MONETARNA ANALIZA

I dio

1. Značenje novca?

Riječ novac se koristi u svakodnevnoj komunikaciji i može imati više značenja. Sa ekonomskog

aspekta, novac ili novčana masa predstavlja svako opšteprihvaćeno sredstvo plaćanja roba i usluga,

kao i otplate dugova. U tom smislu, novac označava gotovinu tj, papirni i kovani novac. Međutim,

pored gotovine, novac predstavljaju i transakcioni depoziti (depoziti po viđenju) jer se čekovima

također vrše plaćanja, te štedni depoziti koji mogu da funkcionišu kao novac ukoliko mogu brzo i lako

da se konvertuju u gotovinu ili transakcione depozite.

Pojam novac se često koristi kao sinonim za bogatstvo i dohodak. Međutim, tu je potrebno napraviti

razliku. Bogatstvo ne obuhvata samo novac, već i drugu imovinu, a dohodak je priliv novca od zarade

u određenom vremenskom periodu (tok), dok je novac određeni iznos u određenom trenutku vremena

(stanje). Dakle, novac je svako opšteprihvaćeno sredstvo plaćanja roba i usluga, kao i sredstvo otplate

dugova, te se razlikuje od dohotka i bogatstva.

2. Funkcije novca?

Novac ima četiri osnovne funkcije:

a) sredstvo razmjene;

b) sredstvo očuvanja vrijednosti;

c) obračunska jedinica – mjera vrijednosti;

d) sredstvo odgođenog plaćanja.

Novac kao sredstvo razmjene koristi se za plaćanje roba i usluga. Korištenje novca kao sredstva

razmjene utiče na ekonomsku efikasnost jer znatno skraćuje vrijeme utrošeno u razmjeni roba i usluga,

tj. smanjuje transakcione troškove (vrijeme utrošeno na pokušaj razmjene roba i usluga). Za razliku od

naturalnog novca (barter ekonomije) gdje se robe i usluge razmjenjuju za druge robe i usluge i gdje su

transakcioni troškovi visoki, novac kao sredstvo razmjene utiče na ekonomsku efikasnost tako što

smanjenjem transakcionih troškova podstiče specijalizaciju i podjelu rada.

Novac kao sredstvo očuvanja vrijednosti ima značenje kao sredstvo za zgrtanje blaga i svjetski novac.

Preduslov funkcije novca kao sredstva za očuvanje vrijednosti jeste stabilnost novca koja je iskazana

kroz kupovnu moć novca i znak povjerenja u monetarni sistem.

Novac kao mjera vrijednosti ima sadržaj kao i svaka druga roba. Kao mjera vrijednosti koristi se

obračunska jedinica koja se koristi za mjerenje vrijednosti u ekonomiji, odnosno za poređenje relativne

1

vrijednosti roba i usluga. Novac kao mjera vrijednosti smanjuje transakcione troškove u privredi tako

što se smanjuje broj cijena koje treba uzeti u obzir.

Novac kao sredstvo odgođenog plaćanja sadrži funkciju novca kao sredstva razmjene i obračunske

jedinice. Ova funkcija je i temelj razvoja kredita u ekonomiji.

Pri vraćanju kredita, vrijednost duga se najčešće izražava u sredstvu plaćanja koje nije nacionalna

valuta nego može biti izraženo u stranom sredstvu plaćanja koje predstavlja stabilan novac, npr. USA

dolar ili EU, jer u slučaju inflacije može doći do pada vrijednosti novca.

3. Razvoj platnog sistema: robni, papirni i elektronski novac?

Razvoj platnog sistema objašnjava funkcije i forme novca tokom vremena. Da bi neko sredstvo imalo

funkciju novca, ono mora biti opšteprihvaćeno (prihvaćeno kao sredstvo plaćanja).

Kao prvi oblik novca javlja se robni novac, tj. novac u obliku plemenitih metala kao što su zlato i

srebro. Međutim, robni novac je veoma težak i nepogodan za transport sa jednog mjesta na drugo,

zbog čega je razvoj platnog prometa doveo do pojave papirnog novčanice. Papirne novčanice su imale

garanciju da mogu biti konvertovane u kovani novac ili određenu količinu plemenitih metala. Papirni

novac predstavljaju papirne novčanice koje su prihvaćene kao sredstvo plaćanja na osnovu državne

garancije (zakonski regulisane) i koje se ne mogu konvertovati u kovani novac i plemenite metale.

Osnovni nedostaci papirnih novčanica i kovanog novca jesu visoki transportni troškovi i mogućnost

gubitka uslijed krađe, zbog čega sa razvojem modernog bankarastva dolazi do primjene čekova.

Čekovi predstavljaju zahtjeve da banka novac sa jednog računa prebaci na drugi račun. Prednosti:

upotreba čekova je smanjila transportne troškove i povećala ekonomsku efikasnost platnog sistema,

čekovi mogu glasiti na bilo koji iznos novca, smanjena mogućnost gubitka uslijed krađe i olakšana

kupovina. Nedostaci: vrijeme potrebno da čekovi stignu sa jednog mjesta na drugo i vrijeme za koje

banka odobrava korištenje sredstava, te visoki troškovi papirologije neophodne za obradu čekova.

Sa razvojem informacione tehnologije i interneta dolazi do pojave elektronskog plaćanja. Tehnologija

elektronskog plaćanja ne samo da je zamjena za čekove, već je zamjena i za gotovinu u formi

elektronskog novca (e-novca). Prva forma elektronskog novca bila je debitna kartica. Ove kartice su

slične kreditnim karticama i omogućavaju kupovinu roba i usluga, tako što se sredstva sa računa

kupaca prebacuju na račun prodavca. Druga forma elektronskog novca jeste stored-value kartica koja

sadrži određeni iznos novca, a koji je unesen elektronskim putem.

4. Novac kao produkt robne proizvodnje i prometa?

Uslov postojanja novca jeste njegova prihvatljivost pri razmjeni roba i usluga. U

procesu razmjene vrijednost novca je kao ekonomska vrijednost svake druge robe

2

ili usluge, te se određuje kupovna moć novca, tj. mogućnosti da se kupi određena

količina robe. Pad kupovne moći novca uslijed promjena cijena ne znači da se isti

ne prihvata u procesu razmjene.

Postoje dvije vrste novca:

a) robni i

b) fiducijarni novac.

U osnovi fiducijarnog novca je javno povjerenje, tj. vjerovanje u prihvatljivost

novca, da će biti prihvaćen u plaćanju roba i usluga. Novac predstavlja

najlikvidniji dio imovine.

Poželjne osobine novca su:

a) prenosivost;

b) trajnost;

c) djeljivost;

d) standardizovanost;

e) prepoznatljivost.

Ove karakteristike novca su prisutne u formi papirnog novca. Povijest je dokazala

da promet postoji i bez novca. Direktna razmjena neke robe i usluge za drugu

robu i uslugu naziva se barter. Barter je razmjena bez upotrebe novca.

Nedostaci ekonomije koja koristi barter:

o očuvanje opće kupovne moći;

o nepostojanje zajedničke mjere i vrijednosti;

o nepostojanje obračunske jedinice.

U sistemu savremene proizvodnje i prometa sačuvali su se određeni oblici bartera

kao oblika razmjene radi prevazilaženja problema likvidnosti, tj. mogućnosti da

se plati novcem kao najlikvidnijim oblikom imovine.

5. Papirni novac i sistem slobodnog važenja?

Sistem papirnog novca shvatamo kao novac bez svoje unutrašnje vrijednosti i bilo

kakve veze sa pokrićem u plemenitim metalima kao što je zlato. Kako nema svoju

unutrašnju vrijednost, pošto ga je država proglasila definitivnim sredstvom

3

prometa i plaćanja, njegova vrijednost je određena funkcijom prometa roba i

usluga. Količina novca u opticaju je određena prema potrebama privrede. Ukoliko

postoji ravnoteža između količine novca u opticaju i obima proizvodnje i prometa

(potreba privrede), kao i efikasno monetarno upravljanje, tada ne postoji

opasnost da se postojanje papirnog novca, u uslovima ukinute konvertibilnosti za

zlato, odrazi na stabilnost cijena. U sistemu slobodnog važenja ne postoji obaveza

konverzije novčanica u zlato, pa tako uloga centralne banke dobija na značaju.

Naime, da bi se spriječila zloupotreba novca centralne banke preuzimaju ulogu

regulatornog organa pod kontrolom države. Za utvrđivanje stabilnog monetarnog

sistema potrebno je utvrditi određene principe:

o Prvo, centralna banka mora biti odvojena od političkog autoriteta,

o Drugo, centralna banka mora biti odgovorna za održavanje stabilnosti cijena

6. Moneta, novčanica ili banknota?

Novčanica predstavlja surogat novca koja se pojavljuje u obliku papirne ceduljice i

nastala je zbog potreba prometa. Surogati novca predstavljaju zamjenu za novac.

U sistemu robnog novca koristili su se plemeniti metali poput zlata i srebra.

Nakon toga postepeno dolazi do pojave papirnih novčanica. Na početku, na bazi

deponovanog zlata bankari su izdavali pismene ceduljice koje su glasile na

određeni iznos, na određenog bankara u nekom mjestu. Iz ove papirne ceduljice

razvila se banknota. Banknota se pušta u promet na bazi deponovanog zlata i

neograničeno je konvertibilna u zlato. Izdavanje banknota dovelo je do njihovog

postepenog odvajanja od zlata i znatno olakšalo platni promet. Kada država

zakonski ukida konvertibilnost banknota u zlato, ista se pretvara u papirni novac i

postaje zakonski definitivno sredstvo plaćanja.

7. Kreditni novac?

Kredit predstavlja kupovnu moć koja se posuđuje. Potpuno razumijevanje kredita

uključuje i pitanje kamate koja predstavlja cijenu korištenja novčanih sredstava,

odnosno cijenu neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanja u produženom

obliku. Kredit se koristi u slučaju nepostojanja novca i omogućava da se promet i

dalje odvija. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na povjerenju

gdje se pojavljuju kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. U postupku

4

razmjene robe, novac može biti zamijenjen mjenicom. Mjenica je oblik kreditnog

novca i pri njenom eskontovanju dolazi do pretvaranja kreditnog novca u papirni

novac. Naime, eskontovanje mjenice, kao oblika kreditnog novca, znači njeno

pretvaranje u drugi oblik kreditnog novca, a to je bankarski kredit. Sistem

bankarskog novca poznat je pod nazivom žiralnog ili depozitnog novca koji se

čuva u bankama i može se pretvoriti u gotovinu na zahtjev vlasnika.

8. Depozitni novac?

Papirni novac kada postane zakonski i definitivno sredstvo plaćanja sve više biva

potiskivan depozitnim novcem. Vlasnik depozita isplatu vrši izdavanjem naloga za

prenos sredstava, pri čemu ne dolazi do isplate u gotovini nego do upisa u

knjigama (na jednoj strani - koja ima odliv novčanih sredstava i drugoj - koja ima

priliv novčanih sredstava).

Depozitni novac kao najsavremeniji oblik kreditnog novca obavlja pojedine

novčane funkcije isto kao i papirni novac:

- funkciju prometnog sredstva

- funkciju platežnog sredstva

- funkciju štednje novca.

Depozitni novac je savremeni oblik novčanog surogata koji je potisnio sve ostale

oblike novca i postao najznačajniji. Depozitni novac predstavlja slobodno

raspoloživa sredstva na računima banaka koja su odmah plativa – po viđenju ili

na poziv. Najveći obim prometa danas se obavlja pomoću depozitnog novca, dok

se udio gotovog novca smanjuje. Bezgotovinski platni promet je uslov za

postojanje depozitnog novca, ali se može dogoditi da bezgotovinski platni promet

postoji bez depozitnog novca.

9. Kredit i njegovo ekonomsko i monetarno značenje?

5

Kreditni novac nastaje neposredno kao posljedica robnog prometa i tek naknadno

se pretvara u papirni novac prilikom eskontiranja mjenice kao instrumenta

kreditnog novca. Proces se odvija između dužnika i povjerioca gdje se mjenica

javlja kao instrument kojim se garantuju buduća plaćanja. Banka se javlja kao

garant; u slučaju da dužnik ne bude imao potrebna sredstava za isplatu, banka će

izvršiti definitivno plaćanje.

Ovdje se istovremeno javljaju dvije ključne funkcije kreditnog novca:

o da osigura promet,

o da istovremeno dolazi do kreiranja novca u obliku surogata novca, tj. mjenice i

depozitnog novca

Pitanje kredita jeste centralno pitanje monetarne politike. Odobravanjem kredita

stvara se novac. Dakle kredit ima sve veće ekonomsko i posebno monetarno

značenje. Uloga kredita je povezana ne samo sa robnim prometom, već i sa

razvojem modernog bankarstva. Tehnika bezgotovinskog platnog prometa

omogućava bankama da stvore kredit. Odobravanje kredita, banka vrši upisom u

knjige, a ne isplatom gotovog novca. Plaćanje se vrši prenosom sredstava sa

računa na račun. Na ovaj način dolazi do pojave novih oblika novca u sistemu

platnog prometa, kao što je najprije pojava čekova, a zatim elektronski novac.

6

10. Multiptlikacija depozita?

Multiplikacija depozita čija je druga strana kreditna ekspanzija zasniva se na

aktivnosti banke koja prima (fiducijarni) depozit i zadržava dio tog depozita kao

rezervu likvidnosti koja je utvrđena od strane centralne banke. Višak sredstava

iznad rezerve likvidnosti predstavlja kreditni potencijal, maksimalni iznos kredita

koji banka može odobriti. Ako se snizi stopa obavezne rezerve kreditni potencijal

će se povećati i obrnuto. Multiplikacija depozita se temelji na početnom depozitu

Do, stopi obavezne rezerve OR i stopi rezerve likvidnosti RL.

Pr. Multiplikacija depozita na nivou ukupnog bankarskog sistema se može iskazati

na slijedeći način:

o Do = 1000 KM

o R = 20%

o D = maksimalni iznos kredita

U odnosu na incijalni depozit od 1000 KM maksimalni iznos ekspanzije kredita je

4.000 KM.

Na bazi kreditne multiplikacije i ekspanzije moguće su slijedeće varijacije:

o kada je rezerva likvidnost maksimalna, R = 1, tada nema multiplikacije,

o kada nema rezerve likvidnosti, R= 0, depozitna multiplikacija je maksimalna

7

Kreditna ekspanzija ima formalnu i ekonomsku granicu. Formalna granica je

određena principom likvidnosti, tj. stopom zakonske ili empirijski utvrđene

rezerve likvidnosti. Svaka banka zadržava jedan dio stvorenih depozita u gotovini

da bi obezbijedila likvidnost. Međutim, bankarski sektor po prirodi nastoji

obezbijediti što veću kreditnu ekspanziju. U vezi s tim, ekonomska granica

kreditne ekspanzije određena je principom rentabilnosti koji je u korelaciji sa

principima likvidnosti i sigurnosti.

11. Definicija novčane mase?

Novčana masa predstavlja osnovni monetarni agregat preko kojeg se iskazuje

ukupni zbir platežnih i prometnih sredstava, tj. novca. Sa analitičkog stanovišta

pod novčanom masom se podrazumijeva

određena količina novca koja u određenom trenutku postoji. Da bismo definisali

novčanu masu, odnosno izmjerili novac, moramo imati preciznu definiciju koja

tačno određuje koja bi sredstva trebalo da budu njome obuhvaćena. Kako bi

odredila definiciju novčane mase, centralna banka SAD-a (Fed) je napravila

analizu kretanja ključnih monetarnih varijabli koje predstavljaju mjere novčane

mase, a nazivaju se monetarnim agregatima. Općenito, razlikujemo tri mjere

novčane mase:

o Monetarni agregat M1, obuhvata gotovinski (efektivni) i depozitni (žiralni) novac,

kao najlikvidnija novčana sredstva koja su zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja;

o Monetarni agregat M2, obuhvata M1 i quasi novac (štedni depoziti), kao manje likvidna

sredstva, tj. sredstva koja se brzo mogu pretvoriti u gotovi novac;

o Monetarni agregat M3, obuhvata M2 uvećan za tzv. ostala likvidna sredstva (oročeni depoziti do

jedne godine i ograničeni depoziti)

Osim navedenih monetarnih agregata koriste se kategorije: monetarni volumen i monetarni potencijal.

U kategoju monetarnog volumena uključena su ograničena likvidna novčana sredstva sa rokom do

jedne godine (sve 3 kategorije likvidnih novčanih sredstava).

U kategoriju monetarnog potencijala uključeni su nelikvidna novčana sredstva kao što su: oročeni

depoziti preko jedne godine i blokirani depoziti.

12. Monetarne rezerve koje daje FED ( Mjere monetarnih agregata M1,

M2, M3)

8

Kako bi odredila definiciju novčane mase, centralna banka SAD-a (FED) je

napravila analizu kretanja ključnih monetarnih varijabli koje predstavljaju mjere ili

definicije novčane mase, a nazivaju se još i monetarnim agregatima.

Monetarni agregat M1 je najuža mjera novca prema FED-u, koja obuhvata

gotovinu, transakcione depozite (depoziti po viđenju i ostali transakcioni depoziti)

i putničke čekove. Ova sredstva su najlikvidnija komponenta novca, jer se mogu

direktno koristiti kao sredstvo razmjene.

Monetarni agregat M2, osim M1 obuhvata ostala finansijska sredstva (MMDA

račune – račune transakcionih depozita na koje se plaća kamatna stopa i akcije

investicionih fondova tržišta novca) i manje likvidna sredstva (štedne depozite,

oročene depozite malih denominacija i REPO ugovore – sporazume o reotkupu

sredstava)

Monetarni agregat M3, osim M2, obuhvata ostala likvidna sredstva, kao što su

oročeni depoziti velikih denominacija i REPO ugovori, Eurodolari i akcije

investicionih fondova tržišta novca.

13. Promjene novčane mase?

U savremenim novčanim sistemima novčana masa se mijenja na osnovu:

o jače ili slabije kreditne aktivnosti banaka – kreditna aktivnost banaka utiče na

obim novčane mase

na taj način što se odobravanjem novih kredita preko iznosa otplate već

postojećih kredita povećava

novčana masa (emisija novca) i obrnuto, u slučaju kad se odobrava manje

kredita nego što iznosi

otplata postojećih kredita, novčana masa se smanjuje (povlačenje novca);

o prelijevanje novca u depozite, i obrnuto, koji nisu novac – ova novčana kretanja

smanjuju i

povećavaju novčanu masu zavisno od toga da li je preljevanje u depozite koji

nisu novac veće ili

manje nego preljevanje u obrnutom smjeru; ove promjene se nazivaju i kao

promjene nemonetarne

pasive;

o promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima sa inostranstvom i

transakcije banaka u

9

stranoj valuti sa domaćim klijentima – promjene salda potraživanja i

dugovanja nastaju kao

rezultat deviznog priliva ili odliva;

o kupovina ili prodaja zlata i drugih plemenitih metala – kupovina zlata i

plemenitih metala koju

obavlja CB znači povećanje novčane mase, obrnuto kad je zlato prodaje, tada

se novčana masa

smanjuje

Postojanje papirnog novca samo je jedna karakteristika savremenog novčanog

sistema. Druga njegova karakteristika je dominantna uloga depozitnog novca kao

najsavremenijeg oblika kreditnog novca. Depozitni novac obavIja pojedine

novčane funkcije isto kao i papirni novac (prometno i platežno sredstvo i štednja

odnosno akumulacija). Pojava kreditnog novca u obliku depozitnog novca sa

razvojem bezgotovinskog platnog prometa dovela je do sloma zlatnog standarda

te do pojave savremenog novčanog sistema, tzv. sisteme papirne valute. Tehnika

bezgotovinskog platnog prometa omogućava bankama da stvore kredit u znatno

većem obimu nego što raspolažu sredstvima. Odobravanje kredita se vrši

upisivanjem u knjige, a ne isplatom gotovine. Efektiva (gotovina) ostaje u banci, a

plaćanje se vrši prenosom sa računa na račun. Znači, banka u uslovima

bezgotovinskog platnog prometa kreditira privredu sa znatno većim iznosom

nego što je primila u obliku depozita. Na ovaj način dolazi do multiplikacije

depozita i ekspanzije kredita. Proces multiplikacije depozita čija je druga strana

kreditna ekspanzija objašnjava se postojanjem fiducijarnog depozita čiji se dio

zadržava kao rezerva Iikvidnosti koju propisuje Centralna banka, dok se višak

likvidnih sredstava pretvara u kreditni potencijal. Proces multiplikacije kojim se

utvrđuje kreditni potencijal svih banaka naziva se makromultiplikacija, a na nivou

jedne banke naziva se mikromultiplikacija. Ekspanzija kredita ima svoju formalnu

i ekonomsku granicu. Formalna granica ekspanzije je određena stopom obavezne

rezerve, dok je ekonomska određena maksimalnim iznosom kredita koji je banci

dozvoljen da plasira.

14. Analitički pristupi – promjene količine novca u opticaju – M1?

Za utvrđivanje tokova ( kanala ) i identificiranje varijabli koje utiču na promjenu količine novca u

opticaju postoji više metoda. Opća klasifikacija ovih metoda je sljedeća:10

Prva ( grupa ) metoda temelji se na jednačinama ( identičnostima ) koje definiraju i povezuju odnose u

okviru procesa kreiranja novca. U tu grupu spada vrlo raširena, premda parcijalna – metoda temeljena

na konsolidaciji bilansa monetarnih institucija ( koja sadrži bilans centralne banke i bilans ostalih

monetarnih institucija ) – pa se jošnaziva i metoda identičnosti. U ovu grupu još spadaju:

- metoda monetarnog multiplikatora

- metoda temeljena na računima monetarnih tokova

Druga metoda temeljena je na funkciji ponude novca ili funkcionalni pristup analizi kreiranja novčane

mase, koju su razvili K. Bruner i A. Meltzer.

Treća metoda temeljena je na osnovu sredstava poslovnih banaka sposobnih za plasman (free

reserves).

U procesu kreiranja novca (pre)dominantnu ulogu imaju monetarne institucije pa metoda

temeljena na konsolidaciji bilansa monetarnih institucija ( svih banaka ) pruža najdetaljniji uvid ( ali ne

i najažurniji) u praktično odvijanje procesa kreiranja novca, a umetodi monetarnog multiplikatora taj

se multiplikator javlja kao varijabla koja pokazuje vezu između promjene primarnog novca (monetarne

baze) i promjene određenog monetarnog agregata, konkretno, novčane mase i omogućuju idetificiranje

određenih varijabli koje su tome pridonijele.

15. Likvidnost i pokazatelji likvidnosti?

Pristup likvidnosti kod novca polazi od toga da se radi o najlikvidnijem dijelu

imovine. Novac je nalikvidnija vrsta imovine, jer je on sam po sebi sredstvo

razmjene i ne mora biti konvertovan u nešto drugo prilikom kupovine. Likvidnost

označava brzinu i lakoću za koju se neki oblik imovine može konvertovati u

sredstvo razmjene.

Likvidnost po definiciji predstavlja sposobnost različitih subjekata da u roku

udovolje svojim obavezama. Monetarni agregati predstavljaju pokazatelje

likvidnosti, ali imaju relativno značenje, jer su statička veličina. Monetarni

agregati daju odgovor na pitanje realnog stanja u ekonomiji sa aspekta globalne

i sektorske likvidnosti kao što su brzina opticaja novca, tehnika plaćanja,

regularnost novčanih tokova ili takozvana siva ekonomija. Svaku od pojedinačnih

kategorija je potrebno analizirati kako bi dobili ocjenu stanja u privredi sa aspekta

likvidnosti.

Kada je riječ o globalnoj likvidnosti, tada se u obzir uzimaju dva vrlo važna

pokazatelja kao što su brzina opticaja novca i novčana masa.

11

U načinu iskazivanja globalne likvidnosti utvrđujemo odnos novčane mase i GDP-a odnosno

društvenog proizvoda. Novčana masa – NM je relativno fiksna veličina, a brzina opticaja – V

predstavlja varijabilnu veličinu. Pokazatelji opšte ili globalne likvidnosti ne pokazuju stanje u

pojedinim sektorima. Upravo analiza likvidnosti po sektorima može pružiti bolju osnovu za ocjenu

likvidnosti.

16. Struktura centralnih banaka?

Supernacionalna centralna banka je karakteristična za monetarnu uniju, u kojoj se države članice

odriču svojih monetarnih suvereniteta promovišući jedinstvenu valutu i usklađujući monetarnu politiku

i osnivaju zajedničku banku.

Pr. jedinstvene CB:

Pr. složenog sistema centralne banke:

FED – Sistem federalnih rezervi predstavlja Centralnu banku SAD-a. U SAD-u su postojali jaki otpori

u vezi sa kreiranjem jedne centralne banke, što je razlog nastanka decentraliziranog sistema centralne

banke koji se sastoji od 12 regionalnih banaka.

12

Strukturu FED-a čine: banke federalnih rezervi (regionalne banke i banke članice), Savjet guvernera

sistema federalnih rezervi i Federalna komisija za operacije na otvorenom tržištu.

Pr. supernacionalne centralne banke:

Evropska centralna banka je institucija koja je nadležna za evropsku monetarnu politiku. Osnovana je

ugovorom iz Mastrihta sa ciljem stvaranja monetarne unije i jedinstvene valute eura. ECB djeluje u

kooperaciji sa centralnim bankama zemalja članica EU. Njenu organizacionu strukturu čine Upravni

odbor, Izvršni odbor i Opšti savjet.

17. Institucionalni okvir Centralne banke BiH?

Najviši organ Centralne banke Bosne i Hercegovine je Upravno vijeće, koje je nadležno za utvrđivanje

monetarne politike i njeno sprovođenje u skladu sa Zakonom. U prvih 6 godina, Upravno vijeće činili

su guverner, koji je bio i predsjedavajući, i 3 člana, od kojih su dva (Bošnjak i Hrvat) iz Federacije

BiH i jedan (Srbin) iz Republike Srpske. Nakon toga, Upravno vijeće se, prema Zakonu o CBBiH,

sastoji od pet osoba koje imenuje Predsjedništvo na period od šest godina. Vijeće za guvernera

imenuje jednog od svojih članova. 

Upravu Centralne banke čine guverner i tri viceguvernera, koje je imenovao guverner uz odobrenje

Upravnog vijeća. Zadatak Uprave je operativno rukovođenje poslovanjem Centralne banke. Svaki

viceguverner je neposredno odgovoran za rad jednog odjela - sektora Centralne banke.

Centralna banka ima Centralni ured, tri glavne jedinice i dvije filijale. Centralni ured Centralne banke

Bosne i Hercegovine je u Sarajevu. Glavne jedinice su Glavna jedinica Sarajevo, Glavna banka

Republike Srpske Banja Luka i Glavna jedinica Mostar. Filijale su Filijala Centralne banke u Brčkom i

Filijala Glavne Banke RS na Palama.

13

18. Struktura monetarnih agregata CB BiH?

Monetarni agregati CB BiH

Svi monetarni agregati su imali snažnu ekspanziju tokom 2010, što je stvorilo povoljne monetarne

uslove za oporavak ekonomije. Kao glavni nosilac ovog rasta javlja se sektor stanovništva čiji su

depoziti i potražnja za gotovinom izvan banaka u strukturi monetarnih agregata iskazali najveću stopu

rasta. Također, kao posljedica porasta depozita stanovništva došlo je do ubrzane multiplikacije

depozita u odnosu na rast monetarne baze.

Monetarna baza M0 za period 2010. je porasla po stopi od 4,4%. Monetarna baza na kraju 2010.

iznosila je 5,90 milijardi KM. Obje komponente, depoziti kod CB BiH i gotovina izvan monetarnih

vlasti dale su pozitivnu kontribuciju rastu monetarne baze, pri čemu je dominantan uticaj gotovine

izvan monetarnih vlasti.

Monetarni agregat M1, koji predstavlja najlikvidniju komponentu novčane mase, iskazao je godišnje

povećanje za 7,0% (5,90 milijardi na kraju godine). Obje komponente M1 dale su pozitivnu

kontribuciju rastu M1. U strukturi M1 najveći porast imala je gotovina izvan banaka, posebno u

periodu godišnjih odmora, turističkih posjeta i za vrijeme praznika.

Kvazi-novac QM, kao manje likvidna komponenta monetarnog agregata M2, zabilježio je povećanje

za 7,1% (7,7 milijardi na kraju godine). Sve tri komponente kvazi-novca iskazale su povećanje, s tim

da su depoziti po viđenju u stranoj valuti zabilježili najveći porast. Na osnovu prethodno opisanih

povećanja M1 i kvazi-novca, novčana masa mjerena najširom mjerom, monetarnim agregatom M2,

iskazala je godišnje povećanje za 7,1% (13,6 milijardi na kraju godine). Prethodno pomenuto

povećanje novčane mase rezultat je rasta neto strane aktive. Najveći doprinos rastu neto strane aktive

dalo je smanjenje obaveza komercijalnih banaka prema inostranstvu.

14

19. Devizne rezerve CB BiH?

Donošenje odluka o investiranju deviznih rezervi donosi se na tri nivoa u okviru organizacije CBBiH.

Upravno vijeće odobrava smjernice kojim se određuje tip i nivo rizika koji je CBBiH spremna da

preuzme. Investicioni komitet posluje u okviru smjernica i donosi operativna pravila za Odjeljenje za

bankarstvo. Odjeljenje za bankarstvo mora poslovati u skladu sa smjernicama koje je donijelo Upravno

vijeće i u skladu s detaljnijim pravilima koje je odredio Investicioni komitet. CBBiH upravlja

deviznim rezervama, polazeći prvenstveno od principa likvidnosti i sigurnosti investiranja. Navedeno

podrazumijeva da, uz održavanje visoke likvidnosti deviznih rezervi i izloženost riziku, nastoji

ostvariti povoljne prinose na investirane devizne rezerve. Portfolio deviznih rezervi izložen je

prvenstveno finansijskim rizicima, i to: kreditnom, tržišnom, te riziku likvidnosti.

Posmatrajući kretanje rezervi po kvartalima, prvi kvartal je karakterisao pad deviznih rezervi.

Negativan trend iz prvog kvartala nastavio se i tokom drugog kvartala 2010. i dolazi do daljeg

smanjenja ukupnih deviznih rezervi Centralne banke BiH. Kretanja ukupnih deviznih rezervi Centralne

banke BiH tokom trećeg i četvrtog kvartala 2010. karakteriše rast deviznih rezervi, čemu su doprinijeli

pojačana ekonomska aktivnost, poboljšanje vanjskotrgovinske razmjene, te turistička sezona.

Smjernicama o investiranju deviznih rezervi, ukupni portfolio deviznih rezervi podijeljen je na likvidni

i investicioni portfolio. Ovakva organizacija portfolija deviznih rezervi usmjerena je ka smanjivanju

ukupnog rizika portfolija putem njegove diversifikacije na različite instrumente, s tim da je učešće

vrijednosnih papira u portfoliju deviznih rezervi imalo dominantnu ulogu nad depozitima. Likvidni

portfolio čine gotovina u trezoru CBBiH, depoziti kod nerezidentnih banaka, monetarno zlato i SDR

kod MMF-a. Investicioni portfolio čine likvidni vrijednosni papiri s rokom dospijeća do tri godine.

Ukupna vrijednost vrijednosnih papira u deviznim rezervama na kraju 2010. g. se povećala za 20,1%

(3,28 milijardi KM na kraju godine).

SDR – specijalna prava vučenja

15

20. Analiza likvidnosti i kreditne aktivnosti CB BiH?

Analiza likvidnosti

Kada je riječ o analizi likvidnosti, tada se u obzir uzima stopa obavezne rezerve, kao instrument

monetarne politike, koju propisuje centralna banka. U toku 2010. nisu se dogodile nikakve izmjene u

pogledu visine obavezne rezerve te su na snazi ostale mjere iz prethodnih godina. Uz to, na snazi su

mjere koje iz osnovice za obračun obavezne rezerve isključuju depozite vlada namijenjenih za

razvojne programe i novopozamljena sredstva iz inostranstva. Svakog radnog dana banke izdvajаju

određen iznos sredstava s računa rezervi na svoj transakcijski račun za obavljanje unutrašnjeg platnog

prometa. Na kraju svakog radnog dana, sredstva s transakcijskog računa vraćaju se na račun rezervi i

ukupno stanje po povratu predstavlja osnovu za obračunavanje obavezne rezerve. Ta ukupna sredstva

sastoje se od obavezne rezerve i viška sredstava iznad obavezne rezerve. Prosječne obavezne rezerve

(1,63 milijarde), kao i prosječna sredstva iznad obavezne rezerve (1,68 milijardi) na kraju 2010.

zabilježile su značajan porast. Implicitna stopa obavezne rezerve predstavlja odnos ukupnih sredstava

na računu rezervi i osnovice za obračun obavezne rezerve i služi kao mjera likvidnosti bankarskog

sektora. Tokom 2010. ova stopa zabilježila je visoke vrijednosti, te je u odnosu na prethodnu godinu

ostvarila porast za 2,5 p.p.

Analiza kreditne aktivnosti

Uslijed finansijske krize i njenog negativnog uticaja na ekonomiju i privredu u BiH, kreditne

aktivnosti u periodu 2010. g su zabilježile neznatan porast, te su dosta usporene. Banke su provodile

restriktivnu politiku pri odobravanju kredita, što je jedan od najvećih ograničavajućih faktora za

plasiranje kredita, pored smanjene potrošnje i usporavanja privrednih aktivnosti. Godišnja stopa rasta

ukupnih kredita iznosi 2,4%, s tim da su tom porastu najviše doprinijeli privatna nefinansijska

preduzeća i domaćinstva. Posmatrano prema ročnoj strukturi, kratkoročni krediti su imali blagi trend

smanjenja tokom godine, izuzev u zadnja dva mjeseca, te je godišnja stopa rasta za ovu vrstu kredita

iznosila 3%. Istovremeno, dugoročni krediti su imali blaži trend rasta tokom cijele godine, čija je

godišnja stopa rasta iznosila 2,9%. Prema strukturi plasiranih kredita stanovništvu, najveći udio se

odnosi na potrošačke nenamjenske kredite, kupovinu ili izgradnju novih stambenih jedinica, kupovinu

postojećih stambenih jedinica, potraživanja po kreditnim karticama i na pokretanje vlastitog biznisa.

16

II dio

1. Mehanizmi kreiranja primarne emisije?

U svim monetarnim sistemima u svijetu, centralna banka ima monopolsko pravo da kreira primarni

novac, odnosno da vrši njegovu emisiju. Također, pored centralnih banaka, u današnjem bankarskom

sistemu sve poslovne banke mogu vršiti emisiju novca na bazi bankarskih kredita. Međutim, potrebno

je napraviti razliku između emisije novca CB i poslovnih banaka, jer CB vrši emisiju primarnog novca,

dok poslovne banke emituju sekundarni, tj. depozitni novac.

Bilans CB pokazuje tokove (kanale) emisije i količinu primarnog novca, ali i povezanost poslovnih

banaka sa CB. Naime, u aktivi bilansa CB vidljivi su tokovi (uzroci) kreiranja primarnog novca, a u

pasivi se nalazi primarni novac (gotovina u opticaju i rezerve banaka).

Primarna emisija novca CB se vrši preko 5 osnovnih kanala:

1. Monetizacija vrijednosnih papira (mjenice, obveznice i sl.) privrednim subjektima, transaktorima

- otkup vrijednosih papira poslovnih banaka od strane centralne banke

2. Krediti CB poslovnim bankama – manje učešće; preko kupovine i prodaje vrijednosnih papira

3. Krediti CB državi – najznačajniji kanal emisije; direktno zaduživanje kod CB ili indirektno preko

otvorenog tržišta, kupovinom obveznica javnog duga

4. Krediti CB ostalim direktnim komitentima

5. Kupovina i prodaja deviznih sredstava (devizne transakcije)

Svaki od navedenih tokova na različite načine djeluju na privredna kretanja. Prema tome, ključno

pitanje primarne emisije novca podrazumijeva kontrola novca koji CB emituje, te sposobnost

prilagođavanja te emisije potrebama privrede. U vezi s tim, razlikujemo tokove kreiranja novca na koje

CB može djelovati i koji se nazivaju kontrolisanim tokovima, te one na koje ne može djelovati, a to su

autonomni tokovi kreiranja novca.

2. Teorija ponude novca koja polazi od kreditne multiplikacije?

B = G + R

B – primarni novac predstavlja novac “velike snage” zato što primarni novac može da služi kao osnova

za kreiranje depozitnog novca u sistemu poslovni banaka gdje centralna banka ne reguliše količinu

novčane mase i gdje je proces kreiranja novca vezan za poslovne banke.

Multiplikacija depozita, čija je druga strana kreditna ekspanzija je proces preko kojeg bankarski sistem

vrši emisiju novca u privredi. Dakle, unutar bankarskog sistema, uz centralnu banke emisiju novca

vrše i sve ostale poslovne banke. U tom pogledu su jasno diferencirana dva osnovna oblika

multiplikacije:

17

1. Makromultiplikacija – stvaranje novca u okviru bankarskog sistema kao cjeline

2. Mikromultiplikacija – stvaranje novca u okviru kreditne aktivnosti jedne, izolovane banke

Isto tako, razlikujemo dva osnovna oblika kada je riječ o stvaranju novca:

1. Pozitivna multiplikacija – stvaranje novca

2. Negativna multiplikacija – povlačenje novca

Prilikom odobravanja kredita, banka emituje određenu količinu novca u privredi. Tehnika

bezgotovinskog platnog prometa omogućava bankama da stvore kredit.

Odobravanje kredita banka vrši upisom u knjige, a ne isplatom gotovog novca, te

se plaćanje vrši prenosom sredstava sa računa na račun. Prema tome, kredit

omogućava multiplikaciju depozitnog novca i stvaranje kreditnog potencijala

unutar bankarskog sistema.

3. Definicija primarnog novca?

Definicija primarnog novca zavisi od konkretnih ciljeva monetarne analize.

Prema najširoj definiciji primarnog novca, primarni novac uključuje kredite centralne banke koji su

dati monetarnim institucijama, a najvećim dijelom poslovnim bankama. Odobravajući kredite

poslovnim bankama, centralna banka vrši veoma bitne funkcije; stimuliše određene privredne

aktivnosti, kompenzira odliv novca sa računa i održava likvidnost poslovne banke, te reguliše njihov

kreditni potencijal i kreditni plasman, tj. kreditnu aktivnost poslovne banke.

Prema definiciji koja pokazuje autonomne tokove u formiranju primarnog novca, primarni novac

obuhvata: gotovi novac u opticaju, depozite (monetarnih i nemonetarnih finansijskih institucija) kod

centralne banke i obavezne rezerve. Ovdje se radi o tokovima novca koji nisu pod izravnom kontrolom

monetranih vlasti, već o njima odlučuju vlasnici novčanih sredstava i na njih CB ne može direktno

utjecati (indirektni utjecaji CB su politikom kamatnih stopa, odobravanjem kredita i sl.).

Prema definiciji u kojoj je primarni novac predstavljen kao pokazatelj likvidnosti poslovnih banaka,

primarni novac obuhvata: sredstva poslovnih banaka kod centralne banke, obavezne rezerve i rezerve

poslovnih banaka kod rezervnih banaka. Rezerve kao komponenta primarnog novca služe za

osiguranje likvidnosti poslovnih banaka ili kao instrument monetarno-kreditne politike kojim se

reguliše njihova kreditna aktivnost i količina novca u opticaju. 

4. Autonomni tokovi formiranja primarnog novca?

Prema definiciji koja pokazuje autonomne tokove u formiranju primarnog novca obuhvata: gotovi

novac u opticaju, depozite monetarnih i nemonetarnih finansijskih institucija kod centralne banke

(isključujući žiro račune monetarnih institucija-banaka kod centralne banke kao i depozite

18

nefinansijskih komitenata kod centralne banke) i sredstva obavezne rezerve pri čemu se autonomne

promjene kod obaveznih rezervi mogu smatrati važnijim od promjena obavezne rezerve. Ovdje se radi

o tokovima novca koji nisu pod izravnom kontrolom monetranih vlasti, već o njima odlučuju vlasnici

novčanih sredstava i na njih CB ne može direktno utjecati (indirektni utjecaji CB su politikom

kamatnih stopa, odobravanjem kredita i sl.).

5. Primarni novac kao pokazatelj likvidnosti poslovnih banaka i ciljevi monetarne analize?

Prema definiciji u kojoj primarni novac predstavlja pokazatelj likvidnosti poslovnih banaka primarni

novac obuhvata: sredstva na računima poslovnih banaka kod centralne banke, sredstva obavezne

rezerve i sredstva rezervi poslovnih banaka kod rezervnih banaka.

Prema najširoj definiciji primarnog novca, primarni novac uključuje kredite centralne banke koji su

dati monetarnim institucijama, a najvećim dijelom poslovnim bankama. Prvi, najširi indikator određuje

pravac djelovanja kod sprovođenja postavljenih zadataka monetarne politike: ekspanzivna i

restriktivna monetarna politika. Prema definiciji koja pokazuje autonomne tokove u formiranju

primarnog novca, primarni novac obuhvata: gotovi novac u opticaju, depozite (monetarnih i

nemonetarnih finansijskih institucija) kod centralne banke i obavezne rezerve. Drugi indikator se

koristi od strane centralne banke u sprovođenju tekuće monetarne politike, odnosno o uticaju

autonomnih faktora koji mogu prouzrokovati promjene u kreditnom potencijalu bankarskog sistema.

Treći indikator (pokazatelj likvidnosti) pruža centralnoj banci informaciju o veličini neiskorištenog

kreditnog potencijala banaka i moguće nove plasmane banaka što utiče na promjene novčane mase,

odnosno u kom pravcu djeluje monetarna politika.

6. Kanali kreiranja primarnog novca savremenih privreda?

U savremenim kapitalističkim privredama, emisija primarnog novca se vrši preko otvorenog tržišta,

kupovinom državnih vrijednosnih papira (obveznica javnog duga, kad se radi o kreditiranju države).

Najveći dio emisije primarnog novca formira se na bazi kreditiranja države, a samo neznatni dio se

odnosi na poslovne banke. Naime, obavezne rezerve koje banke drže kod CB su znatno veće u odnosu

na odobrene kredite, te je najveći udio primarnog novca gotovina, što značajno ograničava kreditnu

multiplikaciju poslovnih banaka. Direktni krediti poslovnim bankama zamijenjeni su operacijama na

otvorenom tržištu. Međutim, to ne znači da centralna banka ne vrši kreditiranje poslovnih banaka, ali

se veza između njih uspostavlja uglavnom kupovinom i prodajom vrijednosnih papira na otvorenom

tržištu. Direktno zaduženje države kod CB je vrlo često korišten kanal za emisiju primarnog novca u

modernim privredama. Tako je emisija novca vezana za stvaranje budžetskog deficita koji ima

19

tendenciju rasta u većini zemalja, odnosno javnog duga države kod CB. Međutim, postoji razlika da li

se zemlja direktno zadužuje kod CB ili sredstva pronalazi na otvorenom finansijskom tržištu. Emisija

novca, na bazi porasta javnog duga kod CB, dovodi do nepokrivene emisije novca (emisija ex nihilo)

koja je u većini privreda uzrok inflacije. S druge strane, indirektno zaduženje preko otvorenog tržišta

ne dovodi do emisije ex nihilo, a njeni efekti se reflektuju u preraspodjeli kupovne snage pri kupovini i

prodaji vrijednosnih papira. Osnovni tokovi kreiranja primarnog novca u savremenim privredama su

plasmani (krediti i dr. plasmani) CB i promjena deviznih sredstava kod CB. Upravo zbog ovakve

strukture tokova emisije primarnog novca, teško je osigurati efikasnost i elastičnost monetarne politike

u procesu stabilizacije privrede uslijed deficitarnog finansiranja javnog duga, te monetarnu ravnotežu

zbog nedovoljno emitovane količine novca u opticaju.

7. Bilans centralne banke?

Bilans centralne banke je osnov analize monetarnih kretanja koja su rezultat monetarne politike

centralne banke. Bilans CB otkriva kanale emisije i količinu primarnog novca, ali i povezanost

poslovnih banaka sa CB. Temeljna funkcija CB je usmjerena na emisiju količine novca u opticaju, ali

pored toga ona obavlja i mnoge druge poslove, zbog čega razlikujemo monetarne i nemonetarne

funkcije CB. Monetarnu funkciju CB provodi politikom otvorenog tržišta i raznim kreditnim

aktivnostima sa sektorima poslovnih banaka, države i ostatkom svijeta (inostranstva). Količina kredita

koju CB emituje je određena potrebama za gotovinom i rezervama poslovnih banaka. Aktiva obuhvata

tokove, odnosno uzroke kreiranja primarnog novca, a pasiva iznos primarnog novca.

Finansijska aktiva:

- Krediti odobreni bankama (Kb)

- Krediti odobreni neposrednim komitentima (KnK)

- Devizne transakcije sa inostranstvom (FA)

Ostala aktiva:

- Ostali plasmani (OC)

Monetarna pasiva:

- Gotov novac u opticaju (G)

- Depoziti (rezerve) banke (R)

- Devizne transakcije sa inostranstvom (FP)

Nemonetarna pasiva:

- Depoziti nebankarskog sektora (CD)

- Ostala nemonetarna pasiva (ONP)

20

G+R+FP+CD+ONP=Kb+Knb+FA+OC

Monetarna pasiva+nemonetarna pasiva=finansijska aktiva+ostala aktiva

B=G+R

B=Kb+Knb+(FA-FP)+(OC-ONP)-CD

Fn=FA-FP=neto iznos deviznih transakcija centralne banke sa inostranstvom

OP=OC-ONP-neto iznos ostalih plasmana

B=Kb+Knk+Fn+OP-CD

Ova jednačina je analitički okvir koji omogućava sagledavanje djelovanja raznovrsnih faktora koji su

odgovorni za promjene varijable B (monetarne baze/primarnog novca). Ona pokazuje da centralna

banka ne mijenja iznos primarnog novca samo putem svojih akcija, nego je to složeni mehanizam koji

zavisi od odnosa sa ostalim sektorima privrede i inostranstvom.

Finansijska aktiva = Krediti odobreni

bankama Kb

+

Krediti odobreni

neposrednim

komitentima Knk

Devizne transakcije sa

inostranstvom FA

Monetarna pasiva= Gotov novac u opticaju

G

+

Depoziti (Rezerve)

banke R

+

Devizne transakcije sa

inostranstvom FP

Ostala aktiva= Ostali plasmani OC Nemonetarna pasiva= Depoziti nebankarskog

sektora

+

Ostala nemonetarna

pasiva ONP

8. Operacije centralne banke na otvorenom tržištu?

Operacije na otvorenom tržištu su najvažniji instrument monetarne politike jer predstavljaju primarnu

determinantu promjena u kamatnim stopama i primarnom novcu, odnosno glavni uzrok fluktuacija

novčane mase. Kupovine na otvorenom tržištu utiču na povećanje rezervi i primarnog novca, čime

povećavaju novčanu masu i smanjuju kratkoročne kamatne stope. Prodaje na otvorenom tržištu

smanjuju rezerve i primarni novac, dakle smanjuju novčanu masu i povećavaju kratkoročne kamatne

stope. Postoje dva osnovna tipa operacija na otvorenom tržištu: ofanzivne operacije na otvorenom

tržištu imaju za cilj promjenu nivoa rezervi i primarnog novca, a defanzivne operacije na otvorenom

tržištu imaju za cilj eliminisanje promjena u drugim faktorima koji utiču na rezerve i primarni novac,

21

kao što je flotiranje. Većina operacija CB na otvorenom tržištu se odnosi na državne vrijednosne

papire, jer je njihovo tržište najlikvidnije i ima najveći obim trgovine. Državni vrijednosni papiri mogu

biti kratkoročni i dugoročni. Obveznice su dugoročni vrijednosni papiri, a blagajnički zapisi su

kratkoročni vrijednosni papir. U razvijenim tržišnim privredama, transakcije centralne banke u

poslovima prodaje i kupovine vrijednosnih papira predstavlja važan instrument regulacije primarnog

novca i novca u opticaju. Cilj operacija na otvorenom tržištu je promjena u kreditnim tokovima na

makro planu (djelovanje na kreditni potencijal, kreditnu aktivnost i likvidnost p.banaka) i promjene u

kamatnim stopama što utiče na privredne aktivnosti. CB pored operacija na otvorenom tržištu, koristi i

eskontnu politiku i obavezne rezerve kako bi vršila kontrolu nad finansijskim tržištem. Prednosti: pod

kontrolom CB, elastične su, lako se koriguju i brzo sprovode.

9. Devizne transakcije centralne banke sa inostranstvom?

Devizne transakcije (kupovina i prodaja deviza) centralne banke sa inostranstvom predstavljaju

kreiranje ili povlačenje primarnog novca. Kreiranjem primarnog novca povećava se kreditni potencijal

poslovnih banaka, koje na osnovu toga vrše multiplikaciju depozita. Povlačenje primarnog novca

dovodi do negativnog procesa multiplikacije u bankarskom sistemu.

Kupovina i prodaja deviza u bilansu centralne banke odražava se kroz promjene potraživanja ili

obaveza CB. Veća kupovina deviza od prodaje deviza kod CB znači povećanje deviznih potraživanja i

na toj osnovi kreiranje primarnog novca. Kao prodavci deviza javljaju se poslovne banke, firme i

stanovništvo. Prodajom deviza dolaze do domaćeg novca i porasta kreditnog potencijala banaka.

Porast potencijala je manji za izdvojenu obaveznu rezervu banaka kod CB. Ova promjena kreditnog

potencijala postaje osnova za nastanak procesa multiplikacije kredita i depozita. Smanjenje obaveza

prema inostranstvu, ukoliko CB kupuje devize da bi otplatila dospjele obaveze prema inostranstvu,

dovodi do kreiranja primarnog novca. Ako, nasuprot tome privredni subjekti, država ili stanovništvo

smanjuju svoje obaveze prema inostranstvu (otplatom kredita i sl.) oni su primorani da kupuju devize

kod CB za domaći novac. Kupovinom deviza dolazi do povlačenja i poništavanja novca, dok će odliv

deviza u inostranstvo smanjiti devizne obaveze prema inostranstvu. Dakle, smanjenje devizne aktive i

povećanje devizne pasive CB dovodi do povlačenja primarnog novca. Za monetarni efekat je važna

neto pozicija finansijskih transakcija u inostranstvu, to znači da će porast neto potraživanja, odnosno

smanjenje neto inostranih obaveza CB djelovati u pravcu kreiranja primarnog novca. I obrnuto.

Devizne transakcije CB su postale jedna od glavnih kanala stvaranja primarne emisije. Emisija ili

povlačenje primarnog novca dosta zavisi i od deviznog kursa. Precijenjeni DK domaće valute smanjuje

emisiju, dok podcijenjeni (revalvirani) stimuliše emisiju primarnog novca.

22

10. Kredit centralne banke poslovnim bankama?

CB odobrava kredite poslovnim bankama po sljedećim kanalima:

1. Reeskont vrijednosnih papira

2. Krediti za likvidnost banaka

3. Krediti za selektivne namjene

4. Krediti bankama za posebne namjene

Odobravanje kredita poslovnim bankama, CB vrši sljedeće funkcije: usmjeravajuću, preko namjene

kredita poslovnim bankama stimuliše određene privredne aktivnosti (uvoz, izvoz, poljoprivreda,

proizvodnja); kompenzirajuću, da bi se nadoknadio odliv novca sa računa poslovnih banaka i očuvala

likvidnost bankarskog sistema, bez ove funkcije često bi bili ugroženi tokovi snabdijevanja privrede

potrebnom količinom novca; reguliše kreditnu aktivnost banaka, odobravanjem kredita CB reguliše

kreditni potencijal kreditni plasman poslovnih banaka. Kod reeskonta vrijednosnih papira većinom se

radi o reeskontu mjenica, blagajničkih zapisa i drugih vrijednosnih papira. Direktni krediti poslovnim

bankama zamijenjeni su kupovinom vrijednosnih papira na finansijskom tržištu (politika otvorenog

tržišta). Neizgrađeni sistem globalnog regulisanja kreditnog potencijala banaka doveo je do toga da se

osnovni tokovi primarne emisije svode na kredite državi i repo operacije između CB i poslovnih

banaka (kupovina i reootkup vrijednosnih papira pod određenim uslovima).

11. Primarna emisija i selektivni program?

Emisija primarnog novca se u principu vrši preko dva osnova toka ili kanala kreiranja novca, a to su

kvantitativni i kvalitativni. Danas je teško razmatrati samo jedan oblik emisije novca, jer svođenje

emisije, bilo na prvi ili drugi tok, dovodi do neelastičnosti i neefikasnosti monetarne politike. Iz tog

razloga, u obzir se uzimaju oba toka emisije primarnog novca. Emisija primarnog novca preko

monetizacije (selektivna kreditna politika) se realizuje putem sistema poslovnih banaka.

Osnovni elementi koji određuju ovaj tok emisije novca su:

1. namjene i vrste poslova koji se refinansiraju kod CB

2. visina reeskontne stope

3. visina kamatne stope

4. rokovi reeskonta

Preko ovih elemenata, CB vodi politiku koordinacije primarne emisije novca, te djeluje na ukupnu

politiku usmjeravanja kredita poslovnih banaka. Osnovne namjene i vrste poslova koji utiču na

primarnu emisiju odnose se na izvoz, poljoprivredu, uvoz iz određenih zemalja i slično. Selektivni

23

krediti predstavljaju poseban oblik monetizacije određenih poslova od zajedničkog interesa, a djeluju

razvojno, strukturno i konjukturno. Ovdje se radi o kreditiranju uvoza, izvoza, poljoprivrednih

aktivnosti i dr. od strane CB, ali preko poslovnih banaka. Postoje određena mišljenja kako je potrebno

prebaciti emisiju novca za selektivne namjene sa CB na poslovne banke, sa ciljem racionalnijeg

usmjeravanja novčanih sredstava. Međutim, u zemljama u razvoju, gdje je mehanizam privrede manje

razvijen, ukidanje kredita za selektivne namjene i njegovo prenošenje na poslovne banke ne bi imalo

pozitivne efekte, što bi se posebno odrazilo na sektor izvoza. Banke za poslove ove namjene nemaju

dovoljno finansijskih sredstava. Ukoliko se želi osnažiti i stimulisati izvoz i postići ravnoteža platnog

bilansa, potrebno je razviti nove instrumente finansiranja ove vrste poslova, jer bez njih izvozna

privreda nema mogućnost bržeg razvoja.

12. Kvantitativni efekti kreiranja novca?

Postoje dva različita oblika efekata promjene u tokovima kreiranja novca (novčane mase), to su

kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativni efekti promjene i poništavanja novca se odnose na:

1. Promjene bankarskih kredita

2. Promjene deviznih rezervi

3. Promjene strukture monetarnog volumena (prelivanje novčane mase u ograničene i nelikvidne

depozite i obratno)

Porast bankarskih kredita i povećanje deviznih rezervi djeluje na povećanje novčane mase, dok porast

ograničenih depozita djeluje u suprotnom pravcu. Smanjenje bankarskih kredita i smanjenje deviznih

sredstava djeluje na smanjenje novčane mase, a smanjenje ograničenih i nelikvidnih depozita djeluje

na porast novčane mase. Ako su tokovi kreiranja veći od tokova poništavanja dolazi do porast novčane

mase u privredi i obratno. Prva dva toka, posmatrana zajedno, predstavljaju kreiranje novca od strane

bankarskog sistema, dok treći tok predstavlja djelovanje vanjskih faktora na emisiju novčane mase.

Prema tome, bankarski krediti i promjene deviznih rezervi predstavljaju osnovni izvor promjena

novčane mase. Banke odobravaju kratkoročne i dugoročne kredite sljedećim sektorima: privredi,

stanovništvu, te državnim institucijama i fondovima. Optimalna količina novca je vezana za

finansiranje sektora privrede, dok u ostalim sektorima bankarski kredit ima oblik inflacionog ili

deflacionog finansiranja. Promjena deviznih rezervi je autonomni faktor promjene novčane mase i

velikim dijelom je nezavisna u odnosu na monetarnu politiku. Povećanje deviznih rezervi, s jedne

strane, ograničava kreditni potencijal, dok s druge strane dovodi do kreiranja primarnog novca, a

poslije i do stvaranja izvedenih depozita u procesu multiplikacije depozita. Kao poseban tok formiranja

novčane mase izdvajaju se kupovine i prodaje vrijednosnih papira na otvorenom tržištu koje djeluju na

indirektan način. Ukoliko CB emituje vrijednosne papire, tada se povlači novac, a prilikom kupovine

24

dolazi do stvaranja novčane mase. Ovaj oblik kreiranja novca je do nedavno bio zastupljen samo u

razvijenim privredama, te emisija blagajničkih zapisa postaje sve važniji kanal formiranja novčane

mase. Kada je riječ o strukturi novčane mase i njenim promjenama, razmatraju se oblici novca kao

gotovine i depozita, te učešće sektora u tokovima promjene novčane mase. U vezi s tim, nemoguće je

izbjeći proces multiplikacije depozita i njegove oblike: makromultiplikaciju i mikromultiplikaciju.

1. Makromultiplikacija – stvaranje novca u okviru bankarskog sistema kao cjeline

2. Mikromultiplikacija – stvaranje novca u okviru kreditne aktivnosti jedne, izolovane banke

Isto tako, razlikujemo dva osnovna efekta kada je riječ o stvaranju novca:

1. Pozitivna multiplikacija – stvaranje novca

2. Negativna multiplikacija – povlačenje novca

13. Siva emisija?

Siva emisija novca van legalnih tokova predstavlja deformaciju monetarnih tokova. Najčešći oblici

sive emisije su:

- nevraćanje ili neuredno vraćanje dospjelih kredita u bankarski sistem i neovlašteno korištenje

kredita od strane komitenata

- špekulativno zadržavanje gotovog novca i nepolaganje istog na račun

- nenamjensko trošenje bankarskih kredita

- finansijska nedisciplina

Može ugroziti sistemsku sigurnost koja se ispoljava kroz rizike sigurnosti i lividnosti.

Najveći problem sive emisije je osjećaj nesigurnosti i stvaranja ekonomije bez povjerenja i poslovnog

morala. Sistem supervizije i kontrole bankarskog poslovanja nalaže sve oblike kontrole. Neželjeni

efekti sive ekonomije su:

- prekid funkcije depozit-kredit i usporavanje procesa kreditne multiplikacije

- deformacije u strukturi novčanih sredstava izazvanih prelijevanjem likvidnih u nelikvidne

oblike usljed promjene namjene korištenja sredstava

- prvelika količina gotovog novca u opticaju u strukturi novčane mase

14. Pojam i značaj deviznog tržišta?

Devizno tržište je najstarije finansijsko tržište. Nastalo je i funkcioniše zbog potrebe investitora i

kreditora, kao i učesnika u međunardnoj trgovini da pribavljaju strane valute kako bi investirali,

pozajmljivali ili naprosto plaćali svoje račune u stranim valutama. Kroz svoju historiju, devizno tržište

je prošlo kroz period zlatnog standarda, kada je svaka valuta bila razmjenjiva u određenu količinu

zlata, zatim kroz period fiksnih deviznih kurseva, kada su se valute međusobno razmjenjivale u

25

fiksnim odnosima, do sistema slobodnih (plivajućih) deviznih kurseva, kada se valute međusobno

razmjenjuju u odnosima koji su rezultat djelovanja tržište, bez ikakvih propisanih ograničenja.

Transakcije na deviznom tržištu obavljaju se na trenutnom (spot) i terminskom deviznom

tržištu. Spot devizno tržište podrazumijeva izvršenje zaključenih transakcija (kupovina i prodaja

deviza) u kratkom vremenskom roku (do tri dana nakon zaključenja transakcije), dok se na

terminskom deviznom tržištu trguje instrumentima kojima se ugovara kupovina ili prodaja deviza u

određenom momentu u budućnosti, po unaprijed ugovorenoj cijeni. Većina transakcija na

međunarodnom deviznom tržištu odvija se na međubankarskom tržištu, čije su učesnice najveće

svjetske banke.

Banke koje učestvuju na deviznom tržištu kupuju i prodaju devize po različitim, kupovnim i

prodajnim kursevima (cijenama).

Devizni kurs se može izraziti u direktnoj kotaciji (cijena jedne jedinice strane valute izražena u

jedinicama domaće valute), odnosno u indirektnoj kotaciji (vrijednost jedne jedinice domaće valute

izražena u jedinicama strane valute).

15. Šta je devizni kurs?

Devizni kurs je cijena jedne valute izražena u drugoj valuti. Devizni kurs se određuje na deviznom

finansijskom tržištu. Trgovina devizama i bankarskim depozitima denominiranim u određene valute

odvija se na deviznom tržištu. Transakcije koje se obave na deviznom tržištu određuju devizni kurs

među valutama, a on određuje cijenu kupovine strane robe i finansijskih instrumenata.

Devizni kurs je bitan jer utiče na relativnu cijenu domaće i strane robe.

Kada valuta neke zemlje aprecira (kada joj se vrijednost poveća u donosu na druge valute), roba te

zemlje u inostranstvu postaje skuplja, a strana roba u toj zemlji postaje jeftinija (ako se domaće cijene

u obje zemlje ne mijenjaju). Suprotno tome, kad valuta neke zemlje deprecira, njena roba u

inostranstvu postaje jeftinija, a strana roba u toj zemlji skuplja. Aprecijacija valute otežava domaćim

26

proizvođačima da svoju robu prodaju u inostranstvu i povećava konkurentnost strane robe na

domaćem tržištu, jer je ona jeftinija.

Devizno tržište je organizovano kao vanberzansko tržište na kojem je nekoliko stotina dilera spremno

da kupi ili proda depozite denominovane u strane valute. Pošto su ti dileri na stalnoj telefonskoj vezi i

povezani putem računara, to tržište je veoma konkurentno i njegovo se funkcionisanje ne razlikuje

previše od centralizovanog tržišta.

Trgovina zapravo predstavlja kupovinu i prodaju bankarskih depozita denominovanih u različite

valute. Trgovina na deviznom tržištu obuhvata transakcije koje prevazilaze milion dolara.

16. Devizni kurs u dužem roku?

Devizni kurs se određuje zakonom jedinstvene cijene: ukoliko 2 države proizvedu identičnu robu i ako

su troškovi transporta mali kao i trgovinske barijere, cijena te robe bi trebala da bude ista svuda u

svijetu bez obzira na to u kojoj je državi proizvedena. Jedna od najvažnijih teorija o tome kako se

određuje devizni kurs jeste PPP. U toj teoriji se ističe da devizni kurs bilo koje 2 valute odražava

promjene u niovu cijena 2 države. Teorija PPP je primjena zakona jedinstvene cijene kada je u pitanju

nacionalni nivo cijena. Iako se teorija PPP koristi kao pokazatelj kretanja deviznog kursa u dugom

roku, ona nije dobar pokazatelj kretanja u kraćem roku.

Na devizni kurs u dugom roku utiču 4 bitna faktora: relativni nivo cijena, carine i kvote,

preferencijalne domaće robe u odnosu na stranu i produktivnost.

Relativni nivo cijena:

27

Trgovinske barijere:

Povećanje trgovinskih barijera, tj. carina (porez na uvezenu robu) i kvota (ograničenja količine strane

robe koja se može uvesti) utiče na aprecijaciju valute te države u dužem roku.

Preferencijalne domaće robe u odnosu na stranu:

Produktivnost:

Gledano u dugom roku, ako neka država postane produktivna u odnosu na druge države, njena valuta

će aprecirati.

17. Devizni kurs u kraćem roku?

Određivanje deviznog kursa u kraćem roku se oslanja na teoriju tražnje. Teorija tražnje aktive ukazuje

na to da je najvažniji faktor koji utiče na tražnju domaćih i stranih depozita očekivani prinos na te

aktive kada se uporede. Da bi uporedili očekivani prinos na domaće i strane depozite, investitori

moraju konvertovati prinos u valutu koju koriste. Povećanje relativnog očekivanog prinosa na domaće

depozite utiče na to da i stranci i domaće stanovništvo reaguju na isti način – i jedni i drugi žele da

raspolažu sa što više domaćih depozita, a manje sa stranim depozitima.

Uslov pariteta kamatnih stopa se može posmatrati na nekoliko načina. Paritet kamatnih stopa

podrazumijeva isti očekivani prinos na domaće i strane depozite. Lijeva strana jednačine predstavlja

28

očekivani prinos na domaće depozite, a desna očekivani prinos na strane depozite. Ako uzmemo u

obzir pretpostavku da su domaći i strani depoziti savršeni supstituti onda je uslov pariteta kamatnih

stopa uslov ravnoteže na deviznom tržištu.

Veći tekući devizni kurs znači da će očekivana aprecijacija strane valute u budućnosti biti veća što

povećava očekivani prinos na strane depozita izražene u domaćoj valuti.

18. Zašto su devizni kursevi volatilni?

29

19. Funkcije MMF-a na deviznom tržištu?

MMf je prvobitno osnovan prema Breton Woods sistemu 1944. godine da bi pomogao zemljama koje

se suočavaju sa problemima u platnom bilansu. To je činio tako što je zemlje sa deficitom kreditirao.

Nakon kolapsa Breton Woods sistema fiksnog deviznog kursa, MMF je preuzeo nove ulogu i do danas

su se mnogi mehanizmi i instrumenti u značajnoj mjeri modifikovali. MMF je u osnovi nastao kao

pokušaj da se prevaziđu problemi deviznog kursa, te da postane svjetska finansijska institucija koja će

uticati na globalna privredna kretanja. Danas, MMF ima ulogu međunarodnog kreditora, koja je od

velikog značaja, jer ima presudan utjecaj na gotovo sve svjetske finansijske i monetarne tokove.

Funkcije MMF-a na deviznom tržištu su sljedeće:

• Olakšati međunarodnu trgovinu

• Povećati zaposlenost

• Povećati dohodak

• Povećati stabilnost valute

• Uspostaviti multilateralni sistem plaćanja

• Ukinuti devizne barijere

• Otkloniti neravnotežu u platnom bilansu

20. Monetarni agregati u sistemu EU?

Početna tačka definisanja monetarnih agregata euro zone jesu konsolidovani bilansi MFI sektora.

Definicija ECB monetarnih agregata euro zone se bazira na harmoniziranoj definiciji sektora koji

emituje novac, sektora koji drži novac, kao i harmoniziranoj definiciji obaveza MFI.

Eurosistem definiše uske (M1), posredničke/prelazne (M2) i široke monetarne agregate (M3).

MONETARNI AGREGATI: M 1, M2, M3

- M1 čini gotovi novac (papirni novac i kovanice) i prekonoćni depoziti. Ovi depoziti se

odmah mogu konvertovatu u valutu ili koristiti za bezgotovinsko plaćanje.

- M2 čini M1 i depoziti sa dogovorenim rokom dospjeća do dvije godine ili sa otkaznim

rokom do 3 mjeseca. Ovi depoziti se mogu konvertovati u komponente M1, ali se mogu

pojaviti i neke restrikcije, kao što su potrebe za unaprijed naplatom, penalima i naknadama.

- M3 čine M2 i određeni utrživi instrumenti koje emituju monetarne finansijske institucije.

M3 čine instrumenti s rokom dospijeća do godine dana.

Ovi monetarni agregati se međusobno razlikuju po stepenu unovčivosti sredstava koja obuhvataju.

Monetarni agregati uključuju samo pozicija rezidenata Eurozone koja oni drže kod monetarnih

institucija u Eurozoni.

30