281

also profit from the more recent studies of the Mediterranaen such as the monu-mental anti-Braudelian Purcel/Hordens monograph27. Os reliance on postcolo-nial theory through Saids Orientalism and his use of the concept of Othering stays his structural weakness without decisive employment of a contextual and genre criticism of ancient written sources28, and without more emphasis on the discursive nature of Othering that is discussed by Saids followers29. A theoreti-cal discussion on the nature of ethnicity and identity would also benefit from the works of A. D. Smith30, and Bourdieaus sociological concept of habitus, which is becoming quite significant in archaeological theory31.

O. reconstructs the Iapodes from the abyss of proto-historical darkness, but does not deconstructs them, staying far away from the conclusions and the development of new interpretative frameworks. It is a well-done case-study, but it sorely needs other comparable studies of the neighboring peoples that would help in the construction of a new framework for a study of peoples from pre-Roman Illyricum. This book is a significant piece of scholarship, it is very informative, and contains well-written material often going far beyond usual dry scholarly observations. It is intended primarily for the south Slavic audi-ence, although its translation into some of the more influential world languages, with certain corrections and upgrades, would be a fine and welcome addition to the study of European proto-historical communities. We just need to cross our fingers that in the long run this book shall carry forth and unleash the virus of change that will spread and cause a rethinking of the existing frameworks for research of Iron Age communities in the western Balkans.

Danijel Dino

Mirsad Sijari, Maevi 10.-15. stoljea iz Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004, str. 108.

Analizirani na pravi nain, maevi, kao neizostavni dio opreme ratnika u srednjem vijeku, ali i simbol vlasti i moi tadanjih gospodara, mnogo nam mogu rei o ratnikoj i svakodnevnoj praksi srednjovjekovnog ovjeka. Kao arheoloki nalaz oni su jedan od najzahvalnijih predmeta, kako za opu obradu, tako i za tipoloku i hronoloku klasifikaciju. Meutim, domaa struna literatura je ma-

27 Horden/Purcell (n. 22); also W. V. Harris (ed.), Rethinking the Mediterranean. Oxford 2005.28 Inter alii: C. Shuttleworth Kraus (ed.), The limits of historiography. Mnemosyne Suppl. 191. Leiden 1999; K. Clarke, Between Geography and History: Hellenistic constructions of the Roman world. Oxford 1999; T. Whitmarsh, Greek Literature and the Roman Empire. Oxford 2001.29 E.g. J. Fabian, Time and the Other: How anthropology makes its object. New York 1983; S. Hall, The West and the Rest: Discourse and Power. In: S. Hall/B. Gieben (eds.), Formations of Modernity. Cambridge 1992, 275-332; S. Mills, Discourse. London 1997.30 A. D. Smith, The Ethnic Origins of Nations. Oxford 1986.31 E. g. Jones (n. 2).

282

eve sasvim neopravdano tretirala samo usputno, te se sve do sada nije pojavio cjelovit prikaz ove vrste oruja. Izuzetak je knjiga Mirsada Sijaria o srednjo-vjekovnim maevima u Bosni i Hercegovini, koja ustvari predstavlja njegov ma-gistarski rad branjen juna 2004. godine na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Poto je Sijari u svom ranijem radu, kojim se i predstavio znanstvenoj javnosti, izvrio temeljitu komparativnu analizu i kataloku obradu srednjovje-kovnih mamuza (Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine, GZM n. s. Arheologija, 48/49, Sarajevo, 2001, str. 300-346.), moglo se i oekivati da e njegova knjiga, kao i navedeni rad, takoer biti uraena savjesno uz veliki obzir prema pojedinostima. Prema autoru, cilj ovog rada je pruanje to kompletnije slike nalaza maeva 10.-15. st., sa prostora BiH, analiziranje i prezentiranje do sada nepublikovanih nalaza, te u par sluajeva revidiranje starih postavki u skladu sa novim saznanjima o ovoj problematici. (str. 7.), po emu se ova knjiga moe svakako svrstati u ozbiljan pokuaj da se naa nauka obogati novim rezultatima, koji su joj tako prijeko potrebni.

Od 17 analiziranih maeva, vei broj ih se uva u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu, a obraeni su i nalazi koji su pohranjeni u muzejima u Travniku, Visokom i Bijeljini. Oni predstavljaju primjerke izraevina naenih na tlu da-nanje Bosne i Hercegovine koji se mogu okvirno datirati u period izmeu 10. i 15. stoljea. Razlog za ovakvo vremensko ograniavanje obraenih maeva treba traiti u injenici da su se nai znanstvenici, koji su se bavili prouavanjem sred-njovjekovnog oruja, a posebno nalaza maeva, uglavnom orijentirali na predme-te iz ranog srednjeg vijeka, gotovo zanemarujui one ija se izvedba i upotreba moe datirati u kasniji period. Prilikom same obrade maeva akcenat je stavljen na njihovu tipoloku i hronoloku klasifikaciju, koja je odreivana prema proce-su analize koju su nedavno u svojim radovima ustanovili brojni evropski autori (Geibig, Oakeshott i dr.). Imajui to u vidu, moe se rei da su maevi tretirani po propisima najnovijih standarda postavljenih u najviim naunim krugovima, ime navoeni argumenti u djelu dobivaju nesumnjivu teinu.

Analizirane maeve autor je podijelio u dvije osnovne grupe; u grupu I svr-stani su maevi koriteni prilikom suoavanja sa kombiniranim, dok se u grupi II nalaze oni namijenjeni suprotstavljanju punim oklopima. S obzirom da je ova podijela raena na osnovu razvoja odbrambenog sistema, tj. oklopa, koji svoje prve znaajne promjene u konstrukciji, u smislu usavravanja, dobijaju krajem 13. stoljea, tako se i na maevima, kako bi odgovarali pomenutoj promjeni, jav-ljaju stilske i funkcionalne promjene na sjeivu i balaku. U skladu s tim, maeve druge grupe, u odnosu na one iz prve, karakterizira novi oblik jabuica, te pojava sredinjeg ispupenja na sjeivu, tj. rebra, koji ojaava vrh ili cijelo sjeivo.

Iz cijele skupine anliziranih maeva valja izdvojiti nekoliko primjeraka; posebno su zanimljivi prvi i drugi po redu obraeni maevi koji pripadaju pr-voj grupi i koji su bili namijenjeni za sjeu (tj. suprotstavljanje kombiniranim oklopima). Naime, oba maa se istiu interesantnim natpisima na sjeivu koji ih u tipolokom smislu klasificiraju u maeve poznate skupine INGELRII, to je ustvari signatura porajnskih kovakih radionica, vjerovatno iz okolice dananjeg grada Solingena, iji maevi potiu iz perioda od 10. do sredine 11. stoljea. Po-sebnu skupinu analiziranih maeva ine i tri maa iz prve grupe (redni bojevi 5, 6. i 7.), koji se odlikuju svojom veliinom, masivnou i vrlo dugim, ravnim sjei-

283

vima, i koji su kao i prethodni razmatrani maevi sluili za sjeu. Iz ove skupine se kao najinteresantniji jo istie ma koji je osobito karakteristian zbog toga to na obje strane sjeiva ima sauvane predstave heraldikih znamenja. Nita manje nije zanimljiv ni ma iz druge grupe (17. po redu analizirani ma) kojeg takoer valja izdvojiti zbog njegovog osobenog oblika zbog kojeg je prozvan vo-lovski jezik. Prema autoru ovaj ma je doao u Bosnu i Hercegovinu vjerovatno krajem 15. ili poetkom 16. stoljea iz Italije.

Neki opisani maevi predstavljaju izuzetno vrijedne, neobine i rijetke pri-mjerke. Meutim, neke je zub vremena toliko nagrizao da im nedostaju osnovni dijelovi ime je njihova klasifikacija znatno oteana (npr. etvrti analizirani pri-mjerak, izvaen iz korita rijeke Save u Brezovom polju kod Brkog, nema sau-van balak, kao ni gornji dio sjeiva, dok je i preostali dio sjeiva veoma slabo ouvan).

Zbog malobrojnosti maeva naenih na prostorima Bosne i Hercegovine, kao i zbog injenice da veina njih uglavnom potie iz zapadnih radionica i ko-vanica (napose njemakih, ali takoer i maarskih i talijanskih), autor dolazi do zakljuka da nije mogue iz dostupnog materijala odrediti po emu su maevi domaih radionica, koji se spominju u pisanim izvorima (spada I de Bosna), bili prepoznatljivi u odnosu na slino oruje iz drugih zemalja. U svom zakljuku autor povlai i pitanje maeva kao grobnih priloga u srednjovjekovnoj Bosni, pozivajui se na neke primjerke naene ispod steaka, ijom bi se detaljnijom analizom mogla prouiti vjerska, ili moda ak i etnika pripadnost njihovih po-sljednjih vlasnika. U tom smislu kao posebno zanimljivu teoriju, koja zasluuje dalju razradu, on istie odnos steaka i Vlaha, to bi moglo dati i konaan odgo-vor na brojne pretpostavke o maevima u BiH.

Karakteristika cijelog djela jeste ta to autor, na osnovu najnovijih na-unih dostignua, pravi brojna poreenja analiziranih maeva s ve opisanim nalazima maeva sa drugih prostora, te meu njima trai analogije i slinosti, pri emu pokazuje zavidno poznavanje literature, a samim time i cjelokupne problematike. Vrijednost ove knjige sastoji se i u tome to su mnogi maevi opi-sani i predstavljeni po prvi put uz kvalitetne reprodukcije crtea i slika koje znatno pomau itatelju pri praenju ponekad suhoparnog teksta. Cijela zbir-ka obraenih maeva stavljena je u iri, evropski okvir, jer je Sijari uspjeno dokazao da vei dio maeva vodi porijeklo iz nekih od evropskih zemalja. Kako sam autor kae, glavna manjkavost rada predstavlja nemogunost da se obrade i analiziraju 5 ili 6 primjeraka maeva koji se nalaze u muzeju u Banjoj Luci. Ova injenica cjelokupnom djelu uope ne smanjuje vrijednosti; metodoloki dobro postavljeno i precizno obraeno, s interesantnom tematikom, ono zasluuje da postane vano i nezaobilazno referentno djelo za sve budue istraivae koji se budu bavili prouavanjem kako materijalne kulture srednjovjekovne Bosne tako i ratnih prilika u njoj.

Emir O. Filipovi

Pages from almanac34.pdfPages from almanac34-3.pdf