorovo lice kao da u njemu umije èitati. A kad ga se nagledao, zagrmi: — Znam šta misliš. Nadaš se: »Znat æu se ja izvuæi i prevaritiVarnicu«. E, neæeš. Znaj, na grofovskom imanju veæ ima jedan mojjatak ... Razbojnik osjeæa kako tim rijeèima guši mladog èovjeka i na-stavlja svjesno mu zadavajuæi udarac za udarcem: — Taj jatak služi imi za novae. On sve zna — pitat æu ja njega sve o tebi i doznati kakva i tko ti je cura koja æe mi na ražanjza tvoju nevjeru. Znaj, provizore, svuda imam svojih robova, i dokti šeæeš dvorcem u Retfali — voziš se u koèiji tvrðavom osjeèkom,jašeš imanjima znanaca i roðaka svojega gospodara — svuda nadtobom bde oèi mojih jataka i pišu na raèun tvoje propuste i tvojelaži koje mi donosiš. A znaš, sigurno si èuo, ni jedan jatak još nijeutekao mojoj osveti. Sad odluèi — hoæeš li ili neæeš? Nesretnik kao da je ostao bez života. Ne osjeæa ni srca ni daha u grudima. Samo gleda u krvnika èije se usne podruguju, a glas prijeti: — Biraj! Ili u moèvaru — ili se predaj na robiju meni! Odluèiu ovom trenutku. Pazi, odbiješ li — nakon smrti donijet æu ti umoèvaru i tvoju djevojku da se združiš s njome.41

Mladi èovjek gubi snagu. Pred dušom mu magla, — u njoj lik Magde, nježne, s tamnim oèima i milim osmijehom. Ništa nema vise, samo djevojka u bijeloj haljinici koja leprša perivojem ispred dvorca u Retfali. Život gine u mladom èovjeku. Žrtva je ðavla — a s one strane slika djevojke.— Odgovaraj! — vice razbojnik. Kroz maglu gleda ga plahi Magdin pogled, pun neizreèene brige.— Predajem se! — muklo odgovori Zorislav. — Eh, valja ti! I ovako i onako si moj! A ovako možeš imatidukata, budeš li znao uhvatiti vijest kuda idu trgovci s robom, nov-cima, vašardžije s blagom, gdje bogate spahije skrivaju svoje bla-go. Dakle, èuli ste i" vi — okrene se razbojnicima. — On je naš!Odvežite ga! Mladiæa zebe u dnu srca. Haramija mu poklanja život, ali ga èini svojim robom. Ne zna što ga vise ispunjava jezom: smrt ili dobivena cast. Svejedno mu je. I dopušta da èine s njime što ih volja, a Varnica mu prièa: — Po svoj slavonskoj ravni imam takvih jataka. Velikaški go-spodari i njihovi sluge jednako mi služe kad mi dopadnu šaka. Vi-diš, Jeèmenica je okrutniji od mene. On bi te zarobio i uèinio svojim kapetanom. Ja sam mudriji i ne uzimam jatake u svoj logor.A sada da èujem jesi li dosjetljiv: ostat æeš uz mene još koji dan.Reci kako æeš prikazati gospodaru gdje si i zašto izostao. Budeš likazao da si bio moj gost, odmah mora posumnjati da sam te uzeoza jataka. — Reæi æu grofu: najprije sam gonio razbojnike, pao u moèva-ru, ali sam se uhvatio negdje za grane, pritajio i otišao u èepinda javim vlastelinu dolazak beèkog broda. — Gle, još nisi uèinio korak i veæ mi èiniš uslugu. Dolazi be-èki brod? Vozi tovar? Rijeè se mladiæu kotrlja u grlu. Prestrašio se od onoga što je nehotice otkrio i sad ne može vise natrag, a da ne pobudi sumnju:— Obièan brod — putnièki. — Èemu onda javlj'aš èepinskom spahiji dolazak broda? —grmi Varnica, a provizor mirno odgovara: — Zato što æe brodom stiæi odlièni kraljièin izaslanik, a go-spoda u èepinu, u Retfali i Valpovu moraju ga po dužnosti zvati ugoste. I moraju ga doèekati na dolasku da se s njime upoznaju ipozovu na gozbu.— Tako? A zašto dolazi kraljièin izaslanik?— Zbog toga da bi se tri osjeèke opæine udružile.— Protiv mene?— Ne protiv tebe, nego tako — uopæe ujedinile. — Sjekira mi pada u med! Niti ga znaju, a moraju uzeti nakonak carskog èovjeka? Dakle — brod dolazi iz Beèa? Kad?Pitanje zadere Zorislava u dušu, ali mora odgovoriti:— Morao bi stiæi sutra pred zoru.42

— Dobro. Buduæi da tako vršiš svoju dužnost, bit æeš mi gostjoš danas. A sada, braæo, ostavimo moèvaru. Peckaju me komarcii gladan sam. Hajdemo sada u selo Dopsin. Tamo nas èeka ruèak.Sunce je veæ visoko.— Bit æe odviše svjetlosti, gospodaru — veli Atanacko.— što ti buncaš? — otrese se Varnica podrugljivo.— Ako nas gdje èekaju? — Kome se hoæe pod moj nož, bit æe mu dosta svjetla, a èijije trbuh gladan metaka iz moje kubure, i tome æe sunce poslužiti.— Ne ljuti se, komandira, samo sam mislio ...

— Znam kud nišaniš, trljo kukavna! Svi se bojite »vilenjaka«!Ej, Varnice, propade tvoje kraljevstvo kad ti èeta poklekne prednekim gicanom! Hajdemo! Nabost æu ga na nož kao peèeno paèe! Nitko se ne usuðuje odgovoriti. Ne smiju prekinuti Varnicu. On rado pripovijeda, uživa u sebi, u govoru i u svojoj vlasti. A sin, kisela lica, nosi svoju povezanu ruku.— Muka mi je, neæe biti dobro od ovog taneta. — Kad komarcu skineš nogu, odmah su mu crijeva vami!Sram te bilo, toliko bruke zbog jednog taneta. Ili se bojiš da ga jetvoj »vilenjak« zaèarao?— Ne bih se ja podrugivao, oèe ... — Uh, pala muha na medvjeda! — i on se posprdno iskesi. —Zabost æu mu ja papke u ledinu malim prstom. Samo èekaj! Onda odredi nekolicini da idu u izvide. Ukrcali se u èamac pa se povlaèe zelenom vodom. Nadaleko i široko proteže se moèvara. Palaèa kao beskrajna utvrda od kaljuže koja se razlila samo zato da u njoj razbojnici naðu svoje bedeme. Ponosito gleda voða razbojnika u širinu i smije se i razjašnjava provizoru koji je sav utuèen: — Ni kraljica nema toliko vojnika da bi mogla opkoliti Varnicu u èepinskoj moèvari. Moje kraljevstvo i jest moèvara, ka-ljuža, puna gamadi od kojih bi uginule i svetaèke duše, a kamoline bi ti, moj provizore. Tko zagnjuri svojom njuškom u blato mo-jega kraljevstva — nikada vise ne izlazi èist. Nemoj, dakle, tugo-vati za onim što si pjridao meni. U mojem se kraljevstvu ne možeostati djevica. Svaku rijeè razbojnika Zorislav osjeæa kao bodež što mu pro-bada nabrekle rane duše. — Hajdemo — naredi Varnica da se ide iz moèvare putem štosu ga sami izgradili, da se sklonu kad bi se zadržavali u bliziniOsijeka. Doskora stigoše do obale. Opaze kako ravnicom prema moèvari dolazi sedmoro ljudi. — To se vraæaju naši — upozori Atanacko — vode sa sobomnovake. — Samo petoricu vode, a ja èekam barem pedesetoricu — bi-jesno æe Varnica, preskakujuæi lagano preko podignutihi nogostupai psujuæi one koji dolaze.43W&A.

Stigli su na rub bare. Pred njima puca daleka stepa, obasjana jutarnjim suncem. Varnica zaustavi svoje ljude pa gleda niz ravnicu. — Htio bih vidjeti »vilenjaka« da me zaskoèi ovdje! Eno, gle,nadaleko i široko ravno. Jahaè se u daljini prièinja kao mrav, aipak ga zapažaš. Drugo je u Ðakovštini, gdje brežuljkasta zemljakao da ima grudi — pa se protivnik može zavuæi u skrovište i doèe-kati me u zasjedi, ali odavle æu ga istresti kao gnjilu krušku sastabla. Dvojica razbojnika stigoše do moèvare, vodeæi petoricu seljaka. Prvi, jaka koštunjava ljudeskara, pozdravi i javi: — U èepinu su mi naši rekli gdje se nalaziš, komandiru! Do-lazim, eto, iz Ðakovštine.— Gdje su novaci?— Ovdje su — petorica. Vise nisam mogao dovuæi.— Zar su tamo pomrli muškarci? — Slušaj što je bilo i sudi. Veæ je tome sedmicu dana kadja u Ðakovo. Narod baš u crkvu, propovijeda biskup. Pogani tebei sve nas, a ljudima prijeti paklom ako bi se novaèili u tvoju èetuili da nam budu jataci. Prikazuje nas kao zloduhe. Zove nas gusa-rima, krvnicima, i još kojeèim. Nakon mise narod pred crkvom,

osluškujem što govori svijet. I tako slušam gdje ljudi prièaju o vi-tezu Hrabrenu, vilenjaku, èarobnjaku, koji se bratimi u šumi s vila-ma, ima veliku mod i tebe æe uništiti, pa nikome ništa. æuvši to, jai desetorica tvojih ljudi odemo u selo novaèiti u naše èete. I štodoživjeh?— Usudiš se isprièavati? — Utaman tvoje prijetnje osvetom. Kad sam pošao selom danovaèim, nitko neæe — kažu, »dušu izgubiti«. A mi tada užgemo selokao lojanicu — pa idemo u drugo. Kad najednom dojuri na konjuneka grdna prikaza. Sve mu lete krila, a na glavi tuljac i udri nanas! S njim dvadeset momaka. Bijemo se. Njegovom konju živioganj iz ždrijela skaèe. Ljudi se naši prepali i neki padoše kao mr-tvi, a ostali pobjegnu netragom. Seljaci nam se oprli i tako sam,eto, prisilio samo petoricu kukavica da nas slijede. Zubima škripi razbojnièki voða, kune i punom pregršti sipa prijetnje: — Oj, ti, zemljo, na kojoj stojim, neæeš se osloboditi Varnice!Deset godina gospodarim tu ja i nitko mi neæe rasuti moje carstvo!A sad pogledajmo ovu raju — i okrene se prema seljacima.Blijedi, uplašeni, izmoreni, beznadni. Varnica priðe k njima. — Sada stupate u moju èetu i znajte: pokoriti se valja mojojzapovijedi. Dobit æete kubure i sutra sa mnom na plijen.Premda im strah koèi usta, ipak se jedan odvaži: — Pusti nas kuæi — djeca, žene èekaju nas. Ne možemo miubiti èovjeka! Bogatiji je suhi krušac nego oteto blago ... — Gamad prokleta, kukavna, znate — tko je došao do mene,ne može više natrag.44

— Smiluj se — mole oni. — Eno, cestom idu trgovci — upozori jedan iz izvidnice, do-trèavši sav zadihan. — Dajte im oružje da vidim kakvi su na djelu. Udrite trgovceako se usprotive da izruèe svoje novce! Seljaci poniknuli, spustili glave. Tijela im klonuše, samo duše prosvjeduju protiv zapovijedi. Ne primaju oružje i mole:— Ne možem razbojnikovati, ogriješiti dušu.— Bacite ih u moèvaru! A vas desetorica hitro na trgovce.Seljaci padaju na koljena.— Smiluj se, služit æemo ti — ali pokloni nam život. — Nema života nikome tko nije moj rob! Neæu ove kukavice!Cim se pruži prva prilika, oni æe nas iznevjeriti. U moèvaru snjima! Razbojnici vuku ljude što se hvataju o stabla i šikarje, stra-hovito vrišteæi. Mole, vièu, zaklinju — zovu pomoæ. Uzalud. Okrut-ne ruke hvataju njihova tijela, zaljuljaju ih i odbacuju zrakom u glib moèvare. Jezivi glasovi — hroptavi krikovi ljudi što se guše, tonu, hvataju se za bilje, po koji grmiæ moèvare i opet tonu, bacaju se uvis kao uhvaæene ribe, opet se pomaljaju — u groznoj borbi za život — i nestaju ... Mladi je provizor okrenuo glavu od moèvare. Smuæuju ga glasovi nesretnika. Varnica im podvikuje kao da gleda plesacie u kolu i onda veli: — Ovako æemo odsad s ovom gamadi. Poderanci, prosjaci, tre-bali bi mi zahvaliti što ih uzimam u èetovanje da žderu i piju.Gladna raja, ni krpe nema pod sobom, ni žitne petljike nad gla-vom, a ljude ubijati ne može! Neka crknu da im duša što prijeuðe u nebo!I nasmije se okrutno. — Ovakvu gamad ne treba novaèiti. Samo takve koji su veæokusili peèenje. Bit æe im krivo ostaviti pun stol i gladni leæi uzemlju. Jesi li razumio?

— Jesam, komandiru — veli ovaj što je doveo novake. — Traži ljude koji imaju i žele imati na ovom svijetu blagai lagodnog života, a ne ljude slabe pameti koji trabunjaju o pošte-nju. Hajdemo! Naš jatak u Dopsinu èeka nas sa èitavim selom.Tamo nam je prespavati i opremiti se za sutrašnju noæ. — Zar ima nešto novo, oèe? — progovori napokon harami-jin sin. — Ima, ali onamo æu voditi ja. Tebi bi ispalo kroz prste kaoprošle noæi.— A jatak ide s nama?-— Trebam ga. Svjetlost sunca udara u oèi mladom provizoru. Šešir mu je ostao negdje u moèvari. Njegova odora je blatna, rastrgana, hla-èe su se prilijepile uz noge. Haljetak je pun kaljuže, suši se na nje-45

govu tijelu. Lice mu je pokriveno blatom iz kojega vire samo oèi. Tako iznakažen, ide pokraj njih bešæutno. Prošla je noæ ubila u nje-mu život. Tonuo je u moèvari u sigurnu smrt, a on da su ga izvu-kli razbojnici i spasili mu život da mu ga uzmu na najsramniji na-èin. Još mu èitavu dušu potresaju grozoviti krikovi nesretnika nad kojima je zlo u ljudskom tijelu izvelo strahoviti sud. Ne osjeæa nièega, ni boli, ni straha. Nastupio je osjeæaj potpune ravnodušno-sti prema svemu svijetu i samom sebi. Osjeæa se poput žive lešine. Jedva razabere da su stigli u selo. Ljudi im dolaze u susret. Svat-ko nešto drži u ruci — zdjelu, barilac, sud, lonac, košaru. Tako ljudi doèekuju razbojnike. Ovo pobudi njegovu pažnju i stade gle-dati oko sebe. Prvi pogled pade mu na Varnicu. Isprsio se, dignuo glavu, poprimio izražaj važnosti, strogosti, dostojanstva. Èini se da, ujstinu, sebe smatra kraljem, a ovdje ga doèekuju njegovi podanici. S poèitanjem i strahom gledaju u njegovo okrutno lice. Donose njemu i njegovoj družbi peèenja svake vrste, svježe peèenog kru-ha, kolaèa, vina, voæa, Svatko nastoji da privuèe njegov pogled da vidi tko mu je koliko spremio. Prima on sve to milostivim kima-njem glave, ali .ne udostoji nikoga pogledom ni jednom rijeèju. Praæen od dvojice najboljih seljaka uðe u jednu kuæu. Za nji-me kapetani: Atanacko, Stojanoviæ i Kozloderiæ. Ostale su pozvali k sebi drugi seljaci. Netko spazi provizora pa se nasmije:— Gledajte èovjeka od suhog blata. Što æemo s njim?Odoše upitati u Varnièino sklonište. Odmah iziðe Atanacko iodredi gdje æe ukonaèiti provizora i kako ga seljaci imaju èuvati dok razbojnici spavaju. Provizor osjetj kako mu se lice steže od blata i zamoli da mu dopuste da se oèisti. Atanacko mu dovikuje: — Ej, gospodine, ne miriši ti uspomena na moèvarno tloiHajde, operi se! Stajao je kraj njega dok je skidao blato s lica, vrata i nogu. Na èišæenje odijela ne bi mogao ni pomisliti. Hladna voda ga osvježila i oživjela mu misli koje su veæ zastale kao da su i one oblijepljene kaljužom. Atanacko odjednonV stade da ga pozorno promatra. Onda ga preda dvojici seljaka i odredi neka mu dadu jela i ležaj, ali da bude pod stražom.Zorislav pita razbojnika:— Zar nije komandant odredio da idem u Èepin.— Dakako da je odredio, ali još prièekaj.— Možda još štogod želi od mene?— Žuri ti se? Zašto?— Jedva èekam da promijenim odijelo, a valjda i konak. — Komandir te je nešto trebao — a dotle bit æe ti sna i na si-jenu.

I ode opet u kuæu k voði razbojnika. Taj se veæ svlaèio kraj postelje od perine. Atanacko klekne pred njega na zemlju i stade mu svlaèiti èizme. Uz to mu prièa:46

— Provizor je oprao lice i, kad tamo, ispod blata izmilji bašljepota od mladog èovjeka. Bjeloputan je, a plavokos — velim, go-spodaru, lijep je. Još nisam vidio tako lijepog provizora — i mladog — bit æe mu kojih dvadeset godina, koja manje, koja vise, aprelijep je da bude u Retfali samo provizor. — Gle, ala mi baš dobro razmišljaš, Atanacko. Vidi, vidi! Bitæe tako, samo se izdao za provizora, a možda je bogat i odlièan go-spodin. Još mogu zaraditi ako ga prodam. — I platit æe za njega otkupninu. Neka otkupe mladog èovjekakoji je tebi jatak. — Ah, dopada mi se kad mogu nekomu uèiniti psinu, onakokaljavu, kužnu, da mi vrcaju suze od smijeha. Otkupit æe oni svo-jim novcem — mojeg jataka. — Mudrosti tvojoj nema premca — hvališe Atanacko svojegvoðu. — A kad bi i bio samo provizor, ima djevojku, ona æe dati,a valjda i grof. — Vidjet æemo, a ti se sada pobrini da nam selo dade nekolikoèestitih kola s dobrom zapregom.— Kamo to hoæeš, gospodaru?— U Bijelo Brdo.— A èemu? — Znaš i sam, bliže mi je iz Blijelog Brda k brodovima, makarje to slab posao. — Da, da, slaba vremena za plovidbu. Ah, nekad su rijekomplovili beèki brodovi kao guske barom. — I bili su masni u svojoj utrobi. Ih, znao sam izvuæi džigericuiz trbuha takvom brodu — punom zlata za vojsku. — Tu su te i uhvatili i odveli u Graz u kraljevsku tvrðavu natamnovanje. — Osvetit æu im se, Atanacko! Oj, kako æu se osvetiti! Veæmi se raða osveta, a ne mogu mi ništa. Bijelo Brdo moja je kulaponajvrednija! — Skrili bi te tamo seljaci pa da sama kraljica i carica side sprijestolja i ode za tobdm u Bijelo Brdo. — Ni njezina garda ne bi se usudila na onaj otok uz BijeloBrdo. — Nebesko mjestance, gospodaru, sa svih strana zagrljeno de-ruæom rijekom, a na dnu èekaju virovi, kao gladni zmajevi, daprogutaju ljudska tjelešca što ih spustiš u grcavu vodu. — Ha — ha! Bit æe belaja, Atanacko, kakvog ne vidješe raz-bojnici Varnièinog carstva i kraljevstva. — Vidim, moj premudri komandir smišlja nešto èemu se nigeneral ne bi dosjetio.— Ðavolski pogaðaš. Uzmi sa sobom dosta užeta za ribolov.— Uzet æu, premda u Bijelom Brdu imaju svega. — Sobom æemo povesti i lijepog provizora — kako li se onozove? Jest, Zorislav.47

— nešto. Baš zgodno ime. A što æu reæi ako tko doðe daga otkupi? — Dovedi ga pred moje Iice da èujem tko ga priželjkuje. Asada se pobrini za sve što rekoh i šalji nekoliko njih da obavijeste

Bjelobrðane tko im dolazi. — Hoæu, èim se vrate oni što su otišli na èepinsku cestu hvata-ti trgovce.— E, dobro, spava mi se!I Varnica sklopi oèi. Veæ je ležao u postelji, a njegova ulizica izlazi iz kuæe i nare-ðuje selu: »Tišina i mir — Varnica spava!« ...Selo bdi i miruje da razbojnici mogu spavati bez smetnje.DVORSKI SAVJETNIK WEBER U predveèerje Dravom plovi laða. Na gospodskoj palubi sjede odlièni putnici. Tri dame, dvije od njih mlade djevojke — izgledaju sestre. Treæa im je pratilica. Podaleko od njih udobno se smjestio odebeli gospodin u putnom odijelu. Neprestano navlaèi na glavu vunenu kapu da se zaštiti od povjetarca. Njemu nasuprot tri gospo-dina u èizmama i širokim sivim ogrtaèima. Na glavi im šeširi od pusta. Neprestano se svaðaju, raspravljajuæi o žitaricama i vinu. Debeli gospodin dobacuje im prezirne poglede i svaki èas mršti usta nad njihovim graðanskim razgovorom. Otmjena gospoda šute. Djevojke sanjarski promatraju široki i daleki tok rijeke. Oèito èeznutljivo oèekuju nekoga tamo daleko kamo putuju. Medutim, pratilica ih opominje da ne bi slušale razgovor tro-jice muškaraca, makar ?u one daleko mislima i duhom. Dok ovako propovijeda, svakog èaša pogledava dolje na rub palube gdje se vrlo udobno smjestio gospodin. S oèitim zanimanjem promatra nje-govu èvrstu, jaku pojavu visokog stasa, pravilno razvijenu, i oštri profil obrijana lica. Vlasulja mu je svezana vrpcom unatrag. Od vremena do vremena prinosi k oèima naoèale na dršku. Ogledava okolicu obiju obala, onda uzalud baca poglede mladahnim djevoj-kama. Umjesto njihove pažnje, susreæe zanimljivi pogled njihove ugojene lijepe pratilice. — Cini se da vas dvije izazivate pogledima ovoga gospodina. Pazite, tužit æu vas majci kad stignemo kuæi — prijeti guvernanta. — Veæ sutra smo tamo. Njih nikako ne zanima odgojiteljica pa gledaju u smjer kojim plovi lada.48mm-

Gospoða nastavi da promatra muškarca. I njegovo držanje i odijeio nose biljeg otmjenog društva. Dugi haljetak od svijetlo sme-ðeg finog sukna, prsluk od modroga, sa svijetlim pucetima, putne cipele i visoki šešir. Svakog èasa dolazi k njemu sluga da vidi treba li gospodinu štogod. S druge strane opet se pojavljuje neki mlaði, plahi gospodin i propitkuje:— Visokorodni gospodin me ne treba?On spusti naoèale što vise na svilenoj vrpci i napokon primijeti: — Gospodine tajnièe, niste li veæ èuli da su ove obale nesigur-ne zbog razbojnika?— Svuda ih ima, preuzvišeni gospodine. Putnici se obazru na njih. Trgovci u èasu prekinu svoje raspra-ve o cijenama žita. Svi na palubi skrenu svoju pažnju na otmjenog gospodina i njegova tajnika. Njihov razgovor potpuno im je poremetio radost putovanja. Sve ih obuze nevoljkost i neprijatnost, poèevši od ugo-jena gospodina do stidljivih djevojaka. Lijepa obla gospoða uhvati priliku da se uplete u razgovor s otmjenim gospodinom: — Zar je moguæe da su u ovim krajevima razbojnici opasnièak i za laðe?Gospodin se okrene dami, pokloni i uljudno odgovori: — U Beèu se pripovijeda da je negdje ovdje neki kraj kojisu razbojnici okupirali i nitko nije siguran od njih. — Kako je moguæe da razbojnici okupiraju èitave krajeve? —klikne gospoða. Gospodin se trgne, ustane. Citava njegova pojava izražava da je uvrijeðen.— Dama je oèito iz inozemstva kad govori tako?— Jest, ja sam inozemka.

— A ja sam, gospoðo, savjetnik njezinog velièanstva kraljicei carice Marije Terezije. Sva je protrnula. Mlade djevojke pažljivo pogledaju carièina savjetnika. Trgovci pokorno ustanu kao da æe se pokloniti. Debeli gospodin razrogaèi pogled i pokuša dignuti svoje ugojeno tijelo. Savjetnik zaokruži pegledom svoje suputnike i s neprikrivenom ironijom stade ih umirivati. — Dok sam ja ovdje, ne bojte se nièega. Ja, moj tajnik i sluga,dobro smo naoružani. I laða je opskrbljena obranom. — Naravno, savjetnik njezinog velièanstva ne može putovatisamo tako — primijeti jedan od trgovaca. — Mi se i ne bojimokad znamo u kakvom smo društvu. Ipak je spomen na razbojnike na èitavoj palubi izazvao osje-æaj nesigurnosti. Gospodin je to opazio i smjesta se stade ispri-èavati. — Zalim što sam gospodu i dame ponešto zbunio. Mene je samo zanimalo kada demo prolaziti kroz opasne krajeve. Meðutim,razbojnici su kopneni pljaèkaši i ne dolazs na laðe. To je osobinagusara na moru. 4 Zagorka: Vitez slavonske ravni

49

— Kad uzvišeni gospodin tako uporno uvjerava, onda se doistane trebamo nièega bojati — veli gospoða, samo da nekako zavuæerazgovor. On joj uzvrati sa smiješkom. Pošto je to primijetila, iskoristi priliku da gospodina pogleda zamamno. On odvrati naroèito naglašavajuæi: — Bila bi gotovo uvreda za svu gospodu kad bi se lijepe gospo-ðe bojale. — Sada upravi rijeèi samo njoj:- — Ni jedan razbojnikne bi smio u blizinu one koju ja branim. I veæ žalim što mi te grdnerazbojniæke ljudeskare neæe pružiti priliku da iskažem svoje po-klonstvo Ijepoti... Rumenilo udari gospoði u lice i ona zaboravi skinuti sa savjet-nika svoj žarki pogled. Pomalo se on primakne gospoðama. Koji put je pokušavao svo-jom pozornošæu poèastiti mlade djevojke, ali one se ne brinu za njega. Tako ga posve zaokupi lijepa njihova pratilica. Suputnici su se veæ stali smješkati, pokazujuæi na njih dvoje, zbliženih te-mom o razbojnicima. Kod veèere su sjeli zajedno i pripovijedali o svaèemu, što opet mlade djevojke nije zanimalo. Najzad su opet poèeli razgovor o razbojnicima. On se živo razglagoljao, prièajuæi zgode sa svojih putovanja koja je morao poduzimati kao tajni savjetnik njezina velièanstva. A tu se èesto susreo s razbojnicima, ali ih je svaki puta nadmudrio, nadjaèao snagom svojega tijela i vještinom svog pišto-lja. I sada posegne u džep haljetka i pokaže gospoði lijep pištolj okovan srebrom. — Ovim sam se dosada barem deset puta obranio od razboj-nièkih napadaja. Vješta ruka, dobar pištolj, siguran nišan i, daka-ko, potpuna prisutnost duha — to je isto tako važno kao vojsko-voði strategija, oštro oko, intuicija da pogodi u kojem èasu valjaneprijatelja zaskoèiti, nadmudriti, obiæi i pogoditi ga usred èela. — To su sve svojstva velike mudrosti i tjelesne snage, svojstvakoja vi, uistinu, posjedujete u izobilju. Upravo sam sretna što samse upoznala s takvom državnièkom mudrošæu i s muškarcem tolikehrabrosti.-U vašoj blizini ne bih se bojala putovati ni meðu Iju-doždere. — Veoma sam sretan i molim neka se vaša milost potpuno po-vjeri mojoj zaštiti ako bi nas zadesila kakva neprilika. Na žalost,ta me sreæa ne može zadesiti. Kad bi razbojnici i pokušali napastilaðu, ne bi joj se mogli ni približiti, sve bismo ih pobacali u vodu!

Gotovo sam nesretan što nemam prilike da se borim — za vas, div-na ženo — šapæe on.Svi poðu na poèinak. Lijepa dama pruži gospodinu savjetniku ruku, a on zahvali vre-lim cjelovom i gleda je žarko. Ona uzvrati. Mlade djevojke prekinu njihovo udvaranje i obu-ku joj ogrtaè.Svi su se povukli u kabine.50

liar

Makar da su sebi uzajamno zaželjeli laku noæ i ugodne snove, ipak nitko nije mogao usnuti. Tema o razbojnicima razbudila im živce i neprestano su razmišljali o grdnim, crnim pojavama s ku-burama u ruci, kako se u mraènoj noæi pojavljuju na palubi. Uzalud su putnici željeli san. Strah im je ušao u kosti i svatko se samo prièinjao da spava. Nitko nije htio da prizna pred drugim što mu se vrze glavom. Tek kad se vani stala bijeljeti zora, proðe ih strah i oni zaspu èvrstim dubokim snom.

I

Duboka rijeka valja se koritom. Na splavi stoji muškarac i gleda prema otoku. Tamo iza grmlja pojavi se bradati lik i dade znak rukom. Èovjek na splavi položi dva prsta na usta i zazviždi. Usred otoka pomoli se neko lice i prenese zvižduk dalje. Odmah zatim iz grmlja otoka padaju u vodu èamci. U njih se spuštaju ljudi, izašli iz guštare. Svi su u odijelima ribara, splavara, vodenièara. Polagano oti-skuju èamce i splavi uz vodu, razapinju mreže, spremajuæi ribolov. Na splavi su naslagane pune vreæe pa se èini da ljudi voze robu ne-kud na prodaju. Polagano veslaju uz vodu. Camci i splavi se razilaze s jedne i s druge strane kao da nisu zajedno ušli u vodu. U prvom èamcu sjedi èovjek erne brade, na glavi mu široki šešir. Odjenuo je samo platnenu košulju i prebacio poderani ha-teljak. Kraj njega na klupi leže posude s ribama. Uz njega poni-zno stoji snažni plavokosi èovjek, dok bradati govori: — Ti samo šuti, Atanacko. Ja æu govoriti. Takve ribe ne mogumimoiæi, a kad i bi — sila boga ne moli. Tko umije, tomu dvije. — I kraljevsku biste laðu vi, gospodaru, mogli uzeti pod svojpazuh kao moj stari šešir. — Takvi se brodovi nadaju razbojnièkom napadaju samo unoæi. Baš zato Varnica ide -danju da bolje zagleda u utrobu laðe.U mraku se može tko sakriti, a na bijelom danu svakog imam naoku i, kvrc ovamo — kvrc onamo, i sve se za èas kupa u valovima— ako ne posluša.— Eno laðe! — Samo veslaj prema sredini tako da æemo joj doæi baš suèe-lice. Oni drugi neka polagano veslaju za nama. Atanacko se nešto ogledava obalom. Varnica ga slijedi po-gledom. — Kao da nekog oèekuješ? Valjda ne misliš da æe »vilenjak«pojahati rijekom? — Da je baš i vilin sin, ne može mu to uspjeti. A nema splavikoja bi ga prevezla kad je sve u našim rukama. Jedino, ako nasizda tko od splavara.4* 51

— Paze oni jedan na drugoga. Znaju — ako jedan izda, svi suna dnu! Zato i kažnjavam sve jer tako jedan drugog drži na oku daoèuva svoju glavu.

— Pametan si ti, Varnice.— Pazi, laða se približuje. — Tamo sve sigurno tvrdo spava — budni su samo oni kojisu u službi.— Veæ su nas izdaleka opazili. — Vise ribice nego nas. Uhvatit æe se, a da ne ispalimo nimetka. Mirno plovi laða u bjelini zore. Veslaèi rade monotono svoj te-ški posao.Dvojica oboružanih vojnika pokazuju prema èamcima:— Gle, koliko ribara! A baš su bili sretni u lovu.— Èovjeku porastu zazubice. — I splavari voze ribu. živo je tu — primijeti kormilar i zi-jevne. — Ah, svu sam noæ na poslu. Nije šala. Savjetnik mora stiæiu odreðeno vrijeme u Osijek. Onda opet promatraju splavi i èamce s ribama. Plove im u susret, primièu se bliže. Svi dolaze na okup, u dvije skupine, s jed-ne i s druge strane.Veæ su blizu broda. Bradati ribari nude vièuæi:— Uzmite ribe!— Pošto ih daješ?— Koliko-toliko, samo da prodamo. Hajde, zaustavi laðu!Upravljaè broda odluèi i dade zaustavi ti laðu. Varnica skoèi na brod. Za njim Atanacko i ostali kapetani. S one strane laðe, sa splavi i èamca, poletjeli svi na palubu. U ljude zijevnuše kubure. Vojnici na brodu jedva trgnu oružje, ali su ih razbojnici pograbili. Natežu se samo kratak èas i veæ su se ljudi kotrljali u vodu, pogoðeni hioima iz kubura. Na brodu su oèekivali ribare i svatko je zaskoèen, preneražen. Varnica i njegovi ljudi iz-veli su napad strelovitom brzinom. Hitno padaju zapovijedi, još hitrije iz izvršavaju i, kao da su èitave dane vježbali liapadaj, razoružaju èetvoricu vojnika koji su èitavu noæ stražarili. U dremljivu jutru Varnica zagospodari palu-bom pa se uputi na dno laðe. Gospodin kraljevski savjetnik usnuo je tek pred jutro. Èini mu se — sanja da sam sebe vidi kako spava potpuno odjeven i da se prepao, otvori oèi, a pred njegovim nosom oènjak kubure. Zuri u tu strašnu cijev koja se zagledala baš u njegovo èelo. Oblije ga znoj i klonuše mu ruke. U džepu mu je srebrom okovani pištolj. Zna to, ali se ne smije maknuti i ne može diæi ruke, netko ih èvr-sto drži i veže. I zablista u neèijoj crnoj ruci njegov vlastiti pištolj. A on leži tu na zemlji bespomoæan. Negdje kraj sebe èuje zapoma-ganje ljepotice. Razabire toèno kako lijepe usne zovu njegovo ime, oèekujuæi od njega obeæanu zaštitu. On, junak, diplomat, snaga uma, vješta ruka, prisutnost duha — leži svezan i ne može ustati52

A T-

i pohititi k jednoj ženi da iskaže svoje poklonstvo ljepoti. Neka snažna brkata i bradata ljudeskara stoji nad njim, nešto ga pita, ali on ne èuje i ne razumije. Pograbili su ga, nose ga nekud, lebdi u zraku, onda opet pada. Prestravljeni krik žene još mu je u ušima. Ipak mu se èini da je otvorio oèi. Da mu se bjelasa u zjenicama, sva se laða kupa u svjetlu dana. Prièinja li mu se sve to? Kao da vise nije san? Razabire lju-de, vidi svojeg tajnika i slugu, ali leže s njime zajedno u nekom malom prostoru, sasvim uzanom. Zar je ona velika laða postala najednom sasvim mala? Hi sanja da je postao ribar? Uza se osje-æa miris riba i èuje pljusak vode od vesala. A ona velika laða nad njim kao da leti zrakom. Kakav je to ludi san? Nema sumnje, velika laða ide dalje, a on se pomièe nekud prema obali. I one splavi i èamci silno žure i èuje jasno brze odredbe, zapovijedi, što li? — Samo hitro. Kako je taj prokleti vilenjak mogao naslutiti daidemo na ovu laðu?

— Ne troši rijeèi. Nema ni splavi ni èamca, dakle, nas nemože hvatati. Svi su splavari i ribari moja posada.— Doskora æe i oni imati svoje èamce i splavi.— Neæe dospjeti — tako mi pakla! Samo hajde!— Evo, gle, tamo su na obali njegovi momci. Oèito vijeæaju.— Ali njemu nema ni traga.— Jer ne vidiš tuljca na glavi. Možda je baš ondje. — Ne drljajte jezièine — opominje grubi glas — i veslajte. Jošuvijek mu može kakav pakleni vrag posuditi èamac! Sluša svezani savjetnik na dnu èamca, a ne razumije ništa i ne usuðuje se osloviti svojeg tajnika ni slugu. Boji se dokaza da sve to nije san, nego kruta Java. èamac se približi obali i zaèas nestaje u šikari. Ribari uhvatili savjetnika njezinog velièanstva za noge i gornje tijelo pa ga dižu i povale u grmlje. Netko mu odveže noge i onda ga dignu, i kad je htio pogledati ljude oko sebe, padne mu na lice debelo platno. Onda ga uzimaju za ruke jvode ga. Nastoji probuditi zaprepaštene živce i sabrati svijest. Sve mu vise biva jasno što se dogaða s njim. Èitavu je noæ bdio s pištoljem u ruci, potpuno odjeven, opremljen i pripravan da doèeka razboj-nike. Što je bilo naravnije nego li da zaspe kad je zabijelio dan? A baš u tom èasu došli su oni i svezali ga u snu. Što se dogodilo s onom Ijepoticom koja ga je tako dozivala? Vidio je laðu kako plovi dalje, ali nikoga od putnika nisu poveli sa sobom, osim njega i njegova dva pratioca. Zašto baš njega? Hoæe li tražiti otkupninu? Tada osjeti da su ga posadili na konja i da ga vode. Hoæe li ga ubiti? Orobiti? Sve su to mogli veæ i uèiniti. Znaèi da æe ga zaro-biti i tražiti otkupninu od kraljice. Jest, to æe uèiniti. Ah, kraljica neæe èasiti da otkupi svojeg partnera u igri na karte. S njime naj-53

radije igra nakon objeda, tajno, da nitko ne zna. Zlobni ljudi vje-èno su joj spoèitavali kartašku strast, a on je diskretan. Zato ga kraljica i zove. Da, ona æe odmah otkupiti svojeg igraèa. Tako razmišljajuæi, predaje se sudbini.

Debelo platno padne savjetniku s glave. Svjetlost sunca zaiskri mu u zjenicama. Žmiri i prilagoðuje se svjetlosti. Istražuje gdje se nalazi. Niski strop neke sive stijene, drvena postelja, stol, klupa, mala èetvorokutna rupa umjesto prozora. Uzdahnuo je, progo-vorivši:— U razbojnièkoj sam spilji.— Kad ste vidjeli u ravnici kamene spilje, uèeni gospodine?Grubi mu se glas podruguje i on se obazre. Pred njim stojiuspravljen snažan bradati razbojnik, crnoputan, nasmijana pogleda. Gleda ga savjetnik poput èuda i pita:— Vi umijete njemaæki? •— Ha! ha! Komandant razbojnika umije vise nego što mislite, carski èovjeèe! Savjetnik ga promatra od pete do glave. Ne, ovaj èovjek nije otmjen. To svjedoèi èitava njegova pojava, a ipak, otkuda tako vješto govori njemaèki? — Vidim, ne vjerujete svojim ušima — smije se razbojnik iprogovara opet na njemaèkom jeziku: — Razjasnit æu vam. Svoje-dobno sam pobjegao iz Trenkove èete i odluèio da radije pljaèkamvojnièke laðe. Sve je išlo dobro, samo nisam znao njemaèki. Nekinarednik spazi me na palubi i nešto upita njemaèki, a ja ne umi-jem da odgovorim. Posumnjao je i zatvorio me. Tako sam dospiopred vojnièki sud. OsudiLi me na neku tvrðavu u Grazu doživotno.U tamnici sam razmisljao kako sam im to ludo pao u ruke i odluèiouèit æu njemaèki dok mi se ne bude njemaèka rijeè sklizala jezi-kom kao rujno vince grlom. I tako ja bubam pet godina. Moj èu-var i svi drugi raznježili se i veselili kako se razbojnik obraæa kdobru. Umjesto da shuje kako bi pobjegao, on se daje na uèenjenjemštine. I tako nauèim baš kako treba. Jednog dana pruži mi se

prilika, udarim dva èuvara, ubijem obojicu, uzmem jednom odoru,obuèem se, odem lijepo u noæi iz tvrðave kao pošteni èuvar razbojnika. Vidite, korisno je kad se koješta zna. Sto sada vi ovdje sje-dite, tome je krivo što sam ja pet godina uèio taj carski jezik.— Molim vas recite mi što ste uèinili s onim gospoðama? — Gle, gle! Morala vam se jedna ušuljati u srce kad pitate.I ja volim žene i zato æu vam odgovoriti. Nisam uèinio ništa drugos njima, veæ sam samo oslobodio njihove ruèice narukvica, ruži-èaste uši naušnica, svilene vreæice dukata. I pustio ih da plovedalje. To sam uèinio i s ostalim putnicima, ponajprije zato što supokorno stresli novac, a onda zato što mi se žurilo da me ne zate-èe moj pakleni progonitelj.54

— A moj tajnik i moj sluga? Gdje su?— Spremio sam ih u nešto manje raskošnu sobu.— Zašto ste od putnika poveli samo mene? — Ne mogu dopustiti da carskog i kraljevskog savjetnika nepozovem u goste i da se s njim malo ne porazgovaram na carski...— Razumijem! Tražite otkupninu? Koliko? — To æemo nas dvojica još proraèunati. Sada se lijepo odmo-rite, visokoroðeni gospodine, dok istražim vašu prtljagu. — Uzmite sve pa me pustite da idem. Neæe vam biti na sreæuako zadržite kraljièina izaslanika. Sama kraljica poslala me u osjeè-ku tvrðavu — dakle ... ?— Ne treba mi tumaèiti. Znam sve, zato sam i zaustavio ovu laðu na kojoj ste se nalazili.— Znali ste? I baš radi mene ...— Samo radi vas sam navalio.Sada Varnica namršti lice i upita savjetnika strogo:— Kad ste bili posljednji put u ovom kraju?— Nikada nisam bio. Da barem nisam nikada ni dolazio. — To je vaša nevolja. A kad biste se za jedan dan spasili izmojeg ropstva? — veli razbojnik i oštro ga uzme na oko.Zraka nade poleti savjetnikovim Hcem i on digne glavu:— Kako? Recite mi uvjete.— Uz otkupninu.— Gdje da za jedan dan dobijem taj novae?

— Imenujte mi svoje znance u Osijeku i okolici!Savjetnik klone i sav se pokunji:— Nemam znanaca.

— Kako ih ne biste imali? Visoka gospoda imaju uvijek znanaca i veza. Možda u vlastelinstvima Valpovo ili Retfali, èepinskiAdamoviæ? No? — Nitko nije moj znanac. Sve su moje veze samo u Austriji —ovdje nitko.— Zapovjednik tvrðave grof Kegleviæ? — Ni on me ne poznaje. Ako ne vjerujete, evo, imam preporu-èeno pismo za njega da mi bude na ruku jer sam naroèiti pouzda-nik carice. Pogledajte meðu moje spise. »Dakle — nema znanaca, niti ga tko ovdje poznaje« — opetuje u mislima razbojnik, a onda æe glasno: — Zlo je to kad nikoga nemate tko bi vas prepoznao. Morate

èekati dok doðe otkupnina iz Beèa.— Ali kad bi netko odnio preporuèeno pismo u Osijek?— Ne može se kad nemate znanaca u ovom kraju. — Ludo je što sam došao, vrlo ludo, ali kraljica je htjela!Što æu sada?Savjetnik se sav snuždi. A Varnica ostavi savjetnika u neizvjesnosti što je nakanio s njime.55

Savjetnik razgleda uzani prostor sobe, a onda turi glavu kroz prozorèiæ da se snaðe u kakvom je to kraju. Ne vidi ništa do viso ke guštare, neba i jedne bradate pojave, naoružane puškom i kubu-rama o širokom pojasu od kože. I taj ga èovjek gleda, prijeteæi. Jasno mu je, èuvaju ga straže. Odavle mu nema spasa. Po onom što je mogao vidjeti kroz taj prozorèiæ, razabire da je u kraju od samo nekoliko kuæica. Dok on razgledava svoje jadno konaèište, s dru-ge strane njegove sobe ulazi Varnica u malu komoru. Uz prozorèiæ sjedi provizor iz Retfale. Pred njim na koljenima arci papira. Zadubljen èita, a dolje na zemlji otvoreni kovèezi. Raz-bojnikov sin i Atanacko povadili su savjetnikovu garderobu. Raz-gledaju svilene èarape, baršunaste hlaèe, duge haljetke do kolje-na, izvezene zlatom. Na jednom haljetku blistaju carska odlikova-nja. Sin vikne ocu: — Sve je svila i kadifa, i srebro i zlato. Eh, da se obuèem uovo odijelo, nalikovao bih na kneza! — tfzme li magarac krunu, i opet ostane magarac! Ali da jaodjenem ovo ruho, natkrilio bih carièina muža!Sin se nasmije ocu u brk. —• Vi, pa ovo? što vam pada na um! što biste, vi matori, u takvoj odori? — Umišljeno tele! Zar je sve u mladosti lica? Muška ljepota ni-je u mljeènoj gubici, nego u snazi, zrelosti, u vatri — i pri torn serazbojnik isprsi, stisne pesnice i poèe se udarati o prsa da sveodzvanja. — Još danas vrijedim ja kod djevojaka vise od tebe, zelem-baèu!Atanacko brzo priskoèi, ulagujuæi se: — E, vrijedite vi, gospodaru! Znam ja, vidio sam kako ženenaših sela gube oèi i srce za vama. A kako je sretna ona koju oda-berete! Mladic mrko slegne ramenima, dok Varnica ode prema provi-zoru koji zadubljeno èita.— Dakle, provizoru,, što je u spisima? — Kojekakve poruke kraljevske kancelarije. Samo službene iopæinske stvari. Odgovor razljuti haramiju, sagne se nad mladim provizorom, stisne mu lakat i probada ga pogledom: — Æovjeèe, tebi je kucnuo kraj i konac! Smaknut æu te! Kadme varaš dok si u mojoj vlasti, kako æeš me tek na slobodi varati?Iznenaðeni provizor reèe: — što ste tako nagli? Kako bih mogao slutiti da vas zanimajuslužbeni spisi kraljevske kancelarije? Kad to želite, ja æu vamdoslovce proèitati sve. Još ove posljednje nisam proèitao. — Kad rekoh da mi sve proèitaš, onda treba da znaš: cara ikralja slavonske ravni zanima svešto misle carevi i kraljevi u Be-èu. Hajde, slušam!56

Varnica sjedne na klupu, sagne se k prozoru, malo zažmiri i sluša.Mladi èovjek, sav u njegovoj vlasti, saopæuje: — Ovaj spis je upravljen osjeèkoj tvrðavi. Spoèitava opæiništo ne nastoji da se sve tri varoši ujedine u jednu opæinu.Udarivši u koljena, Varnica vikne:

— Skinuli bi sunce s neba da mogu zapaliti èardak Varnici.Dakle, hoæe da se ujedine. To je samo radi mene — ne bi li mezajednièki uništili. Ujediniti tri varoši, tri opæine — to hoæe carica.Samo u ženskoj glavi mogla je niknuti tako luda misao. Dalje? — Carica predlaže da se svi zajedno sastanu i dogovore kakoda se spoje tri varoši. — Uredit æu to ja, umjesto njih — i ponuka provizora da èitadalje. — Ovdje carica potvrðuje sudsku osudu protiv tvog jatakaTodora Mihatoviæa. — Gle, pade mi u krilo osuda kao zrela jabuka. Daj ovamo,to je, dakle, spis koji govori o tome?Varnica uzme papir i razdere ga u komadiæe. — Tu zapovijeda car i kralj Stojan Varnica, a ne nekakvacarica Marija Terezija. Zebnja struji tijelom mladog provizora. Osjeæa se ortakom ovom èovjeku, ali njegova strahovita prijetnja o torn što æe uèini s Magdom, sapinje ga poput okova i upravlja njegovim èinom. Razbojnik ne pozna slova, ali budno pazi da provizor ne bi mimoišao koji od pisanih araka i sakrio ga pod one koji su veæ pro-èitani. Sam mu daje jedan spis za drugim, a proèitane odlaže na klupu kraj sebe.— To je neko pismo? I zapeèaæeno. Hajde, otvaraj.Drhtavim rukama otvara omot od finog papira. Iz njega is-padne još finiji papir pisan ženskom rukom. Proèitavši, on razjasni Varnici: — To piše dvorska gospoða Palfy kontesi Heli, neæakinji valpovaèkog vlastelina. U ime carice je opominje da bude poslušna i da èeka strpljivo vjerenika kojega joj je odredila sama carica. Jer, odabere li kakvog klipana iz svojega kruga, uvrijedit æe caricu i nju, tetku. I još joj veli da nije sve u ljepoti momka. — Dosta. Valjda je taj carièin odabranik grdoba. Hajde, to suženski poslovi — ne tièu me se ništa. Æekaj — ipak neæemo to raz-derati, tko zna gdje mi može dobro doæi — i Varnica pismo stavik ostalima. Nad novim pruženim spisom provizor se zadrži nešto duže vre-mena.— što si stao?Provizor odgovara naoko ravnodušan, ali jedva smaže glasa. — Èekajte, moram toèno proèitati da dobro shvatim — toje, naime nešto za vas — popravlja ovako zarobljenik sumnju kojuje pobudio predugom šutnjom, a razbojnik se sasvim blizu sagnek njemu i bulji u spis.57

f&

— Kraljica ovdje prigovara tvrðavi, èak i vojnoj komandi,zbog premale borbenosti protiv razbojnièke družbe koja ugrožavagraðane i seljake u èitavoj donjoj Slavoniji. Carica veli da ne može podnositi takvu nesigurnost svojih podanika. — Baš je carski nadrljala — nasmije se Varnica i ponuka pro-vizora da èita dalje. — Èujte, što veli: »Neka smjesta i komanda i opæina u tvrðavisaopæe gospodinu savjetniku barunu Weberu svoje prijedloge štokane uèiniti protiv razbojnika Varnice, Jeèmenice i Kosiæa koji suzagospodarili èitavim krajem i drže ga u opsadnom stanju.« Od veselja udari razbojnik objema rukama o ramena svoga za-robljenika: — E, baš ti valja! Bilo ti u raèunu zapisano što si mi rekao.Bit æe — bit æe nešto iz tebe! Znao sam ja da æeš biti èestiti jatak.A ima li još štogod? Reci mi sve da ne moram pitati savjetnika. — Kraljica preporuèuje svojega pouzdanika svim odliènicima,velikašima, opæini i zapovjedniku tvrðave i potvrðuje da je ovo nje-zin pouzdanik glavom i odreðuje svima neka ga èestito pogoste i

ukonaèe, a opcina plati za trud 100 dukata. — Sunce je palo na moja vrata. Zacarevat æu ja kao turskicar i sama carica plaæat æe meni haraè. I stade se smijati. Obuzme ga neka velika radost i smjesta se okrene sinu i Atanacku pa im zapovjedi da odmah nose s njim ove haljine. Varnica ih slijedi i stade se svlaèiti. Atanacko i sin gledaju ga u èudu.— Zar æete spavati u tome? — pita sin.— Naprotiv, savjetnikovat æu, ako hoæete znati. Evo, gle!Zapanjeno promatraju harambašu kako uzima odijelo gospo-dina savjetnika i oblaèi ga. — Hajde, pomozite, što blejite u mene kao koze u suhostrnište? Sad æete vidjeti što sunce nikad vidjelo nije! Pomažu mu da se odjene. Varnica navuèe svilene èarape, krat-ke hlaèe od svile, prsluk vezen srebrom pa onda haljetak od baršuna. — Ala mu krojaèa što ga je sašio kao da mu je Varnica stajaoza mjeru. Barem nam je uštedio muke da idemo u Retfalu ili drugidvorac po gospodske haljine. Pristaje mi? Hej! Recite! Rukom pljesne Atanacko i smije se, poskakujuæi oko svojeg gospodara. — èasti mi moje, da nema ove brade i brkova tvojih, ni ja tene bih prepoznao. — A što ti, sine? Grize li te savjest, gledajuæi oca ovako sta-sita kao carskog èovjeka?— Gledam vaše ruke — slabo pristaju uz ovo odijelo.— èekaj, balavèe, lako je ruku pokriti èipkom.— A rukavice? Eno, gle, vidite li kako su malene?58

t

— Gcsr:: -ispravlja A:;.. — Živ:da u njih ;..Gle, leži u ki_:rij me! Oklijevaju: britvu pa glee;— Zar æè: — I brkcvrèana? Valja z_vi carski èovjek. I sin i kapetasj pokon se sin— Ali, ode— I ia •? - — Parr.;la je vi;;:: — Dzidem u n r ;— Xc

— O;_ — Daèak. Ali t:rasta s tajn:»..navuee na secodvesti u tvrè Atanacko popušta.zna:e r. .— V: ;natjecati se t-vas prikazari. -

— To æe — Mojæovjeku. Kad je ug mk izbulji oèL Ne brc izz : ^?-

*W

i^f'S'H

— Gospodin savjetnik nema ništa nježniju ruèicu od vas —ispravlja Atanacko. — 2ivota mi, sam je Lucifer izmudrio ove kožnate bijele šapeda u njih sakrijem svoje ruke. A sad, Atanacko, vadi ovu britvu.Gle, leži u kutiji na baršunu kao nježna djevica na jastuku. Ob-rij me! Oklijevajuæi, uzme Atanacko iz otmjene kutije savjetnikovu britvu pa gleda svojega gospodara.— Zar æeš obrijati bradu? Uistinu? — I brkove. Vidiš li ovu bijelu vlasulju kako je lijepo isko-vrèana? Valja mi skinuti bradu i brkove ako hoæu izgledati kao pra-vi carski èovjek. I sin i kapetan gledaju voðu i ne mogu se snaæi od èuda. Na-pokon se sin usudi pitati:— AH, oèe, što zapravo namjeravate?— I ja to pitam — veli Atanacko. — Pamet ti je, sine, uvijek bila maæuha, a tebi, Atanacko, osta-la je visiti. Zašto sam došao hvatati toga savjetnika? Ha?— Da otmete dukate. — Da mu otmem carske naslove, odijelo, ime, službu, pa daidem u tvrðavu kao da je carica poslala mene.— Neka nam se Bog smiluje! što ti je palo na urn, gospodara?— Oèe moj, nikada se vise neæete vratiti! — Da sam ja — ti, isjeckali bi me mesarskim muhama za ru-èak. Ali to sam ja, i vidjet æeš što æe biti. Ti, Atanacko, istog sirasta s tajnikom gospodina savjetnika, a moj sin æe valjda modi danavuèe na sebe odoru njegova sina. Sva trojica æemo se sveèanoodvesti u tvrðavu. Pobjegli smo od razbojnika, i, eto nas! Atanacko i Varnièin sin poblijedjeli su od straha. Ali on ne popušta. — Kako demo, do ðavola, da se vladamo? Varna je lako, viznate njemaèki, ali nas dvojica?— Vi ste obojica moji podložnici. Imate šutjeti i samo slušati.— Varošani æe prlmijetiti... — Budale su oni. Padat æe nièice pred carièinim èovjekom inatjecati se tko æe nam biti na službu. Ali, ja veæ znam kako æuvas prikazati. Hajde sa mnom kod savjetnika.— To æe biti kraj i konac — veli Atanacko. — Moj poèetak! — odgovara Varnica. — Idemo carskomèovjeku. Kad je ugledao razbojnika u svojem odijelu, kraljevski savje-nik izbulji oèi. Ne može shvatiti što hoæe, ali mu priznaje da do-bro izgleda.— Samo vas ruke izdaju ?— veli savjetnik.— A zašto su bijele rukavice?— Uvijek ne možete u rukavicama.59##

:}??:,

— Gospodine, sada me nauèite kako dolazi carski èovjek navrata, kako se klanja, što treba da kaže, jednom rijeèju, pouèiteme o svemu — zapovjedi Varnica zapanjenom barunu Weberu. — Vi se kanite negdje poslužiti mojim imenom i mojomvlašæu? — Namjeravam pogostiti ptice vašim fino ishranjenim me-som ako me ne pouèite i ne kažete mi sve što želim! Za tridesetdana vratit æu vam odijela i svu prtljagu i pustiti bez otkupnine.Sad birajte — dok ja nabrojim deset: ili pouèavati, ili visiti tamona onom stablu! I poène brojiti. Ali savjetnik ne doèeka ni brojku pet. Od-luèi prihvatiti ponuðenu slobodu.Zapoène pouku. Kraljevski savjetnik je uskoro morao priznati da je lupež spre-tan uèenik. — Bit æe vam ovdje dobro. Hranit æemo vas i napajati kako sedolikuje gospodinu i mojem gostoljublju. Ne treba vam se bojatinièega. Kad se vratimo ovamo, održat æu rijeè. Aii ne pokušajtebježati!I Varnica svuèe odoru pa ode zadovoljan na objed. Oko podne, za vrijeme ruèka u prostranoj drvarnici, kapetan Stjepko Stojanoviæ dovede nekog èovjeka i predvede ga Varnici. — Našao sam ga na cesti u Bijelom Brdu. Rekao mi je da tra-ži tebe, gospodaru, jer ima neku poruku. Odmah sam mu zavezaooèi da ne vidi, i evo ga tu.Varnica skine muškarcu povez, promotri ga i upita:— Tko si?— Sluga iz Retfale.Razbojnik udari rukama po koljenima:— Odvažan si èovjek kad se usuðuješ tražiti mene. — Za novae se èovjek odvaži da skaèe u bunar — a lijepagospoðica u dvorcu obeæala mi je veliku nagradu ako te potražim.— Jeste li èuli? Veæ i grofice èeznu za Varnicom! Je li lijepa? — Lijepa je i mlada. Èula je da se pro vizor survao u moèvaru.Ako ga vi niste spasMi, onda je propao. Htjela bi barem njegovotijelo. — Eh, baš mi je uèinila po volji. Sad barem znam da ima dje-vojku — i bit æe poslušan poput roba. Reci joj da joj mogu vratitiživo tijelo — uz otkupninu. — Poruèila je — ako ste ga spasili — recite koliko da vamšalje. — Taj onda nije pro vizor, veæ neki viši gospodin. Za provizorase grofica ne udaje. — Dakako da se ne može udati, ali on je ipak provizor, a ona,valjda, izgubila sree. Stari grof ne bi dao otkupinu — ali, eto, onaæe dati. — Sad je jasno kao sunce. Djevojka ga hoæe otkupiti u taj-nosti. Traži, dakle, neka joj dadem provizora i držim jezik za zu-60

Lacr

JS>>J&

bima. To je skupo. Reci joj neka mi pošalje pet stotina dukata èistog zlata. A ti æeš donijeti novae i moji æe te ljudi doèekati tamo gdje s njima utanaèiš. Provizora æu joj predati istodobno kad dade novae. Pogodba je svršena. Primivši odgovor, došljak utanaèi da æe ga obavijestiti kad bude donio novae.

Zavezali su mu oèi i opet ga odveli kroz selo Bijelo Brdo, i ostavili ga nasred ceste. Radostan i široke volje dade Varnica pozvati provizora preda se. Dobacio je nekoliko primjedbi svojim razbojnicima. Oni se smiju i gledaju mladog èovjeka kojemu je lice upalo od teških pat-nji. A voða žmirne na njega:— Zatajio si svoju djevojku? Vidiš li, ona se sama odala.Lecnuo se i ukoèeno zagledao u haramiju. — Zebe te u kostima? Vidim ja to, jest, poslala mi je slugu izRetfale i ponudila otkupninu. Ni rijeè ne pada s provizorovih blijedih usana. Samo se èini da mu je put lica pozelenjela. Na èas je sklopio oèi. — Magli ti se pred oèima kad èuješ o njoj? A što æe biti kadje nataknem na ražanj živu, budeš li me iznevjerio ili propustio dami što odaš ili prokrèiš put do onog što budem htio? Njezin životvisi na ovome ...I on posegne za kosu i istrgne vlas.— Znam sve, grofica je iz Retfale. Iskupit æe te. Zorislav osjeæa kao da se hiljadu bodeža primièe njegovu tijelu. — Dat æe za tebe pet stotina dukata. Kupuje te tajno — bezoèeva znanja. Skupo je to!I opet ga odvedu u komoru. Mladiæu klecaju noge, drhtavica mu zahvatila tijelo, klone na klupu i sakrije lice u dlanove pa zastenje.— Ona — otkupljuje obešèašæenog nesretnika! ... »Magdo, nemojte, Magdo! Ostavite da pogine èovjek bez èasti. Jatak sam! Nitkov!« -s ;VRAC NA VODENIM VRATIMAMirisna maglica tamjana lebdi u crkvi sv. Mihajla. Velike Krasankine tamnomodre oèi pune su turobne melanko-lije mlaðahne djevojaèke duše koja smatra put svojega života pu-stinjom. Ne dopire u nj vedra svjetlost mladosti, žar sunèanog neba, miris proljetne radosti. Njezin puteljak vijuga kroz prazninu i osamljenost života.61

Pred njom na klupi kleèi njezina lijepa gospodarica kontesa Hela. Uz nju kontesa Magda. Usred molitve diže se ona s klecala, sjedne, okrene svoju Hjepu tamnu glavu u bijelom šeširu punom cvijeæa pa gleda Krasanku. Ova joj treptajem oka dade znak da je razumjela.Opet se Magda okrene. Neèujno, polagano, diže se Krasanka. Ode na šiljcima svojih cipelica kao da se ne dotièe kamenog poda. Nitko ne èuje, nitko ne vidi djevojke što je prhnula pokraj njih kao maglica od tamjana. Lijepa plavuša uz Magdu nenadano se okrene. Kao da ju je povukla nevidljiva sila i pokazala joj djevojku koja odlazi. Neza-dovoljstvo, gotovo srdžba, pojavi se u pogledu ljepotice. Još se jaèe okrene za Krasankom koja je veæ nestala iz crkve. Hela se nagne Magdinom uhu: — Krasanka ustaje i odlazi tek što je misa zapoèela! Kako seusuðuje bez pitanja?— Veæ ujutro nije joj bilo dobro.— Ne smije se udaljiti bez mog dopuštenja. — Kad sam vidjela da joj nije dobro, rekla sam joj bude lijoj gore, neka samo izaðe i ništa ne pita. — Dva-tri dana gotovo je maziš, a sama si prije govorila dabudem s njome stroga.— Strogost ne smije prelaziti u neèovjeènost.— Ona je služavka — i ništa drugo.— Ostavi to — u crkvi smo!Još jednom se okrene Hela, ali vise nije vidjela nikoga.

Brzo ide Krasanka odreðenim putem. Stigavši k Vodenim vratima, reèe èuvaru da želi k vraèu. On se malo osmjehne i pusti je da prode. Nešto je zazebe kad je ulazila u vežu pod valoviti svod. S obi-ju strana debeli kamejii zidovi. Poznaje ih odavna. Otkako se sje-æa života. ' ? Izašla je ispod Vodenih vrata. Pred njom duboka Drava u ši-rokom koritu. Površina mutna kao da na dnu vri, a valovi se do-stojanstveno valjaju. Tamo, s druge strane rijeke, šumovita obala, daleka, nepoznata. Naèas se zagleda u onu zelenu pustoš odakle kao da dolazi nešto sablasno. Onda se ogleda oko sebe. S lijeve strane visoki sivi bede-mi tvrðave što u svojem kamenom krilu obujmljuju starodrevni rodni grad. Sama samcata stoji pod zidom tvrðave ... Do nogu joj sablasno vri rijeka. Vlažni zrak, sum Drave, mokri kameni zidovi — i pusta samoæa ... èvrsto se zaogrne u dugi sivi ogrtaè što ga je davno odbacila stara baka njezine gospodarice. Navuèe na oèi staraèku kapicu koja62

z.

'-M'ii-

-111« Ji *.-*!-

.|H*S>IVl|:<

joj pokriva glavu do zatiljka, èela i uha pa ide ledinom, punom draèa i grmlja. Ne vidi nikoga i ništa do rijeke i visokih bedema. Opet je zebe u duši i srcu. što dublje ulazi u pustoš ispod tvr-ðave uz Dravu, u njezinoj je duši mraènije i samotnije.Ne vidi ni traga kakvoj kolibi ni muškarcu. »Ako se taj mladiæ s njom samo našalio? Zašto je onda obeæao izvršiti Magdinu poruku? Možda je veæ i zaboravio na ureèeni sas-tanak.« Tako joj je sjetno u duši! Ipak ide dalje. Neæe sustati, nego zaokreæe lijevo uz tvrðavu. Izmeðu hladne rijeke i bedema put se suzuje. Stala je. Cirri se, tamo dolje onaj prostor izmedu rijeke i zida postaje širi. I pobrza. Izmeðu grmlja naslonjen o zid neki krov. Ondje je zacijelo koliba.Nada sijevne u njezinoj duši i ona požuri. Sve vise skuplja oko sebe ogrtaè, upornije nateže kapu da bi sakrila lice. Sve jasnije se oblikuje kuæica od drveta s krovom od slame. Hladni vjetar s rijeke brije joj obraze. Gotovo je zadrhtala, zaustavivši se nekoliko stopa od ulaza. Vanjska su vrata otvorena. Ne promišljajuæi uðe. U polumraku natapka na vratcišca i otvori ih. Uz klupu sjedi neko èudno biæe. Æudnovato, rnraèno. Glavu je svezalo crnom tkaninom èiji se dugi uglovi spuštaju niz lice. Bra-da, sijeda i duga, pada na prsa. Muškarac je zamotan u stari ogr-taè. Crte lica ne razabire od polutame u kolibi. Na malom ognjištu lonci, na polici lonèiæi, u kutu ležaj od slame. Krasanka od uzbuðenja gubi dah. Jedva pozdravi, potraži po-gledom po kutovima ne bi li tamo našla mladiæa koji joj je obeæao da æe donijeti razbojnikovu poruku. AH, osim vraèa, u toj podrti-ni nema nikoga.

Na lieu joj se odrazi razoèaranje. Covjek sa. sijedom bradom, poduprt o ruke, motri je ispod erne zavjese što mu pada niz lice s jedne i s druge strane. Napokon je pita šapeuæim glasom:— Traži li mlada djevojka Ijubavni napitak za dragana?— Ne, ne tražim to. i— Sigurni ste da vas ljubi odano?— Nema mene tko ljubiti.— Niste rekli istinu, takve su Ijepotice uvijek ljubljene.— Ali ja sam siromašna. Put do mene je zarašten šikarom. — Ah, došli ste, lijepa gospoðice, pitati starog vraèa hoæe litkogod iskrèiti šikaru — zapeti u njoj?— Ne pitam to.— A zašto ne? Pokušajmo!— Ne, ne, znam ja sudbinu svoga života.— Da èujem — starog vraèa zanimaju sudbine. — Moja je sudbina da dvorim lijepu gospodaricu dok joj nedodijam ili dok se ne uda, a meni je onda uzeti svoj svježanj i tra-žiti službu drugdje. Tako sve dalje i dalje dok me ne snade starost.63

— O takvoj sudbini govorio vam je krivi prorok. Ja bih pronašao štogod ljepše ako od mene zatražite da zavirim u vašu sud-binu. Neodluèno stoji pred njim. Bi li, ili ne bi li? Vuèe je želja, možda joj zaiskri svjetlost nade iz vraèevih usta. Brzo je mine znatiželja. Potrese je strah da bi mogla primiti potvrdu jedne slike koju je èas prije ocrtala vraèu.U polumraku u nju zuri vraè i pita:— Zašto ste onda došli?— Netko mi je ovdje urekao sastanak.— Ipak, netko tko se želi s vama sastati? — Daleko sam ja od one s kojom se on sastaje po svojoj že-lji. Sastajem se s njime zbog neke druge.— Vrlo opasna posrednica — mlada, lijepa i hrabra.— Nièim nisam pokazala svoju hrabrost. — Dosad se ni jedna Ijepotica visokog staleža nije usudila sa-ma doæi starom vraèu. Uz puste zidine na obali Drave bez strahase šuljaju samo razbojnici. Svaka žena dolazi k meni u pratnjioboružanog muškarca, roðaka ili sluge. — Svejedno mi je što god se zbilo. Nemam nikog svoga datuguje za mnom — reèe ona turobnim glasom, sliježuæi ramenima.— Žalosno je to kad se proljeæe ne raduje životu. — Ni proljeæe ne pozna radosti kad nad njim visi mraèno ne-bo, pusto, bez sunca — veli ona. — Vidim, ne dolazi nitko, moramse vratiti.— Tko je taj èovjek s kim ste urekli sastanak?— Ne znam mu imena.— Je li gospodin, graðanin, mlad ili star? Kako izgleda?— Mlad je, visok, tamnokos, crnook, lice mu je plemenito.— Povjerovali ste mu da æe doæi? — Lice mu je pouzdano, plemenito, zacijelo se nisam prevarila,ali oèito nije dospio. Nešto ga je moralo sprijeèiti. I ona skupi ogrtaè i zamota se. Lice joj je žalosno. Taj sastanak s neznanim mladiæem oèekivala je kao neki veliki dogaðaj. Tri dana gleda'la je njegov lik što ga je saèuvala u duši. Tri dana èuvaia je ovu tajnu svoje uzbuðenosti. Pred samom sobom tajila je da njome vladaju sjene nekog oèekivanja, neke radosti što æe opet razgovarati s èovjekom koji se pred njom zaodijevao tajanstvenošæu, kojega je gledala tamo meðu pandurima i momci-ma, izgubljena u dubokim mislima. Takva ga je zapazila u trenut-ku kad ga je odabrala za pouzdanika zadaæe što joj je povjerila Magda.

Što se vise približavao dan njihova sastanka, to je vise titrala njezina duša od neèega nerazumljivog, nepoznatog, što je ona zvala privlaènošæu zagonetke. Sad, u èasu kad ga ovdje nije našla, rastuži joj se osamljena duša. Kao da se neko nevidljivo biæe iz prikrajka podruguje nje-64

I

ILi'-XI

zinoj uzbuðenosti, oèekivanju, nemirnim snima i besanoj posljed-njoj noæi, kad se nije mogla smiriti od blizine èasa u kojem æe ga opet ugledati. Gorki smiješak zatitra joj na rumenim usnama. Oblak sjete padne na lijepe tamnomodre oèi. Ne gleda vraèa, ne primjeæuje njegov pozorni pogled koji istražuje svaku njezinu kretnju i èita jasne odraze njezina lica. Kad se ona spremila da ode, on je za-drži tihim glasom.— Kad bi on znao koliku je bol prouzroèio mladom srcu!Zateèena tom primjedbom hitro odvrati: — Kako da ne budem žalosna kad ona kojoj dugujem zahval-nost teško oèekuje vi-jesti što ih je imao donijeti taj mladi èovjek.— Kako vam je ime?— Cemu da to kazujem?— Trebam vaše ime — reæi æu vam i zašto. — Krstili su me Marija Ana — a zovu me imenom što mi ga jenadjenula moja dojilja: Krasanka. — Da ste mi odmah kazali to ime, ne bih vas ispitivao takonadugo i široko. Dolaze ovamo i takvi ljudi koji bi htjeli od vraèakoješta izvuæi, doznati što on svakomu taji. Ima ih koji bi me htjeli progoniti jer ljudima dajem napitke i lijeèim ih. Sad vidim daniste došli kao neka uhoda koju su poslali da me svojom umnomglavicom uhvatite na lijepak.— Zar izgledam licemjerna? — Baš zato što ne izgledate. Tamo, u mojoj izbici, ima èovjekkoji je urekao sastanak s nekom damom imenom — Krasanka. Vijest joj pada na obraze kao svjetlost. Porumeni, a vraè nado-vezuje: — Umoran je od dalekih putova. Tek je jutros stigao pa jelegao. Idem ga probuditi, a vi prièekajte pred kolibom. Nešto je u njoj zatitralo. U polumraku jedva naðe vrata. Is-trèi iz drvenjare i ne zaustavi se dok nije bila dosta daleko od ku-æice da naðe vremena steæi prisebnost i doèekati neznanog mla-diæa. Èasovi prolaze. O.na se zagledala u mutnu rijeku što se valja ispod sivih zidina. I Èeka. Iza sebe èuje korake. Ne usuðuje se okrenuti glavu. I Ijuti se, sama bi sebe htjela kazniti zbog nemira kojim oèekuje sastanak s tim èovjekom o kome ne zna ni tko je, ni što je. Cas-dva, i on joj stoji okom u oko pred njom. Zagrnut je sivim ogrtaèem. Na glavi mu klobuk sa širokim obodom. Uljudno pozdravi i stade se ispri-èavati. — Ne zamjerite, gospoðice. Dvije noæi i dva dana nisam spa-vao i, kad doðoh da vas èekam, svlada me san. Dovoljno sam kaž-njen jer vam je vraè dosaðivao svojom znatiželjom, a ja sam selišio nekoliko èasaka ugodnog razgovora.— Glavno je da moja gospodarica dobije željeni odgovor.— A meni je da s vama razgovaram.— 5 Zagorka: Vitez slavonske ravni

65

? : ;l

— Veæ je vrijeme da idem — veli ona smeteno, prelazeæi pre-ko njegove primjedbe. — Zakasnila sam i odviše. što, dakle, nosi-te mojoj gospodarici? Umjesto odgovora, on netremice zuri u nju. Krasanka ne mo že podnijeti tih oèiju i upravlja pogled na površinu rijeke da ne mora gledati u njega.— Kažite svojoj gospodarici: — njezin je provizor — živ! — To æe je mnogo obradovati. A koliko razbojnik traži otkup-nine?— Pet stotina dukata. — Mislim, ona æe ih svakako poslati, lako je to njoj — samoako je razbojnik ne prevari? — Zavisi od toga tKo æe odnijeti novae. Mora znati njegovoskrovište kao ja. — Kad biste vi htjeli to uèiniti, nagradit æe vas. Što tražite?Recite odmah. — Ako je siromašna, neæu tražiti ništa — i opet je gleda vre-bajuæi. — Bogata je — odgovori Krasanka i pogleda mu otvoreno uoèi.— Ako je bogata, doæi æu po nagradu sam.— Kako? Kada?— Ne znam. Ne zavisi od mene. Drugi mi zapovijedaju. — One noæi otišli ste iz Retfale, a mislila sam da æete se vra-titi s »vilenjakom«. Naime, svi smo to mislili i èekali. .. On se nasmije, ali samo trenutak, a onda je pogleda ozbiljno u lice. — Dakle, èekali ste? Ništa zato. Moj gospodar mi je odredio daidem.— Bio je ipak one noæi u dvorcu? — Stigao je, ali samo da nas povede na jednu drugu èetu Sto-jana Varnice koja je smjerala na Ðakovo. — Rekli ste da æe on odgovoriti na pitanja koja sam upravilavama pa sam mislila: doæi æe i vidjet æu ga.— Radoznali ste Mako on izgleda? — upita on podrugljivo.— Svi su radoznali. — Naroèito žene — i mlade djevojke — naruga se mladiæ, upi-Ijivši u nju oèi. Opet ne može podnijeti taj pogled. Nešto je odvraæa. Hi se bo-ji? Ipak se svlada i razjašnjava: — Nije nikakvo èudo ako se mi zanimamo za njega. Uvijeknas privlaèi junak koji nas brani. A kako je neznan i neviðen, na-staju oko njega price i prièicc. — Lijepo ste mi to razjasnili. Baš biste voljeli sada ovdje raz-govarati s njime negoli sa mnom? Gledala je u površinu rijeke, a kad je izrekao posljednje ri-jeèi, pogleda mu u oèi. Cini joj se da su isto tako duboke kao i ri-

^?

?-BŽš'&r^f-f^Z.

što teèe pod njihovim nogama. Ne može im sagledati dna. Uzalud pribire odvažnost da hrabro gleda u njegove tamne oèi. Njegov pogled osjeæa kao munju što joj prodire grudi. — Zanimalo bi me da vidim viteza »vilenjaka« — kao što bizanimalo i svakoga — veli ona.

— Mimoišli ste moje pitanje. Ništa zato — takve su žene. No,on æe ipak jednog dana doæi da ga vidite.— I vi æete doæi s njime?— Nadam se.— Niste uvijek s njime?— Kad me šalje po svojim poslovima, onda ga prate drugi. — Ali sada je prošlo veæ uistinu dosta vremena. Molim vas,gospodine, kamo bi moja gospodarica poslala dukate za otkup-ninu? — Gospodar me ukorio zbog toga što sam obeæao tako vrato-lomnu uslugu po kojoj bi se moglo otkriti kamo zalazi njegov pra-tilac. Ipak mi ne uskraæuje da ispunim obeæanje... Rekao je na-roèito: »Ispuni što si toj ljepotici obeæao — ali jamèiš mi glavomda po tebi nitko neæe uæi meni u trag!« Dakle — morate doæi i dukate donijeti vi, sami. U vas se pouzdajem i ne želim da itko drugi sazna gdje sam.— Donijet æu. Kada i kamo? — Svakog utorka i svakog petka možete me naæi u ovo dobaovdje, kod starog vraèa. Djevojka nešto oklijeva, ogledavajuæi pustu i samotnu šikaru na obali Drave i visoki pusti zid oko grada. — Da — veli on — baš nije ugodno mjesto za djevojku. Uistinu, vršite smionu zadaæu.— Morala sam to uèiniti za svoju gospodaricu. — Vidim — nije zgodno mladoj djevojci da odlazi ovako sa-ma pustom obalom do vraèa. Radije æu se ja preodjenuti u kakvoggraðanskog ili seljaèkog momka i doæi u tvrðavu. — To bi mi bilo mnogo draže — veli ona zahvalno. — Kako ikada možete doæi? •' c — Znam u tvrðavi krèmu u koju zalaze samo èestiti graðani.Ime joj je »Zlatni vol«.— Tamo bih mogla i ja doæi. — Možete. U gostionici konaèe putnici oba spola. Odjenutæete se kao djevojka iz Vinkovaca, a ja æu vas u krèmi èekati kaovaš brat. Oboje, tobože, putujemo u Valpovo i tako možemo mir-no razgovarati. Tamo donesite dukate.— Koji dan i u koje doba? — Cekat æu vas u nedjelju poslije podne iza objeda. A sadmi dopustite da vas otpratim komad puta. Ako bi nas tko opazio,gore, s tvrðave, recite da sam vraèev pomoænik. O vašoj šutnjiovisi moja glava!5* 67

Neko su vrijeme koraèali usporedo, kad ona zapoène razgovor: — Ljudi govore da vitezu Hrabrenu lepršaju zrakom crnakiila koja svjetlucaju kao munje. Zašto ljudi govore o njemu stva-ri koje su nevjerojatne?— Vama se neprestano vrze po glavi taj vitez?— Htjela bih doznati: je li blizu Jeèmenici ili nije?— Odviše pitate. Uostalom, odgonetnite sami.— Mislim — nije!— Po èemu to zakljuèujete? — Po vama. Ne biste služili razbojniku. Ili zar ste vi žrtva?Možda vas je prisilio da mu budete jatak?— Da je tako — što biste vi na to?— žalila bih vas ... i pokušala vam pomoæi. Zar, možda, ipak?— Zašto pitate kad znate da vam ne smijem odgovoriti?Kao da je njegov glas manje podrugljiv, a vise sjetan. — Zapravo, mislim, taj se vitez mora jednom pojaviti — veli

ona. — Vi ne poznajete njega, on ne pozna vas, a jedno me neprestano ispituje za drugo... Jest, ispituje me. Rekao sam mu: »Pa-zite, gospodaru, spaja vas zajedno sudbina, a vi ne smijete ni mi-sliti ni pitati... Htjela je zapitati zašto on ne smije ni misliti ni pitati, ali ne može. Steže je u grudima. Uz ovog èovjeka sva je sapeta, okovana, ukoèena — samo u njoj nešto trepti... I ne odgovorivši ništa, pohiti naprijed. On stupa pokraj nje i šuti. Njoj se èini da promatra njenu pojavu, pokrivenu ogrtaèem. Sva drhtava i prestrašena od svoje uzbuðenosti, gotovo potrèi. Prepane je topot konjskih kopita. Zaustavi se. Nekoliko stotina koraèaja pred njima neki konjanik kao da leti uz obalu Drave. Crni plašt zamotao mu tijelo, crni klobuk pokriva glavu. Sad je, oèito, opazio njih dvoje i skrenuo bliže k obali da im se makne, ali je digao ruku kao da njenom pratiocu daje znak. Jahaè se zaustavi. Djevojka ga gleda. Lice mu je upola sakri-veno širokim obodom šešira. Ipak razabire da je mlado, tamnopu-tno, oštro, hladno. Štegne je u grlu. Strah je to, strah — veli ona sama sebi. Dva èudna tajanstvena muškarca — obojica u crnim plaštevima, ispod samotnih zidina na rubu puste obale Drave. Tek sada joj bude jasno da je poèinila opasan korak kad je otišla k vraèu.— Bojite se? — upita je pratilac. — Oh — ne — samo nisam oèekivala — i — tako sablasno iz-gleda onaj tamo ...— Baš kao i ja — nasmije se on. — Poznajete ga? Dao vam je znak. Možda je to vitez Hrabren?Nalik je na prièu o njemu. — Dopustite da se s vama oprostim — veli on, umjesto odgo-vora na njezino pitanje. — Pazit æu ovdje dok vi ne odete u tvrða-vu. I do viðenja, u nedjelju! èekam vas!68

5f^;n

Pohitala je prema Vodenim vratima. U trèanju ispadne joj svi-lena mošnjica koju je držala u ruci. Morala se okrenuti i podiæi je. Pri torn opazi kako njezin neznanac stoji uz jahaèa. Obojica gleda-ju za njom. Dva muškarca u crnim plaštevima poput dviju crnih aveti stoje tamo i upiru u nju pogled. Osjeæa da dršæe od zebnje. Stigavši do vrata, osjeti želju da se još jednom ogleda. Odluèno se usprotivi svojoj želji i ostaje postojana u odluci da se ne obaz-re. I proðe izmeðu golemih zidina Vodenih vrata. Uðe u tvrdavu i odahne. Kao da je utekla od neke potjere. Osjeti radost što se oslobodila onih pogleda. Obuze je sigurnost. Posve se sabrala i poèela razmišljati. Ne o onome što je bilo, nego o onome što æe biti kad se vrati kuæi. Misa je davno svršila. To je razabrala po pustom trgu pred župnom crkvom. Sad mora u žutu paiaèu vlastelina Retrale. Tamo su stara gro-fica, njezina kæi Magda i njezina lijepa sestrièna Hela. Krasanka ukori samu sebe što je tako dugo izostala i predosje-æa buru. Ogleda se na prozore, ulazi ispod fasade i kreæe ravno u dvorište. Tu pogleda na trijemove. Nije prošlo mnogo vremena kad se trijemom pronese srditi glas lijepe Hele. Naglo otvori vrata, uðe u sobu, sva u ružièastom sjaju svoje haljine. Nahrupi na Kra-sanku: — Kuda si otišla? Kako se usuðuješ, nedostojna djevojko?Gdje si bila? Iz crkve nisi otišla kuæi! Nismo te našli ovdje. Zaštone odgovaraš? Smjesta odgovori æu te udariti. Krasanka ne odgovara, ne makne se i dopusti da je Hela obas-pe psovkama. Na vratima se pojavi Magda. Cim je èula za Krasankin dola-zak, pohitala je da ustane u njezinu obranu:— Ostavi je, Helo, molim te, bolesna je.

— Ne dolikuje ti, Magdo, braniti takvu nevaljanku. — Oprosti, èiniš joj krivo. Eto, ne može ni govoriti koliko jojje zlo.— Pretvara se. Gdje je bila za sve vrijeme? — Rekla sam ti vec da se tužila veæ prije mise i ja sara jojrekla, ako joj pozli, neka.ide k našoj znanici u blizini ljekarne —tamo æe joj pružiti pomoæ. Uostalom, zar je tako važno kuda ideKrasanka? — uspravi se Magda ljutito.— 2elim znati gdje je bila i ništa drugo. — Zaista ne razumijem zašto dižeš toliku galamu zbog toga.Pusti je na miru, to æe je najbolje oporaviti. Magda uhvati sestriènu za ruku i odvede je iz sobe. Šuteæi, uputile su se trijemom. Hela je sva rumena od bijesa. Magda je zaèuðeno promatra. — Sto to znaèi, Helo? Zašto se tako uzbuðuješ zbog Krasanki-na odlaska iz crkve? Sto onda ako je i nije dugo bilo? Njezin po-kojni otac ostavio je djevojku našoj obitelji da se za nju brinemo.Moje je pravo da je nekud pošaljem i moja je dužnost da se zanju brinem.69

— Tek danas si se sjetila te dužnosti? Zašto si je poslala izcrkve? Nikako mi to ne ide u glavu. Vas dvije imate neku tajnu. Ato me uzbuðuje. — Dobro, recimo da i imamo neku tajnu — svaka je djevojkaima. Ako pošaljem Krasanku nekud s pismom ili slièno — kakosmiješ zbog toga navaliti na nju i psovati je? — Tako, dakle? Imaš tajnu koju ne povjeravaš meni, negonjoj! — Nemam nikakve tajne, a kad bih je i imala, zašto bih jemorala povjeriti tebi? Ni ti meni ne povjeravaš svoje tajne! — Istina je. Imam svojih tajna, i te kakvih, ali ih još ne smi-jem izreæi. Još nci Upamti to, Magdo!— Dakle, zaljubljena si? — Nešto slièno. Ili, recimo, vrlo mi se sviða. Ipak ne moguništa kazati. Mislim — nema novaca, ni visokog plemstva, ali jemlad i lijep — a ja imam veliki imetak. Naravno, on se mora naj-prije izjasniti ako me ljubi.— Valjda nasluæuješ što osjeæa. — Siromašni èovjek, ne usuðuje se prozboriti. Moram, dakle,sama pokušati da izvuèem njegovo priznanje.— Ako je u tvojoj blizini, neæeš se dugo muèiti... — Rijetko ga susreæem, a sada sam posve lišena njegova dru-štva. AH onaj koji me lišava njegove blizine, mogao bi ga dovestiravno u moj naruèaj. — Veliš, siromašan je i nema visokog plemstva? — napola za-mišljeno upita Magda.— Zašto se vraæaš opet na isto pitanje? — Zato što si me izgrdila one noæi kad su javili onu nesreæuo provizoru ...— Valjda ne misliš da je on taj koji mi se sviða?Magda gleda Helu nekako uplašeno, ali se brzo sabere: — Otkud bih to pomislila! Samo spominjem zato što se èu-dim da bi meni zamjerila kad bih ljubila siromaha i malog plemi-æa, a sebi dopustila to isto. — Ja sam bogatašica. Moja tetka može malom plemiæu priba-viti grofovski naslov preko noæi — a tvoj bi ga otac morao skupoplatiti. Osim toga, tebi gospodare otac i majka, a meni nitko. Helamože ljubiti i male plemiæe, pa i provizore, èak i osjeèkog pandura. Magda osjeti neprijatan žalac u srcu. Trijemom proðe neko-liko gospode. — Evo tvojih kavalira, prepuštam te njima dok uredim kosu

— veli Magda i odlazi. Hela sa smiješkom doèeka mladu gospodu. Magda se povukla hitro u sobu svoje majke i prièekala dok su gospoda otišla s He-lom u salon. Kad je bila sigurna da vise neæe izlaziti, potrèi do Krasanke, zatvori vrata i poène je ispitivati bez daha.70

m:

Ona joj ispripovjedi sve što je govorila s neznanim èovjekom o razbojniku i o novcu, ali prešuti što je s njime govorila o sebi i o njemu, pa i o neznanom vitezu.— Tko je zapravo on? Vitezov kapetan? — pita Magda. — Možda jest. Mislim barem tako — zakljuèi Krasanka i na-stoji skrenuti razgovor na drugo. — Reci, Magdo, hoæeš do ne-djelje smoæi tih pet stotina dukata?— Posudit æu od Hele. — Nemoj, nije pametno. Sama sam ti tako savjetovala one ve-èeri, ali sad mislim da bi Hela sve mogla izbrbljati. — Ali od oca ne smijem tražiti, a ne bi toliko ni dao. Maj-ka ne bi htjela ni èuti o torn. Oboje bi me smjesta poslali ujaku uBeè. Sigurno bi mislili da vodim ljubav s provizorom. Odakle ondada uzmem?— Prodaj ili založi kakav dragocjeni nakit koji èesto ne nosiš.— Da, to bi bilo dobro. Ti æeš to založiti? — Ali to mogu uèiniti samo kod nekog u Osijeku, a onda bihmorala ostati ovdje. Hela ide sutra u Valpovo.— Zadržat æu je. — Neæu se smjeti udaljiti iz kuæe. Nikad je u životu nisamvidjela tako ljutitu kao danas. Baš me ne trpi!— A zašto? što ima protiv tebe? — Ne znam, Magdo. Kad smo same, kad nema u njezinomdvorcu gostiju — sve je dobro. Ali èim netko dode, sve se promije-ni, postupa sa mnom osorno, grubo, èak mi daje i zaušnice. Zabra-njuje mi da se pokažem u hodniku kad doðe muško društvo. Magda promatra djevojku i razmišlja: Hela je Ijepotica — da — ali Krasanka je divna. Ima nešto u njoj što je uzdiže nad ostale Ijepotice, èak i nad Helu. Ono tamno plavetnilo u oèima — èudno tamno — a zjenice — kao krijesnice u svibnju. U torn pogledu ima nešto melankolièno, sjetno, èovjek ne može s nje skinuti oka. Jest, Hela je ljubomorna na djevojku, ali njezin bijes, što je Krasanka otišla iz crkve, ne može biti u vezi s tim. Zašto je planula baš zbog toga kad joj time Krasanka nije mogla nanijeti štetu? Mrzi je zbog ljepote i ne da se od nje zasjeniti kad joj doðu kavaliri u kuæu. To je razumljivo. Ali kad je otišla, zašto se zbog toga ljutila? Što je mogla time naškoditi njezinoj Ijepoti? Magda ne može sebi na to odgovoriti, ali u dnu duše javljaju se neke èudne sjene malih sumnja, kao odrazi razgovora èas prije na trijemu palace. — Ali zašto te napala što si otišla iz crkve? Zar se ne smiješmaknuti od nje? — Xe mogu razumjeti, ali nikad me još nije s takvom mrž-njom gledala kao malo prije i još æe me zbog toga muèiti. — Valjda nije mislila da ideš na sastanak s kakvim njezinimobožavateljem? Krasanka se zacrveni dovrh èela. Magda je uzme za ruku i promatra istražujuæim pogledom.71

— Èekaj, èekaj, djevojko — ti si smuæena — nešto znaš —govori! Krasanka se još vise zbuni. Magda je strogo pogledala, a Kra-sanka skiopi ruke:

— Molim te, ne pitaj — ne smijem ti ništa reæi.— Moraš. Tražim to od tebe, ja sam ti najbliža.— Ali, ona bi me ubila.— Hela? Kunem ti se, ništa neæe doznati, moraš mi kazati sve.— Hela je nesvjesno osjetila da idem zbog provizora ...— Provizora? Kakve veze ima Hela s njime? — Znaš, one noæi, kad su nas napali razbojnici, bila sam u so-bi tvoje gazdarice — ti si me poslala dolje da tražim nadšumarazbog provizora. To je gazdarica èula, a drugog jutra me upitala:»Zar vas je baronesa Hela poslala da se brinete za provizora?« — To je naša gazdarica pitala tebe? — trgne se Magda i èvr-sto stisne djevojèinu ruku. — Da, to je rekla i tada mi stala pripovijedati da baronesaguta pogledima lijepog provizora. Svuda mu se nameæe. Dolazi unjegov ured da je uæi cijepiti rule. Svi se smiju njezinim ružama.Htjela bi se Zorislavu ucijepiti u srce, ali on je izbjegava. Krije sepred njom. — Hela, dakle, ljubi Zorislava? — klikne Magda. — Onaj siro-mašni mali plemiæ o kome je malo prije govorila — to je on?Jest, on.— Ne znam, rekla sam samo što tvrdi gazdarica. — O, kako se zna pretvarati! One veèeri, kad sam se prestra-šila za provizora, bila je gruba sa mnom. Mislila sam, zato je takoizvan sebe što se ja bojim za njega — za maloplemiæa, što je nez-godno. A kad tamo, ona je bila ljubomorna. Jest, ljubomorna.Magda klone na stolac.— Magdo, pitaj sve gazdaricu, neka ti ona kaže što zna.Sva krv udari Magdi u lice. — Sve je sada jasno. Zato me tako grubo napala one veèeriu salonu. Da, bila je ljubomorna zbog mog straha za njega. Kakose zna pretvarati!'I sada mi je nekako èudno napadno govorila oonome koji joj se sviða. Vidiš, i sama mi je priznala da se taj ma-loplemiæ nije usudio njoj govoriti o ljubavi!— Nije htio zato što ljubi tebe. Budi mirna. — Nešto drugo me uznemiruje. Hela je opasna — mogla bime odati ocu, samo da otkaže službu Zorislavu. — Meni pada još nešto na pamet: ona æe sigurno pokušatiiskupiti provizora.Obje su zapanjene pred ovim otkriæem. — Budi oprezna, Magdo. Pusti je neka ide u Valpovo, a ja æuse dalje pretvarati da sam bolesna — i ostavit æe me ovdje. — Da, neka ide. Mogla bi te uhoditi. Srsi me prolaze. Otac bime zatvorio u samostan. Jest, ona je odabrala Zorislava za sebe,kani ga oteti. Kako sam glupa! Nije ni moj, kako da mi ga otme?72

Kra-sve.i sonara tala: « èvr-nesa zi u ima. e sesiro-on?strata ko nez-a.èeri 'ako la oma-a biišatii æuc bi ebe, me?

— Ja znam da te on ljubi, to mu je jasno napisano u oèimakad te gleda. — Reci, Krasanko, otkud tebi to da možeš prosuðivati u lju-bavnim osjeæajima? — Ne treba ništa naroèito da vidiš tko ti je sklon, tko te mrzi,tko te ljubi.— Uistinu, uvjerena si da ljubi mene? — One veèeri, kad su nas napali razbojnici, nisi sumnjala, asad, eto, zbog Hele, okreæeš vjerom. Gazdarica ima pravo — on jeizbjegava, a ja èvrsto vjerujem da njegovo srce pripada tebi.— Ali prije nisi spomenula da bi ona mogla iskupiti provizora.— Palo mi je na pamet kad se tako žuri u Valpovo. — Onda ima Hela i nekog posrednika. Možda nekog iz Valpo-va? Hi koga drugoga? — Još nešto sam se sjetila. Kad sam prije tri dana dogovaralas neznanim posrednikom, spomenuo je kako se sa svojim gospo-darom nalazio u Valpovu.Široko rastvorenih oèiju zuri Magda u Krasanku: — To je novo otkriæe. Onda æe Hela uzeti islog posrednika?Kazuj što je govorio o Valpovu?— Rekao je da pozna sve ljepotice u valpovaèkom dvorcu.— Dakle, i tebe?— Ne, to je rekao baš zato što me nije nikada vidio.— Što je radio u dvorcu baruna Prandaua? — Èekali su tamo Varnicu. To je, napokon, sasvim razumljivo,otuda ne slijedi da Hela zna za ovog našeg posrednika. Hi moždaonog drugog ...— Kojeg drugog? — Nisam ti rekla da je tamo dojahao još jedan takav mladimuškarac.— Vidiš, ne saopæavaš mi sve. Kakav drugi? Gdje si ga vidjela. — Dojahao je kao sablast na crnom konju, uz Dravu, sav omo-tan u crni plašt. Jahao je kao da leti.— To je bio vitez Hrabren? — Ne znani Naš neznanac nije mi odgovorio na pitanje je lito vitez. Ne smije, naravno, ništa reæi. Ali èinilo mi se da sarao»vilenjak« možc tako juriti. Vidjela sam mu lice tek napola, morabiti lijep kao ovaj naš posrednik . ..— A nisi mogla naslutiti tko bi bio taj drugi? — Sve mi govori — bio je glavom vitez ili možda drugi ka-petan. Ipak, vjerojatnije je da je bio onaj koga narod zove »vile-njakom«. Sve su toèno raspravile, a onda je Magda otišla u salon. Tu je našla Helu kako se živo zabavlja s gospodom.— Krasanka je zaista vrlo bolesna — veli joj Magda.— Žalim, sutra u zoru idem u Valpovo. Gospoda me prate. — Ne možeš je bolesnu vuæi sa sobom. Lijeènik kaže da bimogla imati i kozice ... — 73

To uplaši Helu i odredi da Krasanka ostane u svojoj sobi. Vise je nije htjela vidjeti. Sutradan je otputovala. Magdi je odlanulo. Citave dane sjedila bi s mladom pouzdanicom i po stotinu puta raspravljala o zaroblje-niku i nagaðala koliko æe vremena biti potrebno dok opet stigne na slobodu. Onda bi opet govorila o otkriæu Heline ljubavi. Stvaraju osnove, raspravljaju, a Krasanki godi što u torn razgovoru može neprestano spominjati mladog posrednika koji veæ nekoliko dana pokreæe njezin unutrašnji život, zalazi joj u sanje, pobuðuje drhta-je

njezine duše. Neprestano misli kako æe se opet sastati s njim i što æe joj on sve reæi. èeka taj dan s drhtavom željom, a opet je hvata strah i htjela bi da ga vise ne vidi.U TVRÐAVI Kroz prozore vire radoznale oèi. èetvoroprežna koèija zaustavi-la se buènim štropotom pred palaèom — stanom zapovjednika tvr-ðave grofa Kegleviæa. Radoznalo promatraju ljudi mladog koèijaša u crvenom kaputu, s visokim žutim klobukom na glavi. Do njega sjedi lakaj u napirlitanoj crvenoj livreji. Straža pred ulazom kao da se zbunila, spazivši na trouglastom klobuku lakaja carski grb. Ispod veže istrèe vojnici i sluge. Lakaj silazi i ukoèenim držanjem izjavi: — Javite grofovskoj milosti da je stigao visokoroðeni gospodinbarun Weber, savjetnik njezinog velièanstva carice. Sve se glave sagibaju do nogostupa koèije. Sluge tree u vežu palaèe. Drugi otvaraju vrata koèije i ponovno se klanjaju gospo-dinu što se netom digao s mekih baršunastih jastuka koèije. Gospodin savjetnik silazi. Visok je, uspravan. U sivom putnom kapuiu, u sivim hlaèama, modrom prsluku. Na bijeloj kovrèastoj periki do-stojanstveno poèiva siyi šešir, obrubljen tamnim krznom. Polagano koraca u palaèu. Uspiiije se stepenicama. Kad je stigao u prvi kat, primijeti da hodnikom hiti gospodin što kopèa svoj smeði haljetak za primanje koji je netom obuisao. Sav je usplahiren, zadihan, iznenaðen. Pokloni se izaslaniku carice, predstavljajuæi se: — Ja sam zapovjednik grof Kegleviæ. Zapanjen sam, vaša ek-scelencijo. Kad je laða prije tri dana stigla na pristanište, rekošemi da su vas razbojnici zarobili. — Jest, zarobili su me. Eto, vidite, ruke su mi ranjave i po-vezane, ne mogu vas ni pozdraviti, to se zbilo u borbi s razbojnici-ma. Pripovijedat æu vam. — Molim, ekscelencijo, bit æe za to vremena. Izvolite, vaseodaje èekaju vas veæ tri dana.74

I povede carskog savjetnika hodnikom do vrata gdje veæ stoji sluga i otvori mu salon. — Ovdje su vaše odaje, ekscelencijo. Izvolite zapovijedati!Okrepu, piæe? A zatim biste se odmorili. Sigurno ste doživjelistraha. — To je istina. Dobro æe mi èiniti odmor, a okrepu molim ka-snije.S nekoliko rijeèi ostavi grof savjetnika nasamu. Sluge su unosile kovèege u spavaonicu, dok je savjetnikov lakaj u crvenoj odori stajao ukoèeno. Sluge se duboko poklone i izaðu. Èim je ostao nasamu, »savjetnik« smjesta zakljuèa vrata. Onaj u crvenoj livreji zaklima glavom i smješka se: — Tako mi života, divno vas je gledati u toj savjetnièkojodori. Kao da ste se u njoj rodili. — A, gledaj ti sada ovo — šapne mu Varnica i ogledava se uvelikom zrcalu. Ide amo-tamo i sve promatra svoje korake, sjeda u naslonjaè, opet ustaje, naklanja se kao da pozdravlja, sve to èini ozbiljno s najveæom pažnjom. I tiho razlaže Atanacku: — Vidiš, Atanacko, svaka greška u ovim budalaštinama moglabi me odati. Krivi korak mogao bi mi odrubiti glavu. I zato pazida se privikneš ovim ulaštemm podovima i sagovima. Hodaj gore--dolje, i ja æu tako; treba da se vježbamo. •— Lako je hodati po ovim krpama, ali ovim podom, što je sklizak kao led u moèvari o Božiæu — to je umijeæe! Neko su vrijeme hodali po olaštenom podu spavaonice, a onda se Varnica uvalio u naslonjaè:— Ljepše je meni sjesti na lectinu ili u moèvaru.— Nije ljepše, ali sigurnije — primijeti Atanacko.

— Ostavi to, siguran sam ja u sebe. Ali ti pazi da ne napravišbudalaštinu. A koèijašu rekoh: »Sine, pazi da ne mlatiš jezikom.Stavi ga za zube — bit æe pametnije. Hajde — otvaraj kovèege. Uzimali su odijela carskog savjetnika Webera i raširili po sobi. Zatim posegne Varnica ha dno gdje leže èetiri kubure i èetiri vreæice. — Dvije kubure za tebe, dvije za mene. Jednu stavi u desni,drugu u lijevi džep. Ovo narn mora biti uvijek u pripremi ako bikomu palo na um da se usprotivi priznati me dvorskim savje-tnikom.•— A što je u vreæicama? — pita Atanacko i zagrabi u kovèeg. — Tu je pušèani prah. I slušaj! Kad bi se dogodilo da kojiðavo otkrije u meni Varnicu, bilo u grofovim sobama, bilo ovdje,ispalit æu hitac. To je znak za tebe da smjesta pohitiš ovamo i ba-ciš goruæu svjetiljku na ovaj barut. Nastat æe prasak i požar, aonda strava u èitavoj kuæi — baš toliko koliko treba da umakne-mo niz stepenice, skoèimo na sedla, pa naprijed iz tvrðave! Car-75

skog æe savjetnika pustiti iziæi. Ako ne, nekoliko hitaca u èuvare, i mi smo izvan tvrðave, pa hitro u Donju varoš. Tamo èekaju naši. Ima ih tridesetak.Atanacko priðe k prozoru i pogleda na trg. — I tu su, eto, veæ naši. Eno, gledaj ona kola s robom — ikonji — ima ih èetvorica. Stojanoviæu sam naredio neka stalnodrži u pripremi grofove konje jer da carskom savjetniku kadgodpadne na pamet da sjeda na konja. Kažu, i u carskom dvoru uvi-jek na njega èekaju jahaæi konji. Ha? To sam dobro smislio. — Bit æe dobro. Pravi carski savjetnik smije da radi što gavolja. I da mu svakog èasa neka druga ludorija sune u glavu. — Eto, tako. Sad smo sve toèno ugovorili. Oni s trga pazit æeèitavog dana na ove prozore. Kad ja s prozora pustim ruku, znakje da prijeti opasnost. I svi æe biti na svom mjestu. Neæe Varnicudobiti ni u carskoj odori... — A ja mislim da bi sad trebalo da se uredimo, gospodaru. Du-go æe trebati dok namjestite drugu vlasulju, onu paradnu, paonda ovaj prokleti crni madežiæ što se lijepi na lice. — Hajdemo na posao. Sam je ðavo smislio ovakve odore, èipke,pa sve smrdljivo od neke mirisave vodice da mi se smuèi.Pomiriše neku bocu i gadljivo se strese. — Hej, Atanacko, kako divno miriše ona naša moèvara premaovom gadu ovdje. Sto sve ne izmisle lude! A onda stade svlaèiti putno sivo odijelo i uzrae modro baršu-nasto, vezeno, i žuti prsluk. Na bijele èarape oblaèi obuæu carskog savjetnika koju mu je priredio za njegovu razbojnièku nogu jedan njegov drug, nekadašnji postolar. Najdulje se zadržao pri ureðivanju lica u što ga je morao upu-titi zarobljeni provizor Zorislav. Oprašivši obraze, uzme iz kutijice crni madež i prilijepi ga nedaleko od usna. Iz druge kutije izvadi li-jepo oèešijanu bijelu vlasulju i teškom je mukom navuèe na glavu. Ogledava se ponovo u zrcalu i ne može se sam sebi nadiviti. — Zagledava se u zrcalo kao mlada na vjenèani dan — draškaga Atanacko. — Nemam li što ogledavati? A? Nisam li muškarac od oka? No,sad je svršeno. Gle, kako se izgorjela koža dade prikriti ovim bjeli-lom. AH ruke! Kuda bih s njima? Ona bijela rukavica koju oblaèisavjetnik na ruke nikako ne ide na moje debele prste. I vidiš —prirodno izgleda da sam se otimao razbojnicima pa izranio finedvorske dlanove i prste. Tako ne moram nikomc pružati ruku napozdrav. Nikako nisam mogao nauèiti pružati ruku po carskomobièaju. — Bistra vam je glava, gospodaru. Kao da ste uèili uèe-ne knjige.

— Vidjet æeš ti kako æu ja izigravati gospodina na vlasti.Znam ja kako se vlada èovjek koji gospodari tuðim imetkom iživotom. Oh, ide mi jezik na njemaæki kao da žvaèem masnu bra-vetinu. Hajde, zovni slugu i reci mu da savjetnik èeka grofa.76

Malo kasnije ulazi u salon grof Kegleviæ, sjeda s odliènim gostom, ispituje ga o razbojnièkoj otmici i saosjeæajno sluša nje-govo prièanje. Varnica pripovijeda kako se sve zbilo na laði i kako su ga odveli u zarobljeništvo. — Kako ste opet utekli na slobodu? — pita grof radoznalo,a on tumaèi: — Umjesto tajnika, putovao je sa mnom mladi grof Hotzen-dorf. On je carièin ljubimac. Sasvim mlad èovjek, on je uvijekstajao iza njezinih leða kad sam ja igrao s caricom karte. Vi zna-te, carica strastveno karta ...— Da, to je poznato. Ova joj je razonoda i te kako potrebna. — Radi ona dan i noæ. I tako je mladi grofiæ isprosio od cari-ce da može putovati sa mnom. Kad su nas uhvatili prokleti raz-bojnici, mladi grofiæ se prijetio razbojnicima kako ga moraju pu-stiti jer je ljubimac carice. Razbojnici su tamo imali nekog gospo-dina kao taoca i on je sve tumaèio razbojniku Varnici što mladigrofiæ govori. Lupeži su mi nakon tri dana saopæili da æe mi sveuzeti, osim odijela, ako ne naðem negdje otkupninu. Rekoše mi dr-sko: za carièina ljubimca svaki æe plemeniti gospodin položiti otkupninu. I tako su mi oduzeli sav novae i sve dragulje, samo su mi os-tavili moje spise i haljine koje nosim iz dvorske kancelarije. Za-vezali mi oèi i odveli nekud daleko pa me ostavili sama samcatanasred ceste u posve nepoznatom kraju. Tu sam stajao s kovèe-zima na putu, ne znajuæi kuda. Neka mi je koèija dolazila u sus-ret. Dva otmjena gospodina zaustavila su èetvoropreg. Sve sam imispripovijedao. Oni su me povezli do nekog mjesta gdje su uzeli ja-haæe konje da nastave put kuæi, a meni ostavili koæiju, svoga lakajai koèijaša da me odveze u Osijek k vama.— Glavno da je sve prošlo sretno. — Da, ali samo pod uvjetom da im za tri dana donesem otkupninu za grofa. Lopovi traže za carièina ljubimca hiljadu dukata.A ja sam ostao bez novèiæa. Moram negdje zatražiti zajam. Caricami ne bi nikad oprostila da se ne pobrinem za mladog grofa dane mora boraviti u društvu razbojnika dok ja odem u Beè i po-šaljem novae, — Ali, ekscelencijo, nemajte brige! Kad god zaželite, imatæete dukate. Jeste li utanaèili gdje æete predati i kako? A ne bi-smo li torn prigodom mogli pokušati prodrijeti do lupeža Varnice? — Gospodine grofe, to bi bila velika pogreška. Moram osobnoodnijeti dukate na odreðeno mjesto, kako su mi razbojnici odredi-li, a pri torn su se zapnjetili: uèinim li kakav korak protiv njih,carièin ljubimac æe platiti glavom! — Bože saèuvaj! Neæemo prouzroèiti takvu nevolju. Neka bu-de kako su vam odredili, a kako su vas i orobili — moja k-uæavaro. stoji na raspolaganju ...! — Hvala, gospodine grofe, prisiljen sam prihvatiti vašu po-nudu. Zasada bih trebao hiljadu forinti.77

— Koliko god želi vaša ekscelencija. Bit æu vrlo sretan štomi je u dio pala cast da pomognem u neprilici vašu ekscelenciju,kao i ljubimca njezinog velièanstva.Varnica se nasmiješi grofu i reèe:— Njezino velièanstvo æe vam za ovo naroèito zahvaliti I

odlikovanje vam neæe uzmanjkati, za to æu se pobrinuti ja! — O, vrlo ste ljubazni. Smatram svojom dužnošæu da vampomognem. Dopustite mi da vam odmah izruèim hiljadu forinti. I on pozvoni i naredi sluzi neka ide blagajniku i donese zatra-ženu svotu. U salon ulaze sluge, nose svijeænjake s velikim svijeæama i postave na stol. Grof podvostruèi svoju pažnju prema carskom savjetniku koji mu je obeæao odlikovanje: — Ne biste li možda, ekscelencijo, dopustili da pozovem lijeè-nika koji bi vam pregledao ruke? — Hvala na ljubaznosti. Uvijek nosim sa sobom ljekarije.Naroèito za rane. Nikad se ne zna šta se može dogoditi, a ja se ute stvari vrlo dobro razumijem. — Onda, dopustite da vas, ekscelencijo, ponudim veèerom.Ne bih vas htio umarati, možda biste ipak izvoljeli u blagovaonicuu krug moje obitelji ili možda da vam serviram u vašim odajamaako ste umorni? — Baš sam htio zamoliti grofa da me isprièa kod grofice. Sovako povezanim rukama mogu jesti jedino sam u svojoj sobi.Bit æu prisiljen da me hrani moj lakaj.— Razumijem, ekscelencijo, — neka bude po vašoj želji. — Treba da vam saopæim još ovo: carica me uglavnom poslalaovamo da razgovaram s vašim èuvenim junakom koji sam, nasvoju ruku, vodi ljutu borbu protiv razbojnièke bande. Carica jeèula o njemu i želi da ja osobno ugovorim neke naroèite osnovekoje bi se morale poduzeti protiv svih triju razbojnika u Slavoniji. — Ah, vi biste htjeli govoriti s vitezom Hrabrenom? Tako suga nazvali. Puk ga zove još i »vilenjakom«. To vise odgovara njegovushvaæanju. Uistinu.je smion. — Vjerujatno 'je to taj. Molio bih vas ako mogu još danasraspravljati s njime. — Ekscelencijo, to neæe biti moguæe. On se, naime, krije. Ija sam veæ tražio moguænosti da s njime stupim u pregovore, aliuzalud. — Èuo sam na laði da taj nepoznati junak dolazi u tvrðavu, ito k franjevcima. — Tako govori svijet. Meðutim, kad sam pokušao od franje-vaca doznati nešto o njemu, oni su rekli da ništa ne znaju. Ili jeuistinu tako ili ga neæe prokazati jer ga drže u tajnosti i predamnom. Veæ sam se poslužio izlikom da ga traže iz Beèa. Oni ipaktvrde da ne dolazi k njima.— A zašto se krije? Nije li to èudno?78

— Nikako ne mogu odgonetnuti što ga nuka da se krije. Sva-kako ima za to neki razlog koji æe biti u uskoj vezi s nj ego vimuspjehom u borbi protiv razbojnika. — Da, da, i ja to mislim. Nešto je važno zbog èega se ne oda-ziva ni vašem pozivu. Svakako ne želi da ga itko pozna. Samo, ja nemogu kazati carici da nisam mogao s njime govoriti. Možda bismomogli doznati nešto potanje što ljudi prièaju o njemu? — Valjalo bi oglasiti graðanstvu da se javi svatko tko o njemušto zna. — Imam bolju ideju. Carica mi je povjerljivo naredila da iz-vidim nešto važno. Naime, kako graðani ovdje misle o njoj i zaštose protive ujedinjenju triju opæina. A kako sam naroèito spretanu tajnim izvidima, to mi je carica naredila da se ovdje u tvrðavipreodjenem u trgovca pa da odem u jednu graðansku gostionicui tamo osluškujem što govore o njoj i o svemu drugom.— Morali biste onda znati i hrvatski. — Sasvim dobro govorim hrvatski, nauèio sam to u vojsci.

Vise godina sam bio blizu Zemuna. Baš zato me carica i poslala dasve to izvidim. Sutra je nedjelja, baš zgodan dan, ali molim gospo-dina grofa — o tome nikome ni rijeèi, ni živoj duši.— Samo se po sebi razumije. — Osim toga, želim da me sluge ni itko drugi iz kuæe ne vidikad budem odlazio onamo i kad se budem vraæao.— Izvršit æu vašu želju. Možda bi vam trebalo i odijela? — Baš sam htio zamoliti nešto otrcana, i klobuk sa širokimobodom, za mene i za lakaja koji æe me pratiti. — To dokazuje da se njezino velièanstvo ne pouzdaje u slu-žbeni izvještaj o graðanima koji se protive ujedinjenju opæina.— Sada æe sve saznati od mene.Grof ustane i pokloni se. — Neka vaša ekscelencija dopusti da vam sada serviraju ve-èerti, a nakon toga æete sigurno zaželjeti odmora.— Uistinu, želim što prije na poèinak.Grof se oprosti s njim s mnogo Ijubaznih rijeèi i ostavi salon. »Savjetnik« se okrene prema drugoj sobi koja je otvorena i zovne Atanacka. — Eto, sve ide kao po loju. Najprije sam dobio hiljadu forinti,onda æu opet na odlasku pozajmiti koju hiljadu dukata. Kolikomoramo stajati u zasjedi i potrošiti metaka dok naðemo na cestitoliko trgovaca da nam u kesu padne hiljadu forinti! A, eto, »car-ski savjetnik« sjedi u naslonjaèu, obeæava odlikovanja i padajumu u džep hiljadice! — Velika je vaša pamet, gospodaru. Ni turski car se ne možemjeriti s vama. Atanacko se ukoèi i stane u kut jer su ulazili grofovi sluge, hitro prostirati stol za gospodina savjetnika, nosili boce finog vina, a onda donijeli u zdjelama od srebra i porculana svu silu jela. Po-što se gospodin savjetnik ne može sam služiti, oni mu sve služe79

na tanjur pa se onda povuku u pozadinu i èekaju da uzme vilju-šku. Digao je svoje povezane ruke, pokazao slugama, slegnuo ra-menima i rekao im:— Oslavite me. Poslužit æe me moj lakaj.Kad su zatvorili za sobom vrata, prišapne Varnica Atanacku: — Giedali su te èudno. Proždirao si zdjele oèima. Moraš pa-ziti, to se ne pristoji.— Draži me miris peèenja. Meðutim, Atanacko zakljuèa vrata i skine poveze s Varnièinih ruku. Odmah su obojica sjeli k stolu, svaki uzeo po komad mesa, i kako su jeli, zamalo se nisu ugušili. Praznili su redom zdjele. Na-jednom im padne pogled na pladanj pun finih umaka od jaja.— A što je ovo? — èudi se Atanacko. — Neko žuto mazalo, neka èudna gnjecava stvar. Gle, kadmetneš u usta, ima èudan okus. Drukèije je to kad mi ondje naledini ispeèemo prase pa legnemo kraj njega i zabadaš nos u masti režeš handžarom kako ti se sviða.— I bolje ide u tek — èasti mi. — Onaj tamo Weber u zatoèenju govorio mi je o nekom ulju-ðnom ponašanju kod jela. Što to znaèi? Kod jela ne treba nekogponašanja. Zgrabiš batak, zagrizeš i gutaš. Zar tome treba pona-lanja? A kad sam vidio da to neæu moæi nauèiti, rekoh sam sebi:e, Varnica, neæe biti dobro, budeš li ti s njima sjeo k stolu. Povežiruke, pa si se oslobodio svega.Jeii su i svaki zaiogaj zalijevali vinom. — Hajde, da malo razmackamo ovo gnjecavo žuto jelo da ne bipomisliii kako narn nije išlo u tek. Nakon veèere Varnica se pnmakne Atanacku i šapæuèi mu ispripovjedi, što je sve ugovorio s grofom.

Sluga pomno sluša, a onda se zablene u gospodara:— Zar, uistinu, idete k »Zlatnom volu«? — Došao sam zato da naðem njega koji mi otima plijen izruku. 5— Ako ne doznate ništa o njemu? — Nešto moram o njemu doznati, nekud ipak zalazi. Da jemiad, to svjedoèe njegova djela. Ako je mlad, ima i curu. Akad doznam gdje je ona, naæi æu put do njega — to upamti! Hiæe mi pasti u ruke on ili ona — a tada lizat æe mi on ruke kaokrava sol, pa makar se vilenjaèio do sivih oblaka.— Vi znate što hoæete i kako æete — a ja samo slušam.— E, vidiš, ta ti valja! Obojica se upute u spavaonicu. Usred prostrane, raskošno ureðene sobe posteija, raspremljena za spavanje. Nad njom se raskrilio baldahin od žute svile. — A što mi to razapeše nad giavom? — zaèudi se on, prilazibliže, ogledava pokrivaè od svile i jastuke u èipkama.80

— Propadoh u ove perine kao onaj mladi provizor u moèvarru — prenerazi se i pruži ruke uvis: — Vjere mi, tu ne mogu spa-vati. Digne se i krene u narednu sobu odreðenu za lakaja. Tu su izmijenili još nekoliko rijeèi, a zatim se Atanacko stade svlaèiti. Varnica se vrati u spavaonicu. Svuèe se i legne na sag. Pod glavu savije svoj putni kaput i zahrèe. Sutradan rano obojica su se ponovo obukli i uredili, a zatim je jedan drugoga èestito gledao je li sve u redu. Atanacko ponov-no poveže Varnièine ruke, a tada otvori vrata i naredi jednom slu-zi da pozove savjetnikovog koèijaša. Nesigurnim korakom uðe mladiæ, ukoèen je, blijed. Varnica se tiho izdere na njega: — Kao da te je ðavolski car nabio na koplje! Sto tolikotrepæeš? — Mislim, oèe, da bi bilo bolje vratiti se na polovici putanego iæi u opasnost do kraja.— Svatko ide na svoj naèin, a ti na magareæi. — Osedlao sam jahaæe konje, veæ su spremni dolje pred pa-laèom, ali sluge me neprestano ispituju èemu vodim konje predpalaèu dok vi ne odredite. Rekoh im da se tako sviða carskomsavjetniku, ali svi me èudno gledaju! — Zato imaju oèi da gledaju, a tebe je strah kao kukavca. Eno,idi k prozoru, pa da vidiš nisu li tamo naši. — Da, uistinu, vidim puna kola robe, a i ljudi dolaze k njimai kupuju. — Pod robom kubure, na kuburama barut da rasvijetli èitavtrg. Ako se kome prohtije pod ovim vezenim haljetkom pronaæirazbojnika, svi æe planuti. A glave æe padati po zemlji kao bundeve.Istresi strah iz kosti, glupane! Nikome ne pada na um da posum-nja. Izjahat æu još prije podne sa zapovjednikom da razgledamtvrðavu. A ti i Atanacko idite sa ranom,- i da se držiš kako treba.Još mu dade nekoliko uputa pa ga onda pošalje iz sobe. Zamalo ulaze grofovske sluge i stadoše spremati posude od veèere da prostru doruèak/»Gospodin savjetnik« je otišao u spavaonicu, a Atanacko za njim i pritvori vrata. Izašao je tek onda kad su sluge javile da je doruèak za ekscelenciju spremljen na sto-lu, a da gospoda od opæine i suda èekaju u grofovom uredu. U grofovoj radnoj sobi skupila se opæinska gospoda: Fabija-noviæ, Gutal, Špoljariæ, Šandoroviæ i Hegedušiæ, zatim predstavni-ci suda: Dragoliæ, Dugaèki, sudac Valentiæ i zapovjednik tvrðave grof Kegleviæ.

»Dvorski savjetnik« ulazi dostojanstveno, koraca polagano ola-štenim podom da prikrije nesigurnost.? Zagorka: Vitez slavonske ravni

Grof mu predstavlja gospodu redom i odmah im pripovjeda da ekscelencija ne može pružiti nikome ruke jer ih je izranio u bor-bi s razbojnikom Varnicom. »Savjetnik« se poklonio dosta oholo i sjeo u naslonjaè. Nje-gov »lakaj« donese Weberovu izvezenu mapu sa spisima i položi je na stol. Odmah je grof prionuo vaditi spis za spisom i tako za-mjenjivao »savjetnikove« ranjene ruke. Onda se stalo redom èita-ti spise iz kraljevske kancelarije. Ponajprije su proèitali carièinu poruku kojom ona izražava negodovanje što se sve tri opæine protive unifikaciji. Nadugo se razlaže potreba ujedinjenja. Konaèno se èita prijedlog da se po-novno o torn vijeæa i donese odluka kojom se proglašuje ujedinje-nje opæina. Zatim se èita kraljièina odredba da se njezina izasla-nika dvorskog savjetnika dostojno ukonaèi, pogosti i za njegov trud isplati 100 dukata i namire njegovi troškovi. Svi se poklonom odazovu ovoj odredbi, dok »savjetnik« po-primi izražaj omalovažavanja. Zatim se nastavi èitanje ostalih spi-sa. Tom prigodom zapovjednik se uslobodi da zapita kraljièina izaslanika: — Njezino velièanstvo nije potvrdilo smrtnu osudu Todora Mi-hatoviæa kojemu je dokazano da je jatak voðe razbojnika Varnice.Mirno i hladno odgovara Varnica: — Njezino velièanstvo želi da se osuda ne izvrši zato što imaza to naroèiti razlog. Taj bi èovjek mogao koješta izvršiti protlvrazbojnika, dakle, valja ga predbježno pustiti na slobodu. Narav-no, prije toga æu ja s njime ugovoriti što mu nareðuje carica. Mirno su se i tome pokorili i uzeli u ruke posljednji spis kojim carica traži od vojnièke komande da joj saopæi što su nakanili uèiniti protiv triju razbojnièkih bandi u Slavoniji. — Njezino velièanstvo je veoma ogorèeno protiv haraèenja raz-bojnièkih bandi i naroèito želi da joj saopæim potanko što sekani poduzeti protiv razbojnièkih èeta Varnice, Jeèmenice i Kosiæa— reèe »dvorski savjetnik«.— Evo, što sm6 -odluèili — poène zapovjednik grof Kegleviæ.— Novaèit æemo one koji se dobrovoljno jave iz gradanstva pa ihorganizirati u odrede kao neku vojsku, koja ima jedinu zadaæu vo-diti rat protiv tih razbojnièkih bandi. S tim æemo odredima, a iuz pomoæ vojske, opkoliti èitavo podruèje na kojemu su razboj-nici i zatim ubaciti najbrže konjaništvo da u ovom obruèu gonii uništi te bande do temelja. Moramo ih pobiti sve do jednoga. Prije ne može biti mira ni blagostanja u ovoj zemlji. Nadam se,gospodine savjetnièe, da æe vas ova naša osnova zadovoljiti. — Ne možete zamisliti koliko me raduje što ste mi sve obja-snili. Carici æe biti naroèito ugodno kad èuje vašu osnovu. — Vaša ekscelencija želi, oèito, da sve to zabilježi — primijetisudac Valentiæ i pruži savjetniku pribor za pisanje.82

_ ^- s-^rs-4hsfS-^

— Nije potrebno, ja sve odlièno pamtim. Vi ipak sastavitesve što ste mi rekli i spremite spis za caricu, ali za to još ima vre-mena. »Dvorski èovjek« ustane. Oèito mu je nešto dodijalo. Meðutim, sudac mu predoèi spis. — Vaša ekscelencijo, evo zapisnik naše konferencije, izvoliteproèitati i potpisati.

»Da je handžar, znao bih ja kako ga uhvatiti« — i zakašlja. Kad ga je prošao kašalj, pokaže na svoje povezane ruke i reèe: — Ugledna gospodo, ne mogu uhvatiti ni nož pri jelu, a ka-moli pero. — Sto vam pada na um muèiti ekscelenciju — ukori grof suca— zar ne vidite njegove izranjene ruke?— Ne zamjerite, naravno, ekscelencija ne može pisati.,. — Ubilježite: zbog ranjene ruke ekscelencija savjetnik njezi-nog velièanstva ne može potpisati, ali se sa svime slaže — veliko-dušno æe Varnica. U kutu sobe stoji Atanacko. Debele kaplje znoja cure mu niz èelo. Pogled mu se zabode u oèi »gospodina savjetnika«, a taj po-^^ÈiJI ^

S^jS'ièijnje ,^ipSoii«r ^vie^i^vrfi? -^ranjene ruke. Strah mine »savjetnikova lakaja«, samo osjeæa kako mu ispod crvenog lakajskog odijela teèe rijeka znoja. Konferencija je svršena. »Gospodin savjetnik« se lagano na-kloni. žuri mu se iz ove odaje. Zatim ide Atanacko — kao sjena straha. Stigavši u salon, njih se dvojica nijemo zgledaju i kimnu gla-

Da niste povezali svoje ruke povezom — veæ bi ih oni billsvezali lancima ... — Znao sam ja: sve se može sakriti pod dvorskim haljinama,svilenim èarapama, lièilom i ovim brašnom kojim gospoda prlja-ju svoja lica — ali ruke, ruke bih morao odrezati da me ne odaju!Zato smislih: povezuj ih — bit æe dobro za sve. — Svejedno mi se èini, ne mogu istina priseæi, a ipak neštosucu nije bilo pravo. Vraški je žmirkao u vas. Da možda nijeprepoznao vaš lik? — Da me prepozna, morao bi me i otprije poznavati, a kad jetko od njih vidio moje lice? Strah ti pije pamet, Atanacko! — Pravo velite. Gdje bi on ikada slutio kako izgleda haram-baša Varnica! Ipak, džigerica æe mi iziæi na usta ako što prije neoderno odavle. — Popodne idemo k »Zlatnom volu«. Sutra æu u opæini podi-æi sto dukata za svoj trud, od grofa zatražiti tisuæu dukata da od-nesem otkupninu za mladog grofiæa koji ne postoji, a tada ideA* 83

carski savjetnik u Varnièino carstvo. AH æu tamo ponovo tražiti otkupninu za gospodina Webera. Za sto dana bit æe belaja kad tvr-ðava sazna kakvog je imala carièina gosta! Njihovo šaputanje prekine kucanje. Atanacko odskoèi k vra-tima i otvori ih. Ulazi grof i isprièava se:— Oprostite mi, ekscelencijo, što vam ponovo smetam. — Baš dolazite u dobar æas. Molio bih da mi za poslije podnedonesu odijelo u kojemu æu izvršiti kraljièinu zapovijed i otiæimeðu graðane. — Sve sam veæ uredio. Omot æe donijeti iz grada da sluge ukuæi ne naslute kamo ide ekscelencija. Meðutim, došao sam posre-dovati u jednoj stvari... »Samo ako se mogu zaslužiti pare« — pomisli Varnica i upita grofa:— O èemu se radi?— Sudac moli da ga primite u posebnu audijenciju.— što želi od mene?— Saopæiti vam nešto od velike važnosti. Sudac i važno saopæenje uèini mu se nešto sumnjivim, ali ne trepne okom.— O èemu kani govoriti?— O razbojniku Varnici. Uèini mu se kao da se Atanacko kod vrata skamenio. A i nje-ga obilazi neki neprijatni osjeæaj.

— Neka sve napiše i pošalje — odgovori on. — Mislim, ekscelencijo, bilo bi potrebno o torn osobno govoriti. Stvar je od velike važnosti! Omalovažavajuæi, Varnica odmahne glavom i ravnodušno odgovori:— Dobro, može doæi. Smjesta krene grof da dovede suca i zatvori za sobom vrata. Atanacko izbulji pogled u razbojnièkog voðu. Blijede mu usne šapæu:— Rekoh vam ja^ èudno vas je promatrao.— To gore po njega. — A joj! Skidaju vam prašinu s lica, vlasulju s glave, vezanihaljetak i razotkrivaju ... — Neæe dospjeti ni da me taknu. Stani na prag spavaoniceda si bliže kovèegu s barutom, a ruku pritisni k džepovima da tikubura bude bliže.— A vase povezane ruke?— I lanci bi popucali kad mi ruci ustreba oružja. Onda hitro ode k prozoru, otvori ga i pogleda dolje. Tri ose-dlana konja èekaju pred palaèom. Cuva ih mladi koèijaš u žutoj koèijaškoj uniformi. A tamo podaleko, na trgu, naslonjeni na kola puna razlièite robe, njegovi su ortaci. Gleda ih uporno i dade neki znak.84?""^V,-."

— Razumjeli su me. Bit æe pažljiviji. Dolje Stojanoviæ veæsjeda na konja, a dva drži u pripremi. Cim bi oni samo pokušaliizreæi sumnju da nisam pravi dvorski savjetnik, pucam — a tismjesta pali barut...— Èujem korake, idu! — upozori Atanacko. Opet se otvaraju vrata. Ulazi grof. Za njim sudac Valentiæ. Obojica su nekako tajanstveni, èudni, šutljivi. Sudac zuri u dvor-skog odliènika kao da se teško sprema prozboriti. »Savjetnik« stoji pred prozorom. Ruke je složio unatrag. Grof i sudac ne sje-daju, a »savjetnik« im ne nudi stolice.— Dakle, recite, ekscelencijo — ponuka grof suca.Sudac malo digne. glavu, gleda u »savjetnika« pa se zamisli. — Vašu æe ekscelenciju sigurno vrlo zanimati ova stvar o Var-nici — nasmiješi se sudac kao od sreæe što je uvod uspio. — Sve me zanima što se tièe razbojnika — odgovori on hla-dno.Na ovaj odgovor sudac se pomakne bliže.— Naši su panduri naišli na neobièno otkriæe. — Tako? Sto su otkrili? — pita razbojnik u carskoj odori, uko-èeno stojeæi uz otvoreni prozor. A vani na trgu šest ortaka pom-no pazi na svaku kretnju. — Doznali su neku skrovitu tajnu koja nas vodi na sigurantrag lupežu Varnici... Atanacku se èini da to sudac pripovijeda s nekom naroèitom nasladom i zajedno sa zapovjednikom neobièno pažljivo gleda u njega. — Možda se vaša ekscelencija umara stojeæi — veli grof i po-kaže naslonjaè. — Hvala, volim stajati na svježem zraku — odgovori on i jošvise se nasloni na dasku prozora.Sudac nastavlja s užitkom: — Dakle, vaša preuzvišenost bit æe vrlo obradovana ako sa-opæim da nam je sada poznato kako razbojnik izgleda...— Tako? A prije to niste znali? — upita on. •— Ne, nismo. ; . Varnièin pogled padne na Atanacka na pragu spavaonice. Or. se približi svojom desnom rukom džepu modrog vezenog ka-p-uia. »Lakaj« èvrsto drži ruku na kuburi, a pogled up re u Varnicu.— Dakle, kako izgleda? — pita razbojnik nategnutim glasom.

— Slièan je kao jaje jajetu, vaša ekscelencijo, svojoj majci...Cas-dva, nijema stanka. Onda pita »savjetnik«:— Kakva vam korist od toga što nalikuje majci? — Velika korist — zato što smo prije nekoliko dana uhvatilinjesavu majku ...!Razbojnik makne rukom — ipak ne poseže za kuburom. Tek omalovažavajuæu kretnju.— Otkud znate da mu je to majka?— Sama nam je rekla.85

— Gdje ste je uhvatili? — Naš pandur ju je našao pred tvrðavom kad je prièala ot-kuda je — tamo negdje daleko sa zemunske strane — a ljudi sujoj prièali da joj je sin Varnica odlutao daleko uz Dravu i postaotamo razbojnik. Posao mu ide dobro — i došla je ovdje da ga tra-ži. Pandur ju ye odmah doveo k nama, a ja sam je ispitao sve o nje-nom sinu.— I po njoj mislite uæi u trag njemu? — Poslat æu je u sela, u pratnji nekoliko pandura, preodjenu-tih u seljake, da traži sina, a seljaci æe joj ga otkriti. I kada ga ugle-da i prepozna — uhvatit æemo ga. — Tko æe joj u okolnim selima vjerovati da je majka voðerazbojnika? — AH žena tvrdi da joj mora vjerovati svatko tko je jednomyidio Varnicu jer je Varnica slika i prilika svoje majke. Isto licei stas — samo duša ðavolska. Nastane tišina. Atanacka zazebe. Sad mu je sve jasno. Sudac se u torn èasu tako èudno zagleda u savjetnikove obraze da je i njemu bivalo neprijatno. AH Varnica se pouzdaje u bijelu periku, oprašeno lice i u crni madež kraj usta koje nije zaboravio olièiti i crvenilom. A sve mu je to znatno promijenilo izgled lica. Pošto je sudac ušutio, a »savjetnik« samo sliježe ramenima kao da stvar omalovažava, primijeti zapovjednik sucu: — Vidite, ja bih vam predložio nešto drugo. Poruèite Varnicida ste mu uhvatili majku i da je uzimate za taoca. — Taj razbojnik je svojom rukom poubijao oko pedeset ljudi! Ne vjerujem da bi takav zloèinac reagirao ako mu majkudržimo za taoca — reèe sudac. — Mislim da gospodin grof ima pravo — primijeti sada »car-ski savjetnik«. — Ovo je mnogo bolje nego da ženu šaljete odsela do sela. To bi potrajalo odviše dugo. Ja sam uz prijedlog gos-podina zapovjednika. Carica je vrlo nestrpljiva i želi da se ova zem-Ija što prije oèisti od razbojnika.Sudac se smjerne pokloni i primijeti: — Ali mi znamo koja su sela sklona razbojniku. èim se onatamo pojavi, moraju u njoj prepoznati majku razbojnièkog voðe.To je neobièna sliènost, to ne valja zaboraviti... — I vi možete biti nalik na toga Varnicu! Sliènost ne znaèiništa ...Takva smjelost zapanji Atanacka. — Da, ekscelencijo, — prihvati sada rijeè zapovjednik — mislim, bolje æe biti javiti mu da smo majku uzeli za taoca. On æebarem na neko vrijeme zaustaviti nedjela ili æe pregovarati da muizruèimo majku. Nama je dužnost najprije odvratiti od ljudi novezloèine — a ovako bismo dobili na vremenu. — Jest, i ja mislim tako — odobri »savjetnik«. Ali sudac nepopušta i opet uvjerava:86

— Kad biste samo èuli što ova žena govori o njemu, sigurno

biste prihvatili moj prijedlog da je šaljemo u sela u njegovu bli-zinu. Ona æe ga pronaæi — sasvim sigurno — u to ne može bitisumnje. Ponudit æu joj veliku nagradu. Bit æe joj draže da lupežaobjesimo, barem æe stara imati novaca.»Savjetnik« prekine raspravu: — Onda je dovedite ovamo k meni. Vidjet æu koliko je razboj-nik, uistinu, slièan ovoj ženi i što bi bilo najbolje poduzeti. Ja samse lupeža dosta nagledao.— Izvrsno — klikne zapovjednik. — To je vrlo važno.Atanacko se u pozadini skamenio. Zar je Varnica poludio? — Ah, to je izvanredna misao — veli grof. — Stvar æe biti od-mah riješena. Cim je dovedemo, bit æe jasno, je li uistinu razbojni-kova mati — i što nam je èiniti. — Gospodine grofe, veæ je utvrðeno da je ona njegova mati.Sama je pripovijedala panduru Ficulinu kad ju je uhvatio predvratima tvrðave. Mislim da nema razloga hvaliti se ovakvim si-nom. — Dakle, molim neka je odmah dovedu iz zatvora — odredi»savjetnik«. — I tako æe se sve riješiti — pristane sudac pa odmah pozovegrofove sluge pred vratima i preda im poruku za opæinskog tamni-èara. A onda æe »savjetnik« sav radostan:— Upravo me zanima kako æe se vladati i što æe reæi.— A sada dopustite, gospodo, prièekat æu ovu ženu sam. — Molim, ekscelencijo, ja bih prisustvovao kao sudska instan-cija. — Gospodine suèe, najprije æu ja govoriti s njom. Izvuæi æuiz nje sve što je zatajila. Prepustite to meni. Pouzdajte se u mene ...— Naravno, naravno — ekscelencijo. — Ako pak ta žena ne bi znala da kaže što vise, barem smodobili u njoj sliku i priliku tog razbojnika pa æe nam lakše dopa-sti šaka. Mi, naime, znamo da on zalazi sa svojim ortacima u gos-tionicu »K jelenu« u Donjoj varoši — pripovijeda grof. — Ali nikada n^s nije prièekao da ga upoznamo — nasmijese sudac. — Sada nahi ne može pobjeæi kad imamo njegov obraz. — Da, to svakako nešto vrijedi — dopušta »savjetnik«, a sudac se obraduje i naglasi: — Sretan sam da mi je uspjelo naæi put do razbojnika i time poslužiti njezinom velièanstvu. — Da, njezino velièanstvo æe vas naroèito pohvaliti za ovajèin... — odgovori »savjetnik« i zamoli suca neka odredi da sežena, èim stigne, dopremi u njegov salon. Radostan ode Valentiæ u grofovoj pratnji iz savjetnikovih oda-ja. Kad su se odjeci njihovih koraka izgubili u hodniku, Varnica od jada zamahne rukom i strahovito prokune. Atanacko bez ijed-ne rijeèi otkopèa svoj haljetak i prsluk. Iz košulje mu se cijedi znoj, a ipak ga zebe.87

— Vidiš, Atanacko, da me nije snašla misao da zaigram car-skog savjetnika, ona bi došla u selo s pandurima. Tražila bi mei dala da me uhvate.— I sve bi nas predala na vješala! — Došla je za mnom! Reci, nije li to živinèe netko kupio dame prokaže?— Sve može biti, i ne biti. Ali zašto ste rekli da je dovedu? — Da je zagrlim — zlobno æe razbojnik i zaškripi zubima.— Dok nje nije bilo, nitko nije znao kakva sam obraza. A ona

me, eto, razotkriva. Predaje me sucima! Donijela je ovamo svojunjušku da me digne na vješala! Znaš kako su mi iglice skakaletijelom kad me je ono sudaèko kljuse promatralo. Kao bodežom,zabadao je pogledima moj jaki nos. Obrve i oèi. Sve sam osjeæaokako me mjeri i prispodobljuje s njom — na koju sam upravo kleto nalik. Naroèito èelo, nos. Taj prokleti nos!— Ali što ste nakanili s njome? — Oslobodit æu se ove njezine obrazine da me po njoj ne hva-taju. Evo, slušaj — ti æeš je ovdje doèekati, tebe nikad nije vid-jela ni u snu. — Razumijem. Moram se prikazati lakajem carskog gospo-dina. — Ravno ti ide pamet! A tada joj moraš pripovijedati da æecarski savjetnik zbog nje zamoliti za sina pomilovanje u carice.— A zašto to govoriti? — Rekoh ti veæ jednom: lako je biti razbojnik s kuburom uruci, ali teško bez pameti u glavi. Zato naredih — dovedite je!Uzet æu im svoju sliku — razumiješ li?— Uzeti? Vi æete je osloboditi zatvora? — Jaoh glavi kad u njoj slama škripi. Eto, vidiš, tu su midonijeli slatkog vina i kolaèiæa — to se kod njih jede prije ruèka. I on natoèi iz boce gusto vino i mljacne jezikom. Onda ispije do dna i šapne: — I sveci bi zgrij?šili da im je ove kapljice! Hajde, namoèi jezik. Æaša se izlije u »lakajevo« grlo. On se nasmiješi od milja, a Varnica odreðuje: — Sada, uzmi, eto, ovu èašu. Vidiš, ima neke šare, bijele izlatne.Natoèi vina i gleda Atanacka. Ovaj pita zaèuðeno:— Što vi to kanite? Voða razbojnika posegne u džep prsluka, izvadi komadiæ pla-tna, razmota ga i pokaže Atanacku složenu suhu travu. Ovaj raz-vali oèi u svoga komandanta. — Sto blejiš? Nisi, valjda, prvi put vidio ovu spasonosnutravu?— Spremili ste je za grofa ili suca, ako bi bilo potrebno.

i*

88

— Mislio sam: možda carski savjetnik može onako u noæièavrljati s grofom i piti vatrenu kapljicu, nasipati mu trave i opli-jeniti mu kesu. Ali to spremam za posljednji dan svojega borav-ka. Evo, sada æeš malo ove trave nasuti u èašu mog neprijatelja.— Zar staroj? — Neprijatelj mi je! Ako me ona oda, svršeno je. Valja sebraniti od neprijatelja.— Dobro — kako želite. — Razgovaraj s njom neko vrijeme, ispituj je da vidiš štokani.— A vi? — Promatrat æu i slušati iz druge sobe iza vrata. A kad zaèu-ješ štropot, doði u sobu da odredim što ti je uèiniti.— Èujem glasove — to vode nju. — Budi oprezan, nitko ne smije doæi ovamo. Tako je odrediosavjetnik. U salonu sjedi visoka, snažna žena. Duguljasta, stara lica, duga zavinuta nosa, debelih obrva i mrkih oèiju. Sve odaje Varnièine obraze. Atanacko joj

tumaèi kako æe spasiti sina s vješala ako ga nagovori da okrene natrag na stazu života. Ona šuti, uzdiše i tek nakon duga vremena primijeti: — Razbojnikovoj majci po oboru trnje raste, gospodine pre-milostivi. A on haje i ne haje. Kao da ga nisam rodila ... — A kako ste došli za njim? — Rekao mi on na odlasku u Slavoniju da tamo med i mlijeko teèe i crpst æe punom vedricom, naprtiti mule i volove ojar- miti, svega æe biti kuæa puna. Ja sve èekaj, èekaj, a ni mule, ni volova, ni meda, ni mlijeka, ni prazne, a kamoli pune vedrice. Zemlja pusta — krov se ruši nada mnom, a on život svoj sladi i gri- jesima dušu tereti. Jest, mišljah, idem da ga naðem i pitam što, bolan, snuje i umije. Hoæe li dati i meni što me ide — i obore moje medom i mlijekom polijevati. — A ako ga naðete, što æete mu najprije reæi? — Nemam ni što obuæi ni obuti, a on niti da pita za me. A vi o njemu baš mnogo znate? Zar živi u izobilju? — Ne znam ništa drugo nego da ubija èas desnom, èas lije-vom rukom, a robi s obadvije.— I on ne haje što mati gladuje!Ona poène plakati bez suza i žaliti. — Neka mu Bog pomogne da sebi spasi dušu, gospodine. Akomi neæe dati što me ide, uzet æu ono što mi sudac nudi, a vi recitecarskom savjetniku da nadijeli jadnu majku koja ni kruha nema,ni opleæka, ni opanka. Poslužit æu mu kako sudac želi. Ðavo spadau ðavle89

U drugoj sobi nešto žestoko udari u pod. Atanacko ostavi ženu i ode u spavaonicu. Tamo mu Varnica šapne: — Jao njoj, došla je da dijeli plijen sa mnom. Ako joj ne dam— prodat æe mi glavu! Takva je ona, takva joj je bila sestra, tak-vi su svi...— Sto da radim?— Napoji je kako treba ...! I Atanacko opet iziðe, isprièa joj èitavu prièu: kako je sav-jetnik kani obogatiti ako ode u selo i prokaže tko je od njih Varnica. — Uèinit æu, gospodine, sve da opskrbim drugu èestitu i pošte-nu djecu. Znala sam — živi on kao kralj, a ja kao prosjakinja. — Evo, moj gospodar vas dariva ovim vinom — da se okrijepi-te — i ovim jelom. Uzmite, pijte!— Hvala i slava budi njemu!I ona nagne èašu pa iskapi do dna. A onda æe opet: — Gospodine, hvala vam. I nisam kriva da su sinu ljudi ov-dje otvorili sve pendžere i veže da bije i robi. Oni su sami krivišto dršæu pred njim i dopuštaju mu raditi što mu zaželi ðavolskaduša. Ali, gospodine, zar me neæete sada pustiti na slobodu? — Još danas, samo dok se napišu spisi. Moraju dozvati pisa-re i to urediti.— Samo recite neka se žure, ja sam sucu veæ sve iskazala.— I ponudio vam je novaca? — Kupit æu sebi novu kuæu i uzeti k sebi one koji su dobri.Dakle, još danas?— Da, ali o tome šutite. Izvede je na hodnik. Tamo èekaju dva pandura i odvedu ženu u zatvor. Zamalo se doveze sudac i grof. »Ekscelencija« i ne da prilike da što pitaju, nego reèe: — Upravo sam zapanjen. Ispipao sam od nje neèuvene stvari.Dala se uhvatiti na Varnièinu želju. On ju je poslao u nadi da saznašto kanite protiv njega.iZato ste èuli iz njezinih usta samo namje-štene, izmudrene price. Pazite, opasna žena, ne puštajte je iz ta-

mnice.— A Varnica joj nalikuje? — Laže! Po njoj ga nikad ne bismo mogli otkriti. Sasvim drugolice i sasvim drugi stas. Stara laže. Došla je u tvrðavu da uhodariza njega. Ovaj obrat nemilo iznenadi suca i razbije njegove nade. Pos-ta vrlo žalostan, dok se grof divio savjetnikovu oštroumlju kako je raskrinkao razbojnikovu majku. Osjeæajuæi se sigurnim, Varnica zapita suca: — Vi sigurno nešto znate o Varnièinom zakletom neprijate-lju »vilenjaku«. Veselio bih se da sam ga upoznao prigodom Var-niènog napadaja na laðu.90

TE'

»??"

Sudac prihvati prigodu da uzmogne razgovarati s odliènikom i ispripovjedi sve onako kao i u Retfali, konstatirajuæi: — Taj, tobožnji junak, nije nitko drugi nego Varnièin takmacu razbojstvu — Jeèmenica. Prvi put »savjetniku« izmakne žestoka, nimalo dvorska kret-nja. Udarivši se po bedrima, usklikne.— Taj lupež, dakle, ugrožava —• razbojnika? Otkud to znate? — Samo bi se razbojnik usudio poèinjati takve smjelosti pro-tiv razbojnika kao što ih poèinja ovaj èuveni »vitez«.— Nemate drugih dokaza? — Imam — i sudac se posluži istim nagaðanjima kao u gro-fovu salonu.Sve vise raste »savjetnikova« radoznalost. Slušajuæi, sakriva kako ga zanima ova stvar. Kad mu bude dosta pripovijedanja, otpusti razgovorljivog suca i ostane sam sa svojim razbojnikom. Zamišljen stoji Varnica usred salona i pro-kune: — Hi je taj' sudac budala ili ja nisam vise ono što jesam.Što ti veliš? Je li to Jeèmenica?— Mislim isto što i vi — mogao bi biti i Jeèmenica.KOD »ZLATNOG VOLA« Velika soba gostionice »K zlatnom volu« lijepo je olièena. Tu sjede gradani. Sve osam do deset uz jedan stol. Svi su u živom razgovoru. U dnu sobe dižu se lukovi. Iza njih je polumrak. S jedne strane povukli se onamo sviraèi. S druge strane namješteni su stolovi. Ispod treæeg luka posve u kutu sjedi muškarac. Odijelo mu je seljaèko. Na glavi klobuk široka oboda. Okrenuo je leða èi-tavoj gostionici i gleda ravno prema vratima iz dvorišta. Priðe mu gostionièar i donosi mu vino: — èujte, gazda, ako doðe jedna mlada Vinkovèanka, zovniteme. Sestra mi je, neæu da joj tkogod od gostiju zanovijeta. — što vi mislite, strani èovjeèe? Moja gostionica i samostan— to je jedno te isto. Sjede ljudi, pijuckaju, popiju vrèiæ pa kaofratri opet izlaze. — Ne mislim ništa zla, znate, sestru svaki brat èuva kao okou glavi. Otišla je u crkvu, a ja je èekam ovdje.— A kamo vodite sestru? — U Valpovo k njezinoj roðakinji. — Umrla joj majka, pa što6e mlado stvorenje bez nadzora? — O, zlo je to — zlo. Ne bojte se, javit æu vam kad doðe —: gostionièar hiti dalje.: 9i

U kutu kraj prozora stisli se Varnica i Atanacko. Obojica su obuèeni u duge kapute, a glave su pokrili klobucima sa širokim obodom. Pred njima na stolu jela

i vina. Jedu i piju s naroèitom nasladom, poput trgovaca koji su prevalili veliki put. Kraj njih na podu vreæa puna robe, a na stolu škrinjica svezana širokim pletenim užetom. Taj su teret skinuli, dolazeæi u gostionicu, i spre-mili ga kraj sebe da još vise naglase svoje zvanje. Atanacko je sjeo tako da može lako vidjeti svakoga tko dolazi u gostionicu. Varnica je naprotiv okrenuo leða èitavoj gostionici da mu nitko ne može pogledati u lice. Ali mu drug tumaèi stalno tko dolazi i kako se razvija život u sobi. Govori tiho i oprezno:— Mnogo je ljudi. Graðani u tvrðavi imaju pomalo drobiša. — Imaju — ne vidjeli sunca! A nedjelja je popodne, vino va-lja, pa i oni lupeži tamo dolje baš èestito sviraju.— Da ne biste, gospodaru, i vi zaigrali? — Bih kad ovo ne bi bila tvrðava! Pokazao bih ja njima kakose igra. Tko to opet ulazi? — Trojica su. Sudeæi po odijelu — graðani. Baš æe sjesti va-ma iza leða. Gostionièar veæ trèi. Bit æe uvaženi gosti — naruèujuveliku mjeru vina. Nešto živo govore ... — Kad ne bi oni dolje tako svirali, mogao bih sve èuti. Æe-kaj — uredit æu to.I pozove gostionièara i naruèi sviraèima jela i piæa. — Neka se odmore i okrijepe — reèe »trgovac« pred kojim segostionièar smjerno klanja i sluša s poèitanjem odredbe od kojihæe lijep komad srebra kapnuti i u njegov džep. Nije potrajalo dugo i sviraèi vesela lica ostavljaju svoje mje-sto pa odlaze za gostionièarem u drugu sobu. — Odoše. Sad podmetnimo uši, Atanacko, dokle nam dopiru.Èuj — èuj, ove tamo iza mojih leða... Nešto se bune! Razbojnikov kapetan promatra društvo iza leða svoga gos-podara. Upravo okom u oko Atanacku sjedi suhonjavi èovjek mala uzrasta. Neprestano šuèe gusti plavi brk. S njim je stariji èovjek mrka lica s prosijedim brcima i kosom. Ne govori, pije i svakog èasa trepæe oèima. Obojica slušaju onog treæeg, pleæatog èovjeka, smeðe kose, brade i brkova, s blagim svijetlim oèima i žestokim brzim kretnjama. Sagnut je k njima. Èim su sviraèi otišli, Varni-èino uho uhvati nastavak razlaganja: — ... I veliki desetak od ovaca i koza, mali desetak od snopa,vinski desetak u vinu, prirez na forintu, a uzimaju veæ tridesetkrajcera u ime svojeg domesticuma, pa kraljevska kontribucija isada još ekstraordinarius. Neka vrag udari onoga koji æe smoæida sve to naplati! — Pravo veliš, Šandoriæu — potvrdi mali plavokosi èovjek —ali ne plaæaš samo ti, veæ i svi mi.

at.

92

Sada se oglasi treæi, crkvenjak svetog Mihajla, stari Ciprovac: — Tako mora da bude, kažu ljudi. He, nešto se mora plaæatiza gospodarstvo opæini! To je istina, ali opæina je svakog danagladnija. Guta i guta. I carskoj kasi nema dna! — Nije samo to — kaže prvi — nego još da se ujedinimo. Tre-ba da se udružimo s donjovarošanima gdje se jataci razbojnikaVarnice vuku poput pasa ... — Psst! — stiša ga drugi — lako može biti koji ovdje u krè-mi, a zašto ga izazivati. Bolje je šutjeti. — Imaš pravo, ne valja slati ni po èije zlo, ono samo doðe —složi se Šandoriæ.Crkvenjak Ciprovac tiho i mirno sjedi i samo trepæe oèima. Varnica i Atanacko naæulili uši. Voða razbojnika veselo se smi-jucka i šapæe:— Morao bih ravno do carice da joj ovo javim!

Vrata se gostionice ponovno otvaraju. Na pragu stao èovjek. Podupro se o pojasu i razvaganio u držanju. Oko pojasa visi mu sablja. Na glavi pandurski kiobuk. S praga promatra ljude. Oni kod stola obustavili svoje pripovijedanje pa se okrenu k vratima.— Evo pandura Ficulina — baš se razvaganio. — Eh, èuda li! Na ramenu mu zlatno paun-pero, a na drugomslavujevo grlo jasno! Zna on tko je — veli crkvenjak Ciprovac. Ponosna pogleda isprsio se Ficulin. Sve pozornije gleda ljude. Onda zakoraèi polaganim, dostojanstvenim korakom. Zna da su svi pogledi upereni u njega s uvažavanjem i poèitanjem. Kao da èeka koga æe poèastiti da sjedne k njemu. — Hajde k nama, tu je i vaš prijatelj Ciprovac — zove gaŠandoriæ. Još èasak stoji pandur, pa onda, kao da dijeli veliku milost, spusti se k njima na klupu. Atanacko kod drugog stola prati svaki pandurov korak. Na-migne Varnici i šapne:— Kuæa nam gori! Pandurina je iza vaših leða, gospodaru.— Ne imao sreæe kao crni pauk u gori!Atanacko se sagne k njemu:— Da bježimo odavle? — U paukovoj mreži samo se male muhe love. Ja sam vuk...Neka mi samo pride ... Najednom se k njima približi neki graðanski odjeven èovjek koji je sjedio za stolom kraj vrata i šapne Varnici:— Komadante, jeste li vidjeli pandura?— Vuk se ne plaši šušnjatom granom! Evo, gle! On spusti pogled na svoje nadlaktice i malo zavine oba ruka-va: iz svakog zijeva po jedna ubojita cijev. Onda šapne: — Idi samo i drži spremne svoje kubure da im zasviramo, bu-du li nas na to pozvali. I konji su spremni?93

?

— Sve je na svom mjestu — odgovori jatak.— Pustili su te iz zatvora. A? Meni za volju! Mudrac sam ja!Tamo iza Varnièinih leða udari pandur Ficulin po stolu. Gosti-stionièar pohiti k njemu, sav sretan i nasmijan. Sagiba se, a pandur ga promatra i podruguje mu se: — Peèe te salo, je li? Hajde, delija! Toèi, Anðelija! Da osu-šim èaše tvoje i bijelim grlom rujno vince pijem. A tko vino pije— dobro mu je.— Veliku mjericu, je li, èestiti Jacko? — pita gostionièar. — Maiu mjericu. Znam tko sam i što sam. Polako ja — kapljicu po kapljicu.— Kiša pada kapljicu po kapljicu i napada lokvicu... — Nema lokvice dok je Ficulin u službi. Znam tko sam i štosam. Hajde, nosi. Pohiti krèmar da izvrši pandurovu želju, a oni oko stola pri-makli se bliže k njemu. Svi gore od radoznalosti da nešto èuju, a on im pogleda u lice, kimne glavom i primijeti: — Nešto ste zaduhani, kao da vas je gonio Varnica od Ce-pina do Retfale!— Dao Bog, zagušio se u moèvari! — zaželi Šandoriæ. — Znate li, Ficuline, carica je poruèila da tri opæine idu ujednu? — Ne miješamo se mi ni s kim. Što bismo mi u našoj opæinis tolikim svakojakim svijetom! Ne mislim ja vas Gornjograðane,veæ one dolje koji s Varnicom sjede pod istim krovom, piju u is-toj krèmi, rame o rame, ubila ih vedrica u glavu!

— Èekaj, pandurino, nagrajsat æeš ti kao ðavo na Veliki petak— šapæe Varnica i sluša kako Ficulin prièa: — I carica ne živi u troje: carica, muž joj i ministar ne mogubiti jedno — ni da ih papa blagoslovi — a bogme ni tri opæine! Kako da živimo zajedno, kad ni u raju božjem nisu mogli živjeti u troje! Eto: Adam, Eva i zmija: svi troje se htjedoše ujediniti i svitroje ujedared Ijoskac iz raja na zemlju ...— Pametno govorj krasnorjeèivi Ficulin. — Jest, krasnorjeèiv — takav sam i velim: evo, gledajte, ovosu tri stvari — smola, vatra, slama. Hajde saspi smolu, vatru i sla-mu u jedan kotao. što æe biti? Prah i pepeo! Možemo li Gornjuvaroš, pa Donju i Tvrðavu u jednu opæinu? Ne! Sve bi bilo prahi pepeo. — Jest, pravo govori Ficulin krasnorjeèivi! — ushiæeno æe Šan-doriæ i natoèi mu vina iz svog vrèa. — Ne bi li, Ficuline, komad butine? Hajde, hajde, svi æemojesti. Ja plaæam!Svi prihvaæaju ponudu, a Ficulin nastavi pripovijedati: — Baš sada u tvrðavi vijeæaju o tome — jer danas je stigaou zapovjedništvo carski savjetnik iz Beèa. — Kako bi stigao carski savjetnik, kad ga je Varnica oteo slaðe — reèe crkvenjak.94

Ficulin se okosi na njega. — Ne znaš ti ništa. Kad ja velim da je carski savjetnik u tvr-ðavi, kod zapovjednika, onda je tako! Ja sve znam, a ti ni tolikokoliko bi muha ponijela ni krilcu. Utekao je carski savjetnik odVarnice i, kažu, sve su mu ruke izranjene kako se s njim pobio. U kutu smiješi se Varnica svojem drugu Atanacku jer je ski-nuo poveze pa namiguje i došaptava mu: — Diži ušesa i èuj koliko je ovdje »carski savjetnik« siguran!Mogu tu da živim i perušim na pasju vjeru sve njih redom! Obr-stit æe »carski savjetnik« tvrðavu u ime carice i kraljice! Tako br-ste svi u ime kralja i cara. I tko im što može? A?— AH vama bi mogli. — Što? Da mi odrube glavu, misliš? AH kad moje mrtve oèiugledaju pare, oživjet æe da ih pokupim! Gle, kako se ova pandur-ska budala zakitila i našarala paunovim perjem. Ficulin je upravo dovršio hvalospjev svojoj upuæenosti u sve tajne carskog savjetnika, ali crkvenjak prosvjeduje: — Pravo je èudo kako je carski savjetnik mogao uteæi Varnici.Nikad to još nije bilo da mu je tko živ utekao bez otkupnine. — Vidiš, crkvenjak Ciprovac je moj èovjek! — šapne VarnicaAtanacku. — Ti veliš, mežnaru, da nije bilo — a ja velim jest, bilo jejer je carski savjetnik u zapovjednika èasni gost. I donio je odcarice poruku da se Varnici mora okrenuti vratom. — Naudit æe mi to! — primijeti Varnica svojem drugu, dokje pandur buèno tumaèio:— Još malo i pištat æe razbojnik poput crva pod korom. — Gonili ste ga tamo iz Retfale u moèvaru — pa što? Opetje ostao — veli mežnar. — Svi jure za njim, gone ga, a što jebilo? Mnogo je grmjelo, a kiše malo. — Ubila te vedrica u glavu! — planu Ficulin. — Gonio sam gai pustio da ide u moèvaru zato što znam kako mu se piše. Ne zadugo, visit æe na užetu! j . — Hoæeš, hoæeš, pandurino! — šapne Varnica. — Atanacko,dobro upamti njegovu njušku ... — Dakle, nešto se Varnici grdno sprema, Ficuline? — pita

Šandoriæ, a oni drugi ga u torn potpomažu. — Sprema se — tajnovito naglasi pandur. — Hvatamo ga!Tek što nije u mojem džepu! Ne vjerujete?— Utekao je Varnica tebi i »vilenjaku«! — Utekao je, jer vještog se lovca plaši i lisica, ali što samja uèinio — to je njegov konac! Svršeno! Ih, svi æete vi pastinièice na crnu zemlju ... — Kažite nam što ste pripremili Varnici pa æemo vam vje-rovati — ponuka ga Šandoriæ.95

— To je tajna kao kljuè što otvara sedmora vrata nebeska.šutjeti mi je, ali da znate — jednog dana, usred podne, svijetuna vidiku, uhvatio sam Varnièinu sliku i priliku. Neka mi svakasreæa usahne ako nije istina.— A kakvu to sliku i priliku? — pitaju svi redom. — Jok! Carska se ne porièe. Ja šutim! Tako duša carevala— imat æemo Varnicu, baš po mojoj brizi i trudu!Uz drugi stol šapne Varnica drugu:— To on misli na onu prokletu staru— Cujte, on ju je uhvatio! — šaptom odvraæa Atanacko.— Platit æe on to — odgovori Varnica. Ciprovac sve nekako kima glavom i sumnja u pandurovu snagu: — Èuješ, Ficuline, da nisi ti sebi zakitio onog junaka što ga-nja Varnicu? Nitko mu još nije mogao stati na petu, samo vitezHrabren! Nije ga, doduše, uhvatio, niti ubio, ali mu je barem mno-go puta istrgnuo plijen iz èeljusti! — Dakako da je on uèinio mnogo, ali ja — ja! Uh! Ne mogusada reæi, — ali zinut æete kad vam budem mogao kazati! — Isprva sam mislio — veli Šandoriæ — to je taj neviðenijunak, o kome vele da je sin vile i ne može ga nitko ni oštricomni tanetom doseæi! Ali kad tamo, dosegla ga neka cura! — Ha! — ustremi se Varnica, žmirne na Atanacka i napnesluh.— Kakva cura! — mahne rukom Ficulin. — Tušta, pa ni-— Znam ja, moj je roðak službenik u Valpovu i prièao mije.— Sto ti je prièao? — upitaju svi Šandoriæa. — Jedne noæi iznenadio ih sve u Valpovu junak Hrabren sasvojom èetom i dva kapetana. Cekali su tamo Varnicu jer su èu-li da se vrze negdje u blizini. Namjestio mu je dobru stupicu, alirazbojniku je davo glasnikom javio i tako nije došao. I odonda,veli moj rodak, kriomice dolazi junak u lovaèkom odijelu u dvorvalpovaèki u posjete pa zabavlja dvije vlastelinove kæeri i nje-govu neæakinju.— Valjda ne sve tri?— Svakako je odabrao jednu, ali koju, to zna samo on.Razoèarani su svi, i sam Ficulin. I kimaju glavama, izrièusvoju bojazan i naklapaju, a iza njih Varnica pogledava radosno u svoga druga Atanacka. — Sad znam gdje mi ga je tražiti. Rekoh ti ja — svatkodolazi u ovu gostionicu i svašta se tu saznaje. Ali treba pametii sreæe koja je pala u moje krilo. Badava je to — gdje je Varnica, tu je i pamet. — Ne bismo li sada ostavili ovo mjesto? — pita VarnicuAtanacko.96

— Cekaj, dok se svi razigraju svirkom i vinom pa nas ne-<5e ni opaziti. Sad bi nas odviše gledali, a onoj pandurini ne bih

htio da pokažem svoj obraz. Razgovor uz pandurov stol zagluši sviranje. Zažareni svira-èi udaraju o tanke žice, a ljudima ide sve u krv. I tu i tamo puk-ne po koja pjesma. Svirka i pjesma otimJje ljudske misli, od-nosi ih daleko od nevolje i briga. Duša im se uhvatila veselja. Potcikuju, piju, naruèuju nove mjerice, debeli krèmar poskakuje, doskakuje, utažuje žeð i namiruje glad. — Platite pa idemo — nuka Atanacko svojega komandan-ta.A on niti plaæa niti ustaje. — Cekaj još ovu pjesmu. Neka znam zašto sam sviraèimaplatio vino i šunke. Sviraèi udarili novu pjesmu. Sve im se lica rumene, sve ih znoj oblijeva, oèi su im krijesnice. Zvuèi pjesma prokšeno, jogu-nasto, poskakljivo, a opet pomiješano s tugom koja izazivlje sud-binu na dvoboj. Pjesma se ori, pjesma što ne haje, niti se kaje, ne mari ni za život ni za smrt:»Hej, babo moj — sve mi pare daj,Da napravim jedan maliSalaj, lumperaj!Pijem jaSvirci svirajuPred bircuzom periši meÈekaju, èekaju!Pijem jaSvirci svirajuA po šoru panduri me,Šalaj, vijaju ...!«— To meni pjevaju, èuješ Atanacko?!On pogleda Varnicu, sagne sa k njemu i zamoli:— Platite, gospodaru. — Salaj, da me vijaju — Ficulin od sramote na obraz bisjeo! Ipak zovne gostionièara, pa onda raèunaju. Varnica izvadi novae, plaæa srebrnim forintama i pogleda dolje k vreæi da je na-tovari na leða. U torn èasu polagano, plaho otvore se vrata, a Varnièin drug sagne preko stola glavu k njemu:— Baš æe netko uæi.Atanacko digne opet glavu uvis i pogleda prema vratima. — Zablenuo si se kao vuk u prazni tor. Tko je ušao? — pitaVarnica. — Neko žensko èeljade. Pogledava okolo. Gle, svi su digliglave k njoj, kao pseta mjesecu.— Neka stara baba traži muža koji ovdje banèi.7 Zagorka: Vitez slavonske ravni en

— Nije baba, veæ djevojka. Èini se, putnica. Veæ gostionièartrèi k njoj. Atanacko promatra mladu stasitu djevojku u lijepoj veze-noj haljini. Na glavi joj rubac, nešto namjerice razvezan, spu-šten da joj zasjeni lice. U ruci joj veliki svežanj. Gostionièar do-hiti k njoj, a ona mu veli:— Tražim ovdje svojega brata. — Eno ga tamo, rekao mi je da æete doæi — i pokaže u kraj-njem kutu sobe mladog èovjeka. Gostionièar vodi Krasanku knjemu. On je ustao i èeka, a da ne okreæe ostalima svoje lice. — Evo vaše sestre — veli vlasnik »Zlatnog vola« pa ostavidjevojku i hiti dalje poslom. — Sjednite — reèe on tiho. — Rekao sam, doæi æu u èudnojodori.— Veæ vas prepoznajem po oèima — i svemu. Sjela je i preda se stavila svežanj starih haljina da bi je lju-di držali putnicom. On je šuteæi promatra. Vezena košulja sa èip-kama usko se priljubila

uz vitko tijelo. Svileni, crni rubac, vezen zlatom, umiljava se oko jedrih, svježih djevojaèkih grudi, presložen unakrst i svezan otraga u struku. Gusta, bujna, zagasita plava kosa poèiva na glavi poput krune. Pokrila ju je svilenom peæom da se može sakriti ako bi joj tko htio zaviriti u lice, ukrašeno bjeli-nom i zadahnuto ružièastim odsjevom, ili ako bi tko htio zagle-dati u tamnomodre oèi, dva sjajna dragulja što svjetlucaju od uzbuðene mladosti. Smela se od njegova upornog pogleda i šutnje. Vid joj je u magli, kao i misao, a srce udara. Ne zna ni sama je li to sve od straha ili mladiæeve blizine. U njegovim je oèima tmina. Ne može prodrijeti crninu što joj skriva njegovu dušu i misli. — Ne zamjerite mi zbog šutnje — moram vas tražiti u tojhaljini.— Posudila sam je od služavke.— A èini vas kraljevnom.— I vi umijete dijeliti laskave rijeèi?— Ne umijem, veæ kažem što vidim i mislim. — Mogla bib. vam sada predati dukate, a da dugo ne zano-vijetam. — A ja sam vas pozvao ovarao da malo èavrljamo. Dukatesam mogao primiti i u kakvom zakutku ulice. Oborila je oèi, ali ih brzo opet digla kako ne bi ljudi oko njih posumnjali da ne govori s bratom. — Želim pomoæi mojoj gospodarici, da što prije oslobodiprovizora. Nju i mene zanima jeste li vi prijatelj »vilenjaka«.— Otkud vam ta misao? — pita je on. — Zato jer on goni razbojnike i pomaže nesretnima. Imasvoj plan i ne da sebi zapovijedati.98

— Mnogo mislite o njemu?— Zašto bih mislila? — Zanima vas tajanstveni neviðeni muškarac o kojem raz-bija glavu cijela Slavonija, valjda veæ i carica. Ono što vide predsobom, nema èara! Onaj koji se krije, vuèe ih k sebi... I u glasu i u oèima oèituje on spoèitavanje. Hi možda ljubo moru? Krasanku oblije rumenilo i podupre dlanovima lice da sa-krije vrele obraze.— Vi mu niste skloni?— Možda samo malo zavidan.— Ne vjerujem — nikako ne vjerujem.— Zašto ne vjerujete?— Tako. U vašim oèima nema zloæe.— Ako, uistinu, služim Jeèmenicu, kako to tvrdi sudac? — Nisam nikad vjerovala u to. Sudac u tvrðavi ima punuglavu. Veæ je i on sasvim izgubio smisao da prosuðuje. Onaj kojigoni Varnicu nije Jeèmenica. — Vi mu slijepo vjerujete? Sreæa mu je pala u krilo. Rado-vat æe se kad mu to kažem. želite li?— Nije potrebno da govorite o meni. — Veæ sam vam na Dravi kod vraèa kazao: pita za vas èe-sto, spominje vaše ime i zanima ga vaša sudbina. Vise puta znareæi: zašto tako plemenito i lijepo djevojèe mora gubiti svoj ži-vot bez ljubavi i milovanja?— Ne zna on o meni ništa, kao ni vi.— Vraèu ste prièali, on meni, a ja svom gospodaru.— Ne govorimo o meni — zamoli ona. — Radije, dakle, o njemu. Htjeli biste znati kako mu je ime,kakav je — lijep, mlad, star, ružan? — Ne, ništa ne treba da znam. Nego recite što tražite za po-sredovanje kod Varnice?

— Samo jedno: zakunite se da niste vi ona koja želi otkupitimladog provizora. ;Taj joj zahtjev osvijetli lice èudnim sjajem i reèe mu tiho:— Kunem se na dušu — nisam ja.— Moj trud je isplaæen ...Ovo je sasvim smuti i stade govoriti: — A sada uzmite ovu kesicu. Zamotala sam je u svoj rubac.Bratu mogu dati što hoæu, nitko neæe ništa pomisliti.On primi zamotak u rupèiæu od crvene svile.— Vama pripada ovaj rupèiæ?— Jest, razmotajte i vratite mi ga. — Zadržat æu ga za uspomenu. Tko zna kad æemo se opetvidjeti. — Vodi li vas gospodar negdje daleko? — pita i nešto tu-robno pojavi se u njezinim divnim tamnomodrim oèima,7* 99

— Staza kojom idem nije daleka, ali posuta smrtnim opasno-stima. Odasvud reži na mene smrt. Bilo bi gotovo nemoguæe ute-æi joj.— Ipak se ne vraæate s te staze ... — Ne smijem. Dao sam rijeè svojem gospodaru koji, kadide na Varnicu, ide ravno u smrt.— A ipak ide? — Sva ženska srca što kucaju za neviðenim zavit æe se jed-nog dana u crninu... Ne može pred oltar ni s jednom djevojkomovoga svijeta.— Zašto? — pita ona gotovo nehotice.— Veže ga krvavi zavjet. — I nosi svoj život na pazar Varnici, žrtvuje se za dobrobitèitave Slavonije. — Samo to bi ga moglo osloboditi zavjeta ako oslobodi Sla-voniju svih razbojnika. Ali tako nešto mogao bi izvršiti uistinusamo vilenjak — kako ga narod zove. Na vratima se pojavi mladi muškarac, pogleda prema njima. Krasanka opazi da je mladom kapetanu dao neki znak. On se malo zbuni i pogleda djevojku.— Treba da idem. — Ne, nikako, molim vas, samo èas. Zovu me, bit æe neštovažno, èekaju me pred vratima. Za koji èas eto me. Molim vas,ostanite, pratit æu vas kuæi. Nije se mogla oteti ovom pozivu i ostane sjediti, dok on br-zo izaðe. Nije se usudila gledati oko sebe. Ali tamo, njoj nasu-prot prema kutu, kod prozora, padaju joj u oèi dvojica sa ši-rokim klobucima. Jedan od njih zuri u nju ispod oboda šešira. Cini joj se kako nešto govori o njoj. Brzo skrene pogled i spu-sti glavu. Puna joj je duša misli, a srce drhtaja. Svi su ljudi išèezli pred njenim oèima, pa i onaj tamo, i sasvim se podaje razmatra-nju o razgovoru s mladim èovjekom.Atanacko se sagiblje prema Varnici i moli ga: — Doðite, idemo veæ jednom. Što vas je napalo da zurite udjevojku? On i ne sluša i ne èuje, veæ šapæe, upijajuæi pogled u Kra-sanku: — Kakva je! Visoka poput omorike. Sjedi kao paun u svad-benom ruhu. Nosi košulju od zlata. Prosulo se sunce žarko odnjenog pogleda. — Sam ju je ðavo doveo ovamo! Veæ bismo davno ostaviliovu kuæu. Zbog sviraèa ne možete više èuti ništa od onoga štorazgovaraju oni tamo s pandurom. — Kad je spazih, kao da me strijela ošinula — krvca mi za-kipjela od vatre njenih oèiju.

Otkako je ovaj ugledao Krasanku, Atanacko nikako da iz-vede razbojnika napolje. Za èitavo vrijeme, dok je razgovarala s100

I

mladim pratiocem, on ju je promatrao. Pozvao je i gostionièara i saznao od njega da s nepoznatom djevojkom razgovara brat, a oboje da su putnici iz Vinkovaca. Sve vise Atanacko nagovara Varnicu neka veæ jednom izaðe. Ali on ne skida pogled s djevojke. Najednom se Varnica trgne:— Gle, mladiæ odlazi. Djevojka je sama!I smjesta se digne.— Valjda niste šenuli da idete k njoj? I ne slušajuæi Atanackove rijeèi, dok su ljudi zabavljeni svo-jim razgovorom, on krene prema Krasanki. Malo se lecnula i pogledala duguljasto lice s oštrim crtama i dugim oštrim jakim nosom, nešto zavinutim poput kljuna u ptice. Ispod debelih obrva zagledale se u nju mraène oèi. — Divna djevojko, trgovac sam zlatom, doði da zaigramo!Nisam mlad, ali ognjen.Brzo se snašla i odgovorila: — Ne smijem od brata. Vani je, pred vratima. Strašno bi mekarao. Varnica uvuèe ruku u rukav gdje mu je kubura, ali se brzo otrese silovitosti. Zna — razorio bi èitavu osnovu s kojom je do-šao u tvrðavu. I samo se nasmiješi: — Ako tvoj brat stražari kao pandur nad tvojom ljepotom,onda se moram pokoriti. Ali, da je tvoj momak, ubio bih ga. Akako ti je ime, ljepotice? — Ne kazuje se ime nepoznatom niti se s njime razgovara.Ja sam poštena djevojka i, molim vas, ostavite me.On još stoji i gleda je požudnim pogledom. Djevojka ustane jer su ih veæ stali promatrati za susjednim stolom. Meðutim, Atanacko je pohitio za svojim komandantom i povukao ga za rukav: — Vrijeme je polaska. Još bi se moglo vani pred crkvom štopazariti. Hajdemo! Ovo ga potpuno privede k svijesti. Varnica još jednom pogle-da djevojku i vrati se k stolu. Njegov povratak ftije ostao tako nezapažen. Gledali su ljudi što se zbiva oko lijepe putnice. I Ficulin, kao pažljiv pandur, primjeæuje da se ljudi nešto ogledavaju. Okrene se pa gleda rav-no tobožnjem trgovcu u lice. Najednom skoèi sa sjedala, pode dva-tri koraka naprijed i poène zuriti u Varnicu ukoèenim, za-panjenim pogledom, napola razvaljenih celjusti. Ne može skinuti s njega oèi. Ne može se sabrati. U mašti mu se pojavilo drugo lice — sasvim slièno... Usporeðuje ga, pri-spodablja i nestaje mu daha ... Zaboravio je sve oko sebe i okreæe se za èovjekom koji sje-da opet uz stol, uz vreæu punu robe i škrinjicu. Još zuri u njega, premda mu je sada okrenut ledima. Misli mu prelete glavom, èudne, nejasne. Brzo ide gostionièaru. Plaæa svoj raèun i usput pita gostionièara:101

— Tko su ona dvojica? Otkud su? — Neki trgovci, ne znam otkud — ali dobro jedu i piju ièaste sviraèe, dobri gosti. Ficulin se vise ne vrati svojem društvu nego polagano, kao da šeta, poðe k vratima i neèujno ih otvori i opet zatvori. Sav dršæe. Cas ga hvata dvojba, èas opet uvjerenje: »Može li tko na svijetu biti tako nalik na onu staru, osim njezina sina? Ne može! Tri sam je dana neprestano motrio samo da je upam-tim. On je ...«

I potrèi on ulicom prema opæini da potraži pandure. Ako ih nema, otiæi æe u zapovjedništvo.Trèi bez daha, sve vise uvjeren da je našao razbojnika. A tamo u gostionici Krasanka se posve stisla k stijeni a okre-nula leða ljudima. Njezin se pratilac vrati. — Primio sam neke vijesti. Ako dopustite, pratio bin vas.Povuèete li rubac na lice, neæe vas nitko prepoznati. — Tko i pozna u gospodskoj tvrðavi neznatno stvorenje kaošto sam ja — uzdahne Krasanka i ostavi gostionicu s mladiæem.ne obaziruæi se ni na koga. A Ficulin trèi da što prije stigne u opæinu. Sav je usopljen, razbuðen. Zaigrala mu mašta, ne vidi ništa, nego lice do lica. Sva su mu sumnjiva. Svaki muškarac koji prolazi kraj njega žurnim korakom. U svakom èovjeku nalazi sliènost s onim koji je ostao u krèmi. Iza ugla naleti Ficulin na èetvoricu vojnika. Gotovo im se baci na grudi i jedva smogne rijeèi: — Brzo sa mnom — tamo, »Zlatnom volu«. Varnica je tamo — preodjeven u trgovca. Vojnici se nasmijaše podrugljivo. Ali njegova uzbuðenost ipak pobudi njihovu pažnju. — Bio proklet, ako nije on! Brzo doðite. Dijelit æemo na-gradu raspisanu na njegovu glavu!Malo su još oklijevali, ali konaèno odluèe da idu.— što nam se može dogoditi, nego da se prevarimo? — Ne možete se prevariti. Evo, kunem se, slièan je majci kaojaje jajetu. Pridruže mu se i požure, a on ih uvjerava, pripovijeda i ko-naèno su sami uvjereni da govori istinu. Stigoše pred krèmu. Najstariji meðu njima ih zaustavi: — Dvojica neka ostanu ovdje, a dvojica neka uðu. Ti, Ficu-line, vodi. Sada se on prekrsti i otvori vrata. Iza njega vojnici s nape-renim puškama. — Nitko da se makne, ako mu je život drag! — vikne Ficulin slavodobitno. Ljudi su u krèmi ostali skamenjeni. Užas ih prolazi. Svi su smrtno blijedi.102

Ficulin pogleda k stolu gdje je ostavio sumnjivog èovjeka. Sve mu igra pred oèima. Ništa ne vidi, samo vice kao pomaman:— Varnica, predaj se! Nitko ne odgovara. Gosti se ukoèili, samo im pogledi kruže okolo, puni strave, otkuda li æe se pojaviti razbojnik. Krèma je krcata. Ljudi nijemi. Ficulin najednom opazi da je stol u kutu prazan. Poput ranjene zvijeri krikne:— Gdje su ona dvojica? Krèmaru, gdje su? Pokaži ih!Ficulin se razmahao, razvikao, traži, pita, jezik mu se od uz-buðenja plete. Trèi oko stolova, pretražuje, zagledava svakom graðaninu u lice, ali nigdje ništa.Pojavljuje se gostionièar, a Ficulin vice, urlièe:— Kamo su otišli ona dvojica trgovaca?— Platili su ponešto, kao i vi, i odmah izašli nakon vas.— Kamo? Kamo?— Nisu rekli kamo idu.Bijesni Ficulin se hvata za glavu i vice: — Bio je Varnica! Jest! On glavom! Tu je sjedio s nama —svima! Ljudi se oporavljaju od straha. Mežnar Ciprovac smije se i veli:— Vrti se zemlja i nebo — kad se pandur napije.U èasu sva krèma ori od smijeha. Ficulin skoèi bijesno: — Ja pijan? Sto mu gromova — bio je tu! Sjedio je tu kaošto ja tu stojim!

— Ali krivo stojite — dobaci mu šandoriæ.Bijes potpuno obuze Ficulina:— Vi æete meni tu pod nosom, vi, gornjovaroški tukar!Plamen uvrede zarumeni lice i zakrvavi oèi stolaru Šandori-æu.— Misliš da si Herr i von ako si pandur! — A roðen je, znamo mi, u Donjoj varosi!- Jest — jest, re-panac si — èisti repana.c!Smijeh raste, ruši'T razara pandurovu reputaciju ... A on stoji poprskan praskavim smijehom — najljuæom sra-motom. Peku ga obrazi kao da su ih opržili. Vikao bi, plakao od srama — još vise od jada i muke jer, da je tu bio Varnica, u to je uvjeren i na to sad priseže. I još posljednjim snagama nastoji da spere sa sebe sramotu koju mu je nanio podrugljivi smijeh. Digne tri prsta uvis i vice: — Eto, prije tri dana uhvatio sam Varnièinu majku. Prise-žem na raspetoga: onaj koji je tu sjedio nalik je na nju kao jajejajetu. A sad, eto, nestao je!Mežnar mu dobaci podrugljivo:— Kasno je kajati se poslije štete. Ako je bio — nestao je.— Eh, teško nogama pod ludom glavom — dobaci netko.— On je bio, velim vam i kunem se — vice jadnik plaèno.103

— Šenuo je pameæu! — Mežnaru, oba æu ti oka izvaditi, sve èetiri noge polomitii udariti, znaj, trideset batina, tako mi moga imena.U krèmi smijeh i hihot. — Pio je kao spužva i najednom ugledao Varnicu. Hajde, idikuæi — samo polako. Tko polako ide, brzo doðe, a ti treba da sežuriš po svoju pamet. Sve više pali u njemu požar bjesnila pa se ukoèi, nadimlje i nadvikuje njihove rugalice, ali sve uzalud. Padaju primjedbe i prska smijeh. — Hoæeš li, Ficuline, da ti nešto savjetujem? — upita gacrkvenjak.A on se razvièe otresito: — U magarca da tražim vunu? Ill pameti u tebe koji se uvi-jek s njom biješ? Ne prilazi mi. Teško onom tko za tuðom pameti ide, a ja imam svoju. I grofovi i grofice u Retfali slušali sumoje rijeèi kao knjigu mudru. I dvorili me i èastili kao cara! Avi tukarci ovdje dirate u mene! Eh, platit æete mi to, kurjaci, ko-žu æu vam oguliti. Dobacio im je sve to u lice da bi njegova bila posljednja ri-jeè i èasno se povuèe s poprišta. I tek što dovrši, veæ uhvati vra-ta pa izade i zalupi ih za sobom. Još je èuo kako podrugljivo hi-hoæu... Sav užaren ide niz ulicu. Hladni vjetar ispod oblaènog neba polagano gasi požar njegova bijesa. Sve dublje pada u neki oèaj. Ni èasa ne sumnja da je vidio pravog Varnicu. Kad on nekoga pogleda, ostaje mu njegova slika jasno u pameti. Pa zar bi se baš ovdje prevario? Nikako! To ne može biti. Ovo grdno, dugo lice, tako oštro, mrko, s onim zavinutim kljunom od nosa? Ne, to ne može biti nitko drugi veæ on — èiju sliku i priliku svakog dana nekoliko puta promatra u zatvoru. I razgovara sa staricom, ispi-tuje je i sve traži nešto po èemu bi mogao da prepozna i uhvati èuvenog razbojnikas istina, haramija je ucijenjen na krasnu svo-ticu, ali mu nije do toga. »Kakva bi to bila slava da ga prepoznam baš ja! Da ja po-vedem ljude na njegov trag. I slava junaka Hrabrena potopila bi se poput krhkog èamca na Dravi.« Sanja on dane i noæi. Pusta mu želja ne da mirovati da se do-mogne takve neprocjenjive i neumrle slave. Prije dva dana našao je iznenada pred tvrðavom ženu koja je mirno priznala da je razbojnikova mati i da ga traži posvuda. Ta-da je Ficulin ugledao pred

sobom volju sudbine da on otkrije Slavoniji ravnoj njezina krvoloka Varnicu. A sada u gostionici on ga je vidio. Vidio! I potrèao da naðe pomoæ. I našao ju je. A kad se vratio — ni Varnice ni posluha ni vjerovanja u ljudi da mu pomognu da doðu za njim.104

— Da sam bježao sam za njim, sravnio bi me sa zemljom.Nije harambaša bez kubure. Umjesto da mi pomognu, da trèe,da se natjeèu, oni mi se smiju, rugaju. Nijedan pandur nije do-živio da bi ga tako ponizili.Onda se zamisli pa odluèi da ide k sucu i da mu sve to javi. Za malo vremena našao se u kuæi gospodina Valenèiæa. Upra-vo su svi sjedili kod stola i srkali vruæu bijelu kavu s kolaèima. Pandur stane k vratima i reèe:— Velemožni gospodine suèe, Varnica je u tvrðavi! Slatka je kava svima prisjela. Svi su blijedi i prestrašeni. Su-dac zine u pandura:— Opet si se napio! U prvom èasu "najradije bi kriknuo poput ranjena lava, ali se ponizno brani: — Trijezan sam kao dijete na majèinim prsima, gospodine.Vidio sam ga preodjevena u trgovca. A dok odoh da naðem vojni-ke, on put pod noge i nestade. Ali još može biti u tvrðavi. Nitkoiz gostionice, pa ni vojnici, nisu htjeli sa mnom za njim.— Ali kako znaš da je to baš on? — Gospodine suèe, kako ne bih znao? Zar ne gledam dnevnoonu staru, njegovu majku, u zatvoru? A taj trgovac, velim vam,sunca mi i oèinjeg vida — jedno je lice kao drugo. Na vlas isto.Sudac omalovažavajuæi mahne rukom i reèe: — A šta ti vrijedi ova sliènost s babetinom? Vidio sam jadanas prije podne lice isto tako nalik na nju — i velim ti bašèudno nalik.— To je on — klikne Ficulin.Sudac poène drobiti kolaè kavu. — Hajde, ne brbljaj. Onaj èije je lice nalik na tu ženu, to ti je,dragi moj, visoki carski gospodin koji sa caricom karta i s njompije kavu. što ti je sliènost? Tušta, pa ništa. — Ali, gospodine suèe, onome trgovcu je lice sasvim istokao u one žene, a tek onaj zavinuti nos! On ima nos ... — Tko nema noš? Nos kao nos — zavinut prema dolje iligore, svejedno. Idi kuæi. Tvoja lovina ne vrijedi ni pišljiva boba! Izmuèen, ojaðen, ode iz suèeva doma. Ide ulicama, promatra ljudske noseve i èini mu se: svaki je nos velik i zavinut poput onog u Varnice. I oèajno uzdahne: »Zar sam se uistinu obrukao? Zar su svi nosevi jednaki? Me-tla pošla — metla došla? Neæeš tako! Ficuline, bori se za taj nos do zadnjeg daha. Ne dam se ja ni sucu. Hajde na opæinu.« I pohita, znojan, zadahtan od muke, žurbe i bijesa. Hoæe da sa-da pred sobom gleda lice one starice. Hoæe da se nagleda nosa, onog èela, debelih obrva. Mora vidjeti razbojnikovu sliku i prili-ku i bar sebe umiriti da nije pijan i lud. Mora se uvjeriti da je vidio pravog živog sina one starice.105

Gotovo je uletio u opæinu. Ode ravno k tamnièaru i zatraži neka mu otvori komoru u kojoj je zatvorena majka razbojnika Varnice. Mrmljajuæi, poðe tamnièar da otvori vrata. Ficulin prijeðe prag polumraène sobice.— Otvori prozor — veli tamnièaru i pogleda u kut.— Ustaj, ženo! — zapovjedi pandur. AH ona se ne odaziva. Tamnièar otvori prozor. Val svjetla padne na strunjaèu. Visoka žena leži nepomièno, licem okrenuta k stijeni. — Zar ne èuješ — vikne pandur. — Ustaj, kad ja zapovije-dam!

Ni sada se ne odazove njegovoj zapovijedi.Dakle, ni ona ga vise ne sluša! Zar je uistinu lud? Onda priðe bliže ležaju. Nešto mu je èudno, neobièno, ne-shvatljivo.Zašto je ona tako mirna? Pandur upitno pogleda tamnièara. Ovaj slegne ramenima i sagne se k ženi, pogleda joj u lice. Prodrma je. Ništa.— Što je to, do ðavola, s njome? — pita tamnièara.— Kao da je mrtva. Ne znam što bih mislio o tome. — Mrtva? — prenerazi se Ficulin. — To ne može biti. Nesmije biti — vikne on.— Pa ipak je mrtva! — O Bože, zar se baš sve urotilo protiv mene? — zavapipandur i od bijesa baci klobuk na zemlju. — AH to ne može biti!Od èega je mrtva? — okomi se na tamnièara.— Što ja znam? Starica je umrla, to je veæ tako. — Nije to tako — to je onako kako ne bi smjelo da bude!što se desilo s njome? Eto, nije se ugušila, nije udarena ni za-klana, nije ustrijeljena, a ipak je mrtva. Kako to smije biti? — Možda je umrla od radosti — veli tamnièar. — To je lakomoguæe! — Od radosti? Što bi toliko moglo obradovati majku razbojnika da bi umirala od radosti?— Pa ono danas, kad smo je vodili u zapovjednikovu palaèu.— Vodili ste je? Zašto? Kome? — Gospodin sudac je odredio da je odvedemo k zapovjedni-Icu. Tamo su je ispitivali. Mislili su da zna nešto vise nego što jerekla sucu i tebi. Sam gospodin carski savjetnik htio je èuti štoona govori. A kad se vratila, ona je neprestano pripovijedala daje carski savjetnik obeæao kako æe je pustiti iz tamnice. Pa zarje èudo ako od radosti umre?Èitava se soba okreæe pred pandurovim oèima. Sve to što jevidio u gostionici i sada èuo zbrkalo mu se u mislima. Ne mo-že dokuèiti što se tu zbilo. Zar je sve propalo? Sva njegova lijepaosnova da æe uæi u trag Varnici? Njegov san — njegov cilj —jedna misao 1 zeYja"! "fta torn graai svoju Vu&ufcnosi.. ?>vu sxet-a.106

Gleda ga tammear, kima glavom i ruga mu se: — Neæeš, Ficuline, nikad ubrati onih hiljadu dukata što suih raspisali za razbojnikovu glavu! — Nije mi do novca! Do vraga dukati! Ali, znaš li, èovje-èe, što bi to bilo za mene? Pisali bi o torn, javljali bi brzoteèomi carica bi to znala. Duž ravne Slavonije, gdje god bih se pojavio,svatko bi rekao: to je Jacko Ficulin, to je onaj koji je ušao utrag Varnici! A sada? Što li sam doživio? Svlada ga oèaj. Veæ se davno gledao obasjan slavom prvog pandura Slavonije. Svakog dana je u svojoj mašti vidio sebe ka-ko prolazi ulicama tvrðave, kako šeta Gornjom varoši, i svi gle-daju samo njega, svi šapæu za njim, svi se dive gdje god se po-javljuje. I onog dana, kad je pukim sluèajem naišao na staru že-nu koja mu je priznala da je razbojnikova mati, stekao je uvje-renje da je upravo on odabran da otkrije trag razbojnika. A sad sve ide nizbrdice. Oni u gostionici nisu mu vjerovali. I sudac mu ne vjeruje da je vidio Varnicu. A sada, tu, pred njim leži mrtva ona koja bi mu imala biti glavni pomoænik, dokaz, peèat njegove siave! Sazvao je pandure, zvao je vraèa i lijeènika, ali sve uzalud. Svatko mu je znao red samo ono što je i sam vidio — da je žena mrtva.Poslao je vijest sucu i sjeo da ga doèeka.SRCE — SRCU Pustom ulicom ide Krasanka. Odjevena je u sveèano odijelo Magdine služavke, Uz nju polagano koraca njezin pratilac i pro-matra savršen Krasankin stas.

Proljetno sunce na oproštaju sa zemljom obasiplje je žarkim cjelovima. Sunèane zrake prosule su njenim licems larko rumeniio, iz njega vire modre oèi kao plavi razlièak u polju makova cvijeta. Prošli su ulicama, tihim i pustim, kao da i one miruju u ne-djeljnom popodnevu.— Lijepo je ovako šetati gradom — progovori on. — Vrlo lijepo. Ništa ne volim tako kao šetnje ulicama tvr-ðave. Pogledao ju je sa strane. Ali ona upre pogled u malu lijepu zidanu kudu s visokim prozorima i ukrašenom svijetlomodrom fasadom. Njezin je pratilac tiho oslovi: — èudno vam sjaju oèi od pogleda na ovu kuæu. Ovdje sta-nuje netko tko vam je drag?— Danas vise nitko ...— Bio je, dakle? Možda ste ga ...107

Ušutio je kao da se ne usuðuje završiti. — Da, voljela sam ga — veli djevojka i ne gledajuæi licemladiæa u kojem se najednom pojavi nešto mraèno.Onda je stala i zagledala se u kuæu: — Ovdje se rodio moj otac, tu sam se rodila i ja. Tu je bionaš dom dok sam još bila djevojèica. — Dokle, otac? Otac? — opetuje on nekako vedro. — Vi steOsjeèanka? Zato vam je tako drago šetati ovim ulicama. — Da, svaka ulica prièa je mog djetinjstva. Svaka je spomenmojih roditelja i svih onih koji su ovdje živjeli. U ovim ulicamabili smo svi kao velika rodbina. I oni s kojima nismo drugovalipripadali su nama svima. Jednom je bio požar u onoj, tamo, ku-æici. Svi su došli da gase — svi, bogati i siromašni, otmjeni i pri-prosti, svi su gasili. Još se danas sjeæam kako sam pitala oca:»Zašto svi gase, a nisu rod?« On mi je tada rekao: »Nisu rod —ali gase jer su dobri ljudi!« ... — Dok ovo govorite, muèi vas neka misao... Recite istin-ski...— Mislim — zašto ljudi danas nisu tako dobri prema meni?— Zato što niste zapali meðu dobre ljude. — Da sam ostala ovdje u tvrðavi, bilo bi mi lijepo i dobro.Tu bi sve bilo bolje.— Zašto baš tu? — Ovdje mi je sve drago i milo, sve mi je ovdje utjeha. Tamo, u valpovaèkom dvoru,, osjeæam se daleko — vrlo daleko... — Vi tugujete za svojim rodnim gradom. To je razumljivo.I vas kuæa ova ispunjava sjetom. — Volim je gledati, iako nije moja. Kad smo prekoraèiliprag — razrušio se naš lijepi dom.— Smijem li pitati zašto? — Nije tajna. Majka je dugo bolovala, otac je sve utrošioda spasi njezin život. Ljubio je moju majku. Nikad ne vidjeh ne-što ljepše, milije, od njihove ljubavi. Bolest ju je ubila. Otac jemorao prodati kuæu, splatio je dugove, a nikad nije bio imuæan,tek toliko da bi se pristojno živjelo. I onda je stupio za provizo-ra u grofa Pejaèeviæa. Umro je prije dvije godine. Umorila ga jeljubav za majkom.— A vi ste onda došli u ruke ljudima koji su zli? — Ne rekoh da su zli, ali meni nisu dobri. Napokon, zaštoda budu dobri siroti koju su svi napustili. — U vama leži velika, teška i duboka žalost. Prevelika i pre-duboka...— Gdje nema puta radosti, tu se gomila žalost.

— Uvijek mislite samo na to da ste sirota, bez svojih i bezljudske suæuti. Ali još nešto — oprostite što to velim, ali ne mogushvatiti — zašto vas vaša gospodarica tako progoni?— Nisam rekla da me progoni...108

i-'

— Vaš strah od nje najbolji je dokaz.— Danas nije ovdje i ne bojim se. — Znaèi, možemo uživati šetnjom kroz grad koji vam je takodrag. Hajde, idemo gore-dolje, ispred ove modre kuæe. Vidim, tovam godi. Ona zaboravlja da bi morala kuæi, da je tamo nestrpljivo èeka Magda, ali ne može se otkinuti od ovog èovjeka kojemu je ispri-povjedila svoj život, svoje misli, kako se to ne bi usudila govo-riti nikome. Obuzima je neodoljiva ugoda kad ovamo koraèa, pred ovom kuæom, njezinog davno razorenog doma. Svaki ukras fasade sakriva joj milu uspomenu, svaki prozor neku dragu zgo-du. A sve to proživljava baš danas uz ovog neznanog mladiæa. Tako joj je kao da je na pustoj stazi života srela samotnog put-nika i sada lakše ide dalje — ne boji se vise samoæe i tmine što je pred njom.Ide uz njega i prepušta se da je on vodi.— Nešto ste se duboko zamislili? — pita on.— Razmišljam o onome što ste mi rekli tamo u gostionici.— O zavjetu viteza Hrabrena, mojega gospodara?— Taj zavjet nosi smrt? — Vreba na njega smrt iz svakog grma, iz svake šume, sva-ke moèvare. I na svakoj cesti, jednako vukovarskoj, kao i vinko-vaèkoj ili èepinskoj, sve tamo do Ðakovštine. I još dalje, goreu andrijevaèke lugove, u požeške brežuljke — svuda se cere trismrti: Kosiæ, Varnica i Jeèmenica. Tri razbojnika, tri križa, trinevolje Slavonije. Gdje su oni, tu je smrt bliža od košulje.— A vitez Hrabren im nosi glavu na nišan?— I srce u svojim grudima. — Njegov život mora biti vrlo nesretan kad ga daje tako la-ko. Ili je plemeniti heroj koji se žrtvuje za ljude iz Slavonije?— Sto vi mislite?— Mislim — herojska je plemenitost. — Sunce proljetno pada mu na prag od vašeg priznanja. Za-vMim mu! š — Mala vrijednost od priznanja nepoznate djevojke. Ali, je-sam li pogodila?— Priznajem, pogodili ste.— Sto je prouzroèilo taj zavjet o kojem ste mi govorili? — Na to vam ne mogu odgovoriti, a da ne otkrijem njegovuvlastitu tajnu. — Oprostite, moja je radoznalost prešla granicu. A nije èu-do kad se gleda nekoga kako srlja u smrt. Vi ga slijedite, idetes njime u susret smrti?— Idem, gospoðice. ,— S istih razloga kao i on? Sigurno.— Ako se varate?— Ne varam se.109

Zaustavio se, izazivajuæi da i ona stane i da ga pogleda. Nje-gove mime pronicave oèi istražuju Krasankine tamnoplave i pi-taju:— Gdje su vam dokazi da se ne varate? Ona slegne ramenima i, zagledavši se u njegove zjenice, re-èe:— Dokaza nemam, ali tako mislim.

— Hi — osjeæate?— To je is to — veli ona da bi se ispravila.— I vi znate da nije isto ... Onda krenu dalje. Ona ne pazi kamo je vodi, ide uz njega, tiha i šutljiva. Ušli su u franjevaèki prolaz. Nad njima se pružio svod hod-nika što poput mosta spaja dvije zgrade. Pod njim mraène sjene šaraju crnu mutnu sliku. — Gospoðice Krasanko, dao sam rijeè — idem s onim ko-jega veže zavjet. Zašto sam to uèinio? Zato što u svojoj mlade-naèkoj pustopašnosti nisam slutio da bih jednog dana mogao ne-gdje sresti neko biæe — plemenito, èisto, koje bi moglo moje pusto-lovno srce rasvijetliti suncem istinske topline. Nisam nikad slutio da ima hrabrih, èistih djevojaèkih duša koje u sebi nose sun-ce života i obasjavaju svojim zrakama i griju i mame dobrotu.Svaka rijeè prolazi kroz njezinu dušu i srce. Dok sluša i spušta vjeðe na tamnomodre oèi, ulazi joj kroz uho njegov glas, taman, tih, zatomljen, miran, bez najmanjeg drhtaja. — Smrt mi je svakog èasa za vratom i zato me nešto sili dakažem tajnu koja mi leži na duši. Rekao bih vam kao sestri, pri-jatelju...— I slušat æu je.— Danas još ne — možda æe doæi i taj èas ...— Vaše je srce zbog neèega puno boli? — pita ona plaho.— Zbog toga što svaki mladiæ ima djevojku, svoje sanje.— A vi je nemate? — Ne mogu jeiijnati, daleko je — i do nje nema puta. Po-nor me dijeli od one koja mi se èini kao svjetlost mojih dana,miris mog proljeæa, sjeme moje nesuðene sreæe. I samo bi èudomoglo sagraditi most do nje... Ali èudesa nema! Turobnost njegova glasa dodiruje joj srce poput neke bolne melodije. Upita posve tiho.— A — ona — ne zna za to?— Nadam se — doznala je ...— Kako bi doznala?— Srce srcu javlja po trepetu zvijezde ... Prekinula se struna. Zanijemila je melodija. Tiha, daleka je-ka drhti njezinom dušom u nekom slatkom snu. Tajna slutnja tiho šapæe njezinom srcu prièu o daru života. Prièa je daleka, ne-jasna...110

Oboje šute. Ona je oborila oèi, a an se zagleda u tihu, ne-taknutu njezinu ljepotu, obasjanu nekim tajnim, nevidljivim zra-kama svijetle zvijezde što izlazi na obzorje duše, napuštene i osamljene... Makar je šutnja trajala samo èasak, njoj se uèini odviše du-gotrajna. Njoj je draga. Ne bi je htjela prekinuti. Ipak osjeæa — tome mora biti kraj, pa se trgne: — Zakasnila sam, neæu vise modi da izvijestim onu zbog ko-je sam došla, a teško oèekuje glas kad æe provizor na slobodu.— Zašto je ne možete izvijestiti?— Veæ je sigurno kod zapovjednika tvrðave grofa Kegleviæa.— Ne možete sada k njoj?— Nemoguæe. Kod zapovjednika je visoka liènost.— Koja?— Dvorski savjetnik iz Beèa.— Onaj kojega je Varnica zarobio?— Da, on je stigao. — Èudim se da ga je grof tako brzo iskupio. Kegleviæ je do-sta škrt. — Nije ga iskupio. Varnica je pustio savjetnika bez otkupni-ne.— Nemoguæe. To ste krivo èuli.

— Ne, èula sam sasvim dobro. Grof Kegleviæ je došao k na-ma i pripovijedao da je Varnica pustio savjetnika, samo da muje uzeo novae, a dopustio mu da odnese sva odijela i spise. — Varnica ne bi dopustio da se odnese i jedan konac, a ka-moli skupocjena odijela i sve bez otkupnine. — Umjesto savjetnika, Varnica je zadržao nekog mladoggrofiæa, a carskog je savjetnika pustio na slobodu da donese ot-kupninu za carièinog mladog Ijubimca. — Još manje vjerojatno! Razbojnik Varnica dršæe za nov-cem. On bi zadržao obojicu i dva puta zahtijevao otkupninu. Zaposrednika ne bi nikada uzeo nikakvog dvorskog savjetnika. Imaon svoje ljude za to. — Uistinu, ne znam kako je to, ali vas uvjeravam: savjetnikje izašao bez otkupnine.— Ovo mi ne ide u glavu. Malo vremena razmišlja i, kao da se neèemu dosjetio, naglo se okrene k njoj: — Ona kojoj æu iskupiti provizora ovdje je u tvrdavi? I sada u posjetima kod zapovjednika? — Jest, veæ je tamo, nije me mogla doèekati kad sam zaosta-la tako dugo. — Hoæe li mi ona pomoæi da govorim sa carièinim savjet-nikom?— Kako ne bi, samo recite što bih joj isporuèila.— U ovoj haljini neæe vas pustiti u zapovjednikovu palaèu.Ill

— Ne, nikako, ali idem brzo kuæi, napisat æu joj pismo. Štoželite? — Neka bi rekla zapovjedniku Kegleviæu ovo: dva stranafratra žele govoriti sa carskim savjetnikom. Neka ih on prepo-ruèi.— Kad bi fratri htjeli govoriti s njim?— Još danas.— A kako æu vas obavijestiti o odgovoru? — Vi ste u kuæi kod grofa Pejaèeviæa. Dakle, mogu fratriza pola sata doæi do vrata ograde i prièekati odgovor? — Od grofovske obitelji nema nikoga kod kuæe. Ni gazdari-ca nije ovdje, ja zapovijedam družini u njihovoj odsutnosti. Ondamogu doæi. — Vrlo dobro. Moram još danas èuti što savjetnik veli o ot-kupnini.— Idem brzo. — Ispratit æu vas. Pola sata kasnije bit æemo tu dvojica ufratarskom odijelu. Nitko neæe saznati tko se skriva pod kukulji-cama?— Pouzdajte se u mene.— Još me niste pitali kako mi je ime. Zar vas to ne zanima?— Ne usuðujem se ...— Zovite me mojim krsnim imenom: Dragomir.Porumenjela je, od neèega se zastidjela i požurila u kuæu.Od grofovske obitelji nije bilo nikoga. Krasanka brzo napiše pismo Magdi, pozove slugu i pošalje ga u zapovjednikovu palaèu. Dok je èekala na odgovor, zaklonila se iza zastora i gledala niz ulicu, oèekujuæi fratre. I ne osjeæa kako je uzbuðena. Ono što je proživljavala u razgovoru popodne uz-drmalo je èitavo njezino bide. U nekoj je groznici. Dušom joj lete sjene nekih nada, nejasnih, nestvarnih, a ipak joj pokreæu svaki kucaj srca. Ne mož.e misliti. Razbor se nekud povukao. Sva je predana osjeæajima/ neznanim, nikad sluæenim. Sumrak se spušta. Na ogradi opazi dvije tamne pojave. Pre-poznaje fratre. Jedan od njih sigurno je on. Još samo èeka slugu iz zapovjednikove palace.

Napokon je stigao. Krasanka razmota pismo i proèita. Od-mah pohita u vrt k ogradi. Jedan se od fratara povuèe, a drugi je ostao. Èim se Krasanka približi, upita je ispod kukuljice po-znati glas:— Sto je odgovorila? — Grof Kegleviæ je vrlo spremno prihvatio poruku, ali sadaæe biti primanje. Upravo èekaju da se pojavi savjetnik, ali nekaèasni oci dodu sutra u deset sati prije podne. Onda æe vas smje-sta najaviti ekscelenciji.112

— Sutra? Onda nema druge — valja prièekati. Ipak još jed-nu molbu. Ako bi mi sutra trebalo još takvih zagovora ili pre-poruka, gdje bih smio ostaviti kakav znak ili poslati poruku, a davam ne bude na teret? — Dosta je ako proðete ovuda tokom prijepodneva. Pazitæu na onom prozoru.— Vidjet æete fratre, a to je dovoljno? Ona potvrdi i povuèe se iza ograde, a on se uputi prema svo-jem drugu koji se naslonio na drvo. Vidjela je kako su se dvije visoke fratarske pojave izgubile u sumraku pa se požurila u svo-ju sobu, Magda joj je javila u pismu da æe sigurno doæi kasno, neka je èeka budna. Dak bi se prije žaJostiJa što je nisu. vodili u dru-štvo, sad je vedra. Draga joj je samoæa. I tišina. Može se podati obnavljanju proživjelih èasova... Još joj zvuèi u ušima tamni i sugestivni zvuk mladiæeva glasa, smisao onih njegovih rijeèi koje su u nje-zinoj duši skladale prièu o nadama siromašne djevojke... Voljko joj je i milo, radosno i dobro. Ne osjeæa se vise osa-mljena. Ima netko tko se njome bavi, tko o njoj misli, a možda i... Ne — ne — to ne može biti! — pobija ona svoju želju. A ipak bi tako rado samo o torn mislila i sanjariJa... Sklopljenih oèiju predaje se divnoj i dragoj melodiji koja joj nosi poruku zvijezde ...NEOCEKIVANI ZNANAC CARSKOG SAVJETNIKA U potpunom sumraku stigao je Varnica sa svojim drugom u zapovjednikovu palaèu, ravno u odaje carskog savjetnika. Odmah zakljuèa vrata, baci svoj ogrtaè pa se zaustavi u sredini so-be. Duboko je zamišljen. Ne govori. Naborano èelo ispod debelih obrva opominje Atanacka Ida nikako ne zapoène razgovor. A imao bi mnogo toga saopæiti i spomenuti. U tim se odajama osjeæa kao da ih iz svih kutova gledaju oèi koje ih prepoznavaju. Htio bi po-bjeæi glavom bez obzira, a ne smije se maknuti, ne smije prigo-voriti. Uznemiren èeka što æe biti. Proðe dosta vremena dok Varnica nekoliko puta korakne i opet se vrati na isto mjesto. èini se — nešto je pokolebalo nje-govu hrabrost i hladnokrvnost. Naposljetku, kao da je osjetio potrebu da nešto kaže, okrene se Atanacku:— Kako je ta prokleta pandurina zijala u me! — Kako ne bi! Iz njegova hvalisanja lako je bilo razabratida je baš on uhvatio staru i, dakako, po njoj i vas prepoznao. Isigurno odmah otišao na opcinu. — 8 Zagorka: Vitez slavonske ravni

113

— Atanacko, ako nisi starici dao da popije onu travu —odosmo svi! — Kako joj ne bih dao kad znam kakvo nam zlo donosi nje-zin obraz. I popila je do dna! — Eh, onda sudac i njegovi panduri neæe imati vise koga davode selom — da vide neèiju sliku i priliku. — A ipak, èujte, pandur bi mogao diæi viku i kriku da jeVarnica u tvrðavi.

— Od mnogo vike plaše se vuci, ali ja sam sada uvaženi go-spodin na vlasti pa mi je u prvom redu do toga da ispraznimkese. — Sve se bojim — onaj æe vas pandur prepoznati, pokazalise vi i u carskom ruhu. Eto, vidite, nije nam to trebalo. Da nisteišli k onoj curi — nikom ništa. — I nije trebalo, ali, eto, cura pade na moj put kao da bi bi-ser prosuo po dlanu. — Ljepota je to. Nisam joj vidio ravne, ali sada suspregniternalo svoju žestoku krv, imate suviše briga. — Pokosit æu brigu kao travu u polju, a onda ravno u Vin-kovce da naðem ljepoticu. Jao Vinkovèanima ako je ne naðem. — Ali prije svega htjeli ste ubrati otkupninu za tobožnjegcarièina ljubimca, a onda uzajmiti od grofa još hiljadu forintii ubrati svoju plaæu u opæini za trud i muku. — Da nisam mislio na te pare, zdrobio bih u prah »Zlatnogvola« i sve njegove goste, samo da mogu zaigrati s onom Ijepo-tom djevojkom. — Igrali biste da nema ðavla koji vas progoni. Sad znatekamo zalazi i treba da ga gonimo kako bismo opet mogli živjetiu miru, a onda imat æete kada trèati za curama. Oh, krv vam vrikao èorba u kotlu. Ne zaboravite na novce!— Za zlatnik i mrtav bih ustao! Ne boj se! Opomena je djelovala. Smjesta se otrese misli na Krasanku i uze da raspravlja o svojem neznanom progonitelju. — Zgrabit æu ga ja za vrat — jednim zamahom. Odlazi uValpovo. Tri su tamo djevojke. Uz jednu od njih sjedi on. I, etoputeva koji vode i do njega.— Kad bismo se samo mogli njega osloboditi.— Onda æe kraljevstvo Stojana Varnice tek nanovo oživjeti.Malo su šutjeli i prisluškivali. U drugoj sobi netko je poku-cao na vrata. Varnica se uputi u salon, ali ne otkljuèava, veæ pita tko je u hodniku. Odanle mu javlja grofov sluga: — Njegova milost gospodin grof želio bi vašu ekscelencijupozvati u salon k gostima.— Za pola sata bit æu spreman. I pohiti natrag u spavaonicu i stade s Atanackom preka-pati po odijelima dvorskog savjetnika Webera. Napokon pronaðu sveèano odijelo.114

?*. ts_—afe

— Evo, vidiš, sukno vezeno sa zlatom, a ove kolajne — to jeono što nosi dvorski savjetnik za sveèane veèere. Svi æe oni, gle-dajuæi u mene s kolajnama, zaboraviti na Varnicu. I poène se odijevati. Iz posebne kutije uzima lijepo uèešlja-nu vlasulju i navuèe je na glavu. A onda sjedne pred zrcalo i op-raši se. Iz neke kutijice dosegne mali crni madež i prilijepi na obraz. Najposlije obuèe kaput, vezen zlatom i urešen odlikovanji-ma. I onda se ogleda u zrcalu: — Vidi, vidi, baš odlièna savjetnika od mene. Je li, Atanacko?— Izvana savjetnik, iznutra razbojnik. — A misliš li ti da su oni nešto drugo? A sada hajde, æestitomi poveži ruke da se dive mojoj hrabrosti kad sam se borio slopovom Varnicom. Atanacko mu poveže ruke tako da mu se nije mogao vidjeti ni jedan prst. Onda uzme sveèanu livreju iz kovèega Weberova la-kaja i hitro se odjene.

Varnica stoji pred zrcalom, promatra sam sebe i uživa — za-dovoljan je svojim izgledom. Veæ je Atanacko dovršio svoje odijevanje, pokazao se gospo-daru i ogledao u zrcalu.— Taman kao da smo pali iz kakve dvorske odaje! — A sad da se utvrdimo. Daj amo vreæice s barutom. Eto,vidiš, moramo ih pripremiti. — Valjda neæe ona pandurina u odaje gospodina zapovjedni-ka i grofa pa da mu ispripovjedi kako je vidio Varnicu?— Moglo bi se i to dogoditi. — Bilo kako bilo, mi smo spremni. Kad bi se što desilo —slušaj: ako me otkriju, ispalit æu hitac usred dvorane, a ti iz hod-nika u dvoranu pa udri po svjetiljkama i sve što god je pokrivaèai sagova u sobi, sve baci na svijeæe, a moj sin da èeka ovdje pakad èuje hitac, neka zapali barut.— Rekao sam Stjepku da èeka na hodniku.—- Idi i toèno mu kaži što mu je raditi.Zamalo se pojavi grof Kegleviæ. Pokuca na vratima i uðe. S nekoliko rijeèi pozdravi carskog savjetnika i stade ispitiva-ti kako je bilo s istraživanjem kod »Zlatnog vola«. Omalovažava-juæi uspjeh svojeg posjeta u gostionici, reèe mu »savjetnik« sa-mo ovo: —? Zapravo, kako veæ rekoh, morao sam onamo po želji cari-ce da èujem kako o njoj misle. Pri torn sam, dakako, pazio što ljudi govore o vašem slavonskom vitezu. Istina, mnogo govore, ali od toga nikakve koristi. Sve samo price. Jedino sam saznao jednu važnu stvar — da ljudima nije po volji kad bi se ujedinile sve tri varoši. — Upravo sam poslije podne primio odgovor opæina i svaka sebrani od tog ujedinjenja.8* 115

— Izvijestit æu caricu kad se vratim u Beè. — A sad molim vašu ekscelenciju neka biste se potrudili samnom. Imam nekoliko odliènih gostiju koji bi bili presretni kadbi se smjeli pokloniti vašoj preuzvišenosti. Naravno, to im ne mo-žete odbiti.Varnica pristane. Izašli su na hodnik. Za njim pbðe Atanacko, dok je navodni koèijaš otišao u sa-vjetnikove odaje da tamo èeka prasak hica i da zapali barut. Varnica poðe odajom, Atanacko ga slijedi kao da ga vode na stratište. Èini mu se — koraca po samim bodežima. Neki predosje-æaj ga muèi pa jedva diše. Rastvore se dvokrilna vrata. Pred oèima im bljesnuli kristal-ni lusteri, puni svijeæa, što osvjetljuju bijele vlasulje, dragulje oko vrata gospoða i zlatna puceta na odorama nekolicine vojnièkih li-ènosti. U prvoj sobi èeka domaæica. Kroz otvorena vrata razabiru se u drugoj dvorani dame i gospoda. Svi su ustali i uzbuðeno èekali visokog gosta. Domaæica ljubazno pozdravi »dvorskog savjetnika«. On se na-kloni, budno pazeæi da ne bi pogriješio. Ipak gospoða opaža da mu je držanje nešto odviše ukoèeno, ali to smatra ohološæu. Krišom pogleda Varnica u drugu sobu, ali ne razabire nièije lice. Meðutim, domaæica mu saopæi:— Ekscelencijo, èeka vas malo iznenaðenje.— Iznenaðenje? — Ponovi kao da ga je netko udario u šiju.— Da, ekscelencijo, ovdje æete susresti jednog svojeg znanca, — Veseli me — odgovori glasno, a u sebi pomisli: »Sad je svr-šeno«. Pri torn ruku primakne bliže k džepu u koji je sakrio kubu-ru. I kao da se neèega dosjetio, primijeti: — Eto, lakaj mi nije spremio moju burmuticu, a bez nje sene može živjeti. Odmah æu pozvati svojega lakaja. Ali domaæica mu ne dopusti da se sam potrudi, veæ naloži laka-ju kod vrata neka odmah pozove lakaja njegove ekscelencije.

Zamalo ulazi Atanacko iz hodnika, ali ostane kod vrata. Ne usuðuje se koracati po olaštenom podu. Varnica poðe k njemu. Tumaèi mu gdje æe naæi burmuticu, a zatim tiho primijeti: — Netko je tu tko pozna Webera! Pazi, mogao bi veæ za kojièas prasnuti hitac ...— Bolje je — doðite sami po burmuticu pa da umaknemo.Izmijenili su ove rijeèi neèujno, u žamoru koji jedopirao izdrugog salona. Atanacko ode, a njegov se gospodar vrati gospoði i ravnodušno pripovijeda: — Moj je sluga ostao kod Varnice, a ovaj se ne razumije umoje stvari. Moram sam otiæi. Neka mi gospoða oprosti, odmahæu se vratiti. Grof je bio veæ otišao u drugi salon i tako je Varnica razabrao da èe lako izmaæi iz ove sobe i doseæi odaje carskog savjetnika.116

Nekoliko prije nego što je stigao k vratima, netko mu zakrèi put. Stao je i pogledao èovjeka u lice. Prepoznao je zapovje-dnika. Htio mu je razjasniti zašto odlazi, ali nije dospio jer mu Kegleviæ pokaže rukom na nekoga gospodina u uniformi vojnièkog kapetana. Varnica ga ne gleda. Citavo mu tijelo oblijeva znoj. — Ekscelencijo, želi vam se pokloniti gospodin kapetan ba-run Heimbach, Pozna vas vrlo dobro s beèkog dvora. Razbojnikov pogled je uperen u vrata. Mjeri koliko æe mu tre-bati da umakne. A istodobno odgovara grofu:— Moguæe! Toliko ima gospode na dvoru, lako je moguæe... — Ne vjerujem da se vaša preuzvišenost ne sjeæa mene — èu-je zvuèni vedri glas nekog muškarca. Varnica ne može drugo, veæ se osvrnuti na gospodina kapetana koji se ustoboèio pred njim, visok pristao i mlad. lice mu je neo-bièno ljubazno. Nekoliko trenutaka ne može Varnica prozboriti. Usta su mu napola otvorena, oèi nepomiène. Kapetan stoji mirno, gleda ga svo-jim svijetlim oèima, prijazno, možda i nešto podrugljivo, dok za-povjednik Kegleviæ tumaèi kapetanu zašto su povezane ruke gospodina savjetnika. Kapetan se nakloni i upita:— Zar se vaša ekscelencija ne sjeæa moje malenkosti? — Jest... Èini mi se, da — naravno — vrlo dobro se sjeæam— veli on drsko i potpuno se sabere. — Vaša ekscelencija jednom me je oslovila, sreli smo seu šumiu Iovu — lovili ste kao i ja. — Oh, dakako, naravno, baš me veseli! Obnovit demo svojestare uspomene, gospodine kapetane — odgovori Varnica kao dase probudio i osvježio. Zapovjednik zamoli dvorskog savjetnika da bi se potrudio u salon. Pošao je polagano, oprezno, pozorno promatrajuæi Hjepe dame, zapovjednikove kæeri, s kojima je stajala kontesa Magda. Gospoda su se poredala na drugoj strani. Svi se poklone od-lièniku, a grof ih st^de redom prikazivati visokom gostu. Zbog po vezanih ruku, o kojima je grof veæ izvijestio znance, savjetnik ne može nikoga poèastiti stiskom svoje desnice. Svakom tek malo odmahuje glavom. Ali nikoga ne oslovljuje. Iskazao im je tako malo ljubaznosti da su svi razoèarani. Kad je zapovjednik Kegleviæ predstavio Magdu i spomenuo ime grofa iz Retfale, razbojnik je bolje uoèi. Ona ga pogleda dužnim poèitanjem i povuèe se natrag. Kriomice slijedi njegov pogled. Ali ona to ne opaža. Njezine su misli zaokupljene mladim pro-vizorom. Krasanka se nije vratila na vrijeme i tako Magda nije mogla saznati što je obavila i što joj je rekao nepoznati posrednik. Razgovor se odvija vrlo teško. Carski savjetnik kao da je vrlo šutljiv èovjek. Ni s kim ne poèinje razgovor. Zapovjednik i nje-gova supruga popravljaju nepriliènu situaciju i nastoje razyiti neku117

temu. Ipak im to ne uspijeva. Svatko slijedi društveni propis da što manje govori kad njegova ekscelencija tako uporno šuti. Samo ih sve promatra. Ta okolnost pobudi Magdinu pažnju. I njezine prijateljice, za-povjednikove kæeri, povuèene u pozadinu, kritièki promatraju dvor-skog savjetnika. — Nekako je èudno ukoèen — šapne Magda kontesama. — Ipogled mu je nekako neobièan. — Bit æe da je vrlo ohol zato što je uvijek na kraljevskomdvoru, uz caricu — šapne domaæa mlada kontesa. — I njegove crte lica mi se ne sviðaju — opet æe Magda —nekako su brutalne. Morale su ušutjeti je zapovjednik Kegleviæ odluèio da nekako sagradi most izmedu svojih gostiju i visokog dvorskog od-liènika i zapoèeo pripovijedati kako je Varnica zarobio savjetnika i kako se ovaj otimao i borio sa strašnim razbojnikom. Svi slušaju, a naroèito mladi kapetan koji je stalno uz savjetnika. Dok grof pripovijeda, uðe u sobu njegov tajnik. Domaæica opa-zi da donosi neku vijest i pokretom ruke ga zovne k sebi. Nešto ga pita, a zatim se okrene svome mužu i saopæi: — Došao je gospodin sudac Vaientiæ. Ima nešto važno kazatio razbojniku Varnici. — Neka dode ovamo, to æe zanimati njegovu ekscelenciju. Anije nikakva tajna da ne bi smjeli èuti i ostali. Svi su zahvalno pogle'dali domaæina. Svatko je želio èuti neš-to o èovjeku koji je strah i trepet Slavonije. Nije potrajalo dugo i tajnik uvede u sobu suca Valentiæa. Du-boko se pokloni, najprije dvorskom savjetniku, a zatim ostaloj go-spodi. Ponudivši mu stolicu, zapovjednik ga pita: — Dakle, što je tako važno, gospodine suèe? Svi smo radoz-nali. — Ne znam zapravo što je na stvari, ali, po dužnosti, moramjaviti vašoj milosti kao zapovjedniku tvrðave: — Pronio se glasda se razbojnik Varnica nalazi unutar tvrðave ...Strah zatrepti u oèima dama. Gospoda se iznenadiše:— Kako bi to bilo moguæe? — To bi znaèilo da èuvari na ulazima nisu vršili svoju duž-nost — primijeti sudac.Grof isprièava svoje straže: — Bit æe to samo price uzbuðenih duhova. Je li tako, gospodine suèe?— Možda i jest tako — ipak, morao bih izvijestiti, ali... — Samo dalje, gospodine suèe — moli grofica Kegleviæ — mismo svi vrlo znatiželjni da èujemo nešto o razbojniku pa bila tosamo priviðenja ili price. — Zabavite nas — veli grof. — Njegova ekscelencija htjela bièuti nešto vise o razbojniku koji ga je tako drsko zarobio.118

Osjeæajuæi da je središte interesa, sudac pripovijeda: — Moj pandur Ficulin stigao je bez daha i stao pripovijedatikako je u gostionici »K zlatnom volu« vidio Varnicu preodjevenau nekog trgovca. Odmah je otišao da potraži pomoæ i doveo so-bom èetiri vojnika koje je našao na ulici, ali kad je stigao u gos-tionicu, Varnice više nije bilo.— U koje se to doba dogodilo? — pita »carski savjetnik«. — Odmah poslije podne, nakon ruèka. Ne bih znao reæi u ko-ji sat. — Uistinu, èudno da bi voða razbojnika mogao doæi u tvr-ðavu — oglasi se sada mladi kapetan, sjedeæi uz »carskog savjet-nika«. — što misli o tom vaša ekscelencija? Ovaj pogleda kapetana i slegne ramenima. Ravnodušno od-govori:

— Zaista je nemoguæe da bi se usudio doæi u tvrðavu. — Možda je raèunao s tim da ga nitko ne pozna — reèe mladi kapetan. — Po èemu bi ga mogao prepoznati taj pandur? — pita grofica iz Retfale.Sudac je odgovarao spremno: — Po tome što je spomenuti pandur uhvatio razbojnikovumajku i odveo je u zatvor. Sama je žena prièala da je Varnicatako nalik na nju da ga svatko mora prepoznati tko jednom vidinju.Kapetan se okrene opet »savjetniku« i primijeti živo: — Ekscelencija najbolje zna kako on izgleda. Preuzvišeni se slupežom borio i bio u njegovu ropstvu. Podrugljivi smiješak zatitra na usnama oslovljenog »savjetni-ka«. Dok on odgovara, svi su gosti u njega upravili svoju pažnju: — Ja sam je jutros vidio. Sliènost je bajka. Varnica je malen,suh i žilav, dok je ona snažna, visoka, s neobièno jakim nosom. Aèini mi se, njegov je nos dosta neznatan jer ga zapravo nisam niupamtio... — Njegova eksqelencija ustanovila je zanimljivu okolnost: tase žena dala uhvatiti: da bude uhoda Varnici — dopunjava grofKegleviæ. — Da, sve je to tako utvrðeno. Meðutim, o toj ženi imam jošnešto javiti gospodinu zapovjedniku ...Svi skrenuše poglede k njemu. Kegleviæ se èudi: — Dakle, još niste svršili s novostima? Onda brzo, vidite kakosmo radoznali.Sudac Valentiæ izvijesti kratko: — Malo prije našao je pandur Ficulin Varnièinu majku u za-tvoru — mrtvu ...Poklik iznenaðenja ide od usta do usta. — To je veoma sumnjivo — primijeti mladi kapetan. — Neèini li vam se tako, ekscelencijo?119

Kapetan i »savjetnik« gledaju jedno drugom u oèi. Meðutim, »savjetnik« ravnodušno pita suca:— Od èega je umrla ta žena, gospodine suèe? — Ekscelencijo, tamnièar veli da joj je vaš lakaj obeæao pomi-lovanje za sina, pa je, vele — umrla od radosti...Mladi kapetan se nasmije i pokloni s poèitanjem: — Ipak ste je vi ubili, preuzvišeni. Uèinili ste veliko djelo —jedan èlan razbojnièke obitelji manje! Kapetan se dalje smješka, pa i »savjetnik«, i obojica se gledaju neobièno ljubazno.Tamo uz grofa šapne jedan od gospode: — Cini se da taj mladi kapetan odviše slobodno govori okomu oko tako odliènoj kraljevskoj liènosti.Kegleviæ tiho odvrati:— I meni se èini, ali oni su dobri znanci.Sudac prekine ovaj razgovor, zamolivši zapovjednika: — Vaša milost neka se udostoji saslušati moj prijedlog; èi-tavom æe se tvrðavom pronijeti glas da je Varnica unutar naših zi-dina. To æe izazvati strah i uzbuðenje. Molio bih za dozvolu daipak sve pregledamo, da odemo u ophodnje po gostionicama i daustanovimo kakvi se stranci nalaze u gradu. Ljudi æe povjerovatiovoj glasini jer se pandur Ficulin zaklinje na sva usta da je vidioVarnicu preodjevena u trgovca. Zato moramo graðane umiriti. — Oèito je pandur bio pijan pa se u njegovoj glavi pojavioVarnica.

— Nije pijan, on èeka vani u hodniku nalog da može ophod-njom obiæi sve gostionice i krème. — Vani je? Pa neka doðe da ga vidimo i èujemo — odredizapovjednik. Sudac se udalji da izvrši zapovjednikovu želju. Ovaj se pri-bliži »savjetniku« i sagne se k njemu. »Carski savjetnik« ustane, prihvativši tu priliku da se udalji iz društva. Obojica su stajali kod prozora gdje grof Kegleviæ zapita svoga gosta: — Ekscelencijo, vi ste bili kod »Zlatnog vola«. Oèito ste vidjelitaj dogaðaj o kojem prièa pandur. — Ne, sigurno sa'm izašao prije, inaèe bih znao o èemu se ra-di. Moram priznati — nisam mogao dugo ostati meðu prostim gra-ðanima, strahovito je zaudaralo u toj sobi— Vjerujem, ekscelencijo ... — Meðutim, držim da je to samo pandurova utvara. Sve govori i misli samo o torn prokletom razbojniku. Pa i tamo su svisamo o njemu govorili. Sjeæam se, bilo je nekoliko trgovaca u gos-tionici. Neki su se èak i meni približili da razgovaraju sa mnom. Nastavili su raspravljati, kad se na vratima pojavio sudac, nut-kajuæi pandura Ficulina da uðe u salon. Posrtao je, premda je drhtao od sreæe i èasti što zovu njega, pandura Ficulina, da èuju njegovo mišljenje. Pandur je bio veo-ma uzbuðen pri pomisli da æe sada govoriti pred carskom osobom.120

Koraèa polagano i èvrsto da bi djelovao što više vojnièki. Onda se isprsi i ukoèi. Okruglo mu se lice s dugim viseæim brkovima stra-šno uozbiljilo u želji da proizvede dojam mudrosti. Umjesto toga, namrštile mu se obrve, a licem se prosuo komièni izražaj mraènos-ti, kao da stoji negdje nad žrtvama koje mora batinati. Gospoda i dame jedva suzdrže smijeh. Sudac ga nutka da pro-govori. Èovjek se nakloni:— Cast i slava, plemenito društvo ... — Dakle, prièaj kako si vidio Varnicu i što se dogodilo —dalje ga nutka sudac. U grlu ga sapinje. Oèi mu trepæu. Ne može smoæi ni daha, ka-moli rijeèi. Svi su pogledi upereni u njega. On je središte zanima-nja, on je liènost koja ima da kaže veliku stvar.— Visoka gospodo! Dame nije smatrao potrebnim osloviti. Zuri u bijele vlasulje gospode i blistave uniforme. Zapovjednik se pomakne nekoliko ko-raka naprijed i tako prikrije »savjetnika«. Opet zastane da bi naglasio važnost onoga što govori, a onda zapoène umornim glasom: — Kako da kažem, na priliku... Pauk po cvijeæu bere jed, apèela sakuplja med. Pa tako ja — pandur, svuda me je gdje treba.I, eto, doðoh u gostionicu i sjednem tamo. Pogled mi pada nao-kolo jer kao pandur zurim okom i srcem na sve koji dolaze u tvr-ðavu. Pazim na tuði posao jer ne zaboravljam svoju dužnost... — Dosta je tumaèenja — prekine ga zapovjednik — prijeðina stvar. — Ja uvijek nosim dva oružja uza se: sablju o pojasu, a umu glavi, i tako gledam na sve strane. Kad vidim lice s dugim, ja-kim zavinutim nosom — samo naše rode na dimnjaku imaju kljunnalik na njegov nos ... Svi se smješkaju, a Varnica, naslonjen na .prozor, ne mice se sa svoga mjesta. Neprijatno bi mu bilo da korakne naprijed na vidik pandurovu pogledu i zadovoljan je što ga Kegleviæ prikriva. Ficulin se iskašlja i nastavlja glasnije: — Preda mnom je slika i prilika žene koja je po nevolji ro-

dila zlikovca Varnicu. I skopih oèi i opet — on zažmiri pa opetotvara oèi — on je, rekoh sebi. On je — i — on je bio! Samo raz-bojnik ima takvu obrazinu da ga mogu prepoznati pošteni ljudi.^.W Varnica nepomièno stoji u zaklonu i sluša kako pandur dalje pripovijeda.— I tada pomislim: — E, Varnica, palo ti je na um da pogi-vy«'\s-Scziyjrir^ a- Srrzžrrzs fc7 Jzyizizzr <ZŽZi7&'diku. I ja odoh da potražim pomoæ. Kad se vratim — njemu ni traga! A — on je bio! Vojnici nisu htjeli da se pokore panduru, i tu smo izgubili vremena. A da su odmah pošli, Varnica dolje pade i nikad vise gore ne ustade!121

Sav se zarumenio od uzbuðenja. Svi ga gledaju i ne može da zaustavi rijeèi. Njihovi pogledi nose mu samosvijest da se uzdigao nad ljude u tvrðavi jer, dok on govori, šute visoka gospoda i gos-poðe ga slušaju.Zapovjednik prekine prièu i pita ga: — Ti, dakle, èvrsto vjeruješ da je ono, uistinu, razbojnik Var-nica? — Prisežem! On je! Da nije, ne bi bježao od moga pogleda.A ono lice! Gospodine! Ono lice snimljeno je s obraza njegovexnajke. I dok smo se gledali okom u oko, kao da iz njegovih oèijuzuri aždaja. Oèi su mu poput dva handžara. Svako mi se zabolou srce. Sada se digne mladi kapetan, prekrsti ruke na prsima i okre-ne se zapovjedniku: — Po svemu što ovaj èovjek ovdje govori kao da je ipak us-pjelo razbojniku da uðe u tvrðavu. Pandurova prièa nije nikakopala iz oblaka... Pandur èesto ima njuh na Iopova, razbojnika,kao pseto na divljaè. — Dobro govori vaša milost, oèinjeg mi vida! — upadne u ri-jeè pandur, sav sretan što je našao nekoga tko mu vjeruje.Onda se kapetan upusti u raspravu: — Naravno, nitko od graðana i gospode u tvrðavi nije nikadavidio razbojnikovo lice? — Nismo imali cast — nasmije se zapovjednik, dok mu mladi kapetan uzvraæa: — Tko zna, možda vas je ipak poèastio svojim posjetom. Mo-žda ga gledate okom u oko, a ne znate tko je on. Ne mislite li daje to moguæe, ekscelencijo? — okrene se kapetan k prozoru. Svi upru poglede prema prozoru gdje još uvijek stoji nepc-mièno »kraljevski savjetnik«. Ficulin okrene glavu tamo kamo su svi svrnuli pažnju. Pog-led mu zahvaæa ravno — nos èovjeka koga su oslovili tako uzviše-nim naslovom. Zablenuo se. Zima mu je u kostima... Nešto ga sti-sne u prsima. Usta su otvorena. Zjenice se objesileo taj nos koji mu se danas uvukao u misli, u predodžbe, u krv, u èitavo biæe. Ništa vise ne vidi, samo taj nos ... Ni bijelu vlasulju, ni sjajno iz-vezeno ruho, ni kolajne ... Svega je nestalo u magli. Osvijetljen je samo nos — nos u onom lieu èiju sliku nosi u oèima veæ tri dana, nosi je kao da mu se prilijepila u mozak. Nos — taj nos! ... Htio bi viknuti, kriknuti, skoèiti na taj nos što tu pilji u njega, zove, nudi mu se, ruga, podruguje, draži i izaziva. Htio bi jur-nuti na njega i reck Tu si! ... Ali sve je u njemu skruæeno. I misao, ,i dah, i srce. Tijelo se skamenilo. Ne može koraknuti. Svezali su ga lancima. Glas ga ostavio. Ni vikati ne može. Samo vid mu je kao golema svjetlost... Sad mu se prièinja da èuje glas èovjeka koji nosi to lice i ra-zabire njegove rijeèi:

ax,IB

122

— Možda i jest tako. Bit æe dobro ako gospodin zapovjednikpošalje ophodnju tvrðavom. Ali ne vjerujem da æe ga naæi... Oæi-to je pandur zaveden izgledom stare žene koja nije drugo negouhoda. Ja sam jedini od svih imao prilike da vidim razbojnika.Ona starica mu ne nalikuje. To je ona izmislila da zavede tragsuda do svog sina. Varnica je sasvim drugi èovjek, a lice mu nenosi trag razbojnika ... Poput daleka odjeka zvuèe te rijeèi u ušima pandura Ficuli-na. Zaboravlja ljude oko sebe i još uvijek zuri u onaj nos... Najednom opazi da su se gospoda stala kretati. Dame i gospoda lebde — ili nekud odlaze? Sve mu je u magli, osim nosa s koje-ga ne može skinuti pogled. Sudac ga opominje neka ide. Te ga rijeèi osvješæuju. Polako se pribere. Vid mu pokazuje visokog, snažnog gospodina u sjajnoj, zlatnoj vezenoj odori, s kraljevskim odlikovanjima na grudima. I zadršæu mu koljena i ruke, strava mu prodire kostima. Sapæe sam sebi kao u snu: »Dvorski èovjek s odlikovanjem — obraz razbojnika Varnice!« — što hoæeš još? — šapne mu sudac. — Zar ne vidiš — sviodlaze. Idi, dakle, u ophodnju i traži Varnicu, pijana ludo!Polagano se gospoda udaljuju. I sudac ide s njima. Usred raskošnog salona stoji pandur Ficulin. Kao da ga je oši-nulo stotinu gromova. Smrvljen je, ali zjenice mu još uvijek hva-taju visoku pojavu u sveèanoj vezenoj odori... Ostavlja salon, prestrašen slikom sjajne dvorske odore s blis-tavim odlikovanjem, visokim naslovom i poèitanjem kojim svi oni ovdje obasiplju èovjeka. Omamljen izlazi iz zapovjednikove palace. I na svježem zraku ne pada magla pred njegovim oèima. Teš-ko mu je u glavi i polagano se vuku misli. Stao je nasred trga i gleda na prozor palace. Sve nešto klima glavom. Zna gdje je bio i kako je govorio i što je vidio i èuo. Dvorski je savjetnik tamo i svi mu se klanjaju.»Bit æe da je visoki gpspodin, ali on je ipak — razbojnik!« Ne može se oteti torn uvjerenju koje u njemu stvara vise pri-prosti instinkt, negoli sama slika one starice. Ne pozna Ficulin ono što u njemu razvija tu èvrstu vjeru i prepušta se potpuno osjeæaju. Sluša njegov glas vise negoli sve ono što je vidio i èuo gore u salonu palace. Ne uvažava ni naèas »sa-vjetnikovo« razlaganje da stara nikako ne nalikuje na Varnicu. Niti to može vjerovati, niti hoæe. On ima svoj san, svoju misao, i ne da je niti carskom èovjeku. Prije bi umro, nego bi se odijelio od sna: »Varnica je onakav kakva ga je on vidio, kakva je bila ona starica. Takvoga on mora uhvatiti. Samo takvog! Što bi mu vrije-dilo da ga uhvati, a nije takav?Ta je slika u njegovoj predodžbi poput lovine u pseæem njuhu.On je! »Carski savjetnik«. Velika zvjer i haramija.Susreo je u mraku vojnièku patrolu. I zaustavio je.123

— èujete li? Zapovjednik vam zapovjeda da pretražite krè-me i gostionice. Tamo je Varnica! Razbojnikova slika i prilika jegore ... u palaèi... Samo slika i prilika! ... A da je on tamo, uodijelu carskog savjetnika, što bi to bilo! Bože, smiluj mi se...Tražite Varnicu. — Ha, ha -— grohotom mu odgovara patrola. — Ti li si to,Ficuline? Gdje si to pao u vedricu? U èiju? Je li te napio carskisavjetnik?I prošli su kraj njega, a on samo èuje njihov hihot kroz nod. »Dakle, vedrica se izlila u moju glavu? Hi glava u vedricu? Kad? Gdje? Kod »Zlatnog vola«? Dakle, ipak sam pijan. A pio sam samo pol mjerice! Samo pol!«Ide kao u snu, spotakne se i zatetura:

»Eto, pijan sam. Zvijezde mi trepæu pred oèima. Ficuline, ludi sine!« Smuæen u èistoj savjesti, pijan pri potpunoj trijeznosti, tetu-ra i nosi zagonetku strašnog popodneva kao mazga. kameni teret. A gore u blagovaonici zapovjednikove palace sluge unose zdje-le s veèerom. Grofica poziva goste da sjednu oko stola. Ipak svi stoje. Nitko ne može sjesti dok ne sjedne visoka dvorska Hènost. Carièin savjetnik stoji s mladim kapetanom. AH ne sluša što pri-èa kapetan. Vise ga zanima razgovor Magde s kæerkama grofa Ke-gleviæa. — Hela mi je naredila da vas svakako dovedem prekosutrau Valpovo. Ljutila bi se da ne doðete na njezin roðendan. — Da budemo njezine dvoranke i gledamo kako se oko njevrte svi ženici na svijetu? Na proslavu roðendana stiæi æe sigurnosvi njezini obožavatelji — od onog glavnog do najmanje uvaženog. — Naravno, neæe nedostajati ni jedan — veli Magda. — A bitæe tamo i obožavatelji kæeri baruna Prandaua. Hela mi je rekla:sve što je mlado i muško u èitavorn kraju, naæi æe se tamo — i jošneki tajnoviti koga su upoznale kad su èekale Varnièinunavalu na dvorac. Svakako — doðite! Kuæedomaæin se približi »carskom savjetniku« koji je dobro èuo razgovor mladih djevojaka.— Vaša ekscelencijo, smijem li ponuditi veèeru? — pita grof.»Savjetnik« samo digne povezane ruke i veli nasmiješeno: — Gospodine grofe, ne bih li izgledao smiješan da me mojlakaj hrani naocigled svih prisutnih dama? — Razumijem, ekscelencijo. Varna æe se servirati u odajama, anakon veèere, molit æu poèastite nas društvom ako niste suvišeumorni. — Sutra, gospodine grofe. Želim sutra prirediti veliku veèe-ru i pozvati sve odliènike ovoga grada. Tako mi je naredila samacarica. I molim — izruèite danas svima moj poziv.124

Ugovorili su sve potanko, a zatim grof isporuèi prisutnima poziv »carskog savjetnika«. Svi se naklone s poèitanjem, a »sa-vjetnik« ode s grofom. Onda se okrene mladom kapetanu koji je zaostao: — Molim, gospodine, doðite sa mnom. Mi smo tako dobri znan-ci da se pred vama neæu stidjeti što me mora hraniti lakaj. Kapetanu oèito ovaj poziv nije bio po volji. Sagne se k jednoj ljepotici. — Moram slijediti zapovijed njegove preuzvišenosti. AH, mislitæu samo na vas — šapne kapetan i ode. Svi su se duboko poklonili »dvorskom savjetniku« koji je od-Iazio u pratnji lijepoga kapetana. Atanacko vani u hodniku pogleda ukoèeno svojeg.voðu. Obu-zeo ga strah jer s njim ide kapetan. Ipak, razgovaraju tako lju-bazno da se Varnièin drug smirio. On ga oslovi i pošalje naprijed u svoje odaje dok je s kapetanom išao polagano za njime. Sluge u hodniku duboko se klanjaju i tree da visokom gospo dinu otvore vrata. Kapetan i »savjetnik« uðu u salon kraljevskog gosta. Varnica dade Atanacku znak glavom i reèe:— Zakljuèaj vrata pa idi u spavaonicu, Stojanoviæu.Ovaj brzo izvrši nalog i zatvori za sobom vrata.Varnica i kapetan ostadoše sami. U èasu se izmijeni »savjetnikovo« držanje. Lice mu poprimi prijeteæi izražaj, oèi mu se napune bijesom. Podupre se rukama o struk, približi mu se sasvim blizu i, sijevajuæim zjenicama, oko-si se. — Ne vidio sunca božjega! Kako ti u zapovjednikove raskoš-ne odaje?— Eto, vidite, lijepo! ...— I u odori kapetana? Odgovaraj mi, Jeèmenico!Mladi se èovjek nasmije, slegne ramenima i raskoraèi noge:

— A kako ste vi dospjeli u carsku odoru? — To je moja stvar, pasji sine! Sve si pokušavao tamo da meprokažeš ?— Haram mi bila sol i haram hljeb ako sam to kanio! — A što si me onda neprestano napadao i ljude upozoravao daje Varnica ipak u tvrðavi, da ga gledaju okom u oko?— Tako, od zabave. Da dražim vas i da dražim njih. — Podražio bih te ja u smrt da si me razotkrio. A sad odgovaraj: Zašto si došao ovamo? Kakve veze imaš ti sa zapovjedni-kom? — Eto, kakve. Rekoše mi kako se zapovjednik Kegleviæ nave-liko prijetio u Ðakovu, kod biskupa Orloviæa, kako æe on menenabosti kao puranski batak na viljušku. I prohtjelo mi se da munapišem pismo iz Požege kako mu dolazi u pohode carski kapetanda se dogovore što bi trebalo uèiniti protiv razbojnièkih bandi125

Varnice i njegova ortaka Jeèmenice. I doðoh mu, eto, u goste. Tu sam veæ nekoliko dana. Gospoða se grofica mnogo brine za mene i ništa mi ne nedostaje. — Ako je tako, reci kako si mogao grofici kazati da me poz-naješ još otprije. — Evo, kako. Pripovijedala mi grofica da je Varnica pustiocarskog savjetnika, a da nije od njega uzeo otkupninu, veæ samoorobio njegovu kesu. I bude mi taman na dlanu: Varnica nikadane bi pustio ni sirotu bez dvostruke otkupnine, a carskog èovje-ka da pusti bez nekoliko stotina dukata? Dakle, ako je tu »carskisavjetnik«, ne može to biti nitko drugi, nego on ili neki njegovèetovoða. I rekoh grofici da poznam carskog savjetnika. Neka vamto kaže. Uèinih pakosnu psinu da vam malo poškakljam jetra... — Sve ti to lažeš. U vezi si sa zapovjednikom! Ne vjerujemda si od sale stigao u tvrðavu.— Nisam prvi put izveo takvu psinu gospodi. — Pazi, Jeèmenico, u zao èas si mislio goniti Varnicu i doko-pati se mog dijela slavonske ravnice. Pazi! Ne vjerujem da imagdjegod takva muška glava koja bi se usudila iziæi u borbu protivVarnice. Samo u tebe je toliko ludosti da nosiš svoju glavu u mojemoèvare. — Ja da sam vaš neprijatelj? Ja da sam vitez Hrabren, »vile-njak« — kako ga svijet zove? — Otkako sam te vidio u ovoj palaèi, poèelo mi nešto kopkatipo pameti da si ti taj. A slaže se i ono što sam danas èuo o tornvitezu. Zalaziš u Valpovo kao mladi kapetan i sjediš uz neku ot-mjenu curu, je li? Mladi se razbojnik nasmije. Varnici se zamraèi pogled, stane skidati zavoje s desnice i zgrabi takmaca za ramena. — U mojoj si vlasti. Tu na mjestu mogu te ugušiti. Priznaj— i podijelit æu ti milost. Prisegni na kuburu da neæeš vise bitiprotiv mene! — Što vam je pftlo na pamet? Zašto da idem u vase kraljev-stvo? Imamo tamo oko Požege, Virovitice i drugih krajeva dostarobiti, i trgovaca što putuju kojekuda, i vlastele, i seljaka, i seliš-ta. što æe mi vaše? Svakome svoje! A zašto da gledamo tko æekome pasti u zdjelu? I tamo je Kosiæ, i on ima svoj kraj i svojekraljevstvo, kad baš hoæete. Najprije bih na njega koji mi sezapleo meðu papke. — Bio ti onaj koji me progoni ili ne, svejedno, ne vjerujemda me danas ili sutra neæeš prokazati zapovjedniku.— Tako moram misliti i ja da æete me prokazati Kegleviæu. — Ja sam pamet, a ti ludost. Ja mislim uvijek ovako: kadgori komšijina kuæa, pazi na svoju. Kad bi ti mislio ovako, ne bi

me smio odati. Ali na moju je glavu udareno hiljadu forinti usrebru, dakle, ne vjerujem ti!126

— Na moju isto toliko. Volim lagodan veseli život, sve potrošim što napljaèkam. Vi ste lakomi na novce — dakle, vise je menestrah od vas. — Dobro, ostat æeš sa mnom, ovdje, èitavu noæ, a sutra u zo-ru obojica æemo u mojoj koèiji ostaviti tvrðavu. — Naš bijeg — gotovo optužba! Zar vam to nije jasno, Var-nico? — Mudriji je moj mali prst nego tvoja èitava glava. Sadaæeš ti, koji umiješ pisati, uzeti papir i crnilo. Buduæi da zapovjednikpozna tvoje pismo, lijepo æeš ga iskriviti i napisati ovako: »Raz-bojnik Varnica opominje carskog savjetnika da odmah donese petstotina dukata za otkup carièina ljubimca mladog grofa Hotzen-dorfa i po 100 dukata za svakog njegova slugu. Ako sutra do podnene budu otkupljeni, svi æe visiti na onom mjestu gdje smo ureklida donesu novae.« — Dobro ste to smislili. Po torn pismu, koje je predao' nekijatak, vi morate smjesta putovati, zar ne?— Baš tako! Hajde piši dok ja uredim sa svojima.Varnica ode u svoju sobu i reèe sinu Stjepku: — Dobit æeš pismo i odnijeti ga grofu. Reci da ti ga je dao neki nepoznati èovjek i naredio neka ga predaš grofu ili kraljevskomsavjetniku. Neznanac ti je dao pismo kad si èuvao osedlana konjapred palaèom. Reci da je bio odjeven u odoru trgovca. A ti, Ata-nacko, spremi vreæicu baruta u jedan kovèeg — tako i sveèanuovu odoru. Ostale haljine ostavit æemo ovdje. Sutra u zoru idemo.— Hoæete li ponijeti sobom novce koje smo kanili pozajmiti? — Taj prokleti Jeèmenica sve mi je pokvario. Moramo sutraotiæi. Bolje je pod pazuhom nositi praznu vreæu, negoli vraga unjoj. — Sve mi se èini, gospodaru, vrazi su nas iznevjerili. Nešto supokvarili u našoj pogodbi.— AH nisu našli drskost da me ostave. I ode u salon. Jeèmenica je dovršio pismo. Varnica ga preda svome sinu, otkljuèa vrata i pusti ga u hodnik. Atanacko poveže Varnici ponovo desnicu. Tada sjedne Varnica nasuprot Jeème-nici. — Eto, vidiš. Obojica æemo tako provesti noæ. Ti se bojiš mene, a ja tebe. Tako barem obojica znamo da ne možemo jedandrugome pljunuti u zdjelu. Èekali su neko vrijeme dok se pojavio zapovjednik Kegleviæ i stavio pismo pred Varnicu na stol. Ovaj kao da èita, zuri u nj pa se onda naoko silno prestraši, ustane i uzbudeno hoda gore-dolje: — Njezino velièanstvo planulo bi na mene i vas, gospodinegrofe! Carica bi strahovito planula. Moram nešto uèiniti. — Nema druge, vaša ekscelencijo, moramo do sutra iskupitimladoga grofa. Novae sam veæ spremio.127

— Gospodine kapetane, hoæete li me pratiti na ovom putu?Možda biste mi mogli pomoæi da nekako izvidite kraj i mjesto ka-mo mi je donijeti otkupninu? Barem bismo nekako imali trag.— Razbojnici æe me zarobiti — brani se kapetan.Tada se »carski savjetnik« domisli: — Ja æu reæi da sam morao sobom uzeti svojeg roðaka jer meod rana svakog èasa hvata omaglica ... — Ako me zarobe, preuzvišeni, vi æete se pobrinuti za otkupninu.

— Dajem carsku rijeè — veli savjetnik. — Svakako želim dame pratite. Naravno, gospodin grof Kegleviæ nema ništa protivtoga.— Nipošto, nipošto. A kada æe se ekscelencija vratiti? — Možda sutra pred veèer, a možda tek prekosutra. Mjestokamo moram donijeti dukate vrlo je udaljeno. A tko zna kako æudugo i èekali dok mi razbojnik preda carièina ljubimca? Uzet æusobom samo jedan kovèeg da sakrijem oružje za svaki sluèaj akomi bude potrebno. Možete li mi, grofe, uzajmiti pištolj? Meni jeVarnica moj oteo. — Kako ne — odvrati Kegleviæ spremno. — Ne možete poæigoloruki. A da vas ipak netko prati od moj in ljudi? Nekako pre-odjeven, izdaleka ... — To bi znaèilo izložiti smrtnoj opasnosti ne samo mene, štoje manje važno, nego mladoga grofa. A to carica ne bi lako oprosti-la. Sasvim je dovoljno da sa mnom ide kapetan. Dakle, prekosutra uveèer, evo me — ako ne bih stigao prije. Jedva èekam da vi-dim grofa živa i zdrava.Onda se Kegleviæ neèega sjeti i stade se isprièavati: — Oprostite mi, ekscelencijo, gotovo sam zaboravio javiti: ne-ka dva fratra željeli su da ih primite. Znam, to æe vrlo zanimativašu ekscelenciju pa sam ih pozvao za sutra.— Ne biste li mogli poruèiti da doðu odmah? — Uistinu, ne znam iz kojeg su samostana i gdje bismo ih mogli naæi, ali kad sutra doðu, reæi æu im da æe ih vaša milost primi-ti èim se vrati. — Dobro, hvala vam, gospodine grofe, — i molim vas dasutra nikako ne ustanete. Otiæu æu vrlo rano, a ovdje ima razbojnik svoje jatake — molim vas neka me ne prate vaši vojnici. Viznate — lako bi kakav jatak dao Varnièinim ljudima znak izvantvrðave, što bi moglo stajati glave carièina štiæenika. — Vaša ekscelencija misli zaista. Uvažit æu svaku vašu želju,makar bih vas htio pozdraviti ujutro ...— Nikako, bit æe mi drago da vas vidim kad se vratim.Grof se oprosti i ostavi sobu. Malo zatim sluge donesu dva pištolja i predaju ih lakaju Ata-nacku. Kad su izašli, mlaði harambaša Jeèmenica zapita Varnicu:— Sto æe vam to oružje kad i onako imate svoje kubure?

I II

128

— Ponajprije neka grof misli da sam goloruk, a onda — ni-kad èovjek nema uza se dosta smrtonosnih metaka.— Zar demo sutra na put samo nas dvojica? — Pratiti æe nas samo moj sin, i, kako vidiš, moj lakaj Ata-nacko. A èega se boji carski savjetnik kad nosi Varnici dukate,a Jeèmenica sjedi kraj mene? Niti onaj pasji sin koji mi ne da mir-no carevati ni »vilenjak« neæe drukèije proæi kraj mene, a da mise ne pokJoni. — A baš njega sam se pobojao. Ali, zaista, u odori carskogsavjetnika uvijek gledam samo Varnicu, a zaboravljam carskogèovjeka. — A znaš li ti — kad sam te tamo ugledao — stalo mi neštokopkati po glavi. Casti mi, mislio sam: ti si taj lupež koji me odneko doba goni kao ðavo grešnu dušu. — Slavna vam pamet tu zabrazdila. Zar ne znate da je tajðavolski sin veæ i mene napao?

— Nešto su o tome govorili moji razbojnici, sjeæam se, a ipak,kad sam te vidio, ovako u kapetanskoj odori, sa zapovjednikom,svašta mi je palo na pamet. A zapravo, eto, mi razbojnici moramobiti jedan prema drugom pošteni. Podrugljivo se nasmije Jeèmenica pa gleda svojeg starijeg druga.— Samo se ti rugaj, a, eto, dokazat æu ti kako pošteno mislim0 tebi. Red æu ti sve što su skovali protiv tebe, mene i Kosiæa. I stade mu prièati što je sve èuo na vijecanju prije podne — kako su odluèili novaèiti zasebnu vojsku od graðana koji bi ima-li povesti križarski rat protiv razbojnika. Mlaði voða razbojnièke èete pažljivo sluša. Ta ga vijest nemilo iznenadi. — Baš nije lijepo to slušati. Znaèi, rote se protiv nas. Èini se,Varnico, ipak æe nas protjerati iz ovog lijepog, plodnog kraja. Abaš se tu dobro živi. — A ja æu ti sada kazati pametnu rijeè: hoæe oni na razboj-nike sa svih strana. E, pa dobro — da se nas trojica složimo i zaje-dno udarimo i potkoparho njihovu obranu! Zajedno bismo onda1 pošli ovoj èeljadi na haraè, zajedno bismo grabili i dijelili. — Bilo bi dobro — samo, kod diobe vi biste htjeli veæi dio zasebe. Bilo bi bolje ovako: tko šta ugrabi, njegovo je! — Ako idemo zajedno u slozi na njih, onda valja i u slozipodijeliti plijen. Mi smo, vidiš, u opasnosti. Narod ovoga krajahoæe da nam zatvori vrata, drumove, svoje hambare i kese od ko-jih smo dosad živjeli. Hoæeš li, dakle, do Kosiæa s kojim si u kom-žiluku pa da mu kažeš što ja mislim? Mogli bismo se sastati pada se dogovorimo. Sve naše unovaèene èete sakupit æemo u jednu.A nas trojica vodimo. I neæe nas moæi potjerati dok samo jednoselo ima u hambaru žita.— Poæi æu Kosiæu i s njim se dogovoriti.

\

9 Zagorka: Vitez slavonske ravni

129

— A sada nam, eto, nose veèeru. Moramo govoriti o neèemdrugom, neèem veoma važnom, naravno — protiv razbojnika... Sluge su ulazile, prostirale stol i donosile jelo i piæe. A onda ih Varnica pošalje iz sobe s izlikom da æe ga posluživati njegov vlastiti lakaj. Sada je bio siguran da mu vise nitko neæe dolaziti na vrata pa ih zakljuèa, oslobodi ruke poveza i prione sa svojim drugom uz jelo. Iz spavaonice došao je Atanacko i sjeo k njima. Pošto su se dobro naveèerali i popili vino, ode Varnica u spa-vaonicu da s Atanackom uredi kovèeg. Odabrali su jedan manji da mogu ponijeti barut, a na vreæice složio je Varnica bijeli prsluk, kaput od modrog baršuna i èitavu sveèanu odoru.— Što æe vam to? — pita Atanacko. — Sutra uveèer u Valpovu slavi roðendan neka lijepa djevoj-èica. Bit æe tamo svi gospodski momci koji se motaju oko nje ioko onih drugih. Razumiješ li? Rekoše da æe doæi i neki mladiækoji tamo èeka Varnicu. Ne može, dakle, ta sveèanost biti bez nje-ga — ni bez mene! -~ Ovako v.i kanite u pohoðe u Valpovo? U odori carskog ša-vjetnika? -*- Ne mogu u Varnièinom kaputu. èestito se namoèio u mo-èvari.Atanacko malo razmisli pa onda opet upozorava: -^- Mislite li da nas tamo ne može ništa zadesiti? — Kako ne! Svi æe mi se klanjati, pogostiti nas i svatko æe

tiiti sretan ako mi može kazati svoje ime. Starica je mrtva. Pravicarski savjetnik je u željeznim rukama moga kapetana, Jeèmenicaostaje uz mene tako dugo dok svršim stvar u Valpovu. Eto, što mise može desiti drugo nego da dobijem u ruke ðavla koji mi ne dacarevati u miru. — Svakome svoje — Varnici slava i cast! Pamet je vaša svag-da na svome mjestu. Još su se spofazumjeli o sitnicama, a onda Varnica pozove u svoju spavaonicu druga na poèinak. Prije toga je pomno žakljuæao vrata i kljuèeve spremio k sebi. Legli su odjeveni. Varnica odmah opazi da se njegovu goštu ne spava. Jedan se bojao drugoga. Svakomu je sve sumnjivo i odluèe da ostanu budni. Èitavu noæ razbojnièki komandanti nisu spavali. Meðusobno su se stražarili. Tek što je zabijeljela zora, bili su na nogama i požurili se dolje gdje ih je èekala koèija kojom je upravljao Varnièin sin, a uz njega sjeo lakaj Atanacko. Zamalo prošla je njihova koèija ispod Gornjih vrata i krenula prema Bijelom Brdu.130

tf

FRATRI

1I Sutrašnjeg prijepodneva Magda i Krasanka neprekidno su sje-dile uz prozor. U rukama im vezivo. AH prsti ne rade. Oèi su im uperene na ulicu. Svaki prolaznik zaokuplja njihovu pažnju. Magda bi željela vidjeti svojeg posrednika i onog drugog koji æe do-æi s njime, ali je Krasanka upozorava: — Pojavit æe se samo onda ako ustrebaju novu preporuku ilizagovor zapovjednika. — Onda neæe ni doæi jer Kegleviæ je odmah bio spreman dafratre najavi savjetniku. Ovo bude Krasanki žao, ali ona vješto sakrije svoje zani-manje. — Kako izgleda onaj drugi? — pita Magda da utuèe vrije-me. — Vidjela si ga veæ dva puta, a ništa mi ne kazuješ o njemu. — Na obali Drave, u blizini Vodenih vrata, vidjela sam ga iz-daleka, na sedlu, a obod šešira sakrio mu polovicu lica.— A juèer, tamo u krèmi? — Otvorio je vrata s dvorišta. Vidjela sam samo mlado liceispod šešira, ali naèas. Znam samo to — oèi su mu nekako èudnotamne — možda vrlo velike ili je to bila sjena. Naš je posrednikodmah ustao, a ovaj drugi je smjesta nestao. — Prošlo je deset sati — upozori je Magda, pogledavši starisat na ormaru. To je Krasanka veæ davno primijetila i gubila nadu da æe se fratri pojaviti. — Tu su, vidiš, dolaze — najednom je upozord Magda.— Jest, oni su! Jedan je stao — gleda gore ... — Idi, sigurno nešto traži od mene. Reci mu: sve æu ishoditi,sve što treba, samp neka što prije ide k Varnici da Zorislav neoèajava, Ako bi majka primijetila da razgovaraš s fratrima, reæiæu da prose te sam im poslala milostinju. Uzmi kljuè od malih vrata i otvori im da ne s*toje na ulici. I gotovo izgura Krasanku u vrt. Pobrzala je k vratima, otkljuèala ih i ponudila fratra da uðe. Duboko na lice pala mu je kukuljica. Ali ona ga je prepoznala po rumenim usnama iza kojih su se pojavili bijeli zubi. — Ne zamjerite što vas smetam, ali zapovjednik nam je rekaoda je savjetnik otputovao. Juèer niste rekli da kani otiæi...

— Ni rijeèi nije bilo o tome. Kad je kasno uveèer stigla gospodarica, prièala mi je da ih je savjetnik sve pozvao danas na ve- èeru. Zar vam to Kegleviæ nije rekao? — On ne sluti s kim je govorio. Mi smo odmah otišli. — Bit æe da je savjetnik morao otputovati zbog Varnice — sigurno su ga uhvatili.— Uhvatili? Tko? Gdje?9* 131

— Pripovijedala mi je moja gospodarica da su èitavu juèe-rašnju veèer kod zapovjednika govorili samo o razbojniku. PandurFiculin došao je tamo i tvrdio da je Varnicu juèer vidio kod »Zlat-nog vola«, preodjevena u trgovca.— Otkud bi on znao kako izgleda Varnica? — Govorilo se juèer da je pred koji dan Ficulin uhvatio nekustaricu koja je tvrdila da je razbojnikova majka i navlas nalikujena njega. I tako je Ficulin po njezinu lieu mislio pronaæi u nekomtrgovcu razbojnika. I pošao je po patrolu, ali kad su se vratili, trgovca vise nije bilo. — Prije nego što ste vi došli u gostionicu, vidio sam tamopandura, sjedio je daleko od mene sprijeda i zabavljao se s nekimljudima. Ni èasa nije ustajao. — Ali kad ste otišli iz gostionice, došao je neki èovjek k menii tražio da s njim plešem. Tada sam vidjela tog pandura kako jeustao i oštro promatrao trgovca. Mislila sam, gleda ga zbog togašto se meni narinuo.— Kako je izgledao taj trgovac? — Visok i pleæat, mrkih crta, posve obrijan, ni brkova nijeimao, a nos mu je kao u rode kljun. Mislila sam — neka grabežlji-va neman od ptice nadvila se nada mnom. — ZIo ste uèinili što mi to niste rekli. Idem odmah da vidimnjegovu majku. — Juèer je umrla, tobože od radosti zato što joj je savjetnikobeæao da æe pomilovati njezina sina.<— Sto mi to govorite? Zar je to šala? — Sve su to prièale grofice i kontese. I, rekoh veæ, Ficulin jebio pozvan u palaèu pa je pred gostima prièao o Varnici i o susre-tu kod »Zlatnog vola«. Ali mu nisu vjerovali zato što je carski savjetnik, koji jedini poznaje Varnicu, rekao da je ta starica uhoda inikako nije nalik na razbojnika. I onda je opisao kako izgleda ha-ramija.— Možda znate kako ga je oslikao? — I to su mi pripovijedale gospoðe: on je navodno malen ižalav, neznatan tijelom, ali jak u mišicama, i lice mu je neznatno.— Tako ga je opisao savjetnik? — I grofica i kontesa su mi pripovijedale nekoliko puta otome. Èitavu noæ bile su vrlo uzbudene od vijesti da je razbojniku tvrðavi. I vi ste sigurno vidjeli Varnicu kad ste tražili otkupni-nu za provizora? — Ne, nisam. Bio sam poslao svojeg najvjernijeg momka. Go-spodar me nije pustio da idem, ali momak nam je pripovijedao kako izgleda. Mi smo ovu stvar s provizorom dobro iskoristili da uz-mognemo poslati ponudu za otkup i tako nam je sada poznatokakav mu je stas i kakvo mu je lice.— Savjetnik ga je toèno opisao, zar ne? — pita ona. — Baš sasvim obratno od onoga što ste rekli. I èudim setome.132

— Da nisu savjetniku pokazali koga drugog, a ne Varnicu? možda, vašem momku?

— Ne znam — reèe on zamišljeno. — Kako bih mogae do-znati zašto je savjetnik otputovao i kada æe se vratiti? — Moja gospodarica æe nastojati da to sazna. Sigurno æe od-mah otiæi u palaèu ako joj kažem da vi to želite. — To bi nam jako koristilo. Dotle æu izvršiti neki drugi posao.Bit æu toèno u podne na trgu — sakriven iza stabala. Kao da samputujuæi fratar.— Doæi æu i javiti vam. Otišao je prema svojem drugu koji je ostao vani. Obojica su hitno krenuli niz ulicu. Pandur Ficulin ustao je toga dana rano ujutro. Bio je mamu-ran i umoran. Plaho pogleda oko sebe. Soba je prazna. Iz kuhinje èuje zveku suða. Onda se tiho, jedva èujno obuèe, a pri torn sa strahom pogleda na kuhinjska vrata. Najednom se vrata otvore. Ulazi snažna žena. Ficulin zadršæe. Pred Varnicom ne bi nikada tako zadrhtao. Sav smeten traži ha-Ijetak. Zena šuti. Ne vice. Ne grdi.»šta to znaèi?« — èudi se u sebi pandur. Žena sjedne. »Sad æe barutana poletjeti u zrak«! — misli Mato i sav se skruti. Ali žena ništa, pa ništa. Samo zapita èudnim blagim glasom:— A ti, Mato, bolestan? Vatra u glavi, je li?»A joj, Ficuline, nikad nije tako blago poèela...«I èovjek dršæe od ženine blagosti. Ipak se usudi da upita:— A zašto ti sve to meni — pa ovako, pa onako? — Sto ovako — onako? Evo kako: juèer si stigao kuæi, tetu-rao, buncao, a ni traga zadaha vina ili rakije. I nisi bio pijan! Aipak, bože mi prosti, kao pijan. Sve govoriš: Varnica — carica —pa Varnica — pa opet carica — onda carski savjetnik — sve sekreæeš meðu razbojnicima pa opet usred dvora. A nikako pijan,baš nikako! Snaga ulazi u Matu Ficulina i prièa ženi sve redom kako je bi-lo, kadli netko pokuca na prozor. Pogleda žena i zapanji se:— Fratri. što hoæe fratri? Žena pohiti na ulicu. A Ficulin se požuri da se odjene dokraja. Upravo je završio, kad se žena vrati i kaže: — Dva fratra mole, baš lijepo mole pandura Ficulina, èesti-tog pandura, da bi došao s njima. Htjeli bi vidjeti staru Varnicukoja je juèer umrla. èim je spomenula ovo ime, skoèi Ficulin kao da ga je mu-nja udarila. Pograbi klobuk, opaše sablju i istrèi iz kuæe. Vani ga èekaju fratri. Lijepo ga oslove i iznesu mu svoju molbu. On se smjesta odazove. Zašto oni žele vidjeti staru — ne zna, ali133

je uvjeren da æe nešto i doznati. Sve što se vrti oko razbojnika, sve ga to zanima i on bi pošao na kraj svijeta da èuje što potanje0 njemu. Putem mu fratri spominju kako se proèulo da je on vidio Var-nicu juèer kod »Zlatnog vola« i da je bio u zapovjednikovoj palaèi1 sve tamo pripovijedao, ali mu nisu vjerovali jer da stara ne nali-kuje na sina! Pobožno sluša pandur Ficulin što mu prièaju fratri — a svaka rijeè njemu je poput kapi hladne vode na vreli jezik èovjeku u groznici. Sad mu biva svjetlije u glavi i lagodnije u duši. Dakle, uistinu se to sve dogodilo što mu se juèer èinilo kao obmana n nekom pijanstvu. Sve je zaista bilo tako.I on se udari o prsa: — Jest — istina je sve što ste èuli. Doživio sam to i vidiosam ga kod »Zlatnog vola«. Upravo se vraæao od stola neke ljepo-tice što je bila u vinkovaèkoj nošnji. Eh, da mi je bilo vremenagledati je, ali u hipu iskrsne preda mnom ona strahovita nosurina,ona pleæata ljudeskara, pa ono lice! Navlas isto kao u stare. Velim

vam — vidio sam ga kao što sada ne vidim vas jer vam lice pokri-vaju kukuljice. A nisam bio pijan! Ne! Mogu se zakleti. Žena miveli da nisam bio pijan, makar sam teturao i buncao. A znate, èasnioci, kad žena veli: nisi pijan, onda si trijezan kao novoroðenodjetence. Fratri ga ispituju dalje, a on pripovijeda sav zaduhan od sreæe što se može nekom ispovjediti, a da mu se ne smiju, ne rugaju i ne prekidaju ga. Ushiæen je kako ga fratri slušaju. Cak ga i pitaju. To je vise nego što bi ikada mogao poželjeti. Opet ulazi u njega nada da ne može Varnica biti uhvaæen bez njega. Odveo je fratre sve do nakraj groblja, u mrtvaènicu, i poka-zao im staru. Budno pazi kako je promatraju dugo, neobièno dugo i govore latinski.Onda izlaze, a ©n ih slijedi.— Jeste li možda ikad vidjeli Varnicu? — upita on fratre.— Nismo, ali smo èuli o njegovu lieu.— O nosu? O nosu ste èuli?— Kako ne, èuli smo. — Eh, ipak onda sunce sja na moja vrata! I mjeseèina razot-kriva tajnu noæi. Vidio sam ga, dakle! Vidio svojim roðenim oèi-ma. što li æu nabatinati one koji su mi se rugali u »Zlatnom volu«.Ovo ne zanima fratre i jedan od njih pita: — A što velite kako je gospodin savjetnik opisao Varnicu?Prièajte nam. Na te rijeèi èovjek se ukoèi. Pogleda malo postrance fratre i neki ga instinkt upozori da to možda ipak nisu pravi fratri. I kako bi bili? ?su ni blagoslovili onu tamo! Eh, tu se nešto valja, mora biti oprezan. Ako štogod reèe protiv onog savjetnika, može biti zlo. Objasni im što je rekao carièin savjetnik o Varnièinu lieu i onda ušuti. Oni ga gledaju ispod kukuljice i njemu nekako tijesno u duši. Poèeo je brže koraèati da što prije stigne u napuèenu ulicu. Ali prije nego mu se ova želja ispunila, opazi Ficulin da se fratri zaustavljaju. Jedan od njih zapita:— Recite kako izgleda taj savjetnik?»Eh, tu smo! — misli on. — Sad me imaju ...« Ne može lagati, a opet ne smije kazati što je mislio juèer, a misli i sada. Slièan je taj savjetnik i trgovcu kojega je vidio i sta-roj, makar èitava carska obitelj sa caricom na èelu vele da nije! I polako, oprezno, Ficulin odgovara: — Kako izgleda? Eh, tako — na priliku — kako bih rekao —visok. Naravno, carski savjetnik ne može biti kukac! I — tako —pleæat je. Ne može komarac nositi onakvu zlatom vezenu mon-duru.— A lice? — pita ga fratar dalje. — A lice? A! Lice kao lice! Nije mlad. I obrijan. Dakako, visokagospoda moraju biti obrijana. I oštro lice i onako, recimo, na priliku, gospodski nos...— Kako to mislite: gospodski? — Pa onako, na priliku, da ga ima što vidjeti. Ispod onako bi-jele vlasulje mora nešto da bude carskoga! Pa kad je carski savjetnik — mora da ima eestit nos. Vele da na dvoru imaiu što mi-risati jer tamo se neprestano razlijeva mirisava voda. I car, kažu,ima velik nos, pa kako ne bi onda savjetnici koji ga savjetuju... Zadovoljan je svojim odgovorom. Ništa nije slagao, a ništa nije rekao. Jedan od fratara posegne nekud u džep, izvadi nešto sre-brno i gurne mu u ruke. Prestrašio se. Da uzme? Hi da ne uzme? Trebalo bi mu. A opet, ne bi trebalo uzeti, ako nisu pravi ljudi.»Što da uradim, bože veliki! Uzmi. Uzmi! Ne uzmi!«I dok on tako govori — fratri su se okrenuli i otišli. — Nisam uzeo! O^tavili su mi! Neæu valjda srebro baciti ubaru?!

Dugo je gledao Ficulin za fratrima i dugo razmišljao. što su htjeli? I zašto se toliko zanimaju za Varnicu? A njih dvojica hite nekud ulicom pa se onda naðu opet na trgu pred zapovjednikovom palaèom. Još nije bilo nikoga. Èekali su tamo neko vrijeme, kadli opaze Krasanku. Hitro se jedan udalji, a drugi ostane. Ovaj se pokloni djevojci kao da traži milostinju. Ona pristupi k njemu i šapne mu: — Carski savjetnik je otputovao zato što su ga pismom po-zvali razbojnici da iskupi nekog mladog grofa, ljubimca njezinogvelièanstva. Grof mu je dao hiljadu dukata. Savjetnik æe se vratitisutra-preksutra. — Hvala vam, gospoðice Krasanko, i molim vas, ako vi štogodustrebate, evo me utorkom i petkom kod vraèa. Bude li meni po-135

trebna vaša pomoæ, naæi æe vas uvijek fratar. Recite svojoj gospo darici — provizor æe veæ danas biti na slobodi. A najkasnije sutra prije podne. Do viðenja! Ovaj oproštaj ispunjava je radošæu jer je siguran znak da æe ga opet vidjeti.Kad se približio svom drugu, reèe mu tiho:— Savjetnik je otišao da iskupi nekog grofa. — Bit æe onako kao što slutimo — veli njegov drug. — Varnica je bio u tvrðavi, bilo u kakvoj odori. Sve što prièa Ficulin zna-èi da nešto nije u redu. Gotovo je sigurno da ga je pandur vidiou »Zlatnom volu«. — I ja sjedim tamo u gostionici! I šetam gradom i ne vidimi ne znam ništa! — Sve mi se èini — znaš i vidiš samo Krasanku! Da nije bilonje, ne bi ti ništa izmaklo. Rekao sam ti: divna je to djevojka ibaš zato okani je se — povuci se dok je vrijeme. Ionako znaš da jene možeš oženiti!Neko je vrijeme šutio, slušajuæi ukor, a onda se trgne: — Popravit æu svoj propust. Idem smjesta tražiti Varnicu.Odnijet æu mu dukate za provizora. — Neæeš sam! Idemo svi. Povest æemo momke i oprezno uBijelo Brdo.Požurili su i gotovo zaboravili da nose fratarska odijela.ZORISLAV MOROVIÆ Zagnjuren u slamu, leži mladi provizor Zorislav Moroviæ. Tijelo mu je nepomièno, samo njegov duh nemirno luta. Toèno zna da se nalazi u drvenjari,. usred otoka na Dravi. Otok s jedne strane oplakuju hladni valovi rijeke, a s druge strane široki rukav. S jedne strane nadaleko i široko šuma, ravnica, moèvara, sve sama pustoš — as ove strane selo Bijelo Brdo — glavno stjecište razbojnika Varnice. Ni ptica ne može preletjeti nad otokom da je ne spazi razbojnièka straža. Zapravo, provizor i ne misli na bijeg iz svog zatoèeništva. Zna da æe ga osloboditi, i baš to ga ispunjava oèajanjem. Volio bi da ovako zagnjuren u slamnati ležaj umre i nikad vise ne ugleda slobodu. Tamo ga èeka strahovitije ropstvo negoli ovdje, u razboj-nièkom logoru. Varnica mu je poklonio život da ga položi sebi pred noge. Poklonio mu je život da uzme njegovu cast. Strah pred smræu u moèvari narinula mu je na usta strahovito obeæanje da æe biti jatak razbojniku, njegova desna ruka, njegov glasnik, njegova truba —136

1 -'

ortak. Nad tim obeæanjem lebdi jezovita prijetnja haramije, zvjer-ska prijetnja kao strahovita osuda koja ne doseže njega, veæ nju — Magdu.

Nitko na torn svijetu ne sluti da u svom srcu stalno nosi njezin lik. Znao ga je sakriti pred svim oèima na dvoru Retfale. A i sam ne zna kako je odraz tog lika pao u njegovu dušu. Ne zna i ne sje-æa se. Svakog je dana zašuštila njezina haljina svjetle boje pokraj prozora njegova ureda. Svakog bi dana u zelenilu perivoja bljesnu-la djevojaèka suknja poput neke bijele maglice. U stalnoj zaposle-nosti nije ni opazio da mu je svaki put ostavila za sobom trag. Susretao je Magdu i u društvu svojega gospodara, grofa, a ovaj,ga je èesto pozivao zbog njegove naobrazbe i duhovita razgovoraza dugih zimskih veèeri. Tu bi se njegov pogled sreo s tamnimoèima mlade djevojke što su ga gledale s nekim dubljim zanima-njem. U poèetku se osjeæao tako lijepo, toplo i ugodno. Jednogdana sreo ju je u perivoju, kad je prolistalo proljeæe. I tada jeosjetio da dršæe od šuma njezine haljine i blizine i samoæe u ko-joj su se našli. Nadaleko nije bilo nikoga — oni sami... Nije znaošto da kaže. Zbunio se i samo je skinuo klobuk na pozdrav. A onaga je oslovila. Tako milo i tako toplo I mnogo puta bi se tako našao s njom i uvijek bi osjetio da mu srce burno kuca, a krv mu udara u lice. Onda mu bude jasno što se dogaða s njim. Povlaèio se i nastojao da što manje vidi dje-vojku i da što rjeðe bude pozivan u obitelj. Nagomilao je sebi po-sla samo da izbjegne susret koji je donosio opasnost da ga pro-gledaju. Veæ je bio spreman da ostavi i službu. Ne može živjeti u bli-zini djevojke od-koje ga dijeli nepremostiv jaz. On, obièan plemiæ, a ona kæi uglednog grofa! Ni u snu se ne bi mogao usuditi da joj pristupi bliže. A ona? Gdje bi ona i jednu misao utrošila na njegal Svoju je ljubav duboko pokopao, razmišljajuæi kako da utekne daleko od dvorca, I stao je u tajnosti tražiti drugo namještenje. Veæ je bio u dogovoru s vlastelinom Jankoviæem u Požegi i èvrsto odluèio predati vlastelinu Retfale svoju zahvalu na službi. A baš dan prije toga prošao mu je razbojnik Varnica preko puta koji je odabrao. Morao je krenuti u potjeru za njim. Nešto ga je vuklo naprijed. Osjeæao je želju da uhvati bjegunca, a onda, u zamahu, konj mu pojuri ravno u moèvaru. Cini mu se da se još ni sada nije digao iz onog kala. Još uvijek tone u kaljužu. život koji ga èeka nije ništa drugo, nego tonuæe u blatu iz kojega nema izlaza. Varnica ga je uzeo za svojeg jataka, a kuburu prijetnje pris-lonio na Magdu. Zaprijetio se onoj koju ljubi. Ne bi Varnica nika-da znao tko je ona da se nije pojavio posrednik koji nudi otkup-ninu. Jasno mu je rekao razbojnik da ga iskupljuje djevojka. Sve može doznati okrutni razbojnik — sve što hoæe. I tko bi drugi mogao da ga iskupi, osim Magde? Nema, osim nje, nigdje djevojke koja bi ga otkupila. 137

Sjeæa se, doduše, one lijepe plavuše koja mu je dobacivala ko-ketne poglede, nastojala mu doæi u blizinu, neprestano ga ispiti-vala o cijepljenju ruža — ali ona je, oèito, samo htjela da utuèe vrijeme. Njezini su pogledi bili samo igra koketerije, u njima nije bilo duše ni osjeæaja. Bilo je jasno da ljepotica u pomanjkanju zabave nastoji izazivati mladog i lijepog muškarca da joj posluži za zabavu. Izbjegavao ju je da joj ne mora iskazivati svoj prezir. Ali kad ne bi bilo drugih kavalira, ona ga je potražila pod raznim izli-kama. Ne, takva djevojka nije mogla naæi u svojoj duši potrebu da razbojniku pošalje otkupninu za njega. Tako on to zamišlja jer mu srce ne želi da ga iskupi Hela. A Magda? Ipak! U njezinim dubokim tamnim oèima bilo je nešto što mu je otkrivalo djevojaèko srce, nešto što ga je zbunji-valo, što mu je ulijevalo nadu da i ona misli o njemu. Sad mu se barem èini tako, sad u to vjeruje. Zar je osjeæala što se sve odigravalo u njegovoj duši? Možda mu je ipak uzvraæala osjeæaje. Onda nije to ni pitao, samo je želio da što prije napusti dvorac njezina oca da ne bi nikad doznao ku-ca li mlado nježno srce za njega ili

ne. Strepio je da to sazna. Onog èasa kad je pao u moèvaru kao da je odluèena njegova sudbina. Ne, ne — nitko ne može da iskupljuje njega, samo Magda. O tome je šaputalo njegovo srce i obuzimala ga sreæa, a istodobno i oèaj. Muèi se tako dan i noæ ležeæi na slami. Misli mu neprestano lutaju u prošlost, a onda se vraæaju ustrašnu sadašnjost. U toj pljesnivoj kaljuži utapa se njegova cast i poštenje — jedino blago što ga je posjedovao u svojem životu. A pao je u tu moèvaru u èasu kad je htio da pomogne uništiti silnika-zloèinca. Prevræe se po ležaju, misli ga razapinju. Tako su velike dušev-ne muke da i tijelo pati od njih. Smlavljena duša razara mu tje-lesne snage. Osjeæa kao da su ga isprebijali, sasjekli na komade. A svaka èestica ima svoju dušu, svoje srce, svoje boli. Sastavljen je od bezbrojnih tijela i bezbrojnih duša i srca od kojih svako pati paklene muke. I dini mu se da je velik kao èitav svijet, i sve što je muke na zemlji, sve se to skupilo u njemu jednom jedinom. Leži zagnjuren u slamu. Ne može podnositi svjetlost dana ko-je mu još strahovitije razotkriva njegovu jezovitu opstojnost. Tako, sklopljenih oèiju, zagnjuren u slamu, u mraku, doèarava sebi misao da je onkraj groba ili da u grobu sniva o svojem bivšem stra-hovitom životu koji je prošao i ostavio mu odraze svih propaæenih patnja. Prevræe se i jauèe. Jeca, a da nitko nije od njega èuo ni jednog uzdaha. Kao da se rinuo duboko u mrak, tišinu i samoæu po ko-joj se baca amo-tamo i savija u grèu. U toj samoæi spušta se k njemu slika mlade djevojke što je uprla u njega svoje erne oèi. Taj po-gled sada ga èini još nesretnijim, nevoljnijim, od tog bi pogleda vri-štio kao ubogo janje kad ga kolje vuk.138 .

V »Magda me spasava, otkupljuje! Otkupljuje nešto što vise nije èovjek! 0, što èiniš, Magdo! Zašto me ne ostavljaš u toj kaljuži? Možda bih se zagušio u njoj, izdahnuo dušu s posljednjim pozdra-vom tvojim dragim crnim oæima ...« »Kad bar ne bih bio svjestan što se to dogaða sa mnom. Kad barem ne bih osjetio na duši i tijelu nesmiljene udarce ove zloæe koja me zahvatila kao vihor pahuljicu! Kad bar ne bih bio svjestan ...!« »Zar zbilja nemam zakloništa toj muci? A smrt? Zar ona ne bi ugasila moju svijest? Zar ne bi umrtvila moje boli? Smrt! Da, je-dina smrt! To je jedini moj spas. Jedino kamo se mogu sklonuti. Tamo neæu ništa osjetiti. Ni nju neæu vidjeti tamo, ni dragi njezin pogled, ni njezine upitne erne oèi!« Najednom zaèuje neki šum. Sve bliže mu dolazi nešto kao mrmor, kao da se nešto trese oko njega. Onda prasak, mukla tut-njava. Nada neka sijevne u njegovoj duši. Svijet se ruši! Svijet æe propasti, a s njime i on i sve njegove muke i sva njegova obešæa-šæena cast. Sve æe propasti zanavijek. Ponovno nešto kao da grmi. Zar nebo sipa gromove? Ali ne diže glavu. Boji se svjetlosti. Dobro mu je ovako u tmini, gdje ne zna što se oko njega zbiva i ne vidi ništa. I prolaze tako èasovi u mraènom bunilu bolesne izranjene duše.— Provizore! Što je s tobom? Ustaj! Zar to netko njemu zbori? Ne zna i neæe da se odazove. Neka ga puste na miru. Ovako mu je bolje. Zavukao se kao krtica pod zemlju, smatra se zaštiæen od nevolja koje bi još mogle pasti po njemu. Na ramenu osjeti neèiju ruku koja ga žestoko drma. Ali se ne može nikako odazvati. Èini mu se da je mrtav.Dvije žilave ruke ga pograbe i okrenu mu èitavo tijelo nauznak. Bijeli dan zaviri u njegovo lice. Zablista mu u zjenicama. Ne vidi ljude nad sobom. Svjetlost ga boli u oèima, u duši, na èitavom tijelu. Osjeæa se ranjav od ove svjetlosti. Razgalila mu je svu nje-govu sudbinu. Sada i ubuduæe. Nema vise predodžbi, niti polusna u mraku. Sve to nisu erne misli, sve je to kruta istinska nevolja. Tu su on i razbojnici koji su mu vratili život, a uzeli cast. — Gle, mladoga gavana! Ne možeš ga dozvati k pameti! Th,sigurno mu se snilo da poèiva u njezinu krilu i ne da mu se buditi

iz tolike slasti.— Cura te èeka! — opet æe neki drugi glas. — Skoèi!Da — to govore njemu. I digne se napola, ali pokrije oèi da zasjeni danju svjetlost koja mu prouzrokuje toliko boli. Razbojnièko lice s crvenkastosme-dom bradom iskesilo mu se. I tamne ga oèi bockaju svojim pogle-dima. — Hajde, hajde, da ona dugo ne èeka! Oluja je minula. Oblacise lome i sunce æe odmah izmiliti da vidi kako se grliš sa curom.139

Pogledao je u lice Varnièinog kapetana Stojkoviæa. Obrijan je, a tamni brci padaju mu niz èeljusti. Veselo se podsmijava. — Baš je cura nestrpljiva. Da je meni takva — što bi me èe-kala i u èekanju gorjela poput žive žeravice! Zorislav ustaje i samo napola sluša što govori razbojnièki ka-petan. Tako je smuæen da mu svijest ne shvaæa misao njegovih rijeèi. Skinuvši ruke s lica, opazi da kapetan bacaka po klupi zlatne dukate. Njihov zvuk draži razbojnike na smijeh od radosti. — Zvone, brate, poput zvonèiæa. Vidiš, provizore, držala ih jetvoja cura u ruci. Sve miriše od njezine mladosti! I ne èuješ kako ti zbore? A? Imena ti tvoga, šapæu ti sve što te èeka kad sevratiš njoj u krilo. Juh! Razbojnik pojuškuje i ne sluti kako bije Zorislava u ranjenu dušu i srce.Bradati mrko mjeri Zorislava i pita: — A što ti je? Nešto ne valja? No, hajde Varnici da èuješ nje-govu posljednju. Izašli su iz kolibe. Vani grmlje mokro i zemlja miakava od pljuska. Nebo se vedri. Ništa ne vidi Zorislav pred sobom do vi-soku guštaru nasred otoka. Samo s one strane rukava kao da izme-ðu grmlja vire krovovi Bijelog Brda. Pošli su kroz visoko razgranjeno grmlje. Tu se diže druga veæa kolibica, sva od drva. Pred vratima, na nekoj povaljenoj baèvici, sjedi savjetnik Weber. Zagledao se u Zorislava, ali samo naèas. Onda spusti glavu i bulji preda se u mokru zemlju.Varnièin kapetan mu veli:— Prièekaj da vidimo kad æe gospodar da te zovne.Malo prisluhnuše na vratima. Onda se razbojnici zgledahu.— èuješ li što on tamo govori? A valjda neæe? ...

— Kako neæe! Hoæe — osim, ako ga nas dvojica ne odvratimo.Dosta je bilo ovih dana dukata! Opasnost je prevelika. Varnicaje lud! — Kad mu pred oèima zablista zlato i zazvecka mu u ušima,tek onda podivlja'za njim! Hajde da ga sklonemo neka se manetoga.Onda se ogledaju na Zorislava.— Prièekaj, odmah æu te dozvati.Obojica ulaze u kolibu. Poput kipa stoji Zorislav Moroviæ. Cini mu se da na èitavom svijetu nema nièega do razbojnika i — do Magde. Weberov glas podsjeti ga da je tu i kraljevski savjetnik. Ovaj ga gleda ispod oka i govori, šapæuæi:— Jeste li vi taj provizor kojega su zarobili?— Na žalost...— Èuo sam kako govore o vama. Otkupili su vas?— Valjda — ne znam.— Vi ste kod grofa Pejaèeviæa u Retfali?140

— Bio sam.— A sad vise niste.Slegnuo je ramenima, malo šutio, a onda reèe apatièno:

— Idem daleko! ... I nigdje vise nisam! ... — Bilo kako, morate navratiti grofu Kegleviæu u tvrðavu, ilimožda Pejaèeviæu, pa im kažite zašto me ne iskupe. Istina, ne po-znaju me osobno, ali plemiæ sam kao i oni i bila bi njihova duž-nost da iskupe carièina savjetnika.— Isporuèit æu im, svakako æu isporuèiti.— Bit æu vam zahvalan do smrti.On samo kimne glavom, a carski savjetnik nastavi još tiše: — Moram govoriti tiho, oko nas tamo u šikari stražare oni.Odasvuda po jedna cijev!— To je naravno ... — Vidite, gospodine, tvrdo sam vjerovao da æe Varnici ovapustolovina zaokrenuti vratom. Istina je, dobro govori njemaèki,pa ipak opaža se da ga nije majka uèila ovom jeziku. Ali polagaosam nadu u druge stvari. Ne mogu razumjeti, ako je doista bio utvrdavi — kako ga nisu prepoznali? Cim on nekome pruži ruku ilipoène jesti, svima mora biti jasno da su to ruke haramije i dase vladanju uèio po šumama. Svatko je morao opaziti da nije odgo-jen za carskog savjetnika. Ili zar ljudi u ovom kraju nisu zapad-njaci?— To i mene èudi. Možda i nije bio u tvrðavi? — Ne znam, ali vidio sam ga kad se vratio. Imao je povezaneruke kao da se negdje pobio ili su ga, možda, uhvatili i morao sebraniti. Sve to ne zanima Zorislava. Odviše je zabavljen sobom. Utuèenje, nema snage da prati savjetnikove brige. Ovaj opet misli samona sebe i nastoji u mladom provizoru pobuditi pažnju prema svo-joj liènosti. Gotovo je uvrijeðen što mu tako neznatna liènost iska-zuje tako mnogo ravnodušnosti. Kao da se zaboravlja da je oncarski èovjek i da bi mu se morao u salonu duboko pokloniti i slu-žiti mu. iOdmah mu to natukne:— Oèito se niste mnogo kretali u otmjenim krugovima? — Od djetinjstva — mirno odvrati Zorislav, ne razabiruæi damu Weber spoèitava neuljudnost. Ali savjetnik mu to ne vjeruje. Nikako ne može zamisliti da taj provizor ne primjeæuje s kim razgovara i zuri preda se kad odgovora. Nimalo ga ne uzbuðuje što je on, carski savjetnik, u ru-kama razbojnika! Meðutim je i nehotice pobudio veæe zanimanje u Zorislava. — Recite mi zar je ovdje u blizini neka liènost koju zovuimenom — èekajte, odmah æu se sjetiti: Valpovo?!— Valpovo? To je mjesto i tamo je dvorac baruna Prandaua.141

Savjetnik opazi da je provizor nekako oživio. Zaista, pride mu bliže i upita Webera:— Èuli ste možda o tome dvorcu? — Varnica me držao u ovoj kolibi gdje sada vijeæa — a kadse vratio, morao sam izaæi i, dok sam se pokupio iz ove rupe, neko-liko puta su spomenuli ovu rijeè. — Znaèi, dakle, Varnica ima naroèite namjere, ako je bio uOsijeku, u tvrðavi. Tko zna, ne kani li i u Valpovo? — U mojem, odijelu? U moje ime? Zamislite kako ja izgledamu oèima tih ljudi kad me zastupa taj razbojnik! Kakvo mora da jenjegovo ponašanje i što oni misle o barunu Weberu kad gleda-ju njegove kretnje. Sve me znoj oblijeva! — Što vam je do toga kako prosuðuju njegovo vladanje navaš raèun! Ali što on tamo èini u vaše ime, od toga vas ne mora ob-lijati znoj — odgovori Zorislav.

Rijeè Valpovo probudila je mladog provizora. S Valpovom je tako usko vezana Retfala. Ako Varnica posjeti baruna Prandaua, a tamo se naðe Magda? Cuo je dvojicu kapetana kako su se na vra-tima sporazumijevali da æe Varnicu odvratiti od nekog pothvata. Sve se to podudara. I još se vise približi k savjetniku: — Zar ništa niste razabrali po gestama ili pripremama štobi vam moglo barem probuditi slutnju zašto toliko spominjuValpovo? — Hm — razmišlja savjetnik — ovdje sam sasvim otupio. Aligle — Varnièin pomoænik koji je stigao s njim neprestano se crve-nio i sve nešto nijekao se branio.— A tako — to bi moglo biti... A što na to Varnica? — Bjesnio je i udarao šakom po stolu. Ali zašto je Varnici neprestano odobravao onaj mladi kapetan?— Kapetan? Kakav kapetan? — S njim je došao jedan mladi kapetan, pravi pravcati carskikapetan, moj gospodhie! A znate li kako me pogledao? Kao dasam njegov momak! Ako sam i zarobljen, nisamizgubio svojudvorsku cast i svoje dvorsko mjesto. A taj kapetan u pravoj carskojodori — paradnoj odori — ni da bi me pozdravio! Mislim, to jeosveta jer carica baš ne cijeni vojsku. Naravno, za bojno polje da,tu ih ona i pohvali i drži govore. Ali u salonu ih ne smatra ravno-pravnim — niti najmanjem plemiæu. I najviša gospoda generalimoraju dolaziti u dvor u svojoj velikaškoj odori — veæ prema tome,je li tko barun, grof ili viši plemiæ. Valjda je taj kapetan htio dami sada ovdje pokaže kako je on iznad mene. Ili barem da mi seneæe pokloniti! ... Upamtit æu ga! Teško je Zorislav doèekao da njegova preuzvišenost dovrši govor. Tek sada se sjetio koliko je dužan poèitanja dvorskom èov-jeku. I doèekavši svršetak njegove optužbe, pokloni mu se sa svim poèitanjem:142

— Ekscelencijo, dijelim vaše ogorèenje, ali dopustite da vasupitam: zar je tog kapetana Varnica zarobio? — Otkud bih to znao kad ne razumijem ni rijeèi što govore._A èudno, i kapetan govori kao i razbojnik. Ali se vladao upravodrsko. — Ah, preuzvišeni, niste razumjeli što govore, pa ste vise pa-zili na kretnje. Ali niste li možda èuli spominjati i kakva imenadrugih vlastelina? — Naravno da jesam. Najviše su spominjali Pejaèeviæa. Valjdazato što vas je on otkupio? Je li to bio on? Mladi provizor viði Magdu ugroženu veæ time što je Varnica spomenuo ime njezina oca i razmišlja, nagaða. Onda se sjeti da bi možda mogao nešto naèuti ako se vrati na ono mjesto na kom je stajao kad su razbojnici otišli u kolibu. Odmah se vratio i stao osluškivati. Kao da se svaðaju. Tamo bliže vrata neki je panj. Sjedne i prièini se da ne sluša. Spušta glavu na ruke i nastoji èuti što se tamo buèno raspravlja. Samo nekoliko rijeèi dopre do njega — one rijeèi što ih Varnica izvikuje u svojoj srdžbi. Ali to je dovoljno razjašnjenje da ide u Valpovo. Savjetnik Weber ga promatra i pita, ne mièuæi se sa svoga mjesta:— Jeste li što èuli? Odluèio mu je zatajiti što je razabrao i zanijeèe glavom, ali dalje sluša. Savjetnik mu dade znak da doðe k njemu, — Vi æete sigurno još danas na slobodu. Ne zaboravite, gospo-dine provizore, da sam carski savjetnik i sve što za mene uèinite,uèinili ste carici. — Ekscelencijo, podsjetit æu na vas sve koji su pozvani davas otkupe, makar se neæu s njima vidjeti. Samo vas molim da otorn šutite. — Kako možete i zamisliti da bih mogao što spomenuti raz-

bojnicima! ;. Dok je provizor svu pažnju ovog èasa upravio prema vratima kolibe, carski savjetnik opširno mu razlaže što bi sve morao uèiniti i kako gospoda ne smiju štedjeti s otkupninom jer æe im sve biti vraæeno. U kolibi bori se Varnica sa svojim kapetanima koji mu nepre-stano protuslove — štoviše i Atanackp je ovaj put stekao odvažnost da ne potvrdi sve što kaže Varnica, Haramijin sin nema rijeèi, dok Jeèmenica èvrsto stoji uz svojeg razbojnièkog druga. — Mogao sam izigravati carskog savjetnika u tvrðavi dva danai dvije noæi. Znat æu to i u Valpovu jedno popodne! I oplijeniti svegoste. Eh, baš mi se hoæe dragulja što su se namirisali lijepib,ženskih grudi i bijelih vlasulja. Bit æe to veselo i vraški unosno.Je li tako, Jeèmenico?143

I pogleda mladog i stasitog muškarca u kapetanskoj odori. Ovaj se žestoko zauzima za Varnièin plan: — Ne može se ništa desiti. Varnica tako odlièno nastupa kaoda je dolazio na svijet po olaštenom podu. I tko gleda na to kakvisu mu koraci ili kretnje? Sve se samo klanja blistavoj odori i nesluša nitko što govori.— Nije baš sasvim tako! Uèena je glava — iako nije i rijeè...— reèe Atanacko. — Šuti, budalo! Glava bez pameti ne može biti uèena, a pametje moje svijetlo sunce. Razumiješ li? Pokupit æu sve ðerdane s bi-jelih vratova i zlato s oblih ruku, baš onako kao što smo se Jeème-nica i ja putem dogovorili. I nikome ništa! Gleda ih prijeteæim pogledom, sav je zadihan, kotrlja se str-minom pohlepe i ne može se zaustaviti.— Htjeli smo te opomenuti da bismo mogli zagaziti u smrt— a onda ode tvoje kraljevstvo. — Razbojnikovati i kraljevati — isto je. Uvijek pod tobomprovalija. A sad zovni provizora. Kad svršim s njim, spremamo sena put. Èim je u kolibi vika utihnula, Zorislav ostavi savjetnika. Stoji podalje od kolibe i zagleda se u šikaru. Na vratima se pojavi kapetan i samo znakom ruke pozove Zorislava. Nekoliko koraka i našao se pred Varnicom. Odjeven je u savjetnikove hlaèe i košulju. Sve drugo je skinuo. Èak i periku. Obrijana glava èini ga smiješnim i još jaèe istièe njegov snažni za-vinuti nos. Iza njega naslonio se na drveni zid kolibe mlad, plavokos mu-škarac, u paradnoj uniformi carskoga kapetana. Nasmijan je, go-tovo pustopašan, i promatra visoku skladnu figuru mladog provizora. Varnica mjeri Zorislava nekako istražujuæi. Onda kimne glavom kao da je zadovoljan:— Dobar si, nema prigovora. Zna cura kakvu je sortu odabrala.Nemir prolazi Zprislavovim grudima èim je razbojnik spome-nuo djevojku i ne usudi se ništa odgovoriti. A razbojnik se smješka:— Ni ti nisi šeprtlja pri izboru! Sunca mi, nisi.Kod tih rijeèi zatrepti mu srce, jedva pokazuje mir i sabranost. Otkud zna Varnica kako je on birao? Ali smjesta mu bude jasno.— Eh, vidio sam je. Vrijedi cura! Eh, vrijedi! — Nije moguæe da biste je vidjeli — upada Zorislav, samo dabi saznao nešto vise i prema tome mogao sakriti Magdu pred pro-gonom nasilnika. — I govorio sam s njom. Poklonila se carskom savjetniku kako valja. Oèice su joj ama baš vraške, erne hvatalice, sve te šti-paju za srce! I otmjena je i bogata — jedinica u Retfali... — Itvoja!144

— Ne — prevarili ste se — nije ona ... — Sto veliš? — vikne ovaj i izbeèi pogled. — Tajiš dakle? Tozaudara na izdaju! Sad èuj — misliš li da me izdaš, onda kopajgrob svojoj ljepotici! Zorislav hoæe da nešto kaže, ali razbojnik zamahne rukom, prdjeteæi: — Ako sarao u neèemu pogriješiš ili samo nešto izdaš, iskopatæu one erne oèi i poslati ih tebi na radost. Problijedio je i mahnuo rukom da nešto kaže, ali opet ne može zaustaviti prijeteæe bjesnilo razbojnika. — Slušaj što ti velim: u Retfali imam svojih jataka koliko ihje dosta da tvoju ljepoticu uhode, paze i meni donesu na dlan.Moji su jataci meðu grofovim slugama i onima što poslužuju ukuæi i onima vani oko dvorca. Ne možeš se maknuti, a da te ne sli-jedi jatakovo oko ... I nju i tebe ... Ustao je, približio se Zorislavu i zirnuo mu u oèi. U torn po-gledu je okrutna zldèinaèka duša koja kao da nalazi užitak svo-jem životu prijetiti se, gaziti po žrtvama. Od toga pogleda zazeblo je provizora. Osjeæa da ga zloæa davi, guši i drži u raljama, bespomoæna i predana na milost i nemilost. Uživajuæi, gleda Varnica kako provizor blijedi i trne i u torn uživanju zaustavlja rijeèi pa se napaja nasluæivanjem kako li dršæe njegova duša. A onda opet govori dalje, rijeè po rijeè, kao da mu želi zadavati udarce polagano, jedan za drugim: — Èuj, još i ovo. Ako je pokušaš maknuti iz Retfale da tebibude lasno mene izdavati, onda upamti: ne može nikud iz ovogakraja! I lada na kojoj bi ona htjela bježati mora ili zapeti, ili poto-nuti. I kola kojima bi ona nastojala umaknuti propala bi u jaz naravnom drumu prije nego što bin im ja dopustio da odjure. I konjna kojem bi ona htjela da odjaše izgubit æe sve èetiri noge. Mojaruka svuda æe posegnuti za njom. Ne može ptica zrakom ako meje volja da za njom poleti moj metak. Ni riba pod vodom ako mise hoæe da joj podmetnem mrežu ... Svaka rijeè pbgaða mladog èovjeka poput udarca pesnicom u sljepooèice. Od tog udarca bude mu crno pred oèima. Samo je lju-bav na straži. Ona ga budi, osvježuje, osvjetljuje misli i jasno mu je — mora Varnicu razuvjeriti o kakvom namjeravanom izdajstvu. Zbog Magde mora to uèiniti. Zacijelo ju je vidio. Inaèe ne bi znao tako dobro oslikati njezine oèi i pogled. Bio je, dakle, u tvrðavi i vjerovali su mu kad im se prikazao carskim savjetnikom. Da, tamo je morao upoznati Magdu. Sve je to jasno mladom èovjeku i od toga ga hvata strah za ljubljenu. Pokušava se smiješiti. Ali taj smiješak nalikuje èovjeku koji umire i u posljednjem èasu ne želi priznati svojoj okolini da se grozi od smrti. I, gledajuæi, mahne rukom pa veli: — Hajde, Varnice, nisam tako mislio. Htjedoh reæi: nije toona prava koju bih ja mogao uzeti za ženu, dakle, nije moja. Ja 10 Zagorka: Vitez slavonske ravni

145

sam siromah i odviše niskog plemstva da bih mogao zaprositi nju. Dakle, nije moja i tko zna èija æe biti! Svi su moji putovi do nje zakrèeni. Daleko je to od mene. S užitkom ga promatra Varnica kako se muèi. I sve smišlja èime bi ga prestravio do dna duše. Tada mu opet kaže: — Sto je dalje do cure, to je bliže srcu! Sto je vrelo dalje, tovise peèe žeð. A ona te iskupljuje! Znaš li što znaèi ovo? — i pokažemu pare. — Hoæe te imati. Svejedno, na lijevu ruku ili na desnu.Ili svadba pred oltarom ili pod vrbom.Mladic se zarumenio od prosvjeda:— Neæu dopustiti da o toj djevojci govoriš pogrdno!

— Sa mnom bi se ti parnièio? Što ja velim, to je božja za-povijed! Gle ti sluge mojega, pogospodio se, a još nije zaradio nidukata iz moje ruket Zorislav se jedva svladava. A Varnica sjedne polunasmijan i razvagani se. Malo ga promatra pa onda veli: — Dobro naèuli uši. Danas ideš ravno u Retfalu da se ogriješu njezinu zagrljaju. Eh, da mi je gledati kako æe djevojèe prevrtationa svoja dva vražiæa u oèima. Znam ja kako je to i znat æu kadodem u Vinkovce! Uh, bila je to cura plavuša, znaš li ti? — okrenese Jeèmenici. — Oèi, brate, plave kao razlièak u poiju! A velim ti,bit æe moja. Vidio sam je u tvrðavi kod »Zlatnog vola«. Da nije nje-zina brata, a još vise zlatnih dukata koje sam trebao ubrati utvrðavi, ponio bih je na rukama. Ali idem ja u Vinkovce da tražimljepoticu s oèima boje razlièka. A sad dosta. Èuj daljnje zapovijedi! Mladic se stidi sam sebe što mora stajati pred razbojnikom kao sluga pred gospodarom i slušati kako mu odreðuje: — Kaži ti svojem spahiji da su te Varnièini kapetani uzeli ugoste, a Varnicu nisi vidio. Pa kako i bi! Do cara i kralja daleko je!Nitko od njih ne smije znati da poznaš moje lice. Mogli bi te kaoTurci nataknuti na kolac da te prisile da budeš njihov jatak. A tisi sad moj! Sve veæa odvratnost razlijeva se provizorovom dušom. Pa ipak mora tu stajati i slu|ati zapovijedi ljudskog izroda. — U srijedu æeš, provizore, doæi u Èepin, u onu krèmu, i do.nijeti mi ove vijesti: kamo je grof spremio svoje dragulje, jer na-kon mog pohoda u Retfalu sigurno ih je prenio na takvo mjesto dani sluge neæe ništa doznati o torn. Onda još ovo: gdje èuva novae,zatim kad dolazi laða u Osijek i kakav vozi teret. Oèekuje li tvojgospodar velikaške goste? Jesu li bogati i kojim drumom dolaze?Još i to: što govore o savjetniku u tvrðavi. I koliko taj carski sa-vjetnik Weber vrijedi na beèkom dvoru da znam udariti cijenu ot-kupnini. Jesi li sve dobro upamtio? Potvrdio je samo kimajuæi glavom. Ne može protisnuti na usta jednu rijeè. — A ti, provizore, imaš njima opet reæi ovo: savjetnik Weberbio je pušten najprije bez otkupnine i došao je tvrðavu. To sam146

'?a

bio ja. A kad je Weber donio Varnici pet stotina dukata za grofi-èina ljubimca — svijetli kralj i car Varnica udostojao je zadržati i savjetnika i grofiæa i ponovno tražiti otkupninu.— A za kapetana? — nasmiješi se Jeèmenica. — Cekaj! Ne pleti se. Razumije se, i za kapetana — recimotri stotine dukata u zlatu. A za Webera i grofiæa uredit æu kad doz-nam koliko taj vrijedi carici. Jesi li upamtio sve?Zorislav ponovno kimne glavom. — Zatim reci, provizore, da Varnica èeka na otkupninu samotri dana — od onog èasa kad im javim koliko tražim. Ako ne poša-lju dukate, onda æu im ja poslati glave zarobljenika kao svoj po-zdrav! A? Sto je? Hoæeš li ili ne? Govori!— Kako ne bih kad sam ti jatak! — Vidim ja što je! Ne možeš vise stajati preda mnom. Sveigra u tebi da što prije budeš kod djevojke. Svi smo mi takvi.Eh, i meni neprestano svijetle plave oèi kao i tebi erne. A sad jošodgovori na nekoliko pitanja, ali pazi da mi ništa ne zatajiš. Znašli koliko djevojaka ima valpovaèki spahija? Pitanje o Valpovu opet ga zanima i odgovara živahno, to vise što bi htio uvjeriti Varnicu da je našao pravog jataka. Odgovara brzo:— Kako ne bih znao. Ima dvije kæeri i jednu neæakinju.

— Nisi lagao. Tri su cure u dvorcu. Znaš li njihove dragane? — Znam samo to da se mnogo mladih ljudi vrti oko Ijepo-tica, ali ne znam koja je koga odabrala. — Vidiš, a ja znam! Jedna od njih poželjela je letjeti nebupod oblake. I uzela si dragana »vilenjaka«! Baš onoga što umi-šlja sebi da može ganjati Varnicu. A je li crn, plav, smeðokos? Ikad dolazi k njoj? Da li tajno? Ili kad su sveèanosti? — Dosele se nisam nikada zanimao za to, znaš kako je u po-slu. I cure me se ne tièu. Ali jednom sam bio u Valpovu i èuoda tamo dolaze, veæ nekoliko mjeseci, neka dva mlada èovjeka ulovaèkim odorama.. Tko su — ne znam. Niti to kojoj djevojci dolaze i kada. — Da, sve æeš to lijepo ispitati i donijeti mi vijesti u sri-jedu u Cepin. A znaš li nešto o jednoj od triju djevojaka —kako li se ono zove? — i posegne u njedra i izvuèe list što ga jenašao u Weberovoj lisnici. Onda taj list preda Jeèmenici: — Hajde, proèitaj što joj piše tetka iz Beèa. A kako li sezove cura? Sve vise pobuðuje u Zorislavu zanimanje taj mladi kapetan u besprijekornoj odori. Sasvim ga smuæuje okolnost da umije èitati, a da je Varnica s njime tako povjerljiv. Aii lukavi Varnica nikako ne spominje pred Zorislavom njegovo ime. Kapetan vra-ti pismo razbojniku i veli:— Zove se Hela.

10*

147

— Evo, tako! Carica i njezina tetka zaruèili su je s nekim, aona hoæe nekog drugog mladiæa. Tetka joj to ne dopušta. Znašli, provizore, štogod o tome? — Æuo sam govoriti o nekom zaruèniku koji je u Beèu — alime nikad nije zanimalo tko hi to bio. Hela je vedra djevojka irado gleda muške. — Pa dobro. Odsele æeš biti radoznao na srca i misli tih lje-potica i njihovih dragana. Tvoj gospodar odredio ti je što imašraditi. A sad putuj kraljevstvom mojim, slugo moj! Hajde, Ata-nacko, dat æeš mu deset dukata. Trebat æe mu da kupi od služavkepo koju tajnu njezine gospodarice. Ako je služavka vjerna, skupljeje prodaje — i podrugljivo se nasmije. — Ako joj dadeš forintu,ono drugo tebi! — Ne, ne treba mi — otkloni Zorislav, pun ogavnosti od. zlat-nika što mu ih pruža Varnièin kapetan. Ali jedva to izreèe; u Var-nièinom se lieu odrazi prijeteæa sumnja, spusti donju usnu i èaspromatra Zorislava: — Cujte, ljudi, odbija pare! On prezire moje pare! Pazi tinjega! Tko ne prima plaæu, taj ortaèi nesigurno... Jaoh, Varnice,tvojem kraljevstvu kad nasrljaš na èeljad u koje ne možeš ku-piti tijelo i dušu! Provizore, neka tvojoj curi šiju posmrtnu ha-ljinu. Kad stigneš u Retfalu — naæi æeš je mrtvu, joŠ danas! Sa-mo bleji u mene! Prije nego stigneš, jedan æe moj sluga u dvorcuu mirisavu slatku èokoladu tvojoj dragani nasipati samo malopraška od zdrobljene trave. Atanacko, neka ide brzoteèa i naredi— znaš kome Razbojnikov drug krene prema vratima. Zorislav je užasnut. Ne može ništa reæi, ali zaustavi Atanacka i okrene se k Varnici. — Zar tebi, Varnico, nije draže da ti služim za ljubav svojedjevojke, negoli za novae?

Na razbojnikovu lieu ljeska se suverena nasmijana lukavost i polagano zaklima glavom: — Ponajprije sam ja za tebe gospodar! I tako me moraš na-zivati. Gospodar života i smrti tvoje djevojke, tvojih roðaka, tvo-jeg imanja i svega što pripada tebi i onima koji su tvoji. A onda,kako zbori gospodar, koji umije upravljati svojim poslovima... Dok to govori, razmahuje se iz njega beskrajna taština. Uvjeren je da se svi oko njega moraju diviti njemu i da ga svi promatraju, duboko se klanjajuæi njegovoj dosjetljivosti i uprav-ljanju s onima koji mu dolaze pod vlast. — Slušaj! Kad Varnica zbori, pametno radi. Kad mi služišod ljubavi prema curi, prema majci, prema èasti i poštenju, sva-kojakim takvim tricama, svuda se možeš ljudima prikazati kaomoja žrtva. A žrtvu sažaljevaju. Zrtvi opraštaju ... Nju smatrajumuèeništvom. Ali, brate, kad ja tebi platim — onda si ti moj or-tak, a ne žrtva! Ni muèenik. Kad te ja platim svojim parama,ruke su tvoje blatne kao i moje. Nema tu onda oproštenja predsvijetom. Kriv si za ortaštvo, sukrivac otimaèini, dionik pljaèke148

... Kad moje pare padnu na tvoje ruke — dušu ti i obraz žigo-šu razbojnikovim žigom. Tada si razbojnik zajedno sa mnom. Evo, to je! I nitko živ ti ne može oprostiti kao što se ni djevojci ne može vratiti izgubljeno djevojaštvo. Zorislav trne, a Varnica se ljulja na sjedalu i rasiplje rijeèi poput namiguše koja odgovara na vatrene poglede. Onda uzvikne od radosti: — A kad je tvoja glava uporedo s mojom, onda brate, ne mo-že te snaæi napast da me izdaš! Mladom se provizoru uèini da ga veže usijanim lancima. I na-stoji se obraniti. — A ja znam za sebe da æu prije uèiniti sve za djevojku ne-goli za svoju glavu! — Ha, dobro zboriš! Eto na: i cura tvoja odvratit æe srce od tebe ako sazna da sam te platio zakrvavljenim svojim parama koje sam zaradio na pljaèki sirotinje i bogatuna, jednako. Zara-dio na lešinama! Sad èuj! Odluèi: ili da otrovom napojim miri-save djevojaèke usne ili da te žigošem svojim robom! Tebi pare i život curi! Ili oboje — meni? ... Zorislavu su gasnule oèi. U glavi mu je ledeno, prazno, bes-krvno, žile miruju. Uèini mu se — umiru. A razbojnik sjedi i opa-ja se na mukama nesretnog mladiæa. I isprsuje se ponosom ta-štim: — Eh, moj mladiæu, bolje bi ti bilo da se nisi prihvaæao bor-be protiv moje vlasti. A kad si se veæ približio mojoj moèvari ipao u nju, zaglibio si!Haramija ustane i pruži ruku prema Zorislavu: — Hajde, amo ruku da udarim svoj žig tebi — ili ljepoticižig smrti. Hladni znoj ovlaži Zorislavu Moroviæu èelo i lice. Blijede usne grèevito se pomièu:— Kad tako mora biti, primam ... I pade na njegovu ruku zveka deset dukata. Kao da mu je pala na ruku guba i okužila èitavo tijelo. Nateklo mu, peèe ga i boli... — Sad si moj, moj si, dragoviæu! Upamti: i na drugi svijet nemožeš bez moje privole! Kad bi mi utekao u smrt ispod jataštva,na tvojem grobu živu bih razapeo tvoju ljepoticu! I nasmije se zadovoljno s potpunim uvjerenjem: ovog je èovjeka okovao okovima koje ne može skinuti ni smrt. — Pozdravljam te! Idi sretno i vrati se svojem gospodarukrcat vijestima. Vodi ga i predajte ga onome koji ga èeka. Netrebaš mu, Atanacko, vezati oèi. Sad je naš, žigosan je. S namadijeli dukate i vješala. On i njegova dragana. Hajde, dok se vidi-mo u srijedu!— Bit æu toèan.

149

Jedva je smogao snage da to izgovori. Polagano izlazi. Iza njega nešto šapæu i kao da je kapetan nešto spomenuo, a Varai-ca mu poluglasno odbirusi: — Uh, Jeèmenico, pamet ti je hroma, makar pisao i èitao dosudnjeg dana! Izlazeæi iz kolibe, ponio je Zorislav u svojem sluhu ime Jeè-menice. Ali u ovom èasu nije ga nimalo trgnulo. Apatièan je za sve. Obuzima ga mrtvilo, još teže nego prije kad je ulazio u koli-bu. Osjeæa se kao da su ga tamo u kolibi smaknuli, samo još duša nije izašla iz smrtno ranjenog tijela. Razbojnici mu rekoše da èeka. Savjetnik Weber još uvijek sjedi na istom mjestu i promatra mladog èovjeka. Ali on mu vi-še ne obrati nikakvu pažnju. Stoji, zureæi u zemlju — pada sve dublje i dublje u beznadnu tminu svoje duše. U mrtvoj tami susreæe strahovitu prikazu raz-bojnika. Udario je tamo sebi kraljevsko prijestolje, a on kleèi do njegovih nogu, nevoljnik — vice, jauèe i traži pomoæ uzalud. Tek sad je upoznao njegovu pravu vlast, jezovitu, zloèinaèku, kojom gospodari pravednim i poštenim. Po zvjerstvu svojih nagona zavladao je suvereno njime kao i drugima. Sada razumije sve. Strah, da im se ne osveti, baca ljude nièice pred njega i pretvara ih u njegove sluge, pomoænike, ortake, robove. Na divljem konju zloèinaèke pohlepe za tuðim blagom jezdi njegova vlast preko le-šina, ljudskog obraza i dostojanstva — preko svake èovjeènosti. Te misli kruže provizorovom dušom poput crnih zlokobnih ptica što navještaju nevolju i nesreæu. Glava mu pada na prsa, a vapaj prodrma èitavu njegovu nutrinu. Osjeæa kako mu je u sva-ku kap krvi uštrcan otrov od kojega bi morala umrijeti svaka ljudska plemenitost. Osjeæa da mu je razbojnik bacio oko vrata uže straha i uiasa.Prenu ga koraci. Dolaze dva razbojnika. — Udara li vam srce od veselja što idete? — pita jedan. Alion ne odgovara. Volio bi da nikad ne ostavi razbojnièku špilju. Ide kroz šikaru, blatnu i trnovitu. Ide poput mjeseèara u sumornom snu. Protiskuje se kroz grmlje i glava i èelo mokri su od guštare, napojene kapljicama za pljuska i oluje. Ta ga svježi-na doziva k svijesti i podsjeæa kamo ide. Otok nije velik i brzo su se našli na obali rukava. Tamo je veæ spremljen èamac. Razbojnici ga odvežu.Po mutnoj Dravi zaplovili su prema selu Bijelo Brdo.Brzo stignu k obali. Tamo je u blizini kuæa. Iskrcavaju se. Jedan razbojnik ulazi u kuæu. Tu dvojica se-Ijaka stražare mladiæa sa zavezanim oèima. Izvedu ga napolje.Onda idu s njim i s provizorom kroz selo. Kad su stigli na rub šume, doèeka ih straža od dvojice razbojnika. Tu odvežu momku oèi. Onda dvojica razbojnika krenu natrag, a Zorislavu i njegovu pratiocu odrede kojim im je putem krenuti u Osijek.150

Obojica idu obalom rijeke. Momak pokušava da Zorislavu nešto saopæi, ali on ga ne èuje. Èini mu se da još uvijek leži u èepinskoj moèvari. Leži prikovan uz kaljužu. Niti može potonuti, niti se izvuæi u život. Muèno mu je od ogavnosti.SLUGA SILE U kolibi su Varnica i njegov razbojnièki drug Jeèmenica sa-gnuti nad nekim uprljanim komadom papira. Debelim jakim prstima razbojnik pokazuje i tumaèk — Evo, vidiš, ovdje je valpovaèki dvorac. Tu se dolazi predveliku kapiju. Tamo se ulazi koèijom u ogroman hodmk pod va-lovitim svodom. Desno je izba, pa onda druga, veæa, onda se ideravno u dvorište, veliko i široko. Kad se uðe pod kapiju lijevo,eto, vidiš, stepenice, jedne vode gore daije u dvorac, a lijevo idese u veliku dvoranu gdje ima biti sveèanost.— Tko vam je sve to oznaèio? — pita Jeèmenica. — Moj jatak u valpovaèkom dvoru. On je lakaj. Zovu ga

Gašo. Kažu da kraljevi i carevi imaju poslanike. I ja tako! A ti,eto, opet ideš sa mnom kao moj prijatelj — kapetan iz Beèa. Tamo smo zajedno lovili, kako si u tvrðavi dobro oblagao Kegle-viæa. — Ni rijeèi nisam lagao. Zar se nismo našli u. lovu na trgov-ce u onoj šumi Ðakovštine? — Ha, ha — lopove! Baš si domišljat. Možeš dati i èasnu ri-jeè da je to istina. — što æe misliti zapovjednik tvrðave: zašto ste najednompošli u Valpovo? — Kako najednom? Zna da nosim pismo carièine dvorskegospode valpovaèkoj ljepotici Heli. Kako bih smio da ga ne od-nesem? A opet —jkako bih mogao propustiti da Kegleviæa ne oba-vijestim neka utaman ne èeka svojeg visokog carskog gosta. Mojglasnik veæ je otišao da mu to javi. — Veæ je vrijeme da ga iskupi. Dosta dugo èami — nasmijese razbojnik.— A mi æemo bez njega u Valpovo? Kako? — Kako?! Jednostavno, iskupio sam ga i s tobom poslao ugrad da jadnik pokupi svoje razbacane kosti i opremi se da po-novno bude grof. Što blejiš u mene? Nije ni potrebno da ti- svekažem unaprijed. Èas-dva — i sve se prebaci gore i dolje, a èo-vjek, kad ima pameti, može i lisici stati na rep. Samo ti sve pre-pusti meni, dijelit æemo plijen, a to je tebi glavno. — A znate li da bismo u Valpovu mogli zateæi i samog Kegle-viæa?151

— Vise ja znam nego što æeš ti znati da poživiš dvije stotinegodina. Baš zato i šaljem glasnike da Kegleviæ vidi kako znami to što se pristoji. Nisam ja razbojnik Varnica iz šume! Carskisam savjetnik iz Beèa i znam kako se radi u gospode! Baš Kegle-viæ mi i treba u Valpovu. Onda se okrene svojim kapetanima što sjede na klupi nešto zbunjeni i gledaju kako se njihov voða veselo sprema.— A što ste vi zinuli kao telad?— Ništa. Razmišljamo. Opasno je!— Ja jedna glava — a vi — hiljade jezika. A nikome koristi! — Bojimo se mi za svoju glavu, a to si ti, gospodaru — ve.liAtanacko.— Hlapimuha! Ne tresi budalaštine!Jeèmenica ustane i razlaže Varnièinim Ijudima: — Bilo bi vraški opasno kad bismo pošli tamo kao razbojni-ci. Ali mi idemo robiti kao odlièni državnici. Tu nema opasnosti.— A gdje æemo mi ostali èekati dok se vi vratite? — Sve æu vam to odrediti. Neæe ovce kuda bi one htjele,nego kud je mene volja.I stali su raspravljati sve potanko što æe i kako æe. — Atanacko, kao moj lakaj, ima se brinuti za kovèeg. Tajæeš unijeti u onu veliku izbu dolje u dvorcu i samo reci — takoželi uzvišeni gospodin savjetnik. I ostat æeš dolje. Valpovaèki lakaj Gašo u svemu ti je ravan — samo ne u strahovanju. Ne poznaon drhtanje. Reci mu što kanimo. Gotov je srknuti otrov za pare koje æe dobiti.I on posegne za uprljanim papirom i poène mu tumaèiti: — Hajde, da i ti vidiš, Atanacko, kako je to pusta trica. Tu,ispod stubišta, zapališ barut i nitko ne može da ide za nama upotjeru. Nitko iz èitavog dvorca. Prosto im ognjem zagradiš put. — A mogu ga zagraditi i sebi da naðem smrt u plamenu. Ni-je to baš tako za igru — usudi se prigovoriti ulizica haramijev.

Razbojnikovo se lice smraèi i izdere se na njega: — Ne bi li ti, štene, digao glavu i solio meni pamet? A kadæu ja puniti džepoVe zlatnom pljaèkom, onda æete svi pokleknutiprema mnom.Nitko se vise ne usuðuje prigovoriti ili što pitati. Tada Varnica potjera ljude da pripreme potrebno za pohod u Valpovo. Atanacko je spremao sveèanu odoru carskog savjetnika, dok je Jeèmenica izišao da se malo porazgovori s pravom ekscelenci-jom koji još uvijek sjedi vani. Od njega primi pouku u gospod-skom vladanju.Prvi Varnièin kapetan približi se svojem voði i šapne: — Reci, Varnice, koliko æe od našeg blaga odnijeti Jeèmeni-ca? Obeæao si mu polovicu. Zar æe on dijeliti s nama? Razbojnik nasloni glavu na ruke, nasmije se svojemu kape-tanu, a onda posprdno odgovori:152

— Budala ostane budala dovijeka! Još uvijek me ne pozna-ješ. Obeæao sam Jeèmenici da æu podijeliti blago zato što nam po-maže — a koliko æu mu dati, znam samo ja. Zar nije u mojim ru-kama? Mogu ga ovdje držati i zarobljena, a èemu kad mi možepomoæi u pljaèki. U njega su se zagledale gospodske djevojke, pada vidiš koliko mi od toga koristi. Samo ti dobro naoružaj èetupa se onda utabori negdje u blizini. A za mene se ne boj. Ukonaèihse u gospodskim odajama kao roðeni Weber.Izvana dopire do njih živi razgovor. Ulazi Atanacko: — Što li to može biti, gospodaru? Eto, javlja momak iz Bije-log Brda da se tamo našao neki èovjek i pita koliko tražiš zaprovizora. Varnica se okrenu zaèuðeno i poèeo ispitivati mladiæa koje-ga su doveli u kolibu. A on odgovara: — Ne, gospodaru, to nije nitko iz Retfale, nego kmet iz oko-lice Valpova. Netko odanle hoæe da iskupi provizora. — In — skoæi Varnica i udari se po bedrima. — Baš je dra-gocjena roba taj provizor kad dolazi veæ drugi otkupitelj! Da samto znao, udario bih na njega dvostruku otkupninu. A vi samo uz-mite pet stotina dukata. Neka ga Valpovo traži u Retfali!— Pouzdajete li se potpuno u ovog provizora? — Ne, u njega se ne pouzdajem, ali sam mu strah utjerao ukosti. Zna on da Varnica izvršava svoje prijetnje. — Pa ipak niste pred njim spomenuli svoj put u Valpovo,veæ ste mu izdali naloge da sazna što vise o djevojci kojoj zalazivitez Hrabren. Znak je to da niste u njega posve sigurni. — Nikad ne treba znati ljevica što èini desnica. Izbrbljaš svesvojim jatacima i onda te prevare. Neka sve izvidi, pa kad mi do-ðe, odmah æu znati hoæe li mi služiti vjerno ili æu ga poslati u pa-kao. Ne boj se, zna Varnica što radi. Ti samo misliš kako bi senapirlitao da te gledaju snaše, a one sanjaju o strainom Varnici,a ne o beæaru Jeèmenici! No, sad ogledaj kubure. Mladi razbojnik prihvati se posla, dok Varnica ide gore-do-lje i neprestano opetuje: — Eh, da mi je znati tko se u Valpovu tako zalaže za provizora? Je li muško ili žensko? To bi mi bilb od koristi. Zorislav Moroviæ ide obalom Drave. Pogled mu stalno lebdi nad površinom rijeke. Vuku ga hladni virovi. Najradije bi uto-nuo u njih. Odluèio je umrijeti. Smrt je jedina nada, jedina svi-jetla zraka koja ga vodi u zaborav. Svi su mu putevi života zakr-èeni. Samo je taj bio otvoren. Varnica je i ovaj put zaprijeèio, postavio na njega zapreku — golemu i nerazrušivu. »Rekao mi je da ni u smrt ne mogu, a da ne bi Magdu razapeo na mojem grobu. Tko zna koliko je veæ razbojnikovih žrtava potražilo spasenje u smrti. Zato se požurio da meni sprijeèi takav bijeg.«

153

Koraèa tako obalom. Sve vise ga privlaèi sum rijeke. I po- _. "èinje razmišljati: što može Varnica izvršiti od svih svojih prijet- "*""nji?Obreðao je i ogledao svaku rijeè kojom mu se razbojnik gro- ~*zio. Svako je ubojito oružje prislonio Magdi na prsi. I svako je može dostiæi. Varnica može sve, a nitko ništa ne može protiv njega. Slušaju ga Ijudi od straha. I oblasti su nemoæne. Ni posada u tvrðavi nije ga mogla pronaæi, ni upokoriti, ni zarobiti. Svi stra-huju pred njim. Varnica može sve. Zloæa je njegova svojim nitima protkala èitavu zemlju. Nitko ne zna gdje su mu sve ortaci, a onima za koje se zna ne usuðuje se nitko približiti. On može sve, sve može sila kojoj je ortak — strah. I njega ja zahvatio lupež kliještima straha. Ne straha za sebe,veæ za onu koja je zaposjela mjesto u njegovoj duši. 1 Pogled mu se stapa s rijekom. Drava se u svom širokom ko-ritu valja velièanstveno. Cini mu se: sva je rijeka široka grud i teško diše, ustalasana burnim vrelim tajnama. Kako bi bilo je-dnostavno baciti se dolje, u ove valove! Tamo dolje ušutkao bi zauvijek divlji vir svoje ljubavi. Ali Magda bi platila njegovo smi-renje. Što mu je èiniti? Zar može živjeti ovako? Svake srijede po-laziti razbojniku i nositi mu vijesti koje on traži? Uhoditi one koji su mu blizu, krasti njihove tajne i nositi u razbojnikovu spilju? 2ivjeti s Ijudima koji su njegovi, koji su dobri prema njemu, koji se niuèe, rade i pate, krišom zaje-dnièki zagledavati u njihove èine, misli, osjeæaje, njihove namje-re i onda ih izdavati zulumèaru? To može uèiniti samo Ijudski izrod. Da, ali tako izgledaju svi jataci sile — bilo razbojnièke, bilo carske — svejedno. Muèen takvim mislima, nastavi put obalom Drave. Ona bi ga primila u ledeni zagrljaj i privinula na svoje grudi. I bilo bi mu dobro. Ali tu stoji Varnica i prijeti se. No, dolazi !1:mu na pamet druga osnova. I krene u šumu. NjegoV pratilac ide za njim. Nekoliko je pu-ta pokušao da razgovara s njim, ali mladi provizor kao da je iz-gubio sluh. U tihoj gustoj šumi ipak se nešto prenulo u mladom èovjeku. •Stao je i kao da nešto ogledava. Momak koji ide s njim iskoristi ovu zgodu.— Gospodine, skrenite desno, tamo vas èeka moj gospodar.Tek sad se ^jeti da moinka nije ni oslovio. Njegovo mu je lice nepoznato. A kad bi ga i poznavao, ne bi se usudio ispitivati, samo da ništa ne dozna o Magdi. Boji se govoriti o tijoj. Ali mo-^a. \e ^rvsWio tva^ Tax^oMQi. ^YX'S*. — Tto je tvoj gospodar?— Ja sam iz èete viteza Hrabrena. _^___— Kako si došao do toga da me iskupljuješ? ??™"""""154

— O tome ništa ne znam, samo mi je odreðeno da idem.— Tko te je poslao? — Jedan od vitezovih kapetana. I rekao mi je da æe vas èe-kati. — Sad mi je nemoguæe da odem s tobom, Reci mi nisu liovdje blizu neke ribarske kolibe.— Jesu, ali nemojte iæi tamo — sve su to Varnièini ljudi. — Neæu se ni približiti, veæ samo onako izdaleka. Na kojojsmo strani? Momak osjeti dužnost da ide s njime i povede ga dio puta. A kada su kroz šumu opazili kolibe, Zorislav se zaustavi i zapita: — Imaš li oružje? Nešto si putem uzimao iz šupljeg drva,èini mi se bila je kubura. — Spremio sam je u drvo da mi je Varnièini ljudi ne otmu.

Bolje je k njima iæi bez oružja, onda nisi sumnjiv.

— Bi li oružje prodao meni?Momak neodluèno slegne ramenima:— Što æe na to kapetan?Zorislav izvadi deset dukata:— Evo, uzmi i daj mi oružje. Zaprepasti se momak od dukata. Zorislav ga jedva uvjerio da ne misli s njime zbijati šalu. Tada mu momak preda oružje, a novae spremi. — A sad idi sa mnom još komad puta da uðemo u gušæušumu. Putem Zorislava uhvati želja da razgovara. Ispitivao je mom-ka o vitezu Hrabrenu. A ovaj pripovijeda: — Nikad mu nisam vidio lica, veæ samo izdaleka. Kad poju-ri na èelu naše èete, sav je zaogrnut nekim plaštem.— Zar ti vjeruješ da mu iz kacige svjetluca oganj! — Tako je i nikako drukèije. Kad idemo u noæi na razboj-nike, sve nešto plamti oko našeg viteza. Sve se svjetluca. I raz-bojnici strepe. Ni vražjeg nema blizu.— A gdje vitez'obitava? — Kažu da je negdje u nekoj ruševini, drugi opet da je utvrðavi. Izlazi tajno, samo se pojavi na èelu momaka i vodi nas.Ali ima dva kapetana. Oni nam dijele zapovijedi i plaæaju nas.— Dakle, vas vitez plaæa?— I hranu i plaæu primamo, baš kao što treba. Zorislav se zaustavi pred visokim stablom, poèe se ogledava-ti na sve strane i — kao da se odluèio — zakima glavom. Onda otkopèa haljetak i prsluk. Oko pojasa mu je omotano mnogostru-ko debelo uže. Odmah ga stade odmatati. Momak se èudi što to znaèi. — Vidiš, ovo sam oteo Varnici, još juèer u noæi, i ovako gasakrio.155

— èemu vam to sada ovdje?Cirri se momku da je mladi provizor u zatoèenju izgubio pa- _J"met. Zato i nije putem tako dugo progovorio ni rijeèi. Sada mu se najednom razvezao jezik, kao iz neba pa u rebra. I sad hoæe da ga veže. Momak se ustruèava i bojažljivo gleda Zorislava. Ovaj kao da shvaæa njegov pogled i veli mu prijazno: — Nisam ti rekao zašto to hoæu. Smislio sam neku prijevaru -*? ,„,„za Varnicu. Kako i zbog èega, to je samo naša stvar — ali hoæusvakako da to provedem. Samo ti mene veži.Oklijevajuæi, momak se ipak konaèno dade na posao. Polako mmga veže. Neprestano smišlja, a ne može se dosjetiti *.ašto sve toèini. Neki ga instinkt navodi na sumnju. it.— Pa dobro, što æe biti kad vas svežem? •« — Odmah æu ti kazati, samo mi desnu ruku ostavi malo slo- ?*?bodnu, onako od lakta dalje. Mora izgledati kao da me je netko »svezao i ostavio tako usred šume. To je varka koja mi jedinomože pomoæi da se posve oslobodim ðavla. Uzalud mu to pripovijeda. Momak ne može dokuèiti zaštosve to, ali sluša nalog. Svršivši posao, momak ide nekoliko korakanatrag i promotri Zorislava. *— A što æete sada, gospodine? — Ništa. Ti æeš otiæi svojemu gospodaru i reæi mu da si meiskupio, a ja moram još izvesti varku.— Ali moj kapetan vas èeka.— Doæi æu kad izvedem svoj naum. A sad idi. Sve nešto momka zadržava. Htio bi ostati, a ipak mora poæi. Gospodar ga èeka tamo u šumi s nekoliko momaka. Dakle, ide. Dok odlazi, svakog se èasa ogledava

unatrag. Ali ništa ne zapaža. Mladi provizor, svezan o stablo, miruje. Od njega nikakva glasa. Naposljetku prevlada u momka osjeæaj dužnosti da se što prije vrati na ureèeno mjesto gdje ga èeka kapetan sa svojim momci-ma. I pohiti šumom. Svezan o stablo, Zorislav èeka da momak nestane. Na njego-vu prisutnost upozorava ga šuštanje lišæa pod njegovim nogama. A njemu je do toga da se momak što vise udalji. Strpljivo èeka. Dao se svezati o stablo s unaprijed smišljenom osnovom. Palo mu je na um nešto u èemu bi jedino mogao izigrati Varnicu pa da pobjegne iz ovog svijeta u smrt, a da razbojnik ne može ni jednog èasa posumnjati u samoubojstvo. Putem je sve smislio. Zavarat æe onoga koji æe ga iskupiti, neka ga sveže o stablo. Sve je ispalo tako kao što je naumio. Sad je svezan. Ostavio je ruku do lakta slobodnu, samo toliko da dosegne oružje i da može ispaliti hitac u grudi. Dok ga je momak vezao, sve je toèno proraèunao, izmjerio. Sve je prošlo prema planu. Ispalit æe u sebe metak na ovome mjestu, nedaleko od ko-libice Varnièinih saveznika. Hitac ne mogu èuti, ali je oèito — naæi æe ga bilo kada. Ledinom ispod ovih stabala Varnièini save-156

znici pasu svoje blago i konje kojiraa oèito služe svojemu gospo-daru kad ih ustreba ili kad mu nešto idu javiti. Naæi æe ga ovdje svezana o stablo, mrtva. Pretražiti ga, možda mu svuæi i halji-ne. Nema sumnje, mora;ju obavijestili Varnicu da su u svojoj bli-zini našli mrtva èovjeka svezana o stablo. Varnica æe prepoznati njegovo odijelo i razabrati da nema deset dukata. Smjesta æe mu biti jasno da ga je netko morao putem uhvatiti, svezati, oro-biti i — ubiti... U oèaju svoje duše zamislio je taj bijeg iz života koji ne mo-že podnijeti. Takav mu se bijeg èini jedino moguæ. Kad ga ubije netko drugi, ne može Varnica izvršiti svoju osvetu na Magdi. I dok èeka da nestane èovjeka koji mu je iskazao ovu po-sljednju uslugu, oprašta se u duši s djevojkom, sa životom. Okre-nuo je glavu u onom smjeru kamp je otišao momak. Vise mu nema ni traga. Ni šuštanje lišæa ne èuje se odanle. Potpuno je sam u tišini svježe šume, sam sa svojim razorenim i zgaženim živo-tom što još tinja u njemu. želi ga ugasiti, što prije ugasiti da ne peèe dušu i ne razapinje srce na muæila. Polagano pridigne ruku, povuèe je èvrsto da je uže gotovo zarezalo meso i napipa u džepu oružje. Obuhvati ga ukoèenim prstima kao teško išèekivano osloboðenje. Grèevito stisne oružje, svoje utoèište, jedinu svoju nadu. Jednim æe hicem raskinuti vezu koja ga tako nemilosrdno veže uz silu. Jednim æe hicem raskinuti spone sa životom koji nije ništa drugo nego niskost ropstva.Izvuèe oružje iz džepa i pridigne ... Neslomljivom hladnom odlukom traži metku put do srca. Ukoèen je u tom èasu i èini mu se da je hladan i miran. Ovako ide u smrt da nju oslobodi prijetnje što lebdi oko njezine drage glave.Šumom odjekne hitac ...Onda sve bude tiho ... Sav znojan i zadahtan, naðe se momak na puteljku kroz šu-mu uz debelo stablo. Tamo na konju sjedi mlad èovjek u gra-ðanskom jahadem odijelu. Iza njega pet momaka. Momak dotrèi k mladom muškarcu i ne može smoæi daha.— Sto je? Varnica nas je prevario? Nije pustio provizora? — Jest, gospodaru, ali gospodin je ostao u šumi. Nešto muje palo na um ... — Nisi li mu rekao da ga èekam? Moram odmah govoriti snjime. — Uzalud je bila poruka. Sve mi je govorio da æe kasnije do-æi k vama. — Nije rekao istinu, ne može znati tko ga èeka ni gdje bise mogao sastati sa mnom. Ili si mu što rekao? — Rekao sam mu samo da ga èekate, ali što god sam muputem govorio, on ništa nije slušao. Ne zamjerite mi, ali pametmu se nakrivila.

157

— èemu to sudiš? Reci sve kako je bilo. Preplašen strogim izgledom mladoga kapetana, momak pri-povijeda kako je Zorislav tražio od njega oružje, dao mu deset dukata i zahtijevao od njega da ga sveže o stablo.— Uèinio si što je htio? — Pa jesam, kapetane. Rekao je da jedino tako može izigratiVarnicu... Mladiæ na konju razmisli èas-dva i onda se okosi na svojega momka: — Ne bih vjerovao da si takva luda! Za deset dukata upro-pastiti èitavu moju osnovu? Reci gdje si ga svezao. Momak mu pokaže mjesto gdje je svezao provizora o drvo. Kapetan zapovjedi da smjesta sjedne na konja i poðe s njim. Drugim momcima odredi da ostanu u zakloništu, dok ih ne po-zove zvukom roga. Uskim puteljkom potjera mladi kapetan konja. Momak je pojahao naprijed da ga vodi. Veæ nakon èetvrt sata najbrže trke opazi kapetan izdaleka èovjeka svezanog o drvo i promrsi kletvu. Naslutio je što se tamo zbilo i što ugrožava njegovu osnovu. — Kojeg li ðavia hoæe ovako svezan o stablo? Drugo ništanego da je pomjerio pameæu.Ostavi momka i pojuri naprijed. Našao se pred Zorislavom svezanim o stablo. Lice mu je bli-jedo. Oèi napola sklopljene. Kroz svijetli prsluk probija krv. Kapetan se baci s konja i pohiti k njemu. Noga mu se spo-takne o kuburu na ledini. Prereže uže i èovjeka oslobodi spona. Raskopèa mu prsluk. Krv brizne. Ipak provizor nije pao na ze-mlju, veæ je ostao prislonjen o drvo. — Sto se dogodilo? Sto je to bilo, recite, gospodine provi-zoru. Kapetan mu ogleda ranu, ali ne može ništa razabrati jer je krv silno potekla. Brzo svuèe svoj haljetak, razdere košulju i omota povez. Momiak pokuša svuæi Zorislavu haljetak, ali se on najednom poène žestoko braniti i ošinu momka bijesnim pogledom. — Ostavite me! Ako je u vas milosrðe, ostavite me! — Èakpokuša da se sagne i dohvati oružje, ali kapetan razabere njegovunamjeru i predusretne ga. Uzme pištolj i spremi ga u džep. — Morate dopustiti da vam povežem ranu ili æu vas prisilitina to — veli kapetan zapovjednim glasom.— Vi ste mi najveæi neprijatelj na ovome svijetu, gospodine! — Primam na sebe ovaj teški grijeh i obeæavam, uz èasnurijeè, ako mi ispovjedite uzrok zašto hoæete umrijeti i ne naðemnikakav izlaz, vratit æu vam oružje. — Nije dosta oružje, veæ me morate svezati o stablo i ispalitiu mene hitac ...158

— Rana je dosta duboka, a krv toliko štrca da biste i onakobili do veèeri mrtvi. -*— To sam se i nadao iz sve duše. Ruka mi je bila odviše sputana i hitac nije našao pravi cilj. Napokon Zorislav dozvoli da mu kapetan poveže ranu uz uvjet da æe mu vratiti oružje.Kad je to bilo svršeno, ponudi mu kapetan: — Gospodine provizore, sjednite na konja i doðite sa mnom.Ovdje ne možete ostati, preblizu su nam Varnièini jataci.— Kamo biste me odveli?— I sami vidite, blizu smo Osijeka. Slijedite me u tvrðavu.— Ne mogu. I neæu! — Svejedno, održat æu rijeè, gospodine, ali od našeg razgo-

vora, možda, zavisi sudbina onog lupeža koji nas bije.— Gospodine, moja su usta svezana strašnom prijetnjom. — Razumijem. Uzeo vas je za jataka? Jasno mi je zbog èegaste htjeli u smrt. Slijedite me. >Poslušajte sada vi mene, a onda<5u ja poslušati vas i uèiniti što god želite. Još jednom mladi kapetan èvrsto pritegne povez, obuèe Zori-slavu haljetak i pridrži konja na kojem je dojahao njegov mo mak. Tada se popne na svojeg vranca i naredi momku da se vrati pješke. Ranjeni Zorislav krenuo je sa svojim izbaviteljem prema gra-du. Nakon pola sata stigli su obalom Drave do kolibe vraèa ispod zidina tvrðave. U kolibi nije bilo nikoga. Odmah se dade kapetan na posao da provizoru ispere ranu i ponovno je poveže.— Hitac je prošao koso kroz meso — saopæi on Zorislavu.Ranjeni, meðutim, ne pokazuje nikakva zanimanja za onošto se zbiva oko njega. Duboko je potišten zato što mu nije us-pjelo uteæi iz života u smrt. Sad još jaèe osjeæa težinu života i još veæu želju da ga se oslobodi. I prepušta se mladom crnomanja-stom èovjeku da radi što hoæe. Odluka da umre nije ni na èas iz-blijedjela, naprotiv, još je jaèa i upornija. — One noæi, kad'šmo potjerali Varnièine ljude iz Retfale,pošli ste s nama, gospodine provizore, i pali u moèvaru, zar ne? — I tada su moje tijelo izvukli iz nje. Duša mi je ostala tamo! Varnica je drži obim šakama i osloboðenja nema.— Zaprijetio vam se smræu? Paležem? Vama i rodbini?— I nekome tko mi je draži od svega na svijetu. — Ah, tako, sad mi biva jasnije. Æak i put do smrti vam jezagradio, zar ne? Nije to prvi sluèaj. Znam èovjeka kome se toisto dogodilo. A ipak — ima pomoæi. Zanijekao je glavom i odmahnuo rukom kao da bi htio reæi: nije vrijedno govoriti o torn.— Vi znate, gospodine provizore, kapetan sam u èeti viteza. 1 s^e što æu vam sada re6\ — u njegovo je ime.159

Još uvijek je Zorislav apatièan i obara pogled u zemlju. Ali mladi kapetan nastoji da ga prodrma iz te nijeme bešæutnosti. Ispituje ga o tom što je sve vidio kod Varnice. On samo kima gla-vom i napokon veli: — Gospodine kapetane, ne mogu kazati ništa što ne bi ugro-zilo život i èast biæu kojem mi se Varnica zaprijetio.— A to je oèito ona koja vas je iskupila.Odgovor trgne mladog èovjeka:— Otkud znate da me je iskupilo žensko biæe? — èudni sluèaj doveo je do toga da su baš mene odabrali zaposrednika u Varnice. S pravom se èudite, ali sad nemamo vreme-na da vam to objašnjavam. Dva puta slao sam svojega momkakojega ste naveli da vas sveže o drvo i platili mu za to deset du-kata. Potpuno razumijem da ste htjeli zavarati razbojnika, alisve to u ovom èasu nije važno. Teško èekam da doznam nekestvari koje bi mogle Varnicu dovesti u naše ruke.Sažaljivo pogleda ga Zorislav i uzdahne: — Tome se vi nadete? Onda ne slutite kako taj èovjek držiu svojim rukama svu vlast nad ovim krajem. — Vi mu možete istrgnuti iz ruke tu vlast, gospodine provi-zore.— A ona? — Uvjeravam vas, Varnica neæe dospjeti da joj uèini neštonažao ako nam uspije lov.— A ako ne uspije? — Ni onda. Smirite se i saslušajte moj prijedlog. Ali vas mo-lim — poklonite mi svu pažnju, probudite se iz svoje apatije.Dao sam vam rijeè: ako vam ne mogu pomoæi, vratit æu vam oruž-

je da radite sa sobom što ste naumili. Njegova uvjerljiva rijeè probudi u Zorislavu zanimanje za ono što ima da mu povjeri i svrne k njemu pogled:— Slušam vas, gospodine. Predložite. — Ponajprije moram vam predoèiti što bi se dogodilo akomene i moje drugove prevari nada da uhvatimo Varnicu. Od tih rije64 Zorislav Moroviæ osjeti zebnju u kostima. Pri-kaže mu se Magdin lik s upitnim crnim oèima. A mladi kapetan nastavi: — Varnica vas je prisilio da budete njegov jatak i straho-vito se zaprijetio osvetom onoj koju vam je srce zavoljelo. Do-bro. Recimo, Varnica neæe biti uhvaæen ni danas, ni sutra, ni uskoro vrijeme. Vi biste morali njemu donositi sve što on od vastraži. A vi æete to i uèiniti. — Kako to mislite, gospodine? — iznenadi se Zorislav. Obu-ze ga užas. Uskoro æete shvatiti. Vi možete dolaziti na ureèeno mjesto i donositi mu vijesti, a zapravo služiti nama koji smo uzeli kao svoju životnu . zadaæu da oslobodimo zemlju ovog zulumèara.— Teško je to prozrijeti. Razjasnite podrobnije.160

— On vam je, zacijelo, što hoæe da zna. Ja æu vam sa-da odrediti odgovore koji æe njega potpuno zadovoljiti, a ipakneæe naslutiti da ga varamo. Hi bolje: odnijet æete mu i takveodgovore koji ga moraju zavesti da ide na plijen.— A vi æete ga doèekati i uhititi? — Ako imaprijed steèemo sigurnost da nam ne može uteæi.Ako pak razaberemo da nije moguæe, odgodit æemo i prièekatidrugu zgodu. Jednom rijeèi, dat æu vam odgovore i što god vamja kažem možete mu dojaviti mirne savjesti. Plest æemo oko njega mrežu vrlo oprezno, u potpunoj tami, tako dugo dok nam neuleti da uzmognemo mrežu povuæi i uhvatiti ga. Dobro promi-slite, gospodine provizore. Vi ste upravo pozvani da nam pomog-nete.— I da vjeèno strahujem za njezin život? Hoæu li to izdržati?Mladi ga kapetan promatra i zakima glavom: — Za vaše srce to je velika žrtva — ali jamèim vam svojomèasnom rijeèju i svojom glavom da ni u jednom èasu neæemo njuizvrgnuti opasnosti. — Ako je vaše srce ikada pripadalo jednom biæu, onda mo-rate razumjeti što tražite od mene ...Mladi se kapetan zamisli, upiruæi pogled negdje daleko: — Možda. Jest, pripadalo je — a možda još i danas pripada— ali ja sam se u pravi èas trgnuo natrag. Moje srce ne smijepripadati djevojci. Ne smije! Do takve sreæe zakrèeni su mi sviputovi. — I meni, a, ipak, srce ne sluša razbor. Gore, doline i moredijele me od nje, a, eto, sav sam svoj život bacio razbojniku prednoge zbog nje koja ne može nikada biti moja... — Dragi prijatelju, onda su naše sudbine blizanke. I ona nakoju ja mislim ne može nikada biti moja. To vise sam se savpredao svojoj zadaæi. Baš u toj zadaèi želim potražiti potpunu za-borav. Moja je ljubav kratka vijeka. Nema mnogo dana što sume zarobile djevojaèke oèi, i, nadam se, potpuno æu ugušiti svakiosjeæaj. Ali vi joj oèito potpuno robujete?— Robujem joj ve6 dugo — bespomoæno i neznadno. — Ja sam se oslobodio. Ima još nešto što me je veæ davnoprije svezalo uz zadaæu mojega života i zato æu brže preboljetinego vi. Borba protiv strašnog zulumèara koji je ugrozio svakipedalj zemlje ove, roðene i meni drage, ova borba zaokuplja mi

sve moje misli i misli moje nemaju slobode navraæati k njoj.Nekoliko sam dana gotovo živio u groznici, misleæi samo o njoj.I pogriješio sam, propustio sam mnogo toga što je Varnicu mo-glo upropastiti. Sada sam odluèio: vise neæu vidjeti djevojku. Po-kušajte to uèiniti i vi.— Ako se vratim u Retfalu, nemoguæe je da je ne bih vidio, — Predajte se sav službi viteza Hrabrena. Tako ga zove svi-jet, pa æemo ga tako nazivati i nas dvojica. Velik je to osjeæaj,gospodine, kad ste svjesni da svoj život dajete za one koji su sla-Zagorka: Vitez slavonske ravni JjJl

bi i nemoæni da se oslobode robovanja što ga je nad njima uspo-stavila bilo èija sila. Svejedno, bio to Varnica ili druga vlast koja je uzela u ruke zloèin sile. Svejedno je to! Zivot ljudi koje je za-robila sila slièan je životu pravednika što je, jadan, zalutao u prašumu i nikada, ni u kojem èasu, ne zna kada i gdje æe u nje-ga zijevnuti ralje divlje zvijeri ili štrcnuti žalac zmije otrovnice. Spasavati takve nemoænike pruža èovjeku neko èudno, neshvat-ljivo zadovoljstvo. Odvraæa ga od samoga sebe, od svih liènih tež-nja, od svega što može pojedincu pružiti užitak. To je zadovoljstvo dvostruko kad se bacate u borbu za one koji pripadaju vama. Za svoj dom, za svoju kuæu! Ovaj osjeæaj zadovoljstva naknada je za ono što u životu gubite za sebe. Konaèno se tako uživite u to žrtvovanje svoje liènosti da vam odricanje upravo godi. I sam se pred sobom osjeæate vrijednim vlastitog poštovanja. U ta-kvom duševnom ravnovjesju sa samim sobom pregaranje je la-godno, a boli odricanja jedva su zamjetljive. Odviše vas svega iscrpljuje napor i pažnja, predanost toj borbi. Evo, zato sam vam sve to rekao da vas sklonem. Pokušajte! Ako ne biste to mogli, evo moje ruke i rijeæi. Spreman sam vam pružiti sva-ku pomoæ da umrete, a vaš tamnièar neæe slutiti da smrt nije došla sama i oslobodila vas njegovih pandža. U takvoj borbi naæi æete zadovoljštinu i za ono što vam je uništio cast uèinivši vas svojim jatakom — ovim naèinom služit æete pravdi. Pustio je Zorislava da razmišlja i otišao u izbicu. Tu se ogle-dao za nekim posudicama da naðe melema provizorovoj rani.Vrativši se, razabrao je da on nije vise tako beznadno oèajan. — Našao sam pravi lijek vašoj rani. Vraè ovdje èuva svako-jake masti koje utorkom i petkom prodaje ljudima. — Zar ovdje nema nikoga? Kako se usuduje sve to ostavitibez nadzora? — Tko bi se usudio prijeæi prag ove kolibe? Nitko nema od-važnosti da se i približi ovoj tajnovitoj kolibi usred pustoši. Sa-mo ja zalazim k njemu jer on doznaje od ljudi mnoge tajne. Itako hvatam Varnièine jatake. Obojica šute neko vrijeme. Kapetan pušta Zorislava da raz-mišlja o njegovu prijedlogu. Najzad ga ipak zapita: — Možda se ne pouzdaje sasvim u mene? Premalo me po-znajete. — Ne, gospodine, ne radi se o torn da se ne bih pouzdavao uvas. Dosta mi je što znam da svoj život provodite u borbi protivtog strahovitog zla koje nas bije. Ima samo jedna stvar od kojeme hvata zebnja. U svojoj borbi mogli biste nehotice ugroziti ži-vot djevojke o kojoj sam govorio.— Nikad neæu zaboraviti da održim rijeè! Izrekao je to tako uvjerljivo da se Zorislav Moroviæ napokon odluèi. I pruži ruku mladom kapetanu:— Gospodine kapetane, evo, pristajem!162

— Mi, dakle, sklapamo savez. Ali vi biste sigurno htjeli zna-ti moje ime? Zovite me Dragomir. Tako su me krstili, a kako seinaèe zovem, to je svejedno.Sjeli su da nastave razgovor. Prvi prihvati rijeè Dragomir.

— Sada mi možete reæi sve ono što sam želio znati i zbog èe-ga sam vas doèekao. Taj carski savjetnik u tvrðavi probudio mije sumnju. Zar ga je Varnica, uistinu, pustio bez otkupnine? Zorislavu se èini da ga je sapelo u grlu i u prsima. U èasu kad je htio odati Varnièinu tajnu, odjeknula mu je u ušima raz-bojnikova prijetnja. Dragomir to zamijeti i ponovno ga uvjerava kako æe održati svoju rijeè i ništa neæe uèiniti što bi moglo ugro-ziti djevojku nad kojom je razbojnik izrekao strahovitu osvetu. Moroviæ se smiri i sam uvidi da treba da se pouzda u kape-tana: — Gospodine Dragomire, vaša je sumnja 'na pravom putu.Varnica je zarobio Webera i sam došao u tvrðavu — u njegovomodijelu i pod njegovim imenom.Kao ošinut, skoèi kapetan, a lice mu blijedi od uzbuðenja. — On? On? Kakva poruga! A moj drug i ja šetamo tvrðavom!Ne, ne, moj drug nije ništa kriv! Ali ja! Ja glavom! ... Stao je hodati kolibom. Bijesno spoèitava sebi, a zatim klik-ne: — Sad mi pada na um Ficulin. On je podigao buku u graduda je vidio Varnicu. Dakako da ga je vidio! Jest, vidio ga je —kao trgovca kod »Zlatnog vola«. Koliko to lica ima taj Varnica? U tom èasu sjeti se što mu je Krasanka drugog dana kaziva-la. Ficulin je promatrao nekog trgovca koji se približio djevojci i tražio da pleše s njime. Ficulin je tvrdio da je vidio Varnicu U odijelu trgovca. — O, jadni Ficuline! Ti si jedini otkrio razbojnika! A ja —ja sam sjedio tamo kod »Zlatnog vola«. Niti sam što vidio, nitislu-šao, samo mislio o njoj — kad æe doæi i što æe mi reæi, kako æe mepogledati. Naravno! Da sam ga vidio, i ja ne bih mogao pogoditida je to on jer dptad nisam znao kako izgleda. Ipak, palo bi mi uoèi makar što, 6io bih sjedio tamo do kasno u noæ, kao uvijek,i odazvao se Ficulinu da idem u potjeru. Zalazio sam èesto »Zlat-nora volu« ne bih li èuo što ljudi govore o Varnici. Dolazili su iDonjograðani onamo pa, kad se ljudi ponapiju, razveže im se je-zik i može se koješta èuti. Ali tog sam dana otišao tamo s njom.Otišao da šetam, a Varnica mi je prolazio ispred nosa! Puška gaubila!— Dakle, djevojka je kriva! —- Ne, gospodine Zorislave, kriv sam ja! Sišao sa svojeg pu-ta, zagledavši se u njezine oèi — i promašio. Ne, neæu vise da go-vorim o njoj. Ni da mislim. Izbiti je iz srca, iz glave, to je uvjet za moju zadaæu. Sada æu se svom svojom dušom i svakom mišlju baciti u borbu. 0 djevojci vise ni rijeèi! 11*

163

Provizor je šutio, slušajuæi njegovu samooptužbu i odluke, a Dragomir se sve vise zadubljivao u sve ono što je èuo i sravnji-vao to s posjetom tobožnjeg carskog savjetnika u zapovjednikc-voj palaèi. Onda se ponovno obrati Zorislavu: — Kako ga samo nisu prepoznali? Ta recite mi kako izgledau toj svojoj slici savjetnika! — Vidio sam ga kad je odložio haljetak i prsluk, èak i vla-sulju. Ipak, èini mi se, sasvim je dobro izgledao u toj odori. IWeber se èudio kako ga nisu prepoznali, ali tvrdi da dobro izgleda u dvorskoj odori. — Èuo sam da je imao povezane ruke jer da se borio s raz-bojnikom. I to je neka prijevara?— Bojao se da æe ga izdati ruke i zato ih je valjda povezao.Na njegova pitanja Zorislav je vjerno opisao kako izgledaVarnica. Dragomir je odmah opazio da sasvim nalikuje na onu ženu koju je otišao da pogleda sa svojim drugom u fratarskoj odori. I sjetio se svega što je pripovijedao Ficulin.

— Taj pandur uhvatio je njegovu majku kojoj je razbojniktako slièan, Njezina smrt je oèito njegov zloèin. Razmišljajuæi, hvata on sve niti izmeðu tvrðave i onoga što je èuo od Zorislava Moroviæa pa onda ponovno ispituje. — Još æu vam nešto kazati, gospodine — veli mu Zorislav.— Poznato vam je da se danas slavi u Valpovu imendan i roðen-dan gospodice Hele! Valjda ste o njoj èuli? — I èuo sam i upoznao je kad smo èekali Varnicu u bliziniValpova.— Varnica ide danas na tu sveèanost. Ova vijest trgne Dragomira. Kao da æe ovog èasa poletjeti iz kolibe.— Ide onamo? Znate H sigurno?— Jest, posve sigurno.— Zar vam je o torn sam govorio? — Osluškivao sam kad je u kolibi raspravljao sa svojim raz-bojnicima. — On ide danas na sveèanost u Valpovo? Toj drskosti nemaravne. To je da poludiš! Kako ide? Sa èetom da opkoli dvorac?— Ide kao carski savjetnik. — O, što se sve dogaða oko mene, a ja se ne mièem! Zaslu-žio sam da me vitez Hrabren izbièuje! Smjesta pohiti u izbu i stade vuæi odanle neke erne halje. Pri torn traži od Zorislava da mu ponovi svaku rijeè koju je èuo od Varnice dok je osluškivao pred kolibom. — Naredio mi je da doznam koju od valpovaèkih ljepoticaposjeæuje vitez Hrabren. — Gle, gle! I to ga zanima. Vidite, nesto smjera. A zapravovitez tamo i ne zalazi,— Ali on tvrdi da je tako. Zar nije?164

I

— Ne, on nije bio tamo. Moj drug i ja bili smo tamo tri puta,ali iz sasvim drugih razloga nego da udvaramo ljepoticama. — Kako je on doznao da je netko bio. Kako vidite, ipak zna,a'ko i ne toèno. — Možda je to razglasila družina u dvorcu. Èim se pojavekakvi mladi ljudi, odmah se sumnja da su posjeti namijenjenidjevojkama. A, eto, reæi æu vam. Jednog su mi dana javili mojimomci da su razbojnici iz Bijelog Brda otišli prema Valpovu.Smjesta sam pošao tamo sa svojim momcima preko poljana da ihtamo doèekam ili barem potjeram. Tako sam sa svojim drugomdospio u valpovaèki dvorac. I družina je oèito jednog od nas pro-zvala vitezom Hrabrenom. — Varnica je rekao da ima u Retfali, meðu slugama, svojejatake. Vjerojatna ih ima i u Valpovu. Samo je èudno zašto jenaredio meni da ispitam kada Hrabren dolazi kojoj djevojci ikako on izgleda. Zašto pita, ako ima u dvorcu ortaka? — Tko bi njemu mogao nakraj? Ali sada je to manje važno.Okolnost da se usuðuje onamo dokazuje da je potpuno siguran.I Kegleviæa je zaveo. A mene èestito povukao za uši! Sve što je èuo, duboko potrese Dragomira. Zadubio se u mi-sli: »Zašto je Varnica tako naglo ostavio tvrðavu, a onda odluèio otiæi u Valpovo? Mogao je to uèiniti i za boravka kod Kegleviæa. Bit æe da ga je nešto potjeralo prije reda. A opet je zapovjedniku rekao da æe se vratiti.«Ogleda se na Zorislava s vrlo ozbiljnim izražajem: — Sad æu vas nešto upitati, ali, molim vas, odgovorite mitoèno. Radi se o vama. Ni èasa ne želim ugroziti ni vas ni dje-

vojku koja bi mogla biti žrtva Varnièine osvete... — Pitajte, gospodine. Dobro æu promisliti kad ste me upozo-rili.Položio je ruku na Zorislavovo rame i zapitao: — Vama lièno Varnica nije spomenuo ni jednu rijeè o svompolasku u Valpqvo? — Ne, ni rijeèi. Štaviše, ostavili su me pred kolibom dok suraspravljali o tome. Sve sam èuo prisluškujuæi.— Onda on dobro zna da vama nije ništa poznato?— Zašto to spominjete?— Zato što i ja kanim iæi u Valpovo.— Vi? U koju svrhu?-— Da se poklonim »njegovoj ekscelenciji«! — Ne zaboravite — mogli biste ugroziti sve one koji æe bitina toj sveèanosti... — Ne bojte se! Ne kanim uèiniti ništa ludo, nepromišljeno.Koliko sam vremena izgubio! Kegleviæ nije u tvrðavi. Veæ se dav-no odvezao u Valpovo. Vidio sam ga. Ni u kom sluèaju ne bihuspio sakupiti toliko vojnika da opkolim dvor i èuvam ukuæane. — 165

— Dok vi uzmognete s momcima onamo, veæ bi Varnica sasvojim plijenom davno ostavio dvorac. — Nagaðate sasvim ispravno. Sve bi bilo tako. Ipak, idem,moram otiæi! Sjest æu na hitrog konja i stiæi ako krenem odmah. — Dopustite da vam kažem još nešto. Varnica ima uza seneko pismo u kojem je spomenuto ime gospoðice Hele, kako je toproèitao onaj kapetan koji je bio s njime. I Zorislav mu ispripovjedi što je Varnica govorio o njemu i o Heli. — Imam ga. S tim pismom on odlazi onamo, ali zbog togane stavlja glavu na kocku. Zacijelo æe robiti.— Samo kako? U carskoj odori? — Razbojnike ne može povesti sa sobom jer onda ne bi do-lazio kao carski savjetnik. Dakle, smislio je nešto drugo. Vidjetæu što.— Hoæete li sami otiæi? — Ne. Povest æu sa sobom svojega druga i ovu petoricu mo-maka koje æu preobuæi u lakajska odijela da izgledaju kao našapratnja. Nastupit æemo poput velikaša.— Valjda nemate sve to veæ spremno? — èudi se Zorislav. — Svašta mi imamo, moj prijatelju. Borba koju vodimo èestoiziskuje neobiènu garderobu. — Cuo sam da vitez jaše ravnicom kao neki vilenjak, a okonjega lepršaju krila. — I vatra, moj gospodine! Sad ste naš suborac i vidjet æetekoješta! Evo, dovršio sam svoju fratarsku toaletu. Sad brzo daodjenem vas.Drugu crnu halju navlaèi na Zorislava.— A kamo me vodite u toj halji?— U tvrðavu, u franjevaèki samostan. Ondje me èeka i drug.— A možda i vitez? — Možda. Samo vas molim — ne budite danas odviše znati-željni jer mi se žuri. — Slijedim vaše želje. Samo, želio sam još danas otiæi u Ret-falu. — Neæete tamo naæi nikoga. Svi su otišli u Valpovo na sveèa-nost. — Znam, bez njih ne može biti. Posrijedi je nešto drugo.Imam u svojoj škrinji nakita što mi je ostao od moje majke, a

imam i nešto dukata. Moram što prije vratiti 500 dukata onojkoja me je iskupila. — Nemate se zbog èega stidjeti, dragi moj saveznièe. Ni je-dnog èasa. Ona koja je za vas žrtvovala ove dukate, uèinila je tood srca. Ali neæu da u to diram. Vi joj svakako morate vratiti, samo ne danas. Vaša rana nije baš tako laka. U samostanu naæi æeteokrepe, a èasni oci njegovat æe vas vrlo brižljivo. Ostanite svakako danas i sutra mojim gostom.166

Šutke je pristao i izašao s Dragomirom. Ovaj zatvori kolibu kljuèem. Obojica su pohitali prema Vodenim vratima i unišli u tvr-ðavu.SVECANOST U VALPOVU Od rana jutra sva je posluga u dvorcu baruna Prandaua bila u živom pokretu. Vrata se otvarala i zatvarala, služavke i sluge hitali su gore-dolje stepenicama. Sve je u zamahu da se izvrše još posljednje pripreme za primanje brojnih gostiju. A veæ rano pri-je podne prispjeli su najbliži roðaci i prijatelji. Porazdijelili su ih u pojedine sobe duž oba krila dvorca, a u proèelju su saloni s obje strane velike dvorane bili ureðeni, naèièkani srebrnim i zlat-nim uresima, slikama, stolicama od brokata, spremni da prime odliène goste. U podne sastala se u maloj dvorani domaæa obitelj sa znan-cima i roðacima. Meðu njima su i vlastelini iz Retfale. Jede se brzo i uzbuðeno. Djevojke pogledavaju s tanjura na srebrni sat na stalku èije ih kazalo od èasa do èasa sve više požuruje. Naposlje-tku dignu se od stola.Požurile su u sobe za odijevanje. Magda se, kao i uvijek, odijeva zajedno s Helom. Obje su djevojke sjele k toaletnim stoliæima, svaka zasebno. Magda je èe-kala dok Krasanka uredi Helu. Uzela je èešljati njezinu lijepu plavu kosu, skladno stvarala koketne kovrèice iznad njezinog èela i savijala duguljaste pramo-ve ispod uha, produljivši ih sve do ramena. Hela nije nikako za-dovoljna, neprestano je ispravlja, prigovara, grdi. U svakoj rije-èi razabire se mržnja prema djevojèinoj ljepoti. AH Krasanka šu-ti i strpljivo sve podnosi. Onda donese nakit za kosu, vrat i ruke i kiti gospodaricu sa strpljivošæu koju Magda ne može shvatiti. A ne može shvatiti ni mržnju svoje roðakinje prema mladoj ljepo-tici koja u svojoj jednostavnoj haljini natkriljuje i Helu i Magdu!— Obuci mi cipele! — zapovjedi Hela Krasanki. Tek se sada djevojka prene i porumeni do èela. Obuze je os-jeæaj dubokog poniženja. Cas oklijeva, ali ipak dohvati ružièaste, svilene izrezane cipelice, ukrašene draguljima. Lijepa se plavuša okosi žestoko na Krasanku: — Sto je? Valjda se gospoðici neæe da obuva svoju gospodaricu? To si je ti, Magdo, tako razmazila u tvrðavi! Sve bih rekla: iz-mudrila si onu tobožnju bolest samo zato da ostane kod tebe. Ništajoj nije bilo.— To je bolje za nas jer smo mogle i mi od nje dobiti bolest.167

Dotle se Krasanka sabrala i sagnula da obuje Heline noge. Otkako je provela nekoliko sati s Dragomirom kod »Zlatnog vo-la« i poslije, šetajuæi ulicama tvrðave, nije joj ništa teško kao pri-je. Niti joj je tužno, niti prigovara svojoj sudbini. U duši nosi uvje-renje da ima netko na torn svijetu tko misli na nju, pa makar sa-mo koji èas u danu. A kad bi pala noæ, zagledava se Krasanka u ne-bo, tražeæi u zvijezdama poruku za kojom èezne njezino mlado sr-ce. Magda ne može odgonetnuti tajnu njezine podatnosti i strplji-vosti i, šuteæi, promatra kako Krasanka odijeva njezinu sestriènu. Kad je Hela obula svoje svilene cipelice, donese joj Krasanka ši-roku bijelu suknju u koju su ušiveni obruèi. Naškrobljena suk-nja raširi se oko Helinih bedara sve do poda. Zatim na ovo obu-èe suknju od laganog ružièastog tila što je poredan u stotinama na-bora, a po njemu vise modre vrpce i vjenèiæi od modra cvijeæa. Volani su na rubovima podšiveni svilenim bijelim èipkama. I kad Hela

korakne, sva se podsuknja zanjiše, a vrpce, vjenèiæi i èip-ke zalepršaju poput leptira. Zatim je obukla struk, èvrsto stisnut oko tananog tijela, uk-rašen modrim vrpcama i bijelim èipkama. Oko vrata, iznad izres-ka haljine ukrašene draguljima, svezala je crnu baršunastu vr-pcu s privjeskom od zlata i smaragda. Plava kosa koketno je ure-šena ružièastomodrom vrpcom i pribadaèom koja blista poput zvijezde. Ruke je okitila narukvicama i još oprašila i narumenila lice, a onda stala pred veliko zrcalo. Ogledava se dugo i pozorno. Za-dovoljna je svojom ljepotom. — No, a što ti? Magdo! Vrijeme je da i ti zapoèneš svojutoaletu. Krasanka odmah priskoèi Magdi da je najprije poèešlja. Hela pogleda svoju sestriènu:— Nisi ništa èula o provizoru Moroviæu?— Ne, još ništa. Ne znam što je s njim.— Bila bi šteta za njega, je li?— Naravno, bila bi šteta. — Baš je lijep. I otmjen je, i naobražen. To mu se mora pri-znati. Pristaje u najotmjenije društvo. Tvoj ga otac jako voli.I mnogo ga poziva. Sve vise postaje Magdi neprijatno ovo Helino hvaljenje Zori-slava Moroviæa. Ne razumije kamo nišani, ali se mora prikazati ravnodušna. A Hela oèito želi da razbije tu njezinu ravnodušnost pa nastavlja: — Da, sve je u njega odlièno, samo je nevjerojatno siroma-šan. AH, ništa zato! Bogata ženidba dignut æe ga do ugleda kojije uživala njegova obitelj kad su još u davnini posjedovali dvo-rac. Magda je u torn èasu poèela tumaèiti Krasanki kako da joj uredi pramenove, samo da ne mora odgovarati Heli. Ali ova se ne da smesti.168

— Misliš li, možda, da ne može dobiti bogatu ženu koja mumože pribaviti i naslov?— Zašto ne bi mogao? To je vrlo vjerojatno. — I vise nego vjerojatno. Znam jednu ljepoticu koja mu jevrlo sklona — a i on se ne skanjiva ...— Ti, Helo, znaš sve. Pa reci onda tko je ta ljepotica.— Za ovaj put dosta sam ti rekla. — I previse. Napokon, to je njegova stvar, niti tvoja, nitimoja.— Moja svakako vise nego tvoja.— A zašto bi bilo tako?— Ja sam posrednica toj dami — nastavlja je bockati Hela.— Vrlo pouzdana posrednica.— Magdo, valjda te ne uzbuðujem ovim razgovorom?— A zašto bi me uzbuðivala?Magda skrene pogled od zrcala k Heli, a ova naglasi: — Ti si se za njega tako silno zanimala one veèeri kad jepao u moèvaru ... — Takva sam. Ti si onda, kad je tvoj psiæ pao u jezero, go-tovo pomahnitala, a ovdje je stradao èovjek i aokopao se raz-bojnièkog zatoèenja. Ipak je èovjek nešto vise od psiæa.— Naroèito ako je taj èovjek Zorislav Moroviæ! Krasanka opazi da je Magdu spopao bijes jer je naglo trgnula glavom i ustala. — Ne znam, Helo, što je s toborn u posljednje vrijeme. Èan-grizava si. Voliš peckati, bez razloga grdiš i ljutiš se, a sad si veæi na meni poèela iskaljivati svoju zlovolju.— Ja zlovolju? Baš obratno — u meni sve igra od radosti. — Ah, dopusti i meni malo radosti, pa ne zabadaj u mojudobru volju. Valjda me nisi pozvala zato da me uèiniš nišanom

svojih zlobnih primjedbi. Sad se Hela nasmijala, okrenula oko sebe da je haljinica od tila sva zalepršala i zaigrala. I opet je ljubazna kao da nije ništa bilo i smije se: — Baš mi je uspjelo da te naljutim. A to me silno radujelDanas bih razljutila cijeli svijet...— Baš krasno raspoloženje! — Uistinu, baš zato što sam tako dobro raspoložena. Danasnekoga oèekujem ... — Vidiš, ovo je mnogo pametniji razgovor. Dakle, oèekuješonog stanovitog? — Da, baš onog stanovitog. Ne onoga kojega mi je tetka od-redila — njega sam veæ izbrisala, a to æu uèiniti danas javno predsvima. — Dakle, to je onaj .drugi o kojem si veæ govorila one ve-èeri u Retfali? — Da, njega èekam — veli ona, naglašavajuæi to pustopašno, s prizvukom neke zluradosti.169

— hoæe li doæi? — pita Magda i zatakne u svoju crnu ko-su vjenèiæ od žutog jaglaca.— Doæi æe sigurno ako bude Slobodan. — Slobodan? Valjda nije u tamnici zapovjednika tvrðave? —pita Magda šaljivo.Hela prihvati taj šaljivi ton i odgovara: — Ne, tamo nije, a ipak možda nije Slobodan. Ako uzmognedoæi, onda æe sigurno biti ovdje.— Pozvala si ga?— Svakako da sam ga pozvala. Zove ga Ijubav prema meni.— To je, svakako, najsigurnija pozivnica ... — Da, najsigurnija i pouzdajem se u nju. Ona æe ga i dovesti.Samo, rekoh, ako æe mu biti moguæe stiæi. A doðe li, onda æu vassve iznenaditi... — Cime? — upita Magda i oblaèi škrobljenu suknju s obru-èem, a Krasanka joj oprezno i brižno pomaže.— Cime? Iznenadit æu vas — zarukama ...— Ah, dakle, veæ te je isprosio?! — Kako si nestrpljiva! Ja sam strpljiva. Nisam ga joŠ ovlas-tila, ali danas æe primiti znak moje sklonosti i usuditi se izreæiprošnju. Ako ništa drugo, a ono mi mora barem zahvaliti na mo-joj sklonosti. A tada je s moje strane potreban samo jedan malipogled i uzdah — možda i koja rijeè da ga ohrabrim, indirektnomu pokažem kako ne treba da dugo oklijeva ... — Oklijevao je, dakle? A zašto? Molim te, Helo, tebe gledatii oklijevati? — bocka je Magda.— Možda sam za njega odviše bogata i ugledna.— To je, naravno, vrlo važno za èovjeka koji je ponosan. — I te kako ponosan! No, ja sam mu veæ dala znak da nje-gov ponos uvažavam, ali oèekujem da ga skine i ostavi u pred-soblju. Polagano se otvaraju vrata. Magdina majka veæ ulazi sasvim odjevena. Teška crna svila spušta se u dubokim teškim nabori-ma u povlaku. Nfšto ugojeno, ali strojno tijelo sapeo je crni struk. Oko širokog izreza spuštaju se teške srebrne èipke. Glavu je uresila dijademom od dragulja s kojega padaju nizovi bisera.— Krasanko, požuri, veæ stižu prvi gosti. Svršila je posao i odmah pohitila u prizemlje gdje je èeka po-sao da èisti ogrtaèe i sprema pokrivala s koèija kojim gosti dola-ze u dvorac. Ulazi u veliku sobu èija se vrata otvaraju u široki pro-stor glavnog ulaza u dvorac. Svakog èasa drvenim podom zaštropoæu velika sjajna kola, natkrivena sa širokim prozorima. Lakaj priskoèi, otvara, a lijepe gospoðe izlaze, praæene

svojim kavalirima, skidaju kapišone s jepo oèešljanih glava, oslobaðaju se ogrtaèa kojima su pokrile sveèane haljine. Kavaliri ih dodavaju lakaju, a onda vode dame na lijevo stubište. Koèija krene dalje u dvorište, a sluga u sveèanoj170

k

Iivreji, natrpan mirisavim kaputima, ulazi u veliku prostranu so bu i položi ih na dug hrastov stol. Krasanka uzima komad po komad, oèisti prašinu pa ih onda brižno sprema, vješajuæi jedan ogrtaè kraj drugoga. Kad god do nje dopre štropot koèije, otvaraju se vrata sobe i pojavljuju se dva-tri lakaja da pohite u pomoæ gospodi i gospo-ðama. A djevojka bi se privukla k vratima i skriveno zirkala u nove goste. Radoznalim pogledom i izoštrenim prosuðivanjem znala bi odmah ocijeniti da li su novi gosti ljudi ukusa ili nametljivi u pokazivanju svoje raskoši i dragulja- A zanimaju Krasanku i ha-ljine od svile, brokata, baršuna i lagane nježne haljine mladih djevojaka od muselina. Promatra dragulje što bi bljesnuli èim dame skinu s glave kapišone, a ogrtaèe s ramena. Prepoznaje pojedine odliènike iz daleke i bliže okolice, gospoðe i gospodu. Promatra ih, ne samo iz puke radoznalosti. Htjela bi vidjeti kome se to nada Hela. Da li bi uistinu mogao doæi Zorislav Moroviæ koje-ga je grof èesto vodio sa sobom u Valpovo pa i u druga društva. Zato se nimalo ne ljuti što su joj odredili da èisti i ureðuje garderobu uzvanika. Ni jedna koèija nije mogla proæi ispod valovitog svoda, a da ne bi Krasanka vidjela tko je izašao iz nje.Oko pet sati poslije podne veæ su koèije rjeðe stizale, a ipak |djevojka nije opazila Zorislava Moroviæa niti kakvog drugog ka- jvalira kojeg ne bi poznavala ili bi joj se prièinilo da bi mogao \biti odabranik lijepe Hele. Neko je vrijeme bilo sve mirno. Vani, jjpod širokim ulazom u dvorac, stoje tri lakaja i èavrljaju. Nema vise nikoga. Oèito su svi gosti na okupu. Vrata garderobe napola su otvorena i Krasanka uzalud èeka na nove goste. Onda joj se prièini da su se lakaji nešto uzvrpoljili i pogledali prema vratima što vode u perivoj. Do nje dopre štropot koèije. Razabere da opet netko dolazi. Plavokosi lakaj s nešto tamnijim zaliscima, koji je slovio kao prvi meðu njima, dade znak dvoji-ci svojih drugova da se odmaknu na drugu stranu. Oèito, dakle, sam želi primiti nove goste. Radoznalo zirne Krasanka iza vrata. Koèija ulazi buènim štropotom. Uz koèijaša sjedi èvrst, nešto ugojeni lakaj i smjesta silazi. Domaæin otvori vrata. Izlazi viso-ka, èvrsta, muškaraèka pojava. Lakaj se duboko nakloni i svlaèi mu gornji haljetak sa širokom pelerinom. Zapanjeno gleda Krasanka tamnozeleni dugi haljetak sa krili-ma. Citavo poprsje bogato je vezano zlatom, a rukavi gotovo do pola. Oko vrata svilene èipke. Pomno uèešljana bijela vlasulja pokriva jaku glavu. Lice je naprašeno, s crnim madežom kraj us-ta. Duboke mraène oèi i jaki, nešto zavinuti nos. Gost sav blista od zlata. Krasanka promatra divno vezane rukave i oko joj zapne o nešto bijelo. Iznenaðena, opazi da su ruke odliènom gostu po-vezane kao da su ranjene.171

f

Pogleda mu pozorno u lice ne bi li u njemu našla odgonetku izranjenih ruku. Gospodin se okrenuo prema lakaju i Krasanka mu gleda ravno u obraze. Trgnula se. Gdje je vidjela takvo lice, ili barem slièno? To duguljasto oštro oblièje s nosom kao u ptièu-rine? Nema kad o torn misliti. Gospodin je naredio jednom lakaju neka javi gore da je stigla njegova ekscelencija carski savjetnik barun Weber. »Dakle, to je on! — pomisli Krasanka i stane ga promatrati još pozornije. To je, dakle, taj carski savjetnik o kome su toliko pripovijedale Magda i njezina majka nakon soareje kod zapovje-dnika Kegleviæa.

Lakaj smjesta pojuri gore. Savjetnik se sada okrene ugojenom lakaju koji je došao s njim, nešto mu reèe, a onda pogleda do-maæeg, plavokosogs tamnim zaliscima. Oèito mu je nešto rekao jer mu se usne mièu. Krasanka je odviše daleko da bi mogla neš-to èuti. Morala se brzo udaljiti jer je ekscelencija krenula na lijeve stepenice. Lakaj je uzeo njegov haljetak, sagnuo se u koèiju i odanle dignuo neki kovèeg. Djevojka veæ stoji meðu ogrtaèima i ponovno ih redi, kad ula-ze sluge i nose kovèeg. Domaæi ga je metnuo pod stol, a savjetni-kov sluga samo kimnuo glavom. Krasanka uzme savjetnikov ogr-taè i stade ga èistiti, pomno i oprezno. Neobièno je zanima i taj ogrtaè i kovèeg i strani lakaj. Nisu se ni osvrnuli na nju, nego odmah otišli iz sobe. Malo zatim opazi djevojka da su se povukli na onu stranu prema perivoju. Iskoristi ovu zgodu i stade izda-leka promatrati kovèeg. Razabire da je izvanredno otmjen i fin, a na nalièju je zlatna carska kruna. Sjeti se Dragomira koji se toliko zanimao za carskog savjet-nika i sve je o njemu ispitivao. Htio je i govoriti s njim. Šteta da nije u Retfali — odanle bi mogla obavijestiti Dragomira. Samo kako? Tko zna gdje je? Tek sada opazi da je njegovo zanimanje za carskog savjetnika bilo sasvim neobièno, kao da je od toga zavisilo pola njegova života. Dok je govorila s njim u tvrðavi, nije na to svraæala pažnju. Odviše je bila zaokupljena sobom i drhta-jima svoje duše u njfegovoj blizini. Ali sad joj se vraæaju sjeæanja na pojedinosti. Poèinje sve vise razmišljati o tome. Opet joj sine pred oèima lice što ga je netom vidjela. Kako se ne može sjetiti komu je taj savjetnik slièan? Ali što dulje gleda u njegovu glavu, to vise iskaèe iz njega drugi lik, sasvim slièan. Malo ima ljudi koji tako izgledaju. Morala bi se sjetiti kome tako silno nalikuje. Sva je soba puna ogrtaèa. Vise jedan pored drugog, a vješali-ca ima deset redova. Sve ih ona obilazi, sreðuje i razmišlja èiji je koji ogrtaè. A tamo gore u dvorani svi se uskomešali. Olaštenim podom pobrzale svilene cipelice, zašuštjele teške svile, zalepršale suknje od tila, zakoracale noge kavalira u svijetlim svilenim èarapama, obuvene u erne izrezane cipele sa svijetlim kopèama.172

?r

?-X

Sav usplahiren i zarumenjen domaæin je najavio:— Dolazi visoki posjet! Dame i gospodo, njegova preuzviše-nost carski savjetnik barun Weber iskazuje mojoj kuæi naro-èitu cast. Svi su uzbuðeni. Takav posjet je znak najveæeg odlikovanja, on znaèi vezu sa dvorom, što je san svakog velikaša. Svatko Jcon-trolira svoju toaietu i zauzima stav kakav æe odgovarati cere-monijalnim pozdravima ioji su propisani za doèek dvoranina njezinog velièanstva. I Kegleviæ i barun kuæedomaæin pohitali su na stepenice da iskažu što veæu poèast visokom došljaku. Mlade dame pobrzale su iz dvorane i postavile se u dva reda da tako uèine špalir sjaju dvorske liènosti. Savjetnik se uspinje tek nekoliko stepenica i veæ su domaæi-ni stali pred njim, duboko se klanjajuæi. On im se ljubazno smi-ješi i pripovijeda: — Doživio sam opet strašne èasove. Posrednici razbojnika za-vukli su me u neku gustu šumu. U blizini je neka rijeka prekokoje smo morali èamcem. AH ostavimo to. Kad sam veæ saznaoda sam u blizini ovog dvorca, nisam se htio vraæati u tvrðavu,veæ sam odluèio ravno ovamo. Po carièinoj zapovijedi, nosim pismo dvorske gospoðe, moje uzvišene prijateljice, roðakinji go-spodara ovog dvorca. — Ah, ekscelencijo kako ste ljubazni — naglasi barun. —Preljubazni — vrlo sam poèašæen!

— Obeæao sam svojoj prijateljici gospoði grofici da æu pismoosobno predati mladoj kontesi. Kako je, gospodine grofe? — okre-ne se sada Kegleviæu. — Niste li se veæ pobojali da me onaj raz-bojnik ponovno zarobio? — Priznajem, strahovao sam za vašu ekscelenciju. A gdje jegospodin kapetan? Da ga nisu zadržali? — Bili bi ga zarobili, u to nema sumnje, ali je imao uza sepune ruke prstenjaH dosta novaca i sve im je smjesta ostavio.Tako sam ga poslao u grad da tamo smjesti mladog grofa, mojegslugu i tajnika. Tako su izmuèeni da sam im morao dopustitineka se odmaraju dva-tri dana. Meðutim/ kapetan æe se vratitida mi favi kako je smj'esti'o grofa.- vaša eksceiencija pocsLstit ce mo/ dvor i ostafi cfaflas ov-dje?— Vrlo bih rado prihvatio vaš poziv, gospodine barune p . ma\o \iemena? — mo\i gagleviæ. — Naravno, ostat æu barem jedan sat, ako ne i vise u vašem krugu. Upravo sam radoznao na vaše društvo. I onda je nastavio uspinjati se stependcama, promatrajuæi s jedne i s druge strane lijepe djevojke koje su se poklonile, a pri torn je svaka radoznalo žmirnula u sjajnu odoru odliènog dvora-nina, gledajuæi kao èudo èovjeka koji se svakog dana karta s nje-zinim velièanstvom. O torn se pripovijedalo veæ mnogo prije ne-go što je stigao. Pripovijedalo se i o njegovim ranjenim rukama koje su uvijek povezane i svatko je proklinjao razbojnika koji ih je lišio sreæe da im prijatelj carice i kraljice pruži ruku. Snažna pojava carskog savjetnika oprezno ulazi u veliku go-lemu dvoranu. Visoki prozori izmeðu debelih zidova osvjetljuju lijepe dame i njihove raskošne toalete. Gost se klanja, ljubazno smješka i njegov se pogled zaustavlja redom na svakoj dami. Svaka se osjeæa odlikovana tim pogledom. Svaka mu smiješak uzvraæa smiješkom. Nijedna ne sluti da »carski savjetnik« svo-jim ljubaznim pogledom istražuje dragulje u svilenim kosama i oko bijelih vratova i njihovu vrijednost. Kuæedomaæin mu predstavlja dame i gospodu. Naroèitu po-zornost pobuðuju tri domaæe gospoðice. Dvije kæeri baruna Pran-daua i lijepa plavokosa Hela, neæakinja kuæedomaæina. Promatra ih redom, izrièe nekoliko komplimenata i sve razmišlja: »Koja je od njih dragana mojega progonitelja? Je li plavojka, ili ova ga-rava, ili ova smeda? Valja mi upamtiti sve tri. Jedna od njih jest!« »Gospodin savjetnik« održi formalno smotru ljepotica. Vise ga zanimaju one od sve gospode i svih odliènika. Gospoda su go-tovo veæ ljubomorna. Po koji pogled mu zapne i o blistavi prsten na rukama kojeg baruna ili grofa, i »njegova preuzvišenost« od-mah se udostoji osloviti ga s nekoliko rijeèi i pitati ga, bilo o kakvoj nevažnoj stvari, da može bolje promatrati dragulj. I on se snalazi meðu torn gospodom — sasvim dobro. U svakom naðe nešto o èemu može govoriti dok u sebi ocjenjuje njegovo prs-tenje.Najzad »savjetnik« zamoli kuæedomaæina: — Prije svega, gospodine barune, moram izvršiti dužnost. Že-lio bih razgovarati s baronesom Helom ?— i to u èetiri oka. Znateda se radi o njezinoj udaji, a grofica, njezina tetka, naredila mije da s njom o tome govorim nasamu. I carica mi je dala po-ruku za baronesu. — Ekscelencijo, veoma sam vam zahvalan. Hela se nešto bu-ni protiv onoga kojega joj je odredila carica i njezina dvorska gospoda Helina tetka. Vaša æe rijeè djelovati, Hela je pustopašna,nešto je sebi utuvila u glavu!— Bilo bi mi drago, gospodine, kad biste mi rekli tko je taj.— Kad bih to znao! I ne slutim. — Èini mi se da sam nešto naèuo u osjeèkoj tvrðavi. U vašdvorac dolazi neki giasoviti vitez koji je stekao glas zato što pro-goni lupeža Varnicu.

174

— Ah, vidite, ekscelencijo, sad mi biva jasnije pred oèima.Mislim da se Hela negdje u lovu sastala s nepoznatim plemiæima.A bili su, mislim, i ovdje, u mojoj odsutnosti. — Vi, dakle, ne znate da ovamo zalazi neki nepoznati vitez?Kako li ga ono zovu? — Vitez Hrabren. Takvo su mu ime nadjenuli ljudi, a tkoje — zapravo, nisam nikad èuo.— Prema tome, ona æe to znati bolje.Barun se nasmiješi i žmirne: — Ekscelencijo, pogaðate! Ako smijem, odvest æu vas u saloni smjesta narediti Heli da vas slijedi. — Molim vas, a kad svršim ovu dužnost, onda možemo domile volje èavrljati. Samo se još danas želim vratiti u Osijek zbogcarièina štiæenika. Barun je prišapnuo svojoj kæeri da Hela smjesta krene za carskim savjetnikom u salon. Polagano prolazi odlièni gost odviše glatko olaštenim podom. Mjerio je svaki korak da èvrsto stupa i nièim ne odaje preveliku opreznost svojih nogu na tako skliskom tlu. A sam u sebi sa so-bom zbija šalu: »Vraški je opasno koraèati ovim smedim ledom — moj Varnica! Tako sklisko nije ni na Dravi usred zime!« Barun ga uvede u salon gdje je Hela veæ èekala i duboko se poklonila »njegovoj preuzvišenosti«. Kuæedomaæin odmah ostavi salon. Hela je stajala sama, nasu-prot »carskom savjetniku«. S potpunim poèitanjem gleda mu u oæi, dok je on oslovi. Nije sjeo jer se boji da neæe pogoditi kako bi se morao vladati prema dami. Tako je i ona ostala stajati, a u duši mu zamjerava što je tako ohol da joj ne nudi mjesto. Ipak je vrlo ljubazna. — Plemenita gospoðice, vaša tetka mi je predala pismo zavas. Najprije proèitajte, a onda æemo razgovarati. I pruži joj pismo što ga je našao meðu spisima savjetnika Webera. Hela je odmah prepoznala rukopis svoje tetke, a raza-brala i njezinu strogost u sadržaju. Stara je gospoða kori što se Hela najednom bunS protiv njezina izbora. Nareðuje joj neka strpljivo èeka — zaruènik æe stiæi kad se vrati iz Rusije, veæ za mjesec ill dva. Spoèitava joj da se oèito dala smotati od nekog mladiæa koji samo traži njezin imetak. Nije oèekivala od Hele da bi joj mogla protusloviti, kad se ona, tetka, tako brine za nju. Na koncu pisma ponovno joj stavlja na srce neka mirno èeka odre-ðenog zaruènika i neka joj po savjetniku Weberu pošalje poru-ku koja æe potpuno zadovoljiti caricu i nju. Proèitavši ove retke, Hela osjeti da bi morala biti veoma op-rezna. Taj savjetnik oèito je posian da istraži liènost njezina oda-branika. »Neæeš me uhvatiti, makar si dvorski savjetnik i diplomat« — odluèi ona u sebi. »Htjeli biste mi odstraniti njegaNeæete!«Polako smota pismo i ne veli ništa, Ali je »savjetnik« upita:175

— Što smijem isporuèiti grofioi?— Najprije neka mi dopusti ekscelencija da vas nešto upitam.On spremno dopusti, ali Hela upravi na njega pogled svojihlijepih oèiju: — Ekscelencijo, poznate li onoga kojeg mi je tetka odredilaza muža? Njemu se èini da bi ga morao poznati ako je na dvoru i od-govori:— Naravno da ga poznam. — Apeliram na vas kao na kavalira i molim vas recite, je limlad, lijep, ili je star. Možda èak ima kakvu manu? Drugo nemogu predmnijevati nego da baš nije poželjan kad se ne usu-ðuje doæi.

Ovo pitanje zateèe ga, ali se odmah izvuèe:— Grofica mi je odredila da o njemu ništa ne govorim. — Naravno. On ima neku tjelesnu manu. Eto, zbog toga, ekscelencijo, nemam povjerenja. Ne mogu nikako pristati dok ga nevidim. A sad bi bilo veæ i suvišno da dode.

— Prema tome, veæ ste se odluèili za drugog?I odmah se dosjeti lukavi èovjek i nadoveže:— Vjerujem da æe vam svaki drugi bolje pristajati...

— Hvala vam na priznanju. Tetka veli da je njezin odabra-nik pametan, ali djevojka, osim pameti, traži i mladost i pris-talost. — Sasvim se slažem s vama. Pokušat æu groficu sklonuti dapristane uz vašeg odabranika. On je sigurno mlad, lijep i bogat,a valjda i ugledan? — Previse je to kreposti za jednog èovjeka, ali da je mlad ilijep, u to nema sumnje. Ugled i bogatstvo mu, dakako, nedos-taju. — Tako? Moglo bi se tu pomoæi, naroèito do naslova i èasti.Visoka cast na dvoru, to je isto kao i bogatstvo.Nagli preokret znatno pojaèa njezine sumnje.— Ekscelencija mi govori iz dna duše.— A tko je taj sretnik koji je tako zaokupio vašu ljepotu? — Ne smijem ga prokazati jer još nije sve sasvim sigurno.Èovjek je ponosan i još šuti — možda baš zato da ne bi tkogodmislio kako ga mami moj imetak. — Možda bih pogodio tko je taj sretnik? — nasmiješio se»savjetnik«.— Ekscelencijo, neæete imati sreæe u pogaðanju. — Svuda se govori da k vama dolazi vitez Hrabren koji sesam na svoju ruku bacio u borbu protiv razbojnika Varnice. Jeli on taj? Licem joj se odrazi duboko èuðenje, tako duboko da se Var-nica sam iznenadio. — Vitez Hrabren? Da on dolazi k nama? To je fantazija. Sa-ma bih ga željela upoznati, ali se on' tvrdokorno krije.176

— Otkud onda Ijudi govore o tome? èuo sam pouzdano datajno dolazi ovamo u vaš dvorac, navodno sa svojim kapetanima. — Sa svojim kapetanima? — zapanji se ona i zamišljeno gle-da preda se.— Vama o tome ništa nije poznato? — Nešto mi pada na um. Upoznala sam jednom dva mladi-æa kad je Varnica htio napasti naš dvorac. Nakon toga bili suovdje tri do èetiri puta. Vrlo pristali Ijudi. Oni su se prikazali kaoneki posjednici iz gornje Slavonije koji tragaju za Varnicom.— Nisu vam rekli da pripadaju èeti viteza Hrabrena?— Ne, to nisu kazali. — Uvjeravam vas, samo vitez Hrabren usuðuje se iæi protivVarnice. To mi je rekao i grof Kegleviæ. Carica veæ zna o njemu.Baš zato je naredila da svakako istražim sve o njemu i da na-stojim potražiti viteza i u njezino ga ime pozvati u Beè. Bilo nje-ga, ili njegove kapetane. Èeka ga velika buduænost ako izvrši za-daæu koju je sam sebi nametnuo, a sada æe mu pomoæi i carica.Kako vi, plemenita gospoðice, poznate ove ljude, uèinit æetecarici veliku uslugu ako ih upoznate sa mnom. Sigurno su ovdje! — Ekscelencijo, nisu stigli, premda im je poznato kakva jedanas sveèanost. Tko je jednom uživao gostoljubivost ovog dvor-ca, dužan je doæi na èestitanje. Možda do veèeri još i stignu.

— Gospoðice, vi da drugujete s nekim mladim ljudima, a neznate tko su? Ne vjerujem vam. Sigurno ih krijete jer se jedanod njih ušuljao vama u srce ...Ona se ljupko nasmiješi i nakrivi glavu: — Teško meni kad bi se svatko tko mi udvara ušuljao u moje srce! Uvjeravam vas, ekscelencijo, ni jedan od njih nije mojodabranik. O njemu šutim i šutjet æu tako dugo dok se ne pogo-dim s tetkom. — Ako stignu, molim vas da mi obojicu odmah predstavite.Bit æu vam zahvalan do groba. Poruka koju nosim vitezu Hrab-renu od carice usreæit æe i njegove kapetane.— Udovoljit æujvašoj želji, ekscelencijo.— Ipak bih želio znati zašto oni dolaze k vama. — Istražuju okolicu dvorca jer su sigurni da æe jednog danaVarnica pokušati da nas opljaèka. A ovdje bi mu bilo lakše po-stiæi cilj jer smo daleko od Osijeka. Ako bismo poslali glasnikau tvrðavu, ne bi dospio ni na pola puta kad bismo mi veæ biliorobljeni. — Ipak je èudno da se sasvim strani Ijudi brinu za ovaj dvorac. Zato sumnjam da su to Ijudi viteza Hrabrena.— Možda se ne varate, ali meni su to zatajili. — Nije li koji od njih ostavio ovdje svoje srce? Možda je vi-dio koju ljepoticu u ovom dvorcu i zbog toga dolaze? Ako toniste vi, možda je koja druga?— Ekscelencijo, na to vam nikako ne bih mogla odgovoriti.— 12 Zagorka: Vitez slavonske ravnl

177

Pri torn je on promatra pronicavim pogledom. Ali se ona nije ni èasa smela, veæ mu se, naprotiv, prièinja nešto zamišlje-nom. Ipak, jasno mu je da od nje ne može doznati ono što ga tako zanima. A niti æe ovdje upoznati viteza Hrabrena, niti saznati je li u dvorcu ljepotica kojoj on udvara. »Hi me cura drži u škripcu, ili mi je zee preletio preko puta, a onda uvijek sreæa bježi! Zar su šuplje tikve u onom »Zlatnom volu« mlatile jezikom praznu slamu? Ipak, ona dvojica mirišu po vilenjaku!«Najzad se sam tješi: »E, pa dobro, moj provizor donijet æe vijesti — bilo kakve! Vidim, neæu dobiti u sake svojega neprijatelja — ali dragulje — ?svakako!«A tada æe glasno i vrlo ljubazno: — Plemenita gospoðice, ako vam što ustreba, zagovarat æuvas pred gospoðom tetkom pa i samom caricom. Obratite se samona mene. A bude li, dok sam ja još ovdje, stigao koji od onihmladih ljudi što se žrtvuju da oslobode svijet razbojnika, od-mah mi prišapnite. Carica želi sastaviti neku posebnu vojskuprotiv razbojnièkog haramije i svaki hrabri mladiæ može stupiti naèelo ove vojske i steæi na carskom dvoru i naslove i cast! Sve joj to ovako pripovijeda, misleæi u sebi: »Ako ima dra-gana, onda æe ga gurnuti naprijed da steèe èasti, a onda mogu uhvatiti i pravoga!« Razgovor je svršen. Kao domaæica, ona je pošla s njime da rastvori èipkaste zastore kako bi »njegova preuzvišenost« mogla lagodnije proæi u veliku dvoranu. Tamo su jedva doèekali da se »dvorski savjetnik« opet poja-vi. Svi su zavidno gledali Helu kojoj je on posvetio toliko pa-žnje. Grof Kegleviæ, kuæedomaæin i ostala gospoda okupila se oko »savjetnika«. Malo su razgovarali, kad najednom najavi prvi la-kaj da je stigao novi gost. Vrata se otvqre i ulazi pristao muškarac u kapetanskoj odo-ri. Svatko razabire da je silno uzbuden. Ide ravno prema »carskom savjetniku«. Kegleviæ se iznenadi. — Ah, gle, to je naš kapetan. Vi ste, gospodine, neobièno uz-

buðeni? Zar vam se nešto desilo?Kapetan se okrenuo da ga svi èuju i odgovori: — Neizmjerno žalim, zbunit æu društvo — ali bolje je to,nego da vas zaskoèe ... Sluteæi zlo, prilaze sve bliže k njemu i obasiplju ga pitanji-ma. I sam »savjetnik« je usplahiren i zabrinut i nuka kapetana neka razloži uzrok svog uzbuðenja. A ovaj jedva svladava uzbuden je i obrazlaže: — Po želji ekscelencije odveo sam mladog grofa u Osijek. Dabrže stigne, poslužio sam se najboljirn konjem, a uzeo sam i tri178

momka. Pola sata pred ovim dvorcem bace se na cestu dva lu-gara i zaustave nas. Bili su blijedi i jedva su govorili. Moji mom-ci su saznali što æe vas sve teško pogoditi... — Dalje — dalje — pripovijedajte, gospodine kapetane —nuka »carski savjetnik«. — Lugari su u šumi sreli oko èetrdeset razbojnika. Svi suna konjima i oboružani do grla.— Razbojnici!Ova rijeè prelazi od usta do usta i širi strah meðu gostima. — Da, tako su rekli. Razbojnici su lugare zaustavili i zapo-vjedili im neka oznaèe najkraèi put kroz šumu do valpovaèkogdvora.— Zar æe nas napasti? — preplašeno kliknu gospoðe. — Lugari su im oznaèili najduži put da bi mogli trkom sti-æi prije njih, ali razbojnici im oteše konje i tako su ostali usredšume. Onda su se sjetili i pohitali prema cesti, nadajuæi se da bimogli tamo sresti kakvu koèiju koja vozi goste u Valpovo. Takosu opazili i mene i moje momke i zaustavili nas. Lugari kažu daæe onim putem razbojnici trebati barem sat vremena dok stignu. Vijest o dolasku razbojnika Varnice pala je u dvoranu kao hladni mlaz vode. Svi se strèali, svi pitaju i svi traže zaštitu.— Što æemo sad? Kako da se branimo?»Savjetnik« izražava negodovanje: — Veoma se èudim vašem strahu, gospoðe i gospodo. U dvor-cu smo, valjda se razbojnici ne mogu popeti na prvi kat krozprozor, a vrata æemo zatvoriti. — Oh, ekscelencija ne zna kako oni navaljuju! — upada sadakapetan. — Oni se pojave i zaprijete paležom. Bio sam dva putaprisutan na posjedima dvojice vlastelina i svuda su zaprijetili daæe zapaliti dvor.— A što je bilo od te prijetnje? — što? Preuzvišeni gospodine, uistinu su poèeli paležom, aonda je domaæin odluèio da ih radije pusti uniæi da uzmu štohoæe. Tako su saèuvali dvorac i gospodarske zgrade. — I pustili razl^ojnike u kudu? — snebiva se od èuda »go-spodin savjetnik«, a kapetan tumaèi: — Drugo im nije preostalo. I ne samo da su razbojnike pustili u kuæu, nego su im još ponudili novae i svoje dragulje samoda im ništa ne razbiju i poštede život. A tada su otišli s bogatimplijenom. To se dogodilo u mojoj prisutnosti. — Strahota je to — živjeti u takvoj opasnosti! — zgraža se»carski savjetnik«. — No, sve æu to reæi carici. Uistinu, mora seèestito udariti na ove lupeže. Sad razumijem vaš strah! Gospoðe i gospoda zaboravili su na pies koji su tako teško išèekivali. Svatko govori samo o razbojnicima koji æe navaliti na dvorac i orobiti ga. »Savjetnik« podržava tu temu: — Razbojnici su zaista drski, ali ipak — moraju predmnije-vati da su ovdje i gospoda koja æe se braniti oružjem.

12*

179

4 — Oni baš dolaze na ovakve sveèanosti jer su svi uzvaniciurešeni draguljima. Tako im je siguran plijen — a gospoda sebrinu za dame. Ovako razjašnjava kuæedomaæin »carskom savjetniku« Var-nièin dolazak. I dok se svi okupljaju u skupine, raspravljaju i na-gaðaju, »carski savjetnik« razmišlja namrgoðena Iica. Zamalo se trgne, a gospoda ga okruže, uvjereni da mu je sinula neka velika misao. I saopæuje im:— Kako bi bilo da pokušamo razbojnike izigrati dosjetkom?Na te rijeèi svi se približe »savjetmku«, živo pitajuæi i èeka-juæi što æe predložiti. — Na taj naèin mogli bismo spasiti dobar dio vaših drago-cjenosti — veli on.— Recite, ekscelencijo, kako? Kako da to izvedemo? — Evo ovako: oni æe zatražiti — kako vi tvrdite — da ih pu-stimo u dvorac. — Tako su radili i u Retfali, ali onda je došao vitez Hrabreni potjerao ih. — Ako se danas to ne dogodi, moja gospodo i dame, — opetæe savjetnik — onda nam je jedini spas u tome da se povedenoza primjerom koji je naveo gospodin kapetan. — Da ih pustimo da nas okradu i još da im ponudimo našedragocjenosti? — rogobore dame i gospoda.— Nešto slièno — ali ipak ne sasvim tako. Znatiželjno èekaju svaku rijeè iz usta domišljatog »dvor-skog savjetnika«. — Sve dame i gospoda neka skinu najvredniji nakit i pre-daju gospodinu kapetanu.— Ali Varnica æe i njega pretražiti. — Da, ali prije toga neka se sve te dragocjenosti odnesu do-lje u moj kovèeg. Taj je bio sa mnom zaplijenjen kod razbojnika.Varnica zna dobro da me orobio do kože i da nemam ni jednogprstena. Kovèeg je ispraznio do dna, samo mi je ostavio odijeloda mogu pred gdspodina zapovjednika kako bih mu donio ot-kupninu za carièina ljubimca. Taj je kovèeg ostao dolje u garde-robi. Varnica ga neæe vidjeti ni tražiti, a da ga i vidi, ne bi po-segnuo za njim kad zna da u njemu nema što tražiti. Tako æe drago-gocjenosti ostati u mom kovèegu. I kad razbojnici odu — vi æeteih opet uzeti i sve je svršeno. — Ah, ekscelencijo — prigovori kapetan. — Varnica baš neæegledati lijepo kad opazi da nitko nema dragulja. Pogodit æe dasmo ih sakrili. — I ne mislim da odložimo sve dragocjenosti. Moje dame igospodo, ostavite samo sve ono što je manje vrijedno na sebi ilinadopunite kakvim bezvrijednim imitacijama ili što slièno. Timese okitite. Razbojnik æe misliti da je drago kamenje sve što blista.Isto tako neka kuæedomaæin donese najvrednije stvari koje su

XI

aw ?.

180

manje pa se mogu spremiti u kovèeg. I to æe se spasiti na taj na-èin. Barem tri èetvrtine blaga otet æete torn razbojniku. Nešto moramo žrtvovati.

— O — o — zadrhtale gospoðe. — Da ga pustimo gore?— Drukèije, kako i sami kažete, ne može.biti.— Ako ste sporazumni, onda valja prionuti na posao. Svi su prihvatili prijedlog koji æe im spasiti barem najvre-dnije dragulje, a »ekscelencija« predloži još i ovo: — Isto tako neka gospoda dragocjenostima prilože i veæe ko-lièine novca, ali svakako morate kod sebe ostaviti nešto da nepobudite sumnju. Carica æe se zgroziti kad sve dozna. »Njegova ekscelencija« ne smaže rijeèi da izrazi negodovanje zbog takvih nevjerojatnih prilika, a gospoda se sve vise uzbuðu-ju. Gospoðe, kao za okladu, skidaju svoje dragulje. Cak i s fri-zura skidaju dragocjenosti, s vrata biserne ogrlice, a s ruku teške umjetnièki izraðene zlatne narukvice. Svaka bi se htjela oslobodi-ti svega što je na njoj dragocjeno. Zamalo su opustošene lijepe glave i vratovi. A »njegova ekscelencija« zaprepašæuje se: — Plemenite gospoðe, nemojte skidati sve! Bit æe sumnjivo.Samo najskupocjenije stvari predajte kapetanu. Ali njima je sve skupocjeno. Ne mogu se odijeliti ni od jed-nog prstena, ni od jedne narukvice. Svaku bi htjele pohraniti kod gospodina kapetana. Uzeo je sa stola veliku srebrnu košaru i veæ je puna. Ali bijele ruke nimalo se ne žacaju ugurati svoje dragulje i u džepove gospodina kapetana. — Èekajte — dosjeti se kuæedomaæin i pruži mu svileni po-krivaè s jednog stola da u nj spremi zlato, drago kamenje i novae.Gospoda su novce spremila u burmutice, neki su opet predali svoje lisnice. Svežanj je gotov, a »njegova ekscelencija« odreðuje kapetanu: — Dobro to zamotajte da sluge ne opaze što je u torn svež-nju. Nikad èovjek ne zna nije li tko iz kuæe saveznik razbojnika. Sve povlaðuje ovoiri savjetu. Zamotali su dragocjenosti, dok kapetan veli: — Reæi æu slugama da mi je gospoða barunica poklonila ovajprekrasni pokrivaè na uspomenu.»Ekscelencija« opet priteèe u pomoæ savjetom: — Najbolje æe biti neka nitko ne opazi da ste nešto metnu-li u kovèeg. — Ne bojte se, ekscelencijo, toèno æu izvršiti vaš nadog. Niživa duša neæe biti prisutna. — A ja idem odrediti da se zatvore kuæna vrata — primijetikuæedomaæin. — Neka to uèini gospodin kapetan. On je vojnik i nitko seneæe usuditi da pita zašto se zatvaraju vrata po bijelom danu.181

Nije dobro objaviti družini da se spremaju razbojnici. Ako je istina da Varnica svuda ima svoje saveznike, onda biste ih upozo-rili, a to nam ne može koristiti. Svi se slažu a s tim prijedlogom »carskog savjetnika«. Kape-tan obeæava da æe sve urediti sam i ostavi goste sa »savjetnikom«.NADMUDRENI Meðu brokatnim ogrtaèima sjedi Krasanka. Zadubljena je u misli. Pošto su lakaji izašli iz garderobe u vežu, sjela je na pod-nožak i naslonila glavu na kapute. Zaželjela je da je nitko ne vidi i ne zbunjuje u mislima. Gosti su gore. Dakle, neæe doæi vise nitko i sad joj se lako baviti sa sobom. U ovoj tišini d komotnom mirovanju na podno-šku može sklopiti oèi i sanjariti. Ništa joj nije draže od èasova kad ovako, spuštenih vjeða, slijedi sebe i Dragomira u šetnji tvrðavom i ponovo sluša njegove rijeèi i upija njegov tamni, su-gestivni glas. Ona nedjelja popodne saèinjava sada svu biografiju njezina života. Sve što je bilo prije i što se sada dogaða oko nje samo su trenutaène epizode. Ono popodne ostalo joj je u duši kao naj-Ijepši èas èitave njezine mladosti. Oni èasovi njezina su svjet-lost od koje njezina duša dobiva toplinu, jedina su ljepota samot-ne djevojke, napuštene od svih. Od tih èasova živi i njima se po-

daje u snatrenju kad god od posla naðe malo mira. I sada se pre-pušta uspomeni na mladog èovjeka. Tiho romone odrazi njegova glasa kroz mladu sanjarsku dušu. I sama ne zna kako dugo sjedi ovako nepomièna, sakrivena izmeðu ogrtaèa. Pred njom je još nekoliko redova stalaka, pre-punih muških kaputa i pelerina. Sad je zagraðena. A vrijeme le-ti u sanjivom stenju dok joj pred oèima lebde proživljeni prizo-ri poput slika iz sna. K ušima joj se prikrada šapat i šuljanje neèijih stopa. To je budi iz snatrenja. Otvori oèi. Pred njom sami ogrtaèi, sve tamo do pola sobe. Otkud taj šapat što je prekinuo njezin užitak? Uminule su div-ne slike i zanijemili odjeci toplog muškog glasa. Sluh poprima neki štropot ... Netko se šulja tamo ispod posljednjeg reda stalaka za ogrtaèe. Nije li Hela poslala svoju sobaricu da je uhodi? Mnogo se puta desilo da ju je nadzirala po lakaju ili zlobnim ženama i ona je morala ispaštati zavist kojom njezinu ljepotu obasiplju žene iz ovog dvorca. Zacijelo je baronesa poslala nekoga ne bi li pro-našao kakav njezin propust da je tuže gospodarici. Zato odluèi182

r

ostati ovako pritajena da je ne naðu kako bez posla sjedi na pod-nošku naslonjena o svilene kapute. A kad uhoda ode, brzo æe us-tati i ponovno èistiti svu to odjeæu, samo da je nitko ne može tužakati. Nepomièno sjedi i èeka. Kao da su dvije osobe. Sluša. Jest. Dvojica su, a koraci odaju da su muški. Obuzima je tjeskoba. Valjda nisu lakaji zamijetili kamo se zavukla i kane izvesti kak-vu neslanu šalu? Razabire da su zatvorili vrata i sad govore poluglasno. Koraci su im sigurniji. — Reci ti meni, Gašo, kako to da veæ u tvrðavi naveliko pri-povijedaju o vitezu »vilenjaku« koji dolazi u ovaj dvorac, a ti otome ništa ne znaš? — Ako velim da ga nisam nikad vidio — onda je tako. Togovori služinèad, da su dolazila neka dvojica pristalih momaka— vele plemiæi, a to je bilo dok sam s barunom i barunicom bo-ravio u Beèu.— A poslije nisu dolazili?— Kad velim, onda nisu. Djevojka osjeæa da mora izdržati u torn položaju pritajena. Èim su spomenuli viteza, srce joj je brže zakucalo.— Sad na posao, Atanacko.— Cekaj, Gašo, možda æe ipak još netko doæi. — Svi su uzvanici ovdje. Neæe vise nitko doæi i sve možemospremiti. Krasanka je nepomièna. Razabire pouzdano glas barunova lakaja Gaše. Drugi glas ne pozna, ali joj se èini da bi to mogao biti sluga dvorskog savjetnika. Ta su dvojica, daleko od nje, u praznom dijelu sobe, i nastavljaju razgovor. Domaæi lakaj poluglasno pita:— Što mi je sada raditi? Požuri dok ne zovu gospodari.— Otvori kovèeg »carskog savjetnika«. »Zar kane zajednièki okrasti visokog gosta?« — èudi se Krasenka. Kad bi4o i uèinili, mora ostati nepomièna. Veæ je èu-la odviše, a da ne bi izazvala njihovu osvetu.Veæ zaèas sluša stranog slugu kako objašnjava:— Eto, vidiš li ove vreæice što smo ih donijeli u kovèegu?— Zar vatreno brašno? — Izmijesit æemo od njega crni kruh gospodi u dvorcu ako sepojavi opasnost...— A kamo da ih smjestim? — Evo, gle! Tu je risarija što si je poslao gospodaru. Tu

imaš, brate, oznaèeno, kamo valja staviti ove kresove da ih svedigne u zrak. Zaustavljajuæi dah, Krasanka sluša kako lagano šušti papir. Ona dvojica èas šute, a onda se opet javi Gašo:183

— Veæ vidim, dobro je to izmudrio. S jednog i drugog kraja,kad zapalimo barut, nitko ne može da ide u potjeru za vama akoneæe da izgubi glavu. Ali, èekaj, Atanacko, može tu da bude i beztoga krvavih glava. Gosti u dvorani mogu poletjeti u zrak. štomisliš — s dva kraja zapaliti takve plamene vragove! — Briga nas za druge! Glavno nam je da iza sebe ostavimolomaèu, a ti da se na njoj ne ispeèeš. Oni drugi neka kupe svojekosti. A sad èekaj — ako te zatekne sluga i pita kamo nosiš kov-èeg, što æeš? — Nema mene nitko ništa da pita. Prvi sam pouzdanik udvorcu. Baronesa Hela me od svih najviše voli. Napokon, zar ni-je lako reæi: ekscelencija æe ovdje noæiti, i evo, nosim kovèeg unjegovu sobu. Svi gosti æe spavati kod nas.— Barun ne zna da æemo mi brzo otiæi.— To je dobro. Dakle, idem. — Kad svršiš, donesi kovèeg hitro jer èekam kapetana Jeè-rnenicu.— Pogledaj je li tko u blizini. Opet se èuje otvaranje vrata, kratkotrajna tišina, onda ko-raci i poluglasni izvještaj:— Nigdje nikoga, otvoren ti je put.— A kako æu znati kad moram zapaliti barut? — Cim kapetan donese dragulje, onda se ti neprestano držiu blizini vreæica, tamo negdje na stubištu, i ako bi èuo da je is-paljen hitac, bilo gore u dvorani ili gdje drugdje, baci oganj ibježi!— Razumijem, ali zbog èega bi morao pasti hitac? — Kad bi netko otkrio da se u »savjetniku« krije Varnica ilida, nesreæom, netko providi kako to nije barun Weber." Dakle —uèini sve kako ti rekoh i ne boj se. — Zašto da se bojim? Gdje bi mogao tko mene uhvatiti? Lako je meni. Otvorena su mi sva vrata u ovom dvorcu. I nitkoživ ne bi posumnjao u mene. — Rekoh ti ja, Gašo, sto puta je lakše jatakovati nego raz-bojnikovati. Uz svoga gospodara uvijek nosim glavu na nišan, ati je možeš zagnjuriti u sigurno.— Sve je dobro što govoriš, ali kako æeš iznijeti dragulje? — Ne brini za to! Samo hajde, doskora bi veæ mogao siæikapetan s dragim kamenjem, a ne treba da smo tu na okopu.æekaj, otvorit æu ti vrata. — Ni tri kralja ne bi se mogla mjeriti s Varnièinom mudromglavom. U zakloništu èini se Krasanki da se pretvorila u led. Ukoèila se od onoga što je èula i od opasnosti koja joj prijeti ako se sada samo makne. Kad bi je zamijetili ovdje, poslali bi je u tren oka na drugi svijet s njihovom tajnorri. Nema odvažnosti ni disati, a kamoli što drugo uèiniti da sprijeèi razbojnike u njihovoj namjeri.184

f Ne osjeæa ni krv u žilama, ni srce u grudima, ni daha u plu-æima. Oblijeva je smrtni znoj. Strah od opasnosti upravlja njezi-nim sjetilima. Sve svoje sile dskorišæuje da zadrži potpunu nepo kretnost.

U torn položaju njen sluh stoji na straži i èeka što li æe sada biti tamo onkraj ogrtaèa. Razabire da je sluga »dvorskog savjetnika« ostao u sobi. Jasno èuje njegove korake. Ako je ovdje ot-krije, ne može izaæi živa. Proðe nekoliko èasaka. Èini joj se da su se vrata opet ot-vorila. Opet neki koraci i šapat. — Sreæa me služi poput pseta. Nitko me nije vidio. Spre-mio sam ih baš na pravo mjesto. Sunca im, prasnut æe kao og-njeni pakao. — Tako! Tako je pravo! Mi obojica smo izvršili svoje. A sadneka Varnica i Jeèmenica isto tako dobro obave svoj zadatak, idrago kamenje æe sjati oko nas poput zvjezdica oko mjeseca. Ane bi li ti otišao gore i vidio što tako dugo radi taj kapetan? — Ne smijem u dvoranu. Nije to kao u razbojnièkoj spiljigdje ideš i odeš kamo te volja. Ali možemo izaæi u vežu.— Ti idi, a ja i kovèeg èekamo dragulje. Otvore se vrata, netko izlazi. Kretanje i koraci upozoravaju Krasanku da je ovaj drugi ostao. Opet tišina. Djevojka osjeæa — hvata je ledena ruka smrtL Gotovo je blizu nesvjestici. Onaj èovjek tamo stade šetati gore--dolje kao da je nestrpljiv ili instinktivno osjeæa da je netko pri-sutan. Vrata se opet otvore. Dva-tri koraka, a onda neki èovjek za-povjedi:— Daj kovèeg, Atanacko.— Evo, tu je. Uh, ne mogu ga otvoriti.— Držiš ruke kao da su voštane. Pazi!— Evo, otvorio sam!— Tako, sad pripazi na vrata. Zima preleti Krasankinim tijelom. Premda joj je ostalo dobro u pameti mjesto gdje je objesila taj ogrtaè, dršæe od pomisli da bi je mogli otkriti. Tamo je sprijeda kratko vrijeme tišina, onda kletva, opet šuštanje i tihe primjedbe. — Tako, vidite. Sve nakite u ove divne Weberove džepove.Svojom sam rukom šio podstavu kaputa. Tko da ih tu otkrije?— Alaj to svjetluca — kao da smo zvijezde skinuli s neba. — Samo pazi da nešto ne ispadne kad se »savjetnik« budeoblaèio. — Ne bojte se, kapetane. Sašit æu ja èestito džepove s nekoliko šavova i ništa ne može ispasti, a Gašo vodi brigu da »gospo-dina savjetnika« na odlasku pažljivo obuku.185

— vidiš, a sad ovaj pokrivaè što mi je dala gospoðabarunica lijepo smotaj i inetni ga u kovèeg. Nešto malo škripanja, šuštanja, udaraca o kovèeg, a onda primjedba i tihi smijeh:— Zar æete zakljuèati kovèeg? — Da ga zakljuèam, moglo bi se posumnjati da je zlato po-kradeno ... Ostat æe ovako, tu je naprava, ona zatvara bez kljuèa.Predat æu kljuè barunici da izvadi dragocjenosti, ali tek na odlas-ku! Uh, zinut æe kad rastvore ovo carsko ždrijelo od kovèega, aunutra — brus ... Zovni Gašu, ali oprezno ... Opet škripanje vratima i novi koraci. Krasanka razabere da netko ulazi, a onda opet mladenaèki glas onoga kojega je Atanac-ko oslovio kapetanom.— Kad ja sada odem gore, ne treba proteæi mnogo vremena— jedva èetvrt sata — a ti, Gašo, daj glasniku znak neka dojurièestito zadihan i javi kako je vitez protjerao Varnicu od Valpovai goni ga èitavom vojskom svojih momaka. Razbojnici bježeglavom bez obzira, kud koji može — razumiješ li? — Sve sam veæ dobro nauèio tog novajliju u Varnièinoj služ-bi, vraški pamti. — Tako, sad znate sve. Hitim gore, a vas dvojica zatvorite

dobro vrata dvorca da mogu javiti kako sam zatvorio svojom ru-kom. Krv poleti Krasankinim žilama. Ovaj dogovor objašnjava joj da æe barem malo ostati sama. Tamo straga otvara se prozor u dvorište niskog prizemlja. Nekoliko èasaka sve su joj misli na torn prozoru, samo èeka da lupeži ostave garderobu.— Sto? Zar æe »savjetnikov« kaput ostati samo ovako ovdje?— pita na odlasku jedan glas, a drugi smjesta odgovara: — Nitko vise nema što tu tražiti, a djevojka je sve oèistila,dakle, nitko neæe doæi. Odgovaram za sve! Blagoslovila je u torn èasu glas domaæeg lakaja i bude joj lakše. Osjeæa nadu u sigurno spasenje iz ove smrtne stupice.— Sad zatvarajte vežu, a ja brzo hitam gore. Zazveckale su{ mamuze prema vratima i koraci nestali. Dvojica su još u sobi. Što èekaju? — Samo èas-dva dok se kapetan uspne stubama gore, jervama je lako, vi æete otiæi, ali ja æu ostati u dvorcu i nitko nesmije vidjeti da sam razgovarao ovdje s vašim kapetanom. Dršæe djevojka da nešto ne promijene u posljednji èas. Još je uvijek nad njom ledena ruka smrti. Netko izvana odrine vrata. Djevojka prepozna glas jednog drugog lakaja u dvorcu: — Gdje si, Gašo. Evo, dolaze dva gosta na konjima s prat-njom od pet momaka. — Tko bi to mogao biti? — èuje se Gašin glas. — Svi suuzvanici ovdje. — To su ona dva plemiæa što su dolazila da èekaju Varnicukad si ti, Gašo, bio u Beèu.186

— Daj da ih vidimo. Hoæete li i vi pogledati znamenite ljude? — Kako ne, evo me! — oglasi se strani lakaj. Odmah odreðu-je GaSin glas:— Cim oni siðu s konja, odmah, momci, zatvarajte vežu.— Zašto po bijelom danu? Valjda nije Varnica u blizini? — Gdje je lovac, tu može biti i lovina. A ova dvojica su oèi-ti lovci. U svojem Skloništu Krasanka zaustavi dah. èitavo njezino biæe pretvorilo se u sluh. Ceka da uhom zahvati sve što se doga-da onkraj stalka s ogrtaèima. Izvana dopire buèni štropot konjskih kopita. Osjeti — ovo je jedini èas da uskoèi na sigurno mjesto. Sve je u sobi tiho — a vani buka. Digne se, progura izmeðu ovješenih kaputa k prozo-ru, otvori ga i spusti se niz oniski zid u dvorište. Strah je trese, ali misao je budna. Potrèi prema nekim malim vratima i uspinje se uskim stepenicama za služinèad. Veæ je na prvom katu. Noge joj dršæu, ali je sad sigurna da je razbojnici vise ne mogu za-teæi. Tek što je stekla ovu sigurnost, osjeti da mora obavijestiti gospodara o svemu što je èula. Prva misao o tome pokrene je na-prijed. Potrèi hodnikom i stigne do stepenica koje vode do ši-rokog stubišta. Ovo vodi u proèelje dvorca gdje su u velikoj dvo-rani gosti. Sve joj trepti pred oèima, sve je goni da što prije oba-vijesti baruna.Kao slijepa baci se preko stepenica i tu se s nekim sudari. Preplašena, trgne se natrag. Istodobno zastrepi. Da nije, mo-žda, lakaj Gašo? Ali s oèiju joj pada magla. Stoji nasuprot dvo-jici muškaraca što se uspinju iz veže. I baš tamo gdje se stepe-nice prekidaju i zaokrecu gore, u veliku dvoranu, ona je gotovo naletjela na njih. Da, to su gostd — sjeti se ona — koji su, eto, došli i idu gore. Nenadani susret s djevojkom neobièno ih se dojmio. Ona digne glavu i pogleda u onaga što stoji pred njom.Što se tu dogaða? Pred njom mladi kavalir, vitak i visok. Od baršuna mu odi-jelo, tamnocrveno, izvezeno srebrom i zlatom. Lice naprašeno, a bijela vlasulja obrubljuje ponosnu glavu. Obrijan je. Ali oèi i plemenite crte pripadaju onome koji je s njom

sjedio u »Zlat-nom volu« i šetao tvrðavom Osijeka. Unatoè tome, sav je preo-bražen u torn odijelu, a i brk je obrijao. Krasanka prepoznaje Dragomire oèi, njegove crte lica i rumena usta iza kojih se po-javljuju bijeli zubi.Zastane zateèena od tog susreta. Ali, èini se, i on. Gleda je osupnuto. Digla je brzo nabor svoje kape što joj pa-da na lice i prebacila navrh glave. Ova mu kretnja veli: »To sam ja!« Iza njega stoji drugi muškarac, mnogo viši od njega, jaèi i187

stariji, s velikim oèima. Odijelo mu je tamnozeleno, naèièkano žutim i crvenim vrpcama, vezeno i skupocjeno. Zaustavi se i on, all je sabran i sagiblje se k drugu, šapæuæi:— Zuri se, veæ smo zakasnili! — Da — idemo — odgovara ovaj i hoæe da proðe mimo dje-vojke kao da je ne pozna. U drugim bi se prilikama ona povuklasa stotinu boli u duši, ali sad osjeæa da ga mora zaustaviti, da munosi neko veliko blago. Ova joj misao pruža odvažnost. Ne mislida li se pristoji ili ne, uhvati ga za ruku i šapæe: — Savjetnik je tu, ali to je Varnica! Dragulji su dolje u džepu savjetnikova kaputa.On se okrene starijem drugu: — Èujte, Stanislave, što veli gospoðica, to je važno! — na-glasi on kao da se isprièava što se zaustavio. — Dolje su mu saveznici, jataci — šapæe ona dalje i upozoiineka se povuku da ih ne bi tko vidio u razgovoru. — Tu ne možemo razgovarati, odvedite nas bilo kamo — re-èe sad onaj kojega je Dragomir nazvao Stanislavom. I ona poskoèi natrag na ono nekoliko stepenica što vode u prvi kat lijevog krila dvorca.Ogleda se, ali nema nigdje nikoga. Njih dvojica idu za Krasankom. Otvorila je neka vrata i poz-vala ih šapatom, a zatim ih opet pritvorila. Kad se uvjeri da nema nikoga u blizini, ona im saopæi šta je sve bilo dolje u gar-derobi i što je sve èula. Obojica bez prekidanja slušaju ubrzano drhtavo Krasankino pripovi j edan j e. — Lakaj Gašo njihov je jatak. Onaj drugi lakaj je Varnièinrazbojnik. Svi su dragulji pohranjeni u džepovima koje je samrazbojnik ušio u podstavu savjetnikova ogrtaèa.— Kako su uzeli dragulje? — To ne znam. Ali zamalo æe njihov saveznik javiti da jevitez Hrabren napao njihovu èetu u blizini Valpova i da goni dalje Varnicu i razbojnike.— A »savjetnik«? — On je gore i kad jave o vitezu Hrabrenu, onda æe siæi.Gašo æe mu odnijeti kaput, a kovèeg ostaje kao da je, tobože,tamo pohranjeno zlato i dragulji. Kljuè æe predati barunici.— Tu æemo ga uhvatiti! — klikne Dragomir. — Ne možete — upadne u rijeè Krasanka. — Gašo je podmet-nuo barut. Ako se pojavi kakva opasnost, zapalit æe ga i sve æepoletjeti u zrak.— Kamo je smjestio barut? — Ne znam. Samo je rekao da æe, èim prasne hitac, napravitiživi pakao gospodi u dvorcu. Sada dolazi glasnik da javi kako vitez Hrabren tjera razbojnike ...— Da ga uhvatimo?188

rf

— Dok nemamo saveznika ne možemo na njega. Èuješ li štoveli gospoðica: podmetnuli su barut — upozorava Stanislav. — Možete li vi, Krasanka, siæi dolje i nagovoriti tog lakaja?Pitajte ga makar što, ja æu iæi za vama da vidim koji je to. — Uèinit æu sve što želite. Mogli biste poæi sa mnom u garde-robu kao da ste zaboravili nešto u džepu svog ogrtaèa. Bit æutamo i pokazati varn savjetnikov ogrtaè. Hi, vi èuvajte vrata, aja æu izvaditi sve dragocjenosti iz savjetnikova ogrtaèa i staviti ihu — vaš. I tako, uzmite vi svoj na leða.Sve je to izgovorila u jednom dahu.— Vrlo dobro, gospoðice! — odobre Dragomir i Stanislav.Ona veæ iz košare za švelo uzima iglu i konca, neke sitnarijeod zlatnog i srebrnog veziva, nekoliko kuglica od olova za obruèe krinoline: — To æu metnuti u ispražnjene džepove, da razbojnik ne opa-zi da je nakit izvaðen. Brzo su se sporazumjeli. Dragomirov stariji drug ostat æe na stepenicama i èekati, a Dragomir ide dolje da upozna lakaja Ga-šu i spremi dragulje na sigurno mjesto.Hitro djevojka otvori vrata, a Dragomir joj šapne: — Ako ne oslovite lakaja, onda znam da nije pravi. Ali budi-te oprezni! Ni za kakva Varnicu ne bih doveo u opasnost vas!— Nema opasnosti gdje ste vi! Ona silazi hitrim koracima širokim stubištem u vežu. Tu stoje dva domaæa lakaja, ali Gaše nema. Sad veæ ide Dragomir. Ona proðe mimo lakaja i krene k vratima garderobe. Morao je opaziti da nijedan od dvojice nije onaj kojeg traže. Otvorivši vrata garderobe, ostala je èasak na vratima da vidi je li tko tamo. Opazi ugojenog »savjetnikova slugu« u crvenoj livreji kako sjedi sav rumen u lieu. Ona se okrene prema Drago-miru koji je veæ bio blizu, povuèe se u sobu i duboko se nakloni rijeèima:— Plemeniti gospodin želi? — Zaboravio sam svoju lisnicu u ogrtaèu. Da vidim samogdje su ga smjestili.Sad se ona okrene sluzi i veli mu strogo: — Iziði odavle! Gospodari su mi zabranili da ikoga pustimu garderobu. Izba je u dvorištu. Idi tamo, podvorit æe te jelom.Ovdje ne smiješ biti na smetnji. Lakaj se naklonio raskošno odjevenom plemiæu i ostavio sobu Krasanka polagano zatvori za njim vrata. — Doðite hitro i ne puštajte m'koga u sobu, odmah æu pro-naæi tajne džepove. Dok se ona uhvatila posla, on promatra Krasankine ruke kako su uhvatile dugi otmjeni ogrtaè s velikom naboranom pelerinom i traže po podstavi.— Evo šavova. Razbojnik je loš krojaè.189

Vidio je kako je zarinula ruku u sakriveni džep. Navjero jatnom brzinom uzima iz džepova Weberova kaputa dragocje-nosti i prekrcava ih u Dragomirove. Onda uzme pregršt teških zlatnih i srebrnih veziva i olovne kuglice i natrpa ih, umjesto dra-gocjenosti, u Varnièine tajne džepove. Zatim zabode iglu i s neko-liko šavova opet prošije rasparane šavove. Sve je to izvela u nekoliko trenutaka, u nekom drhtaju da ne bi ušao Gašo, a još vise od pogleda crnih mladiæevih oèiju što su sada uperene u nju, i samo u nju, i prate svaki pokret njezina stasitog tijela. Osjeæa taj pogled i ne uzvraæa ga. Ne može dignu-ti vjeðe. Njezine bijele ruke brzo su svršile posao. Onda ona uzme Dragomirov kaput: — Ogrnite ga, samo na leða. Pelerina se spušta duboko i po-kriva džepove, ipak, pridržite ih tako. Sad hitro uðite.— Ne smijete ostati ovdje sami.— Evo me, idem za vama da spremimo dragulje.

Prvi je izašao on, a zatim ona.Uspeo se uz stepenice, a ona je potrèala za njim. Visoka lijepa pojava Dragomirova druga stoji na sredini ste-penica i èeka. Stigavši do njega, Dragomir šapne:— Nigdje nema lakaja. — Znaèi, veæ spremno èeka znak da upali barut. Oprez, Dra-gomire, ne smijemo nikoga izvrgnuti opasnosti.— Evo, ide ona — a dragulji su u mojim džepovima.Veæ je Krasanka stigla za njima.— Zašto nema lakaja?

— Sumnjivo je to. Ni u dvorištu ga nisam vidjela. Akoje gore u predvorju, tada èeka znak. Ako Varnicu uhvatite — sveje svršeno! Toèno sam èula, a sad brzo dajte ogrtaè — dok senitko ne pojavi.— Idemo gore — predloži Stanislav. Ona uzme Dragomirov ogrtaè. Pri torn on njezinu ledenu ruku prinese k ustima. Uèinio je to strelimice i smjesta kre-ne dalje. Ostala je sva preseneæena tim cjelovom. Cini joj se utva-rom, predodžbom koju je u ovom èasu uzbuðenja sebi samo do-èarala, a nikako doživjela ... Onda se sjeti da mora brzo sakriti golemo blago i pohiti hod-nikom. Dragomir i Stanislav se uspinju gore. Na stepenicama nema nikoga. Ovo ih ponuka da se dogovore. Situacija im se èini vrlo opasna. Gdje je taj mnogo spominjani Varnièin saveznik? U ovom èasu smatraju ga opasnijim od Varnice. — èitavo smo blago spasili — šapæe Stanislav — i moramo seovog puta zadovoljiti time. Došli smo prekasno da dignemo haj-ku. Gosti i domaoini su izvrgnuti opasnosti. Dakle, ne zatrèavajse, Dragomire. — Ne bojte se, ne namjeravam se prenagliti, i njezin životmi je dragocjen. Ipak, kako bi bilo da pozovemo baruna i sve mu

ttkl-

190

saopæimo? On bi morao pozvati lakaja kao da ga treba, a mi æemo ga pograbiti da ne može ni pisnuti. Tako bi nam razbojnik mo-gao pasti u ruke. — U torn æemo uspjeti samo onda ako ne pobudimo nikakvupozornost. Dakle, pozovimo baruna iz dvorane. Ako je on spre-tan, moglo bi se nešto i uèiniti. Brzo se uspnu gore. U predvorju stoje dva lakaja. Dragomir naredi jednom od njih da pozove iz dvorane gospodina baruna. Meðu gostima u blizini ulaza stoji Hela i neprestano pazi na vrata. I zahvati pogledom lakaja. Odmah je zamijetila da ne-koga traži. Na njezino pitanje sluga joj saopæi:— Njegovu visost gospodina baruna traže dva kavalira.— Dva kavalira! Gle, novi gosti. — Zamolili su da bi gospodin barun odmah izišao. Znamtko su. Baronesa ostavi kavalire i dame što su sjedili oko nje i kre-ne prema vratima. Barunova kæi Dora šapæe Magdi:— Koga ona to oèekuje? Sva je kao na iglama?— Ne znam — odgovori Magda. Djevojke gledaju za Helom koja veæ stoji nasuprot dvojioi kavalira i veselo se smiješi: — Vi ste to, gospodo, koji se ne usuðujete uniæi? Niste do-bili poziv? Ipak ste nam uvijek dobrodošli! Pozvala bih vas služ-beno, aid kad se gospoda kavaliri drže tajanstveno — tko bi pro-našao vaše skrovište? Molim, izvolite uniæi.

Obojica se naklone, a Dragomir naglasi: — Plemenita gospoðice, željeli bismo se prikazati gospodinubarunu. — Ali, gospodo, dolazite u horu! èekamo Varnicu. Svi smokao bez glave. Doðite, vaša je prisutnost sada veoma potrebna. Gosti veæ pogledavaju na vrata. Ne mogu i ne smiju dulje oklijevati da ne pobude pozornost i slijede Helu, ali mole: — Ne želimo da nas prikažete bilo kome drugome — samo gospodinu barunu.— Eno ga, tamo —? ali vas ovdje još netko željno oèekuje!Hela se zaustavi iza leða nekog visokog gospodina, pre-kine njegov razgovor s ujakom i navijesti: — Vaša ekscelencijo, željeli ste upoznati onu dvojicu kavalira o kojima sam vam pripovijedala.Drugovi se gledaju i, oèito, proklinju Helu. Oštro duguljasto lice s nosom kao u neke ptièurine okrene se k Dragomiru i njegovu drugu. Pronicave oèi upilje se u njih. »Savjetnik« kimne glavom, nasmiješi se i oslovi ih: — Vi ste, dakle, kapetani èuvenog viteza Hrabrena koji takojunaèki progoni zloèinca Varnicu? Zar ga niste sreli? Javili sunam da dolaze ovamo i zato ste stigli da obranite dvorac? Je Jitu i vaša momèad? Baš ste stigli u pravi èas! Hi ste veæ bili oba-viješteni?191

Prvi trenutak obojica su zapanjeni njegovim drskim nastu-pom. Nisu slutili da se razbojnik tako dobro snalazi u odijelu i ulozi dvorskog savjetnika. Prvi uzima rijeè Stanislav, mnogo stariji od Dragomira. Go-vori ozbiljno i hladnokrvno: — Ekscelencijo, baronesa je krivo obaviještena. Ne možemose okititi slavom kapetana viteza Hrabrena. Niti znamo njegoveljude, a još manje njega.Hela se odmah uplete: — Nisam rekla ekscelenciji da ste vi vitezovi kapetani. Samosam izjavila da ne poznam viteza, ali znam dvojicu kavalira kojisu veæ ovdje èekali Varnicu, a ekscelencija smatra da to mogubiti samo Hrabrenovi kapetani.— Na žalost, ne možemo se pohvaliti ovom slavom.Drugovi se nisu ni pogledali, ali obojica osjeæaju da ih jeHela bacila u nemili položaj. Stariji se nasmiješi: — Razoèarali smo vas. Ekscelenciju ne možemo zadržati! —I poklone se, jedva èekajuæi da se naðu nasamu. Ali »carski sa-vjetnik« ih ne pušta, veæ ih poèasti konverzacijom: — Njezino velièanstvo carica željela je da viteza o kojem jerijeè postavi na èelo dobrovoljaèkoj vojsci koja bi morala iskori-jeniti razbojnièke bande. Vama je, možda, poznato gdje obitava.Carica ga zove na dvor. — Kada bismo ga prepoznali, ni èas ne bismo oklijevali daga obavijestimo o tolikoj sreæi koja mu se nudi. — Èudim se da niste, gospodo, putem vidjeli razbojnikovuèetu. Imala bi navaliti na nas.— Ne, ništa nam sumnjivo nije palo u oèi. Domaæin sluša razgovor i nekako nevoljko promatra Heline znance, mjeri im skupocjene odore i sve mu se na njima nešto ne sviða. Ali oni se brzo oproste i povuku s Helom u pozadinu. Ona se okrene Dragomiru: — Ako ste zatajili pred ekscelencijom, onda je to neoprpstivgrijeh. Zar ne slutite kakva bi vas èekala karijera ako ste uistinuu Hrabrenovoj èeM? — To nikako ne možemp prihvatiti jer bi to znaèilo da laže-

mo, a mi nismo pustolovi. Mi smo, doduše, jednostavni plemiæi,kao što smo vam veæ i rekli, ali takvu slavu ne možemo prihvatiti.— Ali vi se borite protiv Varnice? — To je vise od zabave. S takvim se razbojnikom svatkomora uhvatiti u borbu. A sad jednu molbu. Kako bismo mogligovoriti s gospodinom barunom nasamu? Ali samo pod jednimuvjetom — da mu to ne kažete pred njegovom ekscelencijom.Prièekali bismo u salonu. Kako vidimo, tamo nema nikoga.Hela se okrene prema visokoj suhonjavoj barunovoj pojavi: — Upravo razgovara s njegovom ekscelencijom. Vidite, svisu gosti zabrinuti. Varnica nam prijeti. Pokušat æu govoriti sujakom.192

O

Udaljila se polagano, ali veæ su joj za petama drugi kavaliri. Ipak je pogledom uvjeravala Dragomira da neæe zaboraviti nje-govu pažnju. — Ðavo je odnio! — razljuti se Stanislav. — Kao da ju jelupež naruèio! što god sam uèinio, sve mu mora biti sumnjivo.Vidiš kako nas drži na oku.— Opazit æe i to da smo zvali baruna.— Ipak, m( ramo govoriti s njim.— Èini se, barun nije razdragan našim poznanstvom.— I gosti nas gledaju nekako sumnjièavo. — Razumljivo je, kad nas nitko ne pozna. A kako su uzbuðeni,svaèije im je lice sumnjivo.— Samo ne Varnièino! Lakaj otvori vrata, ide prema kuæedomaæinu i nešto mu tiho reèe. On pogleda na vrata i zapovjedi lakaju:— Dovedi ga. Dovedi odmah! Dok lakaj izlazi, barun glasno oslovi svoje goste i okrene se prema »carskom savjetniku«. — Vaša ekscelencijo, plemeniti moji gosti, lugar nam nosiveliko iznenaðenje. U dvoranu ulazi èovjek. Ide ravno prema svojem gospodaru i duboko se nakloni. Svi ga gledaju znatiželjno. Èovjek jedva diše i, hvatajuæi dah, javlja: — U šumi sam opazio razbojnika Varnicu. Približavao se sasvojom èetom. Od straha sam se popeo na drvo da tako izbjeg-nem susret. Kad tamo, èitava vojska neke momèadi zakrèi putVarnici. Na èelu im èovjek s golemim krilima — izgledao je kaoneki vilenjak. Samo je zviznuo pokraj stabla na kojem sam se na-lazio. Razbojnici su se prestrašili jer je poèeo bacati na njih nekevatre pa ih nagnao u bijeg. Varnica je kleo i zvao. Uzalud! Tajèudni èovjek sa svojom èetom najuri na njih i goni ih. Èuo samkako je viknuo jedan od njegovih kapetana: »Natjerajmo ih urijeku da se podave!« Zatim su opet bacali neku vatru koja jepraskala. Nije prošlo ni deset èasaka — šuma je bila pusta. On-da sam sišao dolje i uzjahao konja. Na cesti sam neko vrijemepromatrao kako ih vitez goni. — To je upravo neèuveno — vikne domaæin. — Taj vitez kaoda nije pravi èovjek. Kako je mogao saznati da je Varnica na-mjeravao na nas?Lugar se smjerno pokloni i odgovori: — Milostivi gospodaru, sigurno ima svoje jatake meðu raz-bojnicima. Drukèije ne bi bilo moguæe.Svi su istog uvjerenja. Barun otpusti lugara. U èitavoj dvorani odmah se promijeni raspoloženje. Svi su veseli i sretni jer su dragulji spašeni.— Sada netko treba biti dolje.

— Da, poslat æemo dolje. Ah, evo, — ekscelencija se oprašta.— 13 Zagorka: Vitez slavonske ravni

193

Dragomir šapæe drugu: — Sad ste èuli! Sve je pripremio, ali sad je na nama da za-mahnemo. Moramo uhvatiti barem jatake! Opazili su kako je Hela prišla k ujaku i nešto mu rekla, dok se »carski savjetnik« približio k mladom kapetanu. Domaæin po-gleda prema dvojici mladih kavalira, nešto se skanjiva, ali ko-naèno poðe.— Sad to prepusti meni, Dragomire!Domaæin im se približi, a Stanislav mu veli: — Gospodine barune, molimo vas za svega nekoliko èasakarazgovora nasamu. Radi se o Varnici. — Opasnost je minula, gospodo, strpite se. Vidite da samzaokupljen visokim gostom. — Baš o torn se radi, gospodine barune. Molimo vas doðiteu salon samo naèas. Zlovoljan zbog te nasrtljivosti kavalira, koji nisu uvedeni u njegovu kuæu po propisima, barun nekako oklijeva. Od èasa kad je Hela prikazala dvojicu drugova, »carski savjetnik« pomno je pratio svaki njihov pokret. Èuo je Helinu po-ruku da kavaliri žele govoriti s domaæinom i sada je stigao k njima. Barun se osjeti zadovoljan što je osloboden nasrtljivih kavalira i okrene se savjetniku: — Izvinite, gospodo, morate se strpjeti. Prièekajte me samou salonu — èim steknem vremena, saslušat æu što mi imate reæi. Drugovi su se poklonili, ali »ekscelencija« ih nemilo iznenadi. Zamolio je domaæina: — Još samo rijeæ-dvije gospodi koja se ustruèavaju da pri-hvate carièin poziv. Èvrsto sam uvjeren da su kapetani Varnièinaprogonitelja! Domaæin se povuèe. »Carski savjetnik« priðe k Dragomiru i njegovu drugu, sagne se sasvim blizu i pogleda im u oèi: — Znam vas, momci! Ali ako se maknete s ovog mjesta ilipisnete — ja æu uteæi, a svi æe ovi u dvorani poletjeti u zrak! Ka-petan drži u džepu pištolje i dat æe znak mojim lagumašima! Tada se okrene, uzme baruna pod ruku i poðe dvoranom. Domaæin javi da se »ekscelencija« oprašta jer se mora vratiti bo-lesnom carièinom štiæeniku. Nemilo su iznenadeni ovim odlaskom, ali nitko ne protuslovi. Svi se duboko klanjaju. Domaæin i Kegleviæ prate »savjetnika«. Iza njih je kapetan, on se pokloni barunici i javlja: — Vaša milosti, tu je, evo, kljuè, a kovèeg æemo ostaviti damožete uzeti dragulje. Ne, ne, nije potrebno, gospodo barunice,gospodin savjetnik mi je rekao da æe se za tri dana vratiti s mla-dim grofom i tada æ.e kovèeg uzeti sa sobom.Oprostio se. Za njim se zatvorila vrata. Tamo stoje Dragomir i Stanislav kao skamenjeni. Ne toliko od drskosti Varnièina nastupa, koliko od bijesa što ih je progle-dao, a to znatno kvari njihove osnove.

I

194

Dosele nije Varnica nikada mogao vidjeti lica omh koji ga progone. Hela im je stala na put i zapravo iz izdala. Ali, pomoæi nema. Svjesni su da je Varnica

sebi osigurao uzmak, a Krasanka im je navijestila što æe se dogoditi ako ga razotkriju. Moraju se pokoriti njegovim prijetnjama. Obojica su blijedi. Tu je bio pred njima, šetao im se ispred nosa, a oni mu ne mogu podmenuti pod vrat pištolje. Dakle, moraju šutjeti. Hela je neprestano motrila dvojicu drugova. Èim je »savjet-nik« izišao, približi se k njima: — Što vam je rekla njegova ekscelencija da ste tako probli-jedjeli?Ne odgovori ni jedan. Duboko uvrijeðena, Hela se namršti:— Nisam navikla da mi se ne odgovara. što vam je, gospodo?— Saznat æete kasnije.Promatra Dragomira i ne shvaæa takvo ponašanje: — Lijepo! Oèekivala sam od vas drukèiju èestitku. Uostalom,pravo mi budi kad pozivam u kuæu kavalire koji se najprije i od-više brinu za moj život. Æuvaju me od razbojnika, udvaraju mi,onda uopæe ne dolaze — a naposljetku se vladaju nedolièno! Sad opazi da oni i ne slušaju. Ne može to shvatdti i povuèe se, ali odluèi paziti na svaki njihov pokret. — Sve je to ona skrivila, Dragomire. Gdje god susretnemoženu, svagdje nam upada neuspjeh. A sve one idu za tobom isvuda ti one zakrèe put do Varnice. Dragomir ništa ne veli. Iz oèiju mu sijeva gnjev. Ne može sam sebi oprostiti što su nadmudreni, nadjaèani, što ih je natkri-Ko razbojnik, a odmogla im Hela. Tako su zaokupljeni svojim neuspjehom, te su zaboravili dužnost da se isprièaju djevojci. Moraju ostati ovdje. Ne smiju se maknuti iz dvorane jer bi razbojnik mogao izvesti prijetnju. Ne smiju staviti na kocku ljud-ske živote. Nema sumnje da je oko sebe uistinu sagradio utvrde obrane. I povukli su se u vdno dvorane. Gospoda prolaze njih s nekim sumnjièavim pogledima koji kao da ih pitaju: kako ste vi dospjeli ovamo? I mlade djevojke uzimaju ih na nišan svojih pogleda ispod lepeza. Stoje u kutu naslonjeni na zid i raspravljaju. Sve je propalo. Dragomir je prekasno saznao od Moroviæa za Varnièin dolazak u Valpovo i tako se sada moraju pokoriti sudbini. Stanislav neprestano tješi svog mladog druga okolnošæu da su ipak spasili dragulje iz razbojnikovih ruku. Barun Prandau i zapovjednik Kegleviæ, meðutim, silaze niz stepenice, prateæi »carskog savjetnika« i njegova znanca, mladog »kapetana«. Uzalud nastoji sklonuti savjetnika da se ne bi izvrg-nuo opasnosti i sada odlazio kad može prenoæiti kod njega. Varnica se brani: 13*

195

— Gospodin kapetan mi je saopæio da je mladi grof u grozni-ci. Uostalom, vitez Hrabren mi je otvorio put i sada se vise nebojim Varnice. Znajte, izgubio bin carièinu milost da se njezinštiæenik potuži na mene. Ali, èujte, gospodine barune, otkrit æuvam jednu tajnu. Kad je mladi grof krenuo sa mnom na put, ne-prestano mi je pripovijedao da su u vas dvije lijepe kæeri. To jeèuo od uzvišene grofice tetke baronese Hele. Zamolio me da gapovedem k varaa. Znate, mlad je, bogat, a traži ženu. Kad samga danas prihvatio od razbojnika, obeæao sam mu da æu ostati uOsijeku dok se ne oporavi. Možete me oèekivati za koji dan s nji-me u posjet — Bit æe mi naroèita cast, ekscelencijo. Samo vas molim, ja-vite mi dan svojeg dolaska kako bismo vas mogli dostojno do-èekati. Ovako Varnica zabavlja domaæina naroèitim nadama da se ne bi sjetio dragulja. Kad su stigli dolje, koèija je veæ spremno èekala. Atanacko sjedi uz

koèijaša. Domaæi lakaj Gašo stoji posve ravnodušna službena lica. Spazivši »savjetnika«, nakloni se. Ba-run sa svojim gostima i Kegleviæem ulazi u garderobu. Gašo pri-skoèi da uzme savjetnikov ogrtaè i pomogne oblaèiti visokog go-spodina. Onda je pomogao kapetanu da odjene dugu pelerinu, a zatim su krenuli u vežu. Gašo pohiti za njima, noseæi kovèeg, ali ga kapetan opomene: — Ne, kovèeg ne ide s nama. Ostat æe ovdje. Ekscelencijaæe ga ponijeti drugi put.Zatim se »kapetan« sagne k barunu i tiho primijeti:— Kljuè sam ovaj èas predao presvijetloj gospoði barunici.Kuæedomaæin samo kimne glavom da je razumio, a »savjet-nik« mu mahne na pozdrav svojom povezanom rukom:— Do viðenja! Kola krenuše. Koèijaš potjera ispod veže i kroz perivoj pa krene na cestu.— Sad tjeraj što možeš brže! Èuješ li! Goni ovu kljusad!Mladi Varnièin drug Jeèmenica u kapetanskoj odori opomi-nje gæu — Nije pametno tako se žuriti. Ako nas gledaju s prozora,èinit æe im se da bježimo. — I treba da bježimo! Jesi li vidio vitezove kapetane? Lupe-ži, prepoznali su me. — Kako bi to bilo moguæe? Vi toliko dobro nastupate, a ovovam odijelo zaista pristaje kao da ste se u njemu rodili. Valjdane mislite da vam ja kanim laskati, ali zaista vas nije moguæeprepoznati. — I ja tako mislim, ali su oni ipak nešto morali doznati.Bilo što.196

— Uistinu mislite da su ta dvojica »vilenjakovi« ljudi? — Prosudio sam po onome što mi je ta baronesa Hela pripovi-jedala o svojim znancima koji su dolazili da èekaju Varnicu. Pato je kao na dlanu! I kad sam ih onda oslovio, u oèima im jebilo napisano da im savjest nije èista. Smjesta su htjeli govoritis barunom nasamu, i slali su plavojku, i barun je veæ pošao s nji-ma na razgovor. To kretanje i gibanje bilo mi je odmah kao živaporuka. I tada ja krenuh i rekoh: »Svi æe u zrak, ako se maknu.«A znaš li da su ostali poput kipova na križanju ceste? Eto, vidiš,zato treba da se žurimo. — Ðavo bi znao kako vi to gledate i sve vidite što ja nikadne bih opazio. Samo da stignemo onkraj šume, sjest æemo nakonje! Da, a što onda s koèijom? — Ostavit demo je na cesti, pa neka je vozi tko mu drago!Samo konje æu uzeti sa sobom.— Otkud vam ta skupocjena koèija? — Otkud? Našao sam je na drumu. Istina, vozili su se unjoj neki vlastelini, a ja njih malo svezao, malo operušao i posa-dio u guštaru pa se odvezao njihovom koèijom i konjima. To ba-rem nije velika stvar. Samo kad bismo što prije stigli do šumegdje nas èekaju naši.— Glavno je da su dragulji u vašem džepu. — Bit æe ih mnogo, džepovi su baš teški. Odveži mi rukeda ih malo opipam. — Atanacko ih je sašio u podstavu da se ništa ne izgubi. Nedirajte, putem bi moglo što ispasti.Ipak, mladi razbojnik poèe mu skidati povez s ruku. Veæ u poèetku guštare izmilji pred njih jahaè. Iza njega opa-zili su i druge. — Ah, tu su! — klikne Varnica. — Razriješi te poveze, doðavola! Ne igraj se!

Jeèmenica uzme nož i prereže uzlove. Dotle se koèija veæ zaustavila. Atanacko se neprestano okreæe natrag i pazi ne dolazi li cestom kakva potjera. AH nema joj traga. Èim je koèija stala, svi su zaèas bili onkraj grabe gdje su èe-kali razbojnici. Smjesta su otpregnuli konje, a koèiju ostavilL — Zar je nešto pošlo po zlu kad æete ostaviti koèiju? —pita Varnièin èetovoða. — Za njih je pošlo po zlu utoliko što su dragulji i novci umom džepu. Uh, kako su teški! Sve me vuku džepovi. Brzo konja! Uzjahao je èvrstog sivca što mu ga dovedoše. I svi su ostali uzjahali u najvedoj hitnji i zamalo ih nesta u guštari. Kao da ih je progutala šuma.197

UDRITE PRAVEDNIKE! Cim je koèija sa »savjetnlkom« krenula, barun odredi svom lakaju:— Gašo, ponesi kovèeg gore gospoði barunici.— U predsoblje? — Ne, veæ ravno u dvoranu. Samo nosi, barunica veæ zna za-što te šaljem gore. Barun uzme pod ruku zapovjednika Kegleviæa i povuèe ga sa sobom u dvorište. — Svršili smo službene dužnosti. Jedva èekam da malo pro-kartamo.— Onda bi trebalo pozvati i one druge. — Veæ nas èekaju. Rekao sam neka poðu u kartašnicu èimsavjetnik ode.I pošli su ravno u staru kulu. U velikoj dvorani, gdje je još malo prije vladao strah pred Varnicom, zvuèno svira glazba. Gospoda pohitjela k ljepoticama i uz dubok naklon vode ih na pies. Dragomir i njegov drug još uvijek stoje u kutu. Stanislav opazi da je Helin pogled nekoliko puta zalutao k njima, ali se brzo opet povratio k pristalom plesaèu, èepinskom vlastelinu Adamoviæu. A taj se oèito osjeæa sretan što je smio obujmiti njezin struk i plesati širokom dvoranom. Visoki, impozantni Stanislav pogleda mladog druga velikim tamnim oèima:— Dragomire, Hela te gotovo izaziva na pies. —: Htio bih joj za osvetu poslati »savjetnika« za plesaèa. Ljutit sam. Neæu da èujem o ženama. Glazba je svirala gavotu. široke suknjice od tila, muslina i lagane svile zaljuljale se oko tijela mladih djevojaka i žena, Sve je u pokretu.Ulazi lakaj, visok, plavokos. — To æe biti taj — šapne Dragomir Stanislavu. — Ali, gle,što to nosi? j Zaèuðeno gledaju, u lakajevim rukama kovèeg od krokodilo-ve kože. Još vise ih èudi što je s tim kovèegom pošao ravno kbarunici. Ona mu da znak neka ga metne na stolicu kraj nje. Na-èulili su uši da èuju što æe to biti. — Njegova je ekscelencija otputovala u Osijek — javi lakajsvojoj gospodarici — a gospodin barun je odredio da ovo predamvašoj milosti.Drugovi su se odmah pogledali i razumjeli. Lakaj opet krene k vratima. — Sad ga ne smijemo pustiti s oka — šapne Stanislav pase obojica polagano ušuljaju u hodnik. Odluèili su poæi tragom tog èovjeka ne bi li naišli na smrtnu zasjedu o kojoj im je govorila Krasanka.198

r

Pred njima silazi lakaj niz stepenice. Oni se polako spuštaju dolje. U veži stoji lugar. Lakaj mu se približi. Izmijenili su neko-liko neèujnih rijeèi. Zatim su polagano otišli u garderobu.

Na stepenicama se Dragomir i njegov drug sporazumijevaju: — Nije dobro da sad idemo za njim. U garderobi sigurnonisu ništa smjestili. Jedino su to mogli ispod dvorane ill ispodstepenica. — Sada i onako nema opasnosti ni za koga kad je taj raz-bojnik mogao otiæi tako lijepo zaštiæen. Nama je sada jedini putk barunu.— Kad bismo mogli prije govoriti s Krasankom. Ogledali su se gore prema lijevom krilu, ali njoj nema traga. Dolje u veži još stoje neke sluge. Drugovi silaze k njima i pitaju:— Gdje je gospodin barun?— On je tamo u kuli gdje stara gospoda kartaju.— Idite k njemu i kažite mu da se dva gosta žele oprostiti.Sluga je pošao preko dvorišta. Dragomir i Stanislav èekaju,povuèeni k zidu desnog krila dvorca, da ih ne bi barun mogao opaziti s prozora kule. Veæ su gore, u dvorani, razabrali da ne uživaju njegove simpatije. Smatrali su za shodno da se sakriju i istupe pred njega tek kad se pojavi. Nije proteklo mnogo vremena, a barun hitno dolazi uvjeren da se kani oprostiti koji odlièni gost. Iza njega ide zapovjednik Kegleviæ. U pravom èasu drugovi izaðu iz svog skrovišta i zakrèe put barunu i njegovu pratiocu. — Vaša milosti, gospodine barune, dopustite nam kratak raz-govor nasamu.Ovaj ih pogleda namršteno i upita zlovoljno: — Zapravo, gospodo, što želite? Ja vas ne poznam. Istina,moja neæakinja Hela upoznala se s vama za vrijeme mojeg bo-ravka u Beèu. To poznanstvo, dopustite mi, gospodo, sklopljenoje pod vrlo èudnim prilikama i ja se nikako ne slažem sa svojomneæakinjom kad druguje s nekim koga ne poznaje. — Mi smo se predsiayili, presvijetli gospodine barune, onako kako se to pristoji. Vi znate naša imena, a i to da smo plemiæi— odgovara Stanislav ozbiljnim tonom. Barun ne može prikriti da je zlovoljan. Bili su mu neprijatni od prvog èasa kad mu je Hela pripovijedala kako se s njima srela. Sve što je pripovijedala o njihovu nastupu — sve to staroga go-spodina odvraæa od njih. Šve mu se èini protupropisno, baš pro-tivno svim ceremonijama i društvenim zakonima. I danas je nji-hov dolazak na sveèanost smatrao povredom dostojanstva kuæe. Cini mu se da je Helina pustolovina dovela u kuæu neke ljude koji po svojem porijeklu i društvenom položaju ne odgovaraju tradiciji njegova doma. Otvoreno im iskazuje svoje negodovanje. Grof Kegleviæ stoji iza njega i šuti. I on je zlovoljan. Zbog njih je ostavio kartaški199

stol, misleæi da se kani oprostiti netko uvaženi. Barun izmijeni pogled sa svojim pratiocem i, videæi da ova dvojica još uvijek ne kane otiæi, zapita ih hladno:— 0 èemu žele gospoda govoriti sa mnom? — 0 stvari o kojoj ne možemo raspravljati ovdje na dvorištu.Molimo gospodina baruna da nas uvede u bilo kakvu sobu i tamosasluša. Drago æe nam biti ako bi se pridružio gospodin zapovjed-nik tvrðave. Bez rijeèi idu obojica prema desnoj strani dvorca i uvedu mlade ljude u prostranu sobu. Namještaj pokazuje da su to uredi upravitelja imanja. Barun im mrko ponudi stolicu, a on s Kegleviæem sjedne iza pisaæih stolova.— Dakle, izvolite — ali kratko. — Vidim, gospodine barune, vama se žuri pa æu se uistinuodazvati vašoj želji. Govorit æu bez uvoda i smjesta prijeæi nastvar. Pozorno upiru poglede i barun i Kegleviæ u mladog pristalog mladiæa èiji govor smatraju odviše slobodnim prema starim odli-ènim plemiæima. — Gospodine barune, nikad niste èuli ili naslutili da bi Varni-

ca mogao imati jataka u vašem dvorcu? — Ah, tako? Sjeæam se, rekla mi je Hela da se vi bavite tornharamijom! Velim, dakle — jataci su u mojem dvorcu sasvimiskljuèeni. Taj Varnica nema nikakve veze s mojim ljudima. Onisu mi vjerni. — Ali, gospodine barune, vjernost je mnogo puta bila zate-èena na preljubu. Barunov pogled susretne se s pogledom grofa Kegleviæa i kao da su se htjeli nasmijati. Meðutim, barun odgovori ozbiljno:— Dobro plaæam svoje ljude i nemaju razloga za nevjeru.— Varnica plaæa mnogo bolje.— Što to ima da znaèi, gospodine? — Želim vas upozoriti, gospodine, da razbojnik ima svojihveza u ovom dvorcu. — Velim vam — niti ima, niti æe imati. To su, svakako, fanta-zije i mogu poslužiti ljudima koji nemaju pametnijeg posla. Uosta-lom, dopustite mi pitanje: otkuda su gospoda?— Predbježno smo u osjeèkoj tvrðavi. — Tako? — zaèudi se zapovjednik. — Nikad nisam vidio go-spodu, a svi odlièni plemiæi sastaju se u mojoj kuæi. I Stanislav i Dragomir nasmiješe se, ali ne odgovore na pri-mjedbu koja ih je imala poniziti. — Ukoliko vas zanima taj Varnica, gospodo? — zapita Ke-gleviæ.— Utoliko što smo sebi utuvili u glavu da æemo ga uhvatitL200

— Ah, tako? Slava viteza Hrabrena ne da vam da mirnospavate.Na ovo brzo odgovori Dragomir: — Spavamo mi i odviše mirno, kao i sva tvrðava, gospodinezapovjednièe, i baš zato što mi tako dobro spavamo, Varnica slo-bodno šeta gradom, sjedi u »Zlatnom volu« i bani se u zapovjedni-kovoj palaèi.Kegleviæ se ljutito okosi na Dragomira:— Ne želim dulje slušati vaše neukusne primjedbe. — Molimo za oproštenje ako su neukusne, ali, vidite, mojaje drskost posljedica bijesa jer taj razbojnik mirno šeta meðunama, drži nas u svojoj vlasti, a svi su prema njemu nemoæni. — Natkrilili ste i samog pandura Ficulina. On je tvrdio daje u »Zlatnom volu« gledao Varnicu okom u oko. Vi ste pošli idalje — tvrdite da je èak prodro u moju palaèu, nasred trga tvr-ðave! Nije li možda i sa mnom jeo kod stola? Možda udvaraonašim damama ili držao serkl u našem društvu? — Ali, gospodo, za Ficulina znamo da je bio pijan kad je toustvrdio. — Da, gospodine, sve je bilo tako! — upadne mu u rijeèStanislav. — Ali što da mislimo o vama? Kao što vidim, zaista stetrijezni. Antipatija koju osjeæa barun prema dvojici plemiæa uspiri u njemu ljutinju: — Ipak, malo odviše, gospodo! Vi ste oèito sebi postavili za-daæu da nas obojicu zabavljate nepodopštinama?— Što, zapravo, hoæete? — razljuti se sada i Kegleviæ. — 2elimo vam razotkriti da je Varnica bio uzvišeni gostgospodina grofa u tvrðavi, a s njime i »gospodin kapetan« u oso-bi mladog razbojnika Jeèmenice.Velikaši planuše. Kegleviæ æe bijesno: — Ovo su popodnevne price za gostionicu »K zlatnom volu«,a mi ne želimo voditi konverzaciju iz tog lokala.Obojica ustanu. Barun pozove dvojicu plemiæa: — Gospodo, mi1 smo svršili!

rojatno domišljati Varnica. — Gospodo, dosta nam je pokladne zabave s Varnicom ucarskoj odori! — Varnica vrlo dobro izgleda u toj odori. Znao se i kretatijer ga je u tome pouèio gospodin Weber, pravi dvorski savjetnik,koji još uvijek sjedi u razbojnièkom logoru.Barun i grof pogledavaju se i slijegaju ramenima: — Vi se zaista zabavljate na tuði raèun? To su pustolovinemladosti, ali ne razumijem ovog drugog gospodina koji izgledastariji i ozbiljniji.Izazvan ovim rijeèima, Stanislav priðe bliže:201

— Moja gospodo, oprostite, ali vaša mi trdoglavost nikakone ide u glavu, niti mi je razumljiva. Dobili smo potpuno pouzdanuvijest od nekoga tko je èamio kod Varnice da gospodin savjetnikWeber još uvijek sjedi u razbojnièkom logoru. Naš posrednik kojije iskupio zatoèenika vidio je to svojim oèima. Rijeè »posrednik« samo još vise razbudi lose mišljenje o ne-poznatim plemiæima. Zapovjednik upita ljutito: — Posrednik? Imate veze s Varnicom? Lijepo! Ne biste liodmah kazali svrhu ovog razgovora. — Moj vam je drug rekao da je Varnica došao u posjet vašemdvorcu i vama, gospodine barune, i otišao.— Zašto onda niste trgnuli pištolje na njega i raskrinkali ga? — Zato što smo doznali da je jedan od njegovih jataka u va-šem dvorcu, gospodine barune, smjestio barut. Ako bi tko Varnicunapao ili otkrio njegov identitet, bilo bi velike nesreæe.Što vise oni razjašnjavaju, to vise barun i grof sumnjaju da imaju neki posebni razlog da prièaju i takve nemoguæ-nosti. Zapovjednik se osjeæa još i duboko povrijeðen: — Slušajte, gospodo, vi izvrgavate ruglu mene osobno. Kadbi se Varnica usudio približiti tvrðavi, pa da je u carskom odijelu,ja bih ga smjesta prepoznao. U koju svrhu prièate sve te lu-dorije? — Gospodo, dokazat demo vam sve što tvrdimo, ali nam mo-rate pomoæi. Dajte nam prilike.Barun plane bijesno:— Dosta, je toga! Izvolite ostaviti ovu sobu! Shvatili su da ne mogu razbiti barunovu tvrdoglavost i da je uzalud dalje razlagati, pa se Dragomir okrene Kegleviæu: — Gospodine zapovjednièe! Gospodin carski savjetnik Webernalazi se kod Varnice još uvijek zarobljen i šalje vama i grofuPejaèeviæu molbu da razbojniku ponudite otkupninu. Kakva godbila svota, sve æe vam Weber vratiti. Veæ mu je dodijalo èekati,a da se baš nitko ne brine za njega.— Sad je jasno što gospoda žele — prezirno æe grof Kegleviæ.Dragomir i St'anislav se zaprepaste:— Kako to misli gospodin grof? — Kako? Idite, gospodo, i zahvalite veledušnosti gospodinabaruna što vas nije odmah predao oblasti. Vi jednostavno iznu-ðujete.Drugovi su planuli:— Gospodine, za ovo æete odgovarati. — Rekoh vam — idite, ako ne želite da vas barun preda ona-mo kuda spadate. Smjesta æemo pozvati oblasti.Drugovi se pogledaju znaèajno, a Stanislav promrmlja:— Mislim da je sada iscrpljeno svako sredstvo... — Da, ne preostaje drugo nego latiti se posljednjeg — i pritorn spušta ruku u njedra ispod prsluka kao da æe nešto izvuæi.

Kegleviæ izvadi oružje i uperi u njih:202

I

E'

— 2_

— Ostavite sobu! — Gospodo, još jednom vas molimo — saslušajte nas. Nisamhtio izvaditi oružje — nego ...— Odstranite se smjesta da vam sluge ne pokažu vrata! — Dobro! Onda æemo vam poslati pismo — veli Dragomirljutito i povuèe sa sobom Stanislava pa iziðu na dvorište. — Zacijelo su pustolovi. Htjeli su od nas iznuditi novae zatobožnju Weberovu otkupninu. Kakva drskost! Podmetnuti menida sam u svojoj palaèi primio Varnicu?! — bijesni zapovjednik. — Izgubili su svaku nadu da æe nas operušati. Evo, gle, od-laze! Hajde da nastavimo našu partiju.I krenuše natrag u kulu. Gore, u dvorani, skupili se gosti oko kovèega carskog savjet-nika da uzmu svoje dragulje. Svi su puni radosti što im je spašen nakit koji su nosile još njihove prabake. Svaki komad je uspo-mena na davno umrle èlanove obitelji. I zato im je svaka stvar draga. Obustavili su pies èim je grofica objavila da je lakaj donio kovèeg. Puni su zahvalnosti prema domišljatom savjetniku. Kako je to dobro smislio! Da je Varnica zaista provalio u dvorac, bio bi ih opljaèkao. Ovako, u kovèegu carskog savjetnika, njihov je nakit ostao netaknut! Svi su okružili barunicu. Ona uzme kljuèiæ što joj ga je pre-dao kapetan pred odlazak i zamoli jednog kavalira da otvori kovèeg. Na nalièju blista se carska kruna. Kljuè uzima èepinski vlastelin Adamoviæ, pokuša otvoriti i klikne: — Kovèeg uopæe nije zakljuèan. Samo je naprava zatvorena.Odmah æemo naæi gdje valja pritisnuti mehanizam. Zamalo je kovèeg rastvoren. Na dnu leži svileno pokrivalo sa stola što ga je barunica dala »kapetanu« da zamota nakit. Ona posegne za skupocjenim stolnjakom. Pod rukom je svila nešto odviše mekana. I jaèe pritisne prste u finu tkaninu. Malo je za-stala... Gleda nekako èudno u gospoðe. Kao da je napipala nešto naroèito u zamotku... Svi promatraju barunièinu zabunu, izne-naðenje, što li je to, da joj ruka miruje na pokrivalu, umjesto da ga digne iz kovèega. Konverzacija je iznenada zapela. Barunica uzme i drugom rukom istraživati stolnjak. Zaprepaštena lica digne ga iz kovèega. Razgrne — i drži ga u ruci.— Ništa?! Ništa...— Sto je to?!— Nema dragulja ni novaca...— Kako bi to bilo moguæe? Barunica stoji sva smetena i zbunjena. Citavo imanje nakita nestalo je u njezinoj kuæi — istodobno dok ona ima uza se kljuè od kovèega. Svaki pogled uperen je u nju. Osjeæa optužbu zbog ovog strahovitog dogaðaja. Okreæe se okolo, zove baruna, ali nje-zina muža nema u dvorani. U pomoæ joj pritekne Adamoviæ, osje-æajuæi barunièin nemili položaj.— Gospoðo barunice, tu se dogodilo nešto strašno.— Netko je okrao kovèeg? — Ne može biti drugo. Ali tko je to mogao uèiniti? Kljuèje bio u mene. — Da, gospoðo barunice, ali kovèeg nije bio zakljuèan. Tavidjeli ste, otvarao sam napravu.— Samo napravu? Kako je to moguæe? Ponovo pokuša Adamoviæ kljuèem otvoriti i zatvoriti bravu, i onda konstatira: — Stvar je jasna. Gospodin kapetan je mislio da je zakljuèao

jer je naprava škljocnula — ali brava je otvorena i kljuè uopæene hvata... To kapetan nije mogao ni slutiti i ostavio je kovèegdolje kao što smo ugovorili... Zaprepaštenje i uzbuðenje u društvu, kao onda, kad su èuli da æe doæi Varnica.Mladi Adamoviæ se prvi snalazi:— Tko je donio kovèeg u dvoranu?— Gašo, naš lakaj. — Zar bi on mogao posegnuti za draguljima, gospoðo barunice? — To je nemoguæe — odgovori, umjesto domaæice, Hela. —On je naš najvjerniji sluga. Naš pouzdanik. Poznam ga u dušu.— Istinu veli Hela. On nam je najvjerniji — potvrdi barunica. — Dobro, u to ne sumnjamo. Ali u kuæi je tat koji je svaka-ko zagrabio u kovèeg i odnio dragulje.— Dozovite Gašu — predloži Hela. Smjesta pohiti nekoliko gospode u predsoblje. Tu lakaj s još dvojicom nosi zdjelu voæa u blagovaonicu. èim su izustili njegovo ime, preda zdjelu drugom i ulazi u dvoranu. Svi se gosti okrenuli k njemu. Svijetle male oèi ispod plavih obrva, izmeðu žutih trepavica, upitno gledaju gospodu i dame. Barunica ga zovne bliže:— Gašo, gdje je bio ovaj kovèeg? — Dolje, u sobi koju je milostiva barunica odredila za gar-derobu.Slušaju bez daha pitanja i odgovore.— Gašo, je li kapetan dolazio dolje i nešto metnuo u kovèeg? — Jest, ovaj svileni stolnjak, smotao ga i rekao da mu jeto barunica poklonila na uspomenu. — Da, tako je bilo. A ti si vidio kad je ogrtaè onako smotanpoložio u kovèeg? — Jest, odveo sam ga u garderobu i tamo sam stajao da muposlužim. On je otvorio kovèeg, položio dar i opet zatvorio.— Je li kljuèem zatvorio? Dobro razmisli i onda reci toèno.204

— Vidio sam dobro da je kljuè okretao u bravi. I još jednomogledao kovèeg je li dobro zatvoren. Tada ga je gurnuo pod stoli pozvao lakaja njegove ekscelencije neka se ne mice iz garde-robe i pazi na kovèeg.— A on? Je li poslušao?— Jest, ostao je u sobi.— Kad si ti otišao? — Upravo su tada dolazila dva kavalira. Pohitao sam da imskinem ogrtaèe. A kad su oni došli gore, opet sam se vratio u gar-derobu. Kapetan je veæ otišao natrag u dvoranu.— A savjetnikovlakaj?— Bio je tamo, u sobi.Na svim licima javlja se sumnja. Adamoviæ stane pitati. — Je li kovèeg bio tamo èitavo vrijeme? Od poèetka do od-laska ekscelencije? — Jest, bio je tamo. Kad je ekscelencija odlazila, htio samkovèeg metnuti u koèiju, ali je gospodin kapetan rekao nekakovèeg ostane. Za tri dana doæi æe njegova ekscelencija opet uposjete i onda uzeti kovèeg. Cim je koèija otišla, gospodin barunmi je naredio da kovèeg ponesem gore u dvoranu. I tako je bilo.Svaka mu rijeè teèe glatko s usta i pobuðuje kod svih naj-dublje uvjerenje da govori èistu istinu i da nema što skrivati. Baronesa Hela prekine ovo ispitivanje i priðe bliže lakaju: — Gašo, ovaj stolnjak je bio pun dragulja i novaca što smoga po savjetu carskog savjetnika sakrili pred najavljeni Varnièin

dolazak. A sad nema ništa. Razumiješ li? ... Svatko je ovog èasa istraživao lice i svaku kretnju plavokosog lakaja. Njegovo se tijelo u crnoj livreji potreslo. Plave obrve nadigle, a male oèi poveæale i preneraženo piljile izmeðu žutih trepavica u gospodu i gospoðe.— Sveti bože! što to govori milostiva baronesa!?— Eto, vidiš, kovèeg je prazan. Što veliš na to? — Isuse, nemoguæe je da netko ukrade dragulje. Idem pretra-žiti garderobu. — I ja æu s njim — ponudi se Adamoviæ, a slijedi ga nekoli-ko gospode. Potrèali su u garderobu. Sve su' pretražili, ispitali sluge koje su našli dolje u veži. Sve se to podudara s onim što je prije rekao Gašo. On im je još jednom razjasnio gdje je bio kovèeg, kako se redom sve odigralo i kako ga je onda odnio gore u dvoranu. Dok oni dolje istražuju, u dvorani barunica, njezine kæeri i Hela uvjeravaju dame i gospodu u Gašino nepokolebljivo pošte-nje. A ipak je dragulja nestalo. Domaæica odredi lakaju da po-traži baruna. Meðutim, vratila se gospoda zajedno s Gašom. Svatko je na njihovu lieu proèitao da je potraga bila uzaludna.— U mojoj kuæi tat? — zavapi barunica.205

— Vaša milosti — predlaže lakaj — naæi æu tata, makar gamorao izvuæi ispod zemlje. Ne mogu podnijeti da se meni tkozavlaèi pod ruku i krade mi ispred nosa. Sav je porumenio od ogorèenja, lice mu se smrklo, a pesnice èvrsto stisle. Svatko se sve vise uvjeravao da on nikako nije mo-gao posegnuti za draguljima. Ipak, on je jedini nosio kovèeg. — Sve æu ih dati povezati i predati vlastima ako se ne pro-naðe tat — prijeti barunica. Lakaj se nakloni i gleda svojoj gospodarici u oèi s pogledom odanosti: — Molim presvijetlu gospoðu barunicu, ako je tat draguljesakrio u dvorcu, mi æemo ih pronaæi.— Slažem se s tim — veli barunica, ali Adamoviæ predloži:— Ne smijemo povrijediti èasne ljude u dvorcu. — što misliš, Gašo? — pita Hela lakaja. — Tko ti se èinisumnjiv? Možda koja od služavki? — Na takav se naèin djevojka ne bi usudila, osim u vezi snekim muškarcem — veli èepinski vlastelin i pogleda u oèi lakaja. — Sad dobro razmisli, Gašo. Tko je od družine dolazio u bli-zinu garderobe u ono vrijeme dok je dolje bio kovèeg? — Bila su tamo dva moja druga, zatim onaj savjetnikov la-kaj. Rekao mi je da je dvadeset godina u službi svojega gospo-dara. — Dobro, dakle, ta dvojica slugu i onaj savjetnikov lakaj...Taj se sigurno ne bi usudio posegnuti za nakitom. Kapetan gaoèito dobro pozna kad mu je to povjerio na èuvanje.Nakon toga mladi vlastelin upita Gašu:— Nitko drugi nije ulazio u sobu? — Nitko, osim služavke koja je èistila ogrtaèe i stavljala ihna vješalice.— Ona je bila tamo èitavo vrijeme? — Da, bila je. Hi — ne! Jednom je izašla pa sam je izgrdiošto je istjerala iz sobe savjetnikova lakaja.Ova izjava podfgne uzbunu. — Kako? Istjerala? Izašla? — upada Hela žestoko, dok Ada-movie mirno pita:— A zašto je istjerala savjetnikova lakaja? Znaš li to?

— Jest, znam, rekao mi je to u družinskoj sobi.

— Kaži nam sve doslovce — traži sad baronesa Hela i sviostali, na što on pripovijeda: — Savjetnikov lakaj je došao k meni u družinsku sobu kamosu ga uputile sluge. Rekao mi je da mu je kapetan naredio dabude uz kovèeg, ali da je došla služavka i rekla mu da nitko nesmije boraviti u sobi i neka izaðe. On se naklonio gospodinu kojije ušao i otišao.— Kojem gospodinu?206

Savjetnikov lakaj mi reèe da je u sobu došao jedan od one dvo-jice kavalira koji su dojahali posljednji. Tražio je svoju lisnicu. Kad je dievo^ka ist^ate. laka^, wv \«. U-aŠ&O, "& sfcm&c )e ostao s djevojkom u sobi. Hela klikne:— Ali, Gašo, zašto to nisi odmah rekao? — Tek sam se sada sjetio toga, a djevojka je bila &itavo vri-feme u sobi i èistila ogrtaèe. U gosta ne mogu posumnjati, amožda ni u nju.— Sto se nje tièe, to je dvojbeno — veli Hela.— Koja je ta djevojka? — pita barunica.— Ona plavokosa Krasanka. Magda se lecne, sjetivši se tek sada kako joj je Hela odredila da te veèeri èisti ogrtaèe. Mlada kontesa odmah priskoèi u obra-nu Krasanke: — Sasvim pravo sudiš, Gašo. U nju se ne može posumnjati nièasa. — Vidjet æemo, smije li se ili ne smije posumnjati — digneglas Hela i neprijateljski pogleda Magdu. Barunica se uplete: — Buduæi da je ona bila tamo, neka se pretraže njezinestvari. — Hela ima pravo — oglasi se Magdina majka. — Djevojkatakvog morala daje dosta razloga za sumnju. Mladi Adamoviæ prepusti rijeè gospoðama i pozorno prati njihove izjave. Meðutim, upita Gašu.— Red, molim te, gdje su ona dva strana kavalira?— Nestali netragom iz dvorane.Odmah se umiješa Hela i živo prosvjeduje: — Gospodine Adamoviæu, pošli ste predaleko. Na tu dvojicune smije se posumnjati ni naèas! Plemiæi su, otmjeni.— Oprostite, ne poznam ih. A i nisu se nikom predstavili. — Predstavila sam ih samo savjetniku jer je on želio s njimagovoriti. — Molim, onda je to drugo. Ali, u svakom sluèaju, ne znamotko su oni i što su. — Onda znajte: mladi se zove Karlo Hochberg, a drugi jeStanislav Rajner. Obojica besprijekorni plemiæi. Bio bi upravoskandal kad bismo makar kojom rijeèju povrijedili gostoljubi-vost ove kuæe. Domaæica oèito nije sklona ovoj dvojici za koje se zauzela Hela i pita je: — Otkud znaš, Helo, da su oni, uistinu, ono što se prikazujui da su to zaista njihova imena? — Ali, draga tetko, onda bismo morali posumnjati u svako-ga tko nam se prvi put prikaže. A vi znate da su me oni prije mno-go tjedana štitili putem i upozorili da bih na putu u Osijek mogla naiæi na Varnicu i vratili me u dvorac. — 207

— I pratili su vas — dodaje mladi Adamoviæ — i ostali sus vama dugo... A èujem da su se nekoliko puta i pojavili u bli-

zini dvorca. — Da, gospodine, tako je bilo. Brinu se za tuðe dobro. Po-zvala sam ih da me opet posjete. — Moram vam vjerovati, konteso, — nakloni se Adamoviæ— a ipak istražiti tko su. Sigurno imaju i dokaze o svojem pori-jeklu, a negdje i obitavaju?— Gdje su sada? — ubaci pitanje netko od gospode. — Rekoh: sasvim neviðeno i neopaženo izašli su iz dvorane.Nisu se ni oprostili. Gašo, jesi li ih vidio kad su odlazili? — pitaAdamoviæ. — Otkako je gospodin savjetnik otputovao, nisam boravio ugarderobi.— Gdje je gospodin barun? — pitaju gospoda. — Gospoda su otišla u sobu za kartanje i ne žele da ih sme-tamo. — Najprije idi i potraži onu dvojicu gospode pa nam ondajavi.Nakon tog barunièina naloga lakaj ostavi dvoranu. Gosti nagaðaju, raspravljaju i razmišljaju. Svim su mislima i brigama uz svoj izgubljen nakit. Sad im je najveæa briga tko je ukrao dragulje i novae. Ako je netko u dvorcu, onda je i vje-rojatnije da æe ih dobiti natrag. Kad je Gašo izašao, sumnje se neprestano pletu oko dvojice kavalira koji su stajali tako dugo povuèeni u kutu dvorane, a da se nisu nikome približili. I gosti sabiru sve okolnosti kako su se pojavili, kako su otišli iz dvorane, a sigurno i ostavili dvorac. Èekajuæi tako u razgovoru lakaja, sve vise u njih raste sum-nja. Kad se vratio Gašo, gotovo su ga okružili. Svatko želi nešto pitati. — Nigdje ih nema. Lakaj i vele da ih nisu vidjeli iziæi jer susvi bili u družinskoj sobi na veèeri. U garderobi sam našao samoslužavku, a ona veli da ne zna ništa o njima.Takvo saopæerije uzvitla sumnju do vrhunca. — Èudne kreature — naglasi Adamoviæ Cepinski s nekimnaroèitim veseljem zato što je opazio da se Hela zauzima za njih.Medutim, ona primijeti: — Sasvim je iskljuèeno da se ne bi oprostili i poklonili do-maæici prije nego odu. — Pa ipak, eto, nema ih, niti su gdje u kojem salonu, a niti do-lje. Valjda nisu izašli u perivoj da sanjare? — Bilo kako, bni su sumnjivi — uzme rijeè jedan od starijihplemiæa. — Ako im èinim krivo, dat æu im zadovoljštinu. — I ja — upadne sada Adamoviæ Cepinski. — Uistinu, èovjekne zna što da misli, a ipak je sasvim nerazumljivo da netko doðeu tudu kudu, predstavi se samo kuæedomaæinu i visokom gostui opet nestane iz dvorane.208

Hela se ljutito okrene od njih i naredi lakaju: — Djevojka je dolje u garderobi, valja, dakle, otiæi u njezineprostorije i pretražiti stvari. Ona je, zapravo, istjerala lakaja izgarderobe i sama ostala u sobi. — Pardon, baroneso, nije ostala sama, nego s jednim od onedvojice sumnjivih gostiju — primijeti Adamoviæ. Cini se, kavalir nastoji svojim sumnjama da draži Helu. Za-to ona primijeti: — Vama pruža naroèiti užitak da sumnjièite moje najnovijeznance. Što æe biti ako se ispostavi da ste na posve krivom putu? — Onda æu svakako izvršiti svoju dužnost i dati im zadovolj-štinu kao što sam veæ obeæao. — Dakle, neka se poðe u pretragu, najprije kod djevojke, azs.lim kod svih onih koji su bili u službi pred garderobom — pre-dloži barunica.

— Prihvaæamo — veli Adamoviæ i odredi nekoliko gospodeda s lakajem izvrše pretres. Izašli su iz dvorane. Iza njih je ostalo uzbuðenje. Barunica sve vise oèajava. U njezinoj kuæi da gosti izgube svoj nakit! To ne bi mogla nikad preboljeti. Magda se približila prozoru uz koji stoji Hela, zagledavši se u perivoj kao da tamo nekoga traži. Mlada kontesa spoèitava se-strièni: — Tvoja mržnja prema Krasanki prelazi granice ljudskograzuma i svakog osjeæaja. Kao da si odluèila ovu nesretnu djevoj-ku otjerati u samoubojstvo. — Ja? Lijepo! A nije li svaki èovjek u ovoj dvorani posum-njao u nju? Ako nije kriva, još æe vise briljirati njezina nevinost. — I hoæe, ali ipak ostaje sramota da su joj pretraživali opre-mu i kovèeg. Zbog toga neæe nikad dobiti namještenje. A znaš lišto to znaèi za nju? — Djevojke takvog morala naðu za sebe uvijek službu, kaošto je to dobro naglasila tvoja majka.— Moja majka je zavedena tvojim uplivom. — Ako je ta tvoja Krasanka tako vrijedna, zašto si je ondadala meni u službu? Reæi æu ti: nisi je htjela imati jer te zasje-njivala svojom ljepotom. Naravno, otkako ti služi za domjenak sprovizorom, ona je najednom postala suho zlato. A što æe bitiako ti provizora preotme? S kojeg bi se razloga ona izlagala zatebe? Zašto bi hodala okolo u služinskoj odjeæi? Vidjeli su je snekim mladim muškarcem kojega nije nitko poznavao. Zašto seona tako brine za provizora? Možda zbog tebe? U to moraš i sama posumnjati! Ovo razlaganje nemilo se kosne Magde. Nikad nije posum-njala u Krasanku, niti joj je to palo na um. Ipak joj je srce sada zakucalo nekako neobièno. Tjera od sebe ovu sumnju, ali se ona vraæa i nemilo je nuka da razmišlja o Krasankinoj ulozi u njezi-nom ljubavnom romanu. 14 Zagorka: Vitez slavonske rarai

209

Hela je promatra i nasluæuje što se dogaða u njoj. Nakon duge šutnje, Magda odgovori roðakinji:— Baš ti nije na cast što si je uhodila. A tko je tvoj uhoda? — Veæ sam ti rekla da mi je dužnost uvjeriti se koga imamuza se. Poslala sam za Krasankom nekoga tko mi je vjeran. Vi-djet æeš — jednog dana izbit æe na javu da je Krasanka trèalaza sebe, a ne za tebe. Nisu mogle nastaviti prepirku. Naglo su se otvorila vrata i ulaze gospoda koja su tek nešto prije otišla na pretragu. Svi se èude što su se tako brzo vratili. — Ništa niste pronašli? — pita oèajno domaæica. — Mislilasam da æe biti tako. — Samo èasak, svijetla barunice — veli prvi kavalir i okrenese k vratima.Ulazi Gašo. U ruci mu je muški ogrtaè. — Što je to? Valjda niste našli u družinskoj sobi muški ogr-taè? — pita domaæica.— Da, svijetla barunice, našli smo. Magda i Hela pohite naprijed. Obje bez daha. Hela od rado-sti, Magda od teškog razoèaranja. Slavodobitno nosi Gašo ogrtaè, metne ga nasred stola, raz-mota i pokaže džepove.Iz njih svjetlucaju dragulji, dijamanti, zlato, smaragdi...

Nitko i ne pita gdje su pronaðeni. Svatko klièe od radosti što se opet sastaje sa svojim nakitom. I navaljuju na Gašu neka isprazni džepove kako bi se uvjerili da ništa ne manjka. Barunica je ushiæena što je napokon s njezine duše pao teški teret.— Gdje si to našao, Gašo? — pita Hela.— U sobi u kojoj spavaju sobarice. Barunièino se lice namršti i ona porumeni od stida i neprili-ke. Dakle, ipak njezini ljudi.— Kako? Gdje si našao? U èijem kovèegu?— U Krasankinom. Gospoda su bila prisutna.— Zajedno s kaputom? — Jest, bio je položen na dnu kovèega, a njezina odijela na-slagana na njemu. Magdin pogled zaustavi se na Helinim usnama razvuèenim u zlobni smiješak. Mladoj kontesi srce se stegnulo od boli dok je slušala lakaja i gospædu. Istodobno je muèi pitanje: otkud taj muški kaput? Vlastelin Adamoviæ vodi èitavu stvar, gleda sve ka-valire redom i pita: — Gospodo, èiji je ovo ogrtaè? Skupocjen je i odlièno kro-jen. Dakle? Nitko ga niti ne ogledava. Svatko smjesta izjavljuje da ne pripada njemu. — Dakle, ogrtaè ne pripada nikome, a naden je u Krasanki-nu kovèegu? To je vrlo èudno — tvrdi Hela. — što vi mislite, gospodo?210

— Nerazumljiva zagonetka — veli Adamoviæ. — Ne pripada li možda jednom od one dvojice èudnih ta-janstvenih gostiju? — pita jedan od gospode.— Tko bi to znao?— To može znati samo Krasanka — smjerno upozori Gašo.— Jest — potvrde svi. — Samo ona. — A nisi li ti, Gašo, svlaèio kapute gospodi? — pita baru-nica. — Jesam, svijetla gospodarice, ali mnogi su ih svlaèili sami.Tako naroèito ova dvojica, skinuli su ih još prije nego što sam jadošao da im pomognem. Smotali su ih i predali, a ja, i ne gleda-juæi, smjesta sve nosim u sobu djevojci koja ih pregledava, èistii vješa na klinèanice.— Idi i dovedi je — zapovjedi Hela. — Zar æeš je osramotiti javno pred svima, Helo? — zauzixnase Magda. Ali su svi veæ prihvatili prijedlog. — Da joj nisi rekao ni rijeè zbog èega je zovemo — dopuniHela zapovijed. Gašo ponovno izlazi iz dvorane i pohiti niz stepe-nice. Gospoda i gospoðe okružile su ponovno barunicu i svako uzima svoje prstenje, novce, nakit. Svatko radosno pozdravlja okolnost da je vraæeno sve do zadnjeg prstena. Sva smuæena uz prozor stoji Magda i gleda u oblake. Duša mlade djevojke bori se sa sumnjama što ih je posijala Hela. Onda osluhne kako njezina roðakinja tumaèi Adamoviæu druge motive koji su mogli natjerati djevojku da posegne za nakitom. — Pitate me, gospodine Adamoviæu, zašto bi djevojka ura-dila nešto tako? Velite: nije moguæe da je ona sama tako neštouèinila. Eto, recimo da je ona zaljubljena u nekoga, a nema mi-raza, zar nije vjerojatno da je, kad vidi toliko dragulja na okupu,uhvati želja da sebi pribavi uvjet za ženidbu. Ne velim da je tako, ali može biti. — I vise nego ^vjerojatno — potvrðuju redom gospoðe dokse mlade djevojke zgražaju i obaraju oèi od stida. Gospoda povlaðuju Heli, a vlastelin Adamoviæ nastavlja ra-spravu:

— Kako su dragulji dospjeli u džepove ovoga kaputa? Dakaput nije plemiæki, moglo bi se posumnjati: vlasnik ogrtaèa iz-vadio je dragulje iz kovèega, spremio u svoje džepove i dao djevojci da sakrije. — Ili je ona opazila da taj delija krade pa je ukradeno ponovno ukrala. — Razlog koji je doveo djevojku na takav teški delikt mo-gao bi, u svakom sluèaju, biti usredotoèen u ljubavi — i ondaako je bila samo neèija pomoænica i u sluèaju da je bila izvodi-teljica ili èak intelektualna zaèetnica. — 14*

211

— Ali, gospodin je, naravno, istaknuti pravnik, sudeæi po va-šem širokom razjašnjavanju — i Hela nastavi još oštrijim rijeèi-ma: — Mogli biste se odmah prijaviti za branitelja ovom tribu-nalu koji sudi o kraði u služinskoj sobi. — Ako baronesa primi ulogu tužitelja, onda je sudbenost sva-kako u opasnosti da ne bi mogla biti objektivna. — Odaberite drugu tužiteljicu u ovom služinskom procesu— dobaci Hela prezirno. Adamoviæ je zagrizao usnu, a pogled mu odaje da je zaustavio žuèljivi odgovor. Svi opaze da je izmeðu ovo dvoje poèeo dvoboj u kojem on pati, a ona uživa.Tada on korakne k njoj, ali Hela mu okrene leða: — Odmah æemo doznati da ogrtaè, koji je gospodin Adamo-viæ nametnuo dvojici mojih znanaca, ne pripada nijednom odnjih.— Bit æe dobro da sakrijete kaput — da ga ne vidi kad uðe.Konverzacija je naèas zapela. Svi su pogledi upereni u vra-ta kroz koja oèekuju dolazak okrivljene djevojke. Najbliže vra-tima je Hela. Njezino lice odaje neku prikrivenu radost. Vrata se otvaraju. Svi su ušutjeli. Krasanki se èini — zovu je da štogod popravi na haljinama dama i uvjerena je da su se gosti razišli negdje po salonima. Prešla je prag. Zaèudi se. Gašo za njom zatvori vrata i stoji joj iza leða. Svi gledaju djevojku u smeðoj suknji, nekom crve-nom prsluku i sa smeðim kapišonom na glavi. Volan oko kapi-šona pada joj odviše duboko na oèi. Ipak se razabiru prelijepe oèi, uokružene dugim tamnim trepavicama, plemeniti nos, tople rumene usne. Svatko razabire da su crte njezina lica skladne i li-jepe kao žto joj je put napadno bijela, nadahnuta ružièastim od-sjajem. Djevojka ne može shvatiti zašto je svi gosti gledaju. Zašto su baš njoj posvetili pažnju. Jer, eto, gosti stoje u velikoj skupini i upiru poglede u nju. Obuzima je smetenost naoèigled takvog interesa za njezinu licnost. Sva zbunjena obori pogled i èeka da je oslovi gospodarica. Barunica naglo uzima kaput što ga je prebacila preko naslo-njaèa i upre prema Krasanki.— Ciji je ovo ogrtaè? Smjesta ga je prepoznala. Zaèuðeno gleða barunicu, a onda njezin pogled potraži meðu gospodom Dragomira. Cini joj se: on je uzeo kaput i donio valjda dragulje. Ali veæ u drugoj sekundi pobija ovu misao jer on ne zna kamo i kako je sakrila njegov kaput s nakitom. Ipak, barunica drži u svojoj ruci njegov modri novi skupocjeni ogrtaè. Zbunjena, ne nalazi izlaz. A gdje je nakit? Na urn joj pada ovo pitanje i još se vise zbuni. Ako ju je razboj-nik uhodio i vidio kamo ona odlazi i ukrao dragulje?— Zar nisu u džepovima zlato i dragulji? — pita Krasanka.212

?1-'

Podsmjehivanje nekih dama pokrene njezin mozak i svijest. Ponovno tražeæi uzroke takvu ponašanju i barunièinoj šutnji, Krasankin pogled zaluta k Heli. Trijumfalno blista lice ove ljepo-tice. Od tog sjaja pada u Krasankino srce teški mrak. Nešto se dogodilo. Sagnula je glavu kao da se uklanja nekoj velikoj opasnosti Sto se ruši nad njom. Domaæica izmjenjuje nekoliko rijeèi s damama, a zatim se dkrene Krasanki: — Naravno da je nakit bio u džepovima. Inaèe ti ne bi sa-krila kaput na dno kovèega! Djevojka se htjela nasmiješiti i odgovoriti da je ogrtaè zaista zbog toga sakrila, ali je smjesta zaustave pogledi u kojima èita neke ružne misli i od njih se sva zbuni i strese.— Zateèena si, je li?— Svijetla barunice, zašto bib. bila zateèena?— Reci zašto si uzela nakit? Protegnula se, uzdigla glavu da nešto kaže, vikne, ali joj je zapela rijeè.— Odgovori — zašto si ukrala? Ukrala! ... Rijeèi joj igraju pred oèima. Ukrala? ... ukrala? ... Svaka rijeè dobiva grdne oblike što su kao neke male živo-tinje i kreæu se, gmižu, protežu, plaze po njoj. Od toga joj se smu-æuje, tako strahovito smuæuje i bije joj u glavi i magli joj se pred oèima. Uši su je izdale. Ne èuje ništa. Kao da svi nešto go-vore jer im se mièu usne, ali ne može ništa razabrati ni èuti. Misli su joj nekud odletjele, sakrile se, pritajile, sklonule, što je to? Što se zbilo? Što se govori? Zašto je gledaju? Što hoæe od nje? I sikrene pogled u gospodu ... Traži Dragomira... Uzalud... — Gle, traži pomoæ od gospode. To je vrhunae drskosti! —primjeæuje ženski glas. Ovo je sada toèno èula, ali ne shvaæa smisao. Preveliko uz-buðenje potreslo joj èitavo biæe. Blizu je nesvjestice. Ipak osjeæa da su je ovdje javno osramotili. — Svijetla barunièe, ja sam spremila — da ne odnese Var-niea... Praskavi smijeh pada dvoranom poput pljuska vodopada i poštrca je porugom. Taj smijeh povrati njezinu svijest koja je veæ na pola puta u mraku.— Cuješ li, Magdo? — okrene se Hela k svojoj roðakinji.Ona ne odgovara. Sva je potištena od muke i sumnje. Heli-no ponašanje sve vise osvješæuje Krasanku i budi iz mrtvila njezin mozak. Baronesa djeluje na njezino stanje poput hladne vo-de na vrelo èelo. Budno pazi na Helino držanje, a njezine primje-dbe prodiru joj u sluh.— Evo, dokazano je — ukrala je! Sva se krv digne Krasanki u lice. Snaga joj raspali dušu i srce:213

— Baroneso, ne smijete tako nešto reæi poštenoj djevojci. — Izvedite napolje drzovitu djevojku! Zatvori je, Gašo, dokne doðu žandari! — naredi Hela. — Neæu se maknuti odavle dok baronesa ne opozove uvredu!Poštena sam i to mogu dokazati! Podigla je glavu i prebacila smeði volan na tjeme, ali joj pa-da natrag. Razveže služinski kapišon i skine ga s glave. Svjetlost obasja bujnu Krasankinu kosu. Povišenim glasom ona se dalje brand: — Obukli su mi ovo odijelo jer moram zaslužiti kruh. Ali sene dam poniziti. Ne dam se osramotiti. Kæi sam poštena, ali siro-mašna oca. Tko mi smije reæi da sam ukrala? Tko? Gospoda vise ne vide krivnju veæ samo ljepotu pred kojom zaboravljaju sve što su prije mislili i govorili. A oni koji su s la-kajem pronašli kaput u njezinom kovèegu vrpolje se. Jedan od njih stade se isprièavati: — Gospoðice, dragulji su nestali, a gospoda barunica nare-

dila je da izvršimo pretres. Istina, našli smo u kovèegu taj ogr-taè, ali možda ga je tamo sakrio tko drugi...— Ne, ja sam ga sakrila i saznat æete zašto...— Recite, zaboga, odmah — dokažite nevinost. — Ne smijem dok ne doðe onaj koji treba da to razjasni.Bojim se odati da ne bih, možda, pomrsila kakvu njegovu osnovu. Gospoðe se stadoše buniti. Neka starija dama ljutito ukori gospodu:— Stidite se, isprièavate kradljivku zato što je lijepa!Hela se posprdno okrene Adamoviæu:— A vi, branitelju, što imate reæi na to?— Cekam vaš sud, baroneso.Onaj koji je poèeo raspravu upita glasno:— Èiji je ovo kaput, gospoðice?Krasanka odgovori samosvjesno: — Rekla sam da nisam ovlaštena da to kažem. Onaj komepripada sam æe reæi sve kada to bude smatrao za shodno.Gospoðe se uzbune i prosiplju po njoj nove sumnje: — Znaèi, ima ortaka! Nagovorio ju je- i sigurno joj obeæaonagradu.Hela prasne u smijeh:— A tko je taj za koga se tako vrelo boriš?— To æe on sam reæi. — Dosta je toga razgovora. Zatvori je, Gašo, i zakljuèaj, asutra neka se odvede oblasnim vlastima.Krasanka se uzbuni i plane:— Sramota je tako okriviti sirotu i poštenu djevojku!Okrene se k Magdi i pita: — Zar i vi mislite da sam moglaukrasti? Na te rijeèi trgne se kontesa, dok je Krasankin glas zadrhtao od zadržavanog plaèa. Ovaj drhtaj dotakao se njezine duše. Ne!214

Ne može vjerovati, nikako ne može. Ali èiji je to kaput? Tko je od plemiæa u vezi s njome da bi njegov kaput mogli naæi u kov-èegu? Makar je Hela pokušala baciti u Magdinu dušu sjeme Iju-bomore, ipak u ovom èasu ona pristaje uz nju i zamoli barunicu: — Ne dajte je zatvoriti. Jamèim da ona nije ukrala. To nikako nije moguæe! — Kad se ti za nju zauzimaš, možda i nije, ali sutra æemosve izvidjeti. Danas je moramo zatvoriti da ne utekne — ... I ne pripravi svojeg ortaka — zato i ne kazuje njego-vo ime — doda Hela i zapovjedi lakaju:— Vodi je, Gašo! Izašla je iz dvorane, ali na ogradi stepenica morala se pridr-žati. Osjeæa da æe je ostaviti svijest. Gašo je grubo gurne:— Naprijed, kradljivice! Toliko bijede ne podnosi. Skupi još posljednju snagu i trèi u sobu za služavke — tu pada na postelju i obeznani se... U dvorani su ostali pod dojmom Krasankinih rijeèi i ljepote. Gospoðe su uvjerene da je ukrala, a gospoda su spremna da op-roste — ljepotici... Vlastelin Adamoviæ se nešto uzbudio i poène razlagati go-spodi: — Tko zna, nismo li se prenaglili. Zapravo, moje dame i go-spodo, njezin otac je bio pošten èovjek, a i majka. Djevojka jedugo bila na dvoru grofa Pejaèeviæa i bilo bi se opazilo da su seu njoj pokazali takvi instinkti. Najbolje je može obraniti ono štoje rekla kontesa Magda. Na tu obranu ošine ga Hela prezirnim pogledom, dok kontesa Magda prihvati Adamoviæeve rijeèi i nastavi braniti Kra-sanku. Ponovno se razvije razgovor o motivu kraðe — a to može biti samo ljubav. — Gospodin kome pripada ovaj ogrtaè mora biti neki pusto-

lov koji je siromašnu djevojku zavarao tko zna èime.Drugi gospodin5upada pitanjem: — Ali kome pripada taj ogrtaè? To se ne može ostaviti neri-ješeno. Vlasnik ovog ogrtaèa jedini može razriješiti zagonetku.Ponovno uzima rijeè èepinski vlastelin: — Pravo vele gospoda. Vlasnik ogrtaèa jedino može riješitizagonetku, a to je doista zagonetka. Molim, izvolite dobro pogle-dati: ogrtaè ne pripada ni jednom od nas koji su ovdje prisutni.Bila su u ovoj dvorani samo još dvojica kavalira koji su se sasvimpovukli od nas. Nitko ne zna njihovo porijeklo niti kako su do-spjeli ovamo. Bit æe da kaput pripada jednom od njih jer, dopu-stite, oni pružaju sliku dvojice pustolova ...— Iskljuèeno! — ubaci Hela. — Vase sumnje su zabluda.— Gdje su vam dokazi, baroneso? — pita je Adamoviæ.— Znam razlikovati pustolova od plemiæa!215

— Dosta je toga. Na pies, moje dame — prekidaju gospodanemili prizor. I glazba zasvira ... Dolje, u veži dvorca, potražio je Gašo lugara i s njim izašao u perivoj. Dobro se ogledao da nitko nije u blizini i onda mu pri-povijeda što se zbilo i oèajava: — Ona ih je ukrala, gizdavica. Dizala je nos kad sam joj ma-lo namigivao! A sada, eto, tatica! Jaoh nama obojici. što æe Varnica kad ne naðe dragulje? Okrivit æe i mene i tebe. Planut æenaše kuæe u selu, a moji roditelji i braæa platiti glavom.— Jao, Gašo, a ja imam ženu i djecu! Sto da radimo? — Ima samo jedan put da se spasimo Varnièine osvete. Po-hitaj za njim i javi što se desilo. Rekao je Atanacko: konaèit æeveèeras kod ribara na Dravi — tamo u Todora. Ako ti je do ženei djece, juri za njim jer æe misliti da smo ga mi okrali pa æe ka-zniti naše obitelji ni krive ni dužne.— Vidim, nije druge. Idem. — A kad se vratiš od Varnice, ne dolazi mi u blizinu, veæprièekaj na onome mjestu gdje se uvijek sastajemo. Ili æu samposlati vijest ili po mladom sluzi kojega je Varnica tek ovih danazajataèio. Treba da budemo na oprezu zbog gospodara, a još visezbog Varnice. Idi za njim, ako boga znaš!Lugar nestane u perivoj u, a Gašo pohiti u dvor.

f f -

OTIMACI NA DIOBI Sakriven šumom i šikarama, iz Valpova je Varnica jurio pre-ma Osijeku. Zaustavio se u malom ribarskom zakloništu. Nijemogao doèekati da se vrati u svoj glavni stan, u Bijelo Brdo. Že-Ija ga vuèe da što prije vidi što nosi u džepovima, osim toga, kTodoru ima mu Gašo poslati glasnika ako bi otkrili varku i odre-dili potjeru. ! Put k ribarima vodi kroz duboko blato. Moraju jahati kora-kom. Iza Varnice ide dvadeset njegovih najpouzdanijih raz-bojnika, a uz njega su Jeèmenica i Atanacko. Zaokupili su ga kao psi što su nanjušili plijen. Æitavim putem draži ih predodžba na blistavo blago kojim æe znatno poveæati svoju pljaèkašku imovi-nu. Svaki raèuna u svojoj glavi što sve posjeduje, koliko ga je do-palo od kojeg dijela ugrabljenog tuðeg blaga i što æe ga još do-pasti od buduæih otimaèina. Svaki nosi u sebi strastveni nagon za novcem, za zlatom, kojemu služi svim svojim snagama. Svi su nagrnuli oko voðe da budu bliže onom blagu što ga nosi u dubo-kim tajnim džepovima ogrtaèa zarobljenog savjetnika Webera. Blizina dragulja privlaèi ih magièki poput nekih tajnih zraka što prolaze kroz njihova tijela i povezuju im biæa s onim ugrabljenim

216

I

blagom koje im se prikazuje kao neka sunèana svjetlost. I nepre-stano pogledavaju otežala viseæa krila ogrtaèa što klepeæu oko Varnice. Svaki od njih osjeæa te džepove, opipava ih, uzima u dlanove, mjeri njihovu težinu i sraèunava njihovu vrijednost. Što se više približavaju kuæicama ribara, brže kola zloèina-èka krv. Varnièino lice blista. Svaki udar teških džepova na Weberovu ogrtaèu o njegova bedra uštrcava mu èudesni životni eliksir. Po-mlaðuje ga, osjeæa se prvakom èitava carstva, gospodarom kra-ljevstva, velikim gospodinom, prvim èovjekom do same carice. Katkad rukama potapša po džepovima da se njegova osjetila naslaðuju dodirom velikog blaga. Još i sada gleda blještavilo na-kita na damama koje ga oèaravalo pod svjetlom stotinu svijeæa u dvorani valpovaèkog grada. — što kažete, je li Varnica pametuje kao da su ga posadilina zlatni prijestol? — I vise nego to — upada smjesta Atanacko. — Ni carevini kraljevi ne mogu se takmièiti s blagom što ga nosiš u glavi. Jedan drugoga nastoji natkriliti u hvaljenju ne bi li ga u di-obi grabeža zapao veæi dio. — Uh, ali æu baš divno uresiti svoju curu! Alaj æu je zakititiovim zlatom! — klièe Varnica.— Što ti govoriš, komandante? Ti, pa cura? Upit èetovoðe nemalo se kosnuo Varnice i on se okrene pre-ma njemu i uzme ga oštro na oko. — Kako ti to mene pitaš? Zasto ja ne bih imao curu? Tko tomože meni da zabrani?— Pa ne može ti nitko zabraniti, ali mislim tako, mator si...U Varnièinim oèima bljesne povrijeðen ponos i on se okosina èetovoðu: — Ja mator? Ti smiješ tako nešto kazati meni? Eh, èekajlPokazat æu ja svima. Najljepša djevojka slavonske ravnice bit æemoja. Zinut æete kad je dovedem! Razbojnici samo slijegaju ramenima i šute. Ne vjeruju mu. A sada ih i vise zaokuplja plijen što ga nosi u džepovima negoli djevojka o kojoj govori. Zadahtani stigli su pred ribare i silaze s konja. Svatko baca uzde, ne dospijeva ni svezati konja i žuri se pod krov za svojim voðom. Ribari se strèali da pozdrave Varnicu kojemu su vjerni sa-veznici. Ali on neæe da oni saznaju što on nosi kako ne bi i oni mogli tražiti kakav dijelak. I veli im gordo:— Samo vi ostanite vani, mi imamo da o neèem vijeæamo!Pokorno se oni udalje, a Todor, vlasnik kuæe u koju su ušli,smjesta istjera iz sobe svu svoju obitelj. Onda ulaze razbojnici. Na vratima gužva. Svaki bi htio biti prvi iza Varnice — da bude što bliže dok on iznese na vidjelo ugrabljeno blago. 217

U èasu su svi na okupu. Dovuku u sredinu stol na koji æe Varnica pred svima istresti dragulje. Nitko ništa ne veli, ali sva-tko se boji da ne bi Varnica što ostavio u svom džepu. Tek što su ušli, smjesta svlaèe s Varnice skupocjeni ogrtaè. — Što ste navalili kao gladni vuci? Derete s mene taj ogrtaèkao vuci kožu s uhvaæenog janjeta! Èekajte, svatko æe dobiti svo-je, svatko što mu pripada.— Nas pripada polovica — vele oni, gurajuæi se oko Varnice.— I mene polovica! — vikne Jeèmenica.

Varnica tresne rukom o stol. Oèi su mu dvije ubojite cijevi: — A meni? što bi dopalo mene, proždrljive èavke? što bistevi dijelili da nisam na svoje razbojnièko tijelo navukao kraljev-sku odoru? što biste vi svi mogli da nosite, da dijelite, grabite,da vas ja svojim tijelom i dušom ne vodim u otimaèinu? Da jasvojim umom, što caruje nad vama poput kraljevske krune, nisam obmanuo onu tamo Ijudsku raju, slijepu, gluhu i budalastu,što vjeruje svakoj rijeèi carskog savjetnika? Da ja ne držim zagrkljan sve te jatake — i budalaste poštenjake ne uzimam u svojprocijep? što biste vi da vam ja ne dopuštam robiti i pljaèkatipod mojim imenom? Što biste vi sami mogli oteti toj svjetiniovdje bez mene, bez mojeg imena? Ha — ha! Dali su mi èuvatisvoje zlato! Cujete li to, vuci moji? Tko to može, osim mene? Isad još svi vièete za polovicom dok sam sve izvojštio ja, i ja —sve samo ja! I sve to što stekoste po meni! Vise ne mogu izdržati da doèekaju diobu plijena, a on im sada propovijeda! Od toga ih hvata strah i sumnja. što li on to namjerava? Zar æe sebi uzeti polovicu, a drugu polovicu dijeliti njima i Jeèmenici zajedno? Krv im kljuèa u glavama. I razbješ-njeni udaraju po stolu i poènu vikati.— Hoæemo li dijeliti kao uvijek po pravu i pravici ili ne? — A što se derete? Jeste li možda vi bili gore medu tolikonigospodom okom u oko nasuprot dvojici kapetana viteza Hrabre-na koji su samo mogli da posegnu rukom u džep i svi biste vi visilionako redom kao suho meso u dimu? A što nisu to uèimli — po-ljubite meni moj prljavi opanak!— Gdje se mnogo govori, ništa se ne daje! ... Znamo mi to!Meðutim, prvi kapetan povuèe na stranu drugoga pa mušapne: — Ala ti bila sol i hljeb! što si stao da se dereš? Varnica hoæe da nas zavadi pa da sam proždre sav plijen. Otkako je bio utvrðavi, u toj savjetnièkoj odori — sve se nešto razgoropadio.Takav nikad nije bio! — Pogospodio se! I neka mu je cura tamo zapela za oko isvega ga smotala. Dok oni tako šapæu, Varnica se ustoboèio kod stola, a njegov ugojeni pomoænik Atanacko uzme> da para šavove u podstavi. Pu-cketanje konca ulazi im u duše — nitko ni da dahne, Pogledi im se218

oštrice zabadaju u raspor svilene podstave. I mislima i oèi-ma grabe plijen, dragulje što im blistaju u mašti poput nekih velikih krijesnica. Svaèije su oèi na straži da ne bi meðu prstima komandanta ostala kakva blistava iskra dragog kamena. Šavovi su rasparani. Varnièina snažna ruka izgubi se u du-binu džepa, zagrabi i izvuèe napolje èitav pregršt samih odrezaka od raznog veziva ... Hvata ga drhtavica. Rine rukom do dna ... Izvuèe i položi na dasku — olovne kuglice koje se kotrljaju po stolu — veselo se vrteæi i kao da mu se podsmjehuju... Dahtanje Varnièinih prsiju ispuni tišinu. Onda se njegova ruka divlje rine u džep jedan, pa drugi, razdera ga, grabi — a u rukama mu komadiæi svilenog, zlatnog veziva i još veæi pregršt olovnih kuglica ... Poput groma tresne Varnica rukom o stol. Èitavo mu se vi-soko tijelo sagne nad neznatne stvarèice što ih je izvadio. Oèi mu iskoèile, krv mu briznula u lice. Onda poput divlje zvijeri rikne i baci se na Atanacka koji mu je prvi pri ruci. Hvata ga za rame-na, trese njime kao šipkom: — Pasji sine, živino tatska, amo dragulje! Ovamo draguljedok te ne zadavim! Blijed od straha dršæe Atanacko, pada na zemlju pod priti-skom Varnièinih ruku. Na lieu mu se ogleda smrtni strah, na usta mu izlaze krikovi. — Nisam — nisam — ubijte me ako sam... Stavio sam sve— Jeèmenica zna ...

Kad je izgovorio ovo ime, Varnicu kao da su udarili bode-žom. Digne ruke s Atanacka i navali na Jeèmenicu. Ovaj se brani mladenaèkom snagom i otima iz Varnièinih ruku. — Huljo kradljiva! Ukrao si moje dragulje! Daj moje dragulje, III ti uzimam život! I guši ga i valja se s njime po zemlji vièuæi, tražeæi od njega da mu kaže kamo je stavio nakit. Oni drugi nešto sumnjièavo šapæu i promatraju komandanta. Sve im se èini — Varnica sa-mo izigrava. Nije li sve to uèinio sam da može prisvojiti dragulje? Sve ih nešto podilazi sumnja da on laže... Odmah je nanju-šio da se nešto iza leða zbiva i ogleda se: — A što vi ovdje šapuæete? Zar ste se svi urotili protiv mane? Svi ste se uortaèili da me ulovite, opljaèkate mene koji sampodmetnuo glavu pod vješala da vas obogatim, sluge slugu mo-jih! Licem mu curi znoj. Pjena ide na usta, zubi mu se iskesili i žile nabrekle na èelu, pesnice zgrèile i digle. Cini se, sve æe zdro-biti, slomiti, svima æe polomiti kosti.Posegne za kuburom, uperi u njih cijev: — Tko je ukrao dragulje? Svi æete ležati kao krepani psi nadrumu! Govorite: tko je ukrao dragulje? Zatreptio je strah pred gnjevom, i Atanacko i Jeèmenica se dižu i prisežu, kunu se:219

— Gospodaru, evo kako je bilo. Obojica smo stajali jedankraj drugoga, natrpali sve dragulje i zlato u džepove... Samo jeGašo znao i mi! ... — Gašo? Ako je Gašo to uèinio, èitavo æe njegovo selo plarnuti! U prah i pepeo odletjet æe i njegova kuæa i njegovi do-mari... Oèajno razoèaranje uhvatilo je sve. Lamataju rukama, reže kao bijesni psi, vièu, a Varnica prijeti smræu i Atanacku i Jeème-nici i Gaši — svima ... Netko žestoko prodrma vrata. Haramija se izdere, ali onaj vani ne popušta, veæ vice i traži da ga se pusti.Otvore mu vrata. U sobu bane èovjek u lugarskom odijelu. Sav je izmuèen, za-dahtan. — Ha! Valpovaèki lugar. Ti si, dakle? Pasji sine, sad æeš ispa-štatd. Tko je ukrao moje dragulje? — Baš to vam dolazim javiti. Šalje me Gašo. Bruka i sramo-ta u èitavom dvorcu. Otvorili su kovèeg — a onda... Bacili sena njega i zinuli. A on veli da su nakite i novce našli u dvorcukod neke služavke, zamotane u muškom kaputu. Ona in je pre-metnula iz džepova ogrtaèa carskog savjetnika u džepove nekogplemiæa, samo se još ne zna tko je to. Ali ona je priznala da jeuzela dragulje. Tako mi reèe Gašo. Svi lamataju bjesomuèno oko sebe. Varnica zavija poput zvijeri i prijeti se: — Jao ruci koja je posegnula za mojim xiakitom. Bit æe hra-ne pticama. Sigurno je s draganom okrala moje džepove. A kako? Ej, Atanacko, kako si pazio na moj ogrtaè? Nisam li ti rekaoda se ne makneš od njega dok ja ne siðem? Jesi li se maknuo? — Nisam se maknuo, nisam! — Od straha pred njegovim bi-jesom Atanacko taji da ga je Krasanka otjerala i tvrdi da se nijfeudaljavao.— Kako je onda djevojka mogla do mojih džepova?Lugar odgovara: — Cistila je ogrtaè i tako primijetila dragulje. Svi su je pro-glasili kradljivicom. Oni misle da je uzela ravno iz kovèega i ni-tko o vama još ništa ne zna. Tako poruèuje Gašo.— Reci, pasji sine, tko je ta cura? Kako je zovu? — Krasanka. Veæ dvije i pol godine radi u dvorcu kao ko-

morkinja, a sad joj svanu crni petak. Zatvorili su je. — Zatvorit æu ja nju pod crnu zemlju! Ni kapetani ni vile-njaci neæe dugo gledati sunce božje! I oni su mi veæ tamo staliza petama. Da nisu oni pomogli kradljivicu? Ni strijela nije takohitra kao što æu biti ja kad in stanem hvatati. Ni živina nije takožedna krvi kao što æe biti Varnica kad ih dobije u sake. Moja jeosveta zapisana u paklenu knjigu. I svi ðavli æe mi stiæi u pomoæ. A onda se protegne kao da se sprema skoèiti na neprijatelja i zadaviti ga:

air..

?*'??

220

—: Krasanka veliš da je zovu? Cvilit æe poput ljute godine dok se ja zovem Varnica. Podijelit æemo njezino djevojaštvo ka-ko nas volja — èujete li? A onda nas mora voditi u dvorac, ili u Valpovo, ili u Retfalu, i natrag pribaviti dragulje! Mora — ili æe u moèvaru. Svuæi æemo je do gola i tamo izložiti komarcima i žal-cima moèvarne gamadi.Okrene se lugaru i zapovjedi: — Ili ti, ili Gašo, toèno javite gdje, kada i kako se može dote cure. A sad èuj, ako što izaðe na javu i tebi ili Gaši zaprijetiopasnost, onda mi djevojku mora dovesti onaj Veljko koji imamladu ženu u blagoslovljenom stanju. Reci mu — ne dobijem liu ruke kradljivku što prije, neæe doèekati svoje potomstvo, nižena, ni on, ni djed, ni baka! Svi æe žderati kaljužinu moèvare. I stišæe pesnice rasplakan za zlatom, razvikan, razdražen i oèajan. — Nikad Varnica nije udario svijet tako strašnom osvetomkao što æu ja onu koja je ukrala moje dragulje! Moram je uhva-titi! Radite s njome što vas volja! Evo, imena mi mojega! Rijcèvrijedi. Svima je dajem na razbojnièki sud! U plesnoj dvorani valpovaèkog dvorca živo se pleše. Svatko je sretan što je dobio natrag svoje dragulje i svoj novac. Nitko više i ne misli na kraðu. Nikome ne pada na um da u ovom èasu raspravlja o Krasanki i o njezinoj sudbini. Mladež se predaje zvu-cima glazbe i pleše, starije gospoðe promatraju svoje djevojke i budno paze ne ogledava li se koji od mladih ženika, možda, ne-što više za njihovom kæerkom i smiju li njegovo zanimanje sma-trati ozbiljnim. Gospoðe su uperile svoje lornjone na ulaz u dvoranu. Tamo su spazile dvojicu pristalih mladiæa u skupocjenim odorama. Mlaðega u crvenoj bogato vezenoj, a starijeg u zelenoj, urešenoj raznim vrpcama. I gospoda i djevojke veæ su ih opazile i svi se pogledi svraæaju k njima. Baronesa Hela izazvala je svojom pri-èom ovo zanimanje za nepoznate strane plemiæe. I sve nekako pies jenja, a sve vise se obraæa pažnja na dva gospodina koja kre-nuše ravno prema barunici. Parovi napuste pies, svi idu prema domaæici. Svi nešto oèekuju. Dvojica kavalira probuðuju u njima slutnje da æe doznati nešto naroèito. Dragomir se pokloni pred barunicom: — Svijetla gospoðo, da li biste mi dopustili da odliènom dru-štvu nešto saopæim? Prije nego što je odgovorila, javljaju se dame i gospoda, uv-jeravajuæi ga da æe rado poslušati što æe im reæi. I svaèiji pogled upre se u lijepog stasitog mladiæa. Svatko priznaje da je plemiæko odijelo kao sraslo s njegovim vitkim stasom, svaka mu je kretnja { govor vrlo uglaðen, pokazuje naroèitu profinjenost, premda je vrlo ležeran, svjestan svojeg besprijekornog salonskog nastupa.221

— Bili smo prisutni kad je neki lugar javio da je vitez Hra-bren napao Varnicu pri polasku na Valpovo u goste odliènom

društvu. Meðutim, vitez Hrabren danas èitav dan sjedi u jednojzgradi osjeèke tvrðave i, kad smo dolazili ovamo, on je ostao utoj Jcuæi...— Što time mislite reæi — pita Adamoviæ. — Plemeniti gospodine, želimo konstatirati da nije inogaobiti istodobno na dva mjesta.— Ako je prirodni stvor — onda, zaista, nikako... — Uvjeravam vas, posve je prirodno biæe. Prema tome, lugar je lagao s nekim razlogom.— Ako vi govorite istinu, onda je lugar svakako lagao.— A zašto bi lagao? — nadovezuju odmah drugi kavaliri. — Da »savjetnik« može ostaviti ovaj dvorac i pohititi u svojrazbojnièki logor. — Savjetnika smatrate mistifikatorom? Ali, mladi gospodine,ovo je odviše i za ovo romantièno doba! — Niste li nikada èuli kako se Jeæmenica jednog dana pojaviopred jednim vlastelinom u odori kapetana, udvarao gospoðamai odnio im s vrata dragulje?— Imate pravo. Sjeæam se, bilo je to negdje gore oko Iioka.— Dakle, Varnica je kopirao svojega mlaðeg druga.Napeto sluša Hela što Dragomir pripovijeda. Nemirna je, iz-mièe iz skupine i približi se k njemu:— Gospodine, ovo zapravo nije moguæe.— Po èemu to sudite, baroneso?

— Govorila sam sa savjetnikom — priznat æu sada pred svi-ma. Donio mi je iz Beèa pismo moje tetke. Pismo je ovdje i zaista ga je pisala tetka. Tetka mi piše o onom plemiæu kojega jeodabrala meni za vjerenika — a savjetnik je o njemu govorio sa-svim upuæeno!— Što je rekao, baroneso? — Najprije je èekao moj odgovor na pismo, a kad sam re-kla da nikako neæu prihvatiti zaruènika kojega mi šalje tetka,on me ispitivao, ima li tko drugi kome se odazvalo moje srce.Ako ima, on æe se zauzeti za moju stvar. Dakle, vidite, htio je sa-znati, postoji li kakva liènost zbog koje odbijam zaruènika da bito on onda mogao saopæiti mojoj tetki.— A kad mu niste ništa rekli, da li se zadovoljio? — Ispitivao me nije li možda vitez Hrabren moj odabranikjer je èuo da zalazi ovamo. Tu su ludost pronijeli ljudi u ovomdvorcu jer ste vas dvojica ovdje svojedobno èekali Varnicu. — Smijem li upitati je li baronesa još što s njime govorilao kandidatu vaše uzvišene tetke? — Jest, pitala sam ga zašto taj gospodin ne dolazi da ga vi-dim i spomenula kako sigurno ima neku manu — možda je star,ružan ili èak kljast. —

— što je rekao savjetnik? — Najprije da ne smije govoriti o njemu, a onda je priznaoda taj zaruènik ne bi pristajao uz mladu djevojku i da se on sla-že da bi mi trebao mladi pristali zaruènik. Sada se Dragomir okrene Stanislavu i gleda ga kao da od njega traži neko odobrenje za ono što misli reæi. On mu dade je-dva vidljiv znak oèima.— Dakle, baroneso, vaš »savjetnik« je lagao!— Kako? Vi poznate kandidata moje tetke? — Poznam i velim da je u muževnoj snazi, pristao i bez ika-kve mane.

— Otkud ga vi poznajet^? — upadne naglo Hela. — Ovo nije važno, baroneso, u teškoj opasnosti koja prijetiovom dvorcu, odnosno, bolje, u kojoj ste svi lebdjeli. AH, na ža-lost, nemam ovlaštenja da govorim o tome. Dame slušaju sa sve vise zanimanja. Nastup lijepog mladiæa poèinje u njima pobuðivati povjerenje da ono što govori nije bez temelja. Gospoda, naprotiv, s prikrivenom sumnjom slušaju njegove rijeèi pa se meðusobno sporazumijevaju. Bistrom Ada-moviæu èini se sve to vrlo vjerojatnim, samo ne može zatomiti svoje sumnje zbog porijekla ove dvojice, svima nepoznatih ljudi, i zapita:— Što biste još mogli dodati kao dokaz za svoju tvrdnju? — Još nešto dokaza dat æe baronesa. Vi ste mu rekli da od-bijate zaruènika što vam ga je odredila grofica — vaša tetka? — I da sam veæ javno proglasila društvu u Retfali da se od-rièem tog zaruènika jer imam na umu nekog drugog. — A što je na to savjetnik? Nije vas odgovarao, nego vam jeponudio svoju pomoæ, obeæavajuæi, ako je taj vaš novi odabra-nik vitez Hrabren, da æe mu pomoæi do karijere, ali mu ga mora-te prikazati?— Otkud vi to znate? — zapanji se baronesa. — Od komandanta razbojnika. On, naime, ima jataka koje-mu je odredio da mu donese vijest dolazi li ovamo vitez i kakoizgleda — i dolazi li ovamo zbog jedne od milostivih gospoðica.Sve to mu treba da bi progonio svojeg neprijatelja, a mislio je,baronesa æe sve odmah red. Meðutim, nas dvojica smo htjeligospodinu barunu sve to prikazati i obavijestiti ga tko mu za-pravo dolazi u posjet. Na žalost, stigli smo prekasno — on je veæbio ovdje. A vi ste, baroneso, poèinili grešku i prikazali nas dvo-jicu kao da smo vitezovi kapetani. A razbojnik je lukav i rekaonam je: ako se maknemo, èitava æe ova dvorana poletjeti u zrak! Ova izjava pokoleba povjerenje slušalaca u Dragomira i nje-govo otkriæe. Nitko ne može dokuèiti da bi ovaj dvorac mogao oštetiti taj savjetnik, èak i onda kad bi uistinu bio Varnica. — To bi moglo biti samo onda kad bi se u dvorac uvuklirazbojnici i pripravili takav èin — razjašnjava Adamoviæ. — Razbojnik bi morao imati veze u dvorcu.223

— Vrlo dobro, gospodine. Možda biste se sa mnom potru-dili iz dvorane dolje? — Vrlo rado, ali prije svega, molimo vas, možda poznateovaj kaput? Spazivši svoj kaput u kojem su bili dragulji, Dragomir se silno iznenadi. Rekao je Krasanki neka dragulje èuva dok on ne zatraži. Pomoæu tih dragulja htio je otkriti sve jatake u dvor-cu. Vidjevši svoj kaput, on ga ogleda. Džepovi su prazni, nigdje dragulja. Gospoda su ih pokrila stolnjakom èim su ona dvojica stupila u dvoranu jer je na njima ostala sumnja da su oni u vezi s kraðom. Mjesto priznanja da je kaput njegov, Dragomir pita za-brinuto:— A gdje su dragulji?— Dakle, znate da je u vašim džepovima bio nakit?— Naravno da znam.— Kako vi dolazite u vezu s kradljivicom? — pita Hela. — Kradljivicom? Zar je nakit ukraden? — èudi se on, misle-æi da je Krasanki netko oteo nakit. — Jest, ukraden. Ukrala ih je neka moja služavka — odvra-ti Hela i doda — koja i nije naroèito èestita.— Služavka? Ovdje u dvorcu? — Jest! Braneæi se, stala je tvrditi da je nakit sakrila kakoga ne bi oteo Varnica! — Ali, baroneso, nemoguæe! Nije to mogla znati nijedna slu-žavka, veæ samo ja i...

— Otjerala je savjetnikova lakaja iz garderobe da može ukrastidragulje. Sve je.veæ utvrðeno.Adamoviæ upada, naglašavajuæi svaku rijeè: — Da, ali Gašo je rekao da je u sobu došao jedan od kavalirakoji su dojahali posljednji, a ona je istjerala savjetnikova slu-gu... Bilo bi potrebno znati, gospodo, je li tko od vas dvojicebio tamo. Sigurno je služavka onda uzela vaš kaput da ... — Vi ste svi u zabludi! Ja sam sišao jer mi je ostala lisnicau kaputu, ali tamo sam vidio samo gospoðicu. — Kakvu gospoðicu? — upada Hela. — Ona je kradljivica.Ukrala je novae i nakit. Gašo je to pronašao u njezinu kovèegu. — U njezinu? Uh, onda sve razumijem. Ne, ova koju ja mi-slim, nije ukrala! štaviše! — naglasi Dragomir. Svi su opazili kako mu se lice ispunilo gnjevom. — Gle, ova moja služavka ima u dvorcu svu silu branitelja— podrugljivo veli Hela. Opet su se Dragomir i Stanislav pogledali, ali ovaj put veo-ma znaèajno. Rijeè preuzme Stanislav: — Neka nam baronesa ispuni molbu da se gospoðica dovedeovamo! — Nikakvih gospoðica nema u dvorcu, a služavka je veæjednom bila središte pažnje ovog društva i mislim da je za da-nas dosta kuhinje u ovoj dvorani.224

Domaæica pogleda Helu s izrazom negodovanja što preuzima njezinu ulogu. Ovo Heli zamjeraju i ostale gospoðe jer im je ipak draži krasan mladiæ s tako divnim crnim oèima. Kao da to osjeæa, pokloni se barunici: — Svijetla barunice, dopustite da se dovede ona koja se ok-rivljuje, da ja osobno razjasnim cijelu stvar. — Lakaj je djevojku odveo i zatvorio. Dozovite ga — odredibarunica. — Sigurno je vani. Sam Adamoviæ ide, ali ga Hela predusretne pa se uputi k vratima i otvori ih. Na stepenicama èeka dok su dozvali Gašu i naredi mu: — Ako ti zapovjede da dovedeš Krasanku, reci da je legla ineæe ustati iz postelje. — Hoæu, vaša milosti — ali htio sam vam nešto saopæiti, akosmijem.— Govori brzo — èekaju me. — Polažem glavu na vješala: mlaði od ove dvojice kavaliraje onaj koji je u tvrðavi s Krasankom govorio ispod franjevaè-kog prolaza i šetao s njome, dok je ona bila u haljini Vinkovèan-ke. — Poludio si! To je plemiæ, moj znanac, s kojim sam se veænekoliko puta srela, a bio je i ovdje, u dvorcu, kad si ti s baru-nom bio u Beèu. Dakle, sasvim je nemoguæe! — Vaša milosti, kad sam ga vidio s Krasankom, imao je lije-pe crne brèiæe i odijelo seoskog momka. Govorio je istim glasomkao sada, a po usnama bih ga prepoznao da ima sto vlasulja. Ri-jetko je vidjeti u muškarca tako crvene usne i tako bijele zube.A oèi, baroneso, ne može sakriti preda mnom!— Ali Gašo, što bi on imao govoriti s njom? — Gledao je u nju kao da æe je zagrliti! Bio je sav ushiæen.Prièao sam vam, baroneso, o tome, ali vi ste rekli: »Ne zanimame ljubavnik moje služavke«. — Nisam mogla slutiti da bi se taj koji dolazi u Valpovo mo-gao sastajati s mojom služkvkom. — I ašikovao je s njom — sveticom! Sad ga vidim ovdje iprisežem vam — to je on! Stepenicama se uspinjao domaæin s Kegleviæem i Pejaèevi-æem.

Hela odredi Gaši da side, a sama otvori vrata dvorane kroz koja ulaze gospoda. Opazivši Dragomira i Stanislava, Prandau i Kegleviæ zaboravili su na prisutne goste i dame. Polete prema dvojici plemiæa i Prandau vikne: — Ovi se pustolovi još usuðuju meðu moje goste? Smjestada ste izašli ili æu vas izbaciti silom. Konsternacija zahvati goste. Još nisu vidjeli baruna tako raz-jarena. 15 Zaforka: Vitez slavooske ravai

225

— Ova dvojica htjeli su od mene izmamiti novce za savjet-nika Webera koji da još sjedi kod Varnice. A kad sam odbio ovuprijevaru, ovaj mlaði je rekao da se mora latiti krajnjeg sredstva. — Jest, moram se latiti krajnjeg sredstva — i otkriti baru-nu tko sam. Tim rijeèima opet Dragomir posegne u njedra i izvadi svile-nu lisnicu.Gesta koja je baruna prije zaprepastila sada ga postidi. — Molim gospodina baruna neka odabere dva prijatelja dazajedno s vama saslušate mene i mojeg druga — zatraži Dragomir. Znatiželjno društvo podupre Dragomira, a barun se vise ne može usprotiviti. Zamoli grofa Kegleviæa i Pejaèeviæa da se po-trude za njim u salon. Vrata se za njima zatvorila i otela ih radoznalosti onih koji su ostali u dvorani u kojoj su sluge poèeli pripaljivati svijeæe u lusterima. U susjednom salonu pozove barun Dragomira i Stanislavada govore. Bez prethodnog dogovora sa Stanislavom, uzeo je rijeè Dragomir. Ozbiljno i mirno gleda gospodu, dok mu je u ruci svilena lisnica. — Svijetli barune, nije mi drago što ste me prisilili da polo-žim pred vama jedno priznanje jer je to na štetu obaveza premazadanoj rijeèi. Pokušao sam vam dolje na sve moguæe naèine do-kazati da je u tvrðavi i ovdje bio Varnica, a da je savjetnik Weber... — I opet poèinjete sa svojim izmišljotinama? — uznemiri seKegleviæ.— Ostavi ih, neka govore — ušutka ga grof Pejaèeviæ.— Dakle, što želite? — nestrpljivo pita barun. — Gospodine barune, u Beèu su se našla tri zemljaka Hrva-ta iz Slavonije. Bio sam meðu njima najmlaði. Tamo smo slušalikakva razbojnièka strahovlada hara našom Slavonijom. Jednogdana odluèili smo.otiæi u svoj rodni kraj, uzeti druga imena, uta-boriti se i voditi na neobièan naèin borbu protiv njih. I tako smose dali na put kuæi. Jedva smo stupili preko granice, naišli smona strahovit zloèin. Razbojnik je kaznio jedno èitavo selo zatošto mu seljaci nisu htjeli pomoæi pri pljaèki nekih laða. Popalilisu kuæe, muževe osakatili i poubijali, a žene i djevojke obešèasti-li. Tada su ih vezali za stablo. To smo vidjeli na svoje oèi — itoliko nas je potreslo da smo položili zavjet: ni jedan od nas neæese oženiti dok svoj dom ne oslobodimo ovih strahota! — Krasno! — podruguje se Kegleviæ. — Hoæete li zavjet iz-vršiti? — Da, gospodine, sva trojica smose zakleli — ako ne zatre-mo razbojnike ...— Poæi æete u fratre?! — upadne Kegleviæ.226

— Na vašem mjestu ne bih bio tako bezbrižno raspoložen,gospodine grofe ...— A tko ste, zapravo, vas trojica junaka? — upita barun. — Moji drugovi nose èasna imena. Roðeni su na ovoj ravni-

ci kao i ja. Eto, ovaj gospodin potjeèe iz obitelji Jankoviæ, a onajdrugi iz obitelji Mudriniæ, a vi znate kako su to èasna imena. Gospoda još uvijek ne pokazuju nikakva znaka da mu vjeruju ffi da bi bili spremni iskazati im vise poštovanja. I dok je Drago-mir htio nastaviti pripovijedanje o svojim drugovima, prekine ga barun:— A vi, gospodine? — Ja. To je u èitavoj stvari najteže. Otkrivanjem moje lièno-sti mogla bi stradati naša zadaæa na koju smo prisegli. Ali se po-uzdajem u šutnju i rijeè velikaša koji æe shvatiti zašto mi je šut-nja potrebna. — Ako nas uvjerite u istinitost svog otkriæa i potrebu našešutnje, možete se pouzdati. Ali prije svega — tko ste vi? — U ranoj mladosti izgubio sam majku, a uskoro zatim i oca.O mojem odgoju brinula se jedna odlièna udovica, moja kuma..— Vidi se da ga je odgajala žena, i još k tome romantièna! — Varate se, gospodine zapovjednièe, — okrene se Drago-mir svojim èvrstim i odluènim pogledom podrugljivom Keglevi-æu. — Ona me je odgajala suviše realno, ali sam u svojoj dušiostao ono što sam bio. Odgajala me za visoku karijeru, za oficirakoji ima dužnost da dobro izgleda, lijepo se vlada i udvara svimmladim damama. Zbog toga sam bio èesto u protimbi sa svojomhraniteljicom, želio sam natrag u svoje ravinice i da ostavim dvor.— Kakav dvor?— Kraljevski i carski dvor.— U Beèu?— Da, gospodine barune. Kegleviæ se okrenuo k ostaloj gospodi kao da bi im htio re-æi: ovaj se opet izruguje s nama. Ali Pejaèeviæ poklanja Drago-miru vise pažnje i pita:— U dvorskoj ste službi u Beèu?— Bio sam. Sada sam na višemjeseènom dopustu.— Kako ste došli u dvorsku službu?— Po svojoj odliènoj kumi.— Ona je blizu dvoru? — Veoma blizu. Dvorska je gospoda Marije Terezije i njezi-na ljubimica. — što? — zaprepaste se barun i Kegleviæ. — Vi tvrdite daste — kumèe grofice Gabrijele, tetke baronese Hele?— Da, gospodine barune. — No, to je ipak odviše! Njezin se mladiæ istakao u vojscihrabrošæu i poslan je u Rusiju s našim atašeom.— Tako je to prikazala kuma na moju želju.— 15*

227

— Na svako pitanje ima on odgovor! To me uzbuðuje dokosti! Sto još zapravo hoæete postiæi? — pita Kegleviæ. — Da me smatrate poštenim i èasnim èovjekom — što i je-sam. — Ali, gospodine — usplahiri se barun — vi biste htjeli davam vjerujem da ste vl.. - — Kumèe grofice Gabrijele, vaše roðakinje. Jednog dana onami je predložila neka zaprosim baronesu Helu koja ima silanimetak. Rekao sam kumi: »Neæu svoju mladost unovèiti! Ako seoženim, hoæu da imam uza se takvu ženu koja æe mi biti najdražaod svih drugih, pa makar bez imetka«. A u meðuvremenu veæsam dao rijeè drugovima da odem s njima u našu ravnicu da oda-vle protjeramo divlje zvijeri. I kumi sam predložio; idem i obe-æavam na èasnu rijeè da æu se upoznati s baronesom i drugovati

s njome, a da ona ne zna tko sam.— Desperatna romantika! — veli grof Kegleviæ. — Rekao sam još: ako se izmeðu mene i baronese razvijeljubav, onda æti je zaprositi, ali baronesa ne smije slutiti da samu njezinoj blizini. Zato je grofica i pisala da je zaruènik u RusijL — A da li se meðu vama razvila ljubav? — pita vlastelin Ret-fale. — Hvala nebesima, nije — jer, nakon toga, mi smo naišli naonaj grozan zloèin koji nas je vezao na zavjet.— I sada ne možete uzeti Helu zbog zavjeta? — pita barun, — Ne samo* zbog toga, veæ i zato što se mi ne ljubimo nitibismo se ljubili. Ona se sveèano odrekla nametnutog zaruènika,a ja sam s tim vrk> zadovoljan. Moja se kuma na mene ne moželjutiti, a ja se sav mogu posvetiti svojoj zadaæi.— A vase ime? — Krsno mi je Karlo, ali majka, kæi ove ravnice, dala mi jeime Dragomir, kojim me svi zovu. Dakle, zovem se Dragomir Oriole".— Neæak ðakovaèkog biskupa? — Da, gospodine barune. Morao sam odati sebe i drugoveda nam dopustite, ovdje provesti istragu. Nas trojica imamo utvrðavi svoje zaštitnike gdje se krijemo i odakle upravljamo bor-bom. A sad još proèitajte i ovo. Pisala je grofica Gabrijela — iizvadi iz kožnate lisnice mirisavo pismo. Barun uzme zatvoreni omot, raskine peèat i èita. Gleda mla-diæa i opet èita. Tek sada je posve uvjeren da ovaj govori istinu. Sav je postiðen i ujedno zapanjen tolikim preokretom. — Dakle, uistinu, ovo je vlastoruèno pismo naše Gabrijele.Znaèi, vi ste Helin zaruènik? — Samo po želji kuminoj i carièinoj — i uz uvjet ako se media nama razvije ljubav. Nije se razvila, baronesa me odbila. Dokje malo prije pripovijedala gostima o svojem razgovoru sa »car-skim savjetnikom«, priznala je kako odbija nametnutog zaruènikajer je odabrala drugoga. Dakle, molim vas, ne kazujte joj ništa,228

Hi«*

to bi i onako bilo sasvim suvišno. Ona ne bi znala èuvati tajnu, a nama je tajnovitost nužna. Dakle, molim diskreciju.— Zašto ste tako sretni što vas je Hela odbila?— Zato što želim osloboditi Slavoniju. — Lijep ideal za pjesnike današnjeg doba — veil Kegleviæ,a barun uzme rijeè: — Dobro, prešutjet æu to Heli. Razumijem vas potpuno —ali, dopustite, mladiæu, vi ste se opili romantikom do grla. Ipakvas molim za oproštenje što sam tako postupao. Dat æu vama ivašem drugu potpunu zadovoljštinu. Nisam slutio s kime govo-rim, a vidite, ove naše price o Varnici pobudile su sumnju, jerje to ipak nemoguæc, mladi prijatelju. — Ne znam je li baš nemoguæe — veli Pejaèeviæ. — Znate lionu zgodu s Jeèmenicom? — upozori on svoje prijatelje, a Dra-gomir upadne: — Gospodo, dopustite meni i mom drugu da vam dokažemokako je to bio Varnica. — Prihvaæamo — veli barun veselo, ali Kegleviæ baš nije ra-spoložen. — Onda molim da biste bili ljubazni, gospodine barune, ipozvali u veliku dvoranu lakaja Gašu.— Što hoæete s njime? On je moj najvjerniji sluga.

— Da, gospodine barune, trebam samo njegovu asistenciju.Odmah su pozvonili. Ulazi lakaj. Na barunovo pitanje gdje jeGašo, lakaj odgovori da je u kuli gdje gospodi pri kartanju ser-vira okrepu. — Preuzmi njegov posao i neka doðe odmah. Trebam bašnjega.Sluga pohiti da izvrši nalog, a Kegleviæ stade ispitivati:— Recite, tko je taj vitez Hrabren i zašto se krije? — Mi nemamo toliko momèadi koliko bi trebalo za uspješnoratovanje s razbojnikom. Uz njega su sela Cepin, Bijelo Brdo,Tenje, Vladimirovci i Sarvaš. Ako ova sela združi, ima svojih lju-di na stotine. Protiv te mase mi se možemo boriti samo tajanstve-nim sredstvima. Ponajsprije, kad bi se znalo tko je vitez, Varnicabi ga po svojim jatacima smjesta pronašao. Drugo, on bi mogaouæi u trag otkud vitezu plamti vatra s kacige i praskaju iskre...To je naš trik od kojega strepe razbojnici. Svi vjeruju da je onneka nadzemaljska pojava. Da se toga ne boje, svi biste bili, gospodine grofe, nastradali kad je ono Varnica navalio na Retfalu,a mi smo ga istjerali.— Vi ste bili tamo?— Da, mi smo bili.— A zašto niste došli u dvorac kad smo vas pozvali? — Iz istog razloga koji sam naveo malo prije. Uostalom, bilismo nas dvojica dolje s momcima, odjeveni kao i oni. Uzeli smoponuðenu veèeru i tada otišli. A sada molim, dopustite da se spo-razumijem sa svojim drugom kako æemo govoriti s vašim lakaj era.229

ZADOVOLJŠTINA Kad su se vrata salona zatvorila za domaæinom i njegovim prijateljima te sumnjivim plemiæima, svatko je od gostiju osjeæao da æe se tamo, iza onih vrata, dogoditi nešto veoma važno. Nitko i ne misli na pies. Svi su sa svojim mislima onkraj vrata salona. Dvojica plemiæa zaokupila su svu pažnju i konverzaciju društva. Go-spoda su neprijateljski raspoložena prema pristalim strancima. U torn prednjaèi èepinski vlastelin, dok se Hela žestoko zauzima za njih.— Baronesa zna o njima mnogo više nego mi — veli Adamoviæ. — Onda bi nam ona morala sve objasniti — izaziva neæaki-nju domaæica. Gospoðe i gospoda prihvate se te primjedbe, okružuju lijepu plavušu i mole da bi im otkrila tajnu nepoznate gospode koju je barun napao na takav naèin. — Ništa nije romantièno u tome — veli ona. — Moj ujak itetka bili su sa kæerima u Beèu. Mene je uhvatila dosada i odlu-èila sam otiæi u Retfalu. Tamo sam imala moguænosti da se neèimzabavim, naime — uèila sam cijepiti ruže. »Cijepiti srce Zorislava Moroviæa« — pomisli u sebi Magda, dok je Hela gleda u oèi s podrugljivim smiješkom kao da je namjerice draži. — Dakle, sjela sam u koèiju i odvezla se. Nedaleko od Valpo-va iznenada opazim nekih dvadesetak jahaèa koji su dolazili od Osi-jeka. Dvojica mladih kavalira zaustave moju koèiju. Jedan od njih,onaj mladi, otvori vrata koèije i vrlo uljudno reèe: »Plemenita go-spoðice, dvojica plemiæa žele vas upoznati da obližnjom šumomkruži èuveni razbojnik Varnica, a mi smo u potrazi za njime«. Ionda mi rekoše neka se vratim u Valpovo, a oni æe me pratiti. Na-ravno, okrenula sam prema kuæi. Kad su me ispratili pred dvorac,ponudila sam im okrepu — a oni su prihvatili s najveæim po-èitanjem. — Nije li Varnica bio samo izlika da se upoznaju s tobom? —pita sestriènu domaæica baronesa Dora. — Možda. Ne znam. Nikad ih dotad nisam vidjela. A nakonužine pozvala sam ih — neka navrate ako opet doðu u blizinu na-šeg dvorca,

— I dobro su iskoristili tvoj poziv — veli barunica zlovoljno.— Odviše si povjerljiva, draga Helo. Ne znaš o njima ništa više? — Samo još to da su duhoviti, zabavni, odvažni, jer se inaèene bi usudili da uhode razbojnika. — Da nisu, zaista, kapetani viteza Hrabrena? — pita Dora. —Nisi ih to pitala?

— Jesam, ali su oni najodluènije poricali. — Kako si ih pozvala na današnju sveèanost? — pita barunica.230

— Prije mjesec dana rekla sam im da æu danas slaviti i bilasam uvjerena da æe doæi. Neke gospoðe ne nalaze ovo odviše zanimljivim, pa opet ras-predaju prièu o kraði i rasipaju mržnju nad mladom djevojkom. Magda prekida njihovo razlaganje i odvraæa napadaje od nje. Ne može podnositi objede kojima se nabacuju na njezinu pouzdanicu. Ali razgovor bude najednom prekinut. Otvorio se susjedni salon. Gospoda ulaze u plesnu dvoranu. Svatko istražuje kako je na domaæina i njegove prijatelje djelovao razgovor s dvojicom nepoznatih plemiæa. Cini se, gosti nisu odviše zadovoljni, niti im izgleda da su trojica velikaša saznala nešto neobi-èno i tajanstveno. Ipak, svi šute i èekaju što æe objaviti barun. Dra-gomir pristupi domaæinu i nešto mu prišapne. Sve ih je zaèudila ova intimnost. Barun samo kimne glavom i okrene se gostima. — Molim dame i gospodu koji ste tamo u blizini vrata da seprimaknete bliže. Neka prostor kod vrata ostane Slobodan. Ova odredba ih zaèudi i ujedno upozori da æe kroz vrata uæi neka naroèita liènost. Meðutim su Dragomir i Stanislav stali sa stra-ne ulaza u dvoranu. Svi se tome èude i još se ne snalaze, kad u dvoranu ulazi pla-vokosi lakaj, zaustavi se i pokloni.— Zvao me svijetli gospodin barun?— Da, imam te nesto pitati. Svi su se skamenili, dame vrisnule. Strelimice Dragomir uperi pistol j u lakaj a.— Gdje si podmetnuo barut u ovom dvorcu? Gašo u prvi èas izgubi dah. Male svijetle oèi ukoèeno zure iz-meðu žutim trepavica. S lica mu nestalo i posljednje kapi krvi. Usta otvorena, a ruke klonule uz tijelo. — èekam samo jedan jedini èas — zagrmi Dragomir. — Ka-mo si smjestio barut koji ti je Varnica naredio da zapališ ako muzaprijeti opasnost. Lakaj trepne okom, a èeljust mu zadršæe. U trenutku se baci natraške prema vratiifia, sagne èitavo tijelo da bi se uklonio Dra-gomirovu hicu i desna mu ruka posegne u džep. Ali mu se iza le-ða našao Stanislav, priskoèi k lakaju i pograbi mu èvrsto desnicu. Dragomir spusti pištolj na zemlju i potekne u pomoæ Stanislavu. Obojica upiru svu snagu da svladaju jakog èovjeka i pritisnu o zemlju. Vlastelin Adamoviæ poleti ovoj dvojici u pomoæ. Jaki se èo-vjek trza, otima, grize, baca amo-tamo. Sve se dogaða u tišini, samo se èuje dahtanje i soptanje èovjeka koji se otima. Na Dragomirovu molbu Adamoviæ pretraži lakaju džepove. Izvadi iz njih dva pišto-lja. Dragomir mu otkopèa prsluk. Uhvaæeni se brani, baca, da bi onemoguæio pretragu. Iz unutrašnjeg prsluka izvadi èepinski vlastelin èitavu kesu dukata i neki komad papira. U torn èasu rikne lakaj poput ranjene zvijeri pa se baci na ruke koji razmataju papir.231

Gospoðe su potražile sjedaia. Noge su im klecale i ne mogu se držati uspravno. Barun poraženo zuri u lakaja. Kegleviæ je mrk. Adamoviæ je stigao k

njima, pregledavajuæi oteto pismo i pruža ga barunu. Dohiti i Dragomir i razjašnjava: — Sasvim dobro nacrtan plan vašeg dvorca. Eto, vidite, ovdjesu stepenice, a dolje na èetiri mjesta neke debele crte i toèke. Toje Varnica oznaèio kamo valja staviti barut kako bi lakaj mogaosprijeèiti ljudima izlaz iz dvorca kad Varnica ode.Gospoðe su ciknule. Barun i ostali stadoše gledati nacrt. — Eto, zbog toga nismo mogli »savjetnika« zadržati svojimoružjem — veli Dragomir, a zatim odredi da se veæ sputanog lakaja odvede iz dvorane, dok barun krene s nekolicinom svojih gos-tiju dolje. Dragomir ih opomene da budu oprezni jer u dvorcu imajoš i lugar koji je javio da, tobože, vitez Hrabren tjera Varnicu. — Dakle, i taj kojeg sam takoðer smatrao tako vjernim! Nekaga odmah uhvate i zatvore, a sutra u zoru valja ih predati vlastima. Zamalo ležao je lakaj Gašo svezan izmeðu debelih zidova smoè-nice. Lugara nisu mogli nigdje pronaæi, a sluge rekoše da je još po-podne nekud otišao. Za treæeg jataka nitko nije ništa slutio. A Gašo ga nije odao. Dolje ispod stepenica barun i njegovi gosti pokupili su prona-ðene vreæe s barutom. Gospoðe su još u strahu od opasnosti koja lebdi u njihovim žilama. Htjele bi èuti što se to zapravo sve dogaðalo iza njihovih leða, u kakvoj je vezi Gašo s Varnicom i s onim barutom koji ih je imao baciti u zrak. I kad im sada Dragomir iznosi èitavu sliku posjeta »njegove ekscelencije«, gospoðe su gotovo izgubile svijest od pomisli da je njima nasuprot stajao razbojnik i savjetovao im kako da zaštite dragulje od Varnice. Raspravlja se redom o svakom najsitnijem detalju, o svakoj kretnji, svakoj rijeèi koju je on izrekao. I tek sada nalaze u »savjetnikovoj« pojavi neke èudne okolnosti koje su onda opraštale visokoj liènosti. — Sve što èirfi liènost, prima se s uvažavanjem, a sve što bis-mo obiènom smrtniku zamjerili, takvoj se visokoj liènosti upisujeu raèun osebujnosti koja je dopuštena samo njoj — veli Dragomir. Najviše je od svih pogoðena Hela. Ona je s njim sjedila sa-ma samcata u salonu, raspravljala o svom zaruèniku, o svojoj tet-ki, i baš je od nje htio izmamiti njezine naskrovitije tajne. Uzalud se trudi da izbrise uspomene na boravak navodnog savjetnika. Junaci tih dogaðaja najednom su izbaèeni na èasnu po-vršinu. Dvojica drugova, koji su još malo prije stcnjali pod sum-njama, iskoèili su kao osloboditelji. Unatoè uzbuðenim razgovori-ma i sjeæanju na »savjetnika« i njegove èine, dame sada traže po-gledima visoku zanimljivu Stanislavovu pojavu, a kraj njega sta-sitog lijepog Dragomira. Obojica su središte zanimanja. Društvo zapanjeno sluša kako im Dragomir ocrtava Varnièinu pojavu.232

41 "* 1

f PriÈa im o svemu, a gosti razmatraju sve dogaðaje, razgovore i prizore koje su doživljavali u tvrðavi. Dragomir im saopæava sve što se tamo zbilo i što su doznali od pandura Ficulina. Prešuæuje samo sastanak s KYasankom i sve ono što je doznao od nje. — A sada bismo mogli završiti ove strahote — predlaže barunPrandau kao kuæedomaæin — i nakon svega toga dobro se pozaba-viti. Moji gosti ionako spavaju kod mene, pa æemo izgubljenu za-bavu nadoknaditi malo danas, a vise sutra.Dok sviostali prihvaæaju prijedlog, Dragomir oslovi domaæina: — Svijetli gospodine barune, došli ste u dvoranu onako uzbu-ðeni i neskloni meni i mojem drugu u èasu kad se govorilo o kra-ði dragulja. Bit æete, nadam se, potpuno suglasni kad vam saopæimda je ovdje povrijeðena cast jedne djevojke. Dužnost je svih prisu-

tnih da se to ispravi. Molim vas, gospodine barune, odredite nekapozovu gospodicu Krasanku i stvar æe odmah biti riješena. — To je naša viteška dužnost — naglasi Adamoviæ i sam pre-uzme zadaæu da dozove Krasanku u dvoranu, dok Dragomir èita-vu stvar razjašnjava barunu. Èepinski vlastelin brzo se udaiji iz dvorane i pošalje slugu da potraži Krasanku, a sam je prièeka u predvorju. Osramoæena djevojka probudila se iz polunesvijesti. Sjetila se svega što se zbilo s njome. Muka je savija od grdnih objeda što su ih gospoðe prosule po njoj. Skonèala bi se da nema nade da èe Dragomir ipak sve razjasniti. Ali vrijeme je odmicalo, a njega ni-je bilo. Ipak, vjeruje da æe on doæi da je izbavi sramote. Aii mo-žda je otišao za Varnicom? Onda æe nju predati vlastima. Sjedi na postelji, osluškuje svaki korak i svaki štropot koji bi dopro do nje. Najzad ustane, umije se, uredi kosu, skine služinsko odijelo i obuèe svoju jednostavnu moðru haljinicu, Neæe se svuæi ni do sutra u zoru. Odvedu li je vlastima, iæi æe u odijelu koje joj pripada.Na vratima sespojavi lakaj. Ona se uspravi.— Njegova milost, gospodin barun, zapovijeda da doðete. I strahom i nadom zatreptala je duša u lijepom tijelu. Pohi-tila je hodnikom. Stigavši u predvorje, opazi èepinskog vlastelina koji je obodri i otvori joj vrata. Veæ s praga razabrala je gospoðe u živom razgovoru. Nisu se ni ogledale na nju, dok su je, naprotiv, gospoda doèekala radozna-lim pogledima. U toj modroj haljini izgleda poput proljetnog cvijeta. Bujna tamnoplava kosa blista u sjajnoj rasvjeti. Tamnomodre oèi nešto su plane. Gospoðe prekinu razgovor. Dolazak Krasanke ih osupne. Helu spopadne ljutina. Iz skupine izlazi Dragomir, ide ravno prema Krasanki, pozdra-vi je poklonom kao svaku drugu damu.233

— što to znaèi? — šapæu gospoðe, a Hela se protisne naprijedi upilji svu svoju pažnju u Krasanku i Dragomira. — Oprostite mi, plemenita gospoðice, nisam nezahvalan, alidosele mi nije bilo moguæe izvršiti svoju dužnost. — Onda se okre-ne društvu: — Moje gospoðe i gospodo! Evo, zahvalite djevojci daniste izgubili svoje živote i sve svoje dragocjenosti! Pogledi dama mogu pritajiti negodovanje i neprijateljstvo prema èarobnoj ljepotici u skromnoj modroj haljinici s tamnomo-drim oèima i prekrasnom bujnom plavom kosom. Na licima gospode leži izražaj pritajenog divljenja i nekoliko njih zamole Dragomira da im razjasni stvar. — Netko je htio i tako odredio da ovu plemenitu djevojku po-šalje u garderobu da tamo izvršava poslove èistaèice ... Mrak gnjeva pojavi se u lijepom Helinu lieu i svima razotkri-je njezinu golemu mržnju prema Krasanki. I Dragomir je ovog èasa letimièno uhvatio ovo Helino èuvstvo, ali on skrene pogled k barunu koji je okružen gospodom i nastavi: — Dok je gospoðica bila dolje, èula je èitav razgovor izmeðulakaja Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu i kako kapetan dono-si dolje dragulje, sprema ih u »savjetnikove« džepove, èula je ikako æe Gašo potpaliti barut, ako bi Varnici zaprijetila opasnost. — Kako je to mogla èuti? — pita Hela posprdno, a Dragomirbrzo ponuka Krasanku: — Plemenita gospoðice, izvolite odgovoriti — isprièajte sve kako je bilo. Skladno, sigurnim glasom prièa Krasanka kako je nakon svr-•šena posla sjela na podnožak da se odmori. Bila je zaklonjena bezbrojnim ogrtaèima. Èuvši da je netko ušao, pritajila se da je ne bi ukorili što se tako odmara i tada je èula dogovor Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu. Kasnije je ušao »kapetan«,

zapravo Jeèmenica, u odori kapetana. Dalje se nije usudila govoriti da ne oda svoje poznanstvo s Dragomirom. Shvativši njezinu bojazan, on preuzme rijeè: — Pukim sluèajem upoznao sam plemenitu gospoðicu u Ret-fali one noæi kad smo protjerali Varnicu i vratili- se na poziv gro-fa i veèerali u družinskoj dvorišnoj zgradi. Gospoðica me tu vi-djela na èelu mojih momaka s kojima sam progonio Varnicu. Slu-èajno sam se s njome kasnije sreo i u tvrðavi i zapitao je da li jeistina da je savjetnik Weber kod zapovjednika Kegleviæa. Dragomir opazi Helin mraèni izražaj lica kad je nešto prošap-tala Magdinoj majci. Odmah je razabrao da je njima nešto pozna-to o tome. Nije mu izmakao ni prestrašeni Magdin pogled pa je tako upravljao svoju prièu da ne oda ništa što bi moglo ugroziti Magdu, a još vise nastojao prikriti svoje vlastite osjeæaje i sastan-ke s Krasankom. Bilo mu je jedino do toga da djevojci da zadovolj-štinu i pred svima naglasi ono što je odluèio: — Kad sam gospoðicu oslovio i propitao se za savjetnika kojise nalazi u zapovjednikovoj tvrðavi, odmah sam imao razloga po-

„jrms

sumnjati da bi Varnica nekoga mogao pustiti bez otkupnine, a ka-moli tako visoku liènost za koju æe moæi dobiti mnogo vise nego za bilo koga drugoga. Sve što mi je gospoðica rekla, dalo mi je pobude da tražim dalje. I tada sam odluèio da iskupim provizora Zorislava Moroviæa kako bih od njega doznao nešto o razbojniku ... Ovako je mislio pomoæi Krasanki i Magdi, ali Hela ne može prešutjeti i zlobno primijeti:— I vi ste otkupljivali Moroviæa? — Ja, baroneso. Meni je bio potreban — veli on. — Kad samdanas stigao ovamo s mojim drugom, gotovo smo se na stepeni-cama sukobili s gospoðicom Krasankom. Bilo je sasvim prirod-no da gospoðica kaže nama sve kad zna da progonimo razbojnika.I kad smo od nje sve doznali, morali smo brzo stvoriti odlukui još brže raditi. Ponajprije smo smatrali potrebnim oteti dra-gulje Varnici, upoznati njegove saveznike u dvorcu, a zatim smoodluèili otiæi gospodinu barunu da mu sve to kažemo — kako binam pomogao da uhvatimo razbojnika, a da vam njegovi jatacine ugroze život. Plemenita gospoðica hitno se dosjetila i savje-tovala kako demo oteti razbojniku dragulje. Otišao sam s njomedolje i našao u garderobi Varnièina razbojnika, u odijelu savje-tnikova lakaja. Gospoðica Krasanka spretno je odstranila iz so-be nepoæudnog èovjeka. — To je, dakle, bilo ono èime je lakaj Gašo optužio gospo-ðicu da je istjerala savjetnikova lakaja i ostala sama s nepoznatimplemiæem? Sad je stvar razjašnjena — naglašava Adamoviæ. — Da, tako je bilo. Ja sam, gospoðe i gospodo, tobože zabo-ravio lisnicu i kad je gospoðica odstranila »lakaja«, pazio sam navrata, a ona je u savjetnikovu ogrtaèu pronašla u podstavi uši-vene dragulje, sav nakit premjestila u moj ogrtaè i još je vrlodosjetljivo, umjesto nakita, natrpala u Varnièine džepove zlatnai srebrena veziva i svu silu olovnih kuglica tako da su mu dže-povi bili puni i teški kako ne bi ništa primijetio. Tada sam oti-šao gore, a ona je uzela moj kaput da ga sakrije. Rekoh vam sveto zato što mi je dužnost prikazati hrabru i odvažnu djevojkukoja vam je spasila dragocjenosti i živote. Da nije upozorila me-ne i druga na op'asnost od baruta, mi bismo pokušali uhvatitirazbojnika, ali bi njegovi saveznici izazvali eksploziju. Evo, go-spoðe i gospodo, njoj treba zahvaliti što ste živi i zdravi. Nastade šutnja. Gospoðe su mrke, a gospoda nemaju odvaž-nosti. Povrijeðen torn šutnjom, Dragomir pride Krasanki, uzme nje-zinu ruku i poljubi je. Za njim to isto uèini Stanislav.

Gospoðe se snebivaju. Razljuti in ovaj èin mladih plemiæa. Ali veæ prilazi Krasanki Adamoviæ s ostalom gospodom. Svatko se otima za njezinu lijepu ruku. Iskrenim kajanjem mole je za oproštenje i obasiplju hvalama njezinu prisebnost. Nakon smrti svog oca, prvi put se sada našla u salonu meðu gospodom, prvi put se s njom ne govori grubo i ponizujuæe. Pruža235

'If-

joj se zadovoljština za sramotu kojom su ocrnili njezino poštenje. A zadovoljštinu joj je pribavio onaj koji ispunjava svu njezinu dušu i srce. Zjenice u tamnomodrim Krasankinim oèima sjaje poput zvije-zda. Njezina bijela put posula se ružièastim odsjajem. Rumene usne uljepšava miješak. Citavo je njezino lice obasjano sreæom. Tamo u pozadini gospoðe su konsternirane. Ne mièu se s mje-sta. Stanislav dotakne Dragomira i šapne mu: — Sto je s tobom? Tako si se upadno zagledao u nju kao daje vidiš prvi put. — Hvala na opomeni. Istina je, èini mi se da sam prvi putugledao njezinu ljepotu. Magda izaðe iz skupine dama, pohiti prema Krasanki i zagr-li je. Gospoda živo odobravaju kontesi. Zbog toga su gospoðe još vise uzbuðene. Ne mogu ispuniti dužnu zahvalnost. Smatraju da bi moraie silaziti niz stepenice svog visokog porijekla. Vidjeli su tu djevojku prije kratkog vremena u odijelu služavke i sada smatraju poniženjem da joj poðu ravnopravno u susret. Grubo osu-ðuju Magdu, Dragomira i svu ostaiu gospodu, smatrajuæi da su ponizili svoje porijeklo. — Ako nas je i spasila, to je njezina dužnost i ne pripada jojtakva poèast — vele one. — Muškarci se ponaŠaju oedolièno. Ponizili su se pred slu-žavkom zato što je lijepa ... — Gospoðo barunice, morali biste prekinuti ovaj skandal,Gospoda prevršuju mjeru u svojem poklonstvu, onoj tamo ... — Doði, Krasanko, — veli Magda — odjenut æu te u plesnuhaljinu da ti iskažemo svoju zahvalnost. — Tetko, zar ne èuješ što Magda namjerava. To je neèuve-na sablazan. Magdin prijedlog je uvredljiv — ljuti se Hela. Barunica pozove Krasanku k sebi pa joj veli glasno da svi èuju: — Visoke gospoðe vrlo su radosne što je dokazana dvoja ne-vinost, a tako i ja. Lijepo je da si tako hrabra i dobra. Nagraditæu te za to, posebno. — Hvala, svijeMa barunice, veæ sam nagraðena time što senije dogodila nikakva nesreæa — nakloni se Krasanka. — Od sada æeš imati svoju zasebnu sobu i bit æeš prva gospoda u mojem dvorcu. A sada lijepo idi i odmori se.Ostale goste barunica pozove k veèeri. Barunièin otklon da ostane meðu gostima nije žalostio Krasanku. Osjetila je, doduše, vruæu želju da ostane u društvu u ko-jem je i Dragomir. Meðutim, poklonila se gospoðama pa ide dvoranom, a prate je pogledi muškaraca u kojima se i odviše jasno razabire kako žale što ih je barunica lišila užitka da gledaju Krasanku. Adamoviæ prišapne svojim susjedima: — Naravno, dame ne žele imati uza se takvog opasno takma-ca u ljepoti, a i u duhovnoj prisebnosti.236

Još se nisu gospoðe ni snašle, kad Dragomir i Stanislav kre-nu da otprate Krasanku. Ne mogu dopustiti da ide sama kao da je protjerana iz društva. Izašli su s njome u predvorje. — Hvala vam što ste pošli sa mnom — veli ona Dragomiru. —Htjela bih znati što je s provizorom da mogu saopæiti svojoj za-

štitnici. Odmah joj ispuni želju i ispripovjedi da je Zorislav Slobodan, ali da je lako ranjen i ostat æe u franjevaèkom samostanu. Onda je ispita kome je sve poznato da je on otkupljivao provizora za nje-zinu prijatejlicu. — Baronesa Hela zna kome sam zalazila, samo nije znala s ki-me sam to šetala u odijelu vinkovaèke seljakinje. Sada ste vi to ra-zotkrili — i valjda se neæe vise ljutiti. Meðutim, izgleda, da groficazna sve i odluèila je da u subotu proslave Magdine zaruke.— K kime æe je zaruèiti? — S nekim mladim grofom Ervinom Palfyjem koji dolazi upetak laðom iz Beèa. Duboko je žalosna, ali što može nesretnica! — A sada vas molim, Krasanko, primite 500 dukata koje Mo-roviæ vraæa kontesi. Culi ste kako sam spomenuo da sam ga jaiskupio. Htio sam time pomoæi njoj — ali Hela je sve pokvarila.No, ostavimo nju! Krasanko, sutra prije podne moramo nas dvojicaotiæi, ali javit æu vam se. Ipak, ako bi ustrebalo kakve pomoæi, sma-trajte me svojim zaštitnikom i pošaljite glas vraèu nedjeljom iliblagdanom jer onda se okupljaju razni razbojnièki jataci u krèma-ma Donje varoši, pa dolaze vraèu po razne masti. Mi smo se sadaodluèili zadati Varnici teški udarac — i molim vas, Krasanko,ne zaboravite što sam vam rekao u tvrðavi: na svakom koraku izamene ide smrt...Potvrdila je glavom i oborila oèi. — Rekao sam vam šta me èeka i što me spreèava do putaonoj ... U grudima zadršce djevojaèka duša, oèi su joj vlažne od ganuæa.— Udaljen sam od nje, ali moje srce šalje joj poruke ...Ona ne može odgovoriti, veæ trepæe kao list na vjetru.Prestrašila se ove izjave i pohitila niz hodnik sva drhtava odprevelike sreæe. èini joj se — dva zida, dva su krila na kojima leti — leti — daleko, daleko ... Podalje stoji Dragomir i gleda za njom. Stanislav ga podsjeti da poðu u dvoranu. Još mu reèe prijekorno: — Nisam zadovoljan s tobom. Otišao si predaleko. Moramodanas ozbiljno porazgovoriti. Kad su se vratili u dvoranu, gosti su vee otišli u blagovaonicu. Samo je tu Hela, sasvim sama. Veæ su posumnjali da ih je uhodila. — Cekam vas, gospodo, — veli ona — da ne biste mislili kakosam zaboravila dužnosti brižljive domaæice. Tetka mi je narediiada junake ove veèeri povedem u blagovaonicu.237

— Pravi slavljenik nije meðu nama, a to baš nije pravedno —naglasi Dragomir.Iza lepeze promotri ga Hela pažljivo: — Svojim djelima uresili ste moju komorkinju. Ipak, maloodviše nakita za takvu djevojku! Gospoðe su se protivile da sjednuza stol s njom.— Ako je komorkinja, to je zbog njezina siromaštva... — Baš se gorljivo zauzimate za tu djevojku, gospodine. Pazite,ovakve sirote koje su prisiljene služiti vješto razapinju svoje mre-že oko lako upaljivih srdaca kao što je vaše ... — AH plemenita gospoðica Krasanka veoma je daleko od ta-kvih djevojaka — veli Stanislav i nastavi: — Tko zna, ne biste li vibili osakaæeni u svojoj ljepoti da nije bilo nje? Snebivamo se ja imoj drug što joj ne iskazujete priznanje koje joj pripada. — Oprostite, gospodo, sve što velim nije moje mnjenje, veæmnjenje gospoða. One smatraju da ste obojica pretjerali jer jeKrasanki bila dužnost da oslobodi dvorac od nesreæe. Živi od go-spodara ovog dvorca, dakle, prirodno je da brani kuæu svoje egzi-

stencije. — Neprirodno je i nepravedno da joj bude egzistencija —služba kod vas. Nešto se zapanjila od Dragomirova odgovora, ali su veæ ulazdli u dvoranu. U velikoj raskošnoj blagovaonici prostrt je stol, blista srebrni pribor, fini porculan i srebrne zdjele u kojima je poslagano voæe. Nad stolom raskošno rasvijetljeni lusteri. Sluge u krasnim livreja-ma nose zdjele. Domaæin posjedne Dragomira i Stanislava u svo-ju blizinu. Napokon se sleglo uzbuðenje od dogaðaja pa se zanimanje gostiju okreæe prema dvojici drugova. Još uvijek gosti ne znaju ot-kud su i kakvo im je porijeklo, pa jedva èekaju da domaæin izgovo-ri uobièajeni pozdrav za veèerom. Svi se nadaju da barun ne može prepustiti torn prilikom predstaviti one koji su pri put u njihovu društvu. Pošto su servirali ribe i paštetu od divljaèi, sluge donesu peèenje. Domaæin uzme kristalnu èašu vina i okrene se prema Sta-nislavu i Dragomiru: — Prije nego pozdravim goste, dužnost mi je zamoliti za op-roštenje dvojicu odliènih plemiæa koji su nas sve zadužili svojimplemenitim èinom. Svaki smrtnik može se zabuniti, i mi smo da-nas bili zaista u strahovitoj zabludi, naroèito ja. Sve što su mi go-spoda kazivala smatrao sam isprva prièom nekih pustolova. Nisamhtio povjerovati da bi pod moj krov mogao doæi razbojnik u ulozidvorskog savjetnika, a ipak se to dogodilo. Ali ne ide mi u raèunda još vise razgræem svoju zabludu, pa zato molim u svoje ime i uime svih odliènih gostiju da nam, gospodo, podijelite oproštenje ida primite našu zahvalnost.238

Zivim odobravanjem prihvaæaju gospoda ove rijeèi domaæina, ali svatko oèekuje još nešto vise, pogotovu kad domaæin nije sjeo. — Naši osloboditelji su nam otkrili tko su i otkud su, znamda su odliènog porijekla, ali daljnja borba iziskuje od njih šutnjui molim da ih nitko ne buni kojekakvim ispitivanjem — a niti naskoji smo od njih sve doznali. Zagonetna šutnja domaæina prouzroèila je da su drugovi osta-li središte pažnje svega zanimanja, još i vise nego prije toga govora. Svi se pogledi prikradaju k njima. Iza lepeza šapuæu dame, naga-ðaju. Nestrpljiva radoznalost gotovo ih progoni. I duž stola nasla-gale se oko pojave dvojice plemiæa price što ih skladaju lijepe žen-ske glave. Gospoda su nešto diskretnija, ali ni ona ne mogu prikri-titi kako ih zaokupljaju liènost ove dvojice muškaraca što su pali u društvo pod tako neobiènim okolnostima. Grofovi Kegleviæ i Pe-jaèeviæ jedva se mogu obraniti od pitanja lijepih usana mladih dama. Kegleviæ ne dopušta ni rijeèi o njima, veæ zato što su duboko postidjeli njegove zapovjednièke sposobnosti. Nakon veèere gosti su otišli u plesnu dvoranu, a Hela pride domaæici i šapne joj: — Tako me sve to uzbudilo da me zaboljela glava. Dopustite,tetko, da na kratko vrijeme legnem. I ne recite nikome ništa, vra-tit æu se opet u salon. — I onda je neopaženo izašla iz sobe. Magda je plesala s nekim kavalirom, kad se ujednom prospe po parketu žuti volan njezine haljine. Odmah to opaze starije go-spoðe i majka je pošalje da uredi haljinu.Potrèala je iz dvorane u Krasankinu sobu: — Hotimice sam razderala volan da mogu s tobom govoriti.Uzmi i šij i prièaj mi što kaže tvoj mladi plemiæ, naš posrednik oZorislavu Moroviæu?Bez daha sluša Magda što joj djevojka pripovijeda.— Od èega je ranjen? — Ne znam, sve mi je isprièao na brzu ruku da ne bi tko došaoi prekinuo naš razgovor. Rana je laka i on æe ostati u samostanudo kraja tjedna i onda se vratiti u Retfalu.

— Na moje tužne zaruke! — I suze poteku niz Magdino lice. — Evo, gospodin Dragomir dao mi je 500 dukata. To ti šaljeZvonimir. On je to sigurno uzajmio, vidiš kako je korektan. Neplaèi, Magdo, mogla bi doæi Hela.Djevojka odmah otare lice i uzdahne: — Bilo kako, lakše æu živjeti kad znam da je osloboðen stra-hovitog razbojnika. Htjela bih ga vidjeti, bar još jednom, prije negošto me zaruèe s drugim. Krasanka je popravila Magdi ošteæenu haljinu i zahvalila joj što ju je u dvorani tako gorljivo zagovarala i branila. — Osjeæala sam da ne možeš biti kriva, iako je Hela pokuša-vala da me odvrati od tebe, tvrdeæi da si zato tako rado odlazilana sastanke s našim posrednikom, jer si i sama zaljubljena u pro-vizora. Ali sad vidim — taj mladi plemiæ upadno se zauzeo za239

tebe ... Upadno te uzvisio. To me veseli — ali zbog toga su gospode bijesne, a Helino vladanje me upravo zapanjilo. — Mrzi me i zato je planula kad je vidjela kako me mladiækavalirski brani. — Ne, ne, draga moja. Nešto je drugo pokretalo Helu kadte je taj èestiti plemiæ uzdigao nad druge. Sva je bila na iglama, sveje grizla usne, a kad je plemiæ tebi poljubio ruku, mislila sam —bacit æe se na tebe! — To ne razumijem. Misliš li da joj se i ovaj sviða? Nije lizaljubljena u provizora? — To sam pitala samu sebe, promatrajuæi njezino uzbuðenje.Ne mogu to shvatiti. Uvijek je jasno govorila kako æe uzeti za mu-ža siromašnog plemiæa — dakle, Zorislava. Ali zašto se sada takoprevijala od ljubomore kad je taj plemiæ pred èitavim društvomuzvisivao tvoje djelo i gledao te? Nemoj se ljutiti, Krasanko, ali unjegovim je oèima bilo silno duboko uzbuðenje ... Krasanka je porumenjela, okrenula glavu i stala spremati igle i svilu kojom je šila njezinu haljinu. Magda nastavlja: — Do danas nisam slutila da pozna Helu i da su se sastajaliu ovom dvorcu. Cula sam samo o nekoj dvojici s kojima seupoznala kad su èekali Varnicu. Mislila sam, to su neki poruænicigospodina zapovjednika Kegleviæa. Uostalom, ne bi bilo èudo kadbi Hela bacila oko na tako lijepa mlada èovjeka. Dok Magda tako nagaða, Krasanka stekne prisebnost i odvrati mirno: — Helina taština ne može podnijeti da se poštovanje iskazujenekoj drugoj. K tome me još i mrzi, dakle, morala je planuti, kadje plemiæ, u kojega su svi uprli oèi, prišao k meni i dao mi takvuzadovoljštinu. Ali požuri — nemoj da te traže i grde ...Izgurala ju je iz sobe i ostala opet sama. Danas je tako sretna da ne želi nikoga uza se. U samoæi so-bice èitavo njezino biæe odjekuje njegovim rijeèima što ih je izre-kao tamo u predvorju. Sva njezina duša ispunjena je pritajenim oèitovanjem ljubavi. I treba joj samoæe da može uživati sreæu Jcoju je on posijao u duši mlade djevojke, siromašne, ali lijepe. Hela se vratila u dv'oranu. Bila je veoma uzbuðena. Potražila je pogledom u krugu gospode Dragomira i Stanislava. Otišla je ravno k njima i oslovila Dragomira.— Vi, junaèe, ne plešete? Hajde da vas ja povedem.On se duboko nakloni: — Neizmjerno sam nesretan što me nevolja sili da odbijemtako veliku poèast...— Odbijate pies sa mnom? — Nikad nisam plesao. Dakle, bio bih na porugu sebi i dru-gima.

240

— Kad smo se ovdje prije nekoliko tjedana zabavljali, odu-ševljeno ste govorili o plesu, sjeæam se dobro... — Onda sam se samo hvalio da sam plesaè. Naravno, mladiænastoji da uljepša stvari. Sad, eto, vidite, priznajem svoju dvostru-ku sramotu.Pogledala ga je prodorno i osmjehnula se: — Bojali ste se da neæete pobuditi moju sklonost ako nisteplesaè?— Svaki kavalir jednako je tašt. — Izbjegavate pravi odgovor, moj gospodine, jer ste pod strogim nadzorom — i Hela pogleda Stanislava s takvim izražajem dabi to znaèilo kako mora otiæi. Još se i nasmijala podrugljivo, ali Stanislav i dalje stoji uz njih. Hela pozove Dragomira u salon. — Htjela bih se odmoriti — veli Dragomiru, ali Stanislav ihslijedi. — Kakve su s?da vaše namjere? Kanite li voditi dalje potraguza valpovaèkim Varnièinim jatacima? — Svakako, sutra æemo poslati lakaja Gašu vlastima i tražitinestalog lugara. — Veseli me što æemo imati sreæu da junake dana još malozadržimo u gostima. — Baroneso, zahvaljujem na ljubaznosti — veli Dragomir —ali meni je krenuti u tvrðavu. Stanislav æe se možda zadržati ovdje, ispitujuæi vaše sluge.Slušajuæi ga, ona se ljubazno nasmiješi i opet zapoène: — Moram vam nešto priopæiti. Zaboljela me glava i otišlasam leæi. Za to sam vrijeme razmišljala o Krasanki. Zakljuèaksvega jest taj da je sasvim nepravedno što danas djevojku nismouveli u društvo. Imali ste potpuno pravo, gospodine, svaka vašarijeè nas je pravedno otpuživala. Djevojka je zavrijedila sasvimdrugu pažnju, ali svi smo mi površni i pomal'o egoisti. Kad sam otome razmišljala, uvidjela sam pogrešku i odluèila je ispraviti.— Vrlo lijep i plemenit preokret, baroneso — veli Stanislav.— A što velite vi? — pita Dragomira.— Slažem se sa svojim drugom. — Danas vam nekako nedostaje samostalnosti u slobodi kre-tanja i mnjenja. Onih dana, kad ste dolazili u ovaj kraj, bila je va-ša rijeè mnogo vedrija, bistrija i samosvjesnija, štoviše, bila jeoriginalna. Danas ste službeni, rastreseni — sigurno zbog togašto je Varnici uspjelo da vas izigra!— Pogodili ste, to me strahovito zaokupljuje. — Od napadaja na Retfalu vas nije bilo. Oèito je Varnicapronio krive vijesti da ne kani u Valpovo. Vi ste napustili stra-žu u ovom kraju, a on, eto, na vrata! To je da pobjesniš, zar ne?— Upravo tako, baroneso.16 Zagorka: Vitez slavonske ravni 241

— Inaèe ne bih mogla zamisliti kako to da ste napustili dabranite, zapravo èuvate naš dvorac. Ne namjeravam vam to pred-bacivati. Vi ste, uostalom, sasvim od svoje volje odluèili da se bri-nete za nas.— Da, baroneso, sasvim od svoje volje.— Danas ste oèito saznali da je ovdje pa ste pohitali u pomoæ?— Mislili smo i na vašu proslavu — veli Stanislav. — Svakako — odobrava Dragomir. Èini mu se da je taj raz-govbr prazan, nema volje da odgovara, želio bi ustati, ali mu to nedopušta pristojnost.

— Ako posumnjam da ste mi htjeli èestitati? — veli Hela.— Onda biste bili nepravedni. — Nisam nepravedna ni prema kome. Vidite, optužujem samasebe zbog Krasanke. Uistinu, nisam prije pravo ni razabrala da jetako plemenito èeljade. Bit æu joj odsele još bolja, nego što sam jojbila do sada. »To æe lijepo izgledati« — pomisli Dragomir i èini se potpuno ravnodušan. Ipak sve vise osjeæa neke naroèite Heline namjere koje mu ulijevaju zabrinutost za Krasanku. — Smatrat æu djevojku svojom sestrom i drugaricom, takome se kosnulo vaše razlaganje. Morali su prekinuti razgovor jer se približio Helin ujak. Ba-run sjedne i stade ispitivati dvojicu drugova što æe sutra uèiniti s uhiæenikom. Neko vrijeme Hela mirno sluša, a onda poène ispitivati Dra-gomira, dok je èitavo vrijeme motrila Stanislava. — Èula sam da Varnica uzima jatake uz teške prijetnje da æeubiti njihove roditelje, braæu i žene onih koji mu ne bi htjeli služiti.Prema tome, može uzeti za jataka i najpoštenijeg èovjeka i prisilitiga da mu služi? — Da, baroneso, poznam vrlo èasna èovjeka kojeg je Varnicaokovao u pravom smislu rijeèi groznim prijetnjama. Zato mu lju-di i služe što ga se boje, dok on sam jednom neæe pasti od rukejednog svojeg jataka! K njima prilaze i drugi gosti i razgovor se navraæa drugim tokom. Dok su dame navaljivale na Dragomira i Stanislava da ih ispituju, Hela se udalji s ujakom: — Htjela sam vam nešto reæi, ujaèe. Danas, nakon veèere, oti-šla sam dolje do Gaše, u prostoriju kamo su ga zatvorili. Kleo mise da nikad ne bi zapalio barut, ali se samo prièinjao pred Var-nicom kao da je spreman na to. Varnica mu se zaprijetio da æeuništiti èitavu njegovu obitelj i zapaliti kuæu ako mu ne budeslužio. Nisam mu vjerovala. A sada ste èuli: i najpošteniji moguslužiti razbojniku.— Zašto mi se nije povjerio? I zašto je htio danas pucati? — Htio je zastrašiti plemiæe da može pobjeæi — to je pri-rodno. Savjetovala bih vam: ne predajte ga vlastima, neka vam242

služi poput pseta. Ali Varnica mora doznati da je zatvoren kako se ne bi osvetio njegovima. Zamolio me neka mu dopustim da go-vori sa slugom Veljkom pa da po njemu javi roditeljima zašto ne može doæi k njima, kako je obeæao. Ja sam mu to dopustila. Bolje bi bilo da ga zadržite. Bit æe vam zahvalan, a kako je zatvoren, Varnica ne može do njega.— Vidjet demo sutra kad ga ispitamo. Veæi dio vremena potrošilo je društvo na Varnicu i tako je zabava bila skraæena, a noæ je plovila u susret danu. Domaæin javi da se pies nastavlja sutra pa su se gosti polako razišli širokim prostranim dvorcem na poèinak. Dragomira i Stanislava ukonaèili su u staroj kuli. U lijepoj prostranoj sobi pod valovitim stropom Dragomir priðe k prozoru i gleda gore, u kat vise — u prozore, gdje spava ona, pomisli u sebi. Tada ga zovne Stanislav. — Htio sam razgovarati s tobom, Dragomire, da te upozorimna jednu opasnost. Sjeæaš li se kad smo stigli ovamo u domovinuda sam te opominjao: budi oprezan i kloni se Valpova? — Naravno da se sjeæam, ali rekoh ti kako sam dao kumi ri-jeè da æu otiæi i upoznati se s Helom. Nisam smio odbiti tu željustare grofice koja me je postavila na noge umjesto majke. — Nisi morao pogaziti rijeè, a ipak poslušati moje opomene.Rekao sam ti kod prvog sastanka: ne udvaraj Heli, ti joj se svi-ðaš, a izgleda da je vraška koketa. Ipak si me nekoliko puta do-bavio ovamo i udvarao joj. Reci, zar ti se sviðala?

— Evo, èiste istine. Bio sam po kumi i carici s njome zaru-èen. Znao sam: kad jednom izvršimo zavjet, nitko me ne možeosloboditi tih zaruka. Carica je zaljubljena u moju staru kumu išto ona želi, to carica smatra svojom voljom. Dakle, opazio sam:Hela je lijepa, zgodna, i mislio sam — zašto joj ne bih udvarao ionako mi je odreðena? Nisam osjeæao drugo nego da je ona zgodna,a privlaèilo me i to što ne žria tko sam.— Da, to je bilo zgodno, ali posljedice neæe biti tako zgodne.— O kakvim to posljedicama govoriš?— Recimo da si joj se svidio. — I sami ne vjerujete u to. Zar niste opazili kako oèijuka sAdamoviæem? A trèala je i za provizorom Zorislavom. Vidite, sasvima oèijuka i svakom pruža nade da bi se vrzli oko nje. Onauživa da bude središte pažnje svih muških poklonstava. — Bilo bi svakako bolje po tebe ako je bacila oko na ZorislavaMoroviæa. Ali zlo po tebe ako si ti žrtva! — Svaki kavalir udvara dami. To je danas uobièajeno, a moje udvaranje bilo je sasvim salonsko.— Zašto nisi htio plesati s njom, a tako si strastven plesaè?— 16*

243

— Da plešem s njom, koja je Krasanku tako poružila i os-ramotila? Ne mogu je ni vidjeti! — Baš sam htio s tobom razgovarati o Krasanki. Potpuno seslažem da joj je trebalo dati veæu zadovoljštinu, odobrio sam kadsi joj poljubio ruku, samo je tvoje ushiæenje za nju bilo odviševidljivo...— Nisam li bio miran i hladnokrvan?Stanislav žestoko potapša prijatelja po ramenima. — Baš si djetinjast! Lice ti je sjalo, a oèi blistale. Tko vididalje od nosa, morao je opaziti da si oèaran Krasankom. Zato sami ja prišao sa svojim ushiæenjem da bih tako prikrio tvoje. Ne razu-mijem kako si je mogao gledati onako. Kao da je vidiš prvi put,kao da si zastravljen. — Istina je, bila je tako lijepa u svojem ponosu i sreæi kadje primila zadovoljštinu. Kad smo joj poljubili ruku, osjeæala se,oèito, kao kraljica. Nikad do tad nisam bio svjestan kako je lijepa.— U što bi se zagledao da nisi opazio njezinu Ijepotu?Mladic skrene svojim mislima natrag k onoj veèeri u Rctfalikad su Varnièini ljudi napali dvorac Magdina oca i pripovijeda drugu: — Baš je èudna sudbina! Krasanka je sišla dolje po želji mla-de kontese da bi našla posrednika za otkup mladog provizora. Došlaje sasvim plaho, ništa ne sluteæi. Samo mi je rekla da je promatra-la momke u velikoj družinskoj sobi kod jela i pila, pa joj se èiniloda sam ja jedini koji ne bi mogao odbiti poštenu djevojku da jojispunim neku molbu.— A ti se odmah zagrijao! — Ne bih vam to znao odgovoriti. Najprije sam se smijaopodrugljivo, možda mi je èak bilo i smiješno da se ona toliko pouz-daje u mene, nepoznata mladiæa. Do toga èasa baš nisam cijenio niuvažavao ženske osjeæaje. — U Beèu na dvoru nisu ti dale prilike za to. Sve su žene lu-dovale za tobom. — Pretjeravate, prijatelju. Uvijek sam udvarao svima, a oneme nisu odbijale?. To je sve. A sad najednom gledam pred sobomtako milo, toplo djevojèe, samosvjesno, a opet nekako tugaljivo,nesretno — i ono se povjerava meni, vjeruje da æu joj uèiniti neko

dobro u poštenju. To me se duboko kosnulo. I dalje sam se rugaoda prikrijem taj dojam. Ispitivala me je, nisam li kapetan Jeème-nièine èete ili, možda, žrtva, jatak. Upitam je da li bi me ona poža-lila i tada reèe da bi me pokušala i spasiti kad bi mogla. Kakva jeduboka toplina obuzimala moje srce. Nešto tako èudno, blago i milo! I zaželio sam u torn èasu da imam dragu koju bih ljubio tako dabih za nju mogao umrijeti, a da to bude baš — ona... — Gledao sam te kroz staklena vrata. Dugo si razgovarao snjom. — Nastojao sam produžiti taj razgovor. Što sam duže stajaonjoj nasuprot, to mi je bilo draže u srcu. Nikad nisam osjetio244

takvo ganuæe kao u onom èasu. Èinilo mi se da se ne mogu od nje rastati i onda sam rekao neka što brže ode jer da æu je poljubiti, a to ne bi bilo pristojno. A ona? Nije se nimalo preplašila. U njezinim oèima bilo je toliko èistoæe da sam u svojim mislima gotovo po-kleknuo pred njom. Urekao sam joj sastanak kod Vodenih vrata.— Zašto baš tamo? — Osjetio sam želju da s njom što dulje razgovaram, ili bo-lje — priznat æu vam istinu. Imao sam na umu da što vise doznamo njoj ... — Veæ na prvom sastanku povezao si jadnu djevojku sa so-bom, a znao si da je ne možeš oženiti. — Ni na što nisam mislio, vukla me je duša k njoj i, evo, kakosam uradio. Zamolio sam našeg prijatelja vraèa da je ispita o sve-mu. Sve sam mu rekao što mora s njome razgovarati, a ja sam sesakrio u onoj izbici gdje èuvamo naša odijela i sve sam slušao.Vjerujte, slušao sam s drhtavim srcem. U njezinim odgovorimaodražavala se-sva njezina duša i nekako mi se uèinilo da je ža-losna što me nema. Æas sam sumnjao da je njezin odabranik provi-zor, a onda sam se opet uvjerio da nije, što me je ispunilo velikomsreæom. Gotovo da nisam kliknuo. Tako sam uz pomoæ našegprijatelja sažliao sve što mi je srce željelo i bio sam presretan,opojen — kao od slatka vina ...— A ona nije opazila da je taj naš vraè tamo samo maskiran? — Ni izdaleka! Uostalom, tako je mraèno u toj kolibici. A ko-me bi i palo na um da mi imamo lažnog vraèa samo zato da uhodi-mo Varnièine jatake i mamimo k sebi razbojnike kad kome ustre-ba lijeka? — Bit æe da si me proklinjao kad sam dojahao i prekinuo tvojrazgovor s njom! — Bili smo i onako veæ blizu Vodenih vrata. Ona je odmahpitala: niste li vi taj èuveni vitez Hrabren? Naravno, nisam joj ništakazao, ali ona se neprestano raspitivala o njemu.— A ti si joj davao nade? — Obratno. Govorio sam joj da ona, na koju mislim, stoji da-leko — izmeðu nas je porior i nema prijelaza ... — Dobro je da si bio tako obazriv. Djevojka mora znati kakostoje stvari. Onda si bio zaruèen s Helom, danas si još jaèe —sa zavjetom. — Znam, i ne bojte se, ostat æu vjeran svojoj prisezi do po-sljednjeg daha.Stanislav ga promatra nekoliko èasaka i primijeti:— Tvoj glas zvuèi žalosno kao da ti je taj zavjet sada teret!Dragomir je ustao, pošao po sobi i onda žestoko odmahnuoglavom: — Ne, nisam nesretan zbog toga. Sa svim srcem i mladenaè-kim zanosom stojim uz našu zadaæu. Treba da uništimo ovu nevo-lju koja je pala na našu zemlju. Moj zanos niti je oslabio niti izbli-

245

jedio. Zalostan sam zbog nje. Tek danas sam osjetio da me neka sila privlaèi k njoj. Ova djevojka je tako èista kao sunce u zoru, i tako dobra, tako poštena, i tako siromašna. Kako bi to djevojèe bilo sretno kad bih joj mogao dati život u svojem srcu! Hoæe li to ikada biti moguæe? To me, eto, duboko žalosti... Neko su vrijeme obojica šutjeli. Kao da je na Stanislava prešla bol njegova mladog druga. Razmišlja, traži negdje izlaz, ali ga ne nalazi, i zato ga pogleda sažalno: — Kad bih ti mogao pomoæi do sreæe, vjeruj, uèinio bih tokao da sam ti roðeni brat ili otac. — Predajem se svojoj sudbini. Samo kad bih mogao nekakoovu sirotu odvuæi iz tog dvorca! Kad bih je mogao smjestiti u ka-kvu poštenu, dobru obitelj! — Nije li Hela rekla da se preobratila kad je upoznala Krasan-kinu vrijednost? — Ni èasa nisam vjerovao u ono što govori i baš zato samosjetio potrebu da Krasanku negdje sklonem. — Najbolje bi bilo kad bi je uzela k sebi kontesa Magda. Na-pokon, tamo je bila i prije.Nakon kratke šutnje veli Stanislav:— Prema svemu što sam èuo — ti ljubiš Krasanku... — Duboko! Ali nikad zbog tih osjeæaja neæu zanemariti duž-nost prema svojem zavjetu. Nakon plesa, kad su se gosti povukli u sobe širom dvorca, na-šli su se barun i barunica u domaæinovoj radnoj sobi. Prije nego što æe na poèinak, supruzi su osjetili potrebu da izmijene misli o današnjim dogaðajima koji su potresli njihove živce. Naroèito ih se dojmilo otkriæe nevjernog sluge u kojega su se tako pouzdava-li. Barun je veæ pod utjecajem Hele opravdavao lakaja Gašu i tu-maèio svojoj ženi što to znaèi biti jatak ovakvoj razbojnièkoj sili. Neka se, dakle, tako ne uzbuðuje i ne plaši. Opasniji je lugar koji je utekao. — Ako ih ima vise koji su u vezi s razbojnikom, onda nismosigurni za svoje živote, — opravdava barunica svoje uzbuðenje. — Tješi me ono što sam èuo od mladog plemiæa Dragomirajer vidim da se ne radi toliko o nevjernosti koliko o pritisku. Sutraæemo vidjeti što nam je raditi. Hoæemo li Gašu predati vlastima iline? O tome se moram sporazumjeti s ovom dvojicom koji su namotvorili oèi. — Tko su zapravo oni? Gostima si prešutio njihova imena.Zašto se kriju? — Stvar je vrlo zanimljiva — ali te odmah upozoravam: zamo-lili su me da nikome ne kazujem ništa. Naravno, ti moraš znatikoga imaš u kuæi, ali te molim — ne reci nikome ni rijeèi.246

Barunica je, unatoè umoru, radoznalo uprla pogled u jnuža i obeæala šutnju. — Obojica žele da sve ostane tajna zbog zadaæe koju su pre-uzeli. Onaj mlaði ima još jedan razlog da ne kaže javno svoje ime.Što misliš kakav je to razlog?— Otkud bih mogla pogoditi?— Razlog je njegov poraz kod Hele. Ova vijest potpuno osvježi barunicu. U njoj se probudi silna radoznalost. — Ah, molim te, što ne kažeš? Dakle ipak je nešto bilo? Èinilose meni i onako da nekoga èeka. Dakle, njega? — Varaš se. Nema Dragomir kod nje uspjeha — dakle, nijemogla èekati njega. Ne prekidaj me, i onako se ne bi nikada dosje-tila. Evo, mladiæu dunulo u glavu da oslobodi zemlju od ove raz-bojnièke vladavine i položio neki ludi zavjet. Prije nego što je kre-

nuo dao je rijeè svojoj kumi da æe se približiti Heli i razgovaratis njom. Još uvijek ne slutiš? Draga moja, taj mladiæ nije nitkodrugi nego nesretnik kojega je naša roðakinja na carskom dvoruodredila Heli za zaruènika! Barunica sklopi ruke, raširi oèi i nekoliko puta za redom us-klikne:— Je li moguæe? Oh, Bože, je li to moguæe? — Kako da nije moguæe, kad je tako. Dok je on vršio izvideza Varnicom, a mi smo bili u Beèu, upoznao se s Helom. Kuma muje obeæala da ga neæe odati prije dok se izmeðu njega i Hele nerazvije ljubav. Ali njegove su nade zatajile. Hela se odrekla svojegzaruènika. Zato joj je tetka poslala pismo po Weberu. — Onda ima ona nekog drugog na oku. Znala sam — netkoje tu drugi posrijedi. Tko zna kakva partija? Ona èesto govori onekom mladom plemiæu... Nešto se neobièno plela u Retfali okomladog Moroviæa! Opomenula sam je zbog toga, veæ je i družin-èad poèela govorkati... — Zbog siromašnog provizora odbija mladiæa kome je krsnakuma i odgojiteljica carièina ljubimica, odbija mladiæa za kojegase zanima i carica? Hela je poludjela. — Zbog provizora se ona odrièe takve partije! Ne, to nijemoguæe! Uopæe, Hela je nesnosna. Najprije je smotala pamet odliè-nom plemiæu Adamoviæu, a poslije ga èak stala progoniti. — Vidiš, odluèio sam pisati našpj roðakinji pravu istinu. Ne-ka sazna što Hela namjerava pa æe joj ona reæi veæ svoje.Barunica se sagne bliže k njemu i šapatom æe: — Bilo bi krajnje vrijeme da se riješimo Hele. Kad doðemou društvo, svuda se istièe, svuda se nameæe — istiskuje našu kæer.Naše djevojke ne dolaze do izražaja gdje se pojavi Hela. To je ne-izdrživo. — To sam opazio veæ davno, ali sam se nadao da æe se ipakudati za tog mladiæa kojega joj je našla grofica Gabrijela. A ona,eto — odfoija ga!247

— Oh, kako bi bilo za nas dobro da ga ona uzme i ode nam svrata. — Na žalost, tvoje su nade isprazne. AH ne reci joj, molim te,ništa, jer bi ona u svojoj taštini trijumfirala, a mladiæ je pun pono-sa. Napokon, uèinio nam je veliku uslugu. Zašto da Hela njegovporaz iskoristi za svoje hvalisanje? Nije mi bio simpatièan, morampriznati, ali sad opet ne mogu kriti: izvanredno je lijep, odvažan— ima u njega nešto naroèito muško. A zapravo ima i dobar nos —kad se nije zaljubio u našu taštu i arogantnu Helu. A sad — pospansam ... Dosta je toga bilo za danas. Barunica se oprosti pa izaðe i uputi se u svoju sobu. Na vra-tima Heline sobe prisluhne, opazi svjetlo i otvori vrata. U poste-lji se ništa ne mice.— Spavaš — Ne. Ovo razbojnièko veèe nije bilo tako veselo da bi èovjek mogao mirno usnuti — veli djevojka u krevetu, a da se nijemaknula. — Ni ja ne mogu spavati. Još se nisam ni razodjenula. Idemdvorcem poput sablasti. I uðe u sobu, sjedne pa poèinje raspredati razgovor o Varnici i njegovim jatacima koji su njihove sluge. — Sva je sreæa što su ovi plemiæi razotkrili Gašu da ne na-stavi izdajstvima. Simpatièan je taj mladiæ, onaj mlaði, zar ne?Dame su tvrdile da je naroèito lijep, stasit i nešto je u njemu oso-bito muško. Taj sigurno ima vrašku sreæu kod žena.— Možda i kod Krasanke? — Napokon, ona mu je pomogla, morao joj je dati zadovolj-

štinu, a osim toga, on je pravi kavalir. — Dobro, dobro, vidjet æemo. Moje je mišljenje da je on pre-koraèio granice dužne zadovoljštine. Kad je ona otišla, jedva je ipogledao koju drugu — Ti se barem ne možeš potužiti. Zadržao se dosta u tvomdruštvu, što vise, opazila sam da te je promatrao naroèito mnogo ...Helin se pogled èvrsto upilji u tetku:— Mene je promatrao? Kad ste to opazili? Gdje? — èitavu veèer, pošto je otišao onaj prokleti razbojnik, mla-diæ je kriomice gledao u tebe. Nisam to opazila samo ja, nego idruge starije dame koje imaju vremena da promatraju mladež iprate njihove poglede. — Možda me je zbilja i promatrao. Samo s kojeg razloga?Možda je iza mojih leða gledao jednu drugu koja nije bila prisut-na, a uvijek stoji iza mojih leða? Njegove su misli cijelo vrijemeletjele k njoj. — To je neka èudna zagonetka što ti ovdje prièaš. Valjda nemisliš opet na Krasanku? — Jest, na nju. Znam da je s njome šetao i sastajao se utvrðavi.248

— To znamo svi, svima nam je to rastumaèio.— AH ja sam èula i ono što vi ne znate. No, vidjet æemo.— Valjda ne kaniš reæi da je zaljubljen u nju? — To još nije, ali je vrlo blizu. Èula si, upoznao ju je one noæiu Retfali kad je potjerao razbojnike i baš od onog vremena nijed-nom nije došao saèekati Varnicu u Valpovo.Barunica se malo zamisli, ali odmah zatim klikne. — To je bilo one veèri kad si ti proglasila da se odrièeš zaruè-nika kojega su ti namijenili tetka Gabrijela i carica.— U kakvoj je to vezi?— Obeæaj mi da neæeš ništa reæi mladiæu, a niti kome drugom!Hela je širom rastvorila svoje plave oèi i zagledala se u tetku. — Obeæavam vam. Izgledate, tetko, kao da vas tišti neka ve-lika tajna pa jedva èekate da biste je se oslobodili! — Ne umijem se pretvarati. Žnaš li tko je taj lijepi mladièovjek? Tvoj zaruènik kojega si se odrekla! ... Tvoj — zaruènik!Djevojka se trgne, skoèi s postelje i uhvati tetku za laktove.— On je to rekao?— I dokazao mojemu mužu i gospodi u salonu danas uveèer.U jednom dahu isprièa barunica što je èula od svojega muža.Hela je sva zapanjena, zadovoljstvo joj izvire na oèi i lice. — Kako? Samo zbog toga neæe da mi kaže što se stidi svojegaporaza?— Rekao mi je tvoj ujak, a on sve toèno zna. — To je, dakle, on?! On glavom! I došao je da vidi mene, a janišta ne znam o tome! Covjek bi rekao: to je romantièno...— Vidiš, a ti si sebi utuvila u glavu nekog drugog! — Ah, tetice, kakvog drugog! Na njega sam mislila. Zbog nje-ga sam se odrekla odreðenog zaruènika.Zapanjeno pita barunica:— Zbog njega? A ne zbog Zorislava Moroviæa?Djevojka prasne u grohotan smijeh: — Kakvog Moroviæa! Nije mi ni nakraj pameti da njega uz-mem! Lijepo, uživala sam da ga motam oko prsta. Ali kad sam go-vorila o njemu, mislila sam na mog kavalira. A kad tamo, on jeèasnik, carièin štiæenik, a sada èujem da mi ga je i dodijelila tetkai sama carica. Nešto ljepše zaista nisam mogla doèekati! — Ali, dijete moje, pa to je upravo neèuveno. On je uvjeren

da je doživio poraz i zato je molio da ti ujak ništa ne kaže.Hela se uozbilji. Zamislila se ponovno i onda trgnula glavom: — Ne, nije zato. Znam pouzdano da mu je Krasanka zavrtjelaglavom. — Valjda se neæeš obazirati na to? Vidio je da kod tebe nemauspjeha pa je sišao sto stepenica niže... I ništa drugo. Ako ti seon sviða, onda je stvar svršena. Njegova kuma i carica zaruèili sute s njime, a njega s tobom. Tu ne može biti nikakvih zapreka.Bože moj, kakva bi to glupost bila da ti nisam ništa rekla?— Sutra mu ujak mora reel što je na stvari.249

i . I? 1

— Ne. Ujak nije nimalo zgodan za to, nije spretan u takvimstvarima. A on mu je obeæao diskreciju. — Ako se zagledao u Krasanku? Ne, ne, ne smije mu on ništareæi. Mi æemo to uzeti u svoje ruke, tetko! Vi ste genijalni. Hajde,smislimo kako to izvesti jer, govorili vi što mu drago, on je baciooko na Krasanku. Zato ovo valja izvesti lukavo. — Mlad èovjek baca oko na sve strane. To nije vrijedno nigovora. On pripada tebi, veæ po tome što je carica tako odluèila, aèasnik nema drugog puta nego onaj kojim ga uputi najviša car-ska zapovijed. Nakon sata razgovora barunica je ostavila neæakinju i otišla na pocinak. SUDBONOSNO PISMO

?'? .<" Gosti i domaæini ustali su drugog dana tek oko podneva. Svi-ma je doruèak poslan u sobu, a ujedno i poziv da se nakon ruèka opet naðu u plesnoj dvorani gdje æe nastaviti zabavu. Dragomir i Stanislav su takoder primili poziv. Osim toga, i posebno pismo od barunice da ih oèekuje na sveèani ruèak. Dragomir je svakako želio da još jednom prije odlaska raz-govara s Krasankom i to ga je ponukalo da odgodi odlazak u os-jeèku tvrðavu i da se odazove barunièinoj gostoljubivosti. Èita-va dva sata lutao je dvorištem i zirkao krišom u prozore ne bi li ga Krasanka opazila i sišla. AH uzalud. Tome su se èudila oboji-ca — Stanislav i Dragomir. Onda su otišli gore da pitaju Magdu. Meðutim, gore nije bilo ni žive duše. Gosti su izašli iz svojih soba tek nešto prije dva sata iza podneva. Našli su se opet na okupu u blagavaonici. Sve je bilo opet sveèano odjeveno. Dame su prišle k stolu u svojim sjajnim Jialjinama jer æe poslije objeda biti ples. Naroèito je Hela svima pala u oèi. Odjenula je svoju najljep-šu haljinu. Lice joj je rumeno od nekog uzbudenja. Sva se sjaji i smiješi, ni u koga ne zadirkuje, ljubazna je i neobièno blaga. Magda je gotovo preplašena od takvog njezina ponašanja. Odviše je do-bro pozna, a da ne bi primijetila tu veliku promjenu. Ispunjava je strahom uvjerenje da Hela ljubi provizora. Sad je spopada misao neæe li se možda pojaviti Zorislav Moroviæ, pa je Hela zbog toga tako neobièno blaga i dobra. Ali opet — kako bi došao kad je ranjen?Objed je veæ pri lcraju i zamalo æe ih glazba pozvati na ples. Dok svi živo razgovaraju, Dragomir, kojega su posjeli uz Magdu, upleæe tiho razgovor o Krasanki i zamoli je da mu omo- 250

guæi sastati se s njom. Razmišljala je kako i gdje. Danas je još nije vidjela, ali mu obeæa da æe je potražiti, kadli se oglasi ba-runica. Svi su okrenuli glave k njoj. Gospoða ima u ruci neko pismo. Radoznalo promatraju domaæicu. — Uzvišeni i plemeniti moji gosti — poène barunica ozbilinaglasa i — Imam vam saopæiti nešto što mora zaèuditi, ne sa-mo vas, nego i mojega muža i èitavu moju obitelj. štaviše, i onekojih se to tièe. Takav uvod podigne interes èitavog društva. I sam barun zaèuðeno gleda svoju ženu.— Što to govoriš? Neka tajna o kojoj ni ja ne znam? — Nitko, osim mene. Dakle: svi znamo da je dvorski savjet-nik Weber pao u ruke razbojniku Varnici. I njegovi spisi takoðersu dopali razbojnika. On se njima dobro poslužio u tvrðavi. Istotako i kod nas. Predao je Heli jedno pismo, a drugo meni. Uonom uzbuðenju nisam ga imala kada èitati, uvjerena da mi toroðakinja Gabrijela javlja obiène stvari... — I tebi je donio pismo? — zaèudi se barun. — Nisi mi ni-šta rekla o tome. — Kako bih u takvom raspoloženju još mogla misliti na neko obièno pismo kakva dobivam od grofice Gabrijele napretek! Svi slušaju sa sve veæom radoznalošæu, dok je Dragomir za-bavljen mislima, hoæe li mu Magda pomoæi da se sastane s Kra-sankom. Barunica prevræe u rukama papir, slaže ga i nastavlja: — Tek kad sam legla u postelju, sjetih se tog pisma, ali gaopet nisam proèitala. Naravno, bila sam odviše umorna. Oko po-dneva sam se probudila i tek tada ga uzmem èitati. Priznajem, za-panjilo me je ... — Javlja nešto naroèito — što moraš saopæiti svima? —pita barun nezadovoljan. — Sadržaj pisma namijenjen je svima našim gostima. Dakle, nema razloga da ga ne proèitam svima jer smo na okupusvi, pa i oni kojih se pismo tièe. Na svim se licima bdražava znatiželja. Dragomir se nekako uznemiri ali barunica nastavlja: — Neæu vas odviše muèiti. Evo što je: dvorska gospoða pišeovako: »Nemoj se, draga moja, onesvijestiti. Zaruènik kojegasam namijenila Heli i koji uživa sreæu da bude štiæenik same ca-rice u vašoj je blizini ...« Dragomir gotovo oèajno pogleda preko stola Stanislava. Ali barunica æita dalje: — » ... Sam je želio upoznati Helu, a da ona ne zna zbogèega je došao i tko se krije u njemu. Htio ju je upoznati na ovajnešto romantièan naèin. Romantika je njegova bolest. Dopustilasam mu da proboravi neko vrijeme inkognito u Helinoj blizini.Ali sada je dosta ove tajne! Helin je zaruènik odlièan plemiæ ikad ga ona upozna, sigurno joj se mora svidjeti. Pisala mi je da251

ne želi zaruènika koji ne dolazi u njezinu blizmu, pa je odluèila uzeti nekog drugog. Pouzdano znam da taj koji joj se sviða nije nitko drugi nego tajanstveni mladiæ s kojim se upoznala kad ju je zaštitio od razbojnika Varnice i otpratio natrag u Valpovo. Njezin zaruènik je carièin štiæenik Dragomir Orloviæ. Carica mi je naredila da ovime pošaljem zaruènicima srdaène èestitke nje-zinog velièanstva.« Društvo se zatalasalo. Gospoda ustaju. Dame su uprle pogled u Helu pa u Dragomira.— To je senzacija! Kakva iznenadna novost!— Pridružujemo se èestitkama njezinog velièanstva.— Pravi roman! Doživljeni roman!

Dragomir, kao da je udaren gromom. Blijed je, zaprepašten, Stanislav obiðe stol i ode k njemu. Èitavo je društvo na noga-ma. Nitko u torn uzbuðenju ne zapaža kako je ovo pismo pogodilo zaruènika. Samo Hela i barunica promatraju njegovo držanje. Stanislav je pristupio k njemu, uhvati ga za lakat, sagne se k njemu i nešto mu šapæe u uho. Dragomir se ubrzo sabrao i dao svome licu miran izražaj. Stoji i šuti dok mu sa svih strana dovikuju èestitke. Stoji sagnute glave kao da prima èestitke poklonom. Barun ušutka goste i za-poène pozdravni govor zaruènicima dok ga gospoda svaki èas prekidaju odobravanjem. — Ja sam još juèer doznao koga imamo u svojoj sredini —veli barun — ali gospodin Dragomir je saznao da se Hela odreklasvog zaruènika, i tako se smatrao odbijenim i zamolio me da ni-kome ništa ne kažem. Održao sam diskreciju ali, kako vidim,moja me roðakinja u Beèu predusrela i svima otkrila pravu isti-nu. Hela je veæ davno priznala mojoj supruzi da joj se taj plemiæsviða. Drago mi je da je to baš onaj kojega joj šalje sama carica.Sada æe i on biti zadovoljan kad razabere da je zaruènik bio od-bijen zbog njega. Dakle, oboje nemaju razloga biti jedno na dru-go ljubomorni. Od srca pozdravljam zaruènika! I dok svi kiièu i pozdravljaju Helu i njezinog zaruènika, on šuti i èeka. Svakome je jasno da želi nešto reæi. Nastade tišina. Hela ispod oka promatra Dragomira. Mirnim glasom on uzima rijeè: — Neizmjerno sam poèašæen brigom carice i moje kume irijeèima gospodina baruna. Imam samo ispraviti jednu sudbono-snu okolnost... Baronesi nisam otkrio svoju liènost, ne zbog ro-mantiènosti, nego zbog jedne prisege koja me veže... Jednogdana položio sam u ruke viteza Hrabrena obeæanje da se neæuženiti sve dotle dok ne oslobodim svoj dom strahote koja njimevlada. S torn prisegom sam pošao u domovinu. Ona me veže svedo èasa dok ne ispunim taj zavjet. Moja uzvišena kuma ništa nezna o mojoj prisezi, i zato je ovako pisala i caricu tako izvijesti-la. Moja je dužnost da ne prešutim ovu važnu okolnost. U brak mogu stupiti tek onog dana kad s drugovima iskorijenim razboj-stvo u domovini. Ova borba znaèi lebdjeti izmeðu života i smrti. A smrt je bliža, negoli sreæa koju mi namjenjuje carica i njezina dvorska gospoða. Njezino velièanstvo nije upuæeno kakva zapre-ka stoji na putu mojoj ženidbi.Grof Kegleviæ mu upada u rijeè: — AH ta zapreka neæe potrajati još dugo. Evo, mi shvaæamoi razumijemo taj zavjet. Razumije se, to mora shvatiti i zaruèni-ca jer se zakletva mora poštivati i svima nama je dužnost pomoæida što prije uništimo onoga koji ne samo ugrožava sve nas, negoi zakrèuje put do sreæe naših zaruènika. Pouzdajte se u nas, go-spodine Orloviæu, mi æemo pridonijeti svoje da vam omoguæimošto prije stupiti u brak s našom obožavanom baronesom Helom. Nikome ne pada na um da zakletvu smatraju kakvom zapre-kom. Vesele se. Prelaze preko Dragomirovih rijeæi. Svi buèno odobravaju, plješæu, èestitaju i obasipaju èestitkama Helu i Dra-gomira. On ih prima ozbiljno, bez rijeèi, samo nijemim poklo-nom. Društvo se razdragalo, razigralo. U pozadini stoji èepinski vlastelin Adamoviæ sa svojim intimnim prijateljem i šapæe mu: — Èini se, taj je mladiæ sretan kao što bih bio ja da mezarobi Varnica. Sto veliš na to?— Nikad u životu nisam vidio tako ožalošæena zaruènika. — Sreæa je za mene što je Hela izgubljena — veli Adamoviæ.— Samo ovako sam se mogao otkinuti od nje — od te prokletedjevojke. Znam da je zla, a ipak dopuštam da me vitla... Ovogmi je plemiæa poslao sam Bog da me oslobodi od nje. Veæ sutraputujem u Bee da je ne vidim vise.

Citavo društvo polako prelazi u plesnu dvoranu. Gospodavo-de dame. Dragomir pride Heli i ukoèeno joj ponudi ruku. Svi su pogledi upereni u njih dvoje. Njegov pogled traži Stanislava kao neko uporište svojem nenadanom ropstvu. Opazi da se on sve vise povlaèi u dno dvora-ne, umjesto da pride k njemu i da mu bude barem nekako na pomoæi u ovom obruèu dama i zaruènice. S oèajem konstatira da je Stanislav nestao. Hela sjedne k njemu, smiješi mu se i gle-da ga pogledom punim ljubaznosti i koketerije. — Dakle, tako ste me varali, zaruènièe moj! Dolazili ste to-bože, èekati Varnicu da mene upoznate, a ja se sve vise prikla-njam k tome svojem novom znancu, a zaruèniku šaljem u Beèkošaricu! Da nije grofica iz Beèa razjasnila ovu stvar, vi biste dokraja života žalili za mnom i sigurno me proklinjali što sam vasodbila. — Moj a kuma, a vaša uzvišena tetka, doista me iznenadila.Molio sam je da me ostavi tako dugo nepoznatim dok ne izvršimzadaeu koja me spreèava da se vjenèam.253m

— Vi kanite izvršiti svoju zakletvu? — nasmiješi se Hela.—Samo dok èovjek nije zaljubljen, može polagati zavjet — ali sa-da?! — Baroneso, nikada se neæu iznevjeriti svojoj rijeèi i zatovas molim: oprostite mi, budem li morao vršiti svoju dužnost,pa neæu moæi vama iskazivati dužnu pažnju. — Naravno, svaki dan ne možete dolaziti, ali barem svakidrugi. — Dužnost za koju sam položio svoju cast i prisegu zadržavame èesto i dugo oko moèvara i šuma. Po èitave tjedne i mjesecene vidim grada, ni sobe, ni stola, ni ljudi, osim onih s kojima sezajedno borim protiv Varnice. To je razlog zbog kojega sam pri-je nego sam krenuo iz Beèa molio groficu, svoju kumu, da menikako ne razotkrije dok ne izvršim ono na što sam uložio casti život, U to što on govori Hela ne vjeruje. Odviše je lukava da bi mu vjerovala. Dobro zna i zašto sve to, ali ne popušta. I neæe popustiti. Znatiželjne mlade dame, Heline roðakinje, dolaze im bliže da slušaju njihov razgovor. Dragomir ih smatra spasenjem i up-ravlja im razna pitanja, samo da ih što duže zadrži u društvu. Dok se tako koristi njihovom prisutnošæu da ne mora s He-lom razgovarati nasamo, opazi Stanislava. Iznenada se pojavio u dvorani, živo razgovara s gospodom, nastoji se približiti damama, veseo je, razgovorljiv, domišljat, zabavan, udvara se gospoðama i sve se vise približuje Dragomiru i Heli. Vrlo spretno zapodjene s njom razgovor, pun udvornih rijeèi kojima joj iskazuje svoje divljenje, hvali njezinu ljepotu i èestita joj na Dragomiru. — Dobit æete slavnog muža, baroneso, a Kegleviæeva pomoæmože skratiti èekanje. — Koliko æe to vremena još trajati? — upita jedna od Hele-nih roðakinja.— Može trajati i pola godine — a može i vise. — Zar tako dugo? Moja haljina za djeverušu raspast æe seprije nego što æu moæi da je obuèem.Stanislav se smješka. Prièa dalje i tvrdi da se samo šalio.Dragomir ne zna kako da shvati svojega druga. Nikad nije slutioda bi mogao na ovaj naèin sudjelovati u salonskom saobraæanju.I što li je to on nakanio kad toliko laska Heli i ostalim damamai sjedi u naslonjaèu tako ležerno kao da ne kani uopæe vise ustati. — Upravo se divno osjeæam u vašem društvu, moje dame.Teško bi mi bilo sada ostaviti ovaj prekrasni dvorac i lijepe dame — veli on, pa opet nastavlja glatko i duhovito pripovijedati.

Sve vise iznenaðuje druga koji se u torn krugu osjeæa kao da jeozidan nerazrušivim bedemima. Dok je Stanislav u najživljemrazgovoru, ulazi u dvoranu lakaj i najavi Stanislavu i Dragomiruda je došao neki glasnik iz osjeèke tvrðave. Hela neæe da oni254

izlaze i odredi neka glasnika dovedu u dvoranu. Zamalo, okru-žen daraama, stoji pred Dragomirom i Stanislovom gibak i bi-strouman mladiæ i javlja dvojid drugova: — Vitez Hrabren vas poziva da smjesta doðete na odreðenomjesto. Momci veæ dolje èekaju da ih vodite. Vrlo je hitno i važ-no. — Kako? Zašto? Kamo? — ubacuje Stanislav gotovo ljuti-to, dak: momak odgovara: — Vitez Hrabren doznao je da je Varnica odluèio još danaspodveèe napasti dvorac u Retfali. Zna da su vlastelini odsutni, paje poslao svoje uhode. Svezat æe sve sluge i prisiliti ih da ga od-vedu u dvorac. Ako ne pristanu, zapalit æe ga.— Kako bi to vitez mogao saznati — pita Hela sumnjièavo.A momak bistro odgovara: — Vaša milosti, vitez ima svojih uhoda koji mu dojavljujusve što Varnica ima na umu. Vijest da Varnica namjerava navaliti na Pejaèeviæev dvorac dopre do samoga grofa. Sve se uzbunilo, prepalo. Gospodar Ret-fale gotovo izvan sebe ispituje mlade plemiæe što su odluèili i hoæe li u obranu njegova dvorca. — Nisam slutio kako æe moja sreæa biti kratkotrajna — ve-li Stanislav. — Dragomire, brzo se oprosti i — na put! Gospodinegrofe, ostanite ovdje mirni, Varnica æe danas imati manje sreæenego prvi put kad je navalio na vaš dvorac. Neæemo ga pustiti niblizu. — Zar smije zaruènik otiæi u èasu kad smo se zaruèili? —zapita Hela mrko. — Nisam kriv, baroneso — odgovori Dragomir — nego jekriva moja uzvišena kuma koja me je prokazala prije nego štoje smjela. — Ostavi ga, Helo, — ukori je vlastelin Retfale — valjda ne-æe sada ovdje zabavljati tebe kad je u opasnosti moj dvorac! I sam grof kroi put dvojici plemiæa da ih gosti zaruènice i domaæice puste što brže otiæi. Još se s njima dogovori što se ima uèiniti, a oni preuzimaju svaku odgovornost za obranu njegova dvorca. U opæem uzbuðenju Stanislav se obraæa barunici i za-moli je: — Dopustite mi, vaša milosti, da gospoðici Krasanki upravimnekoliko pitanja s obzirom na njezin susret s Varnicom u tvrða-vi. To mi je vrlo važno zbog navale na Retfalu. — Danas prije podne odvezla se s jednom sobaricom u os-jeèku tvrðavu da tamo nabave neke stvari. Navratite u našu pa-laèu, tamo æete je naæi i možete s njome razgovarati koliko vasvolja. Barun je prisustvovao ovom razgovoru i potvrdio rijeèi svoje žene. Dragomir je to èuo i oprostio se pa se onda s prijateljem uputi prema vratima.

4:;"

255

Hela i barunica otišle su u pokrajni salon da se mogu pora-zgovoriti nasamu.— što to znaèi, tetko? Zar æemo dopustiti da odlazi ovako? — Bože moj, Helo, pa morao je otiæi. Èula si da se sprema

napadaj na Retfalu... — Sve su to oni sami namjestili, samo da mogu napustitiValpovo. — Ali, molim te! Nije li njegov drug bio upravo presretanzbog zaruka i zar se nije divno osjeæao? A Dragomir je, izgleda,uvijek.tako tih. — Nije on takav, naprotiv, vrlo buèan i pustopašan. Nièimne može dokazati da se on nije ozbiljno zagledao u Krasanku. Zavrijeme objeda neprestano je pogledom tražio djevojku. A onostrahovito lice kad ste najavili pismo iz Beèa? Dobro sam gapromatrala dok vi to niste mogli zato što su svi gledali u vas. Na-pokon, i sinoæ, dok je on pred svima tako slavio Krasanku, nijebilo ni jedne dame koja ne bi primijetila njegovo odusevljenje zanju. Sve su o tome šaptale, èak su to opazila i gospoda koja bašnemaju odviše pronicav pogled! — Pa dobro, recimo da je u nju zaljubljen. A što to znaèi? Imoj muž je bio zaljubljen u drugu kad se vjenèao sa mnom. Inakon vjenèanja mogla bih nabrojiti dvadesetak djevojaka i mla-dih žena koje su za njim ludovale. To ne znaèi ništa. Prosto mubilo zaljubljivati se — vjenèat æe tebe! — Tko mi to jamèi? Tek danas, kad ste proglasili naše zaru-ke, progledala sam kako ga je Krasanka zaokupila. Nikad uživotu nitko nije vidio zaruènika s takvim užasom u oèima. Mož-da ne bih bila sve to tako zamijetila da mi nije Gašo juèer pri-povijedao kako je s njom šetao tvrðavom. Rekao je da su se obo-je ponašali kao ljubavnici. On bi bio spreman djevojku i vjen-èati! — Ne budi luda! Ponajprije, on zna da bi ga kuma razbašti-nila, a carica bi ga smjesta lišila vojnièke èasti. Od èega bi živio?Ne može se on maknuti od tebe. Vezan je svojom egzistencijomi carièinom voljbm, a svatko zna što to znaèi kad ona nekoga za-ruèi s nekim. Tu nema prigovora. Uostalom, još æu danas napi-sati u Bee pismo i javiti Gabrijeli da smo proglasili zaruke i ne-ka se pobrine da to sazna carica. Tako Dragomir nikako vise nemože natrag. Mislim da sam stvar dobro izvela. — Sjajno, èak ni ujak ne može pogoditi da niste nikada pri-mili pismo koje ste èitali. Ali to treba što brže javiti u Bee. Meðutim, Hela se neèemu dosjeti. Povuèe svilenu vrpcu na vratima i hodnikom zazveèi zvonce. Hela naredi lakaju:— Idi u lijevo krilo dvorca i dozovi Krasanku.Kad je sluga izašao, Hela se zabrine. — Mislite li da se nije veæ sporazumjela s njim? Možda jojje Magda bila posrednica?256

— To sam onemoguæila. I Magda misli da se Krasanka od-vezla u tvrðavu. Budi potpuno mirna. On ne može vise iz ove stu-pice, ni desno ni lljevo, veæ ravno s tobom u brak. To je mojabriga. Barunica zatvori vrata salona da ne bi netko ušao iz plesne dvorane i onda s Helom èeka dolazak Krasanke. Ništa ne sluteæi, mlada se djevojka pojavi pred svojom go-spodaricom. Pošto ju je èasak promatrala, barunica joj saopæi: — Juèer sam ti rekla da æeš biti prva gospoðica u našemdvorcu. Valja ti nadzirati sve sobarice i svu žensku èeljad. Zatimæeš nadzirati švelje koje æe doæi ovamo iz tvrðave da šiju vjen-èanu haljinu baronesi. Možeš joj slobodno èestitati. Danas se za-ruèila.Krasanka se nešto iznenaðeno nakloni mladoj gospodarici:— Želim baronesi svu sreæu.

Kao komorkinja, ne smije pitati tko je zaruènik i zato barunica nadoveže: — Bit æet uistinu, sretna æe dobiti lijepog, mladog mužakojega èeka slava. On æe nas osloboditi razbojnika Varnice. Ti simu bila i saveznica u njegovom nastojanju i zato se za tebe zauzeoi zamolio Helu da te zadrži i dalje uza se. Ona je uslišala molbusvojega zaruènika. Krasanka osjeti udarac u prsima i maglu pred oèima. Barunica i Hela nestaju joj s vida. Pretvorile se u neke sablasne pri-kaze bez oblika. Citav se dvorac zaljuljao poput èamca na uzbur-kanoj rijeci. Ona tetura i hvata se za neke stijene da bi zadržala ravnotežu. Onda opet bude sve mirno i opet stoji pred baruni-com i njezinom neæakinjom i zuri u njih.— Dakle, sad idi. Znaš svoj posao — veli barunica. — Vaša mi je milost rekla da sebi tražim drugi posao, pasam veæ odluèila. — Vidi nezahvalnice! Odbijaš milost koju ti mi velikodušnopodjeljujemo? Zašto? Ako sam juèer htjela da ideš, danas samse predomislila i ti æeš ostati. — Hvala na velikoj dobroti — nakloni se Krasanka i izaðeiz salona. Èini joj se da nema tla pod nogama, veæ da koracazrakom i propada nekud u dubinu. Prihvatila se zida na hodnikuda se zadrži. Osjeæa da æe se srušiti. Magda je upravo pošla iz svoje sobe da se uputi u dvoranu. Prdtrèala je k njoj i povukla je za sobom. A Hela hoda bijesno gore-dolje salonom. Sva plamti Ijubo-morom: — Dakle, sad ste vidjeli! Nadala se! A kako bi se smjelanadati ako joj on nije što govorio? Sigurno su se sporazumjelii zato je on tako izgledao kad ste objavili zaruke. Da niste, tetko,spomenuli caricu, bio bi me javno pred svima otklonio...17 Zagorka: Vitez slavonske ravni 257

I barunica je sva usplahirena: — Drske li djevojke! Kako se samo usuðuje i pomisliti daæe je uzeti takav plemiæ! Ako joj je što i rekao, što onda? Muška-rac ima slobodu da reèe što ga je volja kad želi da postigne svojcilj. A drugo i nije htio. Uostalom, zar si u njega zaljubljena? — Sviða mi se vise od ostalih i neæu ga pustiti, pa moralase za njega boriti i noktima. Mene da pretpostavi nekakvoj sluš-kinji? Zamislite — ona koju on uzme za ženu može doæi na dvor.Mrzila sam je, svojom ljepotom me je zasjenila, a kad je onoizašla iz crkve, bila bih je najradije ugušila. Vidite što znaèi in-stinkt! Osjeæala sam da ide na sastanak s onim kojega sam oda-brala sebi.— Zar si ga veæ onda poznavala? — Kako ne. Veæ smo se vise puta sastali u blizini Valpovakad sam izjahala. I vidite, tetko, od onoga dana, kad se s njomupoznao u Retfali, nije ga vise bilo u Valpovu. To sam vam reklaveæ juèer. I kad ste Krasanki objavili da vise neæe biti kod nas,sva se preplašila — a sad hoæe da ide neikoj rodbini, zapravo ideu tvrdavu da se sastane s njim. Samo zato otklanja vašu službu.Ne smijete je pustiti ni koraka iz ovog dvorca. — Zar da neprestano budem njezin stražar? Naæi æe on puta do nje, ili ona do njega. Zato namjeravam pisatd svojoj zna-nici u Požegu. Ona bi je mogla uzeti k sebi. — Ne, to nije sigurno. Vidite, tetko, Gašo nam je bio uvijekvjeran. Zauzmite se za njega, èuli ste kako ga je Varnica pri-jetnjama prisilio da bude njegov jatak. On je najpouzdaniji slu-ga. Uvijek je ludovao za Krasankom, pa mu je dajte neka je vodisvojoj kuæi... — AH, Helo, to je odviše okrutno! Nemaš razloga da se takobojiš ove djevojke. Kad je Dragomir ne bude vidio, ishlapit æe

mu iz glave. Prepusti to meni! Evo, traže nas gošæe...U drugoj sobi, preko hodnika, trudi se Magda da pomogne Krasanki koja sjedi sva skamenjena, ledena i nijema. Nakon nekog vremena smogne snage da joj saopæi: — Od neèega mi je pozlilo. Možda od straha. Barunica želida ostanem, a ja ne mogu — ne mogu. Prije æu se ubiti... — Kakve su to rijeèi! Pobrinut æu se za tebe. U subotu æeme vjeriti, a tog dana imam pravo odluèivati tko æe biti uz menekad se udam. Nitko mi ne smije protusloviti. Vidjet æeš kakopokorna i poslušna Magda može biti odluèna. Lišena svake sre-æe, bit æe nemilosrdna. Imat æe što da èuju od mene. Budi mir-na! Htjela bih ipak znati zašto su mi rekli da si se odvezla u tvrdavu?— Tako su ti rekli? — Ona dvojica mladiæa htjeli su s tobom razgovarati pa imje barunica kazala da si se odvezla još prije podne. Zašto to?Zaista ne razumijem.258

Krasanka je odmah shvatila i pita dalje:— Kad su htjeli razgovarati sa mnom? — Odmah poslije tih neobiènih zaruka. Valjda si èula? —i pogleda je vrlo pažljivo. — Nešto sam naèula, ali ne znam pravo što je bilo — veliana kako bi od Magde saznala nešto vise. I Magda joj stade pripovijedati o svemu što se zbilo za vrije-me ruèka. Djevojka sluša i jedva se suzdržava da ne brizne u plaè. Magda se ne usuðuje dirati u tajnu koju nasluæuje i na-stavlja: — Snebivala sam se, slušajuæi barunièin govor i njezino èi-tanje pisma. Bile smo uvjerene da Hela kani poæi za ZorislavaMoroviæa. Bilo mi je neizmjerno drago što on nije njezina žrtva,ali šteta je i ovog mladiæa. Ne bih rekla da je bio sretan. Nikadnisam vidjela tako zaprepašteno lice kao što je bilo njegovo. Aprije tih zaruka tiho me zamolio da mu omoguæim razgovor stobom. Ovo je Krasanki dosta da se sabere i smogne snage da opet bude jaka. Ništa ne otkriva Magdi, nego se oprostd i pohiti u svo ju sobu. Sad joj je bilo jasno zašto su joj zabranili da izlazi iz sobice kamo ju je poslala barunica još rano ujutro. Sada razumije sve što se dogaða oko nje. Zašto je barunica navijestila baronesine zaruke i zašto je kani zadržati u službi. Su-ze joj poteku niz lice, a njezine misli istražuju prošlost. Ni èasa ne sumnja u Dragomirove osjeæaje. Sjeæa se kako je govorio o nekom ponoru koji ga dijeli od one oiste duše na koju misli. Zaruke su taj ponor — misli ona — zaruke što ih je veæ davno pro-vela dvorska gospoða u Beèu. Nametnula mu je taj brak s He-lom, a on je se ne može osloboditi. Sigurno je siromašan i zavi-san. I obnavlja rijeèi kojima joj je saopèdo da ne može prijeæi preko tog ponora do nje. Onda je mislila da se radi samo o za-kletvi koju je položio u ruke viteza Hrabrena. Zaruke joj se cine najdubljim ponorom. Zato place... »A zar sam se i mogla nadati èemu! Bila sam sretna što misli na mene. Zašto sad plaèem? Zašto, kad nije bilo nikakve na-de? Zakletva je znaèila da nikad nijedna žena neæe biti njegova, a to je lakše podnijeti, nego ovo sad... Htio je razgovarati sa mnom. Potpuno je jasno o èemu. Juèer mi je poljubio ruku. To je bio posljednji oproštaj...« Sada sve razumijem, shvaæa i neprestano uvjerava sama sebe kako nije imala ni razloga neèemu se nadati. A ipak bol je preve-lika... Odsele joj nema života. Sve je oko nje pustinja kojom 17*

259

ide sama samcata, od svih napuštena. Kroèi pustim svijetom i nosi sa sobom uspomenu na kratkotrajnu divnu sreæu i vjeènu žalost... Legla je, položila lice na ruke. Ništa joj nije ostalo od njega, samo onaj cjelov na ruku, cjelov koji sada oblivaju suze... A Dragomir sa Stanislavom tjera konje u divljem trku pre-ma Osijeku. Ni èasa se ne zaustavljaju. Ni rijeèi ne progovaraju. Jure naprijed obavijeni oblakom prašine. Stigli su ispod tvrðave i uzeli smjer izmeðu sivih zidina i obale Drave, ravno prema kolibi vraèa. Tu zaustave konje, izruèe ih svojim momcima i ulaze u ko-Hbu. Dragomir nije u stanju da nešto kaže, samo oèajnièki gleda svojega druga. Ali Stanislav bjesni: — Pošli smo onamo da spasavamo dragulje od razbojnika,a oni su ukrali tvoju slobodu. I upravo na nedostojan naèin! — Da sam samo mogao slutiti što se sprema! — promrmljaDragomir nakon dulje šutnje. — Ti si, dakle, onaj zbog kojega se odrekla svog zaruènika?To je da poludiš! — Namiguša, odabrala je mene za svoju žrtvu. A zašto bašmene? — Možda zato što si se previše oduševio za Krasanku. Nje-zina je sreæa u torn da sirotoj djevojci otme obožavatelja. Bilomi je jasno da su te zionamjerno satjerale u stupicu jer baš nijebilo ukusno iznijeti pismo tvoje kume onako javno, a da tebiprije toga ništa ne kažu. To su kritizirali svi gosti. — Da mi je to rekla nasamu, bio bih se izvukao. Nikako nebih dopustio da proglasi te proklete zaruke. One su to nasluæi-vale i uhvatile me za grkljan. — Nisi se dosta odluèno ogradio još u Beèu. Valjda si ondamislio da æe djeVojka biti zgodna i dobra. — Ništa drugo nisam mislio nego da je moram najprijeupoznati, ali onog dana, kad sam sreo Krasanku, nije mi vise bi-la nakraj pameti ikoja druga, a najmanje Hela. Tek onda samrazabrao koliko je zla i bezdušna kad sam upoznao ovo divnobiæe.— Zmamo što je bilo i što jest, ali — što æe biti sada? — Ne znam što æe biti, ali prva mi je briga da razgovaram sKrasankom, da joj sve prikažem i zaštitim je. Za nju se borimprotiv svih carica i kuma! Brzo su obukli fratarske halje kao uvijek kad bi polazili u tvrðavu. Momke s konjima poslali su naprijed, a oni kreæu uz sive zidine.260

Stigavši u grad, pošli su do kuæe valpovaèkog vlastelina. Po-najprije idu gore-dolje, uvjereni da æe ih Krasanka smjesta opa-ziti. Ali prozori su bill èvrsto zatvoreni. Uputili su se u kuæu. Na-šli su sarnO jednog èuvara koji ih obavijesti da u tvrðavi nema nikoga iz Valpova, a niti Krasanke. Teško razoèaran, uputi se Dragomir sa Stanislavom u žutu palaèu grofa Pejaèeviæa. Našli su služinèad. I gazdarica iz Ret-fale saopæi im da djevojke nema, a niti je imao tko iz Retfale doæi u grad. Potišten mladiæ ostavi palaèu. Putem se zaustavi i pita svog prijatelja:— što velite na to? Prevarili su me! — Nema sumnje. Lagali su da ti sprijeèe da razgovaraš snjom. Naslutile su one sve i požurile se s tim neèuvenim zaruka-ma, a nju odstranile. Proèitale su juèer u tvojim oèima što osje-æaš za Krasanku. — Dobro, ali što æe sada biti s njome? Kojim bih putemmogao doæi do nje, pa bila ona gdje mu drago? — Svakako je ostala u dvorcu, ali su je negdje prikrili, a

možda i zatvorili da ne može do tebe.Stojeæi na ulici, I>ragomir razmišlja. Onda æe odluèno: — U subotu su ureèene Magdine zaruke. Jasno je da æe pri-sustvovati èitava barunova obitelj. Buduæi da æe misliti da i jadolazim u Retfalu, nikako neæe Hela sobom povesti Krasanku.— Neæe te pustiti u dvorac. — Znam, ali vi biste mogli privoljeti našeg vraèa da on odeu Valpovo. Njemu je lako gatanjem tako zanijeti družinu da æega pustiti u dvorac i put mu je do Krasanke otvoren. — Gvardijan mu je dopustio da izigrava tobožnjeg vraèa,ali samo zato da lakše uhvatimo vijesti o razbojnicima. Ipak, uèi-nit æu to zbog tebe da budeš miran. — Nije meni do toga da budem miran ja, nego Krasanka, ida nju oslobodim. — Bit æe dobro djelo zaštititi ovu poštenu dušu. Pobrinutæu se, možda bi je uzela moja roðakinja koja živi u tvrðavi. Zasada æe to njoj biti gotovo oslobodenje. Ali dalje? Ako Hela saznašto sve èiniš za Krasanku, optužit æe te kod kume i carice. — Ne mislim ni na što drugo, nego da što prije spasim Krasanku od Hele. Osjeæam težak nemir. Hela mi se èini kao Kra-sankin Varnica ... Pred samostanskim vratima opaze pandura Ficulina. Ide po-gnute glave, mrk, potišten. Sporazume se da æe ga zaustaviti i po-zvati u samostan. Cim su ga oslovili, Ficulin se trgne. Oèito ih je prepoznao i slijedi ih na njihov poziv. U vratarskoj sobici samostana obojica skinu kukuljice. Dragomir zapita pandura:261

— Sjeæaš li se nas dvojice? — Nisam vam vidio obraza, ali vas poznam po glasu. Odmahmi se da nešto tražite oko Varnice.— A što je tebi? Izgledaš kao da su ti nekoga pokopali... — I jesu! .Pokopali su moju pandursku èast. Leži u grobukod »Zlatnog vola«. Tamo su me obrukali i ismijali. Tako mepuška ubila, ne rekoh ni jaoh, ali muka mi je pala na dušu. Odon-da ne prekoraèih prag »Zlatnog vola«. AH kud idem, svuda mi sesmiju, smijeh me peèe više od tuèe taneta. Kad idem ulicom, onimi dovikuju: »Moje milovanje, što ti roniš suze niz obraze?« Ameni æe se zemlja provaliti pod nogama i nebo prolomiti nadamnom.— A ?ko te tako napada? — Tko? Baš oni koji sam milovao kao prijatelje. Tko miluje, bude ogreben. Sa svakim sam se pravo ljubio i bratskigrlio, a oni mene stavili na ruglo i sve mi podvalili da se juna-èim. Ali, eto, neka me raznesu sabljama ako im to neæu vratiti.Ne držim se ja zubima za vjetar. Pokazat æu ja njima da su ptiæiod kukavice! Dooi æe sudnji dan i za njih!— Velim ti, Ficulme, pravedan si ti kao nitko u tvrðavi. — Da, gospodine, ali tko se drži pravice, taj ne muze kravi-ce. A svaki svetac sebi ruku drži, i tako ja ni od koga pomoæi ne-mam! Pljušti po meni smijeh kao što je nad Sodomom i Gomo-rom pljuštio oganj. — E, pa kad je tako, eto pravde i pravice na tvoja prava.Reci ti svima njima ovo: Bio je Varnica u tvrðavi! I u »Zlatnomvolu«, i ti si ga vidio okom u oko. To je bio on i doskora æe sedoznati da je bio tamo u zapovjedništvu u carskoj odori! — Gospode, zar uistinu? Mogu li to reæi? I zakleti se moguna to? — Možeš! I zapovjednik ti mora svjedoèiti da je tako. Ti si,Ficuline, jedino vidno oko u tvrðavi. Ti si ga vidio...

Lice se stade širiti i rumeniti, a oèi blistati, ali samo na-èas. Odmah zatim, pandur æe preplašeno: — Ako vi, gospodine, velite da je bio, kako to da za to nijeznao vitez Hrabren? — Zato što je njegav kapetan dmao važnije brige oko dje-vojke — naglasi sada Stanislav. — Ali ja ti velim: dobro si vidioi možeš to reæi svakome. Javit æe se to i sucu Valentiæu. — Uh, veli se: trpež i krpež pola svijeta drže — a mene, etoodržao trpež da opet naðem pravdu. Iskopat æu ja svoj obraz isvoju pandursku cast iz utrobe »Zlatnog vola«. A da su slušalimene, što bih ga uhvatio na dlan!— Eto, vidiš, reci svakome što smo ti kazali, pa neka znaju —

—- ~— —- — *—-»—??^t f-~*-M. —-J.-M. *_^^;» *_^x f j # < : -^ ^i ugled. Dragomir primijeti drugu: 262

— Ova æe vijest ohrabriti Varnièine jatake u tvrðavi. Bit æedrskiji i tako æemo ih lakše pohvatati. Ne bi se usudio na takvudrsku vratolomiju u tvrðavi da nije imao uza se svoje saveznikekao što ih je imao i u Valpovu. Svake veèeri idemo sada k »Zlat-nom volu« da slušamo kako æe tko raspravljati o toj vijesti i miæemo lakše prepoznati tko je sve njegov jatak. Treba u prvom re-du uhvatiti saveznike, ako hoæemo do njega.— Tako je. A sada pogledajmo našeg Zorislava. U maloj sobi franjevaèkog samostana sjedi Zorislav Moroviæ. Od rane ga hvata groznica, ali se odupire i neæe da legne u poste-lju. Od juèer, otkako je u samostanu, osjeæa se mirniji i stalože-niji. Sve vise ga obuzimaju misli o tihom životu iza ovih zidina. Ono vani paklena je buka, lomljava, od koje ništa ne dopire u ovu tišinu i samoæu. I grozi se od pomisli da æe izaæi odavle u vrtlog razbojnièkog zla što se uhvatilo njegova života kao èièak haljine. Sputan i zarobljen od zloæe, muèi muku, razmatrajuæi o onom što ga èeka vani. Svake srijede odlaziti razbojniku i no-siti mu vijesti! Strahota je to, makar zna da æe time koristiti vi-tezu Hrabrenu. Ne može sebe zamisliti u toj ulozi i sve ga vise vuèe želja da se spasi iza samostanskih bedema, u tišini i mini, daleko od Varnièinih prijetnji i od svoje beznadne ljubavi.U tim ga mislima naðoše Dragomir i Stanislav. U Dragomirovu je pogledu smjesta razabrao da se dogodilo nešto teško. Isprièali su mu isve redom, zatajivši jedino Magdine zaruke. Kad su spomenuli Krasanku, Zorislav je odmah izrekao svoje uvjerenje da ih je Hela prevarila. — Dobro je poznam. Uživa da muèi druge, a naroèito ovusiromašnu djevojku. Uvijek ju je mrzila. Zacijelo .zbog njezine lje-pote. Ne možete zamisliti na kakva æe je muèila fazapinjati akosluti da je vama draga. Nikad nisam vidio sebiènijeg stvorenja. Ta-fcvom ju je uèinila taština i strastvena želja da gospoduje nadsvakim muškim srcem. Ova izjava još teže pogodi Dragomira. Ali Stanislav energiè-no dokrajèi razgovor: — Dosta je sada o vašim ljubavima. Sada je dužnost da sesporazumijemo. Prekosutra valja otiæi k Varnici, kako vas je ro-èio, gospodine Zorislave. Od tog sastanka bit æe nam mnogo ko-risti. Zorislav je unaprijed strepio od te nesretne srijede, ali Stanislav mu ne da ni do rijeoi, veæ nabraja vijesti koje ima ponijeti razbojniku. O svakoj pojedinosti raspravljaju potanko da bi se Moroviæ znao snaæi ako mu Varnica postavi nova pitanja. Mladi provizor sluša pomno da toèno izvrši naloge. Svaki mu je teret težak, ne-podnosiv.263

— vidite, sve što æete mu reæi, za njega je važno, a na-ma ne može škoditi. Jedna je jedina vijest za vas nešto neprilièna.

— što? — upita Zorislav s nekom zebnjom. — Morate Varnici otkriti dolazak jedne laðe iz Beèa. Moždaon to veæ zna od drugih jataka, ali mu morate reæi da pobuditeu njemu potpuno povjerenje u vas. To je most po kojemu æe onprijeæi u naše ruke. Budete li znali i htjeli taj most èvrsto gradi-ta, iskazat æete veliku uslugu èitavom našem kraju i èitavom na-rodu. — Ne oèajavajte — doda Dragomir — po vama mi æemodospjeti do Varnice. Samo po vama, gospodine Moroviæu! — Razumijem sve, ali savjest mi dršæe od pomisli da æu iz-dati neku laðu u kojoj mogu biti putnici, a Varnica æe ih zaro-biti.Stanislav ga nastoji umiriti i izbrisati tu bojazan: — Napokon, što æe se dogoditi ako koji velikaški bogatunosjeti malo neudobnosti u Varnièinu logoru? Neka osjete i oni spunim kesama kako je to naæi se u razbojnikovoj vlasti. Zapravo,bila bi njihova dužnost da posegnu u mošnje i okupe privatneèete pa da jednom zaokrenemo vratom ovoj strahoti. Oni se samo zgražaju ako im na cesti zaustave konje i kola ili na Dravii Dunavu laðu! Ali pomoæi ne znaju! Eto, mi se moramo služitinekakvim demonskim sredstvom i trikovima da zavaramo razboj-nièke èete kojih |e svaki dan sve vise i silu njihovih sela, jer ne-mamo sredstva da uzdržavamo èete koje bi bile potrebne. Ni ca-rica ih ne šalje, ni velikaši, ni drugi bogati spahije. Služimo se»èudovištima« vilenjaka i vraèa. Neka ih Varnica samo zarobi! IWeberu neæe škoditi ova lekcija. Neka to nimalo ne peèe vašusavjest. Oni na laði moæi æe iskupiti svoju slobodu punom kesomi — svršeno! A mi æemo po tome uèvrstiti Varnièino povjerenjeu vas, a to je put do razbojnièkog gnijezda. Kako vidite, na tome se i osniva naša borba protiv Varnice. Saznajemo kuda kreæei kamo kani. Ako ništa drugo, barem mu otimamo plijen ili spre-èavamo napadiaje. Ovog proljeæa oteli smo mu sjemenje èitaveÐakovštine. Navalili razbojnici na seljake, oraèe i sve im oduzeli.Mi smo unaprijeg znali da tamo nešto snuju te smo ih pod veèerdoèekali svojim vatrama, a oni u strahu pobacali plijen i pobjegli.Dakle, smirite se, Zorislave! Odnesite mu ovaj komadiæ peèenogsala za našu mišolovku. Najzad se Zorislav smiri i odluèi im uèiniti sve po volji. Stanislav ostavi mladiæe nasamu da meðusobno otkriju svoja srca i da se tješe. Provizor je ispitivao sve o Magdi pa mu je Dragomir otkrio i buduæe njezine zaruke. Duboko potišten, mladi provizor zahvali se drugu: — Bilo bi vrlo teško za mene da sam to èuo u njezinoj blizi-ni — u Retfali. Oduvijek mi je bila jasna sudbina moje ljubavi —264

veè prvog dana, a ipak me teško zaboljelo ovo saznanje. Vidite, ovo je možda jedina moguænost da se oslobodim Varnièinih oko va — kad ona ide za drugoga. — Odviše je prepreden da ne bi znao što znaèi Magdina uda-ja. Varnica bi se nakon te udaje svojim prijetnjama još uvijekoslanjao na vašu ljubav. Ni rijeèi mu ne smijete govoriti o torn,naprotiv, govorite o svojoj djevojci odvažno. Vidjet æete u srijedukako se on drži i koliko vam vjeruje. To je najvažnije, a dotle æe-mo nastojati da vaša rana zacijeli što prije. Nakon srijede mora-te u Retfalu!— Da, uèinit æu to jer se kanim zahvaliti na službi. — Ne recite Varnici ni rijeèi o torn jer æe to smatrati izda-jom. Molim vas odgodite svoju odluku. Vi ste nam od velike ko-listi, prijatelju.Obeæao je pokoriti se i služiti im dok im bude potreban.

Mala drvenjara u Èepinu obrasla je bazgovinom. Iza nje grm-Ije, a onda šuma sve tamo do obale rijeke. U grmlju svezani ko-nji. Muškarac u šubari stoji na straži i pogledava na cestu prema Osijeku. U kuæi na klupi sjedi Varnica sa svojim kapetanima. Ispraznili su vrèeve i tiho razgovaraju. Onaj izvana pomoli glavu kroz prozor i javi:— Eno ga, dolazi! Varnièino se lice zadovoljno osmjehne. Pred drvenjarom si-lazi s konja Zorislav Moroviæ, ulazi u kuæu i pozdravi. Razbojnik ga promatra pozorno. — Dakle, ima li mnogo vijesti? Još 'uvijek nisam dospio oti-æi da potražim svoju plavojku u Vinkovce, pa sam razdražen kaozvijer u šumi. Treba mi velikih opasnosti da se smirim.Mladi provizor sjedne, prekrsti noge i gleda u lice haramiji: — Nema ništa što bi-stebi, Varnica, moglo znaèiti opasnost,ali mislim da nosim dosta novosti.— Istovaruj sve redom. — Posljednji put si mi naredio vise toga. Htio si znati gdjemoj gospodar sprema dragocjenosti. Dosele su bile sve u poseb-nom ormaru u zidu, ali otkako si napao Retfalu, odnio je grofsve što je vrijedno i što se može ponijeti u tvrðavu — u franje-vaèki samostan. — Gle! Tako on meni? E, dobro. Mogu ja da se zavuèem ipod fratarske halje — hvalisavo æe razbojnik i èeka što æe mu provizor nabrajati dalje. — Htio si znati kako izgleda vitez Hrabren. To mi nije bilomoguæe saznati jer to nitko ne zna. Ali znam da ima dva kapeta-na i kažu da su obojica mladi i obrijani. Jedan je visok i nešto265

stariji, a drugi niži i mlaði. Zadržavaju se najviše u Vinkovcima. Ljudi kažu da je tamo njihovo skrovlšte. Nisam mogao tako hit-no doznati nešto sigurnije. Teže je doseæi njih negoli kraljeve. Zadovoljno kima Varnica glavom, a onda se nasmije: — Znam vise od tebe! Kapetane sam vidio okom u oko — alivijest ti valja jer vidim da ne lažeš. Dobro si ih opisao — ali doselenisam znao da su u Vinkovcima. Baš tamo imam curu koju kanimsveèano dovesti i zakititi je blagom, nakitom i draguljima! Uh! Hvata ga bjesnilo kad se sjeti bogata plijena koji mu je ne-stao u vjetru, pa kune i preklinje, ali brzo vrati pažnju provizo-rovu prièanju. — Htio si doznati kojoj djevojci dolazi vitez u Valpovo. Eto,gledaj, Varnica — i Zorislav otkopèa prsluk pa mu pokaže krvavipovez na svojoj rani da razbojnik ne bi ništa posumnjao. I stadeobjašnjavati: — Drugog dana, kako sam otišao od tebe, naðemse u šumi da tragam za momcima viteza Hrabrena i da nešto sa-znam. Ali netko je pucao u mene. Obeznanio sam se, ali opet samdošao k sebi i jedva se dovukao kuæi. Ležao sam u groznici sve dodanas. Tako nisam mogao u Valpovo da tamo sve dzvidim i èujem.Jedva sam smogao snage da danas dojašem k tebi. Ogledavši njegovu ranu, uvjeri se Varnica da govori istinu pa æe na to još zadovoljnije: — E, vidim da nisi mogao otiæi, a baš bi mi trebalo doznatikane li oni nekud na put ovih dana. Hi slijedeæih? A nisi èuo ni-šta da je tamo bio carski savjetnik? — Rekoh, ležao sam u tvrðavi u palaèi svojega gospodara, anitko tamo nije dolazio iz Valpova da mi štogod kaže. Pohitjetæu èim stignem i do iduæe srijede saznat æu sve što želiš.— Imam svoje ljude u Valpovu. Pripazit æe na tebe! — Neka samo pripaze. Vidjet æemo tko ima boljih vijesti zatebe — oni ili ja. — Važno mi je znati kojoj to djevojci dolazi vitez ili kojiod njegovih kap&tana. Tri su djevojke, tri ljepotice — tri baro-

nese! — Jest, tri su, i pobrinut æu se da saznam da li uistinu ide knjima i koja je to. A sada imam još da ti kažem ovo: u subotu slaveu Retfali opet neku gozbu. Ne znam zašto, samo mi je rekla spa-hijina gazdarica: bit æe tamo mnogo gostiju. — I žene æe biti opet nakinðurene draguljima? Doæi æu posvoje dragulje, bilo kako! — i bijesno udari po stolu. Zablistalimu pred oèima dragulji u kosi i na grudima ljepotica u valpo-vaèkom dvoru pa se prijeti: — Draguljima treba da zakitim vrat najljepše plavojke uovoj ravnici! — I pogleda Atanacka koji jedini zna tajnu Varni-èina susreta s Krasankom. Ali on ponizno šuti kako mu je nare-dio gospodar.266

t

— Dakle, sveèanost! Cujete li, vuci moji? Bit æe dobre lovi-ne! Slušaj sad, provizore! Svuda sam dao po svojim jatacima pro-širiti glas da se Varnica što su ga kapetani viteza Hrabre-na prepoznali u Weberovu carskom odijelu pa je odmaglio u an-drijevaèke lugove da se tamo sklone. A ti u subotu u Retfali budina oprezu. Kako æu tamo i na koji naèin, to æeš èuti kad stignemoj glasnik. — Dobro, ali samo se po sebi razumije, Varnico, da æe se oniovog puta pobrinuti za obranu. Još nisu zaboravili tvoj posjetRetfali. — Eh, da, razumije se po sebi da æe se opskrbiti, ali zatoæe jataci pronositi glas da sam otišao, a drugo — provalit æemou dvorac na sasvim drugi naèin. Cut æeš kad bude vrijeme. — Pitanje je da li æe se vjerovati da si otišao — naglasi je-dan od èetovoða. — Mogli bi nas u Retfali pobiti. — Bude li opasnost mala — zapalit æe provizor jednu vatruna obali Drave. Bude li opasnost velika, zapalit æe dvije. A sadreoi kad obièno dolaze valpovaèke spahije na sveèanost u Ret-falu. — Obièno dolaze istog dana prije podne, a katkada i dan ra-nije, pa i dva dana prije. Nikad to nije sigurno. A sad da ti ka-žem još nešto što je vrlo važno. U petak iz Beèa dolazi neka laðai vozi tovar. Tako sam èuo. — Vidi — vidi, u sretan si mi èas pao u moèvaru! Baš mito prija. Volim laðe. Tu uvijek ima lovine za otkupninu. A što na-ðem robe, to je èista zarada. Valja ti ova, provizore! Sve ide poputrijeke brzice niz glatko korito. Kreketale su žabe baš èestito onenoæi kad si mi pao u krilo. Znao sam, bit æe dobre lovine, a tebemi je poslao pakao i neæe ti biti krivo! Mirno sluša Moroviæ ovu pohvalu, a Varnièini kapetani poh-lepno slušaju svaku njegovu rijeè koja im donosi miris novog plijena. Obradovani tom viješæu, oni se smiju, nalivaju Zorislavu vina, a onda Varnica opet govori o Retfali. — Sve æu ja smisliti što mi valja uèiniti u subotu u nod, ati budi uvijek spreman primiti mojega poslanika. Mislim, bit æepaklenog boja dok se dokopam nakita. Moram ga imati, makarizgubio najbolje momke. Bez ðerdana od dragulja ne mogu uprosce svojoj ljepotici.Kapetani se smješkaju, ne vjerujuæi Varnièinu hvaljenju. — Sad mi reci tko se to u Valpovu pobrinuo za tebe da tepo drugi put otkupi?

Pitanje zaèudi Moroviæa. Vidjevši da on uistinu ne zna ništa, Varnica mu isprièa da je došao neki èovjek iz blizine Valpova i donio mu drugu otkupninu dok je on veæ bio Slobodan. Nikako se ne može dosjetiti tko bi to mogao biti posrijedi, ali ne razmišlja dalje. Jedva èeka da može ostaviti svojega tamni-èara i otiæi opet u tvrðavu da sve to javi Dragomiru. 267

èim je ostavio krèmicu, Varnica se zadovoljno smije: — Jeste li vidjeli što može Varnica? Iz ruku mi jede provi-zor. Od njega jatak nad jatacima! Kad god ustrebam nešto va-žno, evo, pazite, tu vam je provizor. Služit æe mi do smrti.Onda se okrene svom mladom savezniku: — A sada, Jeèmenico, pazi što ti je raditi. Zajedno æemo ro-biti i zajedno dijeliti.— I opet æete vikati na mene kad zatražim svoj dio? — Drugo je bilo s draguljima. Tu sam ja izložio sebe i nitkodrugi! Onda opet ustane i stade bjesnjeti, sjetivši se kako su mu dže-povi klepetali oko bedara i dražili njegovu predodžbu. — Nema mi zadovoljstva dok ne dobijem u šake onog tkomi je ukrao dragulje.— Zašto o tome niste ništa pitali provizora? — Nisi li èuo da ne zna ništa o Valpovu kad nije onamo mogao zbog rane? Veæ bi on kazao sam da nešto zna. Ali, eto, lu-gar veli: Gašu su zatvorili, on je morao uteæi k nama, dakle, tamo je još Veljko — po njemu æemo sve doznati. Otišao je k nje-mu Todor da odnese u dvorac ribe i moje poruke. Ako sve uspijedobro, onda æe biti lako u subotu pobrati dragulje! — Varnica, èasti mi, nema ti ravna — veseli se njegov kape-tan Stojanoviæ. — Samo da ste vi brzi u lovu kao što je moja pamet na za-mislima. I osveta moja bit æe zamišljena kako treba.— Od osvete malo koristi — promrmlja Jeèmenica. — Èek — èek! Ne mislim ja osvetu samo onako. Tko ih jeukrao, mora ih donijeti i natrag! Znat æu ja veæ kako. Smislioje Varnica nešto da bi mu svi ðavli pakleni zavidjeli. Ali, vidiš,Jeèmenico, dobra se osnova unaprijed ne kazuje ni bratu ...

u

TEŠKI UDARAC U petak, poslije objeda, pred vežom valpovaèkog dvorca stao je èetvoropreg. Kola su krcata svežnjevima haljina i kutijama s nakitom što ih nose djevojke da osvanu što ljepše na Magdi-nim zarukama. Barun i barunica brinu se naroèito za èestitu pratnju. Odredili su dvadeset dobro naoružanih momaka. I do njih je doprla vijest da je Varnica pobjegao u andrijevaèke šume jer su ga prepoznali u odori carskog savjetnika. Uza sve to, barun odreðuje koèiji jaku pratnju. U koèiji æe putovati starija barunova kæi Dora, baronesa Hela, jedna stara gazdarica i s njima Krasanka. Tako je odredila Hela.268

Nije htjela da Krasanka ostane kod kuæe. Puna je sumnje da æe Dragomir iskoristiti odsutnost èitave obitelji kako bi mogao doprijeti do nje, ili æe ona nastojati da mu pošalje vijesti. Hela vjeruje da je Dragomir upuæen o Krasankinu boravištu. I tako je zatražila od barunice neka joj dopusti da je uzme sa sobom i oštro drži na oku dok æe barun, barunica i mlada kæi krenuti sutradan pred podne. Još prije nego što su krenuli, barunica opo-minje Helu da bi i Dragomir mogao doæi na sveèanost baš radi Krasanke pa neka je ostavi u dvorcu. Ali ona se

ne da nikako od svojeg nauma. Ne povjerava se nikome u dvorcu jer bi Drago-mirova Iukavost, koju je dosele pokazivao u tolikoj mjeri, mogla zavesti družinu i on bi tako govorio s Krasankom. Sve što se dogo-dilo u nedjelju na njezinoj sveèanosti, sve joj jasno dokazuje o njegovoj sklonosti prema Krasanki i zato svim sredstvima želi spri-jeèiti da se sastanu makar i naèas. Helina mržnja prema Krasanki prešla je u ljubomor, ne zbog ljubavi prema Dragomiru, nego zbog prvenstva. Za prvenstvo bo-rila se Hela protiv svake ljepotice. Ona je prva i najljepša. Nije-dna se ne smije usuditi da se uporedi s njom, a kamoli da bude ispred nje. A sada da joj otme prvenstvo ova siromašna djevoj-ka koju smatra samo svojom služavkom? I još k tome kod Dra-gomira? Od prvog dana, kad se srela s Dragomirom, pobudio je nje-zinu pozornost zato što nije pred njome padao nièice, poražen ljepotom kao drugi kavaliri koji su je dnevno okruživali. Nije joj ni udvarao istinski, veæ samo onako, pustopašno, prolazno. Nije je proglasio najljepšom kao drugi. Sve to ju je dražilo i nukalo je da ga osvaja. U ono nekoliko susreta nastojala je dobi-ti ga na koljena pred sobom. Ali bilo je uzalud. Baš to je raspa-lilo njezin interes za njega. Sve vise je njezinu taštinu zaokup-ljala želja da ga osvoji za inat. I kad je najednom nestao i nije se vise pojavio, mislila je da on ne dolazi u njezinu blizinu zbog ponosa zato što nije imuæan i nije pcrijeklom iz visokog plem-stva. Sam joj je svakhput govorio o torn svojem neimuæstvu i maloplemstvu. A bila je uvjerena: èim mu ona dade znak sklonosti, s'mjesta æe je zaprositi. I oèekivala je njegov dolazak na proslavu svojeg roðendana. Kad ga je spazila, smatrala ga je os-vojenim. Èudni dogaðaji tog popodneva i veèeri razoèarali su je. Cak je morala otkriti da je mladiæ, kojega je izabrala za sebe, potajno drugovao s Krasankom, štoviše — on joj poklanja du-blju sklonost. To je uvrijedilo njezinu taštinu i prometnulo je u ljubomoru. Stala je razmišljati o tome kako da sprijeèi strahovitu sra-motu da joj zaruènika otme komorkinja. Ne bi mogla podnijeti ni da joj ga otme kakva kontesa ili kneginja. Znaèilo bi to da su je izbacili iz prvenstva. A ona je zaljubljena u sebe, u slavu svo-je Ijepote, i nikome ne dopušta u blizinu svojeg posjeda.269

Nikad nije osjetila taj posjed tako dragocjenim kao sada, kad je otkrila da taj mladiæ, kojega nije mogla osvojiti, stoji pod zaštitom svoje kume, i njezine tetke, da joj je odreðen za za-ruènika, da je baštinik odliènog imena i odlionog imetka. Sve je to ona shvatila kao znatan dobitak za sebe i lijep okvir svojaj prvenstvenoj ljepoti. Da joj to sve sada otme Krasanka, djevoj-ka što živi od njezine milosti? Bila bi preko noæi skinuta s pri-jestolja i predmet poruge. Morala bi se sakriti od stida i svisnu-ti od bijesa. Gašo joj je obeæao da æe Krasanku maknuti s puta. Premda ga drže zatvorena, govorio je s njime sluga Veljko i taj æe mu pomoæi. Hela je obeæala Gaši slobodu ako naðe za Krasanku mje-sto gdje je ne bi mogao nitko naæi. Hela vjeruje Gaši veæ zato što je on za Krasankom uzdisao. Napokon, lakaj je pravi muž za služavku! — misli Hela. Meðutim, odluèila je Krasanku povesti sa sobom. To joj je on savjetovao i naroèito je upozorio da se od toga ne da odvratiti ako bi se protivila Krasanka ili tko drugi. Zato je tetki odluèno izjavila: »Ne, ja hoæu da ide sa mnom!« I sjele su u koèiju — baronesa Dora s Helom straga, a nasuprot gazdarica i Krasanka. Koèija krene. Hela se zagleda u Krasanku, nasuprot sebi, i osjeti njezinu premoæ. Osjeæa snagu njezine liènosti u Dragomirovu srcu. I baš zato neæe dopustiti da je on još jednom vidi, pa morala je poklo-niti i Gaši! Ali on ima sigurnu osnovu. To je opazila danas kad je ponovno sišla k njetmu na razgovor, baš pred odlazak u Ret-falu. Hela se smiruje u torn uvjerenju da æe joj uspjeti Krasanku maknuti s puta svojem zaruèniku. Digla se na sjedalici. Mislima joj prohuji vijest: »Zaruenik baronese Hele, najljepše djevojke meðu velikašicama, uzeo je — njezinu služavku!« Od te misli smuèilo joj se, raspali je mržnja na djevojku što sjedi nasuprot njoj. Mogla bi je tuoi, udarati do besvijesti. I gleda kroz stakleni prozor samo da ne vidi

Krasanku jer bi je najradije udarila. Èini joj se da neæe moæi izdržati do Retfale. Oblaèno nebo poèelo se razvedravati i sunce je zapeklo. Dok se Hela neprestano uzbuðuje, Dora sjedi kraj nje i grdi je što je tako nemirna; a i gazdarica je ispituje èime bi joj poslužila da sjedi udobnije.* Krasanka promatra puste ravnice s jedne strane koèije i gu-ste šume s druge strane. Jahaèi pokraj koèije dižu prašinu sve do vrhova drveæa. I Krasanka nastoji da ne pogleda Helu. Odveæ joj je teško gledati pred sobom Dragomirovu zaruènicu kojoj je ovih dana morala šiti vjenèanu haljinu. Hela je to odredila samo zato da je muèi. A sada se potajno nada da æe u Retfali naæi pro-vizora koji æe joj sigurno donijeti kakvu poruku od Dragomira — možda pozdrav, oproštaj, samo da nešto èuje o njemu.270

.

Suparnice sjede 'jedna nasuprot drugoj. U jednoj poèiva ža-lost, a u drugoj mržnja.Ravna cesta. Nigdje ni kola, n!i konja, mi jahaèa — nikoga. Veæ su prevalili blizu dvije treæine puta prema Osijeku. S desne strane koèije gusta je šuma i visoko grmlje. Tišina i pustoš. Nešto je udarilo svima u sljepooèice. Gromka prijetnja, što H ...— Stanite! Ni Jcoraka dalje! Kao da je stotinu ljudi kriknulo ove rijeèi, stotinu pistolja-naperilo svoje cijevi i stotinu njih prasnulo ognjenim praskom. Sve oko njih grmi jezovitom pucnjavom ... Strah obori pratnju. Svi kao da su uzeti. Ni jedna ruka ne poseže za oružjem. Nijedne grudi nisu ni dahnule. Plameni hici, ispaljeni iznenada u zrak, pretvorili su branitelje koèije u poniz-ne kukavice. Svaki momak osjeæa metak u prsima, u ruoi, u nozi, u tijelu. Premda su taneta poslana u zrak, svatko misli da je veæ ranjen, poslušno zaustavlja konja i ponizna pogleda moli milost da mu poklone život.— Ne ubij nas! — vape momci dršæuæi. Kukavna se pratnja ne mice niti na vrisak žena u koèiji. Kao da ih se i ne tièu. Svatko od njih upire poglede samo u napadaèe, svatko dršæe samo za svoj život. Iz grmlja kraj ceste digli se razbojnici na konjima kao da su izašli iz zemlje, s pištoljima uperenim u pratnju i u koèiju. Mrka ljudeskara, Varnièin èetovoða, izlazi iz razbojnièke èe-te, dade znak svojima i uputi se prema koèiji. Njegovi drugovi u èasu su opkolili povorku. Mlad momak s crnim brèiæima, Varni-èin sin, prvi skoèi sa sedla, otvori vrata koèije i turi glavu pod krov. Nasmrt blijede djevojke zavukle se svaka u svoj kut. ' Pritajile su dah i rijeèi.Mladi Varnièin sin vikne im:— Vi ste iz valpovaèkog dvora? Žene ne mogu odgovpriti od straha. što æe biti ako potvrde? Onda mladiæ zovne èovjeka u zelenom klobuku:— Hej, lugaru, doði ovamo i pogledaj ih. Jesu li to one?Lugar se približi.— One su — veli èovjek, pogledavši u koèiju. Hela prepozna lugara što je na dan njezine slave saopæio da vitez Hrabren goni Varnicu. Zna da je Dragomir optužio lugara da je zajedno s Gašom Varnièin jatak. Ova lugarova veza s Ga-šom podsjeæa Helu na to kako je lakaj veæ nešto zasnovao ... Ne-ka joj misao sijevne u mozak. U èasu se zgrozi, a opet je i pro-tiv svoje volje nekako mirnija i sva u nekoj nadi da se njoj ne može desiti ništa zlo kad je tu lugar, Gašin drug. Napeta sluša kako Varnièin sin pita, turnuvši opet glavu pod krov koèije: — Koja je od vas dragana viteza Hrabrena ili njegova ka-petana?

271

Strava u šutnji. Zamro je život u djevojaèkim tijelima. Jasna im je sudbina one koja bude prokazana.— Govorite koja je! Možda i nehotice pomakla je Hela glavu i uprla pogled u Krasanku, ali je gotovo i ne vidi. Zavukla se u kut i drhtavim rukama vuee na lice široki volan crvenog kapišona. Ni jedna rijeè ne pade s Helinih usta. Dršæe od strašnih ljudi, gleda u lugara i kao da u njegovim oèima èita neke znako-ve da se ne boji nièega. Hi joj se to samo èini?Netko van! pred koèijom vice: — Jeste li èule? Nemamo kada èekati odgovor milostivih go-spoðica! Hi æemo vas zarobiti sve koliko vas ima mladih ili —odgovorite. Studen obilazi Krasanku. Osjeæa na sebi poglede baronesa pa i same gazdarice koja sjedi uz nju. Ne zna zašto baronese gleda-ju upravo nju. Izvana zagrmi još jedno pitanje:— Koja je od vas ukrala dragulje iz džepa Varnici? Opet nema odgovora. Voða razbojnika ponuka lugara koji se ponovno približi koèiji: — Hajde, pogledaj lugaru, koja je kapetanova cura i je lioydje ona koja je ukrala nakit. Lugar ih promatra sve redom, a tada povuèe glavu natrag iz koèije i ispruži kažiprst prema Krasanki:— Ova je!— Zar je to kapetanova dragana?— Jest, Gašo mi je rekao još one veèeri.— Dobro, a koja je ukrala dragulje?— I to je uèinila ona. Krasanki je zašumjelo u glavi. U sljepooèicama joj bije, a zi-ma prolazi njezinim tijelom. Na ulazu u koèiju pojavi se novo lice. Krasanka je povukla volan na oèi i ukrutila se u kutu.— Je li ova? Skini joj to da je dobro vidim. — Vidio sam joj lice veæ prije. Sigurno je ona. Znam je, veæje dvije godine u ivorcu. Ledenim rukama navlaèi djevojka kapišon na obraze kao da bi htjela samo njih sakriti pogledima razbojnika što se približu-ju. Instinktivno osjeæa opasnost ako joj muškarci zagledaju u lice,Èetovoða vikne u ko.èiju:— Što šutite, djevojèice? Govorite — je li to ona ili nije?Hela svlada strah koji je obuzima. Ovaj trenutak je odsudanza èitav njezin život, za prvenstvo, cast na kraljevskom dvoru, za trijumf nad Krasankom koja je ugrožava. Taština se samo èas-kom bori s prosvjedom savjesti. »Sad ili nikad«! — šapne joj ta-ština i mržnja. Krasanka æe biti za njega izgubljena, bude li samo jedan dan u zarobljenièkom logoru. Vise ne može uzeti onu koju su imali oni...

strc

ps

272

— Jest! Ona je! — odgovori Hela. — Sjedi ovdje...Odgovor pada na glavu Krasanki kao sjekira osuðeniku nastratištu. Osjeæa, nema joj pomoæi. Dobro. Predaje se. Hela neæe vi-djeti njezin oèaj ... Neæe!

Na ulazu se pomole dvije erne debele sake i uhvate Krasan-kino tijelo pa ga vuku iz koèije. Nije se dala navlaèiti. Gurnula je od sebe ove sake i viknula:— Ne dirajte me! Sama æu izaæi! Onda pogleda Helu i, dignuvši malo volan da nitko ne vidi i ne èuje, dobaci joj samosvjesno:— Tko zna, konteso, kako æete požaliti ovo izdajstvo!I side još jaèe navlaèeæi kapišon na lice. Noge joj dršæu, jedva se drži. Ipak neæe pružiti dojam zastra-šene kukavnosti.Tamo iza nje Varnièin kapetan naviješta onima u koèiji: — A vi, kad stignete u tvrðavu, recite kapetanu viteza Hrabrena da æemo curu držati zarobljenu dotle dok on ne položioružje i ne ostavi ovaj kraj zanavijek! Bude li digao na nas ruku, stradat æe ona životom u mukama kakve nije izmislio Lucifer! Pod krovom koèije grobna tišina. Hela ne bi vise porekla ono što je potvrdila. Dora dršæe od straha da se razbojnici ne bi predomislili i možda još u posljednjem èasu zarobili i nju. Stisnuta u kutu koèije ona se ne mice. Na ponovno pitanje i na ponovnu objavu razbojnikovu sve tri žene u koèiji odvraæaju da su razumjele po-ruku i da æe je isporuèiti kapetanu viteza Hrabrena. — A sad, dragano našeg neprijatelja i kradljivice naših dra-gulja, evo ti konja! Nema ti bijega, veæ jedino pokornog jahanjau logor našeg gospodara. Znaš li upravljati konjem? — Znam — odvraæa Krasanka i obuzima je traèak nade. Jošnije vidjela ostale u svoj njihovoj množini. — Èekaj — vikne sada Jeèmenica. — Da ostavimo sve ovekutije u kojima ima nakfta i svežnjeve skupocjene robe? Sve tomože biti nama na veselje. Tovarite, momci, sve što se možeponijeti u sedlu.- Takva odredba razbjesni Doru a Hela gleda lugara upitno. On samo slegne ramenima kao da bi htio reæi: protiv toga se ne mo že ništa. Nekoliko pari ruku grabe pod krov koèije, vuku svežnjeve s haljinama od brokota i kutije s nakitima od zlata i dragog ka-menja, sve što su one uzele sa sobom za barunicu, Helu i obje barunièine kæeri. Nose razbojnici sve što im dopadne ruku, a one u koèiji šute. Sretne su da ih nitko ne dira i nitko vise ništa ne pita. Kad su sve iskrcali, Hela opazi da razbojnici još uvijek drže pištolje uperene u momèad. Zapovjede im: 18 Zagorka: Vitez slavonske ravni

273

— Naprijed, momci! Ako se jedan lati oružja ili obazre zanama da ispali metak, pohitat æemo za vama i zarobiti vas sveod prvog do zadnjeg. I vase dame! Dakle, gospoðice, naredite imda slušaju. Momci se ponizno pokoravaju zapovijedi i pojure brzinom da su gotovo ostavili koèiju. Vraæaju se tek na Helinu zapovijed. Ona im naredi da se ne obaziru na razbojnike, dok one druge dvije ukoèeno sjede, ne usuðuju se ni maknuti ni progovoriti. Kad su veæ otišli daleko, polagano im se vraæa boja lica. Os-vijestivši se, opaze da su razbojnici veæ daleko od njih.Šutnju prekine baronesa Hela: — U takvom strahovitom èasu Krasanka je još mogla bitidrska. Jesi li èula, Doro, kako je bila drska? — Ona i ti me ne zanimate! Drugo ti i ne pada na pamet— ljutito æe Dora. — Kao da su najvažniji ona i njezin kapetan. — Nema nikakva njezina kapetana. Tu sam samo ja i moj za-

ruènik — a valjda mu treba i takvih djevojaka ... — Briga mene za to! Odnijeli su mi najljepši nakit, najkras-niji dijadem moje majke i narukvice, sve, sve. U što æu se obuæisutra za sveèanost? — Zar je to najvažnije? — okosi se Hela na nju. — Veæ æe tidati grofica. Ima dosta nakita i haljina. Nego èujte — tražimod vas da nikome ne kažete razbojnikovu poruku. Bila bi sra-mota kad bi netko uistinu pomislio da je Dragomir imao kakvopoznanstvo s njom!— Ostavi me s tim — jadikuje Dora. Jedna drugu grdi. Jedna govori o svojoj povrijeðenoj tašti-ni, a druga o nakitu. Ni jednoj ne pada na um da se pita što æe biti sa zarobljenom Krasankom. Hela se, doduše, osjeæa oslobo-ðena suparnice, ali nipošto nije mirna ... Dok razbojnicf još uvijek drže na nišanu koèiju i njezinu pratnju, Jeèmenica nastoji zaviriti u Krasankin obraz. Momak os-jeæa da. je zarobljeno žensko èeljade vrijedno udvaranja. Cetovo-ða naredi da se krene. Jeèmenica hoæe da pomogne Krasanki na sedlo, ali ga preteèe neki drugi razbojnik, manje zainteresiran za njezin stas i lice. Uhvatila je uzde i provirila ispod volana oko sebe. S jedne strane ravna poljana, s druge šuma. A ova je šuma razbojnièki dom. Poznaju svaki zakutak. Ravnica s druge strane nadaleko i široko otkriva razbojnièkim oèima svaki grmiæ i svako stabalce. Tu joj nema bijega. Razbojnici su je okružili i naredili da se pokori. Ako neæe, sami æe je ponijeti na svom sedlu. Samo je kimnula glavom da sve razumije i sve shvaæa.274

18*.1 I pojahala je èitava horda razbojnika, vodeæi sa sobom Kra-sanku. Svjesna je da lebdi iznad beznadnog ponora svoje sudbine u koju æe je strovaliti svaki od ovih ljudi kad pruži ruku za njom. Svjesna je samoæe svoje mladosti i ljepote meðu ovim muškarci-ma, besposlenim, ishranjenim, kojima je i život èovjeka sitni-èava zapreka, a nevinost djevojke smatraju svojim liènim po-sjedom. U prvom èasu užasa pokolebala se i njezina tjelesna snaga. Zima je trese kad gleda kako kooija is baronesama uzmièe, a nju izdajnièki ostavlja ... Veæ u kolima povukla je kapišon duboko na èelo i skrivala lice, a pelerina od vrata do potkoljenice pokriva mladost njezina stasa. Osjeæa u èemu je za nju najveæa opasnost... Èini joj se da su razbojnici zaposleni svojim naroèitim misli-ma i osnovama, i ne poklanjaju pažnju njezinoj mladosti i ljepoti. Do Jeèmenice nitko nije nastojao da zaviri u njezine obraze. Pa ipak, ona zagledava dno svoje nevolje. Samo bi joj èudo moglo po-moæi. Ali èuda neæe biti zbog nje. Kud god se okrene, svuda raz-bojnièka lica ... Kamo je vode i što æe s njom? Kad barem ne bi zamiietili njenu mladost! Drži se sagnuto u sedlu da bi prikrila gipkost tijela, a pouz-daje se i u kapišon pod èijim se volano-m sakriva njezino lice. Oèi su joj stalno oborene u ledinu kojom kreæe povorka. Za malo vremena opazi kuæe sela Èepina. Od tog pogleda njo-me prolaze srsi. Steže je u grudima, prigušeni jecaj hoæe da je uguši.Zar zaista ide na svoj pogreb? Tada spazi kubure što vire iza pojasa razbojnika kao da jojnude svoju zaštitu, svoju pomoæ. Hitro lete njezine misli Dohvatit æe kuburu i uèiniti kraj svom životu. To može pro-vesti spretno i brzo ako njezina ruka bude mirna. I prisili se da se smiri, da joj bude okq sigurno, a ruka brza i spremna. U tim je kuburama posljednja njezina nada. Razbojnici se zaustavljaju na ledini usred sela i silaze s ko-nja. Uzimaju svežnjeve sa sedla, a sve budno nadgledaju d-va Varnièina kapetana: — Sve to nosi u pohranu Mili. Neka èuva do sutra kad do-ðe Varnica.

Dok su svi oni zaposleni, Krasanka je sama sišla sa sedla. Stoji i èeka svoju sudbinu. Razbojnici se okupili pred kuæom glavnog jataka u selu i nešto tiho vijeæaju. Njihov saveznik Jeèmenica zadržao se u blizini Krasanke. Neprestano je obilazi. Htio bi joj zagledati u lice. Instinkt žen-skara došaptava mu da je mlada i lijepa. I Varnièin sin Stjepko slijedi primjer saveznika svog oca. I njega nešto upuæuje da se drži u blizini ugrabljene djevojke koju oblijeta Jeèmeniea.275

— Kladim se za što hoèeš, Stjepko, ovo je Ijepotica!— pri-mijeti Jeèmenica. — Hajde da joj skinemo ovo èudo s lica i ogr-taè da je možemo pogledati. Obojica pristupe k njoj i stadoše vuæi s nje pelerinu. Dok se otimala, padaju joj volani kapišona natrag. Naèas im se otkrije njezino lice.— Gledaj je! Pravi anðeo s neba! Gledaj kako je stasita!Stjepko otrèi drugima, a Jeèmenica, vièan pustolovinama, po-ène udvarati Krasanki: — Najljepša plavojko svijeta, odaberi mene, bit æe ti ljepšenego kod baruna ili grofa! Ljepote sam se napio kao pandur vi-na, all takve još ne vidjeh širom slavonske ravnice. Ovo ti govoriJeèmenica kbji se u to razumije! ...Ona ga pogleda i smjesta prepozna onoga kojega je naèas vi-djela u garderobi valpovaèkog dvora u odori kapetana. Njezin pogled ohrabri razbojnika: — Slomit æu kosti svakome tko ti se približi — ako se obe-æaš meni...Ne odgovara mu, ali promatra njegove kubure za pojasom. Tamo pod drveæem pripovijeda Stjepko ostalim razbojnicima:— Sto vam ðavola! Zarobili ste anðela s neba!Okrenuli se k njemu i nasmijali: — I tebe vijaju žene kao što su vijale tvojega oca dok nijeomatorio. — Hajde da vidite! Velim vam: èudo od ljepote! A otac namrece onomadne: uzmite je — podijelite je! ... Ha? Smjesta su pošli prema Krasanki, dok se Jeèmenica malo udaljio da ga ne bi osumnjièili. Nešto mu prolazi glavom i drži se podaleko. Kozloderiæ skine s Krasankine glave kapišon. Ona pokrije lice rukama. Otkrivena je samo njezina bujna, tamnoplava kosa što se èudno prelijeva na suncu. Njezin stas i ova kosa nuka ra-zbojnike da joj silom uhvate ruke i skinu s obraza. Gladnim pogledima zagledali se u djevojèinu ljepotu kao cmi vuci u bijelu ovcu. Svatko od njih malo šuti, malo misli. Žmir-kaju jedan u drugoga, gurkaju se. Gledaju plijen koji imaju da podijele. I šapæu ... Samo malo vremena potraje ovo tiho sporazumijevanje. Je-èmenica ih podsjeti: — Cekajte, ljudi! Ponajprije smo je oteli zbog dragulja. Akoje dirnete, sve je propalo. Djevojci neæe biti do života. Najprijevi s njome uredite glede dragulja. Svi su se u èasu otrijeznili. Svatko se primièe bMže da sluša Varnièina zamjenika kako govori djevojci:— Ti si ukrala naše draguije u valpovaèkom dvorcu?Osjetila je da joj ima puknuti sud i domišlja se obrani:— Nikad nisam vidjela nikakve draguije!276

— Lažeš! Sve znamo — od Gaše. Uzela si ih zajedno s kape-tanom viteza Hrabrena. Ne koristi ti poricati. I žene u dvorouokrivile su tebe i njega. A sad slušaj — ti imaš dragana?Oštro je zanijekala glavom, ali se Jeèmenica nasmije: — Uzalud se braniš. Gašo ga dobro pozna. Vidio te s njimena ašikovanju u tvrðavi. I slijedio te u gostionicu »K zlatnom vo-

lu« i ulicama i trgom. Pozna ga dobro, a zna i kako je došao udvorac. I sad znaj: kad je juèer tvoj dragan izlazio iz tvrðave,uhvatili smo ga. U našim je rukama. Zemlja se rastvara pod njom i noge joj klecaju. Ako je pao u njihovo ropstvo, njezin je život svršen. Ali šuti dok je oni pro-matraju kako je protrnula i oèi joj se ukoèile.— Ti mu možeš spasiti život — veli razbojnik. Trzaju se lijepe svilene obrve i ne može zatajiti kako je po-treseno cijelo njezino biæe. — Tu smo! — šapne drugi Varnièin kapetan. — Sad je uprocijepu. Samo nastavi dalje. — Hoæeš li spasiti život svom draganu, treba samo da poðešs nama u subotu. Nas æemo èetvorica s tobom kao panduri izÐakovštine, a ti æeš kazati da smo odanle i da smo te spasiti iz ru-ku razbojnika. I onda moraš svoje spasitelje — nas — dovesti udvorište provizora. Razgovarat æemo s njime, on æe nas ukonaèi-ti u dvorcu — a kad se smrkne, ostavit æe ti vrata otvorena. Pa-mti: ako nas prepoznaju ili otkriju, tvojeg æe dragana naši dru-govi objesiti ovdje za osvetu. — Još jednom te pitamo: hoæeš ill neæeš uèiniti što zapovi-jedamo?Drugo ne može nego privoljeti:— Uèinit æu sve š'to hoæete ... Vijest da su uhvatili Dragomira pogodi je u srce i probudi njezine misli. Vise se ne prepušta svom beznadnom položaju. Glavom joj kruže razne osnove. Ako je zaista pao u njihove ruke, mora biti negdje u blizini. Hi je u kakvom drugom njihovu logo-ru? Možda æe ga i vidjetf i s njime se sporazumjeti, makar samo pogledom. A razbojnici, zadovoljni njezinom privolom, dopuste joj da može sjesti na ledinu. Hoæe da je neprestano imaju na oku. — Što veliš, Atanacko? — pitaju ga. — Ti si izgubio pametotkako si ugledao ovu ljepoticu. — èudo je to! Kako nije! Ljepota! — odgovara Atanacko ineæe da otkrije tajnu svojega gospodara i ne veli da je to ona ko-ju je Varnica odluèio potražiti u Vinkovcima. — Hajde da malo objedujemo kad nismo jeli o podne — zov-ne ih na okup. I tada posjedoše da se okrijepe. Nakon jela su polegli po tratini.277

Samo Jeèmenica ide okolo selom, zavirkuje u kuæe, draška snaše i sve se polako opet naðe u blizini Krasanke. sto je vise promatra, obuzima ga veæa že\ia za njom. Poèeo ie razmisljati kako je ludo ovdje tratiti vrijeme s Var-nicom dok ga njegovi momci u logoru èekaju uzalud I onako taj pohlepni stari razbojnik neæe dati èestiti dio od onoga Sto bi ugrabili u grofovskom dvorcu u Retfali. Premda mu je mno-go do plijena, sada mu je vise do djevojke.^^s^^^css^š^c^s3^^25^^^ ^

bi èuti o Dragomiru i upušta se u razgovor s mladim razboj-nikom.— Kao da vi ne pripadate meðu ove koji mi kroje zlo!— Ne pripadam njima. Ja imam svoje momke i svoj logor. ^fe ^ me ^arnica "nag^>>«b \& taviti kad hoæu.— A zašto biste ih ostavili? — Eh, tako! Ti mlada i lijepa — i ja! Budeš li pametna, mo-gla bi pobjeæi...— Kako da bježim?— Sa mnom u moj logor i živjet æeš kao u

Otvara joj se put kojim bi mogla bježati. Aii sjeti se ve prijetnje da æe smaknuti Dragomira.— Da zbog mene objese nevina èovjeka? — Bojiš se za svoga Jragana? Ne vjeruj im, nisu ga uhvatili.Kad oni zaspu, uzet æu te na konja i svršeno. Rekoh ti, ja samJeèmenica. Prijeðeš li k meni, živjet æeš kao u grofovskom dvor-tebe da ideš u Retfalu. Da ga imaju, zaprijetili bi njemu da æe podijeliti tebe ako ih ne vodi i ne preda im blago u spahijskom dvorcu. Gdje bi dali da ih vodi žena kad bi u ruGi imali kapetana?— A zašto su rekli da su ga uhvatili?— Da ih, u strahu zbog njega, vodiš u Retfalu ... Ovaj èovjek otkriva joj ono èemu se ona sama ne bi nikad sjetila. A to je tako prirodno da bi prije iskoristili njega negoli nju. Ovo otkriæe smatra pukotinom kroz koju bi mogla naæi izla-za iz ovog logora. Sve što se pripovijeda o Jeèmenièinim pustolovinama, sve se to podudara s ovom njegovom ponudom. Hoæe da je otme? Zašto da ne pristane? O pojasu razabra u njega tri pištolja. Kad je po-sadi uza se na konja, ništa je ne može sprijeèiti da izvuèe oru-žje, a onda zna što joj je èiniti.278

— Za tebe bih, djevojko, sve uzeo na nišan u jednom danu!Hoæeš li me èekati? Imat æu u pripravnosti osedlana konja. Vi-diš, ona kuæica tamo na kraju — tamo æeš konaèiti do sutra.Bit æe i oni na straži, ali napit ou ih veèeras, a Varnica je danaskod vodenièara na Dravi i nemaju straha od njega pa æe piti vino kao vodenica rijeku. Razbojnik joj saopæuje da æe se sada udaljiti da oni drugi ne posumnjaju i da sve pripremi za otmicu ako ona hoæe.— Dobro! — odgovori Krasanka. — Prihvaæam! Zatim se povukao u njihovu blizinu i tamo legao na travu kao da i on spava, a zapravo je drži na oku i smišlja svoju os-novu. Neka stara žena približila se Krasanki i povela je u drve-njaru, baš onu koju je on naznaèio. Krasanka se ne bavi vise nièim, veæ mišlju na bijeg i kako da se obrani od onoga koji je kani oteti.LJUBAV I ZAVJET Lakaji, služavke, sobarice — sve se našlo pred dvorcem u Re-tfali, èekajuæi valpovaèku koèiju.' Na stepenicama stoje mlade djevojke iz iloèkog vlastelinstva, dvije kæeri grofa Kegleviæa i Magda. Svaða izmeðu nje i Hele prigodom plesa kod barunice ohladila je njihov odnos, ali ga nije mogla razbiti jer se njihove obitelji nisu obazirale na prepirku mladih djevojaka. Tako i kon-tesa Magda èeka svoju roðakinju. Po propisu, a ne po srcu. Kola ulaze kroz vrata ograde, a momèad ih slijedi. Lakaji ot-varaju vrata koèije. Izlaze Hela, Dora i gazdarica. Koèija koja je iz valpovaèkog dvorca izašla krcata stigla je u Retfalu prazna. Lica nadošlih baronesa èudno su mrka, blijeda, neraspolože-na. Magda zaviri u koèiju^ tražeæi Krasanku. Namršti se, opaziv-ši da je nema. Grofica Kegleviæ prva upita za razlog neobiènog držanja mladih putnica. Hela ne odgovara, veæ ide naprijed, a Dora vikne: »Varnica«!Sve su djevojke kriknule, shvativši situaciju.— Orobio nas, uzeo dragulje — veli Dora.— Glavno da vas je pustio žive i zdrave — veli Magda. Svi se bace pogrdama na pratnju, svi optužuju momke kako su dopustili orobiti koèiju, a nisu ni maknuli prstom. Krasanku nitko ne spominje. Kad su se našli u sobi dvorca, obasiplju putnice pitanjima, a u dvorištu momci pripovijedaju o Krasanki: Nadšumar pohita u sobu i javlja:279

— Oteli su djevojku kao taoca da Vitez Hrabren ne napadaVarnicu, jer vele da je kapetan ljubi.Hela plane:

— Budale, to su mislili mene, a Krasanku su oteli zbog dra-gulja. Ona æe ispaštati što se plela u tu stvar koja se nje zapravonije ticala. Dragomiru je samo smetala ... Magda ne može odgovoriti. Istrèala je iz sobe u dvorište i redom ispituje momke. Duboko je potresena strahovitom sudbi-nom Krasanke. Ide amo-tamo, ne znajuæi što bi uèinila. Tada joj nešto sijevne u mislima i naglo krene u èinovnièku zgradu. Nitko ne gleda za njom. Potrèala je hodnikom i otvorila vrata prve sobe ureda, ali tu ne nade nikoga. Iz naredne sobe netko ulazi. Uskliknula je tiho, spazivši blijedo lice Zorislava Moroviæa. Magda zna da je veæ dva dana u dvorcu, ali ga nije vidjela. Od straha da ga ne susretne, nije se usudila izaæi ni u dvorište. Sada, èuvši za strašnu Krasanki-nu sudbinu, snašla je odvažnosti da ide protiv svih i protiv svako-ga k njemu i da mu javi što se dogodilo. Susret s njime posve ovlada osjeæajima mlade kontese. Ne može ništa reæi. Zaboravlja zbog èega je došla. Samo gleda u njega i šuti. On je smogao jedva toliko prisebnosti da se pokloni, duboko, po propisima, ali ona odbacuje društvene propise i pru-ži mu obje ruke. èitavo njezino priznanje leži u tim pruženim rukama i u pogledu upravljenom u njegove oèi. Od toga ga obuzme zabo-rav, primi bijele ruke i privine ih na usne. Ovim je cjelovom iz-razio sav zanos svoje bolne duše. I ona se podaje trenutku ovog pozdrava, što je, ujedno, oèitovanje. Oboje osjeæaju da je ovaj susret oproštaj njihovih životntih puteva, razdijeljenih, ne sudbinom, nego razlikom u društvenom položaju. Razlikom koja je okrutnija od zakona i životnog usuda. Zorislav gleda u njezine tamne oèi, a srce mu trepti. Sam ne zna, da li vise od sreæe zbog njezinog priznanja bez rijeèi ili od bola beznadnih èežnja. Ne može se rastati s ovim rukama što u torn èasu saèinjava-ju jedino njegovo blago na svijetu. Èim ih spusti iz svojih dla-nova, ostat æe siromašniji od prosjaka. Opaja ga èisti zanos du-še i ne želi u torn trenutku ništa drugo, nego da s usnama na ovim rukama izdahne svoju dušu. Ona ga tiho, jedva oujno pita dok on još drži njezine ruke u svojima:— Zar vas rana vise ne boli?— Boljet æe do smrti...— I — mene ... Èini joj se da bi u torn èasu najradije zaridala. Oèi su joj suzne, mutne. U duši osjeti prosvjed protiv svih i svega što je dijeli od njega. Brzo povuèe svoje ruke, drhtave i ledene, jer su s hodnika zaštropotali neèiji koraci. Još mu je dospjela reæi:280

— Ovu moju ruku pružit æe sutra na prsten drugome moji roditelji, a nikada — ja! Velika toplina ispunjava njegovu dušu. Rekla mu je što je slutio — da njezino srce pripada njemu i pripadat æe, makar morala pružiti ruku drugome. To smatra amanetom koji æe po-nijeti sa sobom u tišinu samostana. Odmah zatim ona razabere da su se otvorila vrata i ona žur-no prièa o Krasankinoj nesreæi. Znala je da iza njezinih leda sto-ji otac i sluša. Ipak se prièinja kao da ne sluti tko je to ušao u sabu i dodaje: — Odmah sam se sjetila na vas, gospodine provizore, jer stevi bill zarobljeni pa oèito znate i put kako bi se moglo iskupitidjevojku. Sto bi se moglo uèiniti da joj se pomogne? — To je zaista strašno. I dobro je da ste se na mene obra-tili, konteso. Udarit æu pravim putem da saznam što je s njomei što se sve može uèiniti za njezino oslobodenje. Nakon toga se Magda htjela oprostiti, ali njezin otac stupa naprijed: — Lijepo je, Magdo, da si se pobrinula za Krasanku. Nadamse da æe ti pomoæi i gospodin provizor da je izbavite, a i na menemožete raèunati.Zahvalila se i izašla iz ureda.Grof poène razgovor o Krasankinoj sudbini, a onda primijeti:

— Je li vam poznato kako su otkupili vas?— Gospodin Dragomir je po nekome poslao otkupninu. — On? To je, oèito, zabuna. Poslao sam nekog èovjeka iz Val-pova da vas otkupi jer sam èuo da taj èovjek ima veze s razbdj-nikom. Ali ne treba govoriti o tome. Mojoj bi ženi bilo žao zanovae pa sam šutio ... Tek sad postade Zorislavu jasno tko je poslao drugu otfcup-ninu. Stane zahvaljivati grofu.— Ne tražim zahvale. Vrijedite mi, ne samo u poslu, nego ili ta s>te s.i'gJxtiQ uv\ereni. Šteta da vas sudbina nijeobdarila i ma.terijalnim sredstvima i drukèijim položajem u dru-štvu. No, dobro, idemo dalje na posao. Vani su se, meðutim, grofovi sluge spremali da se pridruže povorci valpovaèkog vlastelina pa da zajedno idu po baruna, ba-runicu i njihovu mladu kæerku. U blagovaonici dvorca veæ su prostrli stol za užinu na koju oèekuju mladog grofa Ervina Palfyja. Imao je stiæi veæ u podne na objed, ali su ga èekali uzalud. Zato je domaæin poslije ruèka ponovno poslao koèiju na pristanište da èeka laðu koja je imala da mu dovede buduæeg zeta. Svi u najveæem uzbuðenju èekali su mladog zaruènika. Doma-æica i domaæin neprestano su pogledavali na prozore, a mlade djevojke u zrcala. Magda nije mogla zatajiti kako je ravnodu-šna prema svojem buduæem mužu. Neprestano je izbjegavala Helu da je ne muèi svojim primjedbama.

I

281

Grof primijeti da se fcoèija vraæa prazna. To ga nemilo za-èudi: — Možda nije mogao otputovati — tješi on svoju ženu. —Tko zna kakva se neprilika desila njegovoj obitelji u Beèu? Nagaðali su sve dotle dok se nije pojavio nadšumar koji je pošao mladom grofu u susret na pristanište. Svi su ušutjeli da èuju što æe red. Grof ga ponuka da kaže èistu istinu.— Vaša milosti, laða je zakasnila i zato nije stigla prije pod-doplovila je tek nakon objeda.— A mladi grof nije bio na laði? Dakle, bio je sprijeèen? Nekako u neprilici gleda nadšumar svojega gospodara kao da bi htio upitati- smije li izreæi pred svima što zna. Grof ga po-novno ponuka da iskaže sve pred èitavim društvom.— Vaša milosti, danas u zoru laðu su napali razbojnici... U tren- oka svima je bilo jasno što se dogodilo. Dame su kri-fcnule od straha, a gospoda od zabrinutosti.— Nije valjda zarobljen? — upita grof.Njegov namještenik spušta glavu u znak sažaljenja i najavi:— Na žalost, vaša milosti. Grofa su odvukli, ne znamo kamo.Svi su se pogledi instinktivno okrenuli Magdi. Porumenje-la je osjeæajuæi se zateèena. Æini joj se da svatko prodire u nje-zinu dušu i svatko oèekuje da ona žali svoga zaruènika. Naprotiv, zadrhtalo je njezino srce od radosti. Rumenilo joj služi poput zaštite koja ostalima ne da prozrijeti njezinu skrivenu radost. Grofica i grof ispituju dalje:— Sigurno æe razbojnici tražiti otkupninu?— To je sasvim sigurno, vaša milosti — veli nadšumar. — Samo, kako bismo mogli što prije dospjeti do razbojnika?— zanima se grofica oèajnièki, a njezin muž smjesta se dosjeti:— O torn æe nas savjetovati Moroviæ. Idite i zovnite ga.Nadšumar odlazi. U sobi nastaje neugodna šutnja. Grofica ibaronesa Hela izmijenile se znaèajne poglede i polagano se po-vukle u dubinu sobe. < — Zašto je grof pozvao baš Moroviæa? — šapne Hela do-

maæici. — Zato što je bio zarobljen pa zna kako se ima postupati imogao bi nam dati dobrih savjeta. Protiv toga ne može se ništauoiniti. Oèito mu je nadšumar veæ putem iz dvorišta u palaèu rekao o èemu se radi jer je Zorislav stupio u blagovaonicu miran i sabran. Grof ga odmah poène ispitivati što bi se sve moglo uèi-niti i na koji naèin postupiti da mladi grof bude što prije na slobodi. — Spreman sam odmah odjahati u tvrðavu i tamo potražitisavjet.Æuvši to, Hela se smjesta uplete:282

tamo? — NeOni su vise fupute æe mi iloèkim vlast — Da, da.ložiti otkur- "izdavati s - Za vrijer sastane sa Z. okom da bi r kako ih ui" èaj samo _ ~; sukrivcem c. vijestio Varr.— — Grof i gr::.:a i se brzo rad.. na. Ali Hela -jega nije mog~- — Dakle -ruènika. Sutr-tako dugo. Vai* ,*±æe urediti on... Otmjenim pz-i da æe ga slijedia.— A ti, MagdOvaj poziv slobodno, èak niku i da m-bliže. Zorislav se -z* da mu pogled buck — Možda b:sisgda, — tamo is{sela gdje Varnicarazbojnikom ako z-t Shvatio je da e ke, podsjetivši ga ; — Smjesta kiscmjesti. èitavo društvo la je prišla k Magdi ii — Upravo jebini. Osujetio je i — Naravno daHela! Ne brini za — — Sigurno idete gospodinu Dragomiru Orloviæu? Zar je ontamo? — Ne znam, baroneso, ali pitat æu èasne oce u samostanu.Oni su vise puta upuæeni u smjer njegovih putovanja. Osim toga,upute æe mi dati i gospodin zapovjednik. On je u stalnoj vezi siloèkim vlastelinom, rodakom gospodina grofa Ervina. — Da, da, treba im odmah javiti. Oni æe sigurno smjesta po-ložiti otkupninu — veli grofiea koja bi ipak voljela da ne moraizdavati svoj novae. Za vrijeme razgovora stoji Magda u pozadini. Boji se da se ne sastane sa Zorislavovim pogledom. Ni on nije nijednom trepnuo okom da bi potražio Magdu. Ne usuðuju se ni sami sebi priznati kako ih uzbuðuje ova grofova otmica. Magda zna da je taj siu-èaj samo odgoda zaruka, a ipak joj to godi. Zorislav se osjeæa sukrivcem otmice. Sve mu se èini: to je ona laða o kojoj je iz-vijestio Varnicu. Zato se u njemu probudi savjest.

Grof i grofiea su smjesta izraèunali da bi zaruènik, bude li se brzo radilo na njegovu osloboðenju, mogao stiæi za èetiri da-na. Ali Hela želi naglasiti svoju voiju, a i nadražiti Moroviæa ko-jega nije mogla osvojiti, pa mu veli: — Dakle, gospodine Moroviæu, potražite u tvrðavi mojeg za-ruènika. Sutra ee, doduše, biti ovdje, ali ipak ne smijemo èekatitako dugo. Vaša je dužnost da naðete mojeg zaruènika, a ostaloæe urediti on... Otmjenim poklonom zahvali Moroviæ na torn savjetu ; obeæa da æe ga slijediti. Prije nego što je izašao, oslovi grof svoju keen— A ti, Magdo, imaš li kakav nalog za gospodina provizora?Ovaj poziv dolazi joj kao neka mala objava èuda. Njoj jeslobodno, èak je i dužnost da raspravlja s njime o svojem zarue-niku i da mu daje naloge. Sabere svu ravnodušnost i pristupi bliže. Zorislav se okrene prema njoj i mora se duboko svladavati da mu pogled bude miran. — Možda biste mogli što god saznati kod vraèa — veli Magda, — tamo ispod Vodenih vrata. Onamo dolaze ljudi iz svihsela gdje Varnica ima svoje saveznike. Po njima æete riaæi vezu srazbojnikom ako ne naðete drugi put do njega ... Shvatio je da je sada spomenula vraèa samo zbog Krasan-ke, podsjetivši ga da tamo potraži Dragomira. — Smjesta idem u tvrðavu, i još prije veèeri donijet æu vi-jesti. èitavo društvo uzbuðeno raspravlja o nemilom dogaðaju. He-la je prišla k Magdi i šapnula joj: — Upravo je èudo kolilco Varnica ima udjela u tvojoj sud-bini. Osujetio je i današnje zaruke. No, ne može ih sprijeèiti. — Naravno da ne može. I nije potrebno! — I — ostavi me,Hela! Ne brini za mene,283

Svi su pristupiM k stolu, samo je mjesto mladog zaruènika ostalo prazno. Magdi je lako u duši. Barem jedna odgoda... Gospoda kod stola govore samo o mladom grofu i zakljuèe da æe carici upraviti poslanicu neka ona nešto uèini jer vise nit-ko nije siguran od razbojnika. Osim toga, zakljuæe da æe sabrati potreban novac da se iskupi gospodin Weber koji još uvijek èami u Varnièinu zarobljeništvu. U franjevaèkom samostanu dvojica prijatelja raspravljaju kako æe stari vraè u subotu poslije podne, za vrijeme veèernjice, prodrijeti u valpovaoki dvorac da tamo razgovara s Krasankom i što æe joj sve reæi. Tada æe je Stanislav predati svojoj roðakinji. Dok su oni u rijeèi, iznenada im najave dolazak Zorislava Mo-roviæa. Cim je stupio u sobu, saopæi im da je Vamica napao laðu ko-ja je morala stiæi iz Beèa.— To smo znali unaprijed! — potvrdi Stanislav i smije se.— Mene ja zapekla savjest, gospodo. Ja sam saopæio Varnici0 dolasku lade.— Ne vi, nego mi! — ispravi ga Dragomir. — To je samo igra rijeèi, gospodine Dragomire, jer krivacsam ja! — Vi ste samo izvršitelj naše osnove po kojoj æemo oslobo-diti zemlju ove nevolje. — Da, ali vi ne znate da je na toj laði putovao zaruènikkontese Magde, dakle, ja pred sobom izgledam kao krivac za nje-govo zatoèenje. Stanislav i Dragomir izmijene znaèajan pogled, okrenuvši se tako da Zorislav ništa ne opazi. Dragomir se èak nasmiješi znak da je veoma zadovoljan. Stanislav priðe Zorislavu: ?— Vaša je savjest potpuno èišta. Radili ste u opæem inte-resu. Za mladoga grofa to je šitnièa, osim što æe imati slabije jelo

1 tvrði ležaj za nekoliko dana. Došli ste zbog toga da mi posredu-jemo za njegovo iskupljenje? — Gospodin grof mi je povjerio da uèinim sve što je po-potrebno. — I baš ste se požurili da što prije izbavite zaruènika onekoju ljubite? Dobro, mi æemo to uzeti u svoje ruke. Recite grofuneka što prije pošalje otkupninu. Mi æemo izvršiti sve za — osamdo deset dana ...— I baronesa Hela vam poruèuje i oèekuje vas sutra...— Dobro, dobro, pozdravite je.— Imam, meðutim, još nešto novo. Samo ne znam ...— Rekao bih da ste nemirni — upozori Stanislav. — Da, imam jednu vijest s kojom nikako neæete biti zado-voljni.284

Drugovi ga pogledaju ne sluteæi ništa. — Danas poslije podne krenule su iz Valpova baronesa Hela,Dora, zatim gazdarica i — Krasanka ... — Uistinu? Ova me vijest nimalo ne veseli — naljuti se Dra-gomir. — Sva nam se osnova razbila. Meðutim, kad je tako, ondaæete vi Krasanki saopæiti što smo odluèili.Dragomir poèinje pripovijedati, ali Zorislav mu prekine rijeè: — Varnièini ljudi su napali koèiju, zaustavili je i tražili onukoja je ukrala dragulje. Zatim su tražili onu koju ljubi kapetanviteza Hrabrena...Dragomir problijedi nasmrt, skoèi sa stolice i vikne izvan sebe:— Zarobio je — Krasanku?— Da — zarobio! Mladic se uhvati za sljepooÈice. Osjeæa kao da su mu ispalili metak u glavu.— A baronese razbojnici nisu dirali? — pita Stanislav.— Ne, gospodine. One su stigle èitave i zdrave. — Onda je tu Gašo imao prste. Hela ga je zagovarala da ga neizruèe vlastima. — A kažu momci da je Hela Krasanku prokazala razbojni-cima... — Kako je Varnica mogao znati da ce Krasanka ovom koèijomkrenuti u Retfalu? Kako je znao? — pita Stanislav. — Baronese su prièale da je tamo kod otmice bio i onaj lugar,onaj isti koji je nestao iz dvorca, a vi ste ga tražili uzalud.— Tu je imala svoje prste Hela! — Grozno je to, gospodine Dragomire, da sam baš ja moraodonijeti tu vijest. — Sad je sve svršeno! — reèe Dragomir. — Ni èasa nam nijedalje èekati. Stanislave, morate mi pomoæi. Moram osloboditi Krasanku. Moram je osloboditi, èujete li! Svaki mu živac dršæe od užasa. Ne može ni èasa ostati miran, gotovo trèi po sobi... Trese ga strepnja. — Znam — veli Stanislav — veæim te udarcem nije moglaudariti sudbina, ali kako spasiti djevojku? Cuo si što je rekaoZorislav. Varnica poruèuje da æe stradati životom ako ne obu-stavimo borbu protiv njega. To je strahovit uvjet. Hi žrtvovati djevojku ili našu osnovu da oslobodimo zemlju ovog razbojnika? Ami smo se zakleli. Razumiješ li to, Dragomire? Jednako mi ježao vjerne, dobre djevojke, kao i našeg naroda. Siromašni puktrpi vise od svih drugih. On se ne može sklonuti u svoje dvorce,razbojnici ga plijene, grabe, novaèe u svoje èete ...— Stanislave, možete li zamisliti njezinu sudbinu? Sjeo je potpuno slomljen strahovitom èinjenicom... Dugo je vremena nijem, utuèen.

Moroviæ i Stanislav šute. Nemaju. rijeèi pred takvom nesre-<5om. Dragomir in pogleda i veli:

285

— Zakletvu neæu pogaziti, all za djevojku æu dati život. Snjome sam vezan u smrti. Svejedno mi je što æe se dogoditi samnom. Nju moram osloboditi, makar se s njome u razbojnièkomtaboru dogodilo i ono — najgore... Pomozite mi, Stanislave!Zbog nas je nastradala! Moramo je spasiti. Ona je moja sudbinai moja savjest! Dogodilo se što mu drago — ne napuštam je, nenikako — ni po cijenu carièine nemilosti! Pomozite mi, Stanislave!— Takva lijepa djevojka predana na milost i nemilost onirarazbojnicima! Djevojka sama samcata — bez ikoga da je brani 11 torn logoru zvijeri! To je slika od koje se i sam grozim — veli Stanislav, osjeæajuæi duboko sauèešæe za Dragomira. — Evo, pru-žam ti pomoæ, Dragomire. Ali tu je potrebno razmisliti i vrlo lu-kavo i pomno stvoriti osnovu, neki plan, da doðemo do djevojke, ako oni ne izvrše svoju prijetnju da æe je ubiti na najstrašniji na-èin... Hladni znoj oblijeva Dragomirovo èelo. Sree mu se stislo u oèajnièkim mukama. Pred oèima mu strahovite slike. Ne može izdržati. Opet hoda gore-dolje po sobi. Htio bi potrèati nekud da vice — bije — udara ... Dragomira zahvati nijema strava. Sklopio je oèi, pamet mu se smuæuje. Osjeæa se nemoæan, prikovan o zid neke erne tamnice dz koje nikada neæe iziæi. Mogao bi tresnuti sam sobom, samo da ga nestane.— Ono divno, vjerno, dobro djevojèe! Stanislave, smiluj se!Moroviæ i Stanislav promatraju ga i puštaju da preboli tajprvi strahoviti udarac. Ne govore vise ni rijeèi da mu ne bi pove-æali muke. U sobi je tiho. Cuje se samo brzo Dragomirovo disanje. Dru-govi shvaæaju težinu njegovih jada. I sami su duboko potreseni, a ne vide nigdje mogucnosti kakvoj nadi. Muklo odjeknu jecaji Dragomirovom dušom. Savija mu se srce u græu kako to nije osjetio nikada u životu. — Ne! To nequ modi preboljeti! Sve drugo, ali to nikada!To je smrtni udarac. Nikad nisam slutio da bi me nešto mogiotako strahovito zaboljeti! Ljudi, siæi æu s uma!Stanislav mu položi ruke na ramena.— Slušaj, Dragomire, pokušajmo naæi izlaz.— Ima samo jedan izlaz! Drugovi ga gledaju upitnim pogledom. On odluèno zamahne desnicom:— Sam æu otiæi u Varnièin logor da je otmem.— To ti neæu dopustiti — odluèno odgovori Stanislav. — Prvi put se ne pokoravam vašoj odredbi. Ne mogu se po-koriti. Moja duša i moje srce jedna su rana. Otiæi æu. — Slušaj — pokori se barem dotle dok smislimo nešto raz-borito da doðemo do Krasanke. Zorislav mora epet k razbojniku.

y—.„** -Noæljine?i sr

286

Vijesti koje æe ponijeti imaju nam otvoriti put do razbojoikova logora i do djevojke. Smjesta æu okupiti momke, što vise moma-ka. Zatražit æu i od Kegleviæa da nam da svoje vojnike.

— Zar gaziti preko njezina života? Stanislave, to ne smijete!Vi osuðujete Krasanku na smrt. Ne dopuštam to ni po koju ci-jenu. Evo, dajem vam svoj život u borbu, samo dopustite danju oslobodim, a vi æete vidjeti — naæi æu puta do nje. Odgodimonapadaje na njega samo osam dana. Morate me saslušati. — Hoæete li da idem k Varnici? — ponudi se Moroviæ. — Re-koh vam kako me veæ cijeni. U srijedu ...— Do srijede bih poludio! — vikne Dragomir. — Hajde, doðite. Raspravimo kako treba postupiti. Ne že-lim nositi na svojoj savjesti život ove poštene i dobre djevojke,ali ne dopuštam da kršimo zakletvu.Dragomir zahvalno pogleda Stanislava.— Najprije se smiri, Dragomire, a onda æemo razmisliti — A što da ja kažem grofu u Retfali? — pita Zorislav. Dragomir odgovori: — Da æu grofiæa otkupiti kad dospijem. Neka samo šalju no-novac. Medutim, sjednite da vijeæamo. Vi ste nam donijeli vijestida su Krasanku zarobili uz poruku: stradat æe životom ako vitez.Hrabren ne položi oružje. Prema tome, oni njezinu djevojaèkucast uopæe ne smatraju vrijednom da bude uvjet. Sada moramoraèunati samo s jednom stvarnošæu; saznati u kojem je logoruKrasanka i odanle s nekim naroèitim razlogom odmamiti raz-bojnike, a dok oni odu, uvuæi se u selo gdje su je ostavili ioteti je.OVCA MEÐU VUCIMA Noæ je polegla ljude u san. Uz vatru na ognjištu pod vedrim nebom neki još piju. Jeèmenica je s njima. Pjeva im beæarske pjesme. Nalijeva u sebe vino, naoko, a zapravo samo srkne. Oni drugi su se veæ èestito napili. Kad Jeèmenica dovrši svoje pjesme, oni raspravljaju o dana-šnjem plijenu što su ga ugrabili u svežnjevima iz valpovaèke koèije: — Sve je to svila i kadifa. Pa kakve repove imaju one ha-ljine? I kakvi su to ogrtaèi! ... — Baš æe naše dragane biti vesele. Svaka æe od naših curai snaša dobiti ponešto.— Ako Varnica ne odnese veæi dio ... — Od dragulja æe odnijeti, razumije se, veæi dio, ali od svilei baršuna ne može. Mator je i nema cure. Koga bi darivao svilom?— A što se dièi da mu cura ima obraz kao med i mlijeko?287

— Sve on tako od nas pravi lude da mi povjerujemo kakoon još uvijek ima djevojku. A mator je kao pas kojemu su samojoš dva zuba u èeljusti. — Eto, pravi od nas ludake! Svila i kadifa bit æe naša, a i oddragulja ponešto, ako su kapetani spremili sve kako je bilo...Oba se kapetana nakostriješe, prokunu i zaprijete: — Èuvajte jezièine u gubici jer, ako Varnica naèuje vaše pse-æe lajanje, past æe sumnja i na vas, ne samo na nas. Sto je pohva-tano, sve je spremljeno. Èim on doðe, bit æe dioba.— Sutra, dok sunce bude visoko, veæ je tu. Popili su još posljednje vrèeve pa se onda spremaju na po-èinak.Svatko se od njih ogleda na drvenjaru kraj koje prolaze.— Kako bi bilo da malo pozabavimo djevojku? — Ne kvarite posao — veli Jeèmenica. — Sutra nas moravoditi u Retfalu.— Pa vodit æe nas ovako ili onako — prosvjeduje drugi. — Nikad niste vidjeli nevine cure? sto? Ako je ne ostavimo namini, neæe joj biti do života i voljet æe da je ubijemo, Ako je pu-stimo u miru, od same zahvalnosti što smo je poštedjeli ona æenas voditi kamo hoæemo. A znate dobro što nam ona može sutra

baciti u krilo. Èitavo blago! Hajde na poèinak!— Ima Jeèmenica pravo! Razumije se on u žene.I polako odlaze. U tmini drvenjare, kraj malog otvora što ima da znaèi prozor, stoji Krasanka i osluškuje njihov razgovor. Razmišlja o torn što bi bilo bolje: da se da oteti mladom razbojniku, ili da èeka sutrašnji dan kad æe ih voditi u Retfalu. Jeèmenica je na kraj sela u šikari svezao konja, zatim pošao na pijanku s razbojnicima, a kad su se oni svi razišli po kuæama na spavanje, izgubi se u mraku, šulja okolo sela prema drvenjari. Sve razmišlja hoæe li ga ona èekati ili ne. Oprezno, jedva zamjetljivo, koraèa sve bliže k njezinom ko-naèištu. Mrak je gust i neproziran. Obilazi kolibu da naðe vrata. Do ušiju mu dopre neki šušanj. Zar je djevojka veæ izašla? Stoji, sluša i istražuje. Otkud pucketanje granja? Još nekoliko trenutaka i netko iza grma skoèi k njemu i èvrsto ga uhvati za vrat.— Ti si, Jeèmenica? Sad te imam. — Što ti imaš mene? Misliš li da te se bojim ako si Varnièinsin?— Što radiš tu, Jeèmenica? Šuljaš se oko cure?— A ti valjda ne?— Meni je paziti na nju — veli Stjepko.— Lažeš, pseto! Došuljao si se dok ja stražarim.— Nema ti pomoæi. U mojim si šakama!

kzl fe-Ski pocrè-Ote. —

288

Stjepko stegne ruke oko njegova vrata. Napadnuti ga udara. Obojica se uhvate u mraku kao dva bijesna pseta. Onda padoše na zemlju, baš pred vrata kolibe.Krasanka zaèuje lomatanje i kletve. Njihova se tijela sudaraju. Cini se da je jedan od njih blizu umiranju. Hropæe i stenje. Borba potraje još malo vremena. Krasanka otvori vrata. Isko-ristit æe ovu priliku i pobjeæi u mrak. Veæ na pragu osjeti èovje-ka. Gurnuo ju je natrag u kolibu i ceri se:— Na pobjedu sam te dobio! Sad si moja! I bude joj jasno što se dogodilo. Razbojnika Jeèmenicu svla-dao je Varnièin sin. Stajala je u tmini pritajena. Mrak je u kolibi dubok, neproziran. Kroz onaj mali otvor ne dopire ni odraz zvi-jezda.— Gdje si, sunce žarko? Ovamo s tobom! I Stjepko potrèi u tminu. Ona mu izmièe. Jedina joj je misao kako ga zavarati da bi došla do vrata. AH on kao da se neæe ma-knuti baš odanle gdje je njezin cilj. Najzad ga spopadne luðaèki bijes. Ispruži ruke i baci se za njom u mrak. Krasanka mu potrèi iza leða kroz vrata i nestane u noæ... Sklonula se u grmlje i osluhnula. On je veæ opazio njezin bijeg i potrèao za njom iz drvenjare. Ali je ne vidi. Ona èuje njegovo dahtanje, kletve, a on je ne zamjeæuje. Prita-jila se, a on, razabravši da bi mogla umaknuti, pobojao se i stao dozivati razbojnike. U jednoj su kuæi kapetani još uvijek bdjeli i veselo se napi-jali vinom. èuvši viku, istrèaše napolje. Krasanka u svojem zakloništu sluša kako im Stjepko javlja da je djevojka pobjegla, ali mora biti negdje u blizini jer bi je zamijetio da je otrèala selom. Ona se ne mice u mraku grmlja.

Tada opazi tamo na kraj sela neku svjetlost. Kao da lebdi u nodi i sve je bliže. »Jahaèi su to — jahaèi^« klièe joj duša. — Ali, tko? Blijeda nada sijevne njezinim srcem. Ne usuðuje se ni pomisliti da je to Dragomir, a opet... Tko može tako hitro jahati? Oko nje žurba. Razbojnici iznose baklje od kudjelje i traže je. Jasno joj je — moraju je otkriti jer nema grmlja koje bi štitilo njezin uzmak. Neæe ih doèekati u skrovištu da je vuku, nego se sa-ma digne, zakloni se za plot i vikne: — Ako me ne ostavite na miru, neæu vas sutra voditi u Ret-falu. Možete me na mjestu ubiti. Upamtite! Od mene zavisi da sutra ugrabite dragulje kojima možete kupiti deset dvoraca.Ova prijetnja, a ujedno i obeæanje, zaustavi potjeru.— Zašto si bježala?— Napao me jedan od vas. Upamtite — ne marim za život!— Tvoj æe dragan stradati, èuješ li?— 19 Zagorka: Vitez slavonske ravni

289

— Nemam ja dragana. Da imam, slušala bih vas! Slobodnasam i nemam koga spasavati! Ovo ih nemilo iznenadi. Odmah su opazild njezinu odluènost i bilo im jasno. Sad valja birati izmeðu plijena i nasrtljivosti Var-nièina sina. I Vamièin kapetan ga oštro opomene, ali mladiæ ne sluša, pohiti k njoj i uhvati je oko struka. Krasanka osjeti oružje oko njegova pasa. Sjeæa se svoje po-podnevne odluke i prepusti se naèas njegovu zagrljaju. Pri torn joj ruka posegne u pojas i izvuèe pištolj. Mladic se oèito iznenadio što mu se ona ne otima i nije ništa opazio.Drugi Varndèin kapetan dotrèi do njega i povuèe ga natrag: — Ostavi je! Zar da propadne naš plijen? Sve je u njezinimrakama. Jesi li èuo?— Briga mene za vaš plijen, kad ja imam svoj! Djevojka se ohrabrila, otrèala od mladiæa, skrivajuæi ispod pelerine ugrabljeni pištolj. Razabire da su veæ blizu jahaèi koje je prije opazila u mraku. Hitac prasne sa strane konjanika. Razbojnici se uzvrpolje i èekaju.Uz buène poklike jahaèi se zaustave. Sa sedla silazi Varnica. U blijedom svjetlu opazi Krasanku. Usne mu se raširile u èudni smiješak. Oèi se upilje u nju s izraža-jem zvjeri koja je našla svoj plijen. I pruži ruke prema njoj kao da se želi uvjeriti da je doista živo biæe. Ustuknula je natrag, skri-vajuæi oružje, i vikne: — Vi ste me zarobili da vas vodim u Retfalu? Dobro, uèinitæu to, ali uz uvjet da mi nitko ne doðe blizu! Evo, ovaj me mladiænapao. Ako me ne zaštitite vi, tada znam što mi je èiniti. Krasanka se is tog èasa sjetila susreta s Varnicom u »Zlatnom volu.« 2enski instinkt joj prišapne da bi mogla naæi zaštitu u njega. Razbojnik pogleda svoga sina i plane ljubomorom. — Ti si se usudio da je dotakneš? Ti? Hoæeš li da ti saspemmetak u gubicu? Krasanka veæ osjeæa da je dobro raèunala, posluživši se doj-mom što ga je proizvela na Varnicu u »Zlatnom volu.« Ali raspa-ljeni mladiæ zaboravlja poslušnost i vikne na oca:— Zbog nje se prijetite? Niste li rekli da nam je poklanjate?— Ja da poklonim sunce s neba kad sam ga tako želio?Mladic prasne u smijeh. Hihoæe kao da je izbezumljen: — Vi ste nje željni? Nemojte da se smiju vašoj matorojglavi! — Ja mator? To meni kažeš ti, štene prokleto? èekaj, vidjet

æeš ti tko ti je mator. Da mi se nisi dotakao djevojke niti pogle-dom! Smjesta zapalite ognjište. Nosite jelo i piæe. Hoæu da slavim!Našao sam curu kao dragulj na drumu. Gozbu hoæu! Zablenuli se u njega njegovi kapetani i drugi razbojnici, ogle-davaju se, sliježu ramenima i namiguju jedni drugima. To duboko uvrijedi njegovu taštinu pa se isprsi i vice iz sveg grla:290

162

*6f as nfnf|Bp-n 'i[ ?raazEjroð roafirediez B[Bd o<J sf OBJJ jBjsjfmk) BAS sjrjeðfj jajrpi <;nqzoS ajsj jajifafq o;§ juroupaf sof -uiopaôð aiuip af q OBf jiuojasiq r ijnsod i af np ospuð UIBS fofo>[ o af oj 'tjureðn 'qg cogBQ i i?B[ nfu jafnf.jd epBS JEZ as pj ores —-udez rpnf[ gof BgejpzBj BtiBjqo BUIÛBSEJX as 03{}BAS ruBZ 'jssfjuBi[ sfra nAod{BA n -3dB3{ afud jof "fofu•urs jedo -adcjf BUBSBJP af OJJ OJBZ nsB?) Efiqpo tinr ?BUZ 'Bfuis BoiAB^n r uiaiouroqnf[ ?Buejq-Bjfj BzajiA irejedBJf BZ -eusôd t BugBmojis UIBS ef djBA n t[rq IA S;S rSrup as stud as uiofo^ s 'issuojeq orzBpp 3SBA sjftfjið 'oug jBuajqBjfj BZSJIA ntrej S fioru E[K} mssra i§3ZBq — :arofjABZ BUO 'ijBjid BJJI oidsop af ausjjfo as Bq9[O3[od ox s jedo — Buajq BZSJTA strej rq n t'3qa; q JQ apmB[dsBj rasuinaod •uajoqn Soqz i pjjBpodsoS UIBS j eirajsoð UIBS B[iqpo BS UIBS sf B 'af OBABfipop 'jssf 'Bjafjif OJJ OJB^ — •n>{foA3_fp BZ uia_fuEUiiznBZ i moqafdsnau uaffEdsBJ 'UTS oussf.iq Bpsðn — aqsj uo rq OJSBZ —•afuejfojdo BZ nfloui ns P^s I nmopodsož i raopodsoS pajd OIUJDO I OBSB[S OJ SAS af o§ ?juBjqo as cujiq SB{§ BUO auSip — (?af[n§Bjp is 3usiT[Q as 'Burs uo Eqrj EUIIOOf fof Bjsnd i BZ as oijaraasoj oi i\ sjssf af r.iiEjq — :uis Aoiafu afnûop uo 3S 5fop y ~e\jLyaxedn — IUI pf B[puiBd/i m safng — :n5[0BUBjy as auajqo i BOTS BSsfoAS uiopa[§oð uiicsforupefqod Bqrs afoASBpSTx? OUSOUOJ BðEJSBJ OAOJOS -lOAoSpO UI>[UESEJX; •;SOJBJS BAoSafu rjpijSBZ Bfuspiqsn po af af O^SUA^ 'njoda[[ nurzefu BZ nfuaprqsn n 'BJfrafoq -ZBJ SOJEJS n poraoð KJIZEJJ ousEf fof oundjOjj -pod Bf[ urajnd fof raifojf ipnfepafso — raoujEjz« n ^ ifidnasud ajs pE3{ ojqop as SBA uiBpsfs jqrq —ÆEfBazodsjð ;.[ rssf 'IJ nfo«r ojas OABjip jnpoq nqzoQ II sjsaf

A on s Atanackom ostaje uz Krasanku. Razbojnik joj prilazi bliže, gleda je pohlepno. Ona se odmakne od njega. — Ne boj se, djevojko! Bit æe ti uz mene kao da si grofica! Ah,baš je zaslužio moj Atanacko da ga nagradim kad mi je došao ja-viti da su to uhvatili tebe! A kako ti iz Vinkovaca u Valpovo? — Tamo sam u službi — veli Krasanka — i, eto, putem su uhvatili mene. Sve je to skrivio Gašo. Sve je lugaru rekao krivo da

mi se osveti zato što sam ga odbila. Kapetanova je dragana sjedilau koèiji, ali, dakako, predali su mene, siromašnu djevojku. Tako jeto udesio Gašo. Pitajte samo lugara kakve je bilo bruke u dvorcujer me lakaj htio silom zagrliti u tamnom hodniku — prièa ona,osjeæajuæi sve vise što treba da govori da bi stekla razbojnikovuzaštitu. — Vjerujem ja tebi, ali pitat æu ga kad se opet vrati. Slaosam ga po poslu. U dobar èas su te predali. Nikad nisu groficetako živjele kao što æeš ti uz mene. A ne boj se, privoljet æeš timeni. Zlato, srebro i biserje i svila i kadifa, sve æe biti tvoje! Nikad još Varnica nije ugledao takve Ijepote, je li, Atanacko? Iz tmine se najednom pojavi Jeèmenica. Bio je sav krvav, s modricama na vratu. Varnica ga zaèuðen pogleda, a on, koji je èuo sve što se zbilo izmeðu Varnice i njegova sina, iskoristi priliku i pripovijeda: — Eto, rekli su da æe nas ona voditi u Retfalu pa sam odmahznao, ako je tko dotakne, svršeno je, izgubili smo plijen. Ta vidiosam da je Stjepko planuo za njom poput žive vatre i mislio sam:Varnici æe biti krivo ako djevojci uèine zlo pa neæe htjeti da nasvodi na plijen od dragulja. I, eto, htio sam da pazim na nju. Akad tamo, udari Stjepko na mene. Vidiš, gotovo me ubio. Auèinio sam to zbog našeg plijena. Nisam ni sanjao da branim tvo-ju curu! Baš sam dobro uèinio! Stari ga razbojnik gotovo zagrli. Sve mu vjeruje, grdi sina, prijeti se i tuži na one druge kojima kao da nije pravo što on ima djevojku.Lukavi Jeèmenipa prišapne Varnici: — Eto, èujte: kad sam ono nosio dolje u Valpovu dragulje,vidio sam na svoje oèi kako Gašo guta pogledima ovu djevojku.Rekao mi je: »Mora biti moja, a ako neæe, ja æu se krvavo osveti-ti«. Vidite li, sigurno je ukrala koja druga, a on okrivio nju! Vise nema u razbojnika ni trunka sumnje da bi dragulje ukrala Krasanka. A to ga ponuka da zamoli Jeèmenicu neka sve ovo veli i drugima, dok ovaj brani Krasanku da stekne njezinu naklonost, ne bi li bježala s njim. Kamo i kada, on još sam ne zna, ali uvje-ren je: djevojka mora pripasti njemu, a ne starcu. Naposljetku poène Varnica ispitivati djevojku kako su postu-pali s njome i gdje su je ukonaèili. Kad mu je pokazala drvenja-ru, pozove Jeèmenicu i Atanacka neka smjesta otprate djevojku jataku Mili i njegovoj ženi.292

sa:

Krasanka se zamotala u svoju dugu pelerinu, skrivajuæi pod njom oružje i krene s njima. Usred sela zaustavili su se pred okreèenom kuæom. Varnica pozove domaæina pred kuæu i zapovjedi mu: — Odmah uredi za djevojku najbolju izbu i najmekanije pe-rine. Idi sada, ljepoto, pa mi se malo pripremi. Pozvat æu te naslavu da vidiš kako Varnica u tvoju slavu razlijeva vino kao da jevoda... Ortakova žena preko volje posluša Varnièinu zapovijed i od-vede djevojku u kuæu. Iznenadni dolazak Varnice podigao je selo na noge. Sve što je živo u selu njegovi su saveznici. I sve žuri da mu ugodi. Selo koje on odabere za svoje obitavalište živi dobro i bezbrižno, ide s njim pljaèkati u druga sela, na polje kmetovima. I nose pune tovare oti-maèine u živežu i robi. Zato se žure da mu ugode i nose na ledinu sve što ima bolje u selu, jela i pila, unatoè tome što gledaju pri-jekim okom da im dovodi u selo neku djevojku, dok ima njihovih napretek. Mile je ostao s Varnicom i promatra izdaleka kako ljudi pale ognjište i sve prireðuju za gozbu. Voða razbojnika ga gurne i pita:— što veliš na moju djevojku? Nije li lijepa poput sunca?

— Jest, vjeri mi — ali vrlo mlada ... — Mlada? Zar i ti, Mile, misliš, kao i ostali, da sam ja mator?Mani se toga — veli on prijeteæim glasom. Ništa ga nije moglo uvrijediti vise nego kad mu je tko spo-menuo njegovu starost. Od èasa kad je prvi put ugledao Krasanku, svaka ga takva rijeè vrijeða dvostruko. Sad, kad ju je našao, ova ga rijeè tjera u bjesnilo. Varniæin miljenik Mile gotovo se prepao prijetnje što ju je proèitao u njegovu pogledu pa smjesta stade hvaliti njegovu pojavu i mladolikost njegova izgleda. A Varnica samo kima glavom i veli: — Èekaj, vidjet æeš danas ti i svi oni tamo kako je Varnicamlad! I djevojka neka vidi da lažu kad govore da sam mator.Izbit æu im sve zube ako mi netko to samo spomene! ...Tamo na ledini usred sela žure se seljaci oko ognjišta. Žene donose mesa, kruha, kolaèa, a u vrèevima vina. Varnièini èetovoðe okupili glave i šapæu: — Eto, vidite, braæo, što nam uèini Varnica. Mislili smo da sesamo hvali da ima djevojku, a evo je — tu je! Eh, da sam to znao,nikad je ne bi uzimao, pa da je ukrala sve dragulje! Vidiš, govorioje on da æe je obasuti zlatom, srebrom i biserjem. A znaš li štoto znaèi? Sto bude u plijenu vrednije, sve æe zapasti nju. — Kad ju je ugledao, zamalo da nije pred njom pokleknuo.Svega ga'smotala oko malog prsta. A što je on? Starkelja bespo-moæni! Bojim se, pali su uroci na tog starog ovna što je pobratiogljivu ludaèu!293

— Luda pamet, gotova opasnost. Znajte, ova je cura veæe zlonego vitez Hrabren. Pazite što velim. Treba èvrsto zagrabiti. Var-nica æe se naludovati na naš raèun. Ta djevojka ne može ostati unašem taboru.— Sijeva joj iz oèiju kao iz oblaka! Nosi oluju ... Svi osjeæaju blizinu neke teške opasnosti, ali brzo ušute jer se približava Varnica. — Govorite mu neprestano pred djevojkom kako je mator.To æe je odvratiti od njega, a Stjepko, Jeèmenica i svi oni mladimomci neka joj èestito namiguju. Planut æe Varnica na djevojkui otjerati je!Onda svi poðu prema Varnici. Zaèas su posjedali oko ognjišta i poèeli jesti i piti. Na Varni-èimi zapovijed iznesu èitav plijen što su ga danas oteli iz valpo-vaèke koèije. Prljavim crnim rukama razgræu Varnica i njegova dva kapetana po ledini haljine, ogrtaèe od svile i baršuna i otva-raju kutije s nakitima. Uz ognjište blista drago kamenje, zlato i svila. Jedan èetovoða primijeti: — Što li ga sve naprti na sebe žensko èeljade! Neka, bit æejednom vesele i naše dragane kad im to odnesemo! — Gdje ste vidjeli u koze dugi rep? — posprdno æe Varnica.Gstavite to na mirui Samo mojoj djevojci može to pristajati. Odgovor pada po njima kao novo kobno otkriæe. Pogledavaju se rnrko. On to i ne vidi. Zamislio je nešto i zavikne preko ledine u Milinu kuæu. Zovne njegovu ženu da smjesta dovede Krasanku. Povuèena u komoricu, u koju su je smjestili, promatrala je raz-bojnike oko ognjišta. Do nje je dopro Varnièin glas, a èula je i njegov razgovor s Milom. Sve to sabire u duši. Spremila je ponov-no oružje i èeka što æe biti. 2ena koju je poslao Varnica dolazi po nju. Krasanka se oda-zvala pozivu. Izašla je sve do ognjišta. Varnica je ustao, uzeo svileni blistav ogrta-è i prebacio ga preko njezinih ramena.— Sto velite? Ima li tijela pod suncem kome to boije pristaje? Ona se ne ustruèava. Dopušta da je Varnica ogrne blistavim ogrtaèem i promatra one druge. Razbojnik onda uzme iz kožnate kutije bisernu ogrlicu i vje-ša joj je oko vrata. Naposljetku hvata dijadem u kojem je Krasanka prepoznala vlasništvo stare

barunice. Blistavi nakit Varnica poloii na glavu Krasanki i onda se smije i pita svoje drugove:— Što velite? Nema li Varnica kraljevnu? — Takvoj kraljevni treba i kraljeviæa koji je èitav muž, a nedjed — dobaci sin ocu, plamteæi ljubomorom što mu stari otacotima Ijepoticu za kojom ga zahvatila Ijuta želja. Ponovno promatra ona redom razbojnièka lica. Zamieæuje stri-jele što šibaju po Vamici. U èasu, kad je sin dobacio ocu pri-mjedbu o kraljeviæu i djedu, rasplamtio se stari, razmahnuo, po-bjesnio. Varnica bad na sina goruou cjepanicu s ognjišta. Momak se vrijeme ukloni i vice:294 T; . jedva ..se ieratiPi:astruk. Pr-Kras: — X.ba :i«da? Zac I pad.§tapc-dim š: till SÈ

r

— Matora se koza rita! To do kraja raspali Varnicu i on trgne kuburu na sina, a ovaj jedva uteèe prasku koji je zadimio za njim. — Amo svirale! — vice Varnica svojim momcima. — Hoæe mise igrati!Drugi mu se podruguju smijehom. To ga izaziva još jaèe.— Svirale dajte, Hi padajte mrtvi! Zamalo se pred ognjištem razliježe svirka. Sad se Varnica us-pravi, podupre rukama o bokove i zapleše. Sve poskakuje, sve se prikazuje gipkim, mladim, strastvenim i sve gleda, sviða li se dje-vojci, zadivljuje li Krasanku. A ona u svjetlu ognjišta, u svilenom ogrtaeu, ukrašena dijademom, okružena razbojnicima pred kojima pleše njihov voða! Sve to predoèuje èudnu luðaèku sliku u kojoj je ona središte. Stari razbojnik uzvikuje, podvriskuje i poskakuje poput kakve plesaèice koja se trudi da plesom izmoli sklonost svojega gospo-dara. A Krasanka ga gleda i smješka se lako. Pri torn budnim okom prati svaki pogled njegovih ljudi i napetim sluhom hvata njihove podrugljive, žuèljive i neprijateljske primjedbe kojima prate vladanje svoga gospodara. Veæ je sav porumenio i onda se zaustavio tik pred Krasan'kom. Pita je:— Što veliš? Kakav sam? Jesam li momak od oka?— Razumije se. Da niste, zar biste mogli ovako igrati? — Cujete li što veli? — vice Varnica i nastoji ušutkati svira-èe samo da svi èuju što je rekla.AH oni baš zainat sviraju jaèe. A njegove oèi traže Krasankin stnik. Pruža ruke u želji da je ogrli. Krasanka se povlaèi:— Ne smijete me dotaæi! Poštena sam djevojka. — Oula si kako oni govore da sam mator, je li? — pita raz-bojnik, dok sviraèi sviraju sve glasnije. — Zato hoæeš da budešpoštena što sam mator? — Mator? Pa da i jeste, šio onda? Danas se vise nitko ne tre-ba ja-dati zbog starosti. Vidjela sam grofove i barune koji su billmnogo stariji od vas i oženili se mladim djevojkama...Zabezeknuo se od toga govora i bulji u nju:— Što to veliš, djevojko? Pozlatila se rumena ustašca tvoja! — Istinu velim. Sama sam vidjela, na svoje oèi, stare koji suse preko noæi pomladili i oženili se ... — Preko noæi pomladili? Gdje si to vidjela, tako ti oèinjegvida? Zbori, ali da oni ne èuju!

I poðe s njom dalje po ledini, dok ona prièa uvjerljivo: — Vidjela sam to u gospodskim dvorcima. Otišla gospoda saštapom u tajanstvena èovjeka koji ima nekih masti i nelcu paru —dim što li, — i dan nakon toga što su proveli kod tog èovjeka vra-tili se u dvorac —mlaði! Velim, mladi kao momci!295

— Djevojko, je li to istina? Vidjela si svojim oèima kako supomlaðeni.— Jest, vidjela sam. — Uh, kako mi to nije palo na um pfije. I po selima ima tak-vih ljudi što poznaju napitke. Cuo ja o tome trabunjati, ali slabomario. što sam bio berfav! — Ovi po selu nisu tako sigurni kao uèeni ljudi. Ali ima nekoèudo od uèenog èovjeka koji je pomladio mnogo gospode. Mogaobi od vas, Varnica, da uèiili momka — da postidite sina sve do erne zemlje. I sve ove tu što me proždiru svojim pogledima. Evo gle-dajte: namiguju mi! Neæu da ih vidim — gadove! — Jao njima! — plane on i okrene se k njima pogledom ras-plamæene ljubomore i taštine. Ona potpaljuje vatru vještinom kojujoj pruža ženski instinkt. — Svi vam žavide, Kad biste se vratili k njima od onog uèe-njaka, prohajali biste svu ravnicu sto puta divljije nego vitezHrabren. Posve _ga je smutila. Kao da je veæ okusio obnovljenu mladost. Sav se gubi u nenadanom otkricu. Veæ je zaluðen buduæom mla-došæu koju mu ona obeæava. — Veliš: grofove i barune je pomladio uèenjak — i od njih supostali ženici i miadi muževi onako kao što treba? ... — Zavidali su im momèi! A' znam i onoga koji im je dao mladost. Idu k njemu kao pomairmi. Istina, plaæaju dobro, ali zamladost ništa nije previse. — Suti — samo šuti! Nršta ne kazuj nikome, neka ne znaju,neka ne naslute, samo meiii kaži gdje je taj uèenjak. — Kazat æu vam bas zainat onoj hordi što se ruga, tako stasi-tom muškaræu i mojem zaštitniku. Kazat æu od zahvalnosti jer steme oteli onom nasrtljivcu — i jer me štitite!— I bit æeš moja, djevojèice najljepša? Je li da hoæeš?Krasanka se povlaèi natrag, a on je slijedi da joj bude bliže— i oèekuje njezin odgovor s grdno nacerenim ustima što se pjene kao u bijesna pša.'Svl-adavš'i ogavnost, ona odvrati: — Ako me budete štitili i poštovali — bit æu vaša! — Aliznajte, mene se ne može užeti ža draganu — veæ samo za ženu! — Sunce žarko — to i hoæu! Neka svi puknu! Sin moj ima dase razdere od jada, a svi oni klanjat æe se tebi! Reci — gdje da na-ðem èudotvorca? — Sve æu vam reæi — gdje je, kako se dolazi do njega, kolikose plaæa — ali to je dugo pripovjedati. Vidite, oni me svi grabe pogledima. Vidim, htjeli bi me oteti ...— Postrijeljat æu ih! — prijeti se on. — Saznat æete od mene što nitko od ovih ne bi mogao doznati.I dobit æete pomoæ najveæeg uèenjaka. K njemu dolaze ovamo icarski savjetnici i grofovi i knezovi iz Beèa da im vrati izgubljenumladost. Kad se vratite od tog èovjeka opet ovamo u logor, svi æe296

ja. u— V. piteVarwe 3: ?i-:«sr li-

popadati od èuda po ledini, a sva ee vaša sela govoriti samo o vašaj mladenaèkoj ljepoti. AH, ostavite me kao da me i nema do — svadbe! Jeste li sporazumni? — Juh, djevojko, iz duše mi govoriš! Svatovi Varnièini! Mladženik Varnica! ... Nikad to nisam ni sanjao. Kad æeš mi reæi svedokraja?— Sutra. A sad idem da me ovi drugi ne probadaju pogledima.Udarila mu u glavu pomisao da æe se još jednom pomladiti inatkriliti sve njih ovdje. Od toga je pijan. Taština je u njega velika, isto tako velika kao i njegova okrutnost u razbojstvima. Njegova je naslada biti neprestano hvaljen i slavljen, ne samo po zloèinstvi-ma, nego i po vanjštini. Zato se uvijek rado hvalio svojim pustolo-vinama kojih se veæ davno morao odreæi. U ovom èasu kad stoji nasuprot ljepotici zbog koje su svi kivni na njega, taština je nad-mašila èak i pohlepu za novcem. Gizdav, isprsi se pred njom i veli: — Od tebe mi dolazi sreæa! Pristajem na sve što tražiš. Aliznaj, iz mojeg ti naruèja nema izlaza ni na koju stranu. Moja si ijedino æeš moja biti, htjela ti to ili ne htjela! Ali hoæeš, vidimja! Da neæeš, ne bi mi pokazala put do mladosti, da budem momakkako treba za tako mladu kao što si ti. Vidim ti ja u oèima! I nisime zaboravila od »Zlatnog vola«. Dosta je to meni! Razumijem seja u žene! Obaraš oèi! Juh, samo ih obaraj dok ne kucne moj èas! — Sirota sam i nemam nikoga na svijetu, i eto, nemam se èe-mu nadati. — Što? Nemaš? A ja? Znaš li ti tko je Varnica? Svadbovat æus tobom! Oni tamo oko ognjišta ništa ne èuju, ali jasno vide kako se njih dvoje povjerljivo razgovara, kako se Varnica sagiblje k njoj, a ona mu gleda ravno u oèi. Ovaj prizor potvrðuje sve Varnièine rijeèi što ih je dosele govorio o djevojci, a oni ih smatrali samo pustim hvaljenjem. Oko ognjišta jedan se drugome priklonili. Jedan drugom šapne po koju rijeè, jedan drugome dobaci po koji mraèan pogled.— Ljepotice moja, fevo me sutra k tebi na razgovor.— Pazite da mi tko od njih ne provali u izbu. — Ne boj se, ljepojko! Stražarit æu te ja èitavu noæ, uperitipištolj u mrak i svatko æe pasti mrtav tko tebi doðe blizu! I on pohita k ognjištu, uzme èitav pregršt ogrlica, prstenja, pa sve to saspe u njene ruke. — Sve je to tvoje — veli on, a Krasanka se okrene i ode ukuæu.osjeæajem osvete prema Naprasito zažmiri Varnica s nekim svojim razbojnièkim ortacima i veli: — Znajte, neæe potrajati mnogo dana i priredit æu svatovekakve još nikad nitko nije vidio! A sad hajde na poèinak. Ovajplijen nosi, Atanacko, u moju kudu da sutra dijelimo. 297

?Svi se dignu i ostave ognjište. Svi nešto šapæu i dogovaraju se. Vatra mržnje plamti prema Krasanki i voði. Razbojnici ne mogu preboljeti što je njoj poklonio gotovo polovicu dragulja. Varnica izmi'jeni još nekoliko rijeèi s Jeèmenicom o sutraš-njem pohodu na Retfalu, a onda slijediti Atanacka koji nosi svilu, baršun i ukradene nakite. Krasarika je s gnušanjem skinula svileni ogrtaè, dijadem i sve dragulje. Onda se primakla prozoru i zagledala se gore, daleko u nebo, k zvijezdama. Èini joj se — jedna zvijezda neobièno treperi, šapæe poruku, njegovu poruku — što je kao neki nalog, molba, želja, što li... I odšaptava joj svojim srcem i svojim mislima da je razumjela. Veæ nosi u sebi gotovu zamisao. Njezino srce, prepuno ljubavi prema Dragomiru, smatra ovu zamisao jedinom vezom izmeðu nje i njega koji je zaruonik druge. Njezina zamisao mora joj sa-èuvati mjesto u njegovu srcu do kraja života

— mora zadržati njezin li'k u njegovoj duši. Obuzima je samosvijest da æe izvršitineko veliko djelo za Dragomira, u borbi na koju se on zakleoI to je ispunjava ushicenjem. Vise se ne boji nièega. Kao da stoji na nekom èvrstom bede-mu s kojega æe poslati pomoæ onome kojemu njezino srce upu-æuje svakog èasa pozdrave svoje ljubavi. Cini joj se da ju je ova-mo poslala neka visa sila da izvrši tako veliki èin. Smatra se odab-ranom da pomogne Dragomiru da svrgne s prijestolja sile beskraj-nim krvavim zloèinstvima okrunjenog kralja slavonske ravnice. I ponosna je u svom miru, hladnokrvna u svojim odlukama. Sjedi uz prozor i gleda kroz gusto velo tmine onamo gdje trepere zvijezde poput zlatnih trepavica oko oèiju nekih tajan-stvenih stvorenja. A u Varnièinoj kuæi sprema Atanacko zajedno s gospodarem plijen ugrabljen iz valpovaèke koèije. Onda Varnica ogleda svoju kuburu i hoæe da izaðe. AH ga Atanacko zaustavlja. — Gospodaru, pazite, oni nešto spremaju. Zamraèio im sepogled i prolila im se žuè što ste njoj dali toliko nakita i što jekanite uzeti. — Ne treba me na to upozoravati! Sve ja znam i vidim! AHèekaj — netko se šulja. Možda kane ugrabiti nakite? Ne mièise... Nesigurni koraci sve se vise približavaju. Netko ulazi. Pred njim se stvori Jeèmenica.Zaèudi se Varnica, a ovaj mu prilazi i šapæe: — èujte! Dogovorili su se vaši voðe da æe oteti djevojku.Dat æe je vašem sinu da bježi s njome u Bijelo Brdo. Ako me298

Ob;:.gOVihika Sta na oæ"i'. —SÈ I:žeH da : Pozvaa bi sv: - -: Varr...bude r:-Xr _Okolo ibdi vani na ir Dugo TIE niku:— Jes: 1æaj'u èov .— K.— Vrdobacio _? tko go i ?. _ konju r :: _ : Varnica "_ je njegc\?:. iæi na h:. žetva. r.\. da bu... lu: ili p-; ,:

prokažete, ubit æe me — ali moram vam to reæi. Kad smo odlu-èili ida se združimo, ne mogu dopustiti takvo izdajstvo prema vama. — Tako valja! Neæe ti biti žao, Jeèmenice! — veli Varnicai ide u noæ.Šulja se prema Milinoj kuæi, zavuèe se iza plota i èeka. Nije prošlo mnogo vremena, kad opazi tri sjene u tmini. Obilaze kuæu, onda se zaustave pred vratima. Sluša kako se do-govaraju. Jeèmenica je, dakle, rekao istinu. Varnica je odviše lukav da bi izazivao sukobe. Valja mu èekati da se pomladi, a onda jao njima koji ga izdaše... Sad se on digne, ide ravno prema njima pa ih pita kao da ništa ne sluti:— Vi još ne lijegate na poèinak, a sutra valja u Retfalu.Sva trojica su zateèeni. — E, tako ti je to kad èovjek malo vise pije, ne ide mu sanna oèi! — odgovori prvi èetovoða.

— Doðite sa mnom da razgovaramo i pletemo osnove. I me-ni se ne spava. Misiim samo na svatove. Djevojka je poštena iželi da je vjenèam. Nije im druge, moraju ga slijediti, dok mu se u duši rugaju i prijete mu. Pozvao ih je u svoje konaèište i stao s njima raspredati koga bi sve mogli orobiti. Oni su mrzovoljni i nemirni. Na koncu im Varnica zapovijedi:— Sad lezite tu i da se ne mièete odavle!— Sto je s tobom, gospodaru? Zarobio si svoje voðe? — Hoæu da se naspavate, a ne da loèete — neka vam sutrabude pamet èista, a desnica mirna. Ne usuðuju se maknuti niti prigovoriti. Polijegali su na-okolo i zamalo zaspali. Ali Varnica ne spava. Kao noæna ptica bdi vani na ledini. I Atamaoko je s njime. Dugo vremena sjedi Varnica pa æe onda tiho svojem pouzda-riiku: '; — Jesi li ti kada èuo o Iijekovima koji pomlaðuju, koji vra-æaju èovjeku mladost?— Kako da nisam! Prièaju o tome žene po selima. — Velim to samo zato jer je netko od njih danas to menidobacio kao da bi meni to trebalo! Juh, kako æu ih naprašiti,tko god se digne protiv mene! Vidjet æe oni kako ja jurim nakonju poput vilenjaka! Cut æeš ti da ljudi govore: prometnuo seVarnica u vilenjaka, u viteza Hrabrena, i najljepša cura Slavoni-je njegova je! I sad èuj: premalo se radi u našoj èeti. Valja namiæi na haraè, valja pokupiti živeža, robe i novaca. Bit æe uskorožetva. Valja požeti što su drugi sijali. Hoæu da nakupim blaga,da budem spahija. Hoæu, tako mi imenai^I proglasiti valja u se-lu: ili pod Varnièinu vlast ili pod njegovu kuburu! Zagospodarit299

æu ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mnom i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat æu njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve æu ja to uèiniti, gospodaru. Znate kako vam služim.A velim yam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako Hjepe imlade djevojke. — Èuj, doskora æu ja otiæi negðje — izostat æu nekoliko da-na ili dan-dva. Tebi, Jeèmenici i Mili ostavljam na brizi djevojku. Uzmi moje najvjernije momke pa je èuvajte. Objavit æu jošprije odlaska èitavom selu: svi mi za nju jamèe glavom. Znaj, ne-æe je dobiti moj sin i drugi, makar pocrkali! Istina je, daosamo rijeè da podijele izmeðu sebe djevojku — ali ne ovu. Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se ispruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve èekajuæi ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se veæ dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi èovjek odjeven u troš-no graðansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare oèi i ugleda pred sobom Zorislava Moroviæa,— Dolaziš danas, a roèio sam te u srijedu? — Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao èekati srijedujer bi se ti èestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Æe-pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi-jesti. Smjesta su pošli u kuæu. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i èudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sasvojim gospodarom. — Što ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojnik, a Zori-slav nastavlja prièati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je uValpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od carice pa se .

ispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaruènika kojega su jojnamijenile i carica i njezina dvorska gospoða zato što je potajnovodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti prièam? Zaruèili seodmah drugog dana nakon tvojega posjeta.— Eh, dakle, ipak je istina što reèe ona?... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, hoæe da se odmah ženi i da putu-je sa svojom draganom u Beè gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra-bren ostat æe bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. Itako je vitez ostao bez voðe u svojoj èeti, a nema nadaleko i širokonikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako je kapetan biolud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djevojci i neæeni da èuje o daljnjoj borbi, veæ samo o naruèaju svoje dragane.Veæ u utorak oni æe ti se vjenèati kod sv. Mihajla, a u srijeduputuju.300

najmilije : Šutio bih Keglevica Varn:::I on ljoski: . cura sma!-::.: jednom vr: znam, bar: Nikadovog èasa. '. dost i vese. dovao da : ugrabljen;; : — Eto , .bi bilo od : — Neæe :— veli Varr..: — Reel ;Ime joj je K:: — Da, t:ali još se is::æini molili za .— A je ii : — OtkudKrasanku je inije gledala, a :Gašo ju je u :nici. Zorislav prièa radost priprerr.;: — Znaš li .znaš ništa? — Prièali su =-,komorkinje? — Ali je kraljnik ðavo. Optužiiiredio da mi je dcla oèi u »Zlatnomu glavi. Ali èuj! Poprièaj i ovo ose grizu zato što je la moje dragulje. ST* Zorislava Mor Dragomira koji ga ku za sebe. I teško i æu ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mnom i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat æu njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve æu ja to uèiniti, gospodaru. Znate kako vam služim.A velim vam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako lijepe iinlade djevojke. — Èuj, doskora æu ja otiæi negdje — izostat æu nekoliko dana ili dan-dva. Tebi, Jeèmenici i Mili ostavljam na brizi djevojku. Uzmi moje najvjernije momke pa je èuvajte. Objavit æu jošprije odlaska èitavom selu: svi mi za nju jamèe glavom. Znaj, ne-æe je dobiti moj sin i nitko drugi, makar pocrkali! Istina je, daosamo rijeè da podijele izmeðu sebe djevojku — alj ne ovu.

Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se ispruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve èekajuæi ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se veæ dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi èovjek odjeven u troš-no graðansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare oèi i ugleda pred sobom Zorislava Moroviæa,— Dolaziš danas, a roèio sam te u srijedu? — Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao èekati srijedujer bi se ti èestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Ce-pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi-jesti. Smjesta su pošli u kuæu. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i èudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sasvojim gospodarom. — Sto ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojnik, a Zori-slav nastavlja prièati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je uValpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od carice pa seispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaruènika kojega su jojnamijenile i carica i njezina dvorska gospoða zato što je potajnovodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti prièam? Zaruèili seodmah drugog dana nakon tvojega posjeta.— Eh, dakle, ipak je istina što reèe ona? ... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, hoæe da se odmah ženi i da putu-je sa svojom draganom u Beè gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra-bren ostat æe bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. Itako je vitez ostao bez voðe u svojoj èeti, a nema nadaleko i širokonikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako je kapetan biolud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djevojci i neæeni da èuje o daljnjoj borbi, veæ samo o naruèaju svoje dragane.Veæ u utorak oni æe ti se vjenèati kod sv. Mihajla, a u srijeduputuju.300

— Jamèiš mi glavom svoje djevojke da je to istina? — Da ne mogu jamèiti na njezinu glavu i život ?— što mi jenajmilije na svijetu — zar bih dolazio k tebi da ti to govorim?Šutio bih kao da ništa ne znam. A saznao sam sve to od grofaKegleviæa koji se u Valpovu upoznao s kapetanom.Varnica skokne, a oèi mu zasjaju: — Juh, djevojka prešla vitezu preko puta kao crna maèka.I on ljoskac u njezino krilo i ostavi Varnicu kraljevati! Evo ti,cura smakne junaka! E, pa hvaia joj budi i slava! Reèe menijednom vraèara: Pazi, Varnica, plavojka je tvoja sudbina — aznam, baronesa je plavojka! Nikad nije Atanacko vidio Varnicu tako razdraganog kao ovog èasa. I sam je razdragan i smiješi se i smije da poveæa ra-dost i veselje svojega gospodara. I hvali ga ne bi li ga tako obra-dovao da mu iz kožnate kutije utisne u rukav kakav komadiæ ugrabljenja zlata. — Eto vidiš, ja tebi nosim pregršt sreæe i danas i juèer. štobi bilo od tvoje cure da nije bilo mene? — dodaje Atanacko. — Neæe ti biti krivo, dobit æeš prsten od dragog kamenja— veli Varnica pa onda sjedne k provizoru i žmirne na njega: — Reci, provizore, znaš li ti neku komorkinju iz Valpova?Ime joj je Krasanka ... — Da, to je ona koju je Gašo okrivio zbog kraðe dragulja —ali još se isto veèe dokazalo da je lagao pa su je i gosti i doma-æini molili za oproštenje.— A je li ona bila kapetanova dragana?

— Otkud ona, kad je baronesa Hela kapetanova dragana!Krasanku je grofica uvijek držala strogo, pa i barunica. Nikoganije gledala, a bilo je jednom u valpovaèkom dvorcu velike krike.Gašo ju je u tmini htio ogrliti pa ga je odgurnula i tužila baru-nici. Zorislav prièa istiniti dogaðaj, ne sluteæi i ne znajuæi kakvu radost priprema Varnici. Onda razbojnik poskoèi i vikne: — Znaš li da je to moja cura koju sam oteo? O tome neznaš ništa? -: — Prièali su mi, ali otkud bih vjerovao da je tebi do nekekomorkinje? — Ali je kraljevna po ljepoti! To je tako uredio moj zaštit-nik ðavo. Optužili su je da je ukrala moje dragulje. Ja sam od-redio da mi je dovedu. A kad tamo, to je ona što mi je nadraži-la oèi u »Zlatnom volu«! Sad je moja i èuvam je ovdje kao okou glavi. Ali èuj! Pozvat æu svoje voðe, a ti im reci sve o vitezu, aprièaj i ovo o Krasanki i o Gaši. Neka svisnu. Neka cvile, nekase grizu zato što je cura nevina. Nije imala dragana i nije ukrala moje dragulje. Sve to reci njima! Zorislava Moroviæa zazebe u srcu. Misli na svojega prijatelja Dragomira koji ga je poslao. Sad zna da je Varnica uzeo djevoj-ku za sebe. I teško mu je, ali sluša dalje kako se razbojnik pred301

njim hvali i pripovijeda ka;ko su n'jegovi kapetani kivni što on njoj poklanja zlato i draguilje i svilene haljine i što æe je obasuti zlatom i biserom. Zorislav se ne usuðuje ispitivati o Krasanki jer bi to pobudilo razbojaikovu pozornost, a to bi bila teška opasnost za Krasanku i za sve ono što smjera Dragomir. Kad se Varnica napripovijedao, prešao je odmah na otkup-ninu za mladog Ervina Palfyja. Zorislav upita koliko traži. — Pet stotina dukata. I neka brzo šalju. Jedva èekam da seoslobodim toga grofiæa. Onako benavo èeljade! Kako samo go-vori? Kao luckasta namiguša. Kakvo je to ždrijebe? Jadna cu-ra koja mu dopadne!Zorislav ne može zatajiti zadovoljstvo nad tim rijeèima. Orada poèinju razgovarati o Weberu, ali Varnica sada traži dvostruku otkupninu: — Hranim ga, a takva kraljevska zvijer ne jede što god. Za-dužio se u mene. Sad mi ne treba vise njegovih haljina, neka ihotkupi. Samo jednu æu zadržati za tu priliku kad budem svad-bovao s mojom djevojkom. A sad, eto, mojih voða, I da si imgovorio mnogo kako je djevojka nevina i kako Gašo laže. Još ni-je bila nièija! To moraš naglasiti. Neka se živi izjedu od zavisti!Osobito moj sin! Lupežina, razgoropadio se otkako je ona tu!Dakle, prièaj mnogo da ih dražim!... Moroviæu ja zadrhtala duša. Varnica mu sam otkriva da se rijegovi bune zbog Krasanke, a od toga može biti samo koristi za nju i za Dragomirovu namjeru da je spase. Dolaze svi èetovoðe. Lica su im mrka. Nešto tvrdo leži u nji-hovim crtama što Zorislavu razotkriva da su puni pobune. Varnica odmah dade rijeè Zorislavu i on stade razlagati o vitezu Hrabrenu isto onako kako je govorio Varnici. Samo im prièa opširnije da bi im stvar prikazao vjernije. Njima nije toliko po-znato o prilikama u Valpovu kao Varnici koji je tamo boravio meðu gostima. Njegovo pripovijedanje pomalo razvedrava mraè-na razbojnièka lica j radost im zatrepti u oèima. A kad je Moroviæ završio, Stojanoviæ ispod oka pogleda svoje drugove i, misleæi na Varnicu, veli: — Eto, tek što zakoraèi na put èovjeku takva djevojka —svršeno je! Moglo bi se to i drugima desiti! ... Ali Varnica kao da to nije èuo. Upravi Zorislavu pitanje o Krasanki. A on odgovara, pripovijeda i obrazlaže kako nije uzela dragulje ona, veæ neka druga i

kako ju je Gašo krivo optužio i zašto. Odmah zapaža da njegovo razjašnjavanje podstrekava ne-raspoloženje èetovoða. Jedva što je dovršio, Varnica objavi svojim voðama: — U srijedu, u Bijelom Brdu, slavim svadbu. Provizore, do-nijet æeš mi, za moje pare, jela i pila, ali samo onakvog kakvose jede i pije na svadbama bogataša. Neka zna selo da se ženi302

\» _A :; is i• Jt - -isp.os:: naskar::nièinu tak. Sidok sz.-to? Vt ti — c neka seod tog svakoji se prec'-ga oa zislav a ? je to n joj parra s:pornlaæ-Juh — donesi z.

Varnica. I ti æeš doæi. I znaj, kad budem odlazio u druga sela, uvijek æu kapetanima slati vijesti o tebi. Ti mi od svih jataka vrijediš najviše!Gnda se protegne i usklikne. — Viteza Hrabrena odnese vjetar, sad æu kraljevati u miru.A to mi baš i treba kad se oženim. Zorislav opaža da on sve to govori iz nekog prkosa da poka-že kako je gospodar koji vrši svoju volju i baš onda hoæe da je vrši kad se drugi protive. Stojanoviæ mu prekine rijeè i stade ispitivati kako æe se uveèer odlaziti u Retfalu: — Odredio si, Varnica, da nas vodi djevojka i dobavi natragdragulje. Dakle, uputi je kako æe to udesiti. Ovo obraduje Zorislava i èini mu se dragocjenim otkiiæem. Ali Varnica odgovori: — Samo dovedite onu koja je ukrala, veæ æu je uputiti. Ašto mogu kad ste uhvatili krivu, a meni doveli moju nevinu koja nema dragana niti je ukrala dragulje. Ona neæe nikuda. Onaostaje ovdje, a vi nastojte naæi taticu i vitezovu draganu pa nekanas ona vodi.— Ako ona ne ide, vodit æeš nas ti. — Imam ja svoje kapetane zato da vode. Moram sutra ne-kamo po važnom poslu. Moram se, dakle, spremiti. Tako æe bitikako re'koh i nikako drukèije! Ustali su. Na lieu im nezadovoljstvo. Bez rijeèi ostave Var-nièinu kuæu. A njemu kao da njihov prosvjed baš pribavlja uži-tak. Sav sjaji od zlorada smiješka pa se iskali pred Zorislavom: — Gadovi! Vele mi u lice da sam mator za mladu curu! Adok sam samo njima dijelio, bio sam im muž od oka! Èuješ lito? Vele da sam mator, a ona im se baš juèer narugala. Znaš liti — ona jedva èeka da mi doðe u zagrljaj! èak mi je šapnulaneka se pomladim po nekom uèenjaku koji to umije. Nije li toznak da gine za mnom. A kako æe ginuti tek onda kad se vratimod tog uèenjaka što pomlaðuje grofove i barune? A taj se morasvakojako kriti da mu ne.. otmu èudotvorne lijekove. Veli ona dase preodijeva i skriva u razne kolibe jer bi mu oteli napitak. Bla-ga on zaslužuje time. Jesi li veæ èuo o njemu?

— Kako ne! Èuo sam o takvom èovjeku — odgovara Zorislav u smislu njegovih rijeèi. Ne može pravo dokuèiti zašto muje to rekla Krasanka i što ona time misli i smjera, ali osjeæa dajoj pomaže kada to potvrðuje. I dok sluša Varnicu, sve mu uda-ra sree i jedva prikriva duboko uzbuðenje.— A ti ne znaš gdje je taj uèenjak? — pita stari razbojnik.— Još sam mlad pa nisam nikad nastojao da doznam. — Dakako, ali ona pozna stare barune i grofove koji su sepomladili. Danas æe mi ona sve kazati kad mi doðe na razgovor.Juh — bit æe belaja — bit æe svima zainat. A sad hajde, pa midonesi za srijedu sve što rekoh ravno u Bijelo Brdo. Onamo æu —

Varr.::-ravnc -koji je ti još spa". '-Eto kur. izda, bitposlati sve što god je staro. A mlado, što bi gubilo oèi za njom, bacit æu u Cepin, u Tenje, u Dopsin i druga sela. Zna Varnica što tko misli i što tko hoæe ... Tašta mu je svaka kretnja i svaki pogled i tako je to namet-Ijivo da je i slabo lukavi Zorislav osjetio što mu sada mora go-voriti. I odluèi se: — Kad te tako gledam, komandante, nalikuješ pravom ge-neralu, vojskovoði. Još vise, pravom pravcatom caru. Ali kad bu-deš pomlaðen, onda æeš biti careviæ! Mladi careviæ da æe svi zatobom ginuti. Još danas se u tvrðavi govori kako je »carski sa-vjetnik« Weber muž od oka. Istina, veæ znaju da si to bio ti i takomnoga žena uzdiše za tobom, pa veli: — Šteta što Varnica nijeuistinu carski savjetnik! Varnici trepæu oèi u taštoj radosti, smijucka se, žmirka i tapše provizora po ramenima, iskazujuæi mu tako sklonost. Zorislav je stao nasluæivati da je Krasanka na toj razbojni-kovoj taštini pokušala graditi most svojemu bijegu. Ali kako? Ipak je razabrao da neæe nikako vidjeti djevojku. Morao se brzo oprostiti i ostaviti razbojnièki logor da pohiti Dragomiru s vijestima što ih je pokupio u razbojnika. Varnièini kapetani vratili se svojim drugovima otrovani gnje-vom i sve im isprièali što su tamo èuli i vidjeli. Koliko ih je ob-radovala vijest da se glavni voða viteza Hrabrena povlaèi u za-grljaj djevojke, toliko je nastala uzbuna zbog Varnièinih izjava da ih neæe voditi u Retfalu ni djevojka, a ni on. Još vise, da ugrabljenu djevojku kani vjenèati. Pobuna zavlada u Varnièinu taboru. Na èelu je njegov sin. On raspiruje nezadovoljstvo pro-tiv oca koji je pomjerio umom. Odluèili su da neæe u dvorac grofa Pejaèeviæa. Zar da oni nose glave na nišan, a dragulje æe dati njoj? Neki èak predlažu da ostave ludog starca što se pomamio za mladošæu djevojke pa da se svi zajedno priklone Jeèmenici i Kosiæu. Njih dvojica zamijenit æe Varnicu. Ali taj prijedlog od-bacuje prvi kapetan. — Najviše sam protiv njegova ludovanja, ali, opet, èujte:što je Kosiæ prema njemu? Ne zna pravo ni robiti ni na drumu,ni u kuæi, ni kmetove na polju. Uh.vate mu plijen i oduzmu. že-ljezo u njegovoj ruci postaje vosak. Jeèmenica je dosjetljiv, smi-on, ali što koristi kad mu svaka suknja smuti pamet? Vise sevoli arèiti, nego grabiti. Velim vam, nema razbojnika nad Varni-com. èuven je, èašæen, štap se u njegovoj ruci pretvara u me-tak! I pameæu nije ozebao — do danas, dok nije ugledao ovucuru! I, eto, èini iz našeg tabora ludnicu. Stradat æemo svi odove njegove benavosti. Što, dakle? Evo, što: djevojka mora IZtabora. Sutra on ide nekud po poslu, nije rekao kamo i zašto. Dok su dosele slušali pomno, sada se svi vesele, uzbudili se, potvrðuju, prihvaæaju i slušaju konaèni prijedlog.304

ir.~èin sin. — Cte Za treaac i položio za s ždukati kao c U par-ne dvor:.; mo o ÈUÆAKV: krili sve njft kog umijeca. Krasanka. Ustao _«e :Još rnu r ?trebalc -- . . Razgor:pa zato što boat djevojku. A sin huška sSve on to | — Samomoèvaru i ? ;sela i uricIjevstvu. Ai, kad rek. ne idu u F.. im to. Crkr.. I ostac : tvorca. Nije s;e-^: nacko: — Nos:-Cura mi ;- -Doðite odrr.::. — Ah, I.-.moj korak •. -nacko, zinu: :ljeviæa i — Encnacko na 20 Zagorka: Vitez

— On æe u zoru, a mi èekamo pa, kad sunce bude visoko, aVarnica daleko, opkolit æemo kuæu, pograbiti djevojku pa s njomravno u moèvaru. A kad on pita gdje je, okrivit æemo provizorakoji je èas prije bio ovdje, da je doveo èetu ljudi i, dok smo mijoš spavali, odveo djevojku. A ona æe šutjeti u dubini moèvare.Eto kubure! Neka položi svaki svoju u znak prisege. I tko nasizda, bit æe mrtav! — Ali Jeèmenica ne smije ništa doznati — upozorava Varni-èin sin. — On luduje za curom. Za trenutak svatko je dotaknuo svojim oružjem kapetanovo i položio za šutnju svoju glavu. Onda su sjeli i stali prièati i zvi-ždukati kao da se nije ništa dogodilo. U podne su svi zajedno objedovali na ledini, a seoske ih že-ne dvorile. I Varnica je došao k njima. Ali šuti. Razmišlja sa-mo o èudotvornom èovjeku koji æe mu vratiti mladost da nat-krili sve njih koji žive od njegova imena i od njegova razbojniè-kog umijeæa. Ispod oka katkad pogJeda preko u kuæu gdje je Krasanka. Ustao je i napustio svoje ljude. Oni su polijegali da spavaju. Još mu nitko nije rekao da ne kane u Retfalu. Tek onda kad je trebalo da sedlaju konje, jave mu da neæe iæi bez njega. Razgoropadio se, razvikao i rasplamtio. On neæe s njima, baš zato što hoæe da oni idu. Zapravo je uvjeren da mu kane oteti djevojku. Atanacko mu donosi vijesti kako se oni bune, a njegov sin huška sve. Dogovaraju se kako æe oteti Krasanku.Sve on to podnosi i šapæe: — Samo kad ja obavim onaj važan posao ... Pobacat æu umoèvaru sve koji su se bunili. Pokupit æu one iz Tenja i drugihsela i unovaèiti ih. Pa da vidiš kakav æe biti mir u mojem kra-ljevstvu. A ti opet idi — samo osluškuj i kazuj im: »Varnica šutii, kad rekoh da neæete poæi bez njega, riije rekao ni rijeè!« Nekane idu u Retfalu — kad bude èas, iæi æe u moèvaru. Ne opraštamim to. Crknut æe! I ostao je sam razmišljajuæL o mladosti što ga èeka u èudo-tvorca.

Nije sjedio ni pola sata, kad bez daha dotrèi k njemu Atanacko: — Nosim vam, gospodaru, golemu radost! Evo, novu sreæu.Cura mi je prišapnula kroz prozor da želi razgovarati s vama.Dodite odmah k njoj. Odmah sada, hoæe da vam kaže nešto važno. — Ah, znam. Veæ mi je juèer rekla da æe me pozvati. Svakimoj korak k njoj znaèi metak u one tamo što mi se opiru. Atanacko, zinut æeš ti u svojega gospodara kao da gledaš u lice kra-ljeviæa i careviæa! — Eno, vani stoji pod jabukom i èeka vas — pokazuje Atanacko na Krasankinu pojavu.

r

Zagorka: Vitez s]aypj;sjre

305

Ljudi grnu oko crkve sv. Mihajla u tvrðavi. Svršila je subot-nja veèernjica. Pandur Ficulin ide ledinom oko crkve gdje stoje ljudi i prièaju. Gizdavo gleda oko sebe da li ga svi vide i da li mu se dive. Namrštio je debele obrve, a pogledom dodiruje ljude oko sebe kao da je to opomena: — pogled je to koji je prvi ugledao Varnicu. Svi to veæ znaju. Vijest o boravku razbojnika u tvrðavi proputovala je u sve tri varoši. On se pobrinuo, da što brže pu-tuje. Odonda Ficulin ide ulicama, trgovima, krèmama, svuda gdje ima svjetine okreæu se za njim, glasno govore i tiho šapuæu: »Evo ide pandur Ficulin koji je prvi ugledao Varnicu! Ide onaj koji je rekao: carski i kraljevski gospodin ima lice razbojnika!« I sada ide tako oko crkve, a onda opet trgom pa ulicama na ogled ljudima. Tko ga ne bi opazio, smjesta se on podmetne nje-govu pogledu bilo kakvim prigovorom da bi podsjetio na sebe. Kad se dao od svih èestito ogledati, ide »Zlatnom volu«. Otvo-rio je vrata i raskoraèio se na pragu. Stoji i gleda prema stolu za kojim sjede njegovi drugovi šandoriæ i crkvenjak. Sada ih vise ne poèašæuje svojim posjetom. Gleda s visoka na njih, crve zemaljske koji su se njemu rugali i prozvali ga pijanicom kad je ono vikao: »Tu je bio Varnica«! Neka tamo samo sjede. Neæe on k njima baš zato što zna da umiru od želje slušati njegovo prièanje. Stoji tako na pragu i promatra u dubinu sobe ispod arkade dvojicu plemiæke gospode. Odjeveni su u putna odijela. On jedini zna tko su. Zvali su ga onog dana u samostan i rekli su mu: »Ti si jedini pametan u tvrðavi. Ti si jedino oko koje je prepozna-lo Varnicu!« Pa kako bi sada mogao sjesti k onoj purgariji ko-ja se njemu rugala! Danas su ga gospoda pozvala ovamo. Ali on èeka da ga zovnu da pobudi još veæu pozornost. Baš hoæe da vide kako njega pozivaju otmjeni plemiæi. A to je on zaslužio svojom pameæu. Jedan od plemiæa se digne i dade mu rukom znak. Ficulin najprije zaokruži pogledom po gostionici da li su to vidjeli njegovi drugovi, a zatim pristupa polaganim i èvrstim koracima k stolu dvojice gospode. Ponude mu stolicu. Ficulin se osjeæa kao da je sjeo na pri-jestolje. Zna on da æe ova dvojica danas-sutra biti slavni. Svijet æe govoriti: »Slavljeni kapetani, to su oni koji su sjedili u "Zlatnom volu" s pandurom Ficulinom!« Dadoše mu vrè, a on ga prinese k ustima, ali zirne dolje u gostionicu da vidi da li to ostali promatraju. Stanislav i Dragomir u plemiækim odijelima s nekim širo-kim klobucima primaknu se k Ficulinu i šapnu mu:— Reci, je li ovdje Varnièin jatak Mihatoviæ?— Ne, još nije stigao, ali æe sigurno doæi. — Cim on na vrata, a ti samo nama šapni: to je on. Ondaæemo neko vrijeme još sjediti i zatim otiæi. Tebi je doæi za nama.

sve do vest æe vo;-..: bro pogled; : _ Slavno r izvršiti one : — Eh, k:_ga ne bi treri-:— I sai :. — Sto -i -bojnik! I o'c:; -vrpci što vis: -Ovo je Ficuokrugla plo::šta dokaziva:. :kraljevska kr_rMoja cast i sia". i— Ficuiir.e -— Uh, jei-._ali èeljust mu se m. Sad se otver-: " ma i šapne im: — Mi o telerm. *je naš! Kriomice pogfcr. s nekom dvo;.:: široko gostion:: drugove kako se Ispunio im -ga budu ispitiva smješka i sliježe — No, reci .vano,a on onak; — Iz Beèa ?lje nego ja svoj_20 vu. — Kakvi? Da. i_venjak. — Držiš ti r: t.pa ide polagano. . Ulicom prolaze susret Zorislav :::— Dakle, jes:; — Vidjeli sm: pmamit æe ga u b..r_r.u tvrðavi iz Gorn e iinici nema tko dou —

— 306

20*

sve do palace zapovjednika, i ostati tamo. Kad bude mrak, do-vest æe vojnici Mihatoviæa i drugu dvojicu jataka, a ti svakog do-bro pogledaj da li je pravi i budi tamo dok ih svežu i zatvore. Slavno poèašæen ovim nalogom, sav se isprsio i obeæao toèno izvršiti ono što su mu naredili pa onda stade uzdisati: — Eh, kolike sreæe da sam onda uhvatio Varnicu! Svega toga ne bi trebalo!— I sad bi Ficulin imao hiljadu dukata — veli Dragomir. — Što je hiljadu dukata? To može imati i najprostiji raz-bojnik! I obièni tat! AH ono okruglo, svjetlucavo èudo na svilenojvrpci što visi na grudima i kud god ideš svuda vice: Stoj, gledaj!Ovo je Ficulin, pandur koji je uhvatio Varnicu! Ta svjetlucavaokrugla ploèa javljala bi svakome sve. Ja uopæe ne bih trebao ni-šta dokazivati. Sve bi reklo za mene ono divno èudovište. Što jekraljevska kruna caru, to bi meni bila takva okrugla kolajnica.Moja cast i slava i svijetao obraz! Sve bi to sjalo na njoj.

— Ficuline, red je li jak taj Mihatoviæ? — Uh, jedva mu koža kosti drži! Inaèe ni drljav mi .grbav,ali èeljust mu se trza kao da je tuði amanet proždro. Sad se otvore vrata. Ulazi suh èovjok. Ficulin se sagne k nji-ma i šapne im: — Mi o teletu, a on s telecom glavom na bijela vrata! Sadje naš! Kriomice pogledali su Ficulinovi znanci èovjeka koji je sjeo s nekom dvojicom muškaraca k stolu. Ficulin je ustao, koraèao široko gostionicom i samo ispod oka promatrao svoje graðanske drugove kako se rastapaju od želje ne bi li prišao k njima. Ispunio im je tu želju samo zato da ih nadraži šutnjom kad ga budu ispitivali. Na usta su im navrla pitanja, a on se samo smješka i sliježe ramenima. — No, reci tko su ona dvojica plemiæa? — pitaju ga opeto-vano, a on onako ravnodušno veli: — Iz Beèa su. Visoka gospoda. Odlièna, znaju oni mene bo-lje nego ja svoju košulju. I caste me. Ali, sada idem. Poslovi mezovu. — Kakvi? Daj kaži. Evo, na rijeè, neæe se saznati — moli crk-venjak. — Držiš ti rijeè kao rešeto vodu — podrugljivo æe Ficulinpa ide polagano, dostojanstveno i tajanstveno. Ulicom prolaze Dragomir i Stanislav. Iz samostana ide im u susret Zorislav Moroviæ i pita:— Dakle, jeste li ga uhvatili? — Vidjeli smo ga. Momci paze na njega. Cim se smraæi, na-mamit æe ga u blizinu zapovjedništva. Time bi, dakle, svi jataciu tvrðavi iz Gornje varoši bili u našim rukama. Važno je da Var-nici nema tko dojavljivati da nešto spremamo.20* 307

I

— Hajdemo sad zapovjedniku Kegleviæu. Neka sve budespremno — veli Stanislav. Dragomir okrene k Zorislavu svoje blije-do lice:— Je li u Retfali sve na svojem mjestu? — Sve. Ni živa duša nije tamo, osim vaših momaka. Svi go-sti iz Retfale su ovdje, u zapovjednikovoj palaèi. — Samo nema Magdina zaruènika — podruguje se Stanislav.Moroviæ šuti, a srce mu udara jaèe. Na ulici je pusto. Ni živa stvora. Dragomir se zaustavi pred lijepom zidanom kuæom, modro obojadisanom. Zamislio se. Tu, pred ovom kuæom gdje se rodila Krasanka, šetao je s njome onog nedjeljnog popodneva. Još se danas sjeæa svake njezine kretnje, svake rijeèi. Ugledavši kuæu, stisla ga je takva bol da je morao zaustaviti korake. — Gospodine Moroviæu, niste mi ništa zatajili? Ništa viseniste saznali u Varnice? Ne prikrivajte mi ništa, spreman sam nasve. Vi znate, ne gajim nadu da su je poštedjeli. Pripada meni,bilo što mu drago. Zbog mene je stradala ... — Gospodine, kunem se, prikazao sam vam èitav razgovors njim. Ništa vise nisam razabrao ni èuo, nego ono što sam rekao. — A on se hvalio da æe ga pomladiti neki èovjek — i da muje ona otkrila tajnu? Tu je neka njezina zavijena namjera. Imau tome nešto, osjetio sam to kod prve rijeèi.— Ne mogu dokuèiti ništa — veli Zorislav. — Možda ipak, ako mi pomogne sreæa. Požurimo se — u sa-mostanu nas sigurno veæ èekaju.U LUTANJU ZA MLADOSCU

Sunce je izašlo. U razbojnièkom je selu tiho. Nakon pijanke u noæi nitko ne ustaje. Nikome se u selu ne žuri na posao. žive od razbojnièke milosti i od plijena. I duboko spavaju. Samo se prvi kapetan probudio po obilazi zavjerene drugove i šaptom ih zove na okup. Kad su se odjenuli, šuljaju se oko Varnièine ku-æerine. Osluškuju. Nitko se živ ne mice. Tiho ulaze. Ležaj je pra-zan. Veselo klièu.— Dakle, otišao je veæ zarana. I Atanacko s njim. — Braæo, on ode, a na nama je sada da uzmemo djevojkui oslobodimo sebe nevolje.— Ni èasa ne èasimo! Radosno izlaze i sjedaju na konje. Ogledali su još kubure pa trkom pojure prema kuæi i opkole je. Sad imaju vlast u svojim rukama. Stojanoviæ uðe s naperenim pištoljem u kuæu i uperi u Milu i njegovu ženu: — Ja: -de, tamo ; - Varnic:-komorice .— Us 13. j,Sve je ne — Nemavu! Razotkr-Digne pokr Na blaz. da bi izgle... razbojnik, ;. i ženu, pod .— Gov;rBacaju sišta.— Kako — Odni:spavali. Vai — Djev: -tko od vas v:^;Kunu se, :: — Juèer zOna je izašla onom jabu-i-— A or,__ — Razišli -.Svi smo legli.razbojnicima it:— Utekla ? rAH nikoga .potope u moævarL spavao u kuæi r.t = da je Varnica ??: . Pretražuju kita, ni traga r. -. — Zato je r. .burence vina —ponapije i da or..rao. Èim smo r :: — A kamo? Ionda? Zabrinuli se : -vikati. Jeèmenica— Otišao je z^.

f

— Mile, znaj, opreš li se, nema ti života.— što sam skrivio?— Predaj nam Varnièinu djevojku. — Jao meni, ubit æe me. A vama se oprijeti ne mogu! Haj-de, tamo su vrata. Prisilili ste me. Varnièin sin ulazi prvi, a za njim ostali idu prema vratima komorice i otvore ih:

— Ustaj, djevojko!Sve je nepomièno i mirno. — Nema ti koristi što se praviš da ne èuješ. Pokrila si gla-vu\ Razotkrit æu te — vikne Varnièin sin Stjepko i priðe ležaju.Digne pokrivaè. Na blazini položena u dužinu druga blazina, a gore pokrivaè da bi izgledalo kako netko ovdje leži. Strahovito prokune mladi razbojnik, a stari udari u viku, istrèi iz komorice, pograbi Milu i ženu, pod vrat im prinese nož:— Govori gdje ste je sakrili? Ti ili muž? Bacaju se na koljena, preklinju, ne znaju ništa. Ne slute ni-ita.— Kako bi mogla pobjeæi? A zlato i dragulji? Haljine? — Odnio je juèer popodne Varnica u svoju kuæu dok ste vispavali. Vaijda on može nositi što hoæe! — Djevojku nije mogao odnijeti u svežnju! Govorite, ili ni-tko od vas vise neæe probesjediti ni jednu rijeè!Kunu se, ne znaju ništa, tumaèe: — Juèer popodne dolazio je Varnica djevojci na razgovor.Dna je izašla pred kuæu. Vidjeli smo ih, tamo je bila s njime podmom jabukom. Razgovarali su dugo, vrlo dugo— A onda? Sto onda? — Razišli se. U kuæu on nije ulazio. Ona je rano uveèe legla.Svi smo legli... Ništa nismo èuli — priæaju prestravljeni ljudirazbojnicima što su se okupiii u kuæi.— Utekla je s njim! Uzeo ju je sa sobom! Ali nikoga ne mogu okriviti. -Svi su bili odluèni da djevojku ?otope u moævari. Potražili su u selu Jeèmenicu. On je duboko ipavao u kuæi neke mlade žene i sam se prenerazio kad je saznao ia je Varnica odveo djevojku. Pretražuju Varniæinu kuæu. Ništa! Ni komadiæa svile, ni na-dta, ni traga njemu ni djevojci. Nitko u selu ništa nije zamijetio.— Zato je predveèer dao Varnica iznijeti po Atanacku èitavovina — »za pomirenje« — lisica stara. Sve to da nasjonapije i da onda može uteæi s njome. Cujte kako nas je zava-•ao. Èim smo pozaspali, on uzima blago i nju, pa bježi. — A kamo? Zašto? Znaèi — kani nas ostaviti? Na èemu smoMida? Zabrinuli se zbog Varnièina bijega, a onda se stali buniti i rikati. Jeèmenica ih umiri:— Otišao je da uživa mladu Ijepotu koju ste mu kratili!309

— Što bi matora luda! — vièe Varnièin sin. — Neka nas vo-di Jeèmenica. Idem za njim u potjeru!— Otkud se ja mogu mjeriti s njim? — brani se Jeèmenica.— Ni za živu glavu ne bih se usudio zamjeriti Varnici. Njemunema premca! Najbolje æe biti da ostavimo njega i curu. I onakoje mora napustiti pa æe osvanuti za koji dan u Bijelom Brdu. Da-nas u noæi idemo tamo, kako nas je juèer roèio, pa èekajmo. Do-æi æe. Maknuo se, velim vam, jer ste mu kratili djevojku. — Otkako je došla, svega ga obuzelo ludilo. Evo, i blagoodnese što smo mi ugrabili. Cujte — savjetuje stariji razbojnik— pritajimo se kao da nije ništa. Ako je dovede, obraèunat æe-mo s njom. Drava je mutna i duboka. Kad djevojku položimona dno, sve æe biti kao i prije. Uveèer, kad padne mrak, krenutæemo u Bijelo Brdo.Svi su prihvatili prijedlog. Guštarom pokraj èepinske ceste jaše Varnica. S jedne strane Atanacko, s druge Krasanka. Obukla je odijelo seoskog momka što joj ga je donio Atanacko. Natuknula je veliki klobuk da joj pokriva glavu sve do zatiljka, a široki obod zasjenjuje lice.

U pustoši nema nikoga. Kroz granje razabire se cesta. Nada-lako ne vide traga živom èovjeku. — Svi æe urlikati od ljutog jada kad se probude! — rastapase Varnica od zluradosti. — A neka. Utekli smo dok su oni bili utvrdom snu. Uh, veæ èujem kako urlièu! — Još vise kad se vratimo — veli Krasanka — i kad ugle-daju svojeg vodu kako jezdi na konju dvadeset godina mlaði. — Britki nož rasparat æe utrobu mojem sinu kad me spazi.Sad ja znam zašto pop, barun i grof nikad ne stare, žene se oni,ako su udovci, i s pedesetom. Kako ne bi! Lako im je kupiti mla-dost. A reci je li sve ono što treba skupo? što traži taj uèenièovjek? — Ne znam, svejedno. Tu se ne škrtari. Doduše, kazat æu muda moj gospodar nije bogatun. — Èekaj, ne reci ništa, mogao bi mi dati slabiji napitak —a ja hoæu onakav kakvim napaja grofove i knezove.— Ne brinite. Udesit æu ja to! — Juh, kakva te rodila majka! Držiš se na konju kao momakod oka. I kakva ti je pamet! Ali znaj da mi nisi ni zirnula na ko-jeg momèiæa! Tu sam ja ...— Sto æe meni derište?Najednom se ona zaustavi. Nešto je opazila i skreæe konja. — Neki ljudi spavaju, ne budimo ih — veli ona pa zaokreneu guštaru nalijevo. Varnica i Atanacko je ne slijede, veæ idu da po-gledaju što je.310 Izmefu :— žnja. Oè::;pa su za -.. Kras;r. . ku svome da su oni z: Prasnu.; sedlu da vid: zi govca što ih > lu iz koje I-:, ko je sišac : : Smuèil: : i od Atanac: Obuzeta . -padne.»Samo z- : Mora p:: opljaèkanu morala prog. Opet na; zbojnike pr. A on je pi jar. - Jahali su -vojka je odah-ra konja brže .— Žurite ieIpak je Ya_-diti od èega ur.: ni se i zadršce sliku, puna kr.. ba i jecaj ... O: Na seljaè'::.: jima. Kraj nje;-sparao zaklancr. rima naðe sveza: - Krasankin '?: ~ djeèaka, ali ba; u grudi.Uzde su joj : Varnica broj: Onda Varnica sp — Zaslužio je,tavlja se da braniVarnica nije dožiNapunio kesu! Hauzmemo sa soboim.

Izmeðu grmlja spavaju dva muškarca. Uz njih dva puna sve-žnja. Oèito je, dva putujuæa trgovca nose svoju robu na prodaju pa su zašli u šikaru da prenoæe. Krasanka je skrenula da ih ne budi. Ali odmah je usporila tr-ku svome konju da razbojnici ne bi pomislili kako bježi. Videæi da su oni zaostali, ona stane i èeka. Prasnula su dva hica... To joj prolazi kroz žile. Digne se na sedlu da vidi zašto su razbojnici pucali. Jeza je potrese. Dva trgovca što ih je vidjela kako spavaju leže na tratini s rupom u èe-lu iz koje kulja krv. Varnica se na sedlu

grohotom smije. Atanac-ko je sišao pa mu dbdaje svežnjeve što su ležali na zemlji. Smuèilo joj se od pogleda na mrtve, od razbojnikova smijeha i od Atanackove ravnodušnosti kojom diže svežnjeve na sedlo. Obuzeta ogavnošæu i zgražanjem, jedva se drži na sedlu da ne padne.»Samo da izdržim ovu strahotu« — vapi mjezina duša. Mora podnijeti, mora se svladati. Oni se veæ približuju i nose opljaèkanu robu. Tada ona potjera konja malo naprijed da ne bi morala progovoriti ni rijeèi o onome što je vidjela. Opet nastavljaju put guštarom. Krasanka nastoji zabaviti ra-zbojnike prièanjem. Opaja Varnicu napitkom nade u mladost. A on je pijan od toga kao od vina. Jahali su jedan sat, kad se na cesti pojave seljaèka kola. Dje-vojka je odahnula, videæi da seljak ništa sobom ne vozi, te potjera konja brže i veli:— Žurite se da naðemo uèenjaka. Ipak je Varnica zastao. Krasanka osjeæa — nešto æe se dogo-diti od èega unaprijed trne. Strahoviti vrisak zaustavi je. Skarae-ni se i zadršæe. Ne usudi se obazreti. Osjeæa da bi vidjela novu sliku, puna krvi i jeze. Odanle se èuje neko hroptanje i jauk, mol-ba i jecaj ... Obuze je strava i okrene konja prema cesti. Na seljaèkim kolima previja se neki èovjek u smrtnim trza-jima. Kraj njega mrtvi starac. Varnica bjesni i vice. Nožem je ra-sparao zaklanom èovjeku prsluk. Atanacko ga pretražuje. U njed-rima naðe svezanu vreæicu s novcem i predaje je Varnici. Krasankin konj poskoèi u grabu. Ona hoæe da zaštiti jadnog djeèaka, ali baš u torn èasu zarine mu Varnica još jednom nož u grudi.Uzde su joj pale iz ruke i ona klone... Varnica broji glasno novae, a ona se bori s nesvjesticom. Onda Varnica spremi novae u njedra i povikuje: — Zaslužio je, pasje štene, i deset handžara u grkljan. Pos-tavlja se da brani svog djeda od mene! Takve sramote još nikadVarnica nije doživio! Eto, sad ima! A starèiæ je dobro pazario!Napunio kesu! Hajde, Atanacko, otpremi konja ispred kola da gauzmemo sa sobom.311

Sluga odmah posluša gospodara. Krasanka se uspravlja. U prsima je stislo. Htjela bi da rida, vice i jeca. Još joj je u ušima grozno hroptanje djeèaka koji je htio obraniti djeda. Starèeva je glava pala na cestu, a noge se zadržale u vagirima. Zacijelo je veæ mrtav. Krasanka hvata zrak da joj bude lakše, a njoj sve teže. Pre-šla je preko grabe polagano da se ne sruši s konja. Varnica ju je dostigao i gleda je sav zaduhan: — Sto si tako blijeda? Zar ti je teško gledati krv? Morat æešse priviknuti. Kud Varnica nogom, tud smrt skokom! — Moramo se požuriti i ne smijemo se zadržavati — veliona. — Uèenjak bi mogao otiæi pa bismo ga morali èekati i èi-tav dan, a šteta bi bilo kad veæ prevaljujemo toliki put. — Eh, djevojko moja, žuri se tebi, znam! Ali ne može Varnica nikoga propustiti ako nešto vozi ili nosi, a da mu ne otme.Ne dade li s dobra, što da s njim radim? Mora da crkne. To jekao na dlanu! Valjan ti je Varnica razbojnik i nema mu paraImat æeš se s kime ponositi. Svaka njegova rijeè uskrisuje u njoj jezovite, krvave slike. Svaka rijeè nove grdobe zloèinaèke duše. Idu dalje. Sad su u blizini Retfale. Opaze seljake u sveèanim odijelima. Oèito je, vraæaju se iz crkve. Varnica je pojahao prema njima kao lud. Uperio kuburu. Ljudi klekli na koljena, vrište i sklopljenim rukama mole da im poštedi život.— Svucite surke! — naredi on. — Svucite se!

I zamalo kleèe trojica goli golcati i savijaju se od straha pred naperenom kuburom. Krasanka je pošla naprijed da ne èuje viku ljudi. Veæ je na kraju snaga. Strahoviti put kojim je pošla nato-pljen je krvlju. Jeza se Krasanki penje na tijelo i dušu, ali poku-šava opet skupiti snagu.Varnica je dostigne pa se hvali: — Eto, vidiš, ja sam ti ne samo pamet nego i snaga. Sve pre-da mnom lijega u prah. A što æe tek biti kad me rasplamte na-pitkom mladosti? Dokle æemo? Zar je još daleko do tog uèenjaka?— Nije, ali vi se stalno zaustavijate i put se, eto, vuèe. — Ne bih ja tog ðavla nikad našao! Dobro si me uputila dame ti vodiš. I ne bih te smio ostaviti samu. Bili bi te oteli kakosu ono govorili juèer u noæi. Samo pred njima nisam htio kazatida æu i tebe povesti sa sobom. Ona je obrisala hladni znoj sa èela. Htjela bi odgovoriti, ali ne može. Oèito on i ne traži odgovora jer neprestano kroz granje pogledava na cestu ne bi li opet našao kakav plijen. Razabravši njegove poglede, pokuša odvratiti njegovu pozornost sa ceste na cilj kojim su pošli: — Sve razmišljam — veli Krasanka — hoæe li èudotvorac bititamo. Bilo bi mi vrlo neugodno da ga moramo tražiti, možda èaku gradu. Nadam se da nismo zakasnili.312

— Rekia =: u-ljom. — Da, all zt: ; ~kidate putovar. ; :;t:aairvam je stalo z-. .dosti i ljepo::"- 1-Sto æe reæi? Ka^On je slu~a : — na zvijer u š_~. Prošli su ;..? . • na pustu obalu I Pred njima r.e.-.. nekih krovova . .-èanoj toplini. U tvrdavi je ; površina rijeke i Malo je spuf blijedo lice. Sva.- _ amo-tamo. Ruke joj dr.-: -mi, moèvari, ir..a -bunilu govori, si-., kao da se ona ra znica. Topot kor. .Najednom \'a— Gle, tameKrasanku pr.ljina? Ne vidi mu cu. Kao da æe — Nemojte, ratar. — Baš ne b: :jem svežnju.— Ostavite. E : — Gle ti nje, 7ževe. Znam ja to a . — Veæ vidim .-.a inaèe je gužva ?:?.-.— Baš je dob - — Dakako. T.ci i oteli èudotvc; -va. Ovamo sam, •otišla u Beè kao :vhija i sada æe se itrU groznici ona - — Ja æu k nje~-di. Èuvajte mog kcrmo. Ako ne, onda :_

SHlll

— Rekla si da se tamo nalazi svakog utorka, petka i nedje-ljom. — Da, ali nedjeljom samo prije podne. A vi neprestano pre-kidate putovanje. Mogao bi otiæi. Hajde da požurimo! Valjdavam je stalo da što prije osvanete pred svojim kapetanima u mla-dosti i ljepoti? Htjela bih veæ sada vidjeti kako æe se oni držatL?»to æe reæi? Kako vas gledati? On je sluša s užitkom, a oèi mu traže plijen na cesti kao glad-na zvijer u šumi. Prošli su šikarom iza Retfale, ugnuli se Gornjoj varoši i stigli na pustu obalu Drave. Krasankina duša trepæe ... Nikoga u blizini. Pred njima nekolikD stotina koraèaja sive zidane tvrdave. Obrisi nekih krovova i šiljci tornjeva vire iza zidina i predavaju se sun-èanoj toplini. U tvrdavi je svaka misao Krasankina. Duša joj ustalasana kao> površina rijeke što juri koritom pod njezinim nogama. Malo je spustila glavu od straha da joj Varnica ne zagleda u blijedo lice. Svaka njezina mišica podrhtava... Pogled joj vreba. amo-tamo. Ruke joj dršæu dok drži uzde i prièa. Sve nešto prièa o šu-mi, moèvari, mladosti, o Varniæinim kapetanima. Kao u nekom bunilu govori, skaèe s predmeta na predmet, slika mu mladost kao da se ona rastapa od te pomisli. Sve jaèe je trese neka gro-znica. Topot konja udara joj u prsa ...Najednom Varnica skrene glavu nadesno pa æe Atanacku:— Gle, tamo neki fratar nosi svežanj na leðima! Krasanku preleti zima. Fratar! Koga to skriva fratarska ha-ljina? Ne vidi mu lice, ali fratarska haljina izaziva u nje drhtavi-cu. Kao da æe izgubiti svijest. Trgne rukom prema Varnici i veli: — Nemojte, pa to je fratar, siromah koji prosi. Pobožni fratar. — Baš ne bi bilo zgorega pogledati što taj fratar nosi u svo-jem svežnju.— Ostavite. Dosta je bilo krvi. Sada se radi o mladosti. — Gle ti nje! Ti se braniš od krvi. Zene vole krvoloène mu-ževe. Znam ja to dobro. A ti si baš odabrala èestitoga ... — Veæ vidim kolibu, možda smo zakasnili. Ljudi veæ odoše,.a inaèe je gužva oko kolibe.— Baš je dobro što je pusto. A on je u toj kolibi? — Dakako. Tu se može sakriti. U gradu bi ga pronašli lijeèni-ci i oteli èudotvorni lijek da zarade sami pare! Uvijek se tu skriva. Ovamo sam, vidite, morala pratiti onu staru barunicu što jeotišla u Beè kao mlada djevojka. Tu se pomladio i èepinski spa-hija i sada æe se ženiti.U groznici ona prièa i zaustavlja konja. — Ja æu k njemu poæi pješice da vidim nema li ipak tamo ljudi. èuvajte mog konja. Ako je netko kod njega — prièekat æe-mo. Ako ne, onda eu vam mahnuti, a to je znak da doðete.31*

Ne može ni èasa posumnjati. Dala je i 'konja. A kuda bi tu mogla bježati kad je s jedne strane zid tvrðave, siv i visok, a s druge strane mutna Drava? A kud bi i htjela da bježi? Zla-to, biser, svilu i dragulje da ostavi? Tako rezonira njegov razboj-nièki mozak. I jedva èeka da bude njegova. Uvjeren je u to. Stal-no ga je tjerala da idu što brže. Sama hoæe da se on pomladi. Krasanka pohiti naprijed. Dršæu joj noge, duša i tijelo. Sva je u groznici. Samo je još jasna misao i osnova koju je zamrsli-la juèer pred ognjištem razbojnika ... Možda æe ipak naæi nekog živog u kolibi? Rekao je Drago-mir — odsele æe dolaziti nedjeljom jer narod ide k vraèu, pa i Varnièini jataci dolaze u Donju

varoš i navraæaju k vraèu za lijekove. Ako ne naðe nikoga, veæ je i na to pripremila Varnicu. Otiæi æe do Vodenih vrata i tamo pitati za vraèa — a onda æe reæi sve vojnicima na straži. Ali sada treba toèno izvršiti sve da on ništa ne posumnja, ništa ne zamijeti. Ide polagano u muškom odijelu, sagne se da popravi hlaèe i opet kao da joj se ne žuri... Prišla je koiibi. Gotovo polegla na vrata. Zamaglilo joj se. Daleko je od one grabežljive krvoloène zvijeri. Drugi cilj pruža joj snagu.Pokuša otvoriti vrata, Odmah su popustila. Prelazi prag. Naðe se u tmini malog prostora. Sve to pozna. Zna, nalijevo su još jedna vrata ... Otvori ih. Na podnošku sjedi èovjek duge bijele brade. Oko glave omo-tana crna tkanina kao dva zastora. Prepoznaje ga. lilazi. Gleda oko sebe, jedva svladava drhtanje glasa:— Jeste li ovdje sami? — pita vraèa. — Tko bi još bio? Što hoæeš, mlado momèe? Ljubavni na-pitak?Uvjerivši se da nema nikoga, ona mu priðe bliže i šapne:— Vi ste prijatelj gospodina Dragomira?On napne vid i uperi oèi u momka.— Da, — što ste došli? Otkud? — Ja sam djevojka — ona koju je Varnica oteo. Navela samga da æe se pomladiti... Vani je!Vraè sune uvis i zovne tiho:— Dragomire! Ustaj! Ona se uhvati za drvene stijene kolibe kao utopljenik pos-Ijednjeg ostatka èamca da ne potone. A snage se njezine utap-Ijaju — hoæe da bude jaka, neslomljiva, jer je to — on! Veæ stoji pred njom i drži joj ruke i gleda joj lice i šapæe joj, a ona se muèi da bi ga razumjela: — Krasanka, draga, hrabra! Brzo recite što ste s njime ugo-vorili! Kako? Slutio sam — slutio! Govorite! — Moram mu dati znak da je vraè ovdje! Pomladiti se hoæe.I — uæinite sve kako je dogovoreno — kako vi znate — nastavljaona silno uzbuðena.314 — Idite b-: aiš4o pred stolicen ? .:vrata ... Izlazi fdrži, da ne klc-.e Varnica p:?? ?" pila je veseli 5-— Imarac s:Sišao je ;sjedi. Pred r.::r:— Što že!:;— Cuo sa~

— Ako za :mnom što hoæe;nam biti u porr.: - — Imam. Z:na konje. Ona ide i z:".-^ slonjena na kol:~- — Skini sa ;žem èudotvorr,.~ I stade mu : i svlaèi. Idu èasovi. Samo Drava šur šumjela onog darNajednom 1;borba — a onda Vrata zavièe prema "? . kraj kolibe. Blr; modrih oèiju. Sr.___ joj veli:

— Èitavu srcoosnova koju je <da se pomiadi...— To je rekao ?? — Varnica ;etu prije podne :mir je slutio dadana æe doæi, paslutili da æete g:da spasiti vas .. . — Razbojn:,uzme za ženu Itaštinu i želju d:sam govoriti da -. — — Idite brzo da ne posumnja — veli vraè pa sjeda, užiže ne-što pred stoliæem što se puši... Dade joj znak da ide. Ona otvorivrata... Izlazi... Sve u njoj dršæe — samo da još ovo malo iz-drži, da ne klone, i ona mahne Varnici. Varnica pokrene konja. Atanacko ga slijedi. Ona ih èeka. Sku-pila je veseli smiješak i gotovo klikne:— Imamo sreæu, još je tu! Idite! Èeka vas! Sišao je s konja i ulazi u kolibu. Krasanka ga vodi. Vraèsjedi. Pred njim se puši neki mirisavi dim— Sto želiš, èovjeèe? — pita vraè.— Cuo sam da umiješ vratiti mladost... — Ako za dva sata nisi mlad kao momak, možeš uèiniti samnom što hoæeš! Imaš li još kojeg momka ovdje, jakoga, koji æenam biti u pomoæi? — Imam. Zovi njega — odredi on Krasanki — a ti pripazina konje. Ona ide i zovne Atanacka. Ovaj ulazi. Krasanka je ostala na-slonjena na kolibu ... — Skini sa sebe odijelo — veli vraè — da te najprije nama-žem èudotvornom mašæu. I stade mu tumaèiti kako æe i što uraditi, dok se on pokorava i svlaèi. Idu èasovi. Krasanka ne èuje ništa ... Tišina kao u grobu ... Samo Drava šumi brzim tokom niz obalu ispod zidina. Tako je šumjela onog dana kad se ovdje srela s Dragomirom. Najednom iz kolibe zaori Varnièin krik — kletva — kratka borba — a onda vise ništa. Vrata kolibe se otvore. Stanislav potrèi do obale i žestoko zavièe prema Vodenim vratima. Onda' pohiti Krasanki koja stoji kraj kolibe. Blijeda je, iscrpljena, s crnim kolobarima oko tamno-modrih oèiju. Snaga je polako napušta. Uzme je za ruku i tiho joj veli: — Èitavu smo noæ u samoštanu odgonetali što ima znaèitiosnova koju nam je od Varnice donio provizor. — Varnica nodeda se pomladi...— To je rekao provizor? — Varnica je sve sam pripovijedao Zorislavu. Bio je u subo-tu prije podne tamo, ali nikako nije mogao vidjeti vas. Drago-mir je slutio da ste to vi Varnicu uputili, samo nije znao kojegdana æe doæi, pa smo odluèili èekati svaki dan. Nismo, dakako,slutili da æete ga sami dovesti — mislili smo njega uhvatiti, a onda spasiti vas ... Kako vam je samo pala ova misao? — Razbojnièka horda bunila se protiv mene što hoæe da meuzme za ženu. Govorili su mu da je star. Opazila sam njegovutaštinu i želju da bude mlad — i — eto — dosjetila sam se, èulasam govoriti da vraèi prodaju napitke .,.315

— Oh, vi hrabra djevojko! AH oni dolaze. Pripravili smo mo-mke u blizinu. Sad æe ga èuvati u kolibi do veèeri — a onda usamostan. Nitko ne smije naslutiti da je u našim rukama, da nesaznaju njegovi razbojnici — sad moramo pohvatati sve. Tri momka dojašu. Stanislav ih pošalje u kolibu, a onda uzme jednog konja i poravna sedlo: — Odvest æu vas sada mojoj roðakinji. Tamo smo vam pri-premili sobu. Dragomir želi da ostanete ondje. Spomen njegova imeiia pruža joj novu snagu, premda osje-æa da dugo neæe izdržati. Iz kolibe izlazi Dragomir i ide ravno k njoj. Upio je pogled u njezino izmuèeno, nasmrt blijedo lice, prima joj ruke i pridig-ne k svojim usnama i cjeliva i gleda joj u oèi. — Draga — mila •— hrabra moja. Odviše ste pretrpjeli. Dajteda vas Stanislav otprati. Ja æu doæi... I uzme je oko struka, dig-ne i posadi na sedlo. Stanislav se popne na konja i onda krenu prema Vodenim vratima u tvrðavu. Uskoro su stigli u vežu jedne prijatne kuæe. Još prijaznija gospoða doèeka ih na vratima otmjeno ureðene sobe. Jedva što je Krasanka prešla prag, nestane joj snage. Pala je na ruke Stanislavu od pretrpljenih napora duše i tijela. Gos-poda se trudila da joj pomogne, a Stanislav pohiti po lijeènika. Sklopljenih oèiju leži Krasanka u postelji. Divna, bujna i ta-mnoplava kosa rasula se oko nje. Uokviruje joj lice, znojno i ru-meno. Vruæica hara mladim tijelom. Od èasa do èasa baca ruke, okreæe se, diže glavu, otvara oèi, zuri u neku daljinu, odakle joj prijete strahovite slike, prikaze. Suhe usne šapæu isprekidane ri-jeèi užasa: »Mrtvi — ubojica! Hropæe djeèak ... place ... zove u pomoæ ... Starac krvav ... kravav ... Spavali su ... ubili su ih ... Dragomir ide ... u Valpovo — svadbuje ... Smuæena svijest oživljava joj slike što su ležale na dnu du-še. Kraj nje stoji Dragomir. Zabrinut je i stalno pita lijeènika:— Recite što je to? Kako æe svršiti ta strahota? — Sva je njezina snaga potresena strahovitim doživljajima.Ako mladost svlada vruæicu, sve æe biti dobro. Premalo je to nade njegovu srcu i ne može se od nje otki-nuti. Uzima vrelu Krasankinu ruku i cjeliva je.— Vrijeme je — svi èekaju! Još jednom uzme njezinu ruku, još jednom se sagne k njoj i zagleda u širom otvorene, smuæene oèi. I bude mu tako jezovito bolno u srcu kao da je nikad vise neæe vidjeti... Odlazi šuteæi, ali njegovo srce tiho jeca. Vani je mrak. U šutnji prošli su ulicom i trgom u franjevaèki samostan.316 — Prije ~-.z:nislave, u cet:r. : _ Otišli su _ •.:._—-u oèi svojem ~.r. :??;: — Neæu rrec li ste — dra;:u ruke. Tko z: su je srvale. ^ : mi posljednju— Zašto -t — Znate da jtli, molim vas — ambudite joj skrbafc.njezin dragi f:~ — Daje—nas poslužiti >-°-.--tako pasti u ru?:? — — Sve je :. -Varnièina snr- -..- — Hi bolje —

Tu je bila srec- — Tvoi:èasa, kad j^pravo si rek:što tražiš — 1vedemo ono r>?<~~"~-U to se - -— Evo, — Vaša ;;pjeh zavisi : : — Ne L-i rekao dabojnici da j-;- , __ ..smrti! — Mi s- -zajedno s r.vene gunje\lo nigdje ži. Nijedan nje; nici. — Tko :tak koji æe— Zato . .Nikako nemojir Odanle se jošvam da otku. koj dvorani

— Prije nego idem na vjenèanje, želim govoriti s vama, Sta-nislave, u èetiri oka. Otišli su u vratarovu sobicu. Tu se Dragomir zaustavi i gleda u oèi svojem mnogo starijem drugu: — Neæu pred svima raspravljati i osobnim stvarima. Vidje-li ste — draga, hrabra, domišljata Krasanka dovela nam ga jeu ruke. Tko zna po koju cijenu i kakve strahote je prepatila kojesu je srvale. Srce mi razdire žalost i ja vas molim — ispunitemi posljednju želju.— Zašto posljednju? — Znate da je sada red na meni da izvršim zavjet. Padnemii, molim vas — sve što je moje, pripada Krasanki, i molim vas,budite joj skrbnik. Kupite joj onu modru kuæu — nekadašnjinjezin dragi dom, a sada njezinu vruæu želju. To vas molim! — Dajem ti rijeè, ispunit æu što želiš, ali nadam se da æenas poslužiti sreæa. Vidiš, nikad se nisam nadao da æe nam ontako pasti u ruke — tako jednostavno. — Sve je to uèinila Krasanka. Onog èasa kad su uhvatili nju,Varnièina sudbina bila je zapeèaæena. — Hi bolje — onog èasa kad ju je ugledao u »Zlatnom volu«.Tu je bila sreæa ... — Tvoja sreæa, Dragomire. Ti si je roèio k vraèu. Od onogèasa, kad je ona pala na tvoje putove, sreæa ti se nasmiješila. Ipravo si rekao: — tvoja je sudbina vezana s njome i uèinit æu svešto tražiš — ali nadam se da æe sreæa biti s tobom i s nama da iz-vedemo ono najteže.U to se otvore vrata i uðe Zorislav Moroviæ.— Evo, dolazim po vaše zapovijedi. — Vaša je zadaæa opasna — veli mu Stanislav — ali naš us-pjeh zavisi od toga kako æete izvršiti svoju misiju. — Ne bojim se. Varnica me preporuèio svojim kapetanimai rekao da sam mu najvjerniji jatak. Meðutim, saznaju li raz-bojnici da je Varnica uhvaæen^ onda æe me ubiti. A ja se ne bojimsmrti! — Mi smo ga zadržali u kolibi do veèeri, a onda svezanog,zajedno s njegovim drugom, na nosiljci, zavezanih usta i pokri-vene gunjevima, ponijeli od Vodenih vrata do samostana. Nije bi-

lo nigdje žive duše. Tu smo obojicu smjestili medu debele zidine.Nijedan njegov jatak nije ništa zamijetio. Svi su pohvatani u tam-nici. — Tko zna nema li meðu vašim momcima ipak još koji jatak koji æe odati da smo ga uhvatili? — Zato i kažem: vaš je put, Zorislave, opasan, budite oprezni.Nikako nemojte otiæi na razbojnièki otok, veæ ostanite u selu.Odanle se još može pobjeæi. Uostalom, najprije idite grofu davam da otkupninu, a onda se vratite na vijeæanje. Tamo u veli-koj dvorani èekaju nas fratri i treæi drug našeg zavjeta. Idite!317

Moroviæ je pohitao u osjeèku palaèu vlastelina Retfale i dao mu javiti da ga èeka u uredu. Malo zatim pojavio se grof. Ni ri-jeèi mu nije Zorislav saopæio o Varnici, niti o Krasanki, makar je grof pitao za djevojku. Jedino mu je rekao da æe po odredbi viteza Hrabrena otiæi i iskupiti grof ova buduæeg zeta i savjetnika Webera. Tome se grof èudi. Ali Zorislav tvrdi da tako mora biti. — Recite mi — upita grof — zašto gospodin Dragomir nedolazi u blizinu svojoj zaruènici, premda se nalazi u tvrðavi? Tonije nimalo zgodno za baronesu zbog drugih ljudi... — On se nigdje ne pojavljuje zato što tako zapovijeda nje-gov 'komandant vitez dok se borba ne svrši. — Lijepo, onda može ona èekati i godinu dana. Ali — neka toon riješi s njom! A vi uistinu idete osobno iskupiti grofa Ervi-na i savjetnika Webera? Možda je to ipak odviše opasno, a zaove poslove lako je naæi druge. — Nitko to ne može izvesti, osim mene koji sam bio u raz-bojnièkom logoru, pa molim da mi iskažete ovo povjerenje. Oèito je grofu žao mlada èovjeka te ga ponovno odvraæa. Ali Moroviæ ne popušta. — Kad ste tako odluèili, dobro, idem donijeti novae za grofa i savjetnika. Otišao je u salon gdje je našao ženu, kæer i baronesu Helu. Zatražio je od grofice novae za otkupninu. Otvorila je teški or-mar i predala mu kutiju, zapitavši muža:— Tko æe odnijeti otkupninu razbojniku?— Provizor Moroviæ. Magda se stresla, a grofica i Hela se pogledale. I kao da je neka èudna sila prožela Magdu, ona se okrene ocu: — Dopustite da ja odnesem novae provizoru u ured. Zelims njime govoriti o grofu Ervinu, mojem vjereniku. — Evo, uzmi — veli grof i preda joj novae. — Isporuèi mla-dom grofu nekoliko Ijubaznih rijeèi, i onako je pao u nevoljuzbog tebe. Zapanjena grofica ne reèe ništa, a njezina se kæi uputi u kraj-nju sobu palace koja je služila kao ured. Tu pokuca i uðe. Zorislav je ustao gotovo zaprepašteno. Ona položi novae na stol i veli tiho: — Otac mi je dopustio da donesem otkupninu i javimgrofu... Nije završila reèenicu, nego mu pride posve blizu i gleda u njegove smuæene oèi:— Zašto nosite svoj život u smrtnu opasnost? Zbog koga?— Obavezan sam gospodinu Dragomiru ... — I nemate ovdje nikoga koga biste pitali hoæe li podnije-ti... ako vam se dogodi nesreæa ... Opazila je kako mu je drhtala ruka kojom se upro o stol i kako je problijedio. Njegov vjerni pogled upro se u nju:— Smilujte se, Magdo, mojem izranjenom sreu i ne pitajte...318

— Tr...:: -te — umr:j c ?. . _ Stala ja r-ri govu ruku sve err . vise vidjeti r2JL.rii vim blizu. K;er~-f -Ljub:V: i sebe. Ovr.;. -be vjeèno up. oèi... što?«— Ljubii '.— Smn:.:— Onda r.e — Ne, r.e.— da sam ...— Da si hšiti, sve æe .-L sretna. — Uzmi :r : "ka i otac narv.;.— Ne idi. : — Pregazic :sti, vratit æu se Njezino je : oèima. Njezin •; rva. Protiv sv: . žila mu je usr.z Nekoliko è; gdje su. Njego'-: svoje zaboravi. nju, grof ovo pc ko mu razjašnji.i sreæom prvog i pes,Ona ga gleda— Molit æu sen — Mislit c'u sz.tko zateèe ovdje ... — Ne marim iðenja! ...Izašla je. On ne može a kor. Osjeæao se mora vjerovati da sumnja bi ga ubiia pustiti Magdi da nièije sumnje ... N_ vuæi od svijeta — — Tražite na silu svoju smrt? Osjeæam to! Ako se ne vrati-e — umrijet æu i ja ... Stala je pred njim sva predana svom osjeæaju i privila nje-;ovu ruku svojem licu, ne brinuæi se što radi. Pomisao da ga neæe 'iše vidjeti razorila je djevojaèku povuèenost. Koraknuia mu sas-dm blizu. Njezine crne oèi pune su suza... — Ljubljena! ... — šapne on i raskida zapreke izmeðu njesebe. Ovivši ruke oko njezinih ramena, sa èežnjom upija u se-je vjeèno upitljiv pogled njezinih tamnih oèiju. »Što pitaju ove >èi... Što?«— Ljubiš li me?— Smrtno, oèajnièki— Onda ne smiješ u smrt... Sve æu ih ostaviti... sve!

— Ne, ne, Magdo, vjeèna bi sumnja ležala na mojoj èasti— da sam ... — Da si hvatao moj miraz i ime? Nemoguæe! Svega æe me li-liti, sve æe mi uzeti, bit æu sirota bez imena, odbaèena — alisretna. — Uzmi moj život — život — samo ne daj da mi tvoja maj~ka i otac naruše moju neokaljanu cast.— Ne idi! Ne idi! ... — Pregazio bih svoju èast — pošteno ime! Ali nema opasno-sti, vratit æu se! Njezino je srce puno straha i gleda ga, gleda svojim tamnim DÈima. Njezin pogled razori posljednju njegovu snagu da se od-rva. Protiv svoje volje, protiv svih svojih odluka, obujmi je. Pru-žila mu je usne kao sunèanica svoj cvijet sunèanim zrakama. Nekoliko èasaka nisu znali tko su i što su — niti su znali gdje su. Njegova savjest brzo ga privede svijesti. Preplašen je od svoje zaboravi. æini mu se da je ovim cjelovom kruto povrijedio nju, grofovo povjerenje, obešèastio svoj

opstanak u ovoj kuæi. Ta-ko mu razjašnjava mozak dok mu srce burno udara, još opojeno sreæom prvog i posljednjeg cjelova.Ona ga gleda zanosnom sreæom i šapne:— Molit æu se za tvoj povratak, Zorislave. — Mislit æu samo na tebe, ljubljena! Idi... idi ... Ako tetko zateèe ovdje ... sa mnom ... — Ne marim ni za koga — ali idem zbog tebe! Do viðe-ðenja! ...Izašla je. On ne može a da ne mari ni za koga. Obuze ga samoprije-kor. Osjeæao se kao provalnik u obitelji svojega gospodara koji mora vjerovati da je raèunao na miraz, na èasnu obitelj. Takva sumnja bi ga ubila — uništila njegovu sreæu. Ne! Nikad neæe do-pustiti Magdi da ostavi sve i poðe za njega. Ne bi mogao snositi nièije sumnje... Njegova ponosna duša voli stradati, voli se po-vuæi od svijeta — pregorjeti ljubav, nego pasti u sumnju...319

Smjesta pozove grofa u ured. Ovaj se zaeudi.— Preuzvišeni gospodine, moram vas nešto zamoliti.— Recite — ali vi ste blijedi! Ipak ste svjesni svoje opasnosti. — Ne — nikako — nego — ako ostanem živ — oprostite, nemogu se vise vratiti k vama.— Sto to znaèi? — Gospodine grofe, svaki èovjek ima tajnu koju nikome nemože povjeriti. Molim vas, dopustite da predam sve knjige i raèu-ne vašem tajniku i da nitko u ovoj kuæi, baš nitko ne sazna o mo-joj odluci. A ovu sam odluku stvorio Veæ prije ...— Tek sada je upuæujete meni? — Htio sam otkazati na kraju kad veæ sve ugovorimo za mojsutrašnji pohod ...— Kontesa vam je donijela novae?— Jest, i evo, spreman sam na odlazak — samo još ovo... — Ne znam kako da to shvatim! Moj tajnik je otišao kuæi,a vaša me odluka gotovo vrijeda ... — Nesretan sam zbog toga. Uzrok æu vam ipak javiti ovihdana ... samo zato da saèuvate dobru uspomenu o meni... Nešto ozlovoljen na mlada èovjeka preuzeo je grof od njega knjige i raèune. Svakojakve sumnje obilazile su mu mislima, samo nikako nije našao onu pravu ... Oko deset sati u noæi pozvoni Zorislav na vratima franjeva-èkog samostana. Dragomir mu otvori vrata.— Gdje ste tako dugo, gospodine Moroviæu?— Oprostite, nepredviðena zapreka ...— Sto je bilo? Vi ste izvan sebe? Molim vas recite, ali sve!Iskrenom prijateljskom pozivu mora se odazvati pa mu priz-na sve što je uèinio i kako je Magda spremna da sve zbog njega ostavi. Ali on se vise neæe vratiti u službu ni djevojci na oèi. Dragomir to odobri: — Grof bi vas smatrao lovcem na miraz i odliènu obitelj ipoložaj. Poštenjak, kao što ste vi, ne može uèiniti drukèije. Aja vam savjetujem: ne javite grofu uopæe ništa. A sad doðite —svi smo na okupu i'držimo veliko posljednje vijecanje...VILENJAK U šikari na otoku nasuprot Bijelog Brda sjede Vamièini èe-tovoðe. S njima je i Jeèmenica. Mrki su i zabrinuti. Uzalud pro-matraju daleku cestu prema Osijeku. Nitko se ne pokazuje. Naj-više su zabrinuti kapetani: — A što on zapravo radi? Æitav dan od njega ni traga ni glasa.320

èmenica. — Nes:;- _-nio nešto tax'- :

— Rekoh in -Jeèmenica 2: — Rekcr.vojku ... Bii :tome nema r.. .pa æe se i s~ :— Dove;.Što nam konsa it tao za nju? — Bilo b;— Bit æe van: ; -— U tebe - - — Ali ta, .rijeè, zadrža: ; -Opazili suih ponuka da ;;. : -vesla.Kad se ca~ — Hajde rMoroviæ. Veli c; Ovo ih oživ; -me i onome, a'. kali na ledinu. — Sto na~:njega. — Ništa z'.: -stiže mi neki r.::s njim jer me z: -;— A gdje je: — — Ne biste ~uzjahao konja :mi je iæi. Zama!: — Ha, vid— ,pun zavisti. — Varate s;njega sjedi Varr— Sto to go'.: • — Govorim 'i~-~-mladi...— Jaoh, udari— Svršeno je s — Varate se —lud ili ne, ali semu skinuli s leða21 Zagorka: Vitez slava

— Tek je prošlo podne, još ima kad da stigne — tješi ih Je-èmenica. — Nestade Varnice, a da nitko ne zma kamo. Nikad nije uèi-nio nešto takvo!— Rekoh, smutila mu zdravu pamet ona prokleta cura.Jeèmenica ih opet tješi: — Rekoh vam, sami ste krivi. Nije mu trebalo kratiti dje-vojku ... Baš zato je pobjegao, ali da vas ostavi zauvijek — otome nema ni govora. Gdje bi on bez vas? Udarilo ga u glavupa æe se i smiriti. Brzo æe to biti. Mator je on! — Dovede li je sobom, nema joj života. Mora na dno Drave.Što nam koristi njegovo razbojnièko umijeæe, bude li sve zgr-tao za nju? — Bilo bi bolje da je poklonite meni — opet æe Jeèmenica.— Bit æe vam sigurnije nego da je potapljate u Dravu.— U tebe danas ova, sutra ona, pa da se opet vrati k njemu?! — Ali takve ljepote ne rodi ova zemlja svakog dana. Narijeè, zadržat æu je u svom taboru i paziti kao oko u glavi!

Opazili su èamac kako plovi od Bijelog Brda k otoku. Ovo ih ponuka da idu bliže vodi. Tu doèekaju Stjepka koji živo i brzo vesla.Kad se èamac približio, vikne im Varnièin sin: — Hajde brzo u selo, stigao je Varnièin prvi jatak provizorMoroviæ. Veli da ima važne vijesti. Ovo ih oživi. Hitro se ukrcali na èamac. Ispituju Stjepka o ovo-me i onome, ali on ništa ne zna. Domalo su stigli do sela, poska-kali na ledinu. Tu veæ stoji Zorislav, odjeven po seljaèku. — Što nam nosiš, provizore? — pitaju oni i okupe se okonjega. — Ništa zlo, makar veliko èudo. Evo, slušajte. Danas u zorustiže mi neki ribar u Retfalu i krišom mi javi da smjesta poðems njim jer me zove Varnica.— A gdje je? — uskliknu svi odjednom. — Ne biste pogodili ni da imate stotinu pameti. Odmah samuzjahao konja da idem, tobože, po poslu. Ribar me uputi kamomi je iæi. Zamalo stignem u neku kolibu na Dravi. — Ha, vidite, gdje je udario braèni stan! — veli Jeèmenicapun zavisti. — Varate se. Tamo u kolibi neki stari vraè pali vatru, krajnjega sjedi Varnica. Sav preobražen, erven ...— Što to govoriš, provizore? — Govorim što je bilo. Otišao Varnica k vraèu da se po-mladi...— Jaoh, udari on glavom u ludu gljivu!— Svršeno je s njim — vele voðe. — Varate se — prièa Zorislav. — Veseo je i svjež, bio jalud ili ne, ali se sav promijenio — osvježio, mlad je kao da stemu skinuli s leða desetak ljeta.21 Zagorka: Vitez slavonske ravni 321

— Eto, vidite što od sebe uradi matora budala! Urekla gaona! — plamti Varnièin sin. — Nisu to baš uroci. Znam da k vraèu idu i velika gospoda dase pomlade — prièa Zorislav. — I na selu imaju takvih napitaka, ali nikad on nije pomi-slio na takve ludorije. A što dalje? — Evo, što. Varnica mi naredi da smjesta idem u tvrðavu,da kupim sve što je dobro i otmjeno — jela i pila, i odnesemu Bijelo Brdo. Eno, tamo u kuæi istovario sam pune vreæe, svepo njegovoj zapovijedi...— Dakle, misli svadbovati? — viknu razbojnici ogorèeno.— Razumije se — odgovori Zorislav.— Ona ga na to navela. Samo ona! — promrmlja kapetan. — Sad mi pada na um — veli sin. — U subotu mi je otacjednom dobacio kad smo pili za pomirenje: još æu ja tebe dosti-oi, pa da me onda vidiš! Mislio je na vraèa! Jest! — Eto tako. Izvršio sam njegovu zapovijed, a sad da vamisporuèim njegovu poruku.Okupili se oko Zorislava i slušaju. — Varnica vam poruguje: još danas æe stiæi k vama. Hoæeda svadbuje današnju veèer i èitavu noæ pa da ga doèekate ka-ko treba. Neka selo peèe i vari što god ima èestito. Neka koljujanjad, perad i sve da se pribavi za svadbu.Pogledali se znaèajno, a kapetan odvrati:— Razumije se. Uèinit æemo kako on želi. A kad dolazi? — Nekako o sumraku bit æe ovdje. I ja æu s njime. Dolaziu svadbenoj povorci. Pozvao je vodenièare i ribare da ga pratena konjima. Svi æe biti iskiæeni. — Može mu biti — veli Stjepko pa namigne drugovima. —

A otkud mu konji za povorku? — Moj spahija nije kod kuæe i tako sam naredio da sve ko-nje istjeraju na pašu, a ribari i vodenièari æe doæi da in odvedu.Tako neæe biti nitko kriv. A onda, viteza Hrabrena i njegovihvise nema, pa tko æe.obraniti konje! Otišli su u jednu kuæu i oglcdali pune vreæe svakojakog jela, boce pune vina. Ne vele ništa, veæ pitaju Moroviæa.— Je li se Varnica tužio na nas? — Zašto bi se tužio? Obratno — reèe kako æe sada lijepoživjeti s vama kad je nestalo vilenjaka i njegovih kapetana. I jošmi odredi da uzmem otkupninu za savjetnika i onog grofiæa pada je spremite dok on doðe, a ona dva klipana izruèite meni.I dok je to govorio, razaspe po stolu zlatne dukate ... Zlato ih tako oduševilo da nisu vise mislili ni na što, veæ samo o dukatima koje æe podijeliti. — Hajde, izruèite one da vie, neka idu i da ih vise ne vidi-mo — odredi prvi kapetan.Ove su rijeæi uèvrstile Zorislavu nadu da je opasnost minula.322 Njihovc czzrif-njih ni èasa ? _-..: bijegu k vraæu I ~ noæi na pijanc: '> ~-~~ Nitko u to ne r_-' opojna strast : vom koji je %;e grofa neka se :.? Kad su rac" privede Zorisla" .— Reci Var- — Cekajte rda ste svi ondje -— Svi æerr.: — Sjedi uz - •;?jeka. A debeli — Nosi rr.-_povijed kako :r. Zorislav se _ bljenicima pre~: — Neæu v;~utuèen i pon;i T — Ekscele-.muka, a vas, rðavi — sva ob::e— Hvala! — — Nemate :za vas stavio z.2. _.ekscelencija. Ali on narr.-" èi. I Zorislav — . jeme, a onda :— Zašto :J; — Ne bo::enas drugovi 5 rodnekud naišliliko ih ima tarr : :.— Barem š-æi-— Sve æeteta im je vrlo vaiua. — Ne možeèetu vojnika. Oniprijatelj, lako garatnih laða i topo«K. »Onda svima i u torn èasu oèi. Od uspo21*

TUfflflllP

Njihovo ogorèenje prema Varnici dolazi mu u horu. Nitko od njih ni èasa ne sumnja da je istina sve što im prièa o Varnièinu bijegu k vraèu. I sin

neprestano opetuje kako se u subotu u nod na pijanci Varnica hvalio da æe prestiæi njegovo mladovanje. Nitko u to ne sumnja, a kad su ugledali toliko zlata, obuzme ih opojna strast i svaki èeka na diobu. AH neæe dijeliti pred Zorisla-vom koji je vjeran Varnici. Zato sve požuruju Webera i mladog grofa neka se žure da bi se što prije riješili provizora. Kad su razbojnici veæ izvukli konje i oni uzjahali, kapetan privede Zorislavu njegova sivca i veli:— Reci Varnici da æe sve biti kako je on zaželio. — Cekajte ga svi, kako je odredio, tamo nakraj sela. On želida ste svi ondje na oku i da se zakitite zelenim granèicama,— Svi æemo doèekati mladu. Ona je tamo s njim? — Sjedi uz njega i gleda ga kao mlada maèka u zdjelu mli-jeka. A debeli Atanacko ih služi. — Nosi mu naše pozdrave i kaži — svi mi na njegovu za-povijed kako on hoæe. A sad hajde! Zorislav se uspeo na konja, pozdravio ih i odjahao sa zaro-bljenicima prema Osijeku. — Neæu vam to nikad zaboraviti — veli savjetnik Weber, savutuèen i poništen, blijed i propao. — Ekscelencijo, èeka vas grof Kegleviæ da se odmorite od svihmuka, a vas, gospodine grofe, èeka moj gospodar u palaèi u tvr-ðavi — sva obitelj — i kontesa ...— Hvala! — okosi se žuèljivo mladiæ. — Nemate razloga ovako grubo postupati s mladrcem koji jeza vas stavio na kocku svoj život — ukori mladog grofa njegovaekscelencija. AH on namrštena lica tjera konja i ne progovori vise ni rije-èi. I Zorislav mu vise ništa ne reèe. Vodi zarobljemike neko vri-jeme, a onda. okrene u šumu.— Zašto idemo u guštaru?«— pita savjetnik zabrinuto. — Ne bojte se, ekscelencijo! Vidite li tamo konjanike? èekajunas drugovi s momcima. Otpratit æemo vas do tvrðave da ne biodnekud naišla kakva Varnièina èeta. Što mislite, ekscelencijo, ko-liko ih ima tamo gdje ste bili?— Barem šezdeset. A imaju oružja i rnunicije. — Sve æete ovo saopæiti gospodi koja vas èekaju. Svaka upu-ta im je vrlo važna. — Ne može ovu rulju nitko savladati, nego da carica pošaljeèetu vojnika. Oni imaju pred selom lagume. Èim se približi ne-prijatelj, lako ga dignu u zrak. A tek na otoku! Ondje bi trebaloratnih laða i topova, moj gospodine. To je tvrðava... »Onda svima nama prijeti sigurna smrt« — pomisli Zorislav i u torn èasu iskrsne pre njim lik Magde i njezine upitljive tamne oèi. Od uspomene na njezin cjelov svega ga prelazi zebnja.21* 323

»Nikad te vise neæu vidjeti, ljubavi moja!« Pri torn pogleda mladog grofa što jaše njega i bude mubolno oko srca.

— Mladu ZJ. "r~ egoditi kao ljutc — Ne brim1! !•?:>— Sam æu :e ziJeè-r-

Tamo u selu divljali su razbojnici nad rasipanim zlatom na stolu. — Ovo nam je nakit koji smo mi ugrabili u koèiji. Sad minaplaæujemo onaj gubitak! Evo — svih šest voða — i ti Stjepko

i ti Jeèmenica. Drugi neka ne saznaju, razumijete li? — Tako nam glave, nismo primili od provizora ništa! NekaVarnica traži od njega. On jedan, a nas osmorica, i svjedoèimoda nije donio dukate. — Nije! — viknu svi i onda stadoše dijeliti drhtavim ruka-ma, trepteæim oèima. — Doèekat æemo ga punim kuburama. Djevojku mora odmahpredati nama, a on se mora pokoriti kako mi hoæemo. Dosta namje robovanja njegovu nedostižnom razbojnikovanju. Mora s namadijeliti sve na jednake dijelove.— Tako je! Sad nema viteza, sad je lako robiti. . Sporazumjeli se i poslali na otok poruku da se svi prevezu u selo — na svatove. Sive sjene pokrile su mraènu èetu razbojnièkog logora. Okupilo se njih šezdeset na rubu sela i èekaju. Klobuci sa zelenim granèicama nose znak veselja, a pogledi smrtnu osudu ... Gdje-god šapne drug drugu po koju rijeè, a onda opet šute i gledaju onamo gdje se kroz šumu bijeli cesta. Sumrak je polako sakriva njihovim pogledima. Mrmljaju, èe-kaju ... Onda netko upozori:— èujete li topot konja?— Jest, jest! On je, Varnica!Razgibali se i poredali.— Ide s mladom, ne rodilo joj polje! A zašto tako kasno?Štropot jureæih jahaèa ulazi im u uho. Koliko ih je? Èudno je to, nešto ih uznemiruje. Slutnja ili uvjerenje da to dolazi djevojka što je u njihov tabor bacila razdor, neslogu i pobunu. Razgibali se pa zure u sumrak. Prvi jahaè dojuri. U ruci mu granæica okiæena vrpcama. Do-mahuje razbojnicima, okupljenim na rubu sela, pa opet onima što su još tamo na cesti. Magla dima digla se uvis. — Gle, provizor nam javlja dolazak — šapæu oni. — Budala!Ne sluti da æe i njemu biti kraj kad Varnici reèemo da nije donio dukate! Sve gušæi biva sumrak, sve tamnija povorka što se pribli-žava. Osluškuju oštri, snažni, jednomjerni topot jahaèa kojima je Moroviæ opet pojuri u susret.— Neka mu samo javi da èekamo.324

pita. EVO gi z

Nemir se : tar granje.Ceta je d: . ?— Varn.;:. .— Predc;Zablenu".- -èetu?— Položite ?:: — Varnico, :su kubure pune. Kroz ro, Prasak ... LS^Æ— To r.^t— Izdajstvs aÈeta što jeIz seoskih kuæa mažu razbojnic Tutnjava, lje se brane kroz prozore sipaju o% — Udrite ih' r-daèa, tko neæe :U razornc; :— Naprijea,Kiša taneta

æa. U mraku ' ~ ~ lili stotine va::..- Padaju krikcwi strahu ... Sto je li? Visoko oko njep štrcaju ognjene žare se kroz ju dolje ... — Vilenjak! Vil.Ijaju u tminu da seih èekaju u tami.nici, sudaraju se — Mladu najprije meni! — veli Stjepko. — Ovo c"e oca po-goditi kao ljuto tane u srce.— Ne brini! Tvoja je, a onda u Dravu!— Sam æu je zagnjuriti na dno.Jeèmenica šuti. Nema tu što govoriti kad oni sude.— Èujete li kako vrazi jašu? — Otkud vodenièarima i ribarima takvo umijeæe jahanja?— pita Jeèmenica, a drugi osluškuju žestok topot konjskih ko-pita.— Evo ga! Evo! Nemir se provlaèi kroz njihove redove i razgiba ih ikao vje-tar granje.Ceta je dojurila i zastala. što je to? Zaokružuje ih?— Varnica, gdje si? ...— Predajte se! — vikne neèiji glas kroz velo sumraka.Zablenuti, zaskoèeni, skamenili se. Varnica zarobljuje svojuèetu?— Položite oružje ili život! — Varnico, ako ti je do života, ne zbijaj sale — jer u nassu kubure pune! Kroz polutamni zastor veèeri sijevnuše vatrice iz kubura. Prasak ... kreševo ... krika — kletve ... j urn Java.— To nije Varnica!— Izdajstvo provizora! Ceta što je dojurila cestom nasrnula je na logor razbojnika. Iz seoskih kuæa padaju mraène pojave kao iz pakla vrazi i po-mažu razbojnicima. Tutnjava, pucnjava, vrisak pogoðenih probija se zrakom. Div-lje se brane razbojnici — zaklanjaju se u kuæe. Njihovi ortaci kroz prozore sipaju ognjene metke po èeti. — Udrite ih! Ima nas dvostruko vise nego njih! Ubij napa-daèa, tko neæe na vješala — èuju se poklici razbojnika.U razornoj vatri vodi se divlja borba.— Naprijed, sinci Varnice", napadaèi nazaduju ... Kiša taneta razbojnièkog oružja pada na èetu, a ona uzvra-æa. U mraku praskaju meci kao da su zli dusi usred noæi zapa-lili stotine vatrica ... Padaju krikovi kao da je èitava vojska ljudi pobješnjela u strahu ... Što je to? Iz mraka se pojavi konjanik — èovjek, što li? Visoko oko njega vitla nešto crno poput krila noæne ptice. Strcaju ognjene kapljice, sikæu plamene zmije, èudnim fiæukom žare se kroz mraènu noæ u oblake — pa onda pucaju — i padaju dolje... — Vilenjak! Vilenjak! — vièu prestrašeni razbojnici pa sr-Ijaju u tminu da se spase. AH dolaze na nišan ubojitih cijevi štoih èekaju u tami. Dršæu grudi, kriješte grla. Glavinjaju bezum-nici, sudaraju se, zaklanjaju se za kuæe, za stabla. Skaèu bezglavo325

natrag pred grdnom pojavom što na njih riga paklenu vatru. Strovaljuju se razbojnici niz obalu u deruæu rijeku, podižu se, tonu. Smrtonosna strava kosi zloèince. Jeza spopada okrutna, kr-voloèna srca od strahovitog jahaèa iz kojega sukljaju vatre kao iz ždrijela zmaja na divljem konju.

Nad njime razapela se krila crnja od noæi, a iz krila sve ne-što blista i svjetluca. Smutili se bezdušni ljudi od pogleda na gr-dnu pojavu i radije traže zaklonište u mraku gdje ih èska smrt. S jedne strane nalijeæu na ubojito tane »vilenjakove« èete, s druge nasræu na valove Drave èije se dno pretvorilo u groblje, potapajuæi razbojnike. Kao da je smrtna kosa zavitlala nad razbojnicima svoj sud-nji dan. Hvata ih strah praznovjerja, strah od neèeg neviðenog, obuzima ih jeza od nepoznate tajne sile koja je nad njima izrekla svoj sud. Neki zaklonjeni u kuæama usuðuju se poslati po koji metak, ali ruka im dršæe od straha i pucanj ode u prazno.Pohod na dva put veæu razbojnièku èetu traje èitavu noæ. Prve bijele jutarnje sjene našle su razoreno razbojnièko bo-jište. Njihovi ortaci našli su se po kuæama i, kleèeæi, mole za mi-lost. Voðe Varnièinih èeta s Jeèmenicom koji su se sakrili u ku-æama stoje svezani u lance. Selo i otok su pusti. Pohvatani su i oni koji su otplivali pre-ko rijeke. Sve ih vode okovane u Osijek. — A gdje je vitez vilenjak? ... pitaju se razbojnici i, dršæu-æi, ogledavaju se u selo. — Sišao je u svoje podzemne dvorove! — veli im Zorislav,vodeæi svezane razbojnike. Suci u tvrðavi, na^.èelu im Valentiæ, znojna èela sjede u veli-koj sobi i redom ispituju razbojnike. njihovih žrtava ni-žu se u strainim brojkama. Na stolu sudaca leži na papiru èitavo groblje. Optužujuæi jedan drugog, nekad vjerni ortaci odavaju svo-ja zvjerstva. Suce hvata užas od nedjela o kojima nisu ni sa-njali.Pred svima isprsio se Varnica i grdi svoje ljude: — Eto vam sada — urotili ste se protiv mene od zavisti što je za mnom poludjela ljepota djevojka. Jest, pomamila se za Var-nicom! Sad imate što da gledate! Zavist vaša bacila me ovamo — psuje i grdi Varnica, još uvijek nesvjestan pravog razloga nje-gova hapšenja. — Kapetani viteza Hrabrena oteli mi djevojku, a izdajstvo poèini provizor zbog nje!326

N:dok ga — Zi.buru, tajbojnik:iznevj rmojem kr_: — T: ; :?— veli su i — K_èasnom i :— Jesdobio r::pod važu. Pandur T laze suci : — Pc:ðavi i sv::kuæe i sveoružjem. _ Ulaze èkim sjeæ — Pr:svi æemo r— Ja;— Dei— On;,Kad se c-

la pade tajn^i Nova biti_-?Dižu se rna mali krhfarazjarenePodivljala je zvednika. — Utaci. — Na]možemo osl: Taj glas loboðenja.* Povie?: ;«jeèkom arlrv- ~

Ni ovdje nisu mogli zaustaviti hvalisavost voðe razbojnika dok ga sudac ne primora odgovoriti na pitanja:— Zašto si otimao i pljaèkao tuðe?— Jer ne imadoh svoga.— Zašto nisi radio kao drugi? — Zašto da ja radim? Raja radi za mene. Tko ima punu ku-buru, taj može uzimati i vladati. A tko može reæi da sam za raz-bojnikovao za sebe? Sve je to bilo za ovu gladnu èeljad što meiznevjerila. Hranio sam stotinu svojih glava. Šest sela bilo je nainojem kruhu. — Ti si prisilio sela da služe razbojstvu i neèasnom poslu— veli sudac Valentiæ. — Kukavice može svatko uvijek prisiliti da mu služe u ne-èasnom i razbojnièkom poslu.— Jesi li svjestan toga što te èeka? — Kako ne bih znao! Znao sam što èeka one koje sam jadobio pod svoju vlast, a znao sam i što bi mene èekalo da doðempod vašu. Pandur Ficulin najavi dolazak graðana iz Gornje varoši. Iz-laze sud da èuju što je. Prestrašena lica javljaju graðani: — Pobunila se Varnièina sela! Prijete Gornjoj varoši i tvr-ðavi i svim selima koja nisu pristala uz Varnicu da æe zapalitikuæe i sve pretvoriti u prah i pepeo! Naoružani su Varnièiniraoružjem. Utaborili se u Èepinu i u Dopsinu! Ulaze novi glasnici i javljaju vijesti o pobunama u razbojni-èkim sjedištima. Dolaze kmeti i javljaju u strahu i trepetu: — Prijete razbojnièki sluge: »Ako Varnica ne dobije pardon,svi æemo planuti u prah i pepeo!«*— Javi to vitezu Hrabrenu! — odredi Valentiæ Ficulinu.— Dosta je ako govorim s njegovim kapetanima.— Onda brzo ... Kad se opet spuštao mrak, u logor pobunjenih Varnièinih sela pade tamna èeta viteza Hrabrena.Nova bitka ispunjava noæ štrahom. Dižu se pobunjenici na Hrabrenu èetu poput divlje rijeke na mali krhki nasip. Razbojnièka se bujica valja divljim krikom razjarene pohlepe kojoj vise ne daju grabiti, ne daju vise robiti. Podivljala je pohlepa za tuðim dobrom koje se brani krikom pra-vednika. — U moèvaru! U moèvaru ih zatjerajte! — vièu Varnièini or-taci. — Naprijed, momci! — poziva gromki glas. — Sad ili nikadmožemo osloboditi život i imovinu svoju od razbojnièke sile. Taj glas branitelji poznaju. Zove ih na okup poput trube os-loboðenja. * Povijest je pohranila njihova imena i sva njihova nedjela u os-jeèkom arhivu iz 18. stoljeæa.327

— Vitez? Gdje je vitez? — zovu momci iz mraka dok ih ra-zbojnici potiskuju prema moèvari. ..— U kaljužu iz zatjerajmo! U kaljužu! — Izruèite nam Varnicu ili ste zaèas meðu žabama! — vièuVarnièini ortaci. Sa strane moèvare nešto je švignulo zrakom kao da je mu-nja skinula s neba poljanu. Jaka crvena vatra orumeni noæ... 2arki oblak sjeo je na poljanu, izbacio neku crnu prikazu na konju s krilima što vitlaju zrakom i nose ga u susret razbojniè-kim ortacima. Divlja neka zvijer najurila je na njih i meðu njih i sipa nemilosrdno vatru. Vatrene zmije paraju nebo. Otvorila se paklena vatra i suklja praskavi oganj. Dah staje u prsima, krv se ledi u žilama neukih i praznovje-rnih ljudi. Oružje im pada iz ruku. Svi se poèeli sakrivati od te neviðene strahote. Okrutni zulumèari, sinovi otimaèine, ðavoli u ljudskom tije-lu poludjeli su od straha i uvjerenja da ima neka sila jaèa od njih koja dolazi i sudi njihovim zloæama ... I padaju nièice, va-ljaju se u kukavštini spoznaje da je sili razbojstva — kraj ... Vratolomnom hrabrošæu i lukavom dosjetkom baca nevidlji-vi vitez Varnièina sela na koljena. Selo za seiom predaje svoje oružje. U zoru svi ortaci, svi jataci, pokorno se predaju momcima vitezove èete. Pada Varnièino oružje i po njemu ugrabljeno i kod njih sakriveno blago.

Stn::-.: obrv.:: Kac I Sto ve..-.i — A— Održati. F. bokc i.na g::F-pa se -jepo 7 onu z: G: glavu.Et.i

U sumrak svijet nagrnuo pred crkvu i vijeæa. Pandur Ficu-lin je u središtu svega, prièa i odgovara na brojna pitanja kako je bilo i što je bilo. Svi su uzbuðeni, ushiæeni i svatko dodaje:— Pandur Ficulin bio je prvi koji ga je vidio!— A vitez Hrabren? Gdje je on? Kako izgleda? Tko je on?Ficulin samo sliježe ramenima. Prièinja se kao da zna, ali ne-æe da kaže, nego odgovara: — Neæe da se pokaže. Što mu ja mogu? Dužnost mi je šu-tjeti... — A ona? Djevojka što je Varnicu domamila u ruke pravdi?Gdje je? Kakva je? Ficulin se smješka, savija brkove i sve vise golica njihovu znatiželju. Iz crkve izlazi nekoliko gospoda. Magda i Hela s njima. Po-gled im pada na pandura s kojim su se upoznale one noæi u Re-tfali na tako neobièan naèin. I Magdu i Helu podjednako obuzi-ma želja da i one èuju što on pripovijeda ljudima koji ga slušaju bez daha. I ponukaju gospoðe da se približe k njemu i prisluhnu njegovu razlaganju. Zaustavile se iza leða muškaraca i žena što su navalili na pandura Ficulina sa stotinama pitanja.328 5 ko pc. . — Z: koji ;;~ prods. 7-Epoðar kuæi r L; zor je.njegc "

nijelinjao-vješa.Razb:njihc ? -

— Reci, pandure, kako izgleda djevojka?Ficulin se najzad smiluje, važno se isprsi, onda fiæukne i veli: — Da je samo vidite! Kako da vam kažem? Ona je tankastruka, vitka stasa, kosa joj je èista svila, oèi dva kamena draga,.obrvice sitne pijavice, obrazi rumene ružice, usta kutija šeæera!Kad govori, kao da golubica guèe, kad se smije, kao da biser sije!'Što velite sad?— A hoæe li je on oženiti?— Vidjet æete svatova kao u kraljevne! — O kome vi to prièate — upadne Hela, ne mogavši se uz-držati. Ficulin se okrene, malo zatrepti oèima i prepozna Helu. Du-boko se nakloni i odgovori ponosno: — O ljepotici koju æe vjenèati mladi kapetan viteza Hrabre-na gospodin Dragomir.— Ah, da — to sam ja! — veli ona ljubazno i veselo.Ficulin nešto nabere èelo, namršti obrve, makne brkovimapa se onda stade smijuckati: — Vaša milost se danas šali kao i one veèeri kad me tako li-jepo pogostila! AH mene ne može nitko poreæi! Poznam dobra-onu za kojom vene njegovo srce ... Gospoðe se prenerazile, Hela je problijedjela, a Magda sagne glavu.Hela ga, meðutim, zovne k sebi i tiho mu šapne.— Gdje je ona o kojoj si govorio?— Èuva on nju dobro!— Dat æu ti dukat od suhog zlata ako mi kažeš. Gledaj!Sva mu krv poleti u glavu od negodovanja i prosvjeda i mrko pogleda Ijepoticu: — Zar ja, pandur Ficulin, nosim na pazar svoju rijeè? Ta-koji sam prvi ugledao Varnicu? Ni za hiljadu dukata — obraz ne-prodajem svoj.— Budala ostaje budala!— A poštenjak ostaje poštenjak! Djevojka ga vise ne udostoji pogledati pa ide za svojim gos-poðama. Njihova je palaèa udaljena samo malo pa se vraæaju. kuæi pješice. Ljutito gleda Ficulin za Helom, ali brzo zaboravlja ovaj pri-zor jer ga veæ zaokupljaju ljudi novim pitanjem:— A kako se držao Varnica kad su ga vješali? A Jeèmenica? — Kako bi se držao? Kad je druge ubijao i vješao u šumi,njegova gordost bila je do neba visoka, a kad mu je pravda do-nijela plaæu — on je bio sitniji od makova zrna. Sve je prokli-njao: viteza Hrabrena i njegove kapetane. A Jeèmenica — predvješalima traži peèenja i vina da se najede, napije i naspava.Razbojnik — razbojnik! I svi oni drugi voðe odoše za njim, pa injihov jatak Mihatoviæ.329-

— A je li istina da je V arnica obeæao doæi natrag s drugogsvijeta? — Teško ludi kojoj se može objesiti o vrat lanac ludih glji-va! Otkud on može natrag? I tako pitaju ljudi sve što im pada na pamet, a pandur Fi-culin daje svoja razjašnjenja.

s:.:.

Gospoðe su stigle u palaèu. Svi su se sastali u blagovaonici, barunica s baronesama, grof i grofica i Magda. Neko su vrijeme govorili o svršetku razbojnièkog zuluma, kad se javi Hela i upita grof a: — željela bih doznati što je s mojim zaruènikom. Zavjet je.završio, a ne dolazi...— Draga moja, ne pitaj to mene — ne znam ništa o njemu.— Smatrate li njegovo ponašanje dostojnim? — Nikako nije dostojno, ali ne mogu ništa uèiniti. Ispitivaosam na sve strane, a niotkud nisam dobio vijesti o njemu. Nesta-lo je viteza i njegovih kapetana kao da su propali u zemlju. — Ne boj se, Helo, on æe doæi — veli barunica. — Javila sam?u Beè Gabrijeli o tvojim zarukama, a ona ih je navijestila caricii time je njegova sudbina odluèena. Samo budi strpljiva. Jednogæe dana stiæi. Ne može odustati od vjenèanja. To je rekao savje-tnik Weber prije nego što je otputovao u Beè. I on mi je obeæaopomoæi kod carice. — Meni se èini da su svi oni nekud nestali dogovorno — veli grof. — One noæi, prije njihova napadaja na razbojnike u Bi-jelom Brdu, rekao mi je naš Moroviæ da preuzmem njegove ra-èune i knjige jer se vise neæe vratiti k nama. Kamo ide i zašto, otorn nije htio govoriti. To je svakako malo èudno ... Žene su pogledale Magdu koja na te oèeve rijeèi sagne glavu nad tanjur, a grofica i barunica i Hela obasuše grofa pitanjima. Isprièao im je kako ga je Moroviæ, pošto mu je Magda predala novae, dao još jedndm pozvati i saopæio mu svoju odluku. — A zašto se tako dugo ne javlja Ervin iz Iloka? Što to zna-èi? — pita barunica, a pogledi se opet upiru u Magdu. Ona nisada ne digne pogled s tanjura, nego tobože ravnodušno griskaposlastice. — Ne mogu se otresti nekih sumnja. Zašto je grof Ervin izrazbojnièkog logora krenuo ravno u Ilok, a da se nije niti naja-vio k nama? — i grofica pogleda svog muža, a onda Magdu.Nekoliko èasaka šute, a onda grofica upita Magdu:— Jesi li mu ti nešto poruèila po Moroviæu?Djevojka zanijeka glavom i dalje šuti. Budno promatra grof žene i sluša njihov razgovor. Onda us-tane i ostavi ih same. Malo zatim dolazi sluga i pozove Magdu k ocu. Mirno je ustala i otišla..330

Gr:r -ko I. t bih homp:laOtsti : da

Grof je doèeka u svojoj sobi, ponudi stolicu, onda sjedne sa-svim blizu k njoj: — Magdo, da ti nisi napravila nešto zbog èega moraš položi-ti raèun? Razabirem jasno, sve su one upuæene, samo ja ne znamništa. Ti znaš kako te volim. Budi iskrena ocu i sve æu ti opro-stiti.Suze joj navru na oèi dak je otac pita:— Sto si poruèila grofu Ervinu da ne dolazi? — Ništa, ni rijeèi. Ni spomenula ga nisam pred Moroviæem.Vjeruj mi, oèe!

On joj gleda u suzne oèi i onda ustane, uzme iz ormara ne-ko pismo. Magda se uznemiri. — Vidim i tebi je teško, zato moraš saznati pravu istinu.Grof Ervin se nije navratio k nama, nego mi je poslao pismo ukojem mi s ogorèenjem spoèitava da sam ga zvao u nesigurnost.I, eto, dodaje: »Ne mogu se ženiti djevojkom iz kraja u kojembih kod svakog posjeta svojoj zaruènici morao prosjediti u stra-hovitom zarobljeništvu«. Prvi èas sam pomislio da je to samo iz-lika jer si ga možda odbila svojom porukom, ali tvoje suze migovore da se varam i, eto, sad znaj kako me taj deran uvrijedio.U tvoje ime želim mu odgovoriti. — Odgovorite mu, oèe, iz osvete ovako: Moja je kæi prizna-la da ljubi drugoga i zato s oduševljenjem prihvaæa vaš ljubavniotklon! — Da, vidiš, ovo je vrlo dobro. Pisat æu mu smjesta, a ti seutješi. — Oèe, moje suze nisu namijenjene grofu, nego onome koje-ga ljubim. Zorislav Moroviæ ne vraæa se — zbog mene...U grofovu lieu odrazi se duboko negodovanje:— Magdo, valjda nisi zaboravila èija si kæi? ... — Nisam zaboravila ja — nego moje sree! Ljubim Moroviæai on ljubi mene, a kad sam mu one veèeri rekla da sam spremnasve ostaviti za njega — evo štp je uèinio! Ostavio službu i nestao— zauvijek. Ja to znam! Rekao je da æe dati svoj život, ali nikadprihvatiti moj prijedlog. — To je bilo pošteno! — klikne grof uzbuðeno. — U njegaje vise osjeæaja dužnosti nego u tebe. — Oprostite, oèe, volim ga, i neæu se udati ni za koga drugoga. Kunem se. — Šuti! Smjesta da si ušutjela! Moja kæi — provizora? Po-ludjela si. Ne možeš — dok sam živ, ni nakon moje smrti. Mojpro vizor ne može uzeti moju kæer da je kako mu drago bogat jerje graðanin — i time smo svršili! On je ustao i otišao iz sobe, ali veæ za nekoliko èasaka se vra-ti i naðe kæer svu u suzama. — Magdice, znaš da sam te uvijek volio. Ne ubijaj me, recida je to bila samo mladenaèka zabluda! Utješi me!331

—; Da ja tješim vas dok za moje srce nema nigdje utjehe? Zar vi ne osjeæate kako je taj Moroviæ, graðanin, uzvišen nad svima nama? Cini se, zaboravili ste da mu je obitelj nekad bila ugledna i moæna, poštena, a njemu je ostalo samo blistavo po-štenje. Rekoh: ne udajem se ni za koga — ne dovodite mi niko-ga jer æu svakome u lice reæi zašto ga odbijam Ovako æu šutjeti. Pomilovao je njezino suzno lice i obeæali su jedno drugome da o tome nikome ne govore. — Èuvaj ugled mog imena kao što ga je èuvao Zorislav Moroviæ. — Nas je dvoje, dakle, udarila sudbina da èuvamo ugledvašeg imena. A èime bismo ga okrnjiii da se uzmemo? — Ne govori.o tome, Magdice, ako neæeš da umrem! Svrše-no je! O torn vise ni rijeèi...

r;.

A iz salona izašla je Hela, pozvala preda se svojeg vjernog slugu i tiho mu veli: — Gašo, po mojoj želji oslobodio te barun iz zatvora. Znaš

li to?— Do smrti æu vam biti zahvalan. — Samo jedno tražim: moraš saznati gdje je Krasanka ikako bih mogla do nje.— Uèinit æu po vašoj želji. Tiho je u sobi. Krasanka sjedi u naslonjaèu. Vruæica koja je dugo razarala mlado tijelo napokon je popustila. AH slaba je, bli-jeda, tiha i snuždena. Uz nju sjedi Stanislavova roðakinja i pripo-vijeda joj kako su smaknuli Varnicu, Jeèmenicu i njihove voðe i kako je odahnuo svijet u selu i gradu. Ljudi jedva vjeruju da su se, uistinu, oslobodili. §vi hvale i slave viteza Hrabrena i njegove kapetane. A njih nigdje nema. Djevojka sluša i stalno gleda u vrata. Èeka. Otkako je ustala iz postelje, neprekidno je njezin pogled uprt na ulaz u sobu. Tko god ulazi, svatko je ostavlja snuždenu i turobnu. I sada èu-je korake na hodniku, ali je mirna, tiha i žalosna. Zna da dolaa Stanislav. — Vidim, veæ ste se dobro oporavili. Sada bih vam mogaonešto saopæiti. Pogleda ga prestrašeno i ne može odgovoriti. Neki joj strah sapinje srce.— Ne recite ništa! Bolje je da ne saznam. — Ali ja moram izvršiti zadanu rijeè. Znam zašto vam tugapada na dušu. Dragomir ne dolazi...

junojbri;ca -Æ.Zr::. kc : dor.ðe -k:. G-5

332

— On ima zaruænicu — zašto bi dolazio? I ne mislim o tome. — Èujte, Krasanko. Dok ste bolovali u teškoj vruæici, bio jeon sa mnom u borbama. Kad se vratio i sve je bilo svršeno, do-šao je ovamo. Vi ste govorili u bunilu. On je bio tu kraj vas idržao vas za ruku. Onda je lijeènik jednog dana rekao da je sveu redu. Opet smo došli, ali ste vi tvrdo spavali. Tada mi je Dra-gomir rekao ovo: »Laða æe odmah otploviti za Beè. Ne smijemzakasniti. Recite Krasanki, kad bude veæ dosta jaka, da sam mo-rao otputovati u posljednju bitku ...— Kakvu posljednju bitku?— To æete doznati kad bitka bude svršena. Ona samo obori glavu i šuti. Poruku smatra bolnom utje-hom...POSLJEDNJA BITKA Carica je mrka i zlovoljna. U njezinom predsoblju svi stupa-ju tiho, neèujno, da ne bi dodirom svojih peta po debelim sago-vima prouzroèili kakav šušanj. Dvorski meštar zabrinut šapæe mladom plemiæu u skupocje-noj odori: — Niste stigli u dobar èas, gospodine Orloviæu. Grofica Ga-brijela kaže da bi bilo bolje da odgodite svoju audijenciju. Carica je zle volje. — Ne mogu, preuzvišenosti. Moram otputovati prvom laðom.Pouzdajem se u dobrotu njezina velièanstva. Znam ja njezinudobrotu! — Dobro, dobro! Ali njezina je dobrota danas ozlovoljena dr-žavnim neprilikama. Zlo ste odabrali, moj mladi prijatelju.

On se ipak ne da odvratiti, nego èeka. Netko otvori vrata ca-rièina kabineta. Starija otmjena žena pojavi se na pragu i neka-ko zabrinuto gleda prema Dragomiru. Iz kabineta še zaèuje pro-doran ženski glas: — Ah, neka bude, grofice! Primit æu tog nasilnika. Neka do-ðe odmah i govori kratko! Dvorska dama da plemiæu znak rukom. On hitro ulazi. Za njim grofica. Uz pisaæi stol sjedi mlada lijepa carica, sagnute glave nad spi-sima. Mladic se pokloni tri puta i èeka. Onda ona digne pogled k njemu i omjeri ga: — Zrak u vašoj domovini ne prija vašoj buntovnoj prirodi!Gospodièiæ je omršavio i pocrnio. &to velite na to, grofice?333

Pristara žena iza Dragomirovih leða tiho potvrdi: — Velièanstvo veli pravo. Ne znam što se dogodilo s mojimkumèetom u njegovoj domovini.— Doðite bliže. Što mi imate javiti? — Velièanstvo, ponizno javljam — moj dom je osloboðen odrazbojnika. — Cula sam sve — veli ona nestrpljivo i upita: — Kakve suvaše želje? Ispod oka pogleda carica svoju ljubimicu dvorsku gospoðu, a onda opet skrene pogled k mladiæu. Ovaj se ponovno klanja i odgovori: — Velièanstvo, moje su želje velike samo za druge — za me-ne su skromne.— Dakle, za druge molite? Mišljah da dolazite zbog sebe! — Velièanstvo, sebiènost nije moja krepost. Na glavu stra-hovitog zulumèara položili smo zakletvu nas trojica. Velièanstvome zato i otpustilo iz vojne službe da izvršim svoju nakanu.— želite, dakle, dekoracije za vas trojicu? — Moja dva druga ne traže ništa. Oni su presretni milošæuvašeg velièanstva, a zemaljskog im dobra ne manjka. I svoju sre-æu veæ uživaju u svojim obiteljima. Ipak, velièanstvo ne bi mogloodoljeti da njih dvojicu ne odlikuje. A onaj èetvrti— Kakav èetvrti? — Velièanstvo, mladi siromašni provizor Zorislav Moroviæ bioje naš poslanik. I da nije preuzeo ovu opasnu zadaæu na sebe,još bi dugo potrajala naša borba s tri puta jaèim protivnikom. — Ah, znam! Gospodin Moroviæ se rodio pod sretnom zvije-zdom jer se za njega zauzima i njegova ekscelencija gospodin sa-vjetnik Weber. Pripovijedao mi je da bi ga razbojnici sigurno ubi-li kad ste vi navalili na njih da ga nije taj Moroviæ došao isku-piti ono popodne. Vidite, upravo sam potpisala darovnicu kojommu Weber za svoj život daruje jedno svoje imanje. No, to nijemnogo. Prema Weberovu imetku to je samo sitna napojnica. Tome daru bih morala pridodati svoje, ali ja nemam novaca. Bla-gajna je prazna. — Velièanstvo posjeduje ono što danas vrijedi nekim Ijudi-ma vise od hrabrosti i novca — to je visoki oiaslov što otvaravrata novim naslovima i karijeri.— Za tim èezne taj Moroviæ? — On to nikako ne želi, ali ja ga želim uzvisiti, velièanstvo.Ja sam obavezan prema njemu i, na èasnu rijeè, on i ne sluti daovog èasa nešto molim za nj u dobre carice. A to što molim... — Ništa ne stoji! Imate pravo — veoma ste dosjetljivi. Ušte-djeli ste mi novaca jer svakako moram nešto uèiniti zbog Webe-ra, neka ekscelencija vidi da ga uvažavam. Ne razumijete li? Dak-

car.da z_- Lpoiav—C- -I št:jega

dal:::da '; _imate li— Vništa.

\-ma, a za drugo n€%^ ^- I ne strogo — Visfcluèila bunarje, lijepaHelu? Trer... pim tarr.r — \4mlju isr.me kaznue . 334

Ie, stvar je jasna: vaš prijatelj Moroviæ iskazao je mojem prijate-lju veliku uslugu: spasio je život mom najboljem partneru u kartanju koji uz to još lako i gubi. Ekscelencija Weber može pro-sjediti dan i noæ uz mene i nikad se ne umori. I tako mi pruža odmor, razonodu i nove snage u radu. Takav mi je èovjek dra-gocjen. Prema tome, prilažem spasitelju svog partnera još naslov carskog dvorskog savjetnika i pozivam ga na dvor. Ekscelencija kaže da je Moroviæ reprezentativna pojava. — Velièanstvo, doista je takav, samo ovom plemenitom darunedostaje još jedan dodatak, ali nikako u novcu. — Gle, ti njega! Sto još hoæete? — i pogleda groficu ikoja sesva prepala zbog smjelosti svog kumèeta. — Ništa velièanstvo, veæ samo pridodajte torn velikodušnomdaru strogu zapovijed grofu Pejaæeviæu da svoju kæer Magdu da-da za ženu spasitelju života njegove ekscelencije.Carica dade znak grofici i ona se približi. — Ovaj vaš mladiæ pouzdaje se odviše u svoju simpatiènupojavu.Carica se namrgodi i strogo okosi: — Nemam pravo da se upleæem u grofove obiteljske stvari.I što još? Imate li još koju osobu? — Imam, velièanstvo. Jedan je èovjek u osjeèkoj tvrðavi ko-jega vaše velièanstvo može usreæiti jednom jedinom stvari — me-daljom, zato što je prvi ugledao razbojnika i bio bi ga uhvatioda su mu drugi vjerovali. Taj èovjek je osjeèki pandur Ficulin.Carica se nasmije, pogleda groficu i baci pera na stol: —?. Vaše me kumèe raspoložilo. Molim vas, mladi èovjeèe, imate li još koga za nagradu? — Velièanstvo, ako mi uslišite ovo — onda vise ne tražimništa. — Naravno, on je vrlo skroman! Nakrcao mi je stol molba-ma, a za sebe kao da ne traži ama baš ništa?! Ne preostaje midrugo nego da mu narinem nagradu! Je li tako, grofice? I ne èekajuæi odgovora svoje dvorske dame, carica pogleda strogo Dragomira: — Vi ste mi na dvoru toliko uzbunili ženski svijet da sam od-luèila buntovnika maknuti u naruèaj dostojne zaruènice. Bogataje, lijepa i dobra. Dakle, kada æete povesti k oltaru baronesuHelu? Trenutak on stoji mirno, a onda pogleda caricu svojim lije-pim tamnim oèima i hrabro odgovori: — Velièanstvo, da sam kojim sluèajem oslobodio svoju ze-mlju ispod jarma silnika na vladi, možda bi bilo razumljivo dame kaznite vješalima. Ali ja sam oslobodio svoj narod od razboj-

335

nika koji su iskopali èitavo groblje žrtava i opustošili dvorce i sela. Zar me vaše velièanstvo za ovo djelo kani kazniti na doži-votna vješala? Carica se strašno namršti, a dvorska gospoða problijedi. Sad je bio kraj svakom uplivu Dragomirove pojave. Carica ljutito vikne:— Ovdje mladiæ zaboravlja da stoji pred svojom caricom! — Ne, velièanstvo. Naprotiv! Stojim pred licem svoje kralji-ce i carice kojoj mladost, ljepota i um proziru do dna duše svo-jeg podanika i dvoranika — koji je svakog èasa spreman dati svojživot za ljubav srca prema dragoj djevojci. I molim, velièanstvo,neka uvaži otklon baronese Hele koji je ona naglasila pred èita-vim društvom i neka mi dopusti da na svoje grudi privinem gla-vu one koja mi je jedina najviše odlikovanje što mi ga je podi-jelila moja dobra vladarica. — Neèuveno! On otklanja takvu ženidbu. Zar ste sišli s uma?A tko je ta djevojka? — Velièanstvo, ta djevojka mi je zapravo javila i otkrila raz-bojnikovu kraðu dragulja i pomogla spasiti sve nakite. Zbog togasu je razbojnici ugrabili i po svojoj dosjetljivosti i hrabrosti do-vela mi je ravno u sake njihova voðu. — Tako? Onda su zapravo sve uèinili vaši drugovi i vaši sa-veznici — prijatelj Moroviæ, pandur i neka djevojka. Znaèi, vinemate nikakvih zasluga za osloboðenje od tog razbojnika? — Velièanstvo ima svoje ministre, svoje savjetnike i savezni-ke, a ipak vaša umna glava i vaša hrabra ruka upravlja kraljev-stvom ...— Dakle, ovo je neèuvena drskost! — vikne carica. — Velièanstvo, sin sam nepregledne slavonske ravnice. Viso-ko je nebo nad nama, široko polje pod nama i ništa nema što bime spreèavalo da hrlim uvijek naprijed torn ravnom širinom inedoglednom daljinom po kojoj se krili duh odvažnosti i ne poznazapreke i strah ... — Uistinu, taj je zaslužio da ga zatvorim u tvrðavu na doži-votnu tamnicu. Ušutio je, gledajuæi caricu svojim lijepim oèima. Ali ona od-mahne rukom i strogo reèe: — Idite! Vi ste buntovnik! Usuðujete se govoriti s caricomkao da se podrugujete! Vi ste kandidat za tvrðavu! Idite! Poklonio se i ostavio kabinet. Vani sretne dvorskog meštra koji ga pogleda zaèuðeno: — Carica je tako vikala na vas da smo se svi prepali. Bitæe zlo, prijatelju, vrlo veliko zlo. Što æete onda? — Zamolit æu vas da mi kažete gdje da naðem ekscelencijuWebera! — On je vrlo nepristupaèan, ohol èovjek. Uzalud idete k nje-mu — ali neka vas odvede moj dvoranin.

pr: Drasrc.raz:: db::mlzca.da:u s^rOè:noc: kair.:ke. Itnuæe

riooc:tvr:u :smi: r. 7zastr:njih:njaknikai

336

22 Zagat** Wa

NA DOŽIVOTNI ZATVOR U TVRDAVI Vani je mrak. U Krasankinoj duši takoðer. Sjedi uz otvoreni prozor. U samoæi i tišini predaje se svojoj zatajenoj žalosti. Od Dragomira ne stiže nikakav glas. Ni s kim ne dijeli sjetu svojeg srca. Ni Stanislav joj vise ne govori o njemu. Zaodjenuo se šu-tnjom koja joj svakog dana optereæuje dušu bolnim slutnjama. Nije se pokolebala u pouzdanju u njegovu ljubav ali osjeæa da je nad njim volja carice. I od toga pati njezino srce. Svaikog se dana odrièe svih nada. I svakog se dana utjeèe razboru koji joj po stoti put razjašnjava da se mora pokoriti su-dbini, ali kad pada mrak i gore u svemiru progledaju zvijezde,njezino mlado srce dijeli s njime tajne razgovore Zatalasa semlada ljubav, žubare talasi èežnje, primajuæi pordke njegova srca. Ne zna ni gdje je, ni ikako, ni što radi, ali èita kroz svemirske daljine poru'ku koju želi ona sama ... Trepti mlado djevojaèko srce, lijepe oèi ispituju sjaj zvijezda u samoæi i tišini veèeri. U sobu ulazi služavka i donosi svjetlo. Krasanka se budi. Oèi je zabole od sjaja svijeæa koja joj je ugrabila sjaj modrog noænog neba i zbunila je u tihom razgovoru s njegovim poru-kama. Služavka izlazi. Krasanka je opet sama. Uzima vezivo u ru-ke. Bijeli prs>ti tek nevoljko prebiru tanku svilu na bijelom pla-tou.Prolaze èasovi u sumornoj sanjivoj boli... Na hodniku se razabiru koraci. Zna, to je Stanislav. I opet æe doæi da s njome razgovara o svemu, samo ne o njemu. Otvo-rio je vrata i ostao na pragu:— Gospoðice Krasanko! Htio bi vas vidjeti vitez Hrabren.Ona ga pogleda izgubljenim pogledom svojih tamnomodrihoèiju i feimne glavom. ";— Hoæete li ga primiti? — pita on.— Zar niste vi vitez Hrabren, gospodine?— Ja? Tko vam je to rekao?— Tako sam uvijek mislila.

— Ne, gospoðice Krasanko. Ja sam veæ prevalio trideset èe-tvrtu godinu i oèito ne bih po svojoj prirodi mogao izvoditi onesmione vratolomije što ih je izvodio vitez.— A kakve su to bile vatre što in je bacao okolo? — Pirotehnika kojoj je on vrlo vješt. I svojim je kostimimazastrašio razbojnike koji sve to nikad nisu vidjeli. Jurio je unjihovu tuèu taneta kao lud. Ljudi su bili uvjereni da samo vile-njak može poèiniti što takvo. Samo je dva puta bio ranjen, alinikad opasno.— Dakle, vitez Hrabren je onaj treæi u vašem trolistu?— 22 Zagorka: Vitez slavonske ravni

337

— Da, onaj treæi. Ja sam mu samo skrbnik, i to vrlo strog.Dakle, smijem li vam prikazati tog mladiæa?— Bit æe mi drago — odgovori ona, ne suviše oduševljeno. — Kao da niste osobito radoznali? A konaèno, jednom ga mo-rate upoznati! Nije loš momak! Prikratit æe vam vrijeme.On se okrene prema vratima i širom ih otvori:— Gospoðica Krasanka oèekuje viteza Hrabrena. Mlad, visok, tamnokos mladiæ s Hjepim oèima prekoraèi prag. Odjeven je u tamno plemiæko odijelo. Njezin pogled upire se u njegovo lice. Onda se polagano di-že i uhvati se za naslonjaè ...Stao je posred sobe. Gleda je i onda progovori: — Takvu sam vas vidio one prve veèeri — u toj istoj halji-ni — s istim ovim pogledom ...Njoj nestaje daha u prsima. Ne može odgovoriti. — Krasanko! Carica me osudila na doživotni zatvor u tvrðavubraka s onom kojoj isam svake veeeri <slao svoje poruke po zvijez-dama. Hoæe li mi ona dati svoju ljubav? Pred oèima joj zatrepti. Ne vidi ništa, samo raširene njego-ve rake. I ništa vise ne zna. Bacila se u taj naruèaj i rasplinula se kao da vise ne postoji. Ništa ne osjeæa, samo njegove usne što cjelovima otkrivaju svoju ljubav.Stanislav se povukao iz sobe sasvim neèujno. Vitez Hrabren izvojštio je i ovu posljednju bitku sa caricom. Izvojštio je za sebe onu koja mu je najdraža i najmilija na svijetu.

ako SB zafc-. *ženièz ' ŠU 5'vamza '?,di ^:Èa?:kc; i_z n: Z

Kod veèere sjeli su njih èetvoro uz stol. Domaæica, njezin ro-ðak Stanislav, Krasanka i Dragomir. Dragomir predaje svom pri-jatelju pismo upravljeno na Helu. — Javljam joj da je carica uvažila njezinu odreku jer pismo koje je èitala barunica, kao carièinu volju, na onom ruèku, nije iz Beèa nikad stiglo. Same su ga napisale — Hela i barunica. Moja me kuma voli kao svojeg sina i kad sam joj sve ispripovijedao, podnijela je carici molbu da me razriješi tih zaruka, ali tako kao da je to htjela sama Hela. Ne želim joj zlo vratiti zlim, odviše sam sretan, a da bih htio to zlo stvorenje dražiti svojom osvetom, Nakon toga je malo sretno društvance slušalo Krasankino prièanje o èasovima što ih je proživjela meðu razbojnicima. Dragomir nije mogao da skine pogleda s njezina lica. Vani netko po-kuca. U sobu ulazi mladi plavokosi muškarac kojega prikazaše Krasanki kao treæeg èlana njihove grupe. Iza njega ulazi èovjek u fratarskoj halji. Zapanjena Krasanka prepozna u njemu Zoris-lava Moroviæa. Pozdravio se srdaèno s Dragomirom, a onda mu ovaj reèe:

Irr.i:te -še e.1je W,

338

— Oprostite što sam vas dao pozvati tako kasno. Imam za vasvažno pismo iz carske kancelarije.Zorislav ga gleda zaèuðeno:— Vi se šalite, gospodine? — Nije li vam ekscelencija Weber rekao da æe vam se odužitiako se pobrinete za njegovo iskupljenje? Evo, tu vam on šaljezahvalnicu — ali još vise i carica! On uzme pismo. Dok ga èita, svi ga promatraju. Zorislav po-rumeni i pogleda ih zbunjeno: — Sto je palo na urn torn savjetniku? Nisam ga ja iskupiosvojim novcem ... — Gle, èudovišta — upadne Stanislav. — Još bi odbio zaslu-ženi dar. Èovjeèe, pa vi ste pošli u smrtnu opasnost. Što bi biloda se meðu našim momcima nalazio Varnièin jatak. Što mislitekakva bi bila vaša sudbina? Tri puta ste išli u vuèju jamu za na-šu stvar, a savjetnika >ste vi spasili. On ima pravo i dužnost davam se zahvali, a carici je on dragocjena liènost. — Veæa je liènost za caricu onaj koji sjedi s njom kod stolaza kartanje, negoli onaj koji sjedi s njome kod stola gdje se ig-raju sudbinama državljana. Ova Dragomirova primjedba nasmija Zorislava, a njegov mla-di drug pride k njemu: — Vaše junaštvo gore nisu opazili, ali vaš sjaj podigla je re-patica zvijezda — Weber. No, a sada èitajte ovo carièino pismo.Cast mi je pozdraviti ekscelenciju Zorislava plemenitog Moroviæakojega na dvoru èekaju još veæi i èasniji naslovi. Budite pamet-ni, Zorislave. Evo, svi mi ne bismo postigli priznanje za našu mu-ku da taj Weber tako dobro ne karta! Dakle: živio carsii sav-jetnik Weber!Malo su se vremena smijali, a onda æe opet Dragomir: — Evo, ipostao sam Carièina privatna poštanska diližansa.Imam još jedno pismo, ali naslovljeno je na Magdina oca. Skini-te mi glavu ako mu carica ne savjetuje da Magdu uèini ženom vase ekscelencije! -: Moroviæ je problijedio od tih rijeèi. Ne može vjerovati, a niti dopustiti da se s tim zbija šala. Ali Dragomir ga uvjerava: — Nije to šala. Sutra moram u ime carice grofu. Evo, i toje Weberova zasluga. Rekao sam mu da vas ne može usreæitiimanjem, nego zagovorom da dobijete za ženu svoju ljubav. Onnije htio povuæi svoj dar, taj èovjek i ne zna koliko mu je bogat-stvo — ima što da daruje onom tko je spasio njegov život. Daklei — opet Weber! — Neka mu Bog da dobro kartanje do smrti! — upadne ve-selo Stanislav. — To su rnoje vijesti za vas, Zorislave. A sad vas molim osta-nite s nama — slavirno moje zaruke s Krasankom. Zauzvrat viæete pozvati nas kad budete slavili svoje s Magdom, je li, Kra-sanko? — 22*

339

Ona se sva rumeni od sreæe i htjela bi Magdi javiti svoju sre-æu koju joj nosi Dragomir. Dragomir je nježno odvraæa ka'ko ne bi pokvarila njegovu mi'siju kod grofa i onda navijesti: — Pozvao >sam ovamo još jednog èovjeka 'kojemu nosim veli-ku sreæu, a koji to nestrpljivo èeka.

I otvori vrata, pa zovne u hodnik. ?— Jadko Ficulin!Pandur je ušao uspravljen, u službenom stavu, pun svoje modi i važnosti. Crni su mu gusti broi na krajevima tanko uvijeni. Debelo rumeno lice gleda znatiželjno u mladu gospodu. — Dakle, Ficuline, jesi M dobro èuvao moju zaruènicu? —pita Dragomir. — Uvijeik su mi oèi bile uprte u prag ove 'kuæe — veli on. —Gašo se neprestano vrtio ovuda! Baronesa Hela mi je sama ponu-dila zlatni dukat da joj otkrijem gdje je gospoðica Krasanka, aja rekoh: ni za hiljadu dukata! A onda jednog dana uhvatim Ga-šu, a on mi reèe da mu je baronesa zapovjedila neka naðe ple-menitu gospoðicu Krasaflku. A ja njemu: prije æeš naoi iglu šivan-ku u stogu sijena, nego nju. Prije par dana on reèe da je baronesaprimila neko pismo iz Beèa od kojega je sva pozelenjela i od-mah se pokupila u Ilok gdje je grof Ervin i veli — baš hoæe dase uda za njega! — Preikrasno! — veli Dragomir. — Ficuline, za ovu veselu vi-jest evo tebi na uzdanje drugu veselu. Vidiš li ovu kutijicu? Sutra oko podne svi æemo mi doæi u opæinu i tamo æu ja sveèanookititi tvoje grudi! Evo, pogledaj naèas ovu okruglu ploèicu...Otvorio je kutiju i izvadio kolajnu na svilenoj vrpci. Jacko Ficulin zadršæe, porumeni do èela, oèi mu trepæu. Dragomir mu prisloni odlikovanje na haljetak. Pandur se isprsio, ne-staje mu daha, utoèio se. Zavrtjelo se sve oko njega. — Eto, vidiš, uz to æeš dobiti dio raspisane nagrade na Var-nièinu glavu jer ti si ga prvi ugledao i po tebi smo nas dvojica— moj skrbnik Stanislav'i ja — poèeli tragati za »carskim savje-tnikom«. Dakle, moæi æeš sada svojoj kuæi na selo da mirno živiš. — Bože saèuvaj! — dahne on. — Tko bi u selu vidio moju plo-èicu! ... Ali tu u tvrðavi — gdje je sila ljudi, svake nedjelje æe senagledati... — Idi, daikle — a sutra æeš ovo dobiti ma sveèanosti u op-æini. Kao u snu, izašao je Ficulin na ulicu. Potrèao ulicom i sve osjeæa da na onom mjestu, gdje je Dragomir prislonio dragocje-nu kolajnu, još uvijek bHsta svjetla okrugla kovina i postaje sve veæa i sjaji na njegovim prsima kao ^mjesec na nebu... A tamo su ostali mladi prijatelji, puni nade u sreæu i ljubav. Stanislav izvadi iz ormara neki veliki spis i pruži ga Dragomiru. On je prišao Krasanki i tiho joj šapne:340

g-M:ÈT-.zi:: kre tužer.u -s ::dirr.se •:?: lo, :. krer.:u naf; P:: æenje—su oè: r blago r.: mo r::Fr..ja št: ;. Nee;

— Sjeæaš li se onog popodneva kad smo šetali tvrðavom i onemodre kuæe koja je nekad bila tvoj dom? Moj skrbnik je dobrogospodario onim što mi je ostalo od oca i sada — evo tebi dara!Modra kuæa je tvoja, a ureðena je kao što je bila. I tvoj nekadašnjidragi dom opet je tvoj! Hoæeš li ga podijeliti s mužem vitezom

Hrabrenom?— Samo s njim!»ŠKRIPI ÐERMA ...« Suince polako putuje na zapad. Dalekom ravnicom talasa se žito poput beskrajnoga zilatnoga mora. Bijelom cestom polagano kreæe dvoje jahaèa u predveèernjoj šetaji. Na rumenom horizon-tu odrazuju se crni obrisi bunara. Visoko gore strši ðerma. Obo-je potjeraju konje k bunaru. On skoèi s konja, dohvati Ijepotu ženu na ruke, malo je zadrži na grudima i skine sa sedla. Ova je svezala konje o stablo. — Doði, Krasanko! — veli on. — Ovdje pod hladovinu. Imams tobom govoriti nešto važno.Sjeo je na ledinu i povukao je k sebi. — Položi glavu u moje krilo. Hoæu da ti gledam u oèi, da vi-dim tvoju dušu. èuj, carica mi je odredila rok od tri mjeseca dase odluèim: vratiti se na dvor ili ostati ovdje. Vrijeme je odmak-lo, odluèi ti, ženo moja... Ali po duši i srcu. što hoæeš kamo dakrenemo?— Hoæu da krenem tamo gdje æeš biti ti. — A ja tamo gðje æeš biti ti! Dakle, mi želimo ostati ovdjeu našoj lijepoj ravnici?— Jest, Dragomire, to želim ... Pomilovao je njezinu bujnu plavu kosu i zagledao se s ushi-æenjem u njezino lice: — Krasanko! Tvoja je kosa poput zlatnih talasa žita, tvojesu oèi plavi razlièðk, tvoje usne rumeni makov cvijet. Zar da ovoblago nosim gore, na dvor, u tuðinu, da mi ga kradu, makar samo pogledima razbojnici svake vrste? Nizašto na svijetu! ... Priljubili se jedno uz drugo i osluškivali šuštanje zrelog klas-ja što ga je uzgibao predveèernji povjetarac.Negdje je žetelica zapjevala visoko dižuæi glas:»Škripi ðerma, tko je na bunaru? ... Na bunaru — zlato materino!«— Èuješ li glas roðene naše ravnice, draga?— Èujem i sretna sam ...341

Šutjeli su, tonuæi u melodiju bajoslovne slike predveèerja. Najednom se ona prene i pokaže rukom: — Gle, ono tamo dolaze Magda i Zorislav. Sutra je njihovovjenèanje. Doði, idemo im u susret — da vidimo još jedne sret-nike kakvi smo mi. Popeli su se na sedla i krenuli poljem po kojem šušti zlatno klasje, ozareno suncem što liježe na poèinak. A on æe pun ushi-æenja: — Krasanko! Divno je prelaziti cestom i poljem ovih ravni-ca kad znaš da ti ne mogu niotkud pasti na put razbojnièki zu-lumèari... — Divno je, Dragomire, ali mogli bi i opet jednom kakvi ra-zbojnici pasti na naše plodno polje i bijele drumove! — Ne boj se, mila, uvijek æe biti vitezova slavonske ravni daje oslobode!342

STVARNOST Zagreb, Frankopanska 11Tehnièki urednik Rua PandiæKorektorMaca Denk

marija jurić zagorka - vitez slavonske ravni

Documents