TRAV

ANJ

2013

.

4 V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

ISS

N 1

331-

1476

Marija, presveta Bogorodica i vazda Djevica, jest remek djelo poslanja Sina i Duha u punini vremena. Prvi put u naumu spasenja, buduÊi da ju je njegov Duh pripravio, Otac nalazi Prebivaliπte u kojem Êe njegov Sin i njegov Duh stanovati meu ljudima. U tom smislu crkvena Predaja Ëesto najljepπe tekstove o Mudrosti Ëita misleÊi na Mariju: Marija je opjevana i pred-stavljena u Liturgiji kao ”Prijestolje Mudrosti”. Na njoj se poËinju pokazivati ”Ëudesna Boæja djela” koja Êe Duh dovrπiti u Kristu i Crkvi.

(Katekizam KatoliËke Crkve, 721)

s m a r i j o m p o s v i j e t u

Split, 2013. Godina LI. Cijena: 7 kn

4(566)

TRAVANJISSN 1331 - 1476

Gospin hodočasnikGaleb na dimnjaku Sikstinske kapele prije bijelog dima u srijedu, 13. oæujka 2013. u 19,06 sati, kao da je naj-avljivao dolazak novoga pape izdale-ka, preko mora i oceana. I, zbilja, za 265. nasljednika apostola Petra, iza-bran je kardinal Jorge Mario Bergo-glio, 76-godiπnji nadbiskup Buenos Airesa. Prvi put u povijesti Crkve jedan isusovac postaje papom, prvi put papa dolazi iz Latinske Amerike i prvi put uzimlje ime Franjo.

Kad je za prebrojavanja glasaËkih listiÊa osjetio da bi mogao biti iza bran za papu, sjeti se siromaha za koje se zalagao i ratova koji joπ uvijek bjesne u svijetu. Pade mu pritom na pamet sv. Franjo Asiπki, Ëovjek siromaπtva i mira, ljubitelj Boga, Ëovjeka i svega stvorenoga. U njemu prepoznaje pro-gram svoje papinske sluæbe te odluËi da ga imenom Asiπkog Ubo gara i zovu. Kad se pojavio na loæi vatikan-ske bazilike sv. Petra, okupljeno mnoπtvo pozdravilja ga pljes kom i usklicima, a on, spontan i blizak, zahvaljuje na srdaËnu doËeku i vjer-nike poziva da ga prate svojim moli-tvama. SjeÊa se rimskog biskupa u

miru i s vjernicima zajedno moli OËenaπ, Zdravomariju i Slavaocu ”da ga Gospodin blagoslovi i da ga Majka Boæja Ëuva”. Vjernike svoje Rimske biskupije poziva da mole jedni za druge i za Ëitav svijet te æeli da put Crkve bude plodonosan za evangeliza-ciju VjeËnoga grada. Prije nego podije-li sveËani blagoslov ”Rimu i svijetu”, potiËe nazoËne da u tiπini mole Gospodina neka on blagoslovi slugu svoga novoga papu Franju. Prvog dana svoje papinske sluæbe hodoËasti u baziliku sv. Marije Velike, drevno Gospino svetiπte u srcu krπÊanstva. Pred poznatom slikom Spasiteljice Rimskoga puka ostavlja cvijeÊe i skla-pa ruke na molitvu. UtjeËe se Gospi da πtiti Rimsku biskupiju, kako bi drugi-ma ”prednjaËila u ljubavi”.

Kao i njegov izbor, i papa Franjo sve iznenauje svojom pojavom i nastu-pom. Svojom jednostavnoπÊu osvaja vjernike i one koji drukËije vjeruju ili pak ne vjeruju. Svjetska glasila, ta sedma svjetska sila, pozitivno ga prima. Ako se po jutru dan poznaje, onda je Gospodin udijelio svojoj i naπoj Crkvi dobra pastira, papu nade i revna æupnika svijeta, glasnika mira i navjestitelja radosne vijesti siromasima (Lk 4, 18). Molimo da ga Gospo din prati svojim blagoslovom, a Gospa svo-jim majËinskim zagovarom!

U R E D N I K

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E

122 - ”MARIJA” 4/2013.

Prva češka Marijina sestra9. veljaËe 2013. preminula je prva Ëeπka Marijina sestra Marija »astna. U 17 godi-ni uvjerila je svoju majku kako æeli iÊi u Schönstatt u NjemaËku, da bi ondje postala Marijinom sestrom. U kolovozu 1941. dobila je redovniËko odijelo, a kad je ona nekoliko mjeseci kasnije sklopila æivotni savez, o. Kentenich bio je veÊ na ispitivanju. (WS)

Svjetski dan bolesnikaZa srediπnjeg slavlja Svjetskog dana bolesnika u Altöttingu u Bavarskoj, 11. veljaËe jutarnju misu predvodio je nadb. Z. Zimowski i najavio da Êe Sveta Zem lja g. 2016. ugostiti sljedeÊi Svjetski dan bolesnika, koji Êe biti odræan na temu Osloniti se na Isusa poput Marije, ”UËi nite πto god vam rekne!” (Iv 2, 5). (IKA)

Nova Gospina katedralaU Manami, glavnome gradu Kraljevine Bahrein u Perzijskom zaljevu, uskoro Êe biti izgraena katoliËka katedrala. Kralj Hamad bin Isa Al-Kalifa za nju je daro vao zemljiπte, a darovnica je datira-na 11. veljaËe, na blagdan Gospe Lurdske, koju katolici na arapskom poluotoku slave kao Naπu Gospu od Arabije, kojoj Êe katedrala i biti posveÊena. (GK)

Nova rezidencija Benedikta XVI.Nova rezidencija Benedikta XVI. bit Êe nekadaπnji klauzurni sestarski samostan Mater Ecclesiae u Vatikanskim vrtovi-ma. Otvorio ga je g. 1994. Ivan Pavao II., æeleÊi da klauzurne redovnice i u Vatikanu budu stalne moliteljice i pod-sjetnik na vaænost kontemplacije, tiπine i pokore, a dokinut je g. 2012. pa je zgrada otada prazna. Oko 450 njegovih Ëetvornih metara preuredit Êe se u rezi-denciju isluæenog pape Ratzingera. Uz stambeni dio predvien je ured, arhiv,

s m a r i j o m p o s v i j e t u

Novi papa FranjoNovi papa Franjo poπao je 14. oæujka u rimsku baziliku sv. Marije Velike kako bi se pomolio

Gospi, kao πto je i najavio u svojim prvim rijeËima s balkona vatikanske bazilike sv.

Petra neposredno nakon izbora. Bio je to nje-gov prvi izlazak iz Vatikana u najstariju i

najveÊu rimsku crkvu posveÊenu Gospi, u koju je uπao na jedna od poboËnih vrata. Odmah se uputio k slici Spasa Rimskoga

puka, u pratnji kardinala S. Abril y Castello i kardinala vikara za rimsku biskupiju A.

Vallinija. Nakon πto je Gospi darovao buket cvijeÊa, molio je desetak minuta pred njezi-nim oltarom. U bazilici je pozdravio Ëlanove

kaptola, ispovjednike, fratre i osoblje bazilike, vjernike i novinare koje je susreo u prolazu.

s m a r i j o m p o s v i j e t u

”MARIJA” 4/2013. - 123

knjiænica, kuhinja, blagovaonica i soba za rekreaciju. Papa koji voli prirodu moÊi Êe se odmarati u okruæenju koje potiËe na divljenje i na molitvu. (IKA)

Zahvala za Benedikta XVI.Na dan prestanka papinske sluæbe, u fatimskom svetiπtu 28. veljaËe slavljena je misa u zanak zahvalnosti Bogu za Benedikta XVI. i njegovu ljubav prema Crkvi. Osim toga, kratkim dvominutnim filmom, fatimsko svetiπte zahvalilo je Papi za njegovu papinsku sluæbu i za njegovo hodoËaπÊe u Irijsku dolinu od 11. do 14. svibnja 2010. RijeËi u filmu jesu rijeËi Benedikta XVI. koje je izgovo-rio 12. svibnja u kapelici ukazanja, u trenutku posvete Gospi i darivanja zlat-ne ruæe. (WF)

Od oceana do oceanaIkona Gospe Jasnogorske iz Czestochowe u Poljskoj, preslik izvorni-ka, u Portugalu je od 2. oæujka, a 7. oæujka i 7. travnja, nakon jednomjese-Ënog boravka u zemlji, boravi kraj kape-le ukazanja u fatimskom Gospinu svetiπtu. To je u sklopu meunarodnoga hodoËaπÊa Od oceana do oceana, koje je zapoËelo u Vladivostoku u Rusiji kraj Tihog oceana, a zavrπit Êe u Fatimi, blizu Atlantskog oceana, i ima nakanu pozivati na obranu æivota i obitelji. VeÊ je posjetila 23 zemlje. (WF)

Nakon priznanja ukazanjaU vrijeme priznanja ukazanja u srednjo-afriËkom Kibehu u Ruandi g. 2001. nije bilo ni elektriËne energije. BuduÊi da je priznanje imalo meunarodni odjek, vla-sti su se dale na izgradnju cesta, kuÊa za hodoËasnike i meunarodne zraËne luke. Ministar razvoja R. Rwigamba posjetio je krajem 2012. Lurd i Fatimu kako bi se nadahnuo i napravio joπ neke projekte. Svetiπte je g. 2003. posve-tio kardinal C. Sepe i izloæio u njemu

sliku Milosrdnog Isusa, sliËno kao πto se u Fatimi diæe crkve Presv. Trojstva nasu-prot bazilici Gospe od Krunice. (MdD)

Novi papinski izaslanikNadb. T. Caputo, koji je bio apostolski nuncij u viπe zemalja, od 12. sijeËnja novi je papinski delegat u talijanskom svetiπtu Gospe od Krunice u Pompejima. Naslijedio je mons. C. Liberatija, kojemu treba zahvaliti za velika djela obnove pompejskog svetiπta kao i za ustanovlje-nje djela djetinjstva koje je æelio bl. B. Longo. (MdD)

Drugo francusko Gospino svetišteSvetiπte Naπe Gospe od Lausa, 20 km udaljeno je od Gapa, u francuskim Alpama. Na tom mjestu Gospa se ukazi-vala 54 godine, u razliËito doba, Benedikti Rencurel (+1718.), i pozivala ”na pomirenje s Bogom i s bliænjim”. Mjesni biskup priznao je 4. svibnja 2008. i sluæbeno ukazanja. Nakon Lurda, Laus je francusko Gospino svetiπte koje najviπe pohode Talijani, pa im je osigu-rana i duhovna posluga tijekom Ëitave godine. (MdD)

Ja ću ti biti majkaPrije 110 godina, 11. travnja 1903. u tali-janskom gradu Lucca umrla je sv. Gemma Galgani, koja je na sebi nosila biljege Isusovih rana. Ona je zapisala u svome æivotopisu kako se naπla pred svojom nebeskom Majkom, koja je o svojoj desnoj imala Anela »uvara, koji joj je prvi savjetovao da moli Ëin pokaja-nja. Nakon πto ga je zavrπila, nebeska Majka uputila joj je rijeËi: ”KÊeri, u ime Isusovo otpuπteni su ti svi grijesi”, a zatim dodala: ”Isus, moj sin, toliko te ljubi i æeli ti udijeliti milost; hoÊeπ li je znati biti dostojnom?” A onda je dodala: ”Ja Êu ti biti majka, hoÊeπ li se pokazati mojom pravom kÊerkom?” Otvorila je plaπt i njime ju zakrilila. (MdD)

p a p a o m a r i j i

Marijanska poboænost usredotoËuje se na promatranje odnosa izmeu Majke i njezina boæanskog Sina. Vjernici su, u molitvi, u patnji, u zahvalnosti i u rado-sti, nalazili uvijek novih vidova i naslo-va koji nam mogu bolje otvoriti to otaj-stvo, na primjer sliku bezgreπnog Srca Marijina kao simbol duboka i bespridræajna jedinstva ljubavi s Kristom. Samoostvarenje nije htjeti posje-dovati i graditi same sebe, izvrπavati istinski razvoj osobe, ono πto se danas promiËe kao uzor modernoga æivota, ali πto se lako izrodi u neki oblik profinjene sebiËnosti. Viπe je to stav darivanja sebe, odricanje od samoga sebe, πto se usmje-rava prema srcu Marijinu i time takoer prema srcu Kristovu, kao i prema bliænjemu, i jedino nam na taj naËin omoguÊuje naÊi same sebe.

”Znamo da Bog u svemu na dobro surauje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani” (Rim 8, 28): upravo smo to Ëuli u Ëitanju iz Poslanice Rimljanima. U Mariji Bog je uËinio da sve ide na dobro i ne prestaje da se preko Marije dobro πiri zatim svijetom. S Kriæa, s pri-jestolja milosti i otkupljenja, Isus je dao ljudima za Majku svoju Majku Mariju. U trenutku svoga ærtvovanja za ËovjeËanstvo, on Mariju Ëini na odreen naËin posrednicom protoka milosti koja proizlazi iz Kriæa. Pod Kriæem, Marija postaje drugarica i

zaπtitnica ljudi u njihovu æivotnom hodu. ”Svojom majËinskom ljubavlju brine se za braÊu svoga Sina koji joπ putuju i nalaze se u pogiblima i tjesko-bama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu (Lumen gentium, 62), tako je to izrazio II. vatikanski sabor. Da, u æivotu prolazimo razliËite dogaaje, ali Marija se zauzima za nas kod svoga Sina i pomaæe nam naÊi snagu Sinove boæanske ljubavi i njoj se otvoriti.

Naπe pouzdanje u moÊan zagovor Majke Boæje i naπa zahvalnost za pomoÊ koju imamo prigodu kuπati stalno iznova nose u sebi na neki naËin poticaj da razmiπljanje pomaknemo s druge strane trenutaËnih potreba. ©to nam uistinu æeli reÊi Marija, kad nas spaπava od neke opasnosti? HoÊe nam pomoÊi da shvatimo πirinu i dubinu svoga krπÊanskog poziva. MajËinskom njeænoπÊu hoÊe da shvatimo da sav naπ æivot mora biti odgovor bogatoj ljubavi milosra naπega Boga. Kao da nam govori: shvati da Bog, koji je vrelo svakog dobra i neÊe niπta drugo nego tvoju istinsku sreÊu, ima pravo od tebe zahtije-vati æivot koji se potpuno i s radoπÊu prepuπta njegovoj volji i trudi se da i drugi Ëine tako. ”Gdje je Bog, ondje je buduÊnost.” Doista: gdje puπtamo da lju-bav Boæja djeluje potpuno na naπ æivot i u naπem æivotu, ondje je otvore no nebo. Ondje je moguÊe oblikovati sadaπnjost tako da stalno sve viπe odgovara Radosnoj vijesti naπega Gospodina Isusa Krista. Ondje male stvari svagdanjeg æivota imaju svoj smisao i veliki proble-mi nalaze svoje rjeπenje.(Homilija na VeËernjoj, 23. rujna 2011. u Gospinu svetiπtu Etzelbach u Eichsfeldu)

BENEDIKT XVI.

Kao da je nama rekla

124 - ”MARIJA” 4/2013.

Veseli seVeseli se, boæanska zaπtitnice onih koji te Ëaste kao Majku Sveviπnjega; veseli se, Djevice najneokaljanija.Veseli se, ti po kojoj je Podzemlje stavljeno da umre, i posredstvom koje je smrt nestala, boæanska Roditeljko preko koje je Adam bio spaπen.Veseli se, diko vjernika; veseli se, o presveta Vladarice koja si svijetu donijela Boga utjelovljenoga.Ivan MAUROPOD (+oko 1079.)

k r o z o v a j m j e s e c

126 - ”MARIJA” 4/2013.

Nakon πto je poloæila u grob tijelo svoga mrtvog Sina, snagom vjere nebeska majka Marija je znala da je stajala uz bok Pobjedniku koji je pobijedio u boju pro-tiv smrti, premda njegova pobjeda nije joπ bila vidljiva svima. OstajuÊi mu vjerna u najteæim trenucima i sama je postala pobjednica. Nije je ranilo oruæje πto skraÊuje i oduzima Ëovjeku æivot, nego nevidljivi maË boli nastale iz ljubavi prema Sinu. Nije to bio maË πto ubija i uniπtava biÊe, nego maË suosjeÊanja prema onome koji je bio tijelo njezina tijela. PrihvaÊajuÊi bol snagom vjere, postajala je muËenica, premda nije prolila svoje krvi, nego je promatrala kako se prolijeva krv Sina koju je od nje primio.

USKRSNA POBJEDA Zato u toj kljuËnoj noÊi dok je svitala zora treÊeg dana nije znala vidi li oËima ili duhom vjere uskrsnu pobjedu i prije-laz svoga Sina iz smrti u æivot. Bila je u zanosu i potpuno sjedinjena s njime da su joj slike u svijesti bile toliko æive. U duhu joj je taj dogaaj bio tako jasan i razvidan da ni na jedan naËin nije ni pokuπala razlikovati i dijeliti pogled vjere od tjelesnog pogleda. Ona zapravo viπe nije ni dijelila viziju vjere od stvar-nosti, jer je upravo Boæji dogaaj koji se proniËe po vjeri najsadræajnija stvarnost ljudskog æivota. Dogaaj Ëije je orise u vjeri promatrala, napokon je doπao svome potpunu ostvarenju, no uvijek je

ostao dogaajem vjere, jer mu se samo vjerom moglo pribliæiti. Njoj to nije bio ni najmanji problem, jer je i dotada od vjere æivjela, te joj je sada bilo sasvim naravno osjetiti punu snagu Boæje vjer-nosti. Gospodinovim uskrsnuÊem Bog je ujedno okrunio i njezinu vjeru, kao πto Êe time kasnije okruniti vjeru svakog vjernika. Ona nije vjerovala sebi i samo za se, ni radi sebe, nego prvenstveno Bogu æivomu, tj. u ispunjenje njegovih obeÊanja i ostvarenje njegovih planova s Ëovjekom, koje je onaj novi i pravi »ovjek doveo do ostvarenja. Njoj vjera nije bila vjera u neki zemaljski interes ili cilj, nego konkretna vjera u uskrsnuÊe kao Boæji cilj na zemlji, tj. u potpuno uzdignuÊe, proslavu i pobjedu protiv smrti i starog Napasnika.UskrsnuÊem se ostvarilo sve u πto je vje-rovala: u Boga æivih koji pobjeuje smrt, u Boga ljubavi koji pobjeuje zlo i gri-jeh, u Boga pravednoga koji pobjeuje ljudsku nepravdu i bezakonje. Doæivjela je ostvarenje svojih nadanja i oËekivanja, a æivjela je za taj trenutak Boæje pobjede na zemlji, koja je bila Boæja pobjeda za Ëovjeka, te ju je Ëovjek mogao nazvati svojom. Jer je njezin Sin u ljudskom tije-lu pobijedio smrt, to je bila pobjeda Ëovjeka nad smrÊu.

UVJERAVATI SUMNJIČAVEI premda su ih od Getsemanija do Kalvarije gotovo svi napustili, njezin Sin i ona nisu htjeli da pobjeda bude samo njihova, nego su htjeli i druge uËiniti nje-zinim dionicima, a u prvom redu to se odnosilo na apostole. No tog jutra ona se morala Ëuditi njihovoj zbunjenosti i nevjeri kad su im æene donijele glas da Gospodin nije viπe u grobu. I ona je davala sve od sebe, ali nije bilo naËina

KrunaMarijinevjere

k r o z o v a j m j e s e c

”MARIJA” 4/2013. - 127

da im objasni da je po uskrsnulom Kristu Bog ispunio svoja obeÊanja. Nisu shvaÊali da se moralo dogoditi kako su navijestili proroci, te su se iπli na grob osvjedoËiti. Nije mogla utjecati ni na one razoËarane koji su se nakon subotnjeg poËinka odluËili vratiti svojim ljudskim svagdanjim oËekivanjima i poslu, jer su im nade bile raspete i pokopane s njim na Kalvariji. Nevjera im je zatvarala oËi duha do mjere da ih nije uspijevala razuvjeriti, pa je na posljetku i taj dio prepustila svome Sinu da ih na svoj naËin iznenadi i pouËi o svemu πto se dogodilo. Toliko su bili zatvoreni u tvrdokornosti srca, da je Uskrsnuli morao kasnije ulaziti meu njih kroza zatvorena vrata, kako bi otvorio njihove zatvorene umove i srca koji nisu mogli pojmiti dogaaj uskrsnuÊa.Marija je bila potpuno na strani æivota, jer je bila potpuno u Bogu, bilo je razu-mljivo vjerovati Bogu æivih. I dok su se apostoli muËili razumjeti πto se dogaa, tj. jesu li cijelo ovo vrijeme imali posla s privienjem, ona je bila najvaæniji svje-dok uvjeravajuÊi ih da je on Boæji utje-lovljeni Sin, s pravim tijelom koje je ona donijela na svijet. Da bi to potkrijepila, pripovijedala im je o svim dogaajima koji su se ticali njegova roenja u

Betlehemu, kao i o skrovitom æivotu u Nazaretu, kako bi poËeli povezivati πto se dogodilo, te kako bi mogli pronaÊi tumaËenje i izraziti rijeËima istinu da je Bog postao Ëovjekom, te potom pobije-dio smrt. »udila se i onda da su apostoli radije bili spremni vjerovati u neke fan-tastiËne priËe, dræati Gospodina utva-rom, negoli povjerovati u stvarnost i naravnost muke kojoj su uostalom nazoËili, te uskrsnuÊa u kojem djeluje snaga Boæja koja ljude spaπava od smrti.Njezino poslanje u tom trenutku bilo je da otvara srca zatvorena za vjeru u uskrsnuÊe, da ih oslobaa spona straha i ljudskog ograniËena razmiπljanja. UËila ih je otajstvima Boæjim, koja su upravo uskrsnuÊem postala blagoslov ËovjeËanstvu. Zato je njezino prvotno poslanje u tom trenutku bilo da ih potiËe na vjeru koja im je jedina mogla objasniti πto se dogodilo i uvesti ih u razumijevanje otajstva. Tako je ona kao Majka uskrsnulog Gospodina postala i majkom onih koji su se poËeli raati u vjeri, joπ uvijek nesigurni i ustraπeni. To Êe im mnogo znaËiti nakon πto ih Gospodin prekori za nevjeru, jer neÊe ostati bez sigurna vodiËa i putokaza putem uskrsnih stremljenja. Iskustvo nje-zine vjere koja je Gospodnjim uskrsnuÊem postala stvarnost i njima Êe biti naznaka kako trebaju teæiti za vje-rom koja nije tlapnja, nego ostvarenje. Zato im nije preostalo nego preispitati sebe kako su prije vjerovali i Ëemu su stremili, kako bi potom, proËiπÊeni pra-vom vjerom u æivoga Boga, podijelili isto iskustvo s nebeskom Majkom, te onda svim narodima navijestili najveÊu novost i radost koja se dogodila Ëovjeku - uskrsnuÊe Krista Gospodina.Ivan BODROÆIΔ

m i d a n a s i o v d j e

128 - ”MARIJA” 4/2013.

Habemus papam - imamo papu! Istinu govoreÊi, na neki naËin ovog puta nismo ni trenutka bili bez pape, imali smo barem - isluæenoga. Benedikt XVI., uistinu blagoslovljen, tko bi ga mogao zaboraviti?! Sveviπnji zaogrnuo njegovu starost svakim blagoslovom i dao mu πto viπe dana koje Êe proæivjeti po svom izboru i osobno sroËenu raspore-du, a to znaËi da moæe u svakom tre-nutku raditi “πto mu æivot pita”: neπto pisati ili Ëitati, sjesti za klavir, pogledati novine ili πto na televiziji. Ili, npr. - da spomenemo Ëak i jednu “bizarnu sitni-cu” - da moæe poÊi u toalet kad mu “doe”, a ne kad mu to protokol dopu-sti! Bez sumnje se tome zasluæenu miru kardinal Ratzinger bio iz sve duπe (po)nadao kad je Ivana Pavla II. vjerno i Ëestito dopratio do njegova kraja. Tada nam je iskreno priznao da je Ëeznuo za tim, ali kad su ga izabrali za papu, posluπno se prignuo tome teretu, baπ kao i UËitelj, njegov i naπ: “OËe, ako je moguÊe. Ali, ne moja nego tvoja volja neka bude!”

TRAŽENJE SENZACIJASpremno se stavio na raspolaganje Bogu i u najodgovornijoj sluæbi daro-vao njemu, Crkvi i svijetu sve svoje

snage i sposobnosti, a kad je pomnim odmjeravanjem procijenio da mu pone-staju, mirno je i odluËno najavio svoje povlaËenje i tom presedanskom gestom iznenadio svijet. Vijest je odjeknula kao “bomba” jer je to i bila prava senzacija, ali mediji - koji se na senzaciju “pale” baπ kao i zvijer na krv - odmah su digli viku i pokrenuli hajku na novu senzaci-ju: A zaπto je Papa to uËinio?Sjetio sam se tada priËe o sluæbenom pohodu biskupa jednoj æupi, u ono vri-jeme kad se doËek organizirao vrlo sveËano i po protokolu. Bilo sve po propisu, osim πto se nisu oglasila zvona. Biskup to stoiËki otrpio, a kad je ostao sam sa æupnikom, pitao ga je, zaπto nije pozdravljen zvonjavom. “Preuzviπeni, ima 16 razloga!” - odgo-vori æupnik. “Oho, reËe biskup, mogu li Ëuti bar neke?” “Moæete sve. Prvi je - nemamo zvona!” Biskup prekine æupnika: “Dobro, veleËasni, ostalih 15 me ne zanimaju!”Iako je papa Benedikt odmah rekao pravi razlog svoga povlaËenja, novinare

Sreća naša - Duh Sveti ne čita svašta!

m i d a n a s i o v d j e

”MARIJA” 4/2013. - 129

je zanimalo baπ “onih ostalih 15”: splet-ke u Kuriji, otpori, klanovi te hoÊe li, koliko i kako isluæeni papa iz svoje povuËenosti “povlaËiti konce” i “petljati se” u posao svom nasljedniku. Svaπta! Ali kako bi ti svjetovni novinari, dakle koji su izvan Crkve, a od kojih neki nisu baπ neπto ni novinari, mogli uopÊe znati tko je onaj Glavni koji (ipak) u Crkvi povlaËi konce, kad su nam u isto vrijeme toliki karizmatski poboænici u samoj Crkvi “otkrili” da se po vatikan-skim hodnicima πulja sam Antikrist koji je Papu natjerao na povlaËenje... i da je Benedikt, po “pouzdanim” objavama i proroËanstvima - zadnji pravi papa! Pomogao nas sv. Malahija!Ponajprije, kako su ti poboæni vidioci ili, prevldavajuÊe, vidjelice previdjeli: 1. Evanelje i Isusovo Ëvrsto obeÊanje Petru: “I vrata paklena neÊe je nadvla-dati”? 2. Povijesno iskustvo iz kojeg je lako dokuËiti: moæda se ovo naπe vrije-me i moæe nazvati “zlatnim dobom Antikrista” (a koje to nije bilo?!), ali ponajmanje u Vatikanu, jer veÊ viπe od stotinu godina na Ëelu Crkve imamo prekrasan niz papa, vjernih Boæjih slugu i dobrih pastira Crkve. Neka je hvala Gospodinu - Pastiru duπa naπih! (Jer neka “sveta vremena” baπ i nisu imala tu blagodat!)

OBOJICA SU BOGA PROSLAVILIPosljednja dvojica - Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. - svaki su na svoj naËin, posve razliËitim odlukama i postupcima - “istog Boga ispovjedili” i proslavili: prvi tako da je do zadnjeg sata svoga æivota htio stajati pred svojim narodom i snagu Boæju svjedoËiti svojom nemoÊu i boleπÊu, a drugi objavljujuÊi “Urbi et orbi”, baπ na Dan bolesnika,

smireno, ponizno i oËito dobro promiπljeno, da su njegove ljudske sile postale nedovoljne za noπenje odgovor-ne sluæbe, dajuÊi time veliku pouku i Crkvi i svijetu. A one koji su preko svega toga, bilo “slijeva” bilo “zdesna”, nastavili traæiti “prave razloge” pustimo neka sami glou svoj problem.Ispratili smo Benedikta i prepustili ga njegovu miru, a okrenuli se konklava-ma. Uzalud je bilo isticati da “biranje pape nije isto πto i izbor misice” - kako je bio papa Ivan XXIII. “dao kontru” zablenutoj gospoi Rimljanki kojoj je spontano izletjelo kad ga je vidjela iz blizine: “Vidi πto je debeo!” Uzalud je bilo ponavljati i veÊ otrcanu frazu: Tko u konklave ue kao “papa” (odnosno “papabilis”, s dobrim πansama za izbor), iz njih izae kao - kardinal! Novinari su ipak svoj honorar zaraivali na svakojakim opπirnim prognozama, pokuπavali voditi neku svoju izbornu kampanju, kladionicama je cvjetao posao, a i mnogi su se poboæni katolici dali navuÊi na tanak led nagaanja i pogaanja: te bit Êe “bijeli dim - crni papa”, te mora ovog puta biti Talijan, te mora biti mlad da uskoro ne ode za Bendiktom u mirovinu...

SIKSTINA POSTALA CENAKULO, kako smo bili sretni kad su sve te montaæe i napuhane kulise svjetske mudrosti otpuhnute u naletu Boæjeg vjetra. Nismo bili ni blizu tome da bi kardinalima izbornicima trebalo smanji-vati obroke kako bi ih se poæurilo u njihovoj zadaÊi. Joπ jednom Sikstina se pretvorila u Cenakul: “I eto iznenada πuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuÊu u kojoj su bili. I pokaæu im se kao neki ognjeni razdi-

m i d a n a s i o v d j e

130 - ”MARIJA” 4/2013.

jeljeni jezici te sie po jedan na svako-ga od njih. Svi se napuniπe Duha Svetoga” - i izabraπe Ëovjeka “s kraja svijeta”, kako sam reËe u nastupnom govoru. Ma zamislite, na kladionicama nije uopÊe “kotirao”, a ni novinari ga nisu “favorizirali”. Pa su se neki, gotovo povrijeena ponosa, poæurili “otkriti” da je bio suradnik vojne hunte jer je (Ëak!) priËestio jednog od πefova. A je li Isus priËestio Judu?! Ili da je knzerva-tivan, jer je protiv istospolnih brakova, poba Ëaja, eutanazije! Boæe mili, kao da bi ijedan biskup, ili ijedan pravi krπÊanin mogao ne biti protiv toga!Na svu sreÊu, potvrdilo se ono πto je duhovito izrekao kardinal Paul Poupa-rd, da “Duh Sveti ne Ëita novine”! Rekao bih, ako smijem: Velika je to blagodat za nas, ali i za Duha Svetoga. A blago njemu i πto, uvjeren sam, ne Ëita ni razliËite privatne objave, vienja i apokaliptiËka proroËanstva mnogih “poboænih duπa” koje smo veÊ spomi-njali. Pa je tako mogao puhati gdje hoÊe, kad hoÊe i kako hoÊe. “Ne znaπ odakle dolazi ni kamo ide”, ali Ëvrsto vjerujem da On zna, da dolazi od Boga i da ide dobrim putem. Boæjim putem, a to znaËi pravim i dobrim za Crkvu, za svijet, za Ëovjeka!Naravno, u Sikstinskoj kapeli s kardi-nalima je bila i Gospa, Majka Crkve, baπ kao i s apostolima na Pedesetnicu. Pa joj je papa Franjo zahvalio odmah poslije izbora, a sutradan rano ujutro svojim je prvim papinskim korakom s cvijeÊem u rukama i, uvjereni smo, vrlo vruÊim molitvama u srcu, otiπao u njezinu najstariju rimsku baziliku. Pridruæujemo mu se radosno, zahvalno i vjerno.Stanko JER»IΔ

m a r i j a n s k o b i l j e

Marijin cvijetBellis perennis

Marijin cvijet, tratinËica obiËna ili krasuljak trajno je zelena biljka, kojoj se cvjetovi razvijaju u glaviËa-stim, njeænim cvatovima tijekom Ëitave godine (Ëak i pod snjeænim pokrivaËem). Listovi joj imaju jednu æilu (dvije postrane æile dosta su nejasne), a obrnuto su jajoliko kijaËasti. Veoma je rasprostranjena, najËeπÊe raste po livadama i lako je prepoznatljiva.Dræala se simbolom uskrsnuÊa, pa su je brojni majstori kista koristili kao svoje motive. Tako je moæemo vidjeti na slikama Konrada von Soesa (oko 1400.) i Stephana Lochnera (+1451.) i brojnih drugih slikara. U XVI. st. naziva se Marijinim cvijetom. Prema poboænoj predaji, kad je Majka Isusova brala cvijeÊe ozlijedila je prst iz kojega je krv kapala na tratinËicu, pa stoga ima crveno nahukane latice. To ime za nju nalazimo u Gasophylacium iz 1740. godine.Mario CRVENKA

s v j e d o Ë a n s t v o

”MARIJA” 4/2013. - 131

Božansko milosrđeHitna pomoÊ dovezla je u Traumatoloπku bolnicu 87-godiπnjeg starca kojega je oborio automobil na pjeπaËkom prijelazu i zatim s voza-Ëem pobjegao. MisleÊi da mu ionako nema pomoÊi, medicinsko osoblje ostavilo ga je na hodniku. Proπao je i koji sat dok je policija o njegovoj nezgodi obavijestila obitelj nastrada-loga. Stariji sin i kÊerka, koja je kao medicinska sestra radila u toj bolnici, hitali su da πto prije stignu u bolnicu i vide ga. Preneraæeni su ga zatekli na hodniku, bez ikoga od bolniËkog oso-blja kraj njega. Leæao je u polusvijesti i veÊ bio na izdisaju, sav krvav, prljav i mokar od povraÊanja i nuæde. KÊerka ni trenutka nije dvojila.

Leæaljku s ocem ugurala je pravo u ambulantu. Kad ju je prepoznalo, bolniËko se osoblje zgranulo. Nakon πto je daznalo da joj je to otac, sve se sletjelo i uæurbano interveniralo.Starac je imao nekoliko lomova na nogama, teæak potres mozga i unu-tarnje krvarenje. Æivot mu je bio ugroæen od povreda, ali i zbog pomoÊi koja mu nije bila pruæena u pravi Ëas. Trebalo je izvrπiti nekoliko operacija, a pojavila se visoka ognji-ca i embolija pluÊa. LijeËnici nisu davali nadu u dobar ishod. Pripisivali su to teæini povreda i bolesnikovim godinama. Proæivio je sva tri rata, Bleiburg i teπki kriæni put. Uz mnoge pritiske ondaπnje vla-sti, u bogobojaznosti je uspijevao othraniti sedmero djece, jedino se uzdajuÊi u Boæje milosre i zagovor nebeske Majke. Ni ovoga puta oni ga nisu napustili. Potresena supruga i djeca prionuli su uz molitvu. KÊerka je tada bila veoma daleko i vrlo bole-sna, pa je odluËila za svog oca svag-dano moliti krunicu Boæanskog milosra te je zavapila: “Boæe moj, spremna sam joπ i viπe trpjeti, ali te molim, spasi æivot naπem ocu!”Nailazila su poboljπanja i krize, ali æarka molitva i upornost u njoj nisu posustajale. I... kriza je proπla. Na radost svih ukuÊana svanulo je za oca pravo “uskrsno jutro”. Æivio je nakon toga joπ osam godina. U znak zahvalnosti Milosrdnom Isusu, otada kÊerka ne prestaje moliti krunicu Boæanskog milosra svakog dana u milosni Ëas, a tako svake veËeri i Gospinu krunicu Majci Milosra.Nedjeljka ANDRIΔ-NOVINC

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

132 - ”MARIJA” 4/2013.

U jednom od proπlih nastavaka vidjeli smo da je XII. stoljeÊe bilo izuzetno plodno bogoslovskim uratcima o Djevici Mariji. Ono biljeæi i Amadeja (Bogoljuba) iz Lausanne, opata i biskupa, koji je za nas vaæan zbog svojih govora o Isusovoj Majci. Roen je oko g. 1110. u dvorcu Chatte od kraljevske obitelji Clermont u Francuskoj. U æelji da postigne πto bolju naobrazbu, otac mu omoguÊuje boravak u poznatim opatijama u Bonnevauxu i u Clunyju. Ti samostani srediπta su uljudbe i znanosti, molitve i rada te daju ondaπnjoj Crkvi posebnu æivahnost. U slavnoj opatiji Clairvauxu pristupa cister-citskoj druæbi, gdje je imao sv. Bernarda za uËitelja. Postojan u vjeri i uzoran u vladanju bi izabran za opata u Hautcobe, a kasnije za biskupa u Lausanni (©vicarska), odakle mu i ime. Iako biskupsku sluæbu ne æeli prihvatiti, pokorava se odluci pape Lucija II. Preminuo je g. 1159. u 49. godini æivota.

SPONA DVAJU SAVEZASvoje misli o Isusovoj Majci Amadej je sabrao u osam govora u kojima slijedi poseban naËin obradbe Marijina otajstva. Prva mu homilija sluæi kao uvod, a u

drugih sedam prikazuje sedam darova Duha Svetoga u odnosu na Mariju, koje ona posjeduje u najviπoj mjeri. Darove Duha prikazuje drukËijim redoslijedom od onoga uobiËajena: strah Boæji, poboænost, znanje, jakost, savjet, razum i mudrost. ZajedniËki je nazivnik svih govora da su oni svojevrsna psiholoπka raπËlamba Gospina srca, protkani njeænoπÊu i osjeÊajem, koji Êe u kasni-jem razdoblju biti znaËajni za puËku poboænost. S Marijina zrenika motri dogaaje iz Kristova æivota u kojima i ona sudjeluje.U svojim postavkama Amadej se oslanja na nauk svetih otaca i Majku Gospodinovu predstavlja kao Bogorodicu, Djevicu, Novu Evu i Zagovornicu. Sva njezina veliËina dolazi od izbora da bude Majka Sina Boæjega. U sluæbi je svoga Sina i s njim duhom

Amadej iz Lausanne: Marija remek-djelo Duha Svetoga

s m a r i j o m k r o z p o v i j e s t

”MARIJA” 4/2013. - 133

sjedinjena. Spona je izmeu dvaju Saveza, osoba koja povezuje Stari s Novim zavjetom. Utjelovljuje nade starog Izraela i otvara put novom narodu Boæjem. Stari Savez je navjeπtaj, a Novi ispunjenje; stari je znak, a novi stvar-nost. U tom surjeËju Marija kod kriæa ne prezire nego moli za Æidove, narod kojemu i sama pripada.

OBDARENA DAROVIMA DUHAMarijin duhovni napredak Amadej pro-matra kao plod darova Duha Svetoga. Ona je osjenjena Silom Sveviπnjega i postaje Majkom Sina Boæjega. Tu je zapravo Marijina veliËina i jedinstvenost njezina poziva i uloge.”Marija sjedinjuje glavu s tijelom ukoli-ko sjedinjuje Krista s Crkvom, a ostalim Ëlanovima posreduje æivot koji je i sama primila. Kao πto po jednoj æeni doe smrt na svijet, dolikovalo je da se jednako tako po jednoj æeni vrati æivot. Kao πto svi umrijeπe po Evi, tako Êe i svi oæivjeti po Mariji. BuduÊi da naæalost povjerova paklenoj zmiji, prva je pri-pravila smrtan otrov, druga pak zgazivπi zmijinu glavu, ponudila je svima æivotan lijek koji uniπtava smrt i obnavlja æivot.”Usporedba izmeu Eve i Marije klasiËni je motiv koji se pojavljuje u spisima svetih otaca. Amadej ide korak dalje i uveliËava Marijinu ulogu u posredova-nju æivota, osobina koja je svojstvena zapravo uskrsnulom Kristu. OpisujuÊi dar jakosti koji je Marija primila, Amadej se poziva na prizor Isusova kriæa podno kojega Marija stoji i pod-nosi ”duhovno muËeniπtvo” zahvaljujuÊi jakosti svoga duha. Pritom se naπ auk-tor poziva na sv. Ambrozija, koji tvrdi

da je Gospa stajala pod kriæem ”posto-jano, odvaæno i neustraπivo”.

GOSPINA BRIGA ZA VJERNIKEAmadej dræi da se Gospa brine ne samo za duhovna nego i za tjelesna dobra, πto se moæe primijetiti u njezinim svetiπtima. Ta majËinska skrb raa u vjernicima pouzdanje koje se pretvara u molitvu, da ne budu kaænjeni po svojim prijestu-pima, nego da budu dostojni milosra Boæjega. Dok proæivljava otajstvo uskrsnuÊa i uzaπaπÊa na nebo svoga Sina, Marija je puna radosti, jer se ostva-rila njezina opravdana æelja i nada. Uskrsnuli Krist zapravo je zalog i tvorac njezine proslave na nebu. Iz svoga blaæenog prebivaliπta kod Boga Marija ne zaboravlja vjernike:”Djevica slavna iz neba prilazi nam u pomoÊ ovdje na zemlji. Svojim moÊnim zagovorom udaljuje sve zlo i pribavlja svako dobro. Svima onima koji joj se utjeËu iz dubine srca, postaje zaπtitnica u sadaπnjem i buduÊem æivotu. ImajuÊi pred oËima razlog zbog kojega je postala Majka Otkupiteljeva, ona prihvaÊa rado molitve svakoga greπnika i posreduje kod svoga Sina za grijeha pokajnika.”Meu svjedocima Marijina uznesenja na nebo, papa Pio XII. g. 1950. navodi i Amadeja iz Lausanne, po kojem tu Gospinu povlasticu iziskuje njezina sve-tost i njezino vjeËno djeviËanstvo. Marijina je radost potpuna kad svi iza-brani postignu spasenje. Ona se raduje spasenju svih odabranih, znajuÊi da je upravo zbog njih Sin Boæji uzeo tijelo u njezinu krilu. I Marija Êe biti sretna, a njezina proslava savrπena kad Bog bude sve u svima (usp. 1 Kor 15, 28).dar-ko

s m a r i j o m k r o z k a t e k i z a m

134 - ”MARIJA” 4/2013.

PrikazujuÊi mjesto i ulogu bl. Djevice Marije u otajstvu Krista i Crkve, Oci na II. vatikanskom saboru zakljuËiπe: „Blaæena je Djevica napredovala na putu vjere i vjerno je saËuvala svoje sje-dinjenje sa Sinom sve do kriæa, gdje je - ne bez Boæjeg nauma - stajala sa svojim Jedinoroencem, mnogo trpjela i s mate-rinskim se srcem pridruæila njegovoj ærtvi, pristajuÊi s ljubavlju na ærtvovanje ærtve koju je sama rodila“ (LG 58).Korizma bi nas trebala pripraviti na proæivljavanje i prihvaÊanje, obiËnim lju-dima neshvatljiva, najveÊeg otajstva pat-nje i smrti Isusa, Marijina sina koji je viËuÊi to najavio na Cvjetnicu: „Doπao je Ëas da se proslavi Sin ËovjeËji“ (Iv 12, 23). Isus je duboko osjeÊao svu gorËinu πto Êe mu donijeti najavljena patnja i smrt. Zbog toga se znojio krvavim zno-jem u Getsemaniju, drhtao i potresno vapio na kriæu: „Boæe moj, zaπto si me ostavio?“ Osjetio je svu nemoÊ i agoniju πto je osjeÊa svaki Ëovjek u trenutku bli-ska susreta sa smrÊu. Ali je i u tom Ëasu on pokazao potpunu odanost Ocu i vjernost do kraja preuzetoj zadaÊi borbe protiv zla i osloboenja zarobljena Ëovjeka. „Sada je sud ovome svijetu, sada Êe knez ovoga svijeta biti izbaËen. A ja kad budem podignut sa zemlje, sve Êu privuÊi k sebi“ (Iv 12, 11-12).Borba izmeu dobra i zla, svjetla i tame dosegla je svoj vrhunac na Golgoti. Pobjeda zla i tame je prividna. Najavljeni

sukob u Vrtu zemaljskom konaËno je u naπu korist razrijeπen na Golgoti: „Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojega i roda nje-zina. On Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu“ (Post 3, 15). To se obeÊanje ostvarilo pobjedom πto je postignuta ærtvom na kriæu u Ëemu je sudjelovala i Marija pristajuÊi s ljubav-lju na ærtvovanje ærtve koju je sama rodila, kako istiËu oci II. vatikanskog sabora. To je vrhunac Ëovjekova uspi-njanja u savrπenstvu, a do njega se moæe stiÊi iskljuËivo preko duboko proæivljene vjere. Svako obrazloæenje oslonjeno samo na ljudsku mudrost pokazuje se slabaπno i bezvrijedno. Ni vjera ne rjeπava sve ni odmah, ali otva-ra perspektive, ukazuje na cilj i pruæa silnu potporu.

PO KRIŽU DO PROSLAVEDrevna latinska izreka: Per crucem ad lucem = Po kriæu do svjetlosti, ima trajnu vrijednost poniranja u otajstveni odnos Ëovjeka i Boga. Tim putem je najprije i stvarno proπao Isus, vjeËna RijeË Boæja i Sin Marije iz Nazareta. To je put jezive i grozne borbe, ali na kraju toga puta dolazi pobjeda i proslava. Taj prijelaz

Po križu do proslave

s m a r i j o m k r o z k a t e k i z a m

”MARIJA” 4/2013. - 135

kroz muku i smrt njegov je „krst kojim mu se treba krstiti“, ali i putokaz njego-vim sljedbenicima koji Êe jedino tim putem stiÊi u njegovo kraljevstvo i „zasjesti njemu s desna i s lijeva“.Zbog toga Ivan evanelist promatra kriæ i nebesku proslavu kao jedinstven dogaaj. Za sv. Ivana je trenutak kad je Sin ËovjeËji „podignut“ veÊ poËetak proslave i znak spasenja. Upravo su tim mislima i uvjerenjem bili ispunjeni drevni krπÊanski ikonopisci koji su Isusa na kriæu predstavljali kao æiva na prijestolju na koje se uspeo pobjedono-sno. Tu osniva Crkvu kad „predaje Duh“ i daje da mu iz boka poteËe krv i voda. RazraujuÊi tu misao Otkrivenje u drvetu kriæa otkriva „drvo æivota“, stablo æivota iz raja zemaljskoga. Isusovo ponizno prihvaÊanje volje Boæje u potpunoj posluπnosti sve „do smrti i to do smrti na kriæu“ (Fil 2, 8) putokaz je svim njegovim sljedbenici-ma. Drugog puta nema. Odnosno, ima ali taj „drugi“ vodi u propast.Tim kriænim putem je proπla i Isusova majka kojoj je „maË boli proboo duπu“. A ona koja je „duboko u svom srcu pre-birala sve dogaaje“ povezane s njezi-nim Sinom, mogla je samo u dubokoj vjeri i prihvaÊanju volje Boæje podnijeti svu tu bol i okupljati oko sebe apostole i prve uËenike i prije nego je vidljivo siπao Duh Sveti na njih i uputio ih u svu istinu. Na tom su tragu i opisi evanelista koji Marijinu veliËinu ne zasnivaju na spektakularnim rasvjetljenji-ma. Njezina je vjera bila podloæna istim nejasnoÊama i traganjima kojima je podloæan i svaki vjernik. Upravo je zbog toga hvali i rodica Elizabeta: „Blaæena ti πto povjerova da Êe se ispuniti πto ti je reËeno od Gospodina!“ (Lk 1, 45). A Isus

ide korak naprijed i istiËe da su „joπ blaæeniji oni koji RijeË Boæju sluπaju i opsluæuju“ (Lk 11, 28). Od trenutka kad stvarno stigne „njegov Ëas“ πto ga je najavio za svadbe u Kani, Marija Êe biti sjedinjena sa svojim Sinom u patnji i muci. Ona u tome sudjeluje kao majka i kao vjernica. Prinosi posljednju ærtvu Ocu u tiπini, bez rijeËi. Ali ta πutnja je govorljivija od mnoπtva rijeËi. Time ona ærtvuje sve πto ima i sve za πto je æivjela od trenutka kada je poni-zno rekla Bogu svoj „DA“ na ponudu prenesenu preko anela.

JEDINE LJESTVE DO NEBAKonaËno je postala nova Eva koja Êe okupljati oko sebe prvu Crkvu kao πto kvoËka okuplja svoje piliÊe. Ostvarila je u punini ideal πto ga je sv. Pavao posta-vio Kristovim sljedbenicima: „… trplje-njem dopunjati πto nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1, 24). To je poziv i svakome Kristovu sljedbeniku koji se treba pono-siti jedino „kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni raspet svi-jet i ja svijetu“ (Gal 6, 14).Poput Marije, i mi smo pozvani na udioniπtvo u ærtvi Kristovoj na kriæu i otajstveno obnavljanoj u misnoj ærtvi. Na to nas poziva i Katekizam (br. 618): „Krist svoje uËenike poziva da uzmu svoj kriæ i idu za njim, jer on je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama. On zaista hoÊe da svojoj otku-piteljskoj ærtvi pridruæi one koji su njezi-ni prvi korisnici. To se nadasve ostvaruje u osobi njegove Majke, prisnije nego itko drugi pridruæene otajstvu njegove otkupi-teljske patnje. Jer ‘kriæ su jedine ljestve za uspon u nebo’ (sv. Ruæa Limska).”Marko BABIΔ

l i k o v n a k u l t u r a

136 - ”MARIJA” 4/2013.

Ako bismo odabrali umjetniËko djelo bizantske ikonografije u kojemu se humanizam i religioznost spajaju u zagr-ljaj Majke i Djeteta, zasigurno bismo se odluËili za Viπgorodsku ili Vladimirsku Gospu, najπtovaniju marijansku sliku meu ukrajinskim i ruskim vjernicima, koja spada u tip Panagìa Eleousa ili Glykophilousa (Njeæna Gospa). Iako je, vjerojatno, izraena u Carigradu u 12. st., predaja je pripisuje sv. Luki evanelistu. Naslikana je tehnikom jajËa-ne tempere na dasci od lipe; veliËine 55 x 75 cm, a naknadno je proπirena na 69 x 104 cm. Uz atribute Isusove muke, na poleini piπe: IC XC NIKA (Isus Krist Pobjednik).

POPUT BIZANTSKIH CARICAGospa je u tamnoljubiËastoj haljini, kao πto su nosile bizantinske carice. Crnu kosu i πiroko Ëelo prekriva joj tamnolju-biËasti rubac sa zlatovezom na rubovi-ma. Na rupcu su tri zvjezdice, jedna iznad Ëela, a dvije na ramenima, simbol Marijina djeviËanstva prije poroda, u porodu i nakon poroda. Duge i πiroke obrve iznad proπirenih oËiju na izduæenu licu odaju patniËki pogled. Kosi nagib desnog ramena, koje prati liniju Isusova tijela, odaje njeænost Majke koja grli Sina. U blistavoj haljini od svijetlo-zlatnnih niti, Isus se savija u MajËinu naruËju. Lijevu ruku provlaËi ispod rupca i grli joj vrat, a desnu prislanja na njezino

srce. Sjetna igra Majke i Djeteta osobito je doπla do izraæaja u zajedniËkom pri-ljubljivanju obraza. Isus pogledom tijeπi Majku, a ona pokretom lijeve ruke kao da æeli reÊi: Ovo je Sin moj - Ljubljeni, njega sluπajte.

NACIONALNA ZAŠTITNICAViπgorodska ili Vladimirska Gospa postala je nacionalna zaπtitnica jer je sudjelovala u stvaranju i oËuvanju ukra-jinske i ruske narodnosti. Pred njom su se krunili knezovi i carevi, birali metro-politi i patrijarsi, noπena je u procesija-ma, izlagana u bitkama, umnaæana i πtovana u crkvama i u obiteljima.Nakon πto je Vladimir I. Veliki (+1015.), preπao g. 988. na krπÊanstvo, u Kijevskoj Rus’i (u Ukrajini) poËelo je pokrπtavanje puËanstva. Kad je knez Jaroslav Mudri (+1054.) imenovao g. 1035. redovnika

NježnaGospa

l i k o v n a k u l t u r a

”MARIJA” 4/2013. - 137

Ilariona (+1055.) za kijevskoga metropo-lita, Kijevska Rus’ postala je samostalna Crkva. Prema ukrajinskoj predaji, g. 1131. carigradski patrijarh Luka Hrisoberges (+1169.) darovao je ikonu kijevskom knezu Jurju Dolgorukiju. On ju je postavio u crkvu Preobraæenja Gospodinova u Mezhyhiryu nedaleko od Viπgoroda, a njegov sin Andrija Bogoljubski (+1174.) prenio ju je g. 1157. u katedralu Uznesenja Marijina u Vladimiru. Odatle i nazivi za sliku: Viπgorodska (Ukrajinci) ili Vladimirska Gospa (Rusi).Kada je g. 1328. knez Ivan Kalita (+1340.) vjersko i politiËko srediπte iz Vladimira premjestio u Moskvu, slika je postala svjedokom raanja: Ukrajinaca ili Rus’kog narods u Kijevskoj Rus’i i Moskovita ili Rusa u Moskoviji.Ukrajinci i Rusi veliki su πtovatelji svetih slika. Razvili su i bogatu simboliku na oltarnoj pregradi, gdje je Majka Boæja imala dostojno mjesto, a u obiteljima u tzv. crvenom kutku za osobnu poboænost. Ruska pravoslavna Crkva tri-put godiπnje u Moskvi odaje poËast Svetoj slici jer je saËuvala Moskoviju: 3. lipnja, 6. srpnja i 8. rujna (po julijan-skom kalendaru).

NEPRESTANA GOSPINA POMOĆKad je mongolski vladar Timur (+1405.), poznatiji kao Tamerlan, napao Ukrajinu i Moskoviju, knez Vasilije I. (+1425.) premjestio je 26. kolovoza 1395. ikonu iz Vladimira u katedralu Uznesenja Marijina na Kremlju u Moskvi. Pred odluËnu bitku knez je ispred nje s naro-dom proveo noÊ u molitvi, pa se ujutro Timurova vojska iznenada povukla. Te noÊi Mongoli su iznad gradskih zidina vidjeli nepoznatu æenu. Kad su doznali

da je to Majka Boæja, povukli su se iz ukrajinskih i ruskih pokrajina.Za vladavine kneza Vasilija II. Slijepoga (+1462.), tatarski vojskovoa Mehmed I. Giraj (+1523.) napao je Moskvu. Nakon πto su vjernici zazvali Gospinu pomoÊ, vojska se 21. svibnja 1451. povukla iz Moskovije.Kad su Zlatne Horde, predvoene krim-skim Ahmat-kanom (1465.-1481.), napa-le Moskoviju, koju je branio knez Ivan III. Veliki (1440.-1505.), rijeka Ugra mje-secima je dijelila zaraÊene vojske. Mongoli su se, ujutro, 23. lipnja 1480., iznenada povukli. Predaja biljeæi kako je kan Ahmat pobjegao jer je te noÊi nad rijekom ugledao Gospu. U zadnje vrijeme najpoznatija Gospina pomoÊ dogodila se u prosincu g. 1941. kad su njemaËki vojnici opkolili Moskvu. Prema svjedoËanstvu zapovijed-nika obrane Valentina Vladimirova, sovjetski voa Josif Staljin (+1953.) nare-do je da se ikona stavi u zrakoplov koji je nekoliko puta preletjeo preko grada. Moskovljani vjeruju da su se, uz Gospinu pomoÊ, nekoliko dana kasnije, Nijemci poËeli povlaËiti.Sveta slika nalazila se od g. 1395. u katedrali Uznesenja Marijina. Tijekom Domovinskog rata g. 1812. premjeπtena je u moskovski samostan Sretensky, a nakon Listopadskog veleprevrata prene-sena je g. 1926. u Dræavni povijesni muzej na Crvenom trgu. Od g. 1930. Ëuva se u Dræavnoj galeriji Tretjakov (inv. broj 14243), a od rujna g. 1999., bez zlatne koπuljice (rize), smjeπtena je u drveni okvir kraj ikonostasa u obliænjoj crkvi sv. Nikole, koja je sastav-ni dio Galerije. Ante Branko PERI©A

æ i v i m o u o b i t e l j i

138 - ”MARIJA” 4/2013.

©to nama vjernicima znaËi Godina vjere? ©to nam znaËi jedna tematska godina u kojoj su naπa razmatranja usmjerena na vjeru? Zar vjernicima treba Godina vjere?! Nisu li sve vjerniËke godine i godine æivota i godine vjere?!

ŠTO JE VJERAVjera je Boæji dar Ëovjeku. Milosni dar. Dar velike Ljubavi meni i tebi, malenu i neznatnu stvoru.Odgovor na vjeru je povjerenje. Kako smo povjerovali i koliko vjerujemo, pita-nje je za razmatranje u ovoj godini. To je jedan od zadataka nas vjernika. Da bismo mogli povjerovati, potrebno je znati kome i πto vejrujemo i razmotriti kako vjerujemo. Vjera nije samo racio-nalna spoznaja Ëinjenica koje razumom moæemo dokuËiti, jer da je samo to, onda bismo to mogli nazvati i znanjem. Vjera je viπe od toga. UkljuËuje i osjeÊaje kao i djela ljubavi, koja se oËi-tuju æivljenjem i osobnim svjedoËenjem. Uronjeni u Milost, polijevanjem vodom ili uranjanjem, krπtenici postaju oËiπÊeni od grijeha i postaju djeca Boæja. Niz godina proe dok dijete odraste i posta-ne zreo Ëovjek.

PODOJENI U VJERIOni koji su imali sreÊu dar vjere upijati s majËinim mlijekom, zacijelo se i ne sjeÊaju kako je to bilo. GledajuÊi u

mojoj ordinaciji sliku majke koja doji dijete, jedan me sveÊenik pitao, πto mislim, je li grijeh nedojiti dijete. To bismo mogli ukljuËiti u ispit savjesti i razmotriti valjanost razloga zbog kojih se djetetu uskraÊuje ono πto je Bogom dano. Upijati vjeru s majËinim mlijekom, znaËi odrastati u zagrljaju ljubavi i u naj-ranijem djetinjstvu dobiti ono najpotreb-nije za æivot. U stara vremena kada nije bilo nadomjesne hrane, tzv. formula dojilje spaπavale su djecu kojima majke nisu imale mlijeka.I danas ima dojilica koje spaπavaju djecu kojima majke nisu podojene u vjeri. Moæemo ih prepoznati u svima koji pomaæu nama i naπoj djeci odrasti u vjeri: roditelji, djedovi i bake, braÊa i sestre, æupnici, katehisti, sveÊenici, redovnici i redovnice, rodbina, kumovi, prijatelji.... Krsni kumovi preuzimaju obvezu pomoÊi roditeljima odgojiti dije-te u vjeri.

ODRASTANJE U VJERIObitelj - Crkva u malom nije uvijek ide-alna, ali je najbolje mjesto za odrastanje djece. Boæji Sin je odrastao u obitelji, skromno i skrovito, dobio je u njoj ono πto je najvrednije - ljubav, povjerenje i uvaæavanje.Crkva je mjesto u kojem se Boga moli. Da bi obitelj bila Crkva u malom, neop-hodno se i u njoj Bogu moliti. Kako, koliko i tko? Svi Ëlanovi obitelji ako je to moguÊe, po zajedniËkom i prilagoenom naËinu, prateÊi dob djece, osluπkujuÊi izazove vremena uz stalno zahvaljivanje za primljene milosne daro-ve. Ne zaboraviti da su naπe uloge u obitelji razliËite, pa tako nisu jednaki ni doprinos kao ni odgovornost roditelja i

Godinavjere - čemu?

æ i v i m o u o b i t e l j i

”MARIJA” 4/2013. - 139

djece. Poticaj moæe ponekad doÊi i od najmanjih, pogotovo kada su roditelji umorni, iscrpljeni, bez ideja. DjeËja svjeæina, otvorenost, iskrenost i jedno-stavnost u molitvi moæe tada ponijeti i starije Ëlanove obitelji.

PRENOŠENJE VJERE U OBITELJIU Godini vjere potaknuti smo na Ëitanje Svetog pisma, saborskih dokumenata i Katekizma KatoliËke Crkve. Uz ono πto osjeÊamo, vrijedno je znati o vjeri. KrπÊanski roditelji pozvani su zajedno s Crkvom odgajati djecu u vjeri, dati sve od sebe πto mogu uËiniti, a Bogu pre-pustiti da bude njegova volja. I djeca imaju svoju osobnost i svoja prava, ali dok su mala, roditelji su se duæni skrbiti o njima. »ekati da odrastu pa im onda ponuditi hoÊe li biti vjernici - ne doliku-je odgovornosti krπÊanskih roditelja. Moæe li majka Ëekati da dijete odraste, pa ga onda pitati hoÊe li ono da ga danas podoji ili Êe, mjesto mlijeka, Ëaj? Znamo da su raanje i umiranje veliki dogaaji u obitelji, uz to i velika slavlja koja okupljaju obitelj, kao roendani, imendani i razliËite godiπnjice, a poseb-no mjesto zauzimaju sakramenti krπtenja, prve priËesti, krizme i vjenËa-

nja. I eto prigode za primjenu katekiz-ma u obitelji.Na roditeljima je briga oko hrane, odije-la i stanovanja. Valja djeci omoguÊiti obrazovanje i odgojiti ih u vjeri. Danas je to zadnje nekako najteæe, mada su nam, kao nikada dosad, dostupni vjer-ski sadræaji kroz medije, literaturu, πkolski vjeronauk. Pa πto je onda spor-no? Kako u sekulariziranu svijetu biti ponosan na svoj vjerniËki identitet i izboriti se za svoje pravo u druπtvu koje promiËe diskriminaciju? U obitelji se djeci pomaæe da izgrade svoju osobnost i svoj identitet. Eto krπÊanskim roditelji-ma izazova i zadataka da kroz svagda-nju molitvu, pripravu na sakramente, obiteljska slavlja ne zaborave kako se zovu i kome pripadaju. I da u javnom æivotu ne zaborave kojom se rukom krste i kome su povjerovali.Naπa vjera ne prestaje izlaskom na ulicu, ulaskom u πkolu, djelovanjem na rad-nom mjestu. U svakoj situaciju pozvani smo biti vjernici. Zato je vaæno upoznati svoju vjeru i πto se od vjernika traæi. Odgovoriti na Boæji poziv ne samo rijeËju nego i djelom vjerniËki je zadatak ne samo u Godini vjere nego tijekom Ëitavog æivota.Marija je primila Krista u svoje krilo, donijela ga na svijet, othranila i zajedno s Josipom pomogla da odraste u obitelji. Za vrijeme njegova javnog djelovanja, pratila ga je, upuÊivala druge da ga sluπaju, ustrajala uza nj sve do pod kriæ... Ostala je i nakon njegove smrti vjerna i postojana. Molimo je da Gospodin u ovoj godini svojim Duhom obnovi vjeru i ljubav u naπim obiteljima, naπem narodu i u cijelom svijetu.Danijela DE MICHELI VITTURI

140 - ”MARIJA” 4/2013.

Nedostaje li nam hrabrosti i mudro-sti? Patimo li od stresa i maloduπnosti? Kukamo li na Ëitav svijet kad nam je teπko i vjerujemo li da Êe sutra biti bolje? »ini se da nas ponovno netko treba potaknuti, pro-buditi iz letargije i neraspoloæenja. Uzalud govorimo kako korupcija, nasilje i nepravda izazivaju Boæju srdæbu kad znamo da su proroci zbog kritiËkoga govora i poziva na obraÊenje oduvijek bili uπutkivani, proganjani.

DRUGI SU KRAJ NASNekad su progonitelji bili farizeji i carevi, a danas su njihovo mjesto zauzeli medijski glasnogovornici, aktivisti ljudskih prava, slobodnomisleÊi arhitekti kaosa. Dugo mi nije bilo jasno kako je u nekoj krπÊanskoj naciji kao πto je naπa, s tolikim brojem izjaπnjenih katolika doπlo do opÊeg pada mora-la, πto se posebno oËituje u posljed-njih petnaestak godina. Odgovor na to pitanje pruæila mi je ona Isusova izreka da Êe ”lakπe deva proÊi kroz iglene uπi negoli bogataπ u kraljev-stvo nebesko”. Bogataπi u ovom sluËaju nisu ljudi koji imaju puno novaca. Ovdje se prije svega misli na osobe koje su toliko srcem prirasle uz zahtjeve materijalistiËke kulture da su sve druge vrijednosti gurnuli u zapeÊak. Kod takvih onda najviπe dolazi do raskoraka izmeu vjere i djela s opravdanjem kako ”svi tako Ëine”. Ne ulazeÊi u daljnje raπËlambe, æelim naglasiti da je Bog izvrsno poznavao greπne mehanizme u Ëovjeku i nije

sluËajno mjesto svog roenja izabrao u siromaπnoj obitelji. Njegova majka nije bila rimska carica nego jednostavna i siromaπna djevica. Kad Ëovjek sjedi na ”dvije stolice”, to se vrlo brzo oËituje u stavu: ”Meni nitko ne treba!” Takvi ljudi sami su sebi dovoljni.

DRUGI NAM TREBAJUNi naπe vjerniËko ponaπanje nije bitno drukËije. I tu ima onih koji sjede na dvije i viπe stolica. »as vjeruju u Boga, a Ëas se okreÊu praznovjerju. Jedan dan govore istinu, a drugi namjerno laæu. Na kraju dolazi sumnja i mnoπtvo pitanja, poput onog, πto Êe nam Marija kad imamo Isusa? ©to Êe nam Crkva, njezino vod-stvo, hijerarhija? ”Nama nitko ne treba, osim Boga!” Ljudi koji sjede na ”dvije stolice” i u isto vrijeme æele sluæiti Bogu i bogatstvu, nika-ko ne mogu razumjeti da je Crkva mistiËno Tijelo Kristovo i da smo mi nje-govi udovi. Bl. Djevica Marija zdruæena je u Adamovu rodu sa svim ljudima koji tre-baju spasenje, te je moæemo uistinu nazva-ti majkom udova Kristovih. Ona je ljubav-lju svojom sudjelovala u tome da se u Crkvi rode vjernici. Ako je Isus trebao majku, trebamo je i mi. Ako je trebao braÊu i sestre, i mi ih trebamo. Stav ”meni oni ne trebaju” suprotan je ocu naπe vjere Abrahamu i majci naπe vjere Mariji. Pogledajmo koliki danas ne razgovaraju sa svojim ocem, majkom ili bratom zbog povrijeene taπtine, stava ”oni mi ne tre-baju”? Na æalost, takav stav iskljuËivosti i nesnoπljivosti kasnije prenose na meu-ljudske odnose s ostalima, a naruπeni odnosi posvuda πire klimu nepovjerenja i otuenja. Lijek protiv tog virusa jest savrπena posluπnost volji Boæjoj.

Majka vjere i u

”MARIJA” 4/2013. - 141

TRAJNO NADAHNUĆEMarija nam je u tome trajno nadahnuÊe. Njoj niπta nije bilo teπko jer je æivjela u neraskidivu zajedniπtvu s

Bogom. DiæuÊi svoje oËi prema Mariji, uzoru svake kreposti, divimo se otajstvu Utjelovljenja i naπeg spa-senja. Nadamo se da Êe i naπa imena biti pridruæena zajednici svetih. Sveto pismo veli: ”Druæi se s mudrim i postat Êeπ mudar, a tko se dræi bezumnika postaje opak” (Izr 13,20). Tko se druæi s Marijom, druæi se i s Duhom Svetim koji je u njezinoj blizini. Kad se divimo Mariji, divimo se remek-djelu Boæjeg stvaranja. To se nikako ne moæe povezati s idolatrijom. Na æalost, one koji nam spoËitavaju da nam bl. Djevica Marija ne treba, upravo Êemo vidjeti kako tu i tamo posje-Êuju razliËite gurue i iscjelitelje. Tko se ne druæi sa svetima, zasigurno se druæi s greπnicima ili samuje. Nakon Isusove smrti na kriæu, vidi-mo da je Marija u najteæim trenuci-ma pomagala apostolima da shvate Boæju volju i ne klonu duhom jer Isus je æiv. On je uskrsnuo! Pomagala im je da u vjeri traæe kor-milo na brodu svog æivota, a krivo-vjerce je pozivala da se vrate u krilo Crkve bez rasprava i svae. Ona je naπa Majka vjere i nezamje-njiva uËiteljica duhovnog æivota. ÆiveÊi u punom zajedniπtvu s Bogom, vidimo da, za razliku od proroka, Marija nema dvojbi. Ne muËi je nesigurnost, strah da neÊe uspjeti. Ona ima savrπeno pouzda-nje u Boæju providnost, a mislim da te Marijine vjere nama uvelike nedostaje. Ona ljubav osjeÊa kao svoju duænost. Moæemo li i mi za sebe to reÊi?Silvana DRAGUN

uskrsne radosti

r a z g o v a r a l i s m o

Davorka TenËiÊ RadoËaj Ëlanica je Udruæenja likovnih i knjiæevnih stvarala-ca ULIKS iz Pule. Samouka slikarica rado slika vjerske motive, a meu njima Isus i Marija zauzimaju posebno mjesto. Brojne je darovala za pojedine galerije i u dobrotvorne svrhe, a s jednom slikom sudjelovala je i na izloæbi o 50. obljetni-ci izlaæenja ”Marije”. S njome razgovara-mo o njezinu radu.- Molio bih da se kratko predstavite.- Roena sam u Raπi g. 1954., odakle se naπa obitelj g. 1960. preselila u Pulu i u njoj ostala do danas. Æivjeli smo skro-mno, ali se meu nama osjeÊalo mnogo ljubavi. Bilo nas je petero braÊe i sestara, a otac je sam radio. Nismo imali moguÊnosti odskakati kao neki, za neπto πto nas je zanimalo i privlaËi-lo jer za to nismo imali uvjeta. Roditelji su nam, naime, mogli pruæiti jedi-no osnovnu πkolu, a svaki korak dalje za nas je predstavljao granicu. Knjige za πkolu dobila bi starija sestra, a godinu kasnije preuzela bih ja i tako... sve ostalo. Nismo imali ni igraËaka. SjeÊam se svojih igara pijeskom,

kad smo oblikovali razliËite predmete, figure kao i blatom. Moj otac volio je stvarati. UËio nas je kako prikazati oblike ljudi, tj. Ëovjeka, zatim stabla itd. Sudjelovao je i velik dio sebe podario pomaganju crkvama, izraivao je kriæiÊe za postaje kriænog puta... I majka je dobar dio sebe podarila crkvenom æivotu, a i danas u 81. godini vodi moli-tvenu zajednicu. I mi, djeca, nastavili smo putem koji su nam oni zacrtali.- Kako je proπlo djetinjstvo?- Moje djetinjstvo prolazilo je u svagda-njem divljenju prirodi, osobito suncu. Pomalo sam poËela slagati pjesme. ZapoËela u osnovnoj, a nastavila u sred-njoj πkoli, kad sam suraivala i u nekoli-ko djeËjih Ëasopisa. Uz moje pjesme bili su prisutni i crteæi. Olovkom ili drvenim bojama. VeÊ πto se pri ruci naπlo. Voljela sam prikazivati lica pojedinih osoba. Kad se naπlo viπe vremena, razliËitim πkoljkicama ukraπavala sam svoje majice stvarajuÊi bukete cvijeÊa. ZnaËi, u meni

Pogled joj otvorio prozor duše

142 - ”MARIJA” 4/2013.

D.

Ten

ËiÊ

Ra

doË

aj: N

avj

ešte

nje

r a z g o v a r a l i s m o

”MARIJA” 4/2013. - 143

je postojala æelja za stvaranjem, koju tek sada mogu iskazati u potpunosti.- A kad ste zavrπili πkolu?- Kad sam se zaposlila, prvi put kupila sam sebi knjige za izvanredni studij, uz rad. ©kolovanje sam zavrπila, ali radno mjesto ekonomistice nikad nisam dobila pa sam krenula, u potrazi za poslom, diljem Italije. I to je trajalo dok me Isus i Gospa nisu pozvali na najviπa brda - Dolomite, koji su mi pruæili to πto æele sada od mene. TraæeÊi posao, pronaπla sam veliku duhovnost koja je vrednija od svakoga plaÊena posla. Jer njome ispunjena duπa prelijeva se sve dalje i dalje... I tako nastane najdirljivija pjesma ili nekakvo veliko djelo koje upuÊujemo i prenosimo i na druge. Jedan pogled na Dolomite otvorio mi je prozor duπe iz koje je poËelo izlaziti neπto πto ne pre-staje. Godina 2006. bila je prekretnica mog æivota, kad sam se odluËila prepu-stiti tome πto me vodi.- Koji su motivi Vaπih prvih slika?- Moje prve slike prikazivale su krajoli-ke, i to ocrtavajuÊi ih reljefno, a zatim su slijedile boje. Meutim, tu se veÊ naπla i koja sakralna. S vremenom sam uoËila da mi takvi motivi ne dolaze sami bez razmiπljanja i da ih stvaram bez ikakve muke iz svega srca i duπe. Na toj reljefnoj tehnici zadræala sam se dvije godine, a onda krenula dalje... Na uljanu tehniku. UviajuÊi da mi je mnogo lakπe, tu sam se i zadræala, a zadræala sam i kolekciju s reljefima, jer je to ipak bio moj poËetak.- Imali ste i izloæbe?- Da. Uslijed velikih nadahnuÊa, redale su se slike i izloæbe. Od g. 2006. do 2012. imala sam 10 samostalnih i 22 skupne izloæbe. Od toga dvije u samo-

stanu sv. Franje u Puli, sa sakralnim motivima. RazliËiti sveci, pape, crk vene ustanove, biskupi, aneli, pasionski motivi, maslinici, Isus i njegova Majka... Gospa, Isusova Majka, majka Ëista i veli-ka srca, blaga, mada bolna pogleda i Ëesto upuÊujuÊeg osmijeha s usana, Ëesto je moj motiv. Jer, prateÊi taj pogled koji razlijeva suzdræanost, bol, blagost, mirnoÊu na nas male ljude s velikim grijesima osjetimo kako otapa sve πto je suviπno, a na to mjesto prile-gne toplina kojom moæemo voljeti, praπtati i prenositi taj osjeÊaj dalje.- Osjetite li kad prazninu?- Ponekad kad osjeÊamo prazninu, baπ tada nadolazi plima i nikad ne znamo kad je taj Ëas zacrtan upravo nama. Trenutak kad se bol ... pretvara u radost, to je to. Poæeljela bih svima da u strpljivosti doËekaju taj trenutak i prepu-ste se jer Gospa i Isus najprije ugledaju tihe nemoÊne i strpljive darujuÊi im milost, radost i snagu.- Planirate li πto za buduÊnost?- Nemam nekih planova. Trebam samo slijediti to πto me nekamo vodi. Vremena ima za sve, nae se. Bog ga odreuje. U danu koji je, moæda, bio teæak, dobivam mirnu i bogatu noÊ iz koje izranja plod sutraπnjeg stvaranja. A onda... U joπ mirnijem danu blagost pre-kriva moju obitelj dok na platno slije-vam tvoj lik, Gospo! Zajedno s milosti-ma tvojim osjeÊajuÊi - kako duπu mi ispunjaπ za ... danas, za ... sutra, za ... novi dan i stisnem duπu da nikad - nikad viπe ne izieπ van.NajveÊa mi je æelja probuditi koju uspa-vanu duπu, da osjeti toplinu koju Gospa upravo sada na nju - razlijeva...K. JOLIΔ

m o j a d j e c a i j a

144 - ”MARIJA” 4/2013.

Mala Barbara zapliÊe se oko mojih nogu. PlaËljiva je i nemirna. Traæi da je nosim, da hodam s njome, da Ëinim neπto πto Êe je smiriti. Vrijeme je da se pojavi njezina mama. »esto kasni. Sat moga supruga otkucaje da je vrijeme da mala ode, da moæe u miru malo odahnuti. Mrπti se, daleko od toga da ne voli slatku djevojËicu, ali je za danas dosta.Barbara je spavala na mojim rukama kad se pojavila njezina mama. Bila je ljutita glede kaπnjenja i kole gice zbog koje mora ostajati dulje na poslu. - Sve podatke koje je trebala poslati u centar, πto je izbrisala, πto krivo obra-dila - tako da je nastao takav kupus, koji ja moram odraditi mjesto nje, a ona je, kad je vidjela πto je uËinila, lijepo otiπla na bolovanje. ©ef se uhva-tio za glavu, i, naravno, dao meni da to sredim, jer ja se znam sluæiti raËu-nalom - tehniËki sam pismena - a moja draga kolegica - ne zna! Zato, poslije radnog vremena, ja moram ostati sreivati njezin posao. Zamislite, koji je to bezobrazluk!- HoÊe li te platiti? - Najbolje da me ne plati!- Onda dobro! - ©to je dobro? Da Ëistim iza nje?! Da pokrivam onu koja nije sposobna nauËiti poslati izvjeπtaj?!- Nemoj tako!- Zaπto ne?! Ima plaÊu veÊu nego ja. Ta niπta ne radi, ni za πto ne zna.

- Ti si mlada, tebi ide s raËunalom...- Iπlo bi i njoj da hoÊe, ali je lijena, neÊe! ©ef je pokriva, ne zna πto Êe s njom. On je kao i ona. Udara po tip-kovnici dvama prstima, doe svako malo k meni, da mu je pokvareno raËunalo, da ne radi. Nema pojma. Rekla sam mu da lijepo zaposli dvoje mladih koji znaju. Stari se ne daju i neÊe da nauËe.- Nemoj tako!- Zaπto ne?! NeÊu ja raditi za njih! Rekla sam πefu ovo sada i gotovo, neÊu viπe. Meni nije potrebno ostajati dulje. Ja imam malo dijete i obitelj, a gospou neradnicu nek poπalje kuÊi.- Nemoj tako! Moæda æena ode u miro-vinu. Moæda doeπ na njezino mjesto.- Kakvu mirovinu, ima ona joπ guliti 15 godina!- Dobro. ©to bi ti da si na πefovu mje-stu? - odnekuda se naπao Romeo.- Maknula bih je s posla! Oslobodila bih radno mjesto, dovela mlada Ëovjeka koji zna i hoÊe raditi. U kojem stoljeÊu æivimo, moraπ se znati sluæiti raËuna lom?! A ne da drugi za tebe πlepaju, tvoj posao da rade!Umijeπala sam se:- Tko zna πto je æeni i kako joj je. Moæda je umorna od æivota, djece, obi-telji! Tko zna kakve brige ima. Ne gladi svakoga æivot. Mi tebi Ëuvamo Barbaru kad god ti ustreba. Trebaπ imati...- ©to sam ja?! Caritas?! Socijalna sluæba?! Dobrovoljna pomoÊ? Posao je posao, treba ga odraditi. Koga briga za njezi-nih troje djece i babu kod kuÊe! Ako nisi sposoban, ako ne moæeπ, makni se! TisuÊe mladih i sposobnih Ëeka na posao... - prekinula me.Romeo Ëeπka bradu, sjeda i poËinje mirnim glasom:

Budičovjek

- SjeÊaπ li se kad je Mate Jurin danima oblijetao oko naπe kuÊe da mu se pomognemo zaposliti?! Nestrpljivo je mahnula glavom:- I!? Romeo je nastavio glasom ravnim poput autoceste: - Mi smo bili dobri prijatelji s Franom, direktorom firme gdje se æelio zaposli-ti. Spojili smo ih, i tako se Mate zapo-slio. Doπla promjena vlasti. Naπ prijatelj Frane, doπao na svoje radno mjesto, za njegovim stolom sjedi Mate Jurin. Gleda ga u oËi pa mu kaæe:- Gospodine Frane, izvolite otkaz, od danas sam ja ovdje direktor!- Tako je rekao, ”gospodine Frane”, a kad se zaposlio kod njega, postali su najbolji prijatelji. Zajedno su dolazili k nama.Romeo je klimao glavom:- Zato je najvaænije biti Ëovjek! Ti danas radiπ za tu æenu, moæda Êe sutra netko drugi potegnuti za tebe. Ne sudi, nego budi Ëovjek. Nikad ne povrijedi Ëovjeka. Sjeti se Majke Isusove, u najteæem Ëasu, pod kriæem. UËenici je ostavili samu. Pobjegli. Ostao jedino Ivan. Zar joj je bilo lako?! Ona im to nije zamjerila, nastavila je putem kojim je trebalo iÊi, okupljala ih, i bez prigovaranja - mo lila s njima. Neka ti niπta ne bude teπko: Budi Ëovjek, uËini uvijek πto mo æeπ, a neke Êe sitnice srediti sam Bog!U ovo darovano vrijeme, u ove svete dane odzvanja u meni:- Odreci se svoga komoda, svoje sebiËnosti! Sjeti se koga sve trebaπ posjetiti, kome pruæiti ruku, reÊi lijepu rijeË! Ne zaboravi, budi Ëovjek!R. T.

m o j a d j e c a i j a

n a g r a e n i l i t e r a r n i r a d

146 - ”MARIJA” 4/2013.

VeËer uoËi blagdana Svih svetih. Iz blagovaonice dolazi hladan jesenski zrak i dim tatine cigarete. U sobici se nalazi stol s puno knjiga i uspomena. S desne strane stara izlizana krunica, njezino raspelo veËeras je podsjetnik Boæje prisutnosti, dok se rad pretaËe u molitvu. Ta krunica privlaËi paænju svojim sitnim zrncima, starinom i jednostavnoπÊu. Ujutro idem s roditelji-ma i sestrom na groblje, veÊ smo osta-vili cvijeÊe, sutra nosimo joπ i fenjere.Sigurno je i Neven imao mladenaËke ideale. Sigurno. InaËe ne bi ni krenuo putem rizika prikljuËenja u rat. Roditelji su mu omoguÊili odlazak na fakultet iz Medulina u Zagreb.Moæda je samo traæio svoje mjesto pod suncem, a politika uvijek u sve uplete svoje prste. Neven je imao nepunih 20 godina kada je donio konkretnu odlu-ku, ne kada je poËeo o tome razmiπljati nego kada se napokon odluËno zauzeo da ostvari ono na πto je mislio da je pozvan uËiniti od svoga æivota. Preuzeti odgovornost za svoj narod, kao da druge opcije i nije bilo.U Gornjem VrapËu u Zagrebu æivjela je jedna Stara mama. Tako su je zvali jer je sama odgajala unuka koji je kao izvanbraËno dijete bez oca ostao vrlo rano i bez majke. Kakvu je snagu imala ta stara æena! U siromaπtvu u

kojem su bili bez njezine upornosti ne bi nikada mogao iÊi u πkolu u drugo-me gradu i savladati æivotne prepreke. On je stekao samostalnost svojim radom, bez povlastica i ugleda. Imao je samo primjer jedne poboæne æene.U to vrijeme, u Bolu na BraËu, æivio je sam jedan stari umirovljenik. Ponovno, namjerno, napustivπi æenu i, veÊ odraslu, djecu. Roen kao izva-nbraËno dijete, takoer bez oca, osje-tio je na vlastitoj koæi πto znaËi biti iskljuËen i gledan s visoka. A æena mu je bila Ëista suprotnost, tiha, blaga i - vjernica. Njezina poboænost mu je smetala, jer nije ”podnosio” Crkvu, ali ona je saËuvala i vjeru i majËinstvo i kada je s djecom ostala sama na ulica-ma velegrada, Splita pa Zagreba.U Zagrebu se zato susrela Nevenova najdraæa teta s mladiÊem koji je s maj-kom, sestrom i bratom stigao iz Splita. »ekajuÊi dijete razmiπljali su o imenu koje Êe mu dati, po - Nevenu!Iznenada me stegnulo u grlu, duboki kaπalj poremetio je tiπinu. Uvijek se sjetim Nevena kada idemo na groblje. Njegov je grob najljepπi koji sam vidje-la, ukraπen brπljanom. A njegova bista je donedavno stajala i pred jednom pulskom istoimenom πkolom. Tatino je ime Nevenko a ne Neven, to je zbog toga πto je Neven poginuo malo prije tatina roenja, a njegova smrt je pri-vidno bila jaËa od njegova æivota i neki se s njome tada nisu znali nositi.Pokraj prazne postelje, na koljenima i s krunicom u ruci, Nevenova majka je provodila vrijeme tiπine svih tih noÊi, dok su ulice bile uspavane i nitko nije vidio njezine suze i nitko nije znao kada je prihvatila vjeru...

Ženetihemolitve

”MARIJA” 4/2013. - 147

Marija je Ëuvala i tjeπila ovu duπu, a aneli su vojevali po πumama naπe Zemlje da ne propadne ni jedan za kojeg se moli i niti jedan koji (po)vjeruje...Majka, otac, prijatelji, suborci... kao filmovi su se vrtjeli po Nevenovim mislima. Uz vojnike s puπkama s lijeve i desne strane, iza suborca kojeg nika-da nije imao vremena upoznati viπe, ispred prijatelja koji je bio s njime od poËetka tjeskobe... Zavezan, izgladnjen

i æedan, nakon neprospavane noÊi zarobljeniπtva. A ipak svjestan. Svjestan itekako, tjeskoban ali ponosan, s nadom za koju je znao da nema izvor u samom sebi, samo je naslutio da Êe se sve stvari staviti na svoje mjesto, a smisao otkriti na kraju puta. Na tren je pomislio da nije iskusio ljubav, ali je ljubio i te kako, toliko puta i toliko jako koliko je puta zaboravio na sebe da uËini za nekoga πto mu je potreb-no, pa Ëak i ono πto je jednostavno bilo samo drugoga trenutno razveseliti. Ljubio je sve one kojima je dao dio svoje intime - svojih teænji, strahova, dvojbi... U posljednjoj bitci, nije æelio povez pred onim koji ga je strijeljao. S ponosom i prodornim pogledom bio je svjestan borbe do kraja.Sjetio se da netko za njega moli…UspinjuÊi se na Mirogoj, mama je spo-menula Stara mamu i njezino pjeπaËenje do vrapËanske crkve svake nedjelje, kao i krunicu koju je uvijek nosila u dæepu.I tata je mogao dodati za svoje none - i bakina mama bila je vjernica, a tek nona iz Splita - stalno je molila, bila je vrlo dobra... I njezina je ona izliza-na krunica!…Kada molimo krunicu, moli i Marija. Kad molimo krunicu postajemo kao Marija, æena i Majka.Ona je zagovornica prave ljubavi, Ëuva naπu obitelj s koljena na koljeno, Ëuva naπ narod generaciju za genera-cijom. UnatoË svakom protivljenju. Usprkos svemu.Marija - æena tihe molitve, ostaje uz nas.Irena MILO©(III. nagrada za prozni tekst meu odraslima)

n a g r a e n i l i t e r a r n i r a d

p r i g o d e

148 - ”MARIJA” 4/2013.

Ovaj put naglasak je na „Godini vjere“ i eto prigode za jedno veÊe razmiπljanje i malo dublje razmatranje na zadanu temu. IzgovarajuÊi rijeËi molitve: „Vjerujem u Boga Oca SvemoguÊega…“ nadovezuje mi se odmah misao s upitni-kom na kraju, vjerujem li doista ili sebe uvjeravam da vjerujem? Vjerujemo li u Boga Oca koji je svemoguÊi, ako pod teretom æivotnih nedaÊa i pritisaka kao i brojnih problema osobnih i druπtvenih ili bolesti, zapadamo u ogorËenje, relati-vizam ili depresiju?!Vjerujemo li u Boga stvoritelja neba i zemlje kad se pjenimo, bjesnimo ili nemoÊno zdvajamo u neprestanu strahu πto Êe s nama biti sutra, egzistencijalno i moralno slomljeni i uniπteni? Zabrinuti smo nad vlastitim opstankom zbog gubitka posla i plaÊe, kako uzdræavati obitelj, kako πkolovati i odgajati potom-stvo, dok nam vlastodrπci ubijaju svaku nadu svojom megalomanskom pohle-pom, bezobzirnoπÊu i bestidnoπÊu zaπtiÊeni nepravednim zakonima po kojima neometano haraËe i otimaju Ëovjeku kruh iz usta, istjeruju ga iz nje-gove kuÊe s ognjiπta, i iz domovine, razarajuÊi obitelji i rastaËuÊi zemlju koju je Bog stvorio, a mi je zovemo „Lijepom naπom“. Da bi sebi stvorili πto viπe luk-suza i propadljivih dobara, haraËlije pod krinkom slobodnih demokratskih izbora, izabraπe za sebe sva prava pa i pravo da gaze svako ljudsko dostojanstvo te tako „Lijepu naπu“ ubrzo pretvaraju u „Dolinu

suza…“. Kada doemo do zida krajnjega bezobrazluka, sazdana od opeka nezna-nja, nemorala, nezasitnosti i neodgovor-nosti te udarimo u nj ne videÊi izlaz, i æiveÊi u strahu, u neizvjesnosti, u nemoÊi i pesimizmu, gdje je tada naπa vjera, ufanje i ljubav?Ako ne primjeÊujem koliko je dobar i milostiv Gospodin koji je na Ëudesan naËin nazoËan u svakom danu moga æivota i koji me hrani, brani i πtiti od zla, lijeËi, savjetuje i nadasve ljubi, ako

Vjera inevjera

p r i g o d e

”MARIJA” 4/2013. - 149

ne primjeÊujem kolike mi je talente darovao i kolike moguÊnosti pruæio u æivotu, u tom sluËaju je li moje Vjero-vanje izraz moje vjere ili moje nevjere?Dok mu se obraÊamo u molitvama, sumnjamo li istovremeno u njegovu moÊ, pravednost, milosre i ljubav? Bezbroj je primjera iz Evanelja, treba se samo prisjetiti kad je sv. Petar posumnjao, poËeo je tonuti, pa strah apostola od oluje, a Isus s njima u laici: „Ne bojte se! Ja sam s vama!“, Isus veli. Njegove rijeËi su istinite u sva-koj prilici i za sva vremena, a on sam je utjelovljena RijeË, Boæje obeÊanje. Pa Ëega se uopÊe plaπiti kraj takva osigura-nja? Evanelje je radosna vijest! Zaπto se ne radujemo? Valjda zbog nevjere. Uza sve zemaljske potrebe, zamke i nevolje ili baπ zahvaljujuÊi njima, Gospodin ne zaboravlja svojih. Pravdu prepustimo Bogu. On je iznad svih ljudskih zakona i obiËaja. I koji se Bogu u svojoj slabosti i nemoÊi potpu-no povjere, stjeËu milost, radost, sigur-nost, ljepotu i puninu æivota koji ima svoj smisao tek u Njemu, naπemu Stvoritelju. Valja imati na umu, ako je Bog Otac SvemoguÊi uz mene, tko moæe protiv mene? Ma taman da se cijeli svijet uroti protiv nas, svjedoci smo oslobaajuÊe presude naπim gene-ralima. ©to moæe vjera u Boga? Sve! A nevjera, vodi u oËaj!Svoj um, svoje srce, svoju duπu povjeri Njemu i zavapi iz dubine svoga biÊa: - Gospodine, oprosti mi moju nevjeru i oslobodi me spona straha i beznaa! Sve brige svoje polaæem sada u ruke Tvoje! - I ne budi nevjeran, nego vje-ran. Kad te svi iznevjere, Bog te neÊe nikad iznevjerit.

„Vjeruj u ljubav i saËuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu“, pjeva Oliver DragojeviÊ. Koliki su to obeÊali pred oltarom, i otpjevali, i otplesali, i uzvani-ke poËastili za bogatom trpezom, ali nisu odræali obeÊanje. Ljubav i vjernost izmeu muæa i æene mnogi su prekrπili i izbrisali kao da je nikad nije bilo. Ljubav izmeu majke i djeteta, roditeljska lju-bav, pa i ta te moæe iznevjeriti. Ljubav meu prijateljima takoer lako pokle-kne. Naπa je ljubav takva kakva jest, Ëesto nesavrπena, ograniËena i podloæna razliËitim interesima i raspoloæenjima. Ali, ona bezuvjetna i neprolazna, vjeËna ljubav Stvoriteljeva πto me Ëudesno podiæe „sa skliskog terena“ na Ëvrsto tlo, i uzdiæe uvis, πto me nevidljivom rukom vjeπto izvlaËi bez ogrebotina iz „kaπete brokava“, πto me iz tmine povlaËi na svjetlo i toplinu sunËeva sjaja, oslobaa straha, tjeπi i raduje, to je ta ljubav Boæanska. Ponekad neobjaπnjiva, neko-me neshvatljiva, ali to je to! Ta bezuvjet-na i potpuna vjera, najveÊi je dar od Boga Ëovjeku. MoÊi vjerovati poput Marije! S radoπÊu i predano, bez sumnje, bez jadikovanja, bez zabrinutosti za buduÊnost! Vjerujemo li kao Marija u Boæji spasiteljski naum za sve ljude ne pitajuÊi se kako, zaπto, zbog Ëega?, nego „Evo sluæbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj volji“! To je taj najbolji put, otvoriti πirom vrata svoje duπe i dopustiti Boæjoj volji da u nju ue i dje-luje u nama i po nama.Kao πto sam od svoje majke nauËila prve korake u æivot i izgovarati prve rijeËi i molitvice, tako sam od Majke Nebeske uËila ono najvaænije, spoznanje vjeËne istine!Vinka TOKIΔ BUROLO

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

150 - ”MARIJA” 4/2013.

Isus je za sebe rekao: ”Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neÊe hoditi u tami, nego Êe imati svjetlost æivota” (Iv 8, 12). Svojim uËenicima, a po sakramentu krπtenja meu njih spadamo i mi, rekao je: ”Vi ste svjetlost svijeta!” (Mt 5, 14). Koliko smo toga svjesni u Godini vjere?

1. KRŠTENJE NA JORDANUI odmah, Ëim izae iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Mk 1, 10-11)

Ivan poziva puk na obraÊenje. U znak obraÊenja, obredno pere i Isusa. Isusu to nije trebalo, jer grijeha nije imao. Bez obzira na to, i on silazi u rijeku u znak spremnosti na obraÊenje, da bi drugima pruæio primjer. Na sebe uzi-mlje grijehe svijeta, da bi ponovno bio uspostavljen odnos izmeu ljudi i Boga.

Po krπtenju smo i mi postali ljubljena djeca OËeva. Nikad nigdje nismo sigurni kao u njegovu naruËju: on nas ljubi viπe negoli mi sami sebe. Zahvalimo mu na daru krπtenja po kojemu smo primili klicu vjere i u svojim srcima ovih uskrsnih dana obnovimo svoja krsna obeÊanja kako bismo u vjeri mogli joπ viπe rasti.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

2. SAMOOBJAVLJENJE U KANIKad ponesta vina, Isusu Êe njegova majka: ”Vina nemaju.” Kaæe joj Isus: ”Æeno, πto ja imam s tobom? Joπ nije doπao moj Ëas! Nato Êe njegova mati posluæiteljima: ”©to god vam rekne, uËinite!” (Iv 2, 3-5)

Svadba u Kani slika je ljudskog æivota. Sve zapoËne lijepo i dobro, zanosno i s oduπevljenjem, s ljubavlju i povjere-njem. I u obitelji, i u πiroj druπtvenoj zajednici... I odjednom neπto zaπkripi. Nestane vina: ishlapi prvotni zanos, ne ma viπe one poËetne ljubavi i rado-sti. Gos pa to vidi i zna razloge: Ne Ëinimo ono πto Gospodin zapovijeda, ne slu πamo ga. Ni kad govorimo da Ëinimo, niti kad umiπljamo da smo vjernici. Za to govori: ”©to god vam rekne, uËinite!”

Marija to govori i nama danas. Poziva nas da sluπamo Isusove rijeËi i provo-dimo ih u æivot. Molimo da moæemo vjerovati njegovoj rijeËi, u njoj se naÊi i od nje æivjeti.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

3. NAVJEŠTAJ KRALJEVSTVAA poπto Ivan bijaπe predan, otie Isus u Galileju. Propovijedao je evanelje Boæje: ”Ispunilo se vrijeme, pribliæilo se kraljevstvo Boæje! Obratite se i vjerujte evanelju!” (Mk 1, 14-15)

Svijet pomalo osvaja nevjera. Sve viπe zanosi ga poganstvo, navikava se na mrak i smrt prouzorËenu drogom, alko-holom, prometom, kockanjem, uboj-stvom neroenih... Isus navjeπÊuje kra-ljevstvo Boæje i poziva na obraÊenje. ObraÊenje srca put je koji traje Ëitavog æivota, πto je bez Isusa nemoguÊe: ”Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi

Vjerni usvijetlim trenucima

z r n c a g o s p i n e k r u n i c e

”MARIJA” 4/2013. - 151

mnogo roda. Uistinu, bez mene ne moæete uËiniti niπta” (Iv 15, 5). U Isusu ostajemo posebno svagdanjom moli-tvom, nedjeljnim misnim slavljem, pri-stupanjem na svete sakramente, trudeÊi se æivjeti svoju vjeru.

Molimo da i mi time uzrastemo u vjeri, na temelju znamenja da Isusa prihvati-mo kao Sina Boæjega te njegove rijeËi kao Marija u srcima Ëuvamo, prebiremo i po njima æivimo.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

4. PREOBRAŽENJE NA BRDUI dok se molio, izgled mu se lica izmije-ni, a odjeÊa sjajem zablista.

I gle, dva Ëovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, πto se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. (Lk 9, 29-31)

Mojsije je, kroz pustinju, izveo narod iz ropstva u slobodu. »ovjek lako upadne u nutarnje ropstvo, pa mu izvanjsko osloboenje nije dovoljno. Ilija se borio za ËistoÊu vjere: srce se treba sla-gati s rijeËima, rijeËi biti u skladu s dje-

lima, a djela s vjerom. Svi smo mi okruæeni mnoπtvom idola: materijalnim dobrima, poloæajem, ugledom, zdrav-ljem, ljepotom... pa od unutarnjeg robovanja nitko nije poπteen. Otac nas poziva, da ga prepoznamo u nje-govu ljubljenom Sinu i sluπamo.

Molimo za sve kojima je teπko vjerovati, da u Isusu prepoznaju ljubljenog Sina OËeva, njega sluπaju, u njegovoj rijeËi nalaze hranu za æivot i po njegovoj se rijeËi trude æivjeti.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

5. USTANOVLJENJE EUHARISTIJEI dok su blagovali, uze Isus kruh, izreËe blagoslov pa razlomi, dade svojim uËe-nicima i reËe: ”Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze Ëaπu, zahvali i dade im govoreÊi: ”Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge pro-lijeva na otpuπtenje grijeha.”

(Mt 26, 26-28)

Bog je ljubav. Iz ljubavi nas je stvorio, u ljubavi nas uzdræi i æeli nas na kraju okupiti zajedno. Ljubi nas i kad mi njega ne ljubimo. Svoju ljubav u Isusu nam je iskazao do kraja. On se iz lju-bavi prikazao za nas na drvetu kriæa i nama zasluæio vjeËni æivot. U svetoj misi, u euharistiji, ostao je meu nama zauvijek pod prilikama kruha i vina. U svetoj priËesti mi ga primamo u nje-govu samopredanju.

Molimo, da Isusa uvijek primamo nepodijeljena srca, kako bismo ga uisti-nu mogli slijediti ne samo rijeËima nego joπ viπe djelima i tako biti dosljed-ni u svojoj vjeri.

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu...

KAJO

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

152 - ”MARIJA” 4/2013.

Uæasne su bile Marijine boli pod kriæem, gledjauÊi muke svoga Sina, koji je izdisao u straπnoj smrtnoj brobi, ostavljajuÊi nam nju za majku. Svojom nazoËnoπÊu i sudjelovanjem u njegovoj muci htjela mu je dati dio svoje snage i svu ljubav, da mu pomogne te ustraje do kraja u odluci OËevoj: da bude ærtva za spasenje svijeta.I nakon njegove smrti gotovo je klo-nula, no podræavao ju je u nadi lik njegov otisnut na Veronikinu rupcu, a izgledao je æiv... I uza svu bol, potaj-no se nadala da Êe uskrsnuti.Tako i bi. Zora treÊega dana osvanula je sva u svjetlosti i blistavilu. On je uskrsnuo joπ divniji i veliËanstveniji... I sva je priroda oko njega odjednom oæivjela ljepπom, krasnijom. On se smijeπio i sve blagoslivljao. No najprije se ukazao njoj, svojoj premiloj Majci, koja je do kraja izdræala u preteπkoj patnji. Bio je to zagrljaj neopisiv, sreÊa nezamisliva, grcaj od radosti:”O sve je proπlo, Sine, sve je proπlo,Ti viπe nemaπ na rukama rana;UskrsnuÊe moje sad je k meni doπlo...”Kalvarija bjeπe suncem obasjana.

I dok su puti htjeli tajne znati,U svjetlu sad se motre Sin i - Mati.(S. Marija, Marijinih sedam radosti)

Cjelivala mu je rane na rukama i svome ih srcu pritiskivala; milovala ga je po glavi - kosi i radosnim mu suza-ma zjene oblijevala; iz svoga zagrljaja nije ga puπtala... A on se smijeπio i Majku grlio.Nakon UskrsnuÊa ostao je joπ na zemlji, rasvjetljujuÊi i pouËavajuÊi svoje apostole i uËenike, πaljuÊi ih u pastoralne pohode i dajuÊi im darove prorokovanja, iscjeljivanja, oslobaanja od zlih duhova, æeleÊi da nasljeduju njegovu sluæbu, pomognu ljudima i privode ih k nebeskom blaæenstvu.Sam on im je jamstvo trpljenja i pobje-de. Imaju slijediti njegov put.Sad znaju da njegova muka ne bijaπe uzaludna; da je njezin uzrok spasenje Ëitavoga ljudstva, da i oni imaju sudje-lovati u toj sluæbi ljubavi.I sada su bili spremni za njega podni-jeti sve muke, poÊi i u smrt, koje se viπe nisu bojali, jer su znali i bili uvje-reni da Êe i oni nakon smrti usrksnuti i æivjeti vjeËno.I Crkva se poveÊavala i osnaæivala pod Marijinim vodstvom. Ona je sada znala i bila uvjerena da joπ mora osta-ti u ovome æivotu, da djelo svoga Sina podræi, ojaËa i upravi pravim putovima. Stoga je skupa s njegovim uËenicima sudjelovala na zajedniËkoj molitvi, na Euharistiji. O kako bijaπe sretna da je mogla u srce i u duπu svoju primati svoga Sina, preobraæena, od Oca proslavljena, koji æivi i æivjet Êe svu vjeËnost!O, molimo Majku da i nas uzme pod svoje okrilje i privede svome Sinu a naπemu Bogu - u Æivot, koji neÊe imati kraja.s. Marija OD PRESV. SRCA

UskrsnuIsusdoista

Nemirno je srce...Prijateljica mi je bila bolesna. Trebala je iÊi k lijeËniku, a ja Êu do bolnice s njome u pratnji. Poπle smo autobusom iz doma, pa na tramvaj.- Ja idem k lijeËniku, a ti me priËe-kaj u kapelici i pomoli se za mene da dobro proem - rekla mi je prijateljica.Bila sma sretna da mogu doÊi do kapelice. U srediπtu je grada. Jedni iz nje izlaze, drugi ulaze u nju da se pomole. Brojni iz bolnice, da zahvale Bogu za tolike milosti. Jedva sam Ëekala da sjednem do MajËinih nogu, da joj zahvalim za sve darove koje mi daje svakog dana. Ni svjesna ih nisam, a i dosad se nisam uspjela usredotoËiti na njih, uslijed briga na koje nailazim. Barem Êu za trenutak malo doÊi k sebi i sabrati se. Boæan-ski mir razlijeæe se mojom duπom i Ëeznem da potraje u nedogled.Podne je. Zvoni. Joπ je nema. Neka, imam svoj mir i ugodno mi je do nogu Gospodnjih.- Evo me! Ne trebam iÊi na operaciju. BuduÊi da je blizu 13 sati, uzet Êemo taksi. Dugo si me Ëekala, kako ti je bilo?- U crkvi je uvijek lijepo. Gdje su Isus i Marija, u njihovu druπtvu uvijek je ugodno. Barem meni.- Zasluæila si nagradu za strpljenje. PoËastit Êu te zato vruÊom Ëokoladom!To sam i poæeljela. Gotovo sam je tri sata Ëekala i namolila se. Hvala ti, Majko nebeska!Ana VR»EK

”MARIJA” 4/2013. - 153

KÊi svjetlaOna je pozvanaOna je poslana iz rajskih visinaOna je KÊi SvjetlaMistiËni Cvijetpuna kreposti i vrlinaÆivjela je tihopovuËenasluπala pjev slavujaguk grliceizlazak sunca u haljini zlatnojiznad zelenih breæuljaka svoga

zaviËajacijedila sok iz nara i πipkatkala biserje u svom srcuu kolijevci njihala SinamajËinstvom oËaranaOna je stablo u vjeËnom cvatubeskrajno plavo more πto skladno

se njiπebeskrajno nebo ureπeno zvijezdama Ona je Puninaod nje nema niπta uzviπenije ni ljepπeDanica BARTULOVIΔ

n a i z v o r i m a d u h o v n e o b n o v e

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

154 - ”MARIJA” 4/2013.

Klapski marijanski festival18. svibnja u PuËiπÊima Êe se odræati 5. Klapski marijanski festival »uj nas, Majko, nado naπa. (IKA)

Novi kip Gospe od MlikaNa blagdan SvijeÊnice u trogirskoj crkvi Gospe od Mlika æupnik fra I. SadriÊ bla-goslovio je novi kip Gospe od Mlika, koji je on sam i darovao. (GK)

Gospin plač na CD-uGospin plaË, koji se pjeva u korizmi, objavljen je i na nosaËu zvuka. Urednik je fra M. KnezoviÊ, a moæe se nabaviti u æupnom uredu u Posuπju. (IKA)

Tizian u DubrovnikuZnanstveno-popularno predavanje Tizian u Dubrovniku: poliptih Uznesenja Marijina u dubrovaËkoj katedrali odræala je T. TrËka MikloπiÊ 8. veljaËe u Dubrovniku. (IKA)

Lurd - vrata vjerePod geslom Lurd - vrata vjere Vojni ordinarijat u RH organizira 21. hodoËaπ-Êe hrvatske vojske i policije u Lurd od 21. do 28. svibnja, πto Êe se spojiti s meunarodnim hodoËaπÊem. (IKA)

Nove postaje križnog putaPrva korizmena nedjelja 17. veljaËe u svetiπtu Majke Boæje Trsatske bila je i prigoda za blagoslov novog Kriænoga puta u Marijinu perivoju, πto je obavio kardinal J. BozaniÊ. (IKA)

Korizmene tribineTijekom korizme u svetiπte Majke Boæje BistriËke petkom su odræavane tribine. Prvu je odræao T. MatuliÊ.

Biblijske večeriU zagrebaËkoj æupi Majke Boæje Lurdske odræavane su srijedom tijekom korizme tjedne biblijske veËeri. (IKA)

S Marijom kroz korizmu Pod tim naslovom biskup S. ©tambuk uputio je svoju ovogodiπnju korizmenu poruku. Na poËetku podsjeÊa na apo-stolsko pismo Vrata vjere Benedikta XVI. u kojemu istiËe Marijinu ulogu koja je po vjeri prihvatila anelovu rijeË i sli-jedila svoga Sina sve do Golgote. Pod-sjeÊajuÊi na brojne naslove u Laure-tanskim litanijama, ustvrdio je da je svaki od tih zaziva povezan s praksom vjerniËkoga odnosa prema Bogorodici i zaæelio svima da im Marija bude æivotni svjetionik i zvijezda vodilja. (IKA)

Recital poezijeU Mariji Bistrici odræan je 14. veljaËe recital poezije, za koji je na natjeËaj pri-stiglo oko 400 radova nadarenih pjesni-ka. Nagraeni su Petra GoriËki, Tatjana GrediËak i Cvijeta Grijak. (GK)

Korizma s MarijomNa temu Korizma s Marijom, majkom vjere u Lovranu je od 22. do 24. veljaËe M. MiliËeviÊ odræao duhovne vjeæbe za vjerouËitelje rijeËke nadbiskupije. (GK)

Kolbeov sveti životU Zagrebu je, na Svetom Duhu, 26. veljaËe izveden duhovni rok-mjuzikl Æivot za æivot, nadahnut æivotnim putem sv. M. Kolbea. U devet prizora doËarao je Kolbeov sveti æivot i ljubav prema Bezgreπnoj. (GK)

Kod Gospe Brze pomoćiKod Gospe Brze pomoÊi u Slavonskom Brodu 27. veljaËe odræana jetribina o

ZA DOMOVINUU svetištu Majke Bože na Kamenitim

vrati ma u Zagrebu svakog petka u 10 sati moli se krunica za hrvatski narod i Domovinu, a posebno za

slobodu uhićenih branitelja.

o k o g o s p e p o d o m o v i n i

”MARIJA” 4/2013. - 155

temi Joseph Ratzinger - Benedikt XVI: Papa teolog i Crkva danas, a govorio je I. Raguæ. UpriliËen je 3. oæujka i koncert Stabat Mater na kojemu su nastupile M. MatijeviÊ i S. JeziÊeviÊ uz orguljsku pratnju V. SitariÊa. (GK)

Korizmeno hodočašće u PorečVjernici poreËke biskupije hodoËastili su 3. oæujka u Eufrazijevu baziliku, gdje je, nakon prigode za ispovijed, misno slav-lje predvodio biskup D. Kutleπa. (IKA)

Riječ i o hodočašćimaNa duhovnoj obnovi za sveÊenike i akone u Poæegi 4. oæujka bilo je rijeËi i o biskupijskom hodoËaπÊu u Loreto od 1. do 6. travnja i o proslavi 300. obljetni-ce Gospina kipa u Marija Judu u Maarskoj 7. srpnja. (GK)

Antićevo 2013.U crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, na 48. obljetnicu smrti sl. Boæjega fra A. AntiÊa, 4. oæujka predvodio je glavno misno slavlje vladika N. KekiÊ. Trodnevnicu su predvodili fra J. ©imiÊ, S. »ovo i provincijal J. Kodæoman. (GK)

Festival filmovaIstrafilm iz Rijeke i trsatski franjevaËki samostan raspisali su natjeËaj za sudjelo-vanje na 4. festivalu hrvatskih vjerskih filmova od 30. svibnja do 1. lipnja na Trsatu. Mogu sudjelovati filmovi svih æanrova u kojima se iskazuju evangeliza-cijske i druπtvene vrijednosti KatoliËke Crkve u Hrvata, a prijave trebaju stiÊi do 15. travnja. (GK)

Napad na crkvuNa fojniËkonoj crkvi Gospe od Anela u KazijeviÊima (BiH), otkriveni su 11. oæujka razbijeni prozori, o Ëemu je obavijeπtena policija, samostan i Meureligijsko vijeÊe u BiH. Policija je obavila uviaj. (IKA)

HRVATSKO NACIONALNO SVETI©TEMAJKE BOÆJE BISTRI»KE

1. IV. - HodoËaπÊe Udruga HÆ Zagreb-Sesvete7. IV. - Otvorenje hodoËasniËkog ljeta21. IV. - HodoËaπÊe zagreb. sjemeniπtaraca

Svibanjske poboænosti u 18h

1. V. - HodoËaπÊe æupa zagrebaËke Dubrave4. V. - HodoËaπÊe „kruniËara“6. V. - HodoËaπÊe πportaπa11. V. - Hod. bjelovarsko-kriæevaËke biskupije18. i 19. V. - Duhovsko hodoËaπÊe HodoËaπÊe MV kraljice obitelji25. V. - Hod. vjernika Srijemske biskupije26. V. - HodoËaπÊe vatrogasaca1. VI. - HodoËaπÊe katoliËkih vjerskih vrtiÊa

zagrebaËke nadbiskupije8. VI. - Hod. bolesnika i medicinskog osoblja22. i 23. VI. - KarlovaËko hodoËaπÊe Hod. svetonedjeljskog dekanata25. VI. - HodoËaπÊe umirovljenika krapinsko-

zagorske æupanije6. i 7. VII. - Varaædinsko zavjetno hodoËaπÊe12. VII. - 20,30h procesija sa svijeÊama13. VII. - Majka Boæja BistriËka14. VII. - Hod. æupa Remete, GraËani i BeπiÊi21. VII. - Margaretsko hodoËaπÊe27. i 28. VII. - Aninsko hodoËaπÊe3., 4., 5. i 6. VIII. - Boæje lice10., 11. i 15. VIII. - Velika Gospa17. i 18. VIII. - Bartolovsko hodoËaπÊe HodoËaπÊe sisaËke biskupije30. VIII. i 1. IX. - Hod. velikogor. dekanata8. IX. - Mala Gospa14.-16. IX. - Zavjetno hodoËaπÊe Zagreba Nadbiskupijsko hodoËaπÊe mladih22. IX. - HodoËaπÊe hrvatske seljaËke stranke28. i 29. IX. - HodoËaπÊe baËkih Hrvata Hod. hrv. zajednice braËnih vikenda6. X. - Vojno hodoËaπÊe8. X. - HodoËaπÊe baranjskog dekanata12. X. - HodoËaπÊe bosanskih biskupija27. X. - Zahvalnica - Hod. Druæbe braÊe HZ

Dobro je da svoj dolazak najavite!

a f o r i z m i π a l e

156 - ”MARIJA” 4/2013.

OdreÊi se svojih prava, a zbog dobra drugih - najteæi je pothvat.

Pametan je onaj koji se kloni raspra-ve s onim koji unaprijed kaæe: ”Ne moæeπ me uvjeriti u protivno!”

Nevidljiv ali stvaran, utetoviran æig sramote na Ëelu nosi - izdajica.

Oprez! Ispod ”mirne” povrπine ocea-na æive i - nemani.

Treba razbiti orah da bi se doπlo do - ”orahove istine”.

Stariji su svakako u prednosti zbog - æivotnog iskustva.

Neki su ”krivi” samo zato πto su æivi, pa im krivnju nanose oni koji su - zaista krivi.

Vrline su nam tako potrebne kao amortizeri u sve ËeπÊim - æivotnim stresovima.

Duænost je dug koi poπteni - uvijek vraÊaju.

Svi koji radije prihvaÊaju ”sluËaj” negoli uzrok, Ëine to zbog - UZROKA.

SluËaj je jedini pojam koji nikoga i niπta - ne oznaËuje.

Od svih saveza najËvrπÊi su oni koji su potpisani - vlastitom krvlju.

Kad mali Ëovjek istjeruje pravdu, redovito - biva istjeran.

Pobjegli su iz vlastite domovine, jer viπe i ”nisu imali domovinu”.

Mnogi takozvani ”neovisni” - vise o stotinu klinova.

BuduÊi da ”svatko ima svoju glavu” - mnogi je gube.

RijeËju: ”Morao sam!”, mnogi prikri-vaju - vlastiti kukaviËluk.

Umre li ljubav u obiteljskom domu - postajeπ beskuÊnik.

Stanko RADIΔ

BOJA LICA- Jedi, sine, πpinat! Imat Êeπ lijepu boju lica! - nagovara mama Ivicu da jede.- Ali ja ne æelim zeleno lice! - brzo Êe Ivica.

BLIJEDA- Zaπto si tako blijeda?- Niπta neobiËno! Kako ne bih bila blije-da kad radim po cijelu noÊ!

ZAŠTITA PSA- Je li to Druπtvo za zaπtitu æivotinja?- Da, izvolite!- Molim da odmah doete! Ovdje na sta-blu sjedi neki bezobrazan poπtar i huπka moga psa!

- Kako se osjeÊaπ kad dobijeπ slabu ocjenu?- Stojim mirno, πutim i promatram!

KAČIĆ - Zbornik Franj. provincije Presv. Otkupitelja, Split, XXXXIV/2012., str. 320 - Sadržaj: Prezentacija Marinova zbornika u Rimu, Parizu, Splitu i Zagrebu; Papa Benedikt XVI. nasljednik bl. Ivana Pavla II. i francuski akademik - hodočasnik u Hrvatsku (E. Marin); Pravni odnosi franjevačkih provincijala i sestara Trećega reda sv. Franje u hospiciju u Šibenskom Varošu do 1878. godine (J. Brkan); Vučkovići na duvanjskim Vučkovinama (S. Manđeralo); Franjevački samostan na Gradovrhu (F. Hidanović); Mučenici i Božji ugodnici Gospićko-senjske biskupije (H. G. Jurišić); Teleologijski i aksiologijski pri-stup reafirmaciji odgajanja i duhovnosti (A. Vukasović); Mogućnosti katoličke škole u duhovnom odgoju (J. Šimunović); Odgojne vrijednosti i metode u djelu ”Pravilo kršćan-skoga života namijenjeno hrvatskoj mladeži” fra P. Krstitelja Baćića (N. Nekić); Novicijat Franj. provincije Presv. Otkupitelja na La Verni 1968.-1970. (S. Čovo); Gospa Lurdska i hrvatski narod (H. G. Jurišić); Slavlje u Otoku 20. VII. 1913. fra S. Petrova (I. Bošković); Dr. Šimun Jurišić (J. Barić)... - Narudžbe: Kačić, Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj.

ZBORNIK ”KAČIĆ” U RUKAMA PAPE BENEDIKTA XVI. Prezentacija u Rimu, Parizu, Splitu, Zagrebu i Visovcu - Govori predstav-ljača na hrvatskom, latinskom, francuskom i talijanskom jeziku. Slike u boji. - Narudžbe: Kačić, Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj.

Kardinal Gianfranco Ravasi - JEDAN MJESEC S MARIJOM - Na 103 stranice vrlo ukusno opremljene knjižice, 31 kratko razma-tranje o Mariji za svibanj ili koji drugi mjesec, za svaki dan po jedno. Razmatranja se sasto-je od kratka biblijskog teksta, meditacije uko-rijenjene u bogate misli crkvenih otaca o Mariji te molitve nadahnute razmišljanjem. - Narudžbe: Pavao Crnjac, Mošćenička 3, 10110 Zagreb, a može se nabaviti i u katolič-kim knjižarama.

n a π a i z d a n j a

”MARIJA” 4/2013. - 157

PUT U ŽIVOT - Molitvenik i obrednik - 50 kn.MALI PUT U ŽIVOT - Obrasci vjere - 6 kn.P. Lubina - MARIJANSKA HRVATSKA - Gos pina svetišta među Hrvatima - Monogra fija s fotografijama u boji. 608 str. - 450 kn.P. Lubina - VODIČ MARIJANSKOM HRVAT SKOM - Vodič kroz 107 hrvatskih Gospinih svetišta - u boji - 280 str. - 140 kn.D. Aračić - MARIJA U RANOKRŠĆANSKOJ LITERATURI - 232 str. - 70 kn.M. Babić - U MARIJINOJ ŠKOLI - S Marijom kroz liturgiju - Misli za homilije - 40 kn.R. Šutrin - VJERNI DJEVICI SLAVNOJ - Nezaobilazni veli kani duha i uma - 30 kn.J. Šetka - HRVATSKA KRŠĆANSKA TE R MI NO-LOGIJA - Kršćanski termini - 150 kn. P. Lubina - MARIJA - MAJKA ISUSOVA I NA ŠA - Što Crkva vjeruje i uči o Gospi - 40 kn.P. Lubina - MOJA KRUNICA - Kako moliti kru-nicu - Kratka povijest i uzorci - 25 kn.P. Lubina - KRUNICA NAŠIH DANA - Suvre me na razmatranja uz molitvu krunice - 40 kn.P. Lubina - KRUNICA - ŽIVOTNA SUPUTNICA - Uzorci molitve Gospine krunice - 40 kn.P. Lubina - BOGORODICI DJEVICI - Izabra ne marijanske molitve I. tisućljeća - 40 kn.P. Lubina - MAJCI MILOSRĐA - Izabrane mar. molitve između dvaju raskola - 40 kn.P. Lubina - POMOĆNICI KRŠĆANA - Iza bra ne marijanske molitve novijeg doba - 40 kn.P. Lubina - UZORU NAŠE NADE - Izabrane mari-janske molitve našeg doba - 40 kn.P. Lubina - BLAŽENOM ĆE ME ZVATI - Prikaz naj-po znatijih marijanskih molitava - 30 kn.P. Lubina - STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE - Marijinim tragom po Svetoj Zemlji - 50 kn.M. Kirigin - S MARIJOM KROZ GODINU - Uz mar-ijanske blagdane i krunicu - 30 kn.A. Bello - MARIJA, ŽENA NAŠIH DANA - 31. suvremeno razmatranje o Gospi - 30 kn.V. Glibotić - JEKA JEDNOGA VREMENA - Izbor uvodnih članaka iz ”Marije” - 40 kn.R. Tomelić - MOJA DJECA I JA - Crtice iz života jedne majke i supruge - 40 kn.J. J. Šimunović - KAKO ŽIVJETI KRŠĆANSKI? - Razmišljanja o kršćanskom životu - 40 kn.M. Jurišić - CVIJEĆE ZA MARIJU - Jedno sta vna razmatranja za mjesec svibanj - 30 kn.M. Jurišić - S MAJKOM MILOSRDNOM - Svibanjska čitanja - Živo, kratko - 25 kn.Narudžbe: “Marija“, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, tel. (021) 348-184 ili 340-193.

n o v a i z d a n j a

U spomen na moje pokojne roditeljeJOSIPA i ANU BENKOVIĆšaljem dar za list ”Marija”.

Gospodine, budi im milostiv!Kćerka Štefica

4. travnja prošlo je pet godina otkako se Gospodinu zauvijek preselio naš dragi

MARKO REPUŠIĆ p. AnteGospodine, budi mu milosrdan i dobrostiv te ga

sa svetima i izabranima uskrisi na život vječni!Kćerke, brat i djeca pokojne braće i sestara

(Dar za ”Mariju”)

7. travnja navršava se godina dana od prelaskau ”kuću Očevu” naše drage

LUCE ČAGELJGospodar života bio ti nagrada! Naše molitve i misli uvijek su uz tebe. Do ponovnog susreta u

Domu Gospodnjem!Tvoji sinovi i kćeri(Dar za ”Mariju”)

10. travnja pet je godina otkako se vratila u ”kuću Očevu” naša draga

SVETINKA PERKOV IlinkaDok ti zahvaljujemo, Gospodine, za svu dobrotu i

ljubav koju nam je tijekom mukotrpna života iskazi-vala te plodan život i rad tvoje službenice, molimo te da joj otpustiš prijestupe i udijeliš joj život vječni!

Sinovi, kćeri i unuci s obiteljima(Dar za ”Mariju”)

13. travnja navršava se 20 godina otkako je svoj križni put na ovoj zemlji završio moj životni suputnik

TOMISLAV DOROTIĆToliko je toga ostalo što nas veže, da sam svakog dana u mislima i molitvi zajedno s tobom. Neka ti

Gospodin udijeli svoj sveti mir!Supruga Rosanda(Dar za ”Mariju”)

Sjećanje na drage roditeljePERE ŠOKČEVIĆA ( 22. veljače 1995.)

i MANDE ŠOKČEVIĆ ( 31. svibnja 1998.)Vjerujemo da ste u Božjoj blizini i da za nas molite,

a i mi molimo Oca Nebeskoga da se proslavi njegova dobrota.

Sinovi i kćeri s obiteljima(Dar za ”Mariju”)

158 - ”MARIJA” 4/2013.

s p o m e nz a h v a l e

Ana Ivković, Prgomet: Hvala ti, Gospe, na svemu! Čuvaj i dalje emne i sve moje, uz dar; - Ante Škovrlj, Split: Gospi od Zdravlja zahvaljujem na svemu i pod okrilje stavljam sebe i svoje najmilije, uz dar; - Olga Šegon, Vrsar: Majci Božjoj na svemu zahvaljujem i preporučujem svoju obitelj, uz dar; - Đurđa Musulin ž. Juričina, Staševica: Gospi zahvaljujem na svemu i preporučujem zdravlje svoje obitelji, uz dar; - Vinka Ereš, Zagreb: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima i pod okrilje stavljaam sebe i svoju obitelj, uz dar; - Zdravka Antunović, Požega: Zahvaljujem Majci Božjoj na svim milostima i njoj pod zaštitu preporučujem svoje najmilije, uz dar; - Marija Žeravica, Garjak: Hvala Gospi na svim milostima. Njoj izručujem svoju obitelj, osobito mlade, uz dar; - Ankica Gambiroža, Zagreb: Tebi, Majko, zahvaljujem na svemu i preporučujem sve svoje, osobito da izmoliš milost ozdravljenja mojoj kćerki, uz dar; - Olga Budimir, Zagreb: Gospe moja, na svemu ti hvala što si meni i mojima dala! Čuvaj nas i unaprijed, uz dar; - Slavka Petrić, Dubrovnik: Nebeska Majko, hvala ti na svim milostima! Vodi i čuvaj mene i sve moje, uz dar; - Jure Nikšić, Široka Kula: Majko Božja, na svemu ti hvala! Čuvaj i brani mene i sve moje, uz dar; - Marija Klarić Belova, Sumpetar: Gospe moja, na svemu ti hvala! Čuvaj i brani mene i sve moje, uz dar; - Barica Hodalić, Sesvete: Zahvaljujem Majci Božjoj na svemu i njoj preporučujem svoju obitelj, uz dar; - Lucija Subašić, Tringen: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima i njoj preporučujem sebe i svoje najmilije, uz dar; - Gordana Iličić, Altdorf: Majci Mariji zahvaljujem na milostima i pod njezino okrilje stavljam svoju obitelj, uz dar; - Obitelj Jurić, Železniki: Majko Božja, na svemu ti hvala!. Čuvaj nas i dalje, uz dar; - Nikola Sarić, Lindlar: Gospe moja, na svemu ti hvala! Čuvaj mene i moju obitelj, uz dar; - Anto Pavličević, Popovača: Dobra Majko, hvala ti na svim milostima! Čuvaj mene i sve moje, uz dar; - Arduino Bubola, Novigrad: Hvala ti, Majko, na svemu! Bdij i dalje nada mnom i svim mojima, uz dar; - Mara Schwaller-Batinović, Pratteln: Majko Božja, na svemu ti hvala! Prati mene i sve moje svojim zagovorom, uz dar; - Boro Čovo, Sinj: Gospi Sinjskoj zahvaljujem na toliko toga i preporučujem svoju obitelj, uz dar; - Marija Tenčić, Pula: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima i njoj izručujem sebe i sve koji su mi dragi, uz dar; - Danica Mirković, Pula: Majko Božja, na svemu ti hvala! Bdij nada mnom i svim mojima, uz dar; - Marijan Nikšić, Karlovac: Majci Božjoj zahvaljujem na svim milostima i pod njezinu zaštitu stavljam svoju obitelja, uz dar; - Mirka Popov, Tribunj: Majko Marijo, na svemu ti hvala što si meni i mojima dala! Bdij i dalje nad svim mojima, uz dar; - Ferdinand Popov, Tribunj: Nebeskoj Majci zahvaljujem na svim milostima. Njoj pod okrilje stavljam svoju obitelj, osobito djecu, uz dar; - Branko Lucić, Jarki: Majko Bozja, hvala ti na svemu! Čuvaj i brani i dalje mene i sve moje, uz dar.MAJKO, I UNAPRIJED IH PRATI!

M A R I J A - vjerski list za Marijine štovatelje Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provin cije presv. Otkupitelja, Split;

Urednik: fra Petar Lubina - Adresa Izdavača, Uredništva i Uprave: Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split;tel/faks (021) 348-184 ili tel.: 340-190; e-mail: petar.lubina@st.t-com.hr.

List izlazi svakog mjeseca, osim u kolovozu i rujnu. - Cijena: pojedinačni broj 7 kn; godišnja pretplata 70 kn;za inozemstvo 15 eura ili 18 USD ili odgovarajući iznos u drugoj valuti - običnom poštom. Zračnom poštom:

Amerika i Kanada 25 USD i Australija 35 AUD. Na više od 10 primjeraka, 10 % popusta.Naš račun: (“Marija” - Split) 2330003-3200726444 poziv na broj 40139576001 Splitska banka, SG Group;

devizni račun: SG Splitska banka, 40139576026 EUR; IBAN HR 76 2330 0033 2007 2644 4; SWIFT: SOGE HR 22;Tisak: “Slobodna Dalmacija print” d.o.o. - Split.

p r e p o r u k e

”MARIJA” 4/2013. - 159

d a r o v i

Darovali su i tako omogućili siromašnijima primati ”Mariju”, po: - 10 kn: Ivan Norac Kljajo, Otok; - 20 kn: Milka Vukorepa, Šibenik; Katica Kolaković, Novaki; - 30 kn: Pere Penović; Marija Žabica, Vela Luka; Sanja i Jadranka Volarević, Metković; Ljubica Lošić, Stari Mikanovci; Lidija Vranješ, Dubrovnik; Marija Vukušić, Prpuša; Marija Vuleta, Otok; Branka Pajcur, Mlinac; Marija i Mirko Perinović, Zadar; Laureta i Josip, Karojba; Ljubica i Josip Mišić, Prelog; Župni ured, Gradec; Marija Marin, Zadar; - Blaženka Meštrić, Presečno; Ljubica Hladilo, Dubrovnik; Marija Ećimović, Zagreb; Vesna Galić, Vrgorac; Župni ured, Kras; Marica Škrabić, Baška Voda; Ana Mačina, Otok; Tanina Ivček, Zagreb; Kata Jakeljić, Split; Dubravka Bašić, Vrpolje; Darinka Hedl, Zagreb; Dubravka Pavišić Strache, Zagreb; Mara Đurović, Dubrovnik; Marija Žabica, Vela Luka; Mila Šuto, Zmijavci; Ana Ujčić, Pazin; Stanka Norac Kljajo, Otok; Božo Milanović, Koprivnica; Josip Vadlja, Goričan; Marica Vlašić, Vela Luka; Marija Laković, Funtana; Rada Jonjić, Grubine; Blaženka Meštrić, Novi Marof; Marija Lončar ž. Antina, Podbablje Gornje; Marija Sovulj ž. Jozina, Kučiće; Diomira Jurišić, Vrgada; Ana Bubanović, Jastrebarsko; Marica Strizrep, Jastrebarsko; Marija Matijević, Rijeka; Ivanka Pavić, Ivankovo; Slavka Škibola, Nin; Ivan Lucin, Zadar; Marija Jonjić, Grubine; Sestre milosrdnice, Kaštel Stari; Marija Brajković, Pazin; Grozdana Uhoda, Zadar; Božica Kotar, Jastrebarsko; Zora Tomić, Strožanac; Pavica Vidaković, Mali Rat; Zorka Radulović, Pula; Dana Katičić, Split; Tomislav Mrvelj, Zagreb; - 200 kn: Anđelka Batarelo, Split.

MARIJA SVIMA OBILNO PLATILA!

Nada Šunjić Živojina, Staševica: Gospi preporučujem zdravlje duševno i tjelesno svoje i svoje obitelji, uz dar; - Katica Kuljfa, Predavac: Nebeskoj Majci pod okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Ana Buzasy, Lund: Majci Mariji preporučujem sebe i svoju djecu, uz dar; - Gordana Plećaš, Staševica: Preporučujem Gospi sebe i sve svoje najmilije, da nas čuva, uz dar; - Mileva Lončar, Mt. Ouslley: Nebeskoj Majci preporučujem svoje zdravlje, duševno i tjelesno, kao i sve svoje mile i drage, uz dar; - Blaženka Vidulić, Mali Lošinj: Dobroj Majci preporučujem sebe i sve svoje najdraže, uz dar; - Marija Pažanin, Montreal: Majci Mariji pod okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Milena Rončević Mirova, Staševica: Preporučujem Gospi zdravlje svoje i svih svojih milih, uz dar; Spomenka Mikac, Varaždin: Nebeskoj Majci preporučujem svoju djecu i obitelj, da nas zagovara i štiti, uz dar; - Veronika Rakuljić, Krilo: Gospi preporučujem sebe i svoje mile i drage, da nas čuva, uz dar; - Ana Vrček, Zagreb: Gospi preporučujem svoje bolesnike, neka pogleda na dušu siromaha duhom, uz dar; - Ivan Šunjić p. Ilije, Staševica: Gospi preporučujem zdravlje svoje i svoje obitelji, uz dar; - Ruža Tabak ž. Nediljkova, Split: Gospi od Zdravlja preporučujem zdravlje duše i tijela, svoje i svoje obitelji, uz dar; - Ivanka Gunjača, Zagreb: Gospi preporučujem sve svoje potrebe i želje, uz dar; - Dragica Jolić, Zagreb: Nebeskoj Majci pod okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Tatjana Šunjić ž. Ivičina, Staševica: Preporučujem Gospi od Zdravlja sebe i sve svoje najmilije, uz dar; - Ivanka Vučko, Makarska: Gospe moja, pod okrilje tvoje stavljam sve svoje drage, uz dar; - Marija Katalinić, Vratnik: Majko Božja, tebi preporučujem sebe i sve svoje, uz dar; - Dragica Šunjić Jurina, Staševica: Gospi preporučujem sebe i sve svoje mile i drage, uz dar; - Katica Zloić, Metković: Gospe moja, pod tvoje okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Ksenija Getto, Valpovo: Nebeskoj Majci preporučujem svoje potrebe i želje, uz dar; - Ana Usorac ž. Jozina, Staševica: Preporučujem Gospi zdravlje duše i tijela svoje obitelji, uz dar; - Katica Vukelić, Zagreb: Majko Božja, čuvaj i brani mene i sve moje, uz dar; - Ljubica Mužić, Osijek: Nebeska Majko, tebi preporučujem sebe i sve svoje, uz da.MAJKO, POSLUŠAJ NAŠE VAPAJE!

Gospin hodoËasnik (Urednik) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121Kao da je nama rekla (Benedikt XVI.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124Kruna Marijine vjere (I. BodroæiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126SreÊa naπa - Duh Sveti ne Ëita svaπta! (S. JerËiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128Amadej iz Lausanne: Marija remek-djelo Duha Svetoga (dar-ko) . . . . . . . . . . . . 132Po kriæu do proslave (M. BabiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Njeæna Gospa (A. B. Periπa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Godina vjere - Ëemu? (D. De Micheli Vitturi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138Majka vjere i uskrsne radosti (S. Dragun) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140Pogled joj otvorio prozor duπe (K. JoliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142Budi Ëovjek (R. T) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144Æene tihe molitve (I. Miloπ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Vjera i nevjera (V. TokiÊ Burolo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148Vjerni u svijetlim trenucima (Kajo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Uskrsnu Isus doista (S. Marija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152

OVAJ BROJ ”MARIJE” POTPISAN JE ZA TISAK 19. OÆUJKA 2013.

S A D R Ž A J

p o π l i s u p r e d n a m a u v j e Ë n u d o m o v i n u

160 - ”MARIJA” 4/2013.

Katica Gledec r. Hanæek (+5. I. 2013. - Zagreb); - Ivan IvankoviÊ IÊe (+22. I. 2013. - BijakoviÊi, Meugorje); - Akad. slikar Boæe DrmiÊ (+31. I. 2013. - DobriÊi); - Ana RaπiÊ (+4. II. 2013. u 86. g. - Slavonski Brod-Modran); - Gordana GrgurinoviÊ (+5. II. 2013. - Perth, Australija); - PreË. Mile IvanËiÊ (+9. II. 2013. - Zavalje); - Anica Leπina GrujiÊ (+11. II. 2013. - RunoviÊi); - VlË. Ivan BariπiÊ (+12. II. 2013. - Kassel); - Ivan VeËenaj Tiπlarov (+13. II. 2013. - Gola); - Stjepan LjubiËiÊ JankoviÊ (+13. II. 2013. - RunoviÊi); - Tonka Puljiz, majka Ë. s. Mirne (+14. II. 2013. - RunoviÊi); - Ana NikoliÊ r. DelaË, majka sveÊ. Pave (+15. II. 2013. - Skopaljska GraËanica); - Mara FarËiÊ r. Garac (+16. II. 2013. - Osijek-RunoviÊi); - Branko MijoË, brat Ë. s. Manete (+17. II. 2013. - Otok); - Slavko RaspudiÊ (+17. II. 2013. - Imotski); - Jakov IljkiÊ, otac sveÊ. Pere (+17. II. 2013. - »ardak); - Ivan JerkoviÊ ©kiËiÊ (+18. II. 2013. - RunoviÊi); - Bosiljka Paska (+18. II. 2013. - Varaædin); - Josip Ivanjek (+18. II. 2013. - Krapinske Toplice); - O. Vinko PetroviÊ, OFM (+18. II. 2013. u 83. g. - ©Êit); - Ivan JerkoviÊ ©kiËiÊ (+18. II. 2013. - RunoviÊi); - Iva »ugura, sestra fra Jozina i Ë. s. Petronile i Imakulate (+19. II. 2013. u 87. g. - Jasensko, Sinj); - O. Mavro VelniÊ, OFM (+19. II. 2013. u 94. g. - Koπljun); - Pera Usorac (+19. II. 2013. - Staπevica); - ». s. Sostenija Mateljan, SMI (+20. II. 2013. u 74. g. - Split); - ». s. Jeremija HarloviÊ, bazilijanka (+20. II. 2013. u 80. g. - Soπice); - ». s. Lidvina Biπko, FOB (+21. II. 2013. u 73. g. - Dubrovnik); - Ana BabiÊ Anteljina (+21. II. 2013. - RunoviÊi); - Mara Maruπka Leπina r. VukniÊ (+24. II. 2013. - RunoviÊi); - Marija BradiÊ (+25. II. 2013. u 88. g. - Hvar-Varaædin); - ». s. Anelka ©unjiÊ, OSU (+25. II. 2013. u 61. g. - Zagreb-Varaædin); - Dane –ikiÊ (+26. II. 2013. - Split-Vinica); - Mirko Erceg, otac fra IviËin (+1. III. 2013. u 78. g. - Otok); - Mila Radalj r. PuljiÊ (+3. III. 2013. - Kaπtel Gomilica-Sebiπina); - Vjera Æic (+5. III. 2013. u 86. g. - Zagreb-Punat); - Ivan Ika Bitanga (+6. III. 2013. - RunoviÊi); - Manda Manjuπa BabiÊ GoπiÊ (+7. III. 2013. - RunoviÊi); - Pava TerziÊ, majka Ë. s. Luce-Ljubice (+13. III. 2013. - Trilj); - Mara Ajduk (+13. III. 2013. - Kamenmost, Podbablje); - Rajna Arbanas r. Piplica (+13. III. 2013. - Zmijavci); - PreË. dr. Antun »eËatka (+15. III. u 70. g. - –akovo); - ». s. Hozana MatiÊ, SMI (+15. III. 2013. - MetkoviÊ); - Ana LovriÊ, sestra fra Boæina (+18. III. 2013. u 80. g. - Hrvace).

OBDARI IH, GOSPODINE, ŽIVOTOM VJEČNIM!

n a š a m a r i j a n s k a s v e t i š t a

NASLOVNA SLIKA: Gospa, detalj sv. Obitelji (El Greco)

SLIKA NA OMOTU: Crkva Gospe Milosne u Bolu na BraËu

BOL

Majka Božja MilosnaPo prostranim plaæama, osobi-to po Zlatnom ratu, i æivoj vodi, naselje Bol na juænoj obali otoka BraËa poznato je kao jedno od najposjeÊenijih hrvatskih turi-stiËkih mjesta. Na njegovu rubu, na malom rtu kraj mora, redovnici dominikanci imaju svoj samostan i kraj njega crkvu posveÊenu Majci Boæjoj Milosnoj ili Gospi od Milosti, ispred koje je groblje. Prostrana je to graevina trokutasta zabata s Ëetverokutnom apsidom kraj koje se visoko uzdiæe zvonik piramida-sta πiljastijega krova.Sljedbenici sv. Dominika dolaze u Bol g. 1462. i naseljuju se u zgradu zvanu ”Biskupija”, koju im darov-nicom od 10. listopada 1475. daje braËka komuna, a novoosnovanu zajednicu potvruje 8. oæujka 1482. papa Siksto IV. Gradnju samo-stanske crkve zapoËeo je g. 1462. o. Dominik ProdiÊ. Gradila se u etapama, a zavrπena je 1566. godi-ne. Bila je skromna, pa je u viπe navrata dograivana i pregraivana. Zauzimanjem bratovπtine sv. Ruæarija, u 17. st. nadodana joj je sjeverna laa, pa je g. 1633. dobi-la danaπnji izgled. Izmeu glavne i nove lae g. 1641. otvorena su dva velika luka, pa su crkvene lae

tako spojene. Crkva je saËuvala odlike kasne renesanse, a u njoj su mnoge obitelji imale svoje grobni-ce. Unutra se istiËu svojom ljepo-tom oltari, posebno oltar Gospe od Ruæarija. Pod pjevaliπtem su vrijed-ne slike poznatoga majstora kista Peraπtanina Tripa Kokolje (+1713.), koje prikazuju svece domini-kanskog reda, a obnovljene su 1970. godine. Zvoniku su g. 1751. dograena dva gornja kata. Nakon oπteÊenja zbog nevremena g. 2004., pod nadzorom splitskih konzerva-tora na njemu je zatim poduzeta temeljita obnova. Crkva je temeljiti-je obnovljena 1969. godine.U samostanu je smjeπtena bogata zbirka umjetnina, meu kojima se vrijednoπÊu isticala oltarna pala s glavnog oltara samostanske crkve. Naslikao ju je g. 1563. visokore-nesansni mletaËki slikar Jacopo Robusti, poznatiji kao Tintoretto (+1594.), a predstavlja Bogorodicu s Djetetom i svecima. Za 500. obljetnicu samostana akad. slikar Josip Botteri Dini naslikao je novu ujmetniËku sliku Milosne Gospe, koja je g. 1974. postavljena na glav-ni oltar, ali je na nj kasnije ponov-no vraÊena stara. NajsveËanije je kod Majke Boæje Milosne za blagdan Gospe Snjeæne, kad se u procesiji nosi Gospin kip iz samostanske crkve u æupnu, odakle se vraÊa na blagdan Velike Gospe. Kraljica je to na prijestolju s Djetetom u naruËju, a natkrivena je baldehinom.