LUGARSKIVJESTNIK.

IZDAJE

HRVATSKO-SLAVONSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO.

UREDNIK

BOGOSLAV KOSOVIĆ,. KR. ZEMALJSKI ŠUMARSKI NADZORNIK.

TEČAJ DVADESET I DRUGI.

ZAGREB.TISKARA I LITOGRAFIJA C. ALBRECHT.

1916.

SADRŽAJ.

Svezak 1. i 2.Ispit na prvom lugarsko-lovačkom tečaju za ratne invalide. — Uporaba

brezovog drva za cipele. — Najstarije stablo u Njemačkoj. — Različite vijesti: Lugara invalida. — Köröskenyjeva zaklada. — Nagrada za odgoj šume na krasu. — Otrovanje konja sa bagremovom korom. — Zaključni račun lugarske mirovinske zaklade imovne obćine u Otočcu za godinu 1915.

Svezak 3 i 4.Naputak za gulenje hrastove i smrekove kore za strojenje koža. — O

priredbi žira za kavu i bukvice za ulje. — Odnošaj bilja i drveća prema stoj­bini. — Različite vijesti: Pristupio pripomoćnoj zakladi. — Bukovi trupci.— Kako se čiste turpije za drvo. — Iskaz uplaćene članarine II. razreda i upis­nine tečajem vremena od 1. srpnja do 31. prosinca 1915. — Iskaz uplaćene čla­narine II. razreda i upisnina tečajem vremena od 1. siječnja do 26. travnja 1916.— Zaključni račun lugarske mirovinske zaklade imovne općine I. banske u Glini za godinu 1915. — Köröskenyeva (pripomoćna) zaklada hrv.-slav. šum. društva.

Svezak 5. i 6.Lugari privatnih posjednika šuma. — Zanimiva vrhovna rješidba. — Raz­

ličite vijesti: Drugi Iugarsko-lovački tečaj za ratne invalide. — Režke (pu­kotine) u drvenim podovima.

Svezak 7. i 8.Lišće kao krmivo. — Šiška. — Žirenje. Različite vijesti: Do­

maći čaj.

Svezak 9. i 10.Šume i pašnjaci zem. zajednica u bivšem Provincijalu. — Pravo vlasništva

na jagode i ine šumske plodine. — Različite vijesti: Naputak za sabiranje i spravljanje bukvice za proizvodnju ulja, te uputa u proizvadjanje ulja iz nje. — Čuvanje orahovih stabala. — Nagrada — Zaključni račun mirovinske zaklade lugara slunjske imovne općine za godinu 1915. — Oglas glede potpora.

Svezak 11. i 12.Šume i pašnjaci zem. zajednica u bivšem Provincijalu. (Svršetak). — Isko-

rišćavanje kopriva. — Oproštaj Bogoslava Kosovića, urednika Šumar. Lista i Lugar. Vjesnika.

Lugari članovi hrvatsko-slavonskoga šumarskoga j|

društva dobivaju „Vjestnik* badava. — Članarina §um ||jfaiznaša 2 K na godinu. Upisnina 1 K. 1916.

Godina

XXII.

* wU

2

Ispit na prvom lugarsko-lovačkom tečaju za ratne invalide.

Žalosna činjenica, da bi dosada poslije svakog rata po­plavljivali zemlju sakati ratnici moleć milostinju, nametnula je savremenom ljudskom društvu dužnost, da se pobrine za one hrabre branitelje kralja i domovine, koji su u sadanjem groznom ratu postali nesposobni za njihov prvanji način privredjivanja životnih namirnica,

Ispunjenje te humanitarne dužnosti preuzeo je u kralje­vinama Hrvatskoj i Slavoniji na se posebno u tu svrhu osno­vani odbor za naobrazbu i liječenje hrv.-slav. ratnih inva­lida u Zagrebu, sa svojim predsjednikom preuzvišenim go­spodinom Miroslavom grofom Kulmerom na čelu, koji odbor je za takove ratne invalide, koji se zbog dobivenih ozleda ne mogu više baviti svojim prvanjim poslom, počeo osnivati razne naučne tečajeve, da u njima izuče koji drugi, za njih prikladni način privredjivanja.

Dopisom svojim od 12. svibnja 1915. broj 71. zamolio je taj odbor kr. zem. vladu, neka bi dozvolila održati jedan takav tečaj i za onakove ratne invalide, koji bi se htjeli posvetiti lugarskoj službi, odnosno službi za nadzirače lova. Kr. je zemaljska vlada, odio za narodno gospodarstvo izašla tome odborovu prijedlogu najpripravnije u susret, te je svo­jom naredbom od 3. srpnja 1915. broj IV.—999 propisala, pod kojima se uvjetima može takav tečaj za ratne invalide održati, a podjedno je izdala i naputak za učitelje, koji će na tom tečaju invalide podučavati. Mi smo tu naredbu a i sam naputak donijeli u 7. i 8. broju Lugar. Vjesnika za go­dinu 1915,

Na temelju te naredbe otvoren je dne 6. listopada 1915. lugarski tečaj za ratne invalide, spojen sa tečajem za nad­zirače lova, pod pokroviteljstvom zemaljskog odbora za lije­čenje i naobrazbu ratnih invalida u Zagrebu, a za učitelja polaznika toga tečaja, postavljen je za predmete iz šumar­stva i lovstva nadšumar brodske imovne obćine Oskar pl. Agić, kojega je u tu svrhu o svom trošku na raspolaganje stavila, sa svoje domoljubne požrtvovnosti poznata brodska imovna općina, a za učitelja iz temeljnih nauka postavljen je po kr, domobranskom okružnom zapovjedništvu delegl-

3

rani mobilizovani pučki učitelj iz Krapine Juraj Frankol. U ovaj su tečaj bili primani samo takovi,invalidi, koji suiti sadanjem ratu na kojoj ruci zadobili takovu ozledu, da, se radi nje ne mogu više baviti svojim prvanjim zanimanjem, ali koji su inače krepka i zdrava tijela, te imadu obje noge zdrave, a znadu čitati, pisati i računati.

Obuka je bila na tečaju besplatna, a polaznici tečaja dobili su. kroz cijelo vrijeme i besplatan stan i besplatnu: opskrbu.

.Nakon tromjesečnog trajanja tečaja bila su dne 8. si­ječnja 1916. predavanja na njemu zaključena, te je nared­bom kr. zemaljske vlade, od 14. siječnja 1916. br. IV, - 136. odredjeno, da se ispit kandidata obavi dne 17.,. 18., 19. i 20. siječnja 1916.

Ispitu je pristupilo svih 20 polaznika tečaja, koji su iz­javili želju, da budu ispitani i iz lugarstva i iz lovstva.

Obzirom na tu izjavu uvidilo je ispitno povjerenstvo da je onda nepotrebno da kandidati prave za svaki tečaj po­sebni pismeni ispit, jerbo će oni i jednim pismenim ispitom moći dokazati, da li znadu onoliko pisati i računati koliko se od njih pisanja i računanja za vršenje njihovog budućeg zvanja traži.

Ono je odredilo s toga, da se obavi samo jedan pis- meni ispit, koji je i obavljen dne 17. siječnja 1916. a kan­didati su na istom dobili za izradbu slijedeća četiri pitanja:

1. Netko iskopa stablo, te je od panjevine i kića do­bio 1 m prost, goriva III. vrsti. Jedan trupac 8 m dug 96 cm srednjeg promjera, drugi trupac 6 m dug 70 cm srednjeg promjera. Dalje je dobio 2 prost, metra goriva I. vrsti i 1 m prost, goriva II. vrsti; koliko m* ima gradja, a koliko m* gorivo ?

2. Na površini od 18 jutara, treba da se zasadi žif. Koliko će trebati hl. žira, ako se računa na 1 jutro 2 hl; a koliko će stajati za Čitavu površinu potrebiti žir, ako se 1 q plaća po 12 K, a 1 hl. žira važe 80 kg.?

3. Fazan; Opis ptice, način života, uzgoj i lov.4. Kako se provadja proreda šuma i na što sve . pri

tom mora lugar da pazi.Slijedeća dva dana održan je sa kandidatima usmeni

ispit,

- 4 -

Dne 20. siječnja ocijenilo je povjerenstvo pismene radnje i usmene odgovore kandidata, te je proglasilo sve kandi­date i to:

Cazin Tomu, Juzbašić Petra, Markovinović Nikolu, Mi- helčić Ivana, Pintarić Andru, Pršu Jakova i Purić Antuna veoma dobro, Bencek Ivana, Bogdanov Lazara, Gostrec- Miković Gjuru, Hodja Krstu, Kasapović Miju, Marenić Ivana, Pintarić Josipa. Spoljarić Nikolu, Štigler Josu, Trnčić Stje­pana i Ivana Trubelju dobro, te Deranja Matu i Drakulić Stanka dovoljno za lugarsku i lovačko - nadzornu službu upotrebljivima.

Ispitno povjerenstvo sastojalo se je od izaslanika kr. zemaljske vlade, odjela za narodno gospodarstvo velemož- nog gospodina odsječnog savjetnika kr. zemaljske vlade i zemaljskog šumarskog izvjestitelja Roberta Fischbacha, koji je ujedno ispitu i predsjedao, zatim od izaslanika zemalj­skog odbora za naobrazbu i liječenje hrv.-slav. ratnih inva­lida u Zagrebu, preuzvišenog gospodina Miroslava grofa Kulmera, izaslanika hrv.-slav. šumarskog društva kr. zem. šum. nadzornika Bogoslava Kosovića, te izaslanika hrv. društva za gojenje lova i ribarstva kr. šumarskog savjetnika Karmela pl. Zajca, dočim su ispitivači bili napred spome­nuti učitelji tečaja.

Ispit, su počastili svojim posjetom i njeka gospoda šu­marski stručnjaci a medju tima i sam predstojnik kr. šumar, ravnateljstva u Zagrebu velem. gosp. kr. šumar, nadsavjet- nik Julije Ulreich, zatim nadšumarnik petrovaradinske imov. općine pogl. gosp. Jovo Metlaš, sveučilišni profesor veleuč. gosp. Dr. A. Langhoffer, profesor kr. šum. akademije veleuč. gosp. Dr. A- Petračič i drugi, te su opetovano izjavili svoju pohvalu nad znanjem i spretnosti kandidata, koji su unatoč svojim ozledama, a njeki još i sa nezacijeljenim ranama na tijelu skroz savjesno i bez poteškoća odgovarali, čitali, pisali i računali te baratali sa spravama kao i drugi pod­puno zdravi ljudi.

A i bilo je zbilja ganutljivo gledati te hrabre borce ko­likim su oni žarom pregnuli, da dokažu da u njima ima zbilja životne snage i ozbiljne volje za njihovo buduće zvanje.

Sa uspjehom kandidata bili su svi zadovoljni a najza-

5

dovoljniji se je sjegurno u svojoj plemenitoj duši osjećao začetnik toga tečaja i tako rekuć brižni otac svih naših hr­vatskih invalida, preuzv. gosp. Miroslav grof Kulmer, koji je i sam kao poznati lovac i prijatelj zelene struke, kod ispi­tivanja kandidata živo sudjelovao.

Nakon zaključenog ispita proglašen je po predsjedniku kandidatima rezultat istoga uz prigodno slovo. Podjedno se je predsjednik ispita toplima riječima zahvalio obojici uči­telja tečaja, što su uložili trud, te su u tako kratkom vre­menu postigli upravo vanredan uspjeh sa bolesnima, u lu­garske i lovačke predmete neupućenima polaznicima tečaja, od kojih su nekoji bili tako rekuć analfabeti, a nekoji se tek lijevom rukom morali učiti pisati.

Uvažujuć povjerenstvo poteškoće, s kojima se je učite­ljima tečaja bilo boriti, dok su pronašli pravu metodu za podučavanje tako neukih kandidata, izjavilo je ono, da bi za slučaj, ako se namjerava održati još i drugi takav tečaj za lugare i nadziratelje lova, bilo neophodno nužno, da se ova oba učitelja tečaja i za naučavanje invalida drugoga te­čaja pridrže, jer će si oni, buduć da za to nema do sada prikladne hrvat, knjige, na temelju njihovoga stečenog is­kustva moći i znati sastaviti škripta, iz kojih će biti njima olakšana obuka, a polaznicima učenje.

Obzirom pako na okolnost, što su spomenuti učitelji, a i sami polaznici tečaja, da svladaju razmjerno opsežno na­učnom im osnovom propisano gradivo, morali svakoga dana previše dugo vremena boraviti u od povoja i ljekarija po­kvarenom i zagušljivom zraku, izjavilo je povjerenstvo, da bi bilo preko potrebno, da se u buduće obuka u takovim tečajevima protegne na razdoblje od 4 mjeseca.

Koliko nam je poznato uvažila je kr. zem. vlada ova mnijenja ispitnog povjerenstva, te je odredila, da u buduće takovi lugarski tečajevi traju četiri, odnosno lovački tri mje­seca dana.

Rodoljubiva pako brodska im. općina zaključila je, da će ona dopustiti da i na drugom takovom tečaju polaznike podučava njezin nadšumar 0. pl. Agić, dočim je po vojnoj oblasti osjegurano i sudjelovanje dosadanjega učitelja tečajaJ. Frankola.

Pripomenut nam je još i to, da je zem. odbor za na-

6

bbrazbu i liječenje ratnih invalida Izrazio osobito laskavo priznanje stručnom učitelju toga prvoga lugarsko-lovačkog tečaja nađšurharu brodske im. opć. Oskaru pl. Agiću, koji je>ša toliko ljubavi polaznike tečaja podučavao, te sa svo­jom pedagogijskom i stručnom spremom k uspjehu kandi­data vrlb ttnogo doprinjeo, a spomenuti nam je i to, da je za lijep Uspjeh toga tečaja od c. i kr. vojnog zapovjedništva u Zagrebu dobio zahvalu i sam odbor za liječenje i nao­brazbu ratnih invalida, jer se zbilja samo njegovoj velikoj brizi može zahvaliti, da se je tečaj u obće do kraja nesme­tano mogao održati.

Samim osnutkom lugarsko-lovačkog tečaja nije sve svr­šeno, jer sa absojviranjem istoga dolazi za kandidate naj­važnije životno pitanje: pitanje kruha.

Nakon rata biti će za mnogo i mnogo mjesta drugih zvanja potrebno mnogo i mnogo ljudi podpuno zdrava tijela, te će mnogi od onih, koji su se kanili posvetiti lugarskoj službi otići zatim drugim zvanjima, jer će ondje sjegurno biti i bolje plaćeni. U šumarstvu će na taj način nastati dosta praznih mjesta, koja će trebati popuniti valjanima i savjesnima službenicima. Osim toga ima u šumarstvu već i Sada dosta i takovth mjesta, na kojima mogu sve poslove besprikorno obavljati inače tjelesno zdravi, ali na kojoj od ruku ili na kojem oku osakaćeni ljudi. Nadziratelji skladišta i lugari provoznih postaja, čuvari branjevina, pisari itd. mogu dapače biti osobe i bez jedne ruke, samo ako mogu drugom rukom dosta vješto pisati. Sva ta mjesta mogu dostojno za- pfemiti absolventi 1 ugarskih tečajeva i to tim više, što su om za to svoje zvanje izučeni i što će ih njihove tjelesne mane i same siliti, da svoj posao valjano i savjesno obavljaju.

Kao svagdje tako se je i ovdje prva od svih imov. op­ćina pokazala brodska imovna općina prijateljicom sinova svoga naroda a naročito prijateljicom svojih pravoužitnika, jer je već zaključila, da će ona gdje god bude moguće, gledati namjestiti u službu absolvente lug. tečajeva pogo­tovo ako su njezini prgvoužitnici.

Nadamo se, da će taj lijepi primjer slijediti i druge imovne općine i zem. zajednice, jer je dužnost svih pozva­nih faktora, da se sva zla i nesreće, koje će nam ovaj rat prdužročiti, našom vlastitom snagom i voljom uklone.

7

Kr. je zem. vlada, slijedeć poziv preužvišenog glavara zemlje Dr. Ivana baruna Skerlcza, poduzela korake, da bi se absolventi lug.-lovačkih tečajeva namještali u službe kod domaćih šumovlasnika, a obratila se je u tom pogledu i na upravu kr. državnih Šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavo­niji te je nade, da će to njezino posredovanje biti uslišano.

Svi pako šumarski stručnjaci smatraju ovaj prvi lugarsko- lovački tečaj za predteču 1 ugarske škole, koja bi obzirom na veliku površinu i vrijednost naših hrvatsko-slavonskih šuma, a po tom i na važnost lugarstva u zemlji bila i te kako potrebna. Nadajmo se, da ćemo i u tom pogledu ko- raknuti već jedamput napred. Uspije li to, biti će hrvatsko šumarstvo u velike zahvalno za tu tečevinu zemalj. odboru za liječenje i naobrazbu ratnih invalida i njegovom pred­sjedniku preuzv. gosp. Miroslavu grofu Kulmeru. Kosović.

Uporaba brezovog drva za cipele.U šumarsko-gospodarskom listu „Fricks Rundschau" od

ove godine nalazi se za današnje vrijeme veoma zanimiva crtica o uporabivosti drva kod nas inače malo ili nikako uvažene breze — pa ju s toga evo u prevodu saopćujemo cije­njenim čitateljem „Lugarskog Vijesnika".

U sadanjem je ratu breza izim orahovine i jasenovine jedna od najtraženijih vrstih drveća, pa s toga imade danas od nje koristi svaki onaj šumoposjednik, koji ju nije šablonski i bezobzirno iskorjenjivao već i njoj puštao životariti u svojoj šumi gdje eventualno nije bila na štetu vrednijim vr­stima drveća.

U sadanje doba pokazuje nam baš ovaj svjetski rat, koliko su nekoje u našim šumama inače slabije zastupane vrsti drveća vrijedne — nu ne samo to, nego nam te iznimne okolnosti i opet dokazuju kako je i u financijalnom pogledu pretežnija vrijednost naravnim putem nastale mješovite šume, u kojoj su i redje vrsti drveća zastupane od one čiste, pa dapače i od same u redove zasadjene visoke šume. Brezova stabla veće debljine nalaze veliku prodju kod gradnje top­ničkih i vojničkih povoznih kola, tanja pako stabla kod iz­radbe drvenih cipela i ruda. Za obličke od 12—18ctm.de-

8

bele plaća se danas 12 Kruna po prostornom metru - akoprem tu mjeru terete još troškovi izvoza i dovoza sa 6 K. Obličci deblji od 18 cm. najbolje se prodavaju u tvor­nice za drvene cipele — a plaća se za nje 15—16 K po prostornom metru u šumi.

Ni ne obaziruć se na velike potrebe vojnih oblasti na drvenim cipelama za zarobljenike i vojnike u streljačkim jar­cima, uskrisile su drvene cipele do nekadanje časti svakako u prvom redu neobično visoke cijene kože. Kućna indu­strija drvenih cipela, koja je do nedavno samo još vegeti­rala, podigla se najednom opet do nekadanje svoje visine, pa sada se za jedan par takovih cipela dobiva 1*70—1*80 K, dočim se je prije rata plaćalo za nje samo 60—80 fil. Dr­vene se cipele prave većinom iz brezovog a manje iz bu­kovog i jalševog drva — pa se zato u kućnoj industriji najradije rabe brezova stabalca od 12—15 cm. srednjeg promjera.

Ta se stabalca razpile u približno 30 cm. duge komade, pa se iz svakog takovog komada izradi jedna cipela — a prama tomu se iz jednog 1 metar dugačkog furka dobiju 3 cipele.

Jedan radnik može na dan izraditi 5—6 pari cipela. Nekoji cipelari kupuju breze i od 25 cm. debljine, pa iz svakog 30 cm. dugog odrezka, kojega na križ u 4 jednaka dijela razkole, načine 4 cipele. No iz tako debelog drva načinjene cipele nisu dobre i trajne kao cipele načinjene iz tanjih komada.

Velike tvornice cipela ne kupuju brezova stabla izpod 18 cm. debljine.

Svakako je po sam prihod šumoposjednika probitačnije ako dozvoli da si obrtnici u odredjenim sječinama sami izabiru za izradbu tih cipela sposobna stabla, jer iskustvo uči, da se susretljivošću i za male količine na prodaju od- redjenih drva, kupci i iz daleka lahko nadju. Sz.

Sadimo orahova stabla.U sadanjem ratu treba puno i puno pušaka a kako su

sadanje puščane cijevi uložene u drvo, treba za te puške i dosta tako zvanog „žilavog0 drva. Svako drvo nije žilavo jer jedno rado puca, drugo se rado izkrivljuje, treće se za suha vremena usuši a za vlažna nabrekne, četvrto je opet

- § -

krhko itd. Za pušćane kundake mora se ali uzeti drvo koje po mogućnosti nema nijedne te mane. Pokušalo se je za tu svrhu uzeti nepareno i pareno drvo raznih Vrsti drveća, zatim drvo raznih vrsti, pa makar i najskupljih voćaka itd. ali se je na koncu došlo do uvidjavnosti, da nijedno drvo nije dobro t. j. žilavo kao što je orahovina. Radi toga odličnog svojstva došla je orahovina sada i do velike cijene jer se jedan vagon orahovih kuseva plaća po 1500—1700 K, dakle jedan kubični metar po 150—170K, što je svakako ogromna cijena spram prijašnjom cijenom orahovine.

Ta visoka cijena i velika potreba orahovine za vojničke svrhe imadu već sada za posljedicu, da kod nas u Hrvatskoj i Slavoniji nije ostalo skoro nijedno od 30 cm. deblje ora­hovo stablo, nego je sve što jeftino a što skupo prodano otišlo u ralje nezasitnoga boga rata — Marsa.

Za nas šumare nadaje se sada i nehotice pitanje: a od kuda će se u buduće uzimati orahovina kad je ova što smo ju imali skoro sva potrošena?

Dok je svijeta biti će i ratova, a dok je ratova trebati će i pušaka i drva orahovog za puške. Osim toga trebati će toga cijenjenoga drva kao i do sada za pravljenje po­kućstva, jer je ono kao malo koje drvo radi svoje žilavosti cijenjeno i kao drvo za pravljenje pokućstva.

Za nas je šumare svejedno, da li uzgajamo u šumama za prodaju ovu ili onu vrst drveća, nama je glavno da nastojimo uzgojiti onu vrst koja se najbolje plaća i koja nam nekvari tlo.

Orahovine će kako vidimo trebati u budućnosti još više nego što je danas treba, pak je s toga naša ne toliko duž­nost, nego upravo naša korist, da što prije počmemo saditi što više oraha ne samo oko kuća kao do sada, nego i po šumama i pašnjacima.

Kako orah raste više u južnim krajevima a na sjeveru ga nema, a ipak i narodi na sjeveru vole orahov plod za priugotavljanje raznih tjestenina, kompota i drugih raznih, slastica, to će nam posadjena stabla, čim počmu rodom ra- djati, nositi godimice lijep dohodak i od samoga ploda, koji će se, jer će ga uslijed sadanjeg uništenja orahovih stabala malo biti, i te kako lijepo moći prodati.

Tko prije počme orahe saditi, taj će imati prije od njih i veće koristi.

— 1Ć -

Lugarsko osoblje treba stoga da o tom narod poduči i uputi ga, a neka i samo prednjači sadeć orahe gdje god se dade i gdje je za rastenje zgodan položaj.

Orah voli dobru zemlju i umjereno podnebje, gdje je zaklonica, te gdje nema mrzlog vjetra i mrazova. Zemlja za orah mora biti dobra, duboka i rahla a umjereno vlažna. Naračito voli orah rasti na vapnenom tlu i to na brežulj­cima u prisoju.

Orah je najbolje uzgajati presadnjom u biljevištu uzgo­jenih orahovih biljka. Da se biljke sjegurno odgoje metnu se podpuno zreli orasi pod jesen u vlažni pijesak — jedan red pijeska a jedan red oraha — te tako sačuvaju u slabo vlažnom pijesku preko zime na mjestu gdje nemogu do njih miševi. U proljeće se ti orasi posade u gredice u jarčiće jedan od drugoga 7 cm. razdaleko i zagrnu 5 cm. debelo zemljom.

Već na jesen ili slijedećega proljeća presadjuju se ora­hove biljke na ono mjesto, gdje će i ostati.

Orahovim biljkama, koje imadu predugačku žilu srča- nicu, može se srčanica prikratiti, no svakako treba paziti da se kod presadjivanja što manje korenja ozledi, jer je na ta­kove ozlede jako osjetljiv. K.

Najstarije stablo u Njemačkoj.Prije se nije znalo pouzdano, koje je stablo u Njemačkoj

najstarije. Sada su ustanovili da će po svoj prilici najsta­rije stablo biti onaj hrast, koji se nalazi na njekom dobru u Hennersdorfu |kod Laubana. Taj hrast bi imao biti star 1400—1500 godina a ima obod od 5*03 metra i visinu od 11 metara. Da se taj hrast sačuva i nadalje, počelo se je za njega brinuti društvo za očuvanje domaćih spomenika. Go­dine 1745. i 1813. prolazila je onuda vojska pak je zabi­lježeno, da su si iz tog hrasta vojnici isjecali komade za lule i za amajlije.

Koliko je nama poznato ima kod nas u Lici kod Do- šenovih kuća u polju nedaleko Gospića još podpuno zdrav deblji hrast od ovoga njemačkoga hrasta, a u selu Drago- tini kod Gline uz kuću Galjenovu (kbr. 58.) imaju dva

— 11

upravo ogromna, ali već šuplja i trošna hrasta za koja su, kako se veli, njihovi vlastnici još od bivše General-Ko- mande dobivali godišnji dar samo da ih neposijeku. U dru­gim krajevima Hrvatske i Slavonije biti će sjegurno još ta­kovih hrastova, koji bi se mogli usporediti sa gore spome­nutim Hennersdorfskim njemačkim hrastom.

Različite vijesti.

Lugara invalida namještanje u službu brodske imovne obćine. Gospodarstveni odbor imovne obćine zaključio je dne 10. veljače t g. pod toč. 2. da će kod popunjavanja izpražnjenih mjesta lugara, u koliko za takovo mjesto ne bi zbilja potrebna bila podpuno tjelesno zdrava sila, uzimati u obzir na takove kompetente, koji su svršili za

.ratne invalide osnovani tečaj za lugare, a od tih će namjestiti u prvom redu takove, koji su pravoužitnici imovne obćine.

Taj je zaključak odobrila kr. zemaljska vlada, odjel za narodno gospodarstvo rješidbom broj IV—699—1916.

K<5roskenyjeva zaklada. P. n. gg. lugari upozoravaju se, da hrv.-slav. šumarsko društvo ima svoju tako zvanu ,K0r6skeny- jevu ili pripomoćnu zakladu", koja je pred više godina osno­vana u tu svrhu, da se iz njezinih dohodaka svake godine razdijeli znatna svota udovicama i sirotama bivših njezinih članova. Tko pri­stupi toj zakladi kao član plaća jedamput za vazda prinos od 10 K a onda njegova udovica i djeca imadu poslije njegove smrti svake godine pravo na dobivanje podpora.

Malo je lugara, koji ne bi mogli krunu po krunu skucati 10 K i pristupiti toj zakladi, koja može u slučaju potrebe dobro doći njihovoj obitelji.

Nagrada za odgoj šume na krasu. Kr. zemaljska vlada, odjel za narodno gospodarstvo podijelila je Miki Renduliću kbr. 57 iz Modruša 15 kruna u ime nagrade za odgojenu i brižno čuvanu šumicu na Kršu.

Otrovanje konja sa bagremovom korom. Kako Kreutzer u „Zeitschrift fiir Veterinarkunde" izvješćuje, pokazuju se kod konja na jugoistočnome ratištu često slučajevi otrovanja, ako su konji imali prilike da glodju bagremovu koru. Tako je n. pr. kod jedne pukovnije uginulo 9 konja, koji su jeli bagremovu koru i to za ne­koliko sati, a pod znacima kolike i uzetosti. Znaci su otrovanja: ve­lika uznemirenost životinja, ubrzano disanje i znojenje, sluzokoža potamni, grčevi mišica za žvakanje, ukočenost gubice i stražnjega dijela tijela. Kao protusredstvo se pušta krv i daju subkutane injek­cije Od arecol. hydrobromii, od čega životinje nakon jedne nedjelje ozdrave. Već je prije dokazano, da u kori bagrema ima vrlo otrovne albumose i to do 1.66%, dok je u lišću i mahunama nema, te one daju dobru krmu.

— 12 —

Zaključni račun lugagarske obćine u Otočcu za godinu 1915.

mirovinske zaklade imovne

*3

A. Primiciu gotovom

novcuii vrijednosnim

papirima

1. Blagajnički prenos godine 1914. 5.044 K 58 f. 116.629 K 30 f.2. Prinos imovne obćine u g. 1915. 8.685 „ — „ — » — »3. Članarina............................................ 2.288 „ — „ — » — »4. Redovne globe................................. 80 , — . “~ ' »5. Kamati i višak' za izmjenu izžrije-

banih založnica................................. 5.878 „ 88 „ ---- a ---- a6. Odplata glavnice i kamata na

obveznice................................. ■ • ■ 491 „ 85 „ “ » “"■* n7. Podignuti uložci . . . . . . 16.000 „ - „ . I» »8. Povrat predujmljene mirovine . . 1.149 „ — , . • »9. Vjeresijsko rukovanje ..... 20.000 „ — „ — » — ».

Ukupno . . . 59.617 K 31 f. 116.629 K 30 f-

B. Izdaci

1. Mirovine ............................................ 14.665 K 72 i. — K —f.2. Državni porez i obćinski namet . 107 „ 87 „3. Na uložak............................................ 20.000 „ — „4. Vjeresijsko rukovanje. . . . . 20.000 „ — „5. Podignuti uložci ...... 16.000 „ — „6. Blagajnički ostatak koncem g. 1915. 4.843 „ 72 „ 100.629 „30 „

Ukupno . . , 59.617 K 31 f. 116.629 K 30 f.

Imetak koncem godine 1915.sastoji se i to;

1. Gotovina...................................... « 4.843 K 72 f. — K — f.2. Obveznica ........ 5.029 „ 30 „3. Vrijednosni papiri........................... 95.600 „ — „

Sveukupno . ... 105.473 K 02 f. . - K — L

Predsjedništvo mirovinske zaklade zbora službenika otočke imovne obćine u Otočcu, dne 11. veljače 1916.

Predsjednik:F. Althaler,

nadšumarnik.

Tajnik:Jerbić,nadšumar.

Uredjuje kr. zem. šum. nadz. Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecbt, Zagreb.

Godina Lugari članovi hrvatsko-slavonskoga šumarskoga ^3 ^5 ' društva dobivaju „Vjestnik* badava. — Članarina ’ |( j

XXII. iznaša K na godinu. Upisnina 1 K. I 1916

Naputak za gulenje hrastove i smrekove kore za strojenje koža.

A) Gulenje hrastove kore.

Za strojenje koža nužne trjeslovine ima u onom soku, koji se nalazi u mesu hrastove kore.

Čim je ta kora iznutra mesnatija, tim .ima i više tako- voga soka u sebi, a isto tako ima takovoga soka više u sebi ona kora, koja je iz vana glatka.

Kod proizvodnje hrastove kore treba paziti, dasegnje- čenjem taj sok ne istiskava, a isto tako treba dobro, paziti, da kora ne pokisne i da se ne smoči, jer voda iz uje vrlo lako ispere trjeslovinu sadržavajući šok, a osim toga vlažna kora lako popljesnivi i lako se pokvari.

Gnječena i od vlage pokvarena kora je mrke boje, dočim je dobra i valjano priredjena kora na nutarnjoj (svje­žoj) strani jednolično svijetlo bijelo-žućkaste boje, a napre- lomu je bijela.

14 -

Najbolja je i najbolje se plaća glatka i dobro prire* djena kora od 15—35 godišnjih hrastovih stabala iz takovih sastojina, koje su uzraste na brežuljkastom terenu u prisoju i na dobroj zemlji, a koje su bile posljednje dvije prošaste godine proredjene i pročišćene od inovrsnog drveća.

Starija hrastova stabla imadu hrapaviju i manje trjeslo- vine sadržavajući! koru manje vrijednosti.

Kora se lupi (guli) sa hrašća u proljeće za jakog mez- granja i to u mjesecima svibnju i lipnju, a u pogodnoj godini može se početi guliti već od polovice travnja.

Hrastova stabla, sa kojih će se guliti kora za strojenje, treba, nakon što budu posječena, prepiliti na točno 1 met. dugačke furke (trupčiće), jer je običajno, da se 1 met. du­gačka kora stavlja u promet.

Na trupčiću se raspori kosirom (kvakastim nožem) kora po duljini, a onda nadigne i odlupi guljaČem'.

Takav guljač može si svatko sam načiniti iz komada tvrdog drva, koje se zaoštri poput dlijeta.

Kod obaranja stabala treba radnike tako razdijeliti, da jedni poruše i u furke raspitaju samo toliko stabala, koliko ih guljači mogu u jednoj uri oguliti, jer se inače s njih teško kora guli.

Ostanu li furci preko 24 sata neoguljeni, onda se već ne da s njih kora drugačije Oguliti, nego da se prije po njoj tucka (udara) ušicama od sjekirice, što vrlo kvari valjanost kore, jer ona od toga pocrni i jer iz nje izadje sok.

Takovo gulenje kore tuckanjem neka se stoga upotrebi samo onda, ako se drugačije kora ne da oguliti kao n. pr. na kvrgama od furka, a inače neka se furci gule što prije. Ko­made ispod 3 cm. debljine ne isplati se guliti.

Tko treba oguljene komade drva od veće duljine za kakovu drugu porabu, nije mu potrebno, da stabla prepi- lava u furke, nego može dati na posječenim stablima koru okolo na okolo na 1 met. razmaka kosirom prerezati i onda ju sa cijelih stabala oguliti.

Starija hrapava kora mora se prije gulenja sjekiricom očistiti od vanjske koretine.

Stabla za gulenje kore treba odsjeći Što niže, jer se kroz to dobije ne samo više kore, nego i takovi nisko ostav­ljeni panjevi kasnije bolje izbijaju.

.15 -

Oguljena kora mora se sortirati j. prema njezinoj valjanosti razvrstati tako, da se razluči kora sa debla od kore sa grana,.a isto se tako mora u.svakoj toj vrsti raz­lučiti hrapava kora od bolje glatke kore.

Sortiranu koru treba tako dobro osušiti* da postane krhka.

Na lijepom sunčanom danu dovoljno je korii pometati na oguljene furke i. to ponajprije sa mesnatom stranom ne­koliko sati prema suncu, a onda ju okrenuti, no svakako je bolje i proti kiši sigurnije za sušenje kore načiniti koz­liće od oguljenih furaka i motaka.

U tu svrhu udare se u zemlju 2 jača stupa u razmaku od 60—70 cm., tako da vire nad zemljom oko 1-70 m., a sučelice tim stupovima udare se isto takova 2 stupa koja su od prvašnjih udaljeni za toliko, koliko su letve (motke) dugačke. Oba para stupova spoje se na to sa obe strane sa 20—25 cm. medjusobno razmaknutim letvama, od kojih su dvije a dvije suprotne (parice) u istoj visini.

Na te se letve pomeće kora sa mesnatim krajem prema dolje da se suši, a cijeli se kozlić nadkrije daskama, okor- cima ili nepromočivom ljepenkom u širini od 1*60—2 metra radi toga, da vjetar ne može kišu na koru zapljuskavati.

Kora je osušena kad postane krhka, t. j. kad se dade lomiti.

Koru ne valja nikako metati na zemlju, da se suši, jer ona od zemlje prima vlagu, zablati se i popljesnivi.

Osušenu koru treba povezati u snopove i iz šume ju nepokisnutu izvesti.

Snopovi se vežu tako, da se polože dvije po 1 *60 m. dugačke uzice oko 0*50 m. razdaleko i na njih naslaže kora a onda uzice čvrsto stegnu.

Takav snop ima onda promjer od pol metra. Kod sla­ganja kore u snop treba paziti da cijeli i jači komadi kore dodju na vanjsku, a polomljeni i slabiji komadi u nutarnju stranu snopa.

Da se uzice mogu dobro pritegnuti, dobro je na oba krdja svake uzice svezati petlju, jednu petlju kroz drugu prodjeti i onda kroz prodjevenu petlju proturenim klipićem uzicu pritegnuti.

Svaki snop mora biti tako čvrsto svezan, da iz njega ne može kora ispadati.

- 16 -

Snopovi še pomeću na kola, pokriju hasurom ili ne­promočivom ponjavom i onda čvrsto pritegnu pauzinom.

Na skladište dovežena kora mora se odmah razastrti, da se posvema osuši, jer bi inače u snopovima popljesnivila.

Kod cijelog tog priredjivanja hrastove kore treba paziti, da se kora ne blati i ne praši, da se ne gnječi i ne od- krhava, jer ona inače na svakom zgnječenom ili natrunjenom mjestu pocrni i stoga gubi na vrijednosti:

Za hrastovu koru, koja sadržaje najmanje 50% glatke robe prve vrsti ustanovljena je naredbom kr. ug. ministra broj 3464—1915. M. Pr. (proglašena banskom naredbom broj IV.—2105. ex 1915.) za 100 kilograma cijena od 30 K, za isto takovu stupanu (tučenu) koru cijena od 32 K, a za mljevenu 34 krune.

B) Gulenje smrekove kore.

Sve što je rečeno glede priredjivanja hrastove kore vrijedi i za priredjivanje smrekove kore samo se primjećuje slijedeće:

Smrekova se kora takodjer guli za vrijeme mezgranja, ali to gulenje može početi tek početkom svibnja, a može trajati do polovice kolovoza. U hladnijim predjelima može gulenje — već prema tome kad počnu tjerati pupovi — po­četi tek kasnije.

Gdje se guli smrekova kora, ne će trebati za nadkri- vanje kozlića dasaka ni nepromočive ljepenke, nego se za nadkrivanje istih upotrebi kora sa doljnjih dijelova debelih stabala, koja je za takovo nadkrivanje dosta i duga i široka.

Običajno jako smatanje smrekove kore treba napustiti, jer se jako smotana kora teško suši.

Priredjena se smrekova kora sortira tako, da se obaška meće bolja samo do Vs.Ijuskava (hrapava) kora, a obaška ona, koja je jače hrapava.

Već spomenutom naredbom odredio je kr. ug. ministar da se najviše 35% Ijuskave kore sadržavajuća roba ima najviše plaćati sa 30 K, a stupana (tučena) po 36 kruna od 100 kilograma. K.

— 17 —

0 priredbi žira za kavu i bukvice za ulje.Žir se i bukvica rabe od vajkada u razne svrhe, te u

velike povećavaju prihod hrastovih i bukovih šuma. Danas su namijenjeni poglavito umjetnom pomladjivanju šuma.

U 16. i 17. stoljeću tovili su njima svinje i to u tolikoj mjeri, da je žirovina bila glavni prihod šuma.

Već u 19. stoljeću počeli su rabiti žir i bukvicu u obrtne svrhe te od žira praviti kavu a od bukvice ulje, koje proizvode se moglo u trgovini dobiti.

Žirova se kava nalazi do duše sve do danas u trgovini, ali u znatno manjoj mjeri, te rabi kao užitak i lijek boles­nima. Samo siromašni napredni narodi priredjuju si takodjer još i danas kavu od žira, te ulje od bukvice i bundevskih koščica.

U najnovije doba, odkad su se prometna sredstva (pa- robrodarstvo, željezničarstvo) silno razvila, potisnuta je ži­rova kava i bukvično ulje iz trgovine, te zamjenjena pravom prekomorskom kavom i uljem od uljike (masline), koji su produkti jeftini, a kraj toga bolji. Kako su pako u ovom svjetskom ratu Austro-Ugarska i Njemačka opkoljene i zatvorene na moru, te kako ne mogu njihovi trgovački brodovi dovažati nove zalike kave i ulja a starih nestaje, ili su tako skupe, da ih niži staleži ne mogu kupiti, pokušati ću ovim člankom upozoriti ha pravljenje kave od žira i pravljenje ulja od bukvice, kojih hvala Bogu imamo u našoj lijepoj domovini.

A) Priredba žira za kavu.

Od svakog se žira može priredjivati kava, no najtečniju kavu daje po Peronu žir hrasta crnike ili česmike (Quer- cus ilex), te žir hrasta sladuna (Querkus esculus), koji rastu i kod nas po hrvatskom Primorju, Istri, Dalmaciji i Herce­govini.

Žir dozrijeva koncem rujna, pa zato tko od njega želi priugotavljati kavu neka ga bere u listopadu, te na suncu ili na zračnom tavanu dobro osuši. Osušeni se žir prebere, te se zdrava zrna spreme u manje vrećice i objese na su­hom zračnom mjestu, da tamo čekaju do uporabe.

Nakon što se žiru oguli ljuska, prži se u tavi nad vatrom isto tako kao i kava. Valja paziti, da se naglo ne peče i da se sva zrna jednako griju, čega radi treba ne-

18

prestano miješati. Zrna ne smiju pocrnjeli, jer su onda već izgorjela, već samo posmedjeti. Prženi se žir stuca, te onda melje na mlinu za kavu. Kod dobrog prženja dobiva se svjetlo-žuti prašak, koji se kuha uz dodatak cikorije kao i obična kava, mfeša sa mlijekom i dodaje šećera. Može se sav žir samljeti, te prah držati u zatvorenoj posudi, ali je bolje, ako se samo prije kuhanja potrebita količina samelje.

Kemijski je sastav žira po pl. Bibru prije prženja:škrob................................................................................. 34*9%nekristalizirani šećer (žirov šećer)....................... 8*l9/odušične tvari ......... . . . . .7*3%taninska kiselina ....... . . . . « 7*3%masno ulje . . . ........... 3*8%eterična ulja (u tragovima) guma, celuloza, pepeo 36:6%

Prženjem izgubi žir 20 do 40% težine, ali zato mu se objam poveća 5 do 6 puta.

Prženi žir sadržaje osim neraspadivog šećera, gume i taninske kiseline još dekstrin, te po paljevini zaudarajuće ulje.

Pošto su škrob, šećer i masne tvari glavna hraniva sredstva za naše tijelo, koje se i u žiru u dostatnoj koli­čini nalaze, to se može kava od žira preporučiti kao iz­vrsna hrana.

Za ljude slaba želuca, slabih živaca i za ljude škrofu- lozne osobito se preporuča.

Mane žirove kave: prvo, ne sadržaje kafeina, te nije u stanju podraživati ljudske živce, što se užitkom obične kave postići hoće, drugo, radi sadržine taninske kiseline i po- menutih ulja imade poseban, nešto gorki okus, na koji se je s vremenom vrlo lahko priučiti.

B) Priredba bukvice za jedaće ulje.Vrlo je važno znati, da se samo od posve zrele i čiste

bukvice dobiva dobro ulje.Kako bukvica u listopadu dozrijeva i odpada, to je i

vrijeme branja najbolje u listopadu, čim spadne od stabla.Nije dobro da bukvica dugo leži na zemlji, jer vlaga i

duha od zemlje kvari tek bukvičnog ulja. Nije dobro kupiti bukvicu grabljama ili lopatama, jer se pri tom odnaša zem­lja crnica ispod stabala (što je šteta) te miješa s lišćem i

19 —

bukvicom i umanjuje čistoću bukvice. Najbolje je ubirati bukvicu rukama.

Bukvica se mora lagano ali dobro osušiti, te je to vrlo važan posao. Ne valja možda još mokru bukvicu sušiti na peći jer se prebrzo suši, te ulje gubi tek.

Najbolje je sušiti ju najprije na zraku ili na zračnom ta­vanu, gdje se na što tanji sloj razgrne. Kad se tako pri­lično osušila, onda se do kraja osuši na peći ili kako je našem narodu zgodno, u vrućoj krušnoj peći, nakon što se iz nje povadi kruh.

Posve osušena bukvica se čisti i Ijušti, jer se tim do­biva više i boljeg ulja. Čistiti znači lučiti pišljivu od zdrave bukvice. Posao se Ijušterija obavi tako, da se posve osušena bukvica premlati mlatilom, pri čem ljuska odpane, te se sijanjem na velikim sitima i rukama luči od jezgre. To je posao, koji se kod priredbe ulja za kućnu porabu može obaviti.

Ovako priredjena bukvica prešaseu mlinovima za ulje (Olmiihle), ili se u stupama tuče.

Mlinovi se mogu kupiti kod prodavaoca gospodarskih strojeva u svakom većem gradu, dočim je stupa ista kao ona, što ju rabi narod za tučenje koščica, te koju je vrlo lahko načiniti.

— 20 —

To je panj od prilike jedan metar dugačak, 60 do 80 cm. visok, koji je oblo izdubljen s razloga, da kod tučenja ne prska bukvica van. U panj pristaje tukač b, po prilici 40 cm. dug, koji je pričvršćen na polugi c, koja je po pri­lici dva metra duga i koja se vrti oko klina d, na vilicama (sovama) f, koje su udjelane u panj a.

Mjesto vilica mogu biti stupčići na kojima se vrti klin d. Na priječku g nasloni se radnik rukama i gornjim tijelom da mu bude laglje, te kod h pritišće nogom polugu c. On stapa.

U takovoj se stupi istuče oljuštena bukvica u kašu. Kaša se meće u kotlove napunjene vodom te kuha 5 do 6 sati, naime tako dugo, dok se sve ulje na površini ne izluči te se onda obere i spremi;

Želi li se dobiti finije ulje, onda se ono nakon tri sata kuhanja obere, stavi na čistu kipuću vodu i opet dalje kuha. Nakon dva sata se opet gornji sloj ulja obere i dalje kuha na čistoj kipućoj vodi, što se opetuje još koji puta, jer se tim načinom ulje čisti (rafinira). Na koncu se dobije ulje nešto zelenkaste boje, koje je jako (silno), te ga kod uporabe malo treba.

Ulje, koje se dobiva od tučenja i prekuhavanja bukvice je bolje i čišće. nego ono što se dobiva iz mlinova za Ulje.

U suhim godinama sadržaje bukvica više ulja nego u vlažnim i mokrim, ali ujedno imade i više pišljivih.

Prema tome kakva je godina, kako je bukvica čišćena, kako je tučena ili prešana, te da li je tučena, sa ljuskom ili bez nje, dobiva se kolikoća i kakvoća ulja.

Po Bechsteinu daje 57« klg. suhe bukvice. 1 klg. ulja, dakle 19*2%. Po Kislingu: daje 120 klg. suhe bukvice sa ljuskom 85 klg. jezgre, koje istučene daju 19 litara ulja, dočim 120 klg. suhe neljuštene bukvice daje Samo 13 li­tara ulja.

Petar Škrljac, kot. šumar.

Odnošaj bilja i drveća prema stojbini.Pozornim promatranjem biljka možemo opaziti, da se

na raznim stojbinama i na zemljištu različita sastava, nalaze podpuno različite vrsti biljka.

— 21

Na mjestima kao što su vlažne livade, naći ćemo posve druge biljke nego na uzvisinama koje su suhe; u šumskoj sjeni druge vrsti nego na otvorenom polju, a na mršavom pustom zemljištu opet druge, nego li na onom uz plodne oranice. «

Prema takovim osobitim vrstima biljka, koje se na raznim mjestima nalaze, može se dapače razlučivati različiti stupanj dobrote tla pojedinog kraja

Tlo i biljke stoje dakle u nekakovom stalnom odno­šaji jer nekojim vrstima bilja i drveća prija zemljište jedne kakvoće a drugima opet druge kakvoće.

Neko se je vrijeme mislilo, da je jedino kemički sastav tla odlučan za spomenuti pojav, no kašnje je ustavnovljeno, da to mišljenje nije ispravno, već da u tom pogledu odlučuju posve drugi razlozi.

Pokusi sa uzgajanjem su pokazali, da se i na najne- plodnijem pjeskovitom zemljištu mogu uzgojiti najljepše biljke, ako se tome tlu dadu nužne hranive tvari, i uz to pobri­nemo za nužnu vlagu, da biljke mogu dotične hranive če­stice upotrebiti.

Dapače je uspjelo, da se biljke uzgoje posve bez zem­lje i to u vodi, kojoj su dodane nužne hranive čestice. Ta­kove se kulture izvode svake godine u velikoj mjeri.

Ako dakle biljke ipak ljube i daju prednost kojoj oso­bitoj vrsti zemljišta, to še glede toga pojava ne smije tra­žiti razlog jedino u kemičkom sastavu zemljišta, te se ne­može reći da stanovita biljka ljubi ovo ili ono tlo jedino radi toga, jer se u njima nalaze stanoviti spojevi.

Kako znamo sve biljke trebaju za svoj život iste tvari, od kojih ne smije niti jedna faliti, ako u opće želimo da nam biljka uspijeva. Ako se te hranive tvari nalaze u tlu u obilnoj mjeri, to će se biljka razvijati svakako snažnije nego li onda, kada ih ima razmjerno malo.

No ipak ne odlučuje u opće apsolutna množina svih ukupnih hranivih tvari, nego množina one, koja se u zemlji nalazi razmjerno u najmanjoj mjeri.

Biti će nam to odmah razumljivo ako se sjetimo, da biljka prima u sebe hranive čestice u posve stalnom medju- sobnom omjeru. Treba li dakle jedna biljka tri stalne hra­nive tvari u omjeru 3:5:6, to od zadnjih dviju tvari ne*

— 22 —

može niti za jedan miligram više da u sebe primi, nego što to dopušta postojeća količina prve hranive tvari sve da se od obih zadnjih nalazi mnogostruko veća množina, nego li prve.

Jedan od najznatnijih uzroka, da neke vrsti biljka rastu na stanovitom zemljištu nalazi se u tome, kako se dotično tlo vlada naprama vodi.

Ako napunimo dvije posve jednako velike posude sa jednako velikom množinom različite zemlje, a onda obim posudama dolijemo istu množinu vode, to će jedna vrst zemlje, na primjer ilovača, zadržati u sebi vodu mnogo dulje, nego li pijesak.

Mi velimo, da je ilovača manje propusna nego li pijesak, te je njezina sposobnost da zadrži vodu veća, nego li kod pijeska.

Prema tome je jasno, da će jedna biljka na ilovastom zemljištu duže vremena odoljeti suši, nego li na pjeskovitom zemljištu i to prvo s razloga, što tamo nalazi više vode, a onda još i radi toga, što ilovača drži ili veže jače vodu od pijeska.

Toga radi moći će biljka iz ilovače mnogo teže iscr­piti zadnji trag vode, nego li iz pijeska, te one biljke, koje na pijesku dobro uspijevaju, moraju biti providjene takovim ustrojem, koji joj omogućuje da može živjeti sa malo vode, dakle koji sprječava, da upijenu vodu brzo ne gube.

I doista nalazimo kod biljka koje rastu na pijesku ili u opće na vrlo propusnom tlu takova uredjenja, koja služe u spomenutu svrhu, kao što su gusta runjasta odjeća, debelo mesnato lišće i stabljike, voštane prevlake stabljika i lišća, spuštene puč i i t. d.

Prema ovim uredjajima možemo stvarati direktne za­ključke u pogledu sastava tla u kojemu biljke žive. Za do­kaz, u kakovom su uskom savezu takova uredjenja sa sa­stavom tla, navesti ćemo od mnogih samo jedan primjer.

Runolist raste, u divljem stanju u pukotinama pećina, u koje može samo vrlo malo vode prodrijeti. Biljka mora dakle prema -tome vanredno štediti sa vodom. Gusto runjavo krzno obavija cijelu biljku, koje sprječava preveć brzi gubitak vode. Ako biljku posijemo u snažnu vlažnu žemlju, to se ono runjavo krzno skoro u opće i ne stvara.

— 23 —

Prije, dok nisu - upoznali pravo stanje stvari, uzalud su se mučili, da u botaničkim vrtovima uzgoje runolist u pra­vom obliku, koji odgovara samonikloj biljci u prirodi. Od- kada je pako ustanovljen pravi razlog i svrha bijele odjeće, uspjeva uzgoj lijepog runolista dosta lako i u dolinama.

U uskom savezu sa propusnošću tla stoji njegovo svojstvo, da propušta zrak, jer korenje bilja ne treba samo vodu i hranive sastojine nego i zraka. Ali su u pogledu po­trebe zraka zahtjevi raznih biljaka vrlo različiti. Ako tim za­htjevima ne udovoljavamo, to biljke u nasadima propadaju.

Dapače niti sve biljke, koje rastu u takovoj zemlji, koja je neprestano promočena ne mogu uvijek uspijevati bez po­trebnog zraka za koren.

Da se opskrbe zrakom providjene su neke biljke sa tako zvanim korenjem za disanje, koje raste u obratnom smjeru nego šio raste pravo korenje t. j. ne prama dole već prema gore, dok ne prispije do zraka.

Ovo korenje za disanje, koje se nalazi kod bilja i dr­veća, koje raste po močvarama i glibu, postizava kadkada vrlo velike dimenzije.

Kod Mangrova, koje rastu u brakičnim vodama, t. j. onima, gdje se morska voda i voda iz rijeke miješa, biva takovo korenje po jedan metar dugačko. Meksikanska ci- presa, koja raste u močvari, stvara debele gomoljaste organe za disanje u blizini površine tla. Nekoje palme, koje rastu u močvarama, zadovoljavaju se sa organima za disanje koji su samo nekoliko centimetara dugački.

Gdjegod nalazimo takovo korenje, koje raste prema gore, možemo zaključiti, da ta biljka raste na močvarnom zemljištu.

Spomenuli smo već, da se razne vrsti zemlje naprama vodi različito vladaju, te nekoje vrsti drže i vežu vodu jače nego li druge.

Slično svojstvo možemo ustanoviti i u nekom drugom pogledu.

Nekoje vrsti zemlje drže hranive tvari jače nego li druge. One prvo spomenute zemlje isprati će kiša mnogo teže nego li ove zadnje, t. j. produkti rastvaranja držati će se u pr­vima bolje, te će biti biljkama raspoložive u većoj mjeri nego li kod ovih drugih.

— 24 —

Pošto je potreba na hranivim tvarima kod raznih biljka vrlo različita, to se ne trebamo čuditi, da nekoje biljke daju veću prednost onom tlu, koje ima više hranivih sastojina pred onim, koje ima manje takovih tvari.

Do sada smo uzeli u obzir samo one vrsti zemlje, koje su nastale rastvaranjem kamenja.

Osim spomenute vrsti zemalja, imademo još da uzmemo u obzir i takova tla, koja sadržavaju u većoj ili manjoj ko­ličini rastvorene Organske tvari, dakle zemlje, koje su ili jače pomiješane sa humusom ili koje se u opće sastoje samo iz hu­musa. Ovakove humozne zemlje imaju prema zemljama na- stalim rastvaranjem kamenja posve osebujna svojstva.

Ponajprije mogu upiti i u sebi zadržati velike količine vode, kao i veliku množinu za biljke hranivih čestica. Na­dalje imaju takova zemljišta još to vrlo važno svojstvo, da im je boja manje ili više tamna. Radi toga se te zemlje laglje ugriju, a dobivenu toplinu ne gube opet lako. Ove zemlje mogu še direktno smatrati toplim zemljama. Čista pjeskulja ugrije se takodjer vrlo brzo na prisoju, ali i gubi svoju toplinu vrlo brzo, čim se zrak ohladi.

Prema tome je jasno, da će se biljka općenito uzeto u humoznom tlu osjećati bolje, nego li u pjeskulji, koja je iz­vrgnuta velikim i naglim promjenama topline.

Kao osobito svojstvo humozne zemlje moramo uzeti njezino obilje na organskim tvarima.

Prije se mislilo, da je upravo ovo obilje organskih tvari razlog njezine hranive snage, jer se polazilo sa krive predpostavke, da je korenje bilja u stanju, da neposredno preradjuje organske stvari. Sada znamo, da su za pravo fizikalna svojstva ona, koja čine humus tako dragocjenim sastavnim dijelom zemlje.

Istom novome vremenu uspjelo je, da u humusu od- kriju još jedno osobito svojstvo, koje izdašno pomaže bilju, koje na njemu raste.

Pronašlo se naime, da se na korenju velikog broja bi­ljaka nalazi plašt od gljivica, te je taj plašt u vrlo uskom odnošaju sa hranidbom bilja.

Kako je poznato gljivice su u stanju, da preradjuju ne­posredno organske tvari. Poradi toga mogu biljke, koje imaju takovo, sa gljivicama prevučeno korenje, (što se naučnim

25

imenom nazivlje mykorhiza), izrabljivati humus već u onom stanju, kada je on drugim biljkama bez mykorhize neuporabiv.

Osim ovih biljaka imade ih još čitav niz, koje su u stanju, da trule organske tvari preradjuju.

Te biljke su nazvali saprophytima. Stoje u oprjeci sa parazitima (nametnicima), koji preradjuju žive organske tvari.

Gdje god se nalaze saprophyti, znak je, da tamo u zemlji imade humusa.

Svojstva humusa, da upija i drži vodu kao i da apsor­bira hranive tvari, glavni su razlozi, da poljodjelci, a napose vrtlari nastoje oko toga, da ga svojim zemljištima dodaju u čim većoj količini.

U glavnom postizavaju to time, da djubre zemlju sa stajskim djubrom. Hranive tvari, koje se nalaze u tom djubru, mogu gospodari mnogo jeftinije i laglje pridodati zemljištu pomoću umjetnih mineralnih gnojiva.

Pa upravo nastojanje, da se fizikalna svojstva zemljišta poboljšaju obogaćujući tlo čim više humusom, glavni je raz­log, da se dan danas stajsko djubre ne napušta.

U malim gospodarstvima, a osobito u vrtlarstvu nastoje povećati množinu humusa u zemlji na taj način, da zemlji dodaju t. zv. kompost. Ovaj se pravi tako, da na posebnim kupovima puste da sagnjiju razni organski odpadci, kao razno zeleno lišće, stabljike, gomolji, korov i t. d. što se tehničkim izrazom nazivlje, da se kompostiraju.

Kod toga kompostiranja mogu se kompostu dodati hra­nive mineralne sastojine, te na taj način učiniti kompost hranivijim.

Vrtlar, koji se bavi uzgojem najraznovrsnijih biljka, sabire lišće, te ga ostavlja da sagnjije na kupovima, pri čemu dobiva zemlju, koja odgovara onoj, koja se nalazi u šumama od lisnatog drveća. U takovoj zemlji uzgaja on biljke, kojima je zavičaj šuma. On si nabavlja i razne druge zemlje kao ilovaču, pijesak, zemlju iz vriština i t d. da dade svojim biljkama zemlju takovog fizikalnog sastava, kakovu imaju dotične biljke na svojim naravnim stojbinama. V. C.

Različite vijesti.Pristupio pripomoćnoj zakladi. P r p i ć M i j a t, lugar ogu­

linske imovne općine pristupio je Pripomoćnoj zakladi hrv. slav. šumar, društva uplativ 10 kruna.

26 -

Bukovi trupci. Bukova stabla neka se obaraju zimi i to barem jedan mjesec dana nakon što je s njih spao list. štabla se ne smiju obarati kako god,'nego treba jako dobro paziti da ne padnu na ka­menje, panjeve. ili kakvu izvalu, jer inače u unutrašnjosti popucaju. Naročito treba paziti, kako se obaraju smrznuta stabla, jer ona jako pucaju, ako padnu na tvrdi predmet.

Stabla iz kojih će se rezati furci za gradju, ne smiju se odmah izrezati na furke, nego ih treba najprije i to što prije podložiti, da ne leže na zemlji, a zatim im koru po duljini oguliti u strikama a ostaviti na njima sve grane do proljeća. Osim toga je dobro oguzinu pokriti granjem da se naglo ne osuši i uslijed toga se ne raspuca.

Ovo ostavljanje grana ima svoj posebni razlog. U svakom bu­kovom stablu ima naime preko zime još dosta kojekakovih, sokova, od kojih se drvo kvari, ako u njemu ostanu. Zato treba te sokove iz stabla izvući, a to se postigne na gore opisani način.

U proljeće naime izbije i na oborenom bukoVom stablu lišće koje onaj sok iz stabla potroši i kroz to postane drvo durećije.

Cim izbijeno lišće počme venuti, znak je, da je sok iz stabla potrošen i onda se može ono razrezati na trupce. Dobro je te trupce što prije na pilani razrezati u gradju kakovu se želi imati.

Naročito treba paziti na to, da stabla budu odmah čim se sruše podložena, da ne leže na zemlji, jer leže li na žemlji pa makar i samo kratko vrijeme, dobiju, kako je poznato, po sebi bijele mrlje.

Kako se čiste turpije za drvo. Njeki običavaju turpije za drvo, kad se zapune pilovinom, metnutina vatru, da u zube turpije unišlo drvo izgori, a onda pepeo od drva kefom iz zubaca iskefati. To ne valja, jer se u vatri turpija razmekša. Bolje je metnuti pilovinom zapunjenu turpiju u vodu, jer će u vodi pilovina nabreknuti i od turpije se odlijepiti, a onda se može lahko iz nje kefom iskefati.

Iskaz uplaćene članarine II. razreda i upisnine tečajem vremena odi. srpnja do 31. prosinca 1915. Članarinu II. razreda iupisninu uplatiše službujući u području:

god. ukupnoKot. šumarije Dvor---------------------- -- ----------------------*1915. K 10-—Kr. šumar, ravnateljstva u Zagrebu za III. i IV. četvrt , „ 195*—Bradač Tomo----------- ;------— za god. 1913., 1914. i „ „ 18-—Andrić Josip------- -- ------------------------------------------- r „ „ 6*—Golić Franz — — — — — — — — — — — — , B 6*—Breček Mato-------------------------------------------------------„ _ 6*—

Sveukupno: K 241*—slovima: dvije stotine četrdeset i jedna kruna.

Blagajnik: Szentgybrgyi.Iskaz uplaćene članarine II. razreda i upisnina tečajem

vremena od 1. siječnja do 26. travnja 1916. Članarinu II. razreda i eventualno upisninu uplatiše članovi službu­jući u području:

— 27

Kr. šumar, ravnateljstva u Zagrebu za I. i II. četvrt Kr. drž. šnmarije Novagradiška — -Kr. drž. šumarije Novska — — —-----------------—Kr. drž. šumarije Brlog -------------------------------Kr. drž. šumarije Gospić------- ---------■------------ —Kr. drž. šumarije Kosinj — — — — — — — —Kr. drž. šumarije Krasno ------—-------------- -------s~Kr. drž. šumarije Ljeskovac------- ------------ ;------—Kr. drž. šumarije Sv.Rok — — —---------------------Kr. drž. šumarije Škare — — —.-----------------------Kr. drž. šumarije Udbina — — — — — — — — Kr. šum. nadzorn. za pošumlj. prim. Krasa u Senju Otočke imovne općine — — ■— — — — — — — Ogulinske imovne općine — — — — — — — —Sluajske imovne općine — — - ----------------- -- -------Gjurgjevačke imovne općine i to kotar, šumarije:

Gjurgjevac------------------- — — ,------------------Koprivnica » — — — — — — - .----------------Novigrad — — — — — —-----------------------Rača — — — — — — -------------------------- -

Brodske imovne općine — — — — — — — —Kr. kot oblasti Kutina — — — — — ------------------Kot. oblasti Zlatar — — — —: — — — — — — Kr. kot. oblasti Djakovo — — — — — — — —

»' ff « »Kr. kot. oblasti Krapina — — — — — — — —Crepić Adalbert —— — — — — —------------------Breček Mato----------------------- •------------------- za 1915. iOžbolt Josip — — —«------------—- —■ — za 1915. iKatičić Ivan — — ■------------------ —-------------------------

god.1916.

19*15.1916.

19*14.1916.1916.1916.

ukupnoK 173— B 13’— . 12— n 12— . 28— » 14—. 12— , 28— . 22— . 14—• 34—. 30—„ 170.— „ 110— . 26—

. 26—

. 20— - 20—• 24—. 166— . 32—. 8— . 38—. 9’-, 26— . 6— - 6-• 12— . 2—

Sveukupno: K 1*093— slovom: jedna hiljada devetdeset i tri krune.

Blagajnik: Szentgy6rgyi.Zaključni račun lugarske mirovinske zaklade imovne

općine I. banske u Glini za godinu 1915.A) Primitak.

U gotovom U vrijednosnim novcu papirima

1.2.3.4.5.6.

Blagajnički ostatak koncem g. Redoviti prinos službenika . Kamati od uložene glavnice Globe ........Vjeresijsko poslovanje . , Vrijednosni papiri . . .

1914. . K 82 f. 46.494 K 96 f.. . . 4.009 „ 92 „ — . — „. . . 1,095 . - . - „ - „. . . 85.—. —. . . 3.826 . — . — . — .• • • — > ~ . 99 904 , — ,

Ukupno . . . 9.016 K 74 f. 106.489 K 45 1.

— 26 - B) Izdatak.

I. Mirovine . . . .............................6.144 K 93 f.2. Predujam na mirovinu . . . . .3. Pbvraćeni prinosi .......4. Vjeresijsko poslovanje . . . . .5. Vrijednosni papiri .......

325 „26 „ „

1.640 „ — „n n 78.889 K 45 f.

Ukupno . . . 8.135 K 93 f. 78.889 K 45 f.Usporediv primitak od . . . . . 9016 „ 74 „ 106.489 , 45 „Sa iskazanim izdatkom ...... 8.135 „ 93 „ 78.889 „ 45 „

Pokazuje se ostatak . . . 880 K 81 f. 27.600 K — f.K tomu uložnice, koje su poslane dne

30. prosinca 1915. da im se pripišu kamati za godinu 1915. a povraćene istom 10. siječnja 1916. tako da nisu mogle doći u račun za god. 1915. u iznosu .... .. . . - • . 41.490 K 79 f.

Prama tomu bilo je blagajničko stanjekoncem god. 1915. ...... 880K8lf 69.090 K 79 f.

Slovom: Osam sto osamdeset kruna 81 filir u gotovom novcu i šestdeset i devet hiljada devedeset kruna 79 filira u vrijednosnim papirima.

U Glini, dne 12. travnja 1916.Predsjednik: Tajnik:

Ogrizović* Ri.vosechi, šumar.

Koroskenyeva (pripomoćna) zaklada hrv. slav. šum. društva,

ustanovljenje članova.Umoljavaju se sva gospoda članovi hrv. slav šumar, društva

I. i II. razreda, koji su popisani kao prinosnici gornje zaklade da u iskazu, koji jepriležao broju 1. i 2. Lugar. Vjesnika od ove godine, izvole dopisnicom javiti hrv. slav. šum. društvu (Zagreb, Markov trg, šumarski odsjek kr. zem. vlade) koje su godine pristupili u hrv. slav. šumar, društvo, te da li su od dana toga pristupa-neprekidno njegovi članovi ili su — i kroz koje vrijeme — bili iz članstva istupili.

P. n. gg. kot. Šumari umoljavaju se pako, da imaju dobrotu za one bivše članove I. i II. razr. hrv. slav šumar, društva svoga po­dručja, koji su takodjer u iskaz unešeni, ali koji su umrli ili višć društveni članovi nisu, ustanoviti i hrv. slav. šumar, društvu priop­ćiti, koje su godine dotičnici umrli, odnosno iz članstva hrv. slav. šumar, društva istupili.

U Zagrebu, dne 17. travnja 1916.Tajnik: u z. Kosović.

Uredjuje kr. zem. šum. nadz. Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.

Godina j Lugari članovi hrvatsko-slavonskoga šumarskoga Prilog društva dobivaju -Vjestnik* badava. — Članarina *r _

VVII x „ j- Sum. listaAAI1- iznaša 2 K na godinu. Upisnina 1 K. | 1916.

Lugari privatnih posjednika šuma.*Piše Gašo Vac, kr. kot šumar.

Po §. 52. šum. zakona polažu svi lugari — državni, obćinski i privatni — istu prisegu, na temelju koje se sma­traju u službi lugarskoj kao „javna straža", te uživaju prava poglavarstvene osobe i straže gradjanske (§. 53. š. z.). To osoblje vlasno je u službi nositi navadno oružje - pušku, prostu od poreza; a isto tako i propisano službeno odijelo, ili samo kapu, Škrljak, te službeni znak (§ 54. š. z.).

Na temelju naredbe kr. zemalj. vlade, odjela za unut poslove od 26. ožujka 1888. br. 7533., dužni su lugari (izu- zam onih kr. držav. šumskog erara) prigodom vršenja svoje službe, nositi obligatorni službeni znak".

Propuštaj toga nošenja ima se kazniti na temelju na­redbe ministarstva unutar, posala i pravosudja od 30. rujna 1857. zem. vi. list, razr. 1. kom. XXXIII. br. 195.

§. 52. š. z. propisuje: Ako rečeno osoblje postavljaju privatni posjednici šuma, zapriseći će se i obvezati

* Uredništvo L. V. se ne slaže u svemu sa izvodima p. n.'g. pisca u ovom članku.

— 30 —

isto osoblje po političkim oblastima samo onda, ako pO- sjednici to zahtijevaju, da dionici budu koristi, s tim skopčanih.

Kako vidimo, privatni šumovlasnici mogu postavljati svoje osoblje za čuvanje svojih šuma, ali oni to osoblje ne moraju zaprisizati dati. Svi drugi ali šumoposjed- nici moraju svoje lugarsko-čuvarsko osoblje, po političkoj oblasti zapriseći dati. U tome je razlika izmedju privatnih i ostalih lugara; t. j. dok privatni lugari nisu zaprisegnuti, ne imaju prava ni naslova „javne gradjanske straže".

„To pravo stiče se samo položenom prisegom —pred političkom vlašću!" — Kako znamo, svi privatni veći šu­movlasnici, daju svoje osoblje zaprisizati, da budu di­onici svega onoga, što smo napred spomenuli.

Manji i mali šumoposjednici (većinom seljaci) ne mogu za male površine šuma zapriseći dati posebno osoblje!

To slijedi iz uvoda § 52. š. z. koji glasi: „Osoblju uprave šumske (§ 22. š. z.) ima se pridati primje­reno osoblje lugarsko i nadzorno po mjeri, kao što je u kojoj zemlji običajno.

U prvom redu predmjeva se, da privatni šumoposjed­nici imadu svoju posebnu šumsku upravu, kojoj se pridaje po mjeri (površini šuma) primjereni broj lugarskog osoblja.

Glede šumske uprave odredjuje potanje § 22. š. z. te mi za našu raspravicu iznašamo samo slijedeću odredbu:

„Vlasnici šuma, koji u virovitičkoj i požeškoj županiji neimaju više od 500, u zagrebačkoj ne više od 200, a u varaždinskoj ne više od 100 rali, mogu ovimi svojimi komadi šume sami gospodariti, samo neka drže šu- marsko-redarstvene propise".

Ovo je propisano § 4. naredbom c. kr. hrvatsko-sla- vonskog namjesništva od 30. prosinca 1858., glede prove- denja šum. zakona od 3. prosinca 1852.

Naredbom kr. zemalj. vlade odjel za unutar, poslove od 24. srpnja 1900. br. 3.657. protegnute su ove odredbe kako slijedi:

Za postojalu županiju osječku i požešku, na županiju srijemsku (500 rali), za županiju varaždinsku, na područje županije belovarsko-križevačke (100 rali), a ustanove glede županije zagrebačke na županiju modruško-riječku (200 rali).

— SI —

Sve ove odredbe odnose se na bivši gradjanski dio

Hrvatske i Slavonije, dočim su u bivšoj vojnoj Krajini drugi odnošaji i uredbe.

Kako vidimo, posjednici šuma do 100, 200 i 500 rali — prema pojedinim županijama, mogu sa svojim šumama sami gospodariti.

Tko ima više šum. površine dužan je namjestiti osposobljenog šumara; odnosno njih više uzadruže- nih mogu namjestiti zajedničkog šumara ili upravu svojih šuma povjeriti susjednom vlasniku velike šume. U mnogo slučajeva, povjeravaju veći šumoposjednici upravu svojih šuma šumar, tehničarima (kr. kotar, šumarima) političke oblasti.

Takovomu osoblju šumske uprave privatnih velikih šuma ima se dati primjereni broj lugarskog osoblja po mjeri (površini).

Gdje pako vlastnik šume sam gospodariti može, do> voljno je prema površini do 100, 200—500 rali, po jedan, dva ili tri lugara, ali više ne!

Nu za manje šume do 100 rali — a to je za 1—99 rali —• recimo minimum od 50 rali, mogao bi se namjestiti po jedan zaprisegnuti ali i osposobljeni lugar.

Za manje od 50 rali nebi se trebalo zaprisizati lugara! „Kada može manji šumovlastnik sam gospodariti sa svojom šumom, to on — ili po njemu postavljena osoba — može tu šumu čuvati, a bez da je zaprisegnuti44

Zaprisegnućem lugara za manje šumoposjednike, doga- djaju se samo nepodobštine.

„Cilj je šumovlasnika i njegovog tobožnjeg lugara - puška44. Što dalje slijedi — znamo svi, a to je zvjero- kradstvo.

U zagorskim i drugim krajevima naše domovine imadu seljaci svojih šuma, pa kako su sve te šume uslijed diobe razdijeljene i razcjepkane, to u jednom selu ili obćini imade mnogo šumovlasnika sa površinom od 1, 2, 3 i više rali. Od 10—20 rali i više ima ih već manje, a do 50 su rijetke iznimke. To su već manji kurijalisti t. z. „šljivarije44, manja vlastelinstva i t. d.

Nu kako je sada zavladala doba „parcelacije44 vlaste­linstva — velikih i malih — to je i tu nastala silna ras­cjepkanost šuma i lugova.

— —

Znam iz izkustva, da mnogi seljak i maloposjednik, hoće da ima „svoga zapriseženog lugara* * za njekoliko rali šume. Akoprem u zakonu neima izravno oslona, da se taj zahtjev odbije, to se iz gore navedenih razloga, takovi za­htjevi o zaprisegnuću odbiti moraju!

U drugoj alineji § 52. š. z. stoji: „Ako se glede toga pojave sumnje i zapreke i ako javni obziri iziskivali budu, ima zemaljska vlast, uvaživ sva razmjerja — ustano­viti, što je primjereno**.

Kao što su poljari — po zakonu o poljskom redarstvu od g. 1873. — te pudari za čuvanje vinograda postavljeni, da čuvaju pojedine hatare ili rudine ili recimo polja i livade te vinogorje cijelog sela ili porezne općine, tako bi se isto imao postaviti zajednički lugar za čuvanje tih šuma i šumica po pojedinim predjelima, selima i t. d.

Glede uredjenja toga pitanja neobhodno je nužno, da kr. zemaljska vlada izda shodnu naredbu, a naročito, da se ograniči to uobičajeno „zaprisizanje** za svaku malen­kost. Zaprisižu se svakojaki tjudi, a najmanje oni, koji bi odgovarali zakonu i naredbama.

Takov lugar za skupni šumski posjed svih maloposjed- nika imao bi se zapriseći, a plaćali bi ga kod općine svi u razmjeru površine šume.

** #

Površina šuma u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji iz­naša 2,480.881 katastralnih jutara, a od te površine od­pada na privatne osobe 723.838 katastralnih jutara; a to je skoro trećina celokupnog šum. posjeda u našoj do­movini.

Imamo hvala Bogu velikih i manjih vlastelinstva sa dobro uredjenom šumskom upravom, kojima je dodijeljeno dovoljno lugarkog osoblja, koji su podjedno i lovonadzira- telji. Manji šumoposjednici mogu i sami sa svojim posjedom gospodariti, ali mogu imati i svoga lugara.

Prema toj velikoj površini šuma privatnika, imamo mi .u Hrvatskoj i znatan broj lugarskog osoblja privatnika.

— Njima je ova raspravica i namjenjena! -Glede privatnog lugarskog osoblja — kao i za nadzi-

ratelja lova — vrijedi naredba ministarstva unut. odjela i

— 33 —

pravosudja od 1. srpnja 1857. (zem. vlad. list god. 1857. razr. I. str. 447.).

Po § 1. te naredbe, mogu političke oblasti za službu lugara ( nadziratelja lova) zaprisizati samo takove ljude, koji su vladanja neporočna.

Osim toga iziskuje se (8 2. naredbe) od takove osobe navlastito:

a) da je s dobrim uspjehom položila državni ispit za lugare i za tehničko pomoćno osoblje i

b) da je prevalila dvadesetu godinu života.Nemože biti zap rise gnu t onaj, koji je kažnjen radi

zločinstva kradje, pohlepe za dobitkom ili javnoj ćudored- nosti protivnoga čina i t. d. (§ 3. naredbe).

Zaprisizanje može se po § 4. naredbe uskra­titi: slaboumnima, onima, koji su skloni na pijanstvo, na igre, na kavge, sumnjivcima i t. d. t. j. svim onima, koji nisu prikladni ili su nesposobni za izvršivanje službe osobe pogiavarstvene i straže gradjanske!

I za privatne lugare traži se lugarski ispit, kao i od svih ostalih lugara, koji se nalazfe u javnoj službi.

Nu kod nas je u Hrvatskoj uobičajeno, da se taj ispit prigodom zaprisegnuća ne traži.

Ne može se ispit ni tražiti od osoba, koje nisu još ni u službi bile, te neimaju ni pojma o lugarstvu!

Prije zaprisegnuća traži se redovito od tih budućih lu­gara: da su vladanja neporočna i da su prevaliti 20. go­dinu života, a pošto se svaki mora podvrći lugarskom is­pitu, to se od njega tražiti ima, da je s dobrim uspjehom svršio pučku školu.

Na žalost ovo potonje je više puta nemoguće tražiti, jer u mnogim krajevima ima analfabeta t. j. ljudi, koji nisu školu polazili. Što ćemo, i s takovima se osobama iz nužde moramo zadovoljiti u interesu službe! Glede ispita kandi­data za lugarsku, odnosno šumsko-tehničku pomoćnu službu, vrijede ustanove naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za unu­tarnje poslove od 2. ožujka 1891. broj 30.551. — 1890.

Od kandidata, koji se ispitu podvrći žele, traži se sve napred navedeno, što se traži prije zaprisegnuća. Glavno je da ima kandidat dokazati, da je proveo dvogodišnju praksu u lugarskoj, odnosno šumsko tehničkoj pomoćnoj službi.

34 —

Kada je to sve kandidat dokazao, bude pripušten is­pitu, koji se polaže pred ispitnim povjerenstvom dotične kr. žup. oblasti.

Velika vlastelinstva sa uredjenom šumskom upravom, nastoje udovoljiti toj zakonitoj odredbi, dočim manji šumo­posjednici to redje čine.

Veli naša hrvatska narodna poslovica: „Kakva plaća -p- takovi i sluga“.

Dok službovni odnošaji ne budu za privatne šumo- vlasnike (i gospodare) zakonom uredjeni, ne mogu se gore- spomenute zakonske ustanove ni provadjati.

Privatni šumovlasnici, kojima je cilj „racionalno šum­sko gospodarstvo'* — znati će i svoje lugar, osoblje prema zakonu urediti i primjereno platiti; a onima, koji taj cilj ne imaju, dobri su lugari ma kakovi bili.

„Poljar — ili lugar, svejedno im je“l

** *

Glede zaprisegnuća lugarskog osoblja postoji u varaž­dinskoj županiji važna naredba kr. velikog župana od 14. lipnja 1902. br. 1053. v. ž. Radi važnosti za tu našu stvar, donašamo tu naredbu kako slijedi:

Svestrano opazio sam, da se izboru lugarskog osoblja posvećuje premalo pomnje, jer se pri tome ne pazi na tje­lesne, a još manje na duševne sposobnosti, iz česa opet proizlazi nemoć sa strane tog osoblja, zadovoljiti svoga kruhodavca, obzirom na izvršbu službenih dužnosti. Ne male su te dužnosti, pak bi s toga valjalo kod namještenja osoblja, kojemu se povjerava takova služba, jer skopčana sa ve­likom odgovornošću, paziti u prvom redu na gore is­taknute sposobnosti, koje bi — rek bi — već u napred imale pružiti nekakovo jamstvo za što ozbiljnije shvaćanje službenog položaja, a dosljedno što savjesnije izvršivanje službe.

Da i u tom smjeru pokročimo za koji korak k boljku, te obnalazim za shodno odrediti, da se za buduće smiju samo takve osobe zaprisegnuti za lugare, koji mogu u prvom redu dokazati, da su neporočna života, da su udovoljili vojničkoj dužnosti, a nisu premašile 40. go­dinu dobe svoje i da su tjelesno zdravi. U drugom redu

— 35 —

imati će dokazati, da posjeduju onaj stepen nao­brazbe, koji će moći služiti temeljem, za dalnje njegovo uspješno usavršenje u njegovoj službi.

U tu svrhu, imati će se pred šumarskim struč­njakom podvrći ispitu, da se uzmogne prosuditi, da li posjeduje one sposobnosti, koje bi mogle uvjetovati za dalnju njihovu uporabivost.

Tek kada će ovako udovoljiti svim zahtjevima, smjeti će se zaprisegnuti za lugare u privremenom svojstvu a inače nipošto.

0 osposobljenju imati će se tad ispostaviti svjedočba t. zv. priznanje sposobnosti, koje će se imati pri­klopiti uredovnoj potvrdi o položenoj prisegi, a koje će mo­rati vazda nositi.

0 tako namještenim lugarima imati će se, kao i dosele voditi točan upisnik, u kojemu će se u stupcu „osposob- ljenje“, točno njegova sposobnost opisati imati.

Osim toga imati će se točna evidencija voditi o tome, kada će se imati koji od lugara podvrći ispitu za lu­garsku, odnosno šumsko - tehničku pomoćnu službu i nastojati oko toga, da se tom ispitu i"bezisprično podvrgne.

Ovo pako ne će biti s potežkoćama skopčano tim više, što § 47. provedbene naredbe k zakonu od 22. siječnja 1894., kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod po­litičke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, izrično na­laže, da imadu kr. kotarski šumari od slučaja do slučaja, a prema potrebi na raznim mjestima svoga kotara sazvati lu­garsko osoblje, te ga uputiti u službene poslove.

Ne podvrgne li se privremeno namješteni lugar, nakon dvije godine propisanom ispitu, to će se imati u onom slučaju, da izostajanjem istog ispričati nebi mogao — od- pustiti; a uredovna potvrda i priznanje sposobnosti, imati će mu se oduzeti, što opet valja u očevidniku provesti.

Bude li se na taj način strogo i bezobzirno ova moja odredba izvršila, to neima dvojbe, da će se lugarstvo u ovoj županiji dovinuti moći do onoga stepena, koji će biti do­voljan, za uspješno djelovanje na polju čuvarske službe.

Sve ovo valja pred očima imati, ter točno obdržavati i kod zaprisegnuća lovopaziteljnog osoblja,

— 36 —

pri čemu upozorujem kr. tu kotar, oblast na točnu izvršbu ustanova § 42. zakona o lovu od 27. travnja 1893.

Podjedno pozivam kr. tu kotar, oblast, da neodvlačno dostavi prepis ove naredbe svim područnim sukromnim posjednicima i vlastelinima, koji imaju ili tre­baju jednu ili drugu vrst službenog osoblja, znanja i rav- nanja radi.

Ova je naredba dobra, te bi u obćem interesu bilo, da se slična izda po kr. zemalj. vladi za cijelu zemlju.

Tim bi bar donjekle postigli to, da bi privatni šumo­vlasnici, postavljali bolje osobe u te službe!

Ne bi se uvlačile u lugarsku službu nepismene i ne­sposobne osobe, kao što se u službu poljara nesposobni ljudi uzimlju.

** *

Kao što se svojstvo lugara, kao javne straže postizava za prisegnu čem, tako se igubi, ako nastanu slučajevi označeni u § 3. i 4. gore spomenute ministar, naredbe od 1. srpnja 1857. Tko bude kažnjen radi zločinstva kradje, pohlepe za dobitkom i t. d., ako se oda pijanstvu, kavgi, ako je sum­njiv i t. d. može politička oblast, kada joj to do znanja dodje, odlukom izreći gubitak prava prisegom skopčanih. Takovom se lugaru oduzme uredovna potvrda o zapriseg- nuću i službeni znak, a gubitak svojstva zabilježi se u oče- vidniku. Tim gubitkom svojstva javne straže prestaje pravo nošenja oružja i puške.

Ovo potonje je najteže za mnoge nazovi lugare.„Puški za volju, polagao je mnogi prisegu, a službi ne“!To nam je svima poznato iz prakse.Glede gubitka prava pogiavarstvene osobe kao gra­

djanske straže i svojstva lugara jednog privatnog šumo- vlastnika, predleži nam rješenje kr. zemaljske vlade, odjela za narodno gospodarstvo od 25. veljače 1916. broj IV. - 242./1, pak pošto nam isto ovu našu raspravu upodpunjuje, to ga donašamo kako slijedi:

Kr. županijskoj oblasti u V.

U rješenju tamošnjim izvješćem od 18. siječnja 1915. br. 1085. predloženog utoka S. grofa F. vlastelina u B. D., uloženog proti drugostepenoj tamošnjoj rješidbi od 9. pro-

— 37 -

sinca 1914. br. 20.915. glede oduzeća prava izvrši* vanja službe lugara i 1 ovopazite 1 ja S. K., te izručenja svih službenih znakova, isprava i oružja po njemu, nalazi kr. zemaljska vlada, odjel za narodno gospodarstvo, odpisati što slijedi;

Sa kaznenom osudom ili kazni radi prekršaja suprot sigurnosti tjelesnoj i poštenja, označenih u §§ 411.481. i 496 k. z. nisu po zakonu od 10. lipnja 1890. skopčane ni­kakove zakonske posljedice, te su čl. XI. cit. zakona doki­nuti svi zakoni i sve naredbe, kojima je u protuslovlju sa tim zakonom odredjenp bilo doživotno trajanje bud ka­kovih štetnih posljedica spojenih sa osudom na kazan, ili su bile odredjene i n e k o j e posljedice, osim onih, nave­denih u čl. I. i III. cit. zakona, ali je po čl. XIII. istoga zakona pridržano pravo javnih oblasti, da prema posebnim zakonima i propisima izreku medju ostalim i gubitak ,,prava“ povodom osudjenja sbog kažnjiva čina.

Po privatnim vlasnicima šuma ili lovišta u smislu §§ 52. i 53. šumskog zakona i §. 42. zakona o lovu na­mješteni lugari i lovopazitelji, smatraju se po zakonu pogla- varstvenom osobom, te uživaju sva prava takovih osoba i gradjanske straže, ako su po upravnoj oblasti zapri­segnuti. No lugari namješteni po privatnim posjednicima šuma ne moraju biti zaprisegnuti, jer je službena pri­sega obvezatna samo za lugarsko osoblje, namješteno po državi ili općinama (§ 52. al. III. šum. zakona).

Ministarska pak naredba od 1. srpnja 1857. broj 124, d. z. 1. u § 3. odredjuje, koje se osobe i sbog kakovih čina jur kažnjene, osumnjičene ili jur zatvorene osobe, ne mogu bez posebne dozvole političkog zemaljskog načeiničtva (kr. zem. vlade) zapriseći kao lugari i lovopazitelji. i u § 5. „da osobe, koje su jur za službu lugara i iovopazitelja za- prisežene, gube prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, koja su (prava) položiv prisegu dobile, čim nastane koji od izključnih razloga, navedenih u § 3. cit. naredbe", o čem po § 6. odlučuju upravne oblasti molbenim putem.

Za lugara i Iovopazitelja S. K. kao zapriseženog lugara i Iovopazitelja, nastupio je uslijed osude kr. sudbenog stola u V.'od 10. veljače 1914. broj I. 379/13 radi prekršaja § 431. k. z. izključni razlog, naveden u § 3. minist. naredbe

— 38 -

od 1. srpnja 1857. i slučaj predvidjen u čl. XIII. zakona od 10. lipnja 1890., no jer S. K. nije državni ili općinski lugar i lovopazitelj, već po privat. vlasniku šuma i lovišta 0. pl. P. namješten, nije upravna oblast (kako to čini 1. molbena odluka) vlasna izreći gubitak prava vršenja službe lugara, već je mogla samo iz- reć „gubitak" prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, stečenih položenom prisegom, dosljedno i prava no­šenja oružja bez oružnog lista i drugih znakova (§. 15. nar. minist. za unutarnje poslove i pravosudje, te vrhovne redar­stvene vlasti od 20. kolovoza 1857. broj 159. d. z. 1. §§ 53. i 54. šum. zak. i § 45. zak. o lovu). Prvomolbena je odluka prema tomu protupropisna, jer je istom upravna oblast prekoračila granice svoje nadležnosti.

Drugomolbena pak odluka, kojom se u cijelosti ukida ona prve molbe, nije se obazrela na propise čl. XIII. za­kona od 10. lipnja 1890. i one § 3. min. naredbe od 1. srp­nja 1857. pa je na zakonu neosnovana.

Uvaživ sve gore istaknuto, te obzirom na okolnost, što je za lugara i lovopazitelja S. K. nastupio predopisani raz­log izljučenja od prava „javne straže" ukida se drugoste- pena odluka županij. oblasti u V. od 9. prosinca 1914. br. 20.915. jer nije na zakonu osnovana.

Naprotiv tomu potvrdjuje se prvostepena odluka kr. kot. oblasti u 1. 1. srpnja 1914. br. 3879. temeljem §§ 3. i 5. ministarske naredbe od 1. srpnja 1857. broj 124., a uporabom čl. XIII. pozvanog zakona od 10. lipnja 1890. u onom djelu kojim se zaS. K. izriče gubitak prava poglavarstvene osobe i gradjanske straže, stečenih položenjem prisege t. j. gubitak prava na nošenje lugarskih lov o-nad zirateljnih znakova, te na nošenje oružja, dočim se stavlja izvan snage u onom dijelu, kojim je K. sudjen na gubitak lugarske službe, buduć ista u predmetnom slučaju tvoriprivatno-pravni odnošaj izmedju njega i njegovoga službodavca 0. pl. P., pak što dosljedno tomu nisu upravne oblasti zvane ni nadležne utjecati, ni na dalnju postojnost ni na razrješenje toga odnošaja.

Iz ovog rješenja vidimo, da lugar kod privat­nog vlasnika šuma može i nakon gubitka svih prava prisegom skopčanih, ostati i dalje u §lyžbi — kao jednostavni sluga!

- 39 -

Službodavac može takovu osobu u dalnjoj službi zadr­žati, ali takova osoba nemože pred oblašću biti ono, što je bila!

Za takove osobe (služinčad) vrijedi služinski red od 11. srpnja 1853. a naročito §§ 27., 28. i 31. glede odkaza i odpusta iz službe.

Iz svega prednavedenoga slijedi: da lugar privat­noga vlastnika šumA, nemora biti zaprisegnut. Ako je pako zaprisegnut, te kojim slučajem izgubi prava prise­gom skopčana", to on ipak i na dalje kao služinče u službi ostati može, ako ga službodavac zadržati hoće.

Državni i obćinski lugari to ne mogu, jer ako izgube prava prisegom skopčana" to izgube za uvjek i mjesto!

U tome leži velika razlika izmedju lugara privatnih šuma i onih, namještenih po državi, obćini, zemlj. zajednici i ostalim vlastnicima šum&, stojećih pod javnim nadzorom.

Zanimiva vrhovna rješidba.Vlastelinski lugar i lovopazitelj N. N. vlastelina P. u M.

pucao je navodno na susjednog vlastelina i lovovlasnika X. kad je ovaj boravio u nekoj šumi na lovu u kojoj je pravo izvršivanja lova prepomo izmedju obih susjednih tih vlastelina.

Uslijed podnešene prijave vlastelina X. sudjen bje taj lugar i lovopazitelj na kazan zatvora radi prekršaja suprot sigurnosti tjelesnoj, označenoj u § 431 k. z.

Nakon pretrpljene kazni uspostavio je toga lugara i Iovopazitelja njegov prijašnji službodavac opet u istu službu.

Proti tomu postupku uložio je vlastelin X. prosvjed na kot. oblast u I. navadjajuć da se smatra ugroženim, jer se boji, da će taj lugar i lovopazitelj ponoviti svoj čin a mo­guće i sa boljim uspjehom — pošto mu se povjerila opet puška.

Kot. oblast u I. izdala je na to slijedeću odluku:,,U rješenju pritužbe X-a. u B. D.de praes ... a pod­

nešene protiv N. N. iz V. zaprisegnutog lugara i lovonad- ziratelja vlastelinstva P. u M. obnalazi kr. ova kotarska oblast nakon provedene razprave temeljem § 52. šum. za­kona od 3. XII. 1852. odnosno §. 6. naredbe ministarstva unutarnjeg odjela, i.pravosudja od 1. srpnja 1857. a u smislu

- 40 —

ustanove § 4. iste naredbe odlučiti, da je N. N. zaprisegnut po ovoj oblasti u svojstvu lugara i lovonadziratelja godine . . . . i providjen kao takav uredovnom potvrdom od . . . broj . . pravo na obnašanje tih služba, uslijed nastupivših isključnih i dolje navedenih razloga izgubio, te istodobno odrediti, da od časa uručbe ove odluke, a i mimo utočnog prava protiv iste, te službe izvršivati ne smije do dalnje eventualne odredbe i bezodvlačno sve lugarske i lovonad- zirateljske znakove kao i oružje, kojim je kao takav pro­vidjen zajedno sa gore navedenom uredovnom potvrdom ili kod ove oblasti ili kod svojeg službodavca odnosno nje­govog namjesnika, koji je u potonjem slučaju dužan pre- uzeće istih u najduljem roku od 3 dana ovamo saopćiti, do konačnog rješenja ovoga predmeta u pohranu predati pod prijetnjom prisilnog oduzeća, odnosno pod prijetnjom globe od 4—20 kruna.

Proti ovoj odluki dozvoljeno je nezadovoljnoj stranki uložiti utok putem ove kotarske oblasti na kr. županijsku oblast u V. u roku od 14 dana računajuć od uručbe iste.

0 tome obavjest: i t. d.Razlozi:U ustanovi § 3. ministarske naredbe od 1. srpnja 1857.

gdje su taksativno navedeni slučajevi, koji isključuju spo­sobnost biti zaprisežen za službu lugara ili nadziratelja lova nalazi se medju ostalim i ova, da je za takovu službu ne­sposobna osoba, koja je proglašena krivcem radi prestupka ili prekršaja učinjenoga proti osobi čijoj, a ustanova § 44. zakona o lovu imperativno odredjuje, da nadzirači lova treba da su neporočna života. U konkretnom slučaju dokazano je i uglavljeno nedvojbeno pravomoćnom osudom kr. sud­benog stola u V. od..............broj . . . . kao i vlastitimpriznanjem samoga N. N. da je radi prekršaja § 411. i § 496 k. z. sudjen na kazan zatvora od 8 odnosno 3 dana, a potonjom gore citiranom osudom napokon na kazan globe od 140 kruna odnosno kazan supletornu 14 dana zatvora radi prekršaja suprot sigurnosti tjelesnoj označenog u § 431. k. z. t. j. prekršaja učinjenog učinjenog suprot osobe X, kojom je okolnošću analogno gore citiranim zakonskim usta­novama N-. N. prestao biti neporočan i postao isključen za službu lugara i lovonadziratelja. e

Dokle pak postoji ova okolnost o nesposobnosti obna-

- 41Sati službu lugara i lovopazitelja i mimoišavši još manjka* juću a potrebnu kvalifikaciju na iste službe, propisanu usta­novom § 2. slova a uporabljene naredbe, čini se opravda­nim i onaj dio gornje odluke odnoseći se na bezodvlačni gubitak prava vršenja tih služba i odredjena pohrana sa istima skopčana pogodnost nošenja znakova i oružja, jer je svrgnuti N. N. uslijed nastupivših naknadno isključnih raz­loga po zakonu izgubio eo ipso i pravo osobe poglavar­stvene t. j. pravo odnosne znakove nositi i puškom provi- djen biti, što je medjutim i sa javne sigurnosti potrebno odrediti bilo.

Obrana N. N. dana u preslušni zapisnik od ... kod ove oblasti, a kojom je istakao, da će gubitkom ovih služba stradati njegova nevina porodica, nije se mogla u obzir uzeti, jer je sigurno, da se isti uz ovu službu bavi i svojim kućanstvom kao i ostali žitelji njegova kraja i da mu ove službe nisu isključivi i jedini prihod, kojim bi uzdržavao ili uzdržavati mogao sebe i svoju obitelj, a konačno i s raz­loga, što ovoj već oblasti ne pristoji pravo upitnu okolnost uvažiti, već je za to potrebna osobita dozvola političkog zemaljskog načelničtva t. j. kr. zemaljske vlade, koja će in­stancija i onako u slučaju, da se stranka posluži dozvolji- vim pravom utoka ovaj predmet u konačnoj molbi riješiti i eventualno ovu okolnost kao slučaj obzira vrlo dostojan uvažiti i iznimno inako nego je to gornjom odlukom odre- djeno — odlučiti".

Tom prvostepenom odlukom ne zadovoljan N. N. ulo­žio je utok proti istoj na kr. županijsku oblast u V. a ova uslijed toga izdala sliedeću odluku:

„Uvaživ utok N. N. iz V. obnalazi kr. ova županijska oblast tamošnju odluku od. . . br.... ukinuti s razloga što Činjenice, kojima mu se oduzimlju sposobnost odnosno pravo vršenja službe lugara i lovopazitelja ne imadu pravnog temelja.

Dopisom kr. kot. suda u I. od . . . broj . . . zasvje- dočava se, da su gradjanske pravne posljedice proti N. N. proističuće iz osuda od . . . broj . ... jur utrnule.

Dopisom pako kr. sudbenog stola u V. od . . . br. ... priopćeno je opet, da je isti N. N. osudom toga kr. sudb. stola od . . . broj . . . sudjen radi prekršaja § 431 k. z. koja je osuda po visokom kr. stolu sedmorice od . . .

— 42 —-

broj . . . potVrdjena, a da sa istom osudom nisu skopčane štetne posljedice u smislu zak. čl. IX. zak. od 10. lipnja 1890.

Pošto je dakle stanje takovo, neima mjesta odluci kr. te kot oblasti, kojom se lišava N. N. gore istaknutih prava, te se slijedom toga morala ukinuti.

0 čemu obavjest strankama time, da je proti ovoj od­luci dozvoljen utok na kr. zemaljsku vladu, odjel za na­rodno gospodarstvo u rokn ćd 14 dana računajuć od dana dostave".

Proti toj drugostepenoj odluci uložio je vlastelin X. utok na kr. zemaljsku vladu, koja je konačno odlučila kako slijedi:

U rješenju tamošnjim izvješćem od . . . br. . . . pred­loženog utoka vlastelina X. u B. D. uloženog proti drugo­stepenoj tamošnjoj rješidbi od . . . br. . . . glede oduzeća prava izvršivanja službe lugara i lovopazitelja N. N. te iz­ručenja svih službenih znakova, isprava i oružja po njemu, nalazi kr. zem. vlada, odjel za narodno gospodarstvo, otpi­sati što slijedi:

Sa kaznenom osudom ili kazni radi prekršaja suprot si­gurnosti tjelesnoj i poštenja označenih u §§ 411., 431. i 496 k. z. nisu po zakonu od 10. lipnja 1890. skopčane ni­kakove zakonske posljedice, te su čl. XI. cit. zakona doki­nuti svi zakoni i sve naredbe, kojima je u protuslovlju sa tim zakonom odredjeno bilo doživotno trajanje bud ka­kovih štetnih posljedica spojenih sa osudom na kazan, ili su bile odredjene ine koje posljedice osim onih navedenih u čl. I. i III. cit. zakona, ali je po čl. XIII. istog zakona pri­držano pravo javnih vlasti, da prema posebnim zakonima i propisom izreku medju ostalim i gubitak „prava" povodom osudjenia sbog kažnjiva čina.

Po privatnim vlasnicima šuma ili lovišta u smislu §§ 52. i 53. š. z. i §. 42. zakona o lovu namješteni lugari i lovopazitelji smatraju se po zakonu poglavarstvenom osobom, te uživaju sva prava takovih osoba i gradjanske straže, ako su po upravnoj oblasti zapriseženi. No lugari na­mješteni po privatnim posjednicima šuma ne moraju biti za­prisegnuti, jer je službena prisega obvezatna samo za lu­garsko osoblje namješteno po državi ili općinama (§ 52. al.III. šum. zakona).

Ministarska pak naredba od 1. srpnja 1857., broj 124.d.z-l.

- 43 -U § 3. odredjuje, koje se osobe i zbog kakovih Čina kaž­njene, osumnjičene ili jur zatvorene, ne mogu bez posebne dozvole političkog zemaljskog načeiničtva (kr. zem. vlada) zapriseći kao lugari i lovopazitelji, i u § 5. „da osobe, koje su jur za službu lugara i Iovopazitelja zaprisežene gube prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, koja su (prava) položiv prisegu dobile, čim nastane koji od izključ­nih razloga navedenih u §. 3. cit. naredbe", o čemu po § 6. odlučuju upravne oblasti molbenim putem.

Za lugara i Iovopazitelja N. k. kao zapriseženog lugara i Iovopazitelja nastupio je usljed osude kr. sudb. stola u V. od . . . broj . . . radi prekršaja § 431 k. z. izključni raz* log naveden u § 3. minist. naredbe od 1. VII. 1857. i slučaj predvidjen u čl. XIII. zak. od 10. VI. 1890., no jer N. N. nije državni ili općinski lugar i lovopazitelj, već po pri vat. vlasniku šuma i lovišta P. u M. namješten, nije upravna oblast (kako to čini I. molbena odluka) vlasna izreći gu­bitak prava vršenja službe lugara, već je mogla samo iz­reći „gubitak prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, stečenih položenjem prisege, dosljedno i prava nošenja oružja bez oružnog lista i drugih znakova (§ 15. nar. minist. za unutar, poslove i pravosudje te vrhovne redarstvene vlasti od 20. VIII. 1857. br. 159. d. z. 1., §§ 53. i 54. šum. za­kona i § 45. zak. o lovu). Prvomolbena je odluka prema tomu protupropisna, jer je istom upravna oblast prekoračila granice svoje nadležnosti.

Drugomolbena pak odluka, kojom se u cijelosti ukida ona prve molbe, nije se obazrela na propise čl. XIII. za­kona od 10. lipnja 1890. i one § 3. minist. naredbe od 1. srpnja 1857., pa je na zakonu neosnovana.

Uvaživ sve gore istaknuto, te obzirom na okolnost što je za lugara i Iovopazitelja N. N. nastupio predopisani raz­log izključenja od prava „javne straže", ukida se drugoste- pena odluka žup. oblasti u V. od . . . broj. . . jer nije na zakonu osnovana.

Naprotiv tomu potvrdjuje se prvostepena odluka kr. kot. oblasti u I. od . . . broj . . . temeljem §§ 3. i 5. minist. naredbe od 1. VII. 1857. broj 124. a uporabom čl. XIII. zakona od 10. lipnja 1890. u onom dijelu, kojim se za lu­gara N. N. izriče gubitak prava poglavarstvene osobe i gra-

— 42 —-

broj . . . potVrdjena, a da sa istom osudom nisu skopčane štetne posljedice u smislu zak. čl. IX. zak. od 10. lipnja 1890.

Pošto je dakle stanje takovo, neima mjesta odluci kr. te kot oblasti, kojom se lišava N. N. gore istaknutih prava, te se slijedom toga morala ukinuti.

0 čemu obavjest strankama time, da je proti ovoj od­luci dozvoljen utok na kr. zemaljsku vladu, odjel za na­rodno gospodarstvo u rokn ćd 14 dana računajuć od dana dostave".

Proti toj drugostepenoj odluci uložio je vlastelin X. utok na kr. zemaljsku vladu, koja je konačno odlučila kako slijedi:

U rješenju tamošnjim izvješćem od . . . br. . . . pred­loženog utoka vlastelina X. u B. D. uloženog proti drugo­stepenoj tamošnjoj rješidbi od . . . br. . . . glede oduzeća prava izvršivanja službe lugara i lovopazitelja N. N. te iz­ručenja svih službenih znakova, isprava i oružja po njemu, nalazi kr. zem. vlada, odjel za narodno gospodarstvo, otpi­sati što slijedi:

Sa kaznenom osudom ili kazni radi prekršaja suprot si­gurnosti tjelesnoj i poštenja označenih u §§ 411., 431. i 496 k. z. nisu po zakonu od 10. lipnja 1890. skopčane ni­kakove zakonske posljedice, te su čl. XI. cit. zakona doki­nuti svi zakoni i sve naredbe, kojima je u protuslovlju sa tim zakonom odredjeno bilo doživotno trajanje bud ka­kovih štetnih posljedica spojenih sa osudom na kazan, ili su bile odredjene ine koje posljedice osim onih navedenih u čl. I. i III. cit. zakona, ali je po čl. XIII. istog zakona pri­držano pravo javnih vlasti, da prema posebnim zakonima i propisom izreku medju ostalim i gubitak „prava" povodom osudjenia sbog kažnjiva čina.

Po privatnim vlasnicima šuma ili lovišta u smislu §§ 52. i 53. š. z. i §. 42. zakona o lovu namješteni lugari i lovopazitelji smatraju se po zakonu poglavarstvenom osobom, te uživaju sva prava takovih osoba i gradjanske straže, ako su po upravnoj oblasti zapriseženi. No lugari na­mješteni po privatnim posjednicima šuma ne moraju biti za­prisegnuti, jer je službena prisega obvezatna samo za lu­garsko osoblje namješteno po državi ili općinama (§ 52. al.III. šum. zakona).

Ministarska pak naredba od 1. srpnja 1857., broj 124.d.z-l.

- 43 -

ti § 3. odredjuje, koje se osobe i zbog kakovih Čina kaž­njene, osumnjičene ili jur zatvorene, ne mogu bez posebne dozvole političkog zemaljskog načeiničtva (kr. zem. vlada) zapriseći kao lugari i lovopazitelji, i u § 5. „da osobe, koje su jur za službu lugara i Iovopazitelja zaprisežene gube prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, koja su (prava) položiv prisegu dobile, čim nastane koji od izključ­nih razloga navedenih u §. 3. cit. naredbe", o čemu po § 6. odlučuju upravne oblasti molbenim putem.

Za lugara i Iovopazitelja N. k. kao zapriseženog lugara i Iovopazitelja nastupio je usljed osude kr. sudb. stola u V. od . . . broj . . . radi prekršaja § 431 k. z. izključni raz* log naveden u § 3. minist. naredbe od 1. VII. 1857. i slučaj predvidjen u čl. XIII. zak. od 10. VI. 1890., no jer N. N. nije državni ili općinski lugar i lovopazitelj, već po privat. vlasniku Šuma i lovišta P. u M. namješten, nije upravna oblast (kako to čini I. molbena odluka) vlasna izreći gu­bitak prava vršenja službe lugara, već je mogla samo iz­reći „gubitak prava osobe poglavarstvene i gradjanske straže, stečenih položenjem prisege, dosljedno i prava nošenja oružja bez oružnog lista i drugih znakova (§ 15. nar. minist. za unutar, poslove i pravosudje te vrhovne redarstvene vlasti od 20. VIII. 1857. br. 159. d. z. 1., §§ 53. i 54. šum. za­kona i § 45. zak. o lovu). Prvomolbena je odluka prema tomu protupropisna, jer je istom upravna oblast prekoračila granice svoje nadležnosti.

Drugomolbena pak odluka, kojom se u cijelosti ukida ona prve molbe, nije se obazrela na propise čl. XIII. za­kona od 10. lipnja 1890. i one § 3. minist. naredbe od 1. srpnja 1857., pa je na zakonu neosnovana.

Uvaživ sve gore istaknuto, te obzirom na okolnost što je za lugara i Iovopazitelja N. N. nastupio predopisani raz­log izključenja od prava „javne straže", ukida se drugoste- pena odluka žup. oblasti u V. od . . . broj. . . jer nije na zakonu osnovana.

Naprotiv tomu potvrdjuje se prvostepena odluka kr. kot. oblasti u I. od . . . broj . . . temeljem §§ 3. i 5. minist. naredbe od 1. VII. 1857. broj 124. a uporabom čl. XIII. zakona od 10. lipnja 1890. u onom dijelu, kojim se za lu­gara N. N. izriče gubitak prava poglavarstvene osobe i gra-

— 44 -djanske straže, stečenih položenjem prisege t. j. gubitak prava na nošenje lugarskih i lovo-nadzirateljskih znakova, te na nošenje oružja, dočim se stavlja izvan snage u onom dijelu, kojim je N. N. sudjen na gubitak lugarske službe, buduć isto u predmetnom slučaju tvori privatno pravni od­nošaj izmedju njega i njegovoga službodavca P. u M., pak što dosljedno tomu nisu upravne oblasti zvane ni nadležne utjecati ni na dalnju postojnost ni na razrješenje toga od- nošaja.

0 tome se imadu stranke pismeno obavijestiti

Priopćio Sz.

Razne vijesti.

Drugi lugarsko-lovački tečaj za ratne invalide. Neumornom pobudom Njegove Preuzvišenosti Mirolava grofa K u Im era kao predsjednika zemaljskog odbora za liječenje i naobrazbu hrvatsko- slavonskih ratnih invalida otvoren je u gradu Zagrebu II. tečaj za izobrazbu ratnih invalida za lugare i nadziratelje lova.

U taj U. tečaj primljeno je 46 ratnih nemoćnika. Pripravni tečaj započeo je danom 1. svibnja o. g. pak je nakon dovršenja ovog pripravnog tečaja i nadpregledbe konačno pripušteno u lugarski i lovno nadzirački tečaj 30 sposobno pronadjenih invalida.

Strukovna obuka započela je danom 20. svibnja o. g.Obuku iz elementarnih nauka preuzeo je učitelj Juraj Frankol,

a iz strukovnih predmeta nadšumar Oskar pl. Agić, kojega je brodska imovna općina na svoj trošak u tu svrhu zemaljskom odboru za naobrazbu i liječenje ratnih invalida na razpolaganje stavila.

Obuka se drži u ubožkom domu.Ovaj će tečaj trajati četiri mjeseca, a ne tri kao prvi tečaj i to

s razloga, što je lakše i polaznicima a i učiteljima tečaja, da poduka nješto dulje traje.

Režke (pukotine) u drvenim podovima jesu skupljalište prašine i leglo gamadi, te je svakako dobro, da se te pukotine sgodnim materijalom zabrtve. Preporuča se umiješati u stotarski kelj obične pilovine i okera, te tom smjesom zamazati pukotine.

Vele, da u tako zabrtvene pukotine ne može ni voda.Želi li se, da ni u daske od poda neprodire voda, treba ih

namazati otopinom parafina u običnom petroleju.

Uredjuje kr. zem. šum. nadz. Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.

Lišće kao krmivo.Prehranjivanje divljači sa kreševinom*, kojom su počeli

g. 1886. prehranjivati divljač u Tharandtskoj državnoj šu­mariji, raširilo se je veoma, nakon što je vrijednost pravodobno sječene kreševine znanstveno dokazana i praktično proku­šana. Prehranjivanje domaćih životinja (konja, stoke, ovaca i koza) sa lišćem, poznato je i običajno od davnine u mno­gim a navlastito u južnim zemljama. U tom pravcu pred- uzeta istraživanja šumarskoga nadsavjetnika dr. Fridricha Neumeistera išla su za tim, da se ustanovi vrijeme, kada lišće ima najveću hranivu vrijednost i da se ustanovi način, na koji bi se najlaglje mogla pribaviti što veća količina lista, odnosno kreševine.

Kemijskom je analizom sasvim sjegurno ustanovljeno, da je u kreševini sviju listača najveća hraniva vrijednost upravo onda, kad lišće potpunoma izraste, a to je koncem mjeseca svibnja i početkom lipnja.

• „Kretevinom" zovu u Lici lilće skupa sa grančicama a zovu |e jedno­stavno i „llSt".

— 46 -

Kad je govor o kreševini misli se pod tim osim lišća i grančice sve do debljine od po centimetra. Da uzmognemo usporediti hranivu vrijednost kreševine, sječene u različito vrijeme, spomenut ćemo iz niza istraživanja preduzetih glede hrastovih vršnih izbojaka u šumama guljačama slijedeće:

100 suhih dijelova (sa 13% vode) nalazilo se

Sirovogproteina

Čistogproteina

Početkom lipnja 19*69 18*36n srpnja 14*39 13*569 kolovoza 13*25 12*36n rujna 12*94 11*73n listopada 9*33 8*28n studenoga 5*40 4*74

dočim se je naprotiv u šumskoj travi, pokošenoj 21. lipnja na tri različita mjesta, nalazilo poprječno samo 8*1% sirovog proteina, odnosno 6*64% čistog proteina.

Ovi podaci pokazuju kako hraniva vrijednost najmladjih hrastovih vršnih izbojaka, počevši od mjeseca lipnja, a oso­bito onih u jeseni sječenih postepeno pada, nadalje za ko­liko je hrastova, u pravo doba posječena kreševina, uspo­redimo li je sa šumskim sijenom vrednija, te konačno, da je do sada gotovo općenito u kolovozu ili čak u rujnu uobičajeno sječenje kreševine odviše kasno.

Dosadanje prekasno ubiranje lišća mora se svesti na to, što se ono dobiva kresanjem stabala, a kresanje je tim manje štetno po rastenje stabla, čim se kasnije provadja. Naravno, da rano kresanje mora prouzročiti umanjenje pri­rasta. No kresanje imalo bi se rijetko kada upotrebljavati i to samo iznimno u slučaju nužde, jer puno stoji a daje razmijerno troškovima mali prihod.

Sječom drvlja u niskim i srednjim šumama, te proredom šuma listača u svibnju i lipnju, dobije se mnogo više i bo­ljeg hraniva, nego kresanjem stabala u jeseni ili koncem ljeta. Za sječe koncem svibnja ili početkom lipnja u niskim šumama ili podstojnog drvlja u srednjim šumama, te kod pro- redjivanja sabere se odsječeno, širom razbacano i već po­sušeno tanje kiće ili se, ako nije odsječeno, odreže škarama, sveže u snopove, te ako se neće odma š njime blago hra­niti, spravi u suše.

— 47 —

Najbolje je list polagano sušiti u polusjeni na rubu šume. Na taj način u ovo doba sječeno, posušeno a vrlo hranivo lišće, može se dugo vremena držati a da se ne iskvari. Zbog laglje otpreme imalo bi se to posušeno lišće na sitno isjeckati. S toga se može preporučiti, da se za do­bivanje većih količina kreševine, počne sjeći kreševina u niskoj šumi pod konac mjeseca svibnja ili početkom lipnja i da se na to doba godine prelože sječe podstojnog drveća u srednjim šumama kao i prorede u šumama listačama.

Prigovori, da kod tako kasnog načina sječe, izbojci do­voljno ne»odrvene, te da kod prvog jesenskog mraza pro­padaju, nemaju se uvažiti u krajevima, gdje je nisko i srednje šumsko gospodarstvo uobičajeno. I bojazan, da bi kraj tako kasno provedene sječe u hrastovim šumama guljačama iz­gubila kora na vrijednosti, jest — kako je iskustvo poka­zalo, — skroz neosnovana.

Godinu dana nakon provedene sječe možemo na lagan način doći do obilne kreševine, ako jednogodišnje izbojke odrežemo kosom, srpom ili škarama. Jednokratna sječa tako mlad.h izbojaka jedva će naškoditi panjevima, naročito neće naškoditi starijim — dapače, ona će njihovu izbojnu snagu redovito i povećati. Ako se ovdje i preporuča izvadjanje sječa u niskim šumama i proredjivanje u šumama listačama koncem svibnja i početkom lipnja, to se time ne misli od­vraćati od potkresivanja stabala pod jesen, ako je to radi nerodice krme neophodno nužno. No makar se i stabla kre­sala, treba ipak kod toga imati na umu, da se vrlo hranivi list dobije samo u proljeću i da se kod jesenskog kresanja gubi na drvnom prirastu. Znatna množina kreševine može se dobiti i čišćenjem kultura (nasada, branjevina) od su­višnih stabalaca listavog drveća te grmlja.

Razumijeva se samo sobom, do se i to čišćenje mora obaviti za vremena i to po prilici početkom lipnja, kad kre­ševina ima još svoju pravu hranivost.

Za prosudjivanje vrijednosti kreševine od različitih li­stača, navest ćemo na temelju na šumarskoj akademiji u Tharandtu preduzetih istraživanja slijedeći red različitog dr­veća i grmlja, koji je sastavljen prema sadržini sirovog pro­teina u suhom materijalu početkom lipnja (na zraku posu­šenom sa 13% vode).

— 48 —

Red ovaj poČima sa najvećom a svršava sa najmanjom količinom sirovog proteina. Obična bazga (27 O7°'o sirovog proteina), zova crvena, gorski javor, obični brijest, rana lipa, mliječ, trepetljika, crna jalša, krka vrba, pozna lipa (malo- lista), iva, hrast lužnjak, jasen, grab, divlji kesten, bijela jalša, oskoruša, breza, trešnja, lješnjak, bukva (12 67% si­rovog proteina).

Moramo istaknuti, da je i pravodobno (dakle rano) po­sječeno lišće od maline vrijedno krmivo. 1 šumska trava, brusnica te vriština dolaze takodjer u obzir. No sremze, kr- kavine te negnjila treba se čuvati. Na koncu treba istaknuti,, da postoje povoljni rezultati glede krmljenja konja sa isjec­kanom kreševinom, jer je jedne krmom nerodne godine ustanovljeno, da je stoka hranjena — hrastovom kreševinom, ostala posve zdrava, ugojila se a i prihod je na mlijeku, — kako svi tvrde — bio dobar.

Tajni savjetnik Neumeister primjećuje još, da je za suhog vremena dobava posušenog lišća još i u srpnju moguća i da je uporaba posušenog lišća bez sumnje najbolja i naj­jednostavnija pomoć u pomanjkanju krmiva.

A- G. po F. R—u.

Siska.U prvašnja vremena, dok još nisu k nama dovažali

kojekakove prekomorske tvari za strojenje koža, nego su se kože strojile domaćim proizvodima — hrastovom korom i šiškom, — cijenila se je naša šiška itekako. Žene, djeca i pastiri sabirali bi šišku i zasluživali time za ono doba raz­mjerno dosta, a kožari bi šiškom učinjali kožu, koja se je odlikovala svojom čvrstoćom i trajnošću.

Zadnjih se je godina već slabo marilo za šišku tako, da je narod tako rekuć već bio i zaboravio kako se s njome barata.

Ako je koja žena ili koji pastir i nakupio nješto šiške, nije im je nitko htjeo ni kupiti ili bi im za nju dao bud što, jer im šiška nije obično ništa ni valjala, kada nisu znali s njome kako treba postupati.

Sada, kada su neprijatelji austro-ugarske monarhije za­tvorili sa svih strana naše medje, te ne dadu da se k nama

doveze ništa iz stranih zemalja, digla se je i vrijednost šiške u velike, jer je puno treba za strojenje koža za obuću voj­nika i ostalog pučanstva.

Kolika je razlika u cijeni šiške prije rata i sada vidi se po tom, što je na pr. petrovaradinska imovna općina prije rata znala dobiti za sav urod šiške iz svojih šuma najviše 4 do 5000 a rijetko kada do 20.000 kruna, dočim je ove godine unovčila svoju Šišku za 73.500 kruna!

Neće s toga biti s gorega da se i mi malo sa tim njegda toli slavnim, a u posljednje doba zaboravljenim pro­izvodom naših zelenih dubrava malo pobliže pozabavimo.

Naša obična šiška raste na hrastu. Ima i takovih vrsti šišaka što rastu i na drugom drveću i grmlju na pr. na ruži, javoru, žalfiji i drugima, no ove nemaju vrijednosti za strojenje koža, nego samo šiška od našega hrasta.

Prije se je mislilo da je šiška hrastov plod baš tako, kao što je plod i žir, pa se je za to i govorilo a i sad se još go­vori, da je šiška „urodila".

Zatim se je držalo, da šiška nastaje od rane. Zna se naime da u hrastove pupove, u kojima se je zavrgao žir, nese svoja jajašca jedna vrst osice, koja se zove „šiškar", i to tako da ta osica, koja ima otraga na tijelu cjevčicu poput osinjeg ili čelinjeg žalca, ubode tim svojim žalcem, koji se zove „rodnica" pup i u tu rupu snese jaje. Time ona ozledi mladi žir, pa se je mislilo, da ta rana ne može opet kako treba natrag zarasti, nego da raste oko nje njeka vrst divljeg mesa baš tako, kako raste divlje meso oko rane kod ljudi, kojima se rana otruje pa ne može da zaraste.

Sada se znade da šiška nije ni plod niti da potiče od rane, nego da postaje od sasvim drugog uzroka.

Učenjaci su opazili naime, da ne nastaje šiška samo tamo, gdje je pup ili koji drugi dio biljke po osici uboden, nego da nastane i onđe, gdje je osica snesla jaje, pa makar da nije to mjesto nabola. Stoga vele oni da ne nastane šiška od uboda nego od toga, što mladi crvić od osice ši- škarice kad se izleže počme od sebe puštati njeku tekućinu, koja tako djeluje na ono mjesto biljke, da ondje počme privirati sok i usljed toga na njemu rasti njeka vrst divljeg mesa, koje mi zovemo „Šiška".

Ovo je vrlo vjerojatno, jer krepa li crvić već neraste

- 50 —

šiška dalje, makar da je ozleda od uboda ostala, što je znak, da neima više one tekućine od crvića, koja je biljku podraživala, da izlučuje sok za rastenje šiške.

Narav je to već tako udesila, da crvić od osice, koji se hrani hrastovim sokom, dok živi ima Što jesti, a osim toga treba taj crvić i zaštite, da ga ne pojedu ptice ili što drugo, pak mu je potrebno, da se oko njega načini tvrda kućica, koja će ga čuvati od tih neprijatelja dok ne izraste. Zato se i vidi, kad se šiška prereže, da je nutarnja strana njezina stan crvićev, u kom se on podjedno i hrani, a vanjska tvrda strana da mu je kuća.

Istina je doduše, da mu ni ta njegova kuća proti svim njegovim neprijateljima uvijek ne pomaže, jer na primjer djetliću ta njegova tvrda i gorka kuća nesmeta, — on ju pro- kljuje i crvića pojede.

No svaka ptica koja bi rado crvića pojela samo kad bi mogla do njega nije djetlić, jer je šiška pretvrda a da bi ju svaka druga ptica, koja nema tako tvrd kljun kao djetlić, mogla prokljuvati.

Vrlo je čudno da šiška naraste samo onda, ako još raste i dotični dio biljke na kome je šiška; — neraste li taj dio biljke, neraste više ni šiška.

To se osobito dobro vidi na babuškama i sličnim šiš- kama, koje nastaju takodjer od jedne vrsti osica šiškarica ali ne na pupu nego na hrastovom listu.

Snese li takova osica jajašce na već potpuno izrasteni list, neće oko crvića nastati šiška, dočim na neizraštenom listu hoće.

Osica šiškarica ima dosta vrsti, te njekoje od njih legu svoja jajašca u pupove, druge na lišće, druge opet na koru ili na koren i tamo, gdje se njihovi crvići izvale, nastaju šiške, koje imadu razna imena, kao šiške, babuške i t. d.

Osice šiškarice nisu velike, to su mušice od 1—5 mi­limetara duljine.

Našu pravu hrastovu šišku zovu u raznim krajevima naše domovine i zevrilec, lućec, gubač, šišarica i t. d.

Kako šiška nastaje od toga, što se na hrastovom pupu, gdje se zameće žir izlegu crvići od osica šiškarica, to i rodi najviše šiške onda, kada se u žirnoj godini pojavi puno osica, koje svoja jajašca u pupove snesu.

51

Poznato je, da i za razvoj stanovitih vrstih crvi treba pogodnoga vremena. Koje je vrijeme baš pogodno, za jako razmnožavanje osica-šiskarica nije nam poznato, naš narod samo gata, da će biti puno šiške one godine, kada i šljive jako okilave t. j. kad se na šljivama pokaže tako zvanih rogača.

Vrlo je čudna pojava da se jedna te ista vrst osica- šiškarica mijenja, te jedamput pravi šišku na jednoj vrsti drveća a drugiput na drugoj ili da jedamput pravi šiške na listu, drugiput na korenu ili gdje drugdje.

I osa-šiškarica od naše Šiške se mijenja. Kada se ona izleže iz naše prave šiške neće dna da opet ide na obični hrast lužnjak nego. onda ide na cer, i na njemu pravi ce­rove šiške, a opet one, koje se iz cerove šiške izlegu, idu samo na lužnjak.

IzraŠtena šiška pada pod jesen i sabire se. Ona je puna trjesla (tanina) pak je stoga i jako dobra i vrlo tražena za učinjanje koža.

Friška šiška je lijepe masne tamno-žute ili svjetlo- smedje boje. Leži li dulje na hrpi ili ako pokisne, onda se pokvari, postane tamna, crna a i pljesniva. Zato treba znati i baratati sa šiškom, jer se ona prema tome, da li je bolje ili gore sačuvana ne samo bolje ili gore plaća, nego o tom postupanju s njome ovisi takodjer i njezina dobrota, što je glavno u ovo vrijeme, kada je tako nuždno i što više treba.

Donašamo stoga slijedeći naputak o postupku sa šiš­kom, kojega je sastavio jedan od dobrih poznavalaca šiške, a to je činovnik zagrebačke tvornice koža gospodin Vilko Mosković:

Šiška je tim bolja, čim je manje trpila od vlage i čim je čjšća od kojekakovih primjesa kao od žira, kapica od žira, zemlje i t. d.

Dobra je šiška tamno-žute ili svjetlo-smedje boje, a na prerezu je gusta i blistava, dočim je od vlage pokvarena šiška tamno-smedje ili crne boje, a redovito je osim toga i pljesniva.

Prema tome kakova je šiška, dijeli se ona na tri vrsti.Roba 1. reda je takova, koja je tamno-žute ili svjetlo-

smedje boje, koja nije trpila od vlage niti imade u njoj koje-

— 52

kakovih drugih primjesa, a uz to je dobro prosušena i čista.

Za takovu je robu naredbom kr. ug. ministarstva od 13. travnja 1916. broj 924 M. Pr. koja je proglašena va­ljanom za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju banskom naredbom od 30. lipnja 1916. broj IV-1283, ako potiče iz slavonskih županija (srijemske, virovitičke i požeške), odredjena maksi­malna cijena od 55 kruna po 100 kg, dočim je za šišku iste kakvoće, potičuću iz Hrvatske, maksimalna cijena 45 kruna.

Roba 11. reda je takova Šiška, koja je vlagom ili s ko­jeg drugog razloga do jedne trećine oštećena, te u kojoj uslijed toga ima tamno-smedjih i crnih komada šišarica, žira, kapica od žira i inih primjesa.

Za ovakovu je robu, ako potiče iz slavonskih županija gore spomenutim naredbama Odredjena maksimalna cijena od 41 krune, a za takovu šišku iz drugih, hrvatskih župa­nija 32 krune od 100 kg.

Roba III. reda je od kiše i vlage jače pocrnjela i po- pljesnivita šiška, te šiška, koja imade drugih kojekakovih primjesa u većoj mjeri.

Maksimalna joj je cijena, ako potiče iz slavonskih žu­panija 27, a ako potiče iz hrvatskih županija 23 krune od 100 kg.

Da se dobije što više i bolje šiške treba ju što češće sabirati, a naročito je dobra ona šiška, koja se sabire za suha vremena.

Šiška. se sabire u posude u koje dolazi dosta Zraka kao u lonce, košare i t. d. a čim se donese kući treba ju odmah razgrnuti na plahte (ponjave) vani ili ako je kišovito pod sušom ili na zračnom tavanu. Razgrnutu šišku treba više puta pretresti, da se može bolje sa sviju strana dobro osušiti.

Šiška se drži razgrnuta i suši 8 do 14 dana a onda se već može metnuti u debljima naslagama na tavan. Te najviše oko 40 cm. debele naslage šiške prevrću se vrlo često lopatom sve dotle, dok se Šiška posvema neosuši.

Šiška je redovno onda potpuno suha kad padne prvi mraz. Osušena se šiška može sasuti na deblje hrpe, te ju onda ne treba više često, nego samo kadkada promiješati,

— 53 —

Iz šiške treba odstraniti pljesnive komade šiške, žir i kojekakovi smet. Smet se baci, a žir se može dati svinjama da ga pojedu. Pljesnivu šišku treba odlučiti i na posebnu hrpu sasuti, da nebi od nje popljesnivila i ostala zdrava šiška.

Gotovu šišku nesmije svatko kupovati nego samo oni trgovci, koji su za to dozvolu dobili. Općinska su pogla­varstva dužna svakome kazati imena tih trgovaca.

Našim lugarima preporučamo, da narod upute u tu manipulaciju sa šiškom.

Kad je već govor o šiški spomenuti ćemo da se šiška ne rabi samo za učinjanje koža nego i za crno bojadisanje i za pravljenje tinte, a u tu su ju svrhu rabili već i u najstarija vremena. Stari su Grci veli se, rabili nekakovu vrst šiške i za razsvjetu, no mi ne znamo kakova je to vrst šiške bila. Šišku rabe i u ljekarstvu, a ima i takovih šišaka koje se jedu. Tako n. pr. Grci i narodi oko Cari­grada jedu sa šećerom i medom nekakove šiške sa žalfije.

K.

Žirenje.Pod žirenjem se razumijeva hranjenje domaćih životinja

i to obično svinja, sa šumskim plodovima ponajpače plodom hrasta — žirom — i plodom bukve — bukvicom. Gdje ima kestena, žire se svinje i njegovim plodom.

Najobičnije je žirenje ono, kada se u šume utjeraju svinje, da si same traže žir a rjedie se žir sabire i svi­njama daje.

U žirovinu utjerane svinje ne jedu samo žir, nego si ižruju i pojedu i crve, ličinke, miševe i razno korenje, a to naročito onda, kada je žir slabo urodio.

Ovakovo hranjenje svinja više sa izrovanim korenjem, nego žirom zove se obično i „rovljenje" za razliku od pra­voga „Sirenja".

Za žirenje svinja je najbolji hrastov žir, dočim bukov žir ili bukvica, ako i jest jako hraniva, nije toliko dobra, jer svinje bukvicom utovljene daju rijetku, više tekuću mast, a ne zrnatu tvrdu, kao što ju daju hrastovim žirom tovljene.

Za svinje nije dobro ako se tjeraju u žirovinu odmah čim žir počme padati, jer onda još nema dosta žira na tlu,

— 54 —

pa one moraju puno po šumi hodati i tražiti ga, a kroz to mršave. ’

Najbolje je u dobrim žirnim godinama utjerati svinje u žir tekar u drugoj polovici mjeseca listopada, jer onda ima dosta žira i svinje se ne moraju puno gibati.

No onda svinje, osobito u žirnoj godini, neće da uzi­maju pišivi i nevaljali žir, nego samo dobri.

Kome je dakle stalo do toga, da mu ni pišivi žir ne- ode u kvar, taj tjera krmke odmah u žir čim počme pa­dati, jer ga onda svinje pojedu kad drugog nema.

Do Božića se računa, da je glavno žirenje svršeno. Po­slije toga vremena ostavljaju se u žirovini i to od prilike do polovice siječnja samo oni komadi, koji će biti za rasplod.

Svinje se tjeraju u žir u čoporima a mora uz njih. biti spretan i pouzdan svinjar.

Razumije se samo po sebi, da se u žirovinu smije utje­rati samo toliko komada, koliko ih se sa urodom žira do­tične šume sbilja i utoviti može. Tjera li ih se više u žir, neće biti nijedno valjano utovljeno.

Iskustvom je ustanovljeno da u žirnoj godini na 1 jutru bukvika urodi oko 200—390 kg. bukvice, a 290—580 kg. žira na 1 jutru hrastika.

(Po 1 stablu se u obrasloj šumi računa poprečno 10 lit. žira a staro, na osami uzraslo stablo, može i samo dati u žirnoj godini i po l’/s htl. = 1 met; cent. i više žira).

Jedno svinjče treba dnevno da se podpuno nasiti 14 kg. žira a po tom se može jedno svinjče u žirnoj godini pod­punoma utoviti za običajno trajanje žirenja kroz 12 nedjelja sa žirom od površine od 3’A jutra-

Kad se procjenjuje žirovina mora se kod dobre žiro- vine uvijek ’/s—V* žira odbiti, jer ga toliko propadne — za- ruju ga svinje, pojede divljač, miševi i ptice a ima dosta i pišivoga.

Bukvici rode podpuno bukvicom kad budu stari 80—90 godina a hrastici žirom u starosti od 100 godina. Po nješto manje rode obje vrsti drveća već 10—20 godina prije.

Prave žirne godine nenastaju posvuda u isto vrijeme niti u istom razdoblju, nego to ovisi o položaju šuma i klimi, te prema tome, da li su šume u nizini na brežuljcima. ili u brdima. Redovno se računa kod hrasta da rodi pot­puno žirom svake 3—6 godine, no ima krajeva gdje dobro rodi tek svake 8—12 godine.

— 55 —

Bukvica rodi svake 4—7 godine, a gdjegdje tek svake 10—20 godine. (Za nasijanje sa sjemenom kod oplodne sječe nije baš potrebno da žir sasvim urodi, nego je do­voljna ona količina žira što na bukvama i hrašću urodi u roku od 2—6 godina). Od jedne do druge žirne godine ima redovno po jedna srednja i 1—3 slabe žirovne godine.

Nemože li se jedne godine sav žir potrošiti, dobro je sabrati ga i sačuvati ga, jer se drži 1—2 godine, samo ga treba osušiti i dobro utrapiti da neprozebe.

Kad se svinjče kod kuće u kotcu tovi, rečuna se da se na njegovo glavno tovljenje potroši* oko 9 hektolitara graška, zobi, ječma ili raži, a prije toga da se potroši na predtovljenje isto toliko krumpira.

U kotcu se odebele svinje za klanje za 10—14 nedelja, a istove se za mast za 18—22 nedelja.

Žiri li se svinjče u šumi treba mu dnevno 5—7 litara žira ili 7—9 lit. bukvice. Pošto se krmci za klanje žire 7—12 (obično 9—10) nedelja, to 1 krmče potroši 4'5— 5'50—6 50 hektol. ili računajuć 1 htl. = 80 kg., 3 60— 4*00—5'50 mtc. žira, žiri li se bukvicom potroši je 5 50— 6 50—10 htl., odnosno računajuć 1 htl. = 50 kg., potroši se je 2 75—3 25—5 00 mtc.

Mlade svinje i mršave svinje, koje se ostavljaju za rasplod, žire se još kojih 5 nedjelja dulje, te potroše kroz to vrijeme još polovicu od te količine.

Žirarina (žirovnica) se plaća kod žirenja u šumi za od­rasle komade redovno %—%—’/» od onoga, što bi stojalo hranjenje u kotcu. Gore smo već naveli čime se sve svinje u kotcu tove i koliko jednom komadu takove hrane treba, a po tom se po ovom ključu dade, uzev u obzir cijene tih hraniva, izračunati, koliko stoje ta hraniva odnosno prema tome i kolika je vrijednost žirarine.

Drugi računaju žirarinu — dakle i cijenu žira — raz­mjerno prema cijeni raži ili kukuruza. Iskustvom se je naime ispostavilo, da za debi janje praseta vrijedi 1 metcenta raži ili kukuruza upravo toliko, koliko 2% mete. žira to jest, da žir ima oko 44% (bukvica samo 40%) hranivosti od žita­rica a prema tome, da je i cijena žira = 44% od cijene raži odnosno, da 2% mete. žira vrijedno toliko, koliko 1 mtc. raži.

— 56 -

Obično se plaća za žirovinu jednog krmčeta za cijela vrijeme žirenja hrastovim žirom vrijednost od 1*4 mete. raži, a kod žirenja bukvicom vrijednost od 1 mete. raži. Pravedno je računati za 10% manje, jer svinjče ne bude u žirenju nikad tako debelo kao tovljeno u štali, jer mora u šumi okolo trčati, pak je radi toga mršavije.

Komadi ispod 1 godine računaju se sa % tih podataka.Njeki konačno običavaju računati cijenu žirovine i po

razliki, koja se dobije prispodobi li se vrijednost praseta kad se u žirovinu utjera i vrijednost njegova kad se iz žirovine izvadi. Pri tom se dakako mora odbiti trošak za svinjara za torove, napajališta, dogon i odgon i drugi troškovi, a po­najpače dobar dio u ime risika, što ga imadu vlasnici svinja u ovo vrijeme svinjskih pošasti.

Sasvim točno neda se to izkalkulirati, ali je dobro, da si svatko na ove razne načine visinu žirovine izračuna i iz- kombinira, da li mu se žirenje isplati ili ne.

Jedan pastir dostaje za 200 svinja a za svakih dalnjih 100 svinja treba već pomoćnika.

Čopori svinja, mogu brojiti i 5— 700 komada. Bolesne svinje mora pastir odmah odlučiti.

Svinje se za cijelo vrijeme žirenja ostave u šumi jer bi. inače tjerajući ih svaki dan iz šume kući i iz kuće u šuuiu gubile na težini.

Obor (tor) za ugon svinja u noći mora biti tako velik, da na svaki komad odpadne 1 kvadratni metar površine. Ograda za tor je obično 0*5—1*00 visoka i u zemlju V2 metra ukopana, da ju ne mogu svinje podrovati.

Žir je za svinje vrlo žestoka hrana, te je krmčetu, kad se žira najede, vrlo vruće. Stoga mora biti u šumi, u kojoj se svinje žire dosta napajališta i kaljuža za valjanje svinja..

Razno.Domaći čaj. Mlado se lišće od jagode, breze, a navlastito

od kupine sabere i pusti da malo provene. a onda se onako na pola suho sgnjete u vunenom krpom omotane vrećice i objesi na toplo mjesto u hladu, da u njima skisne. Za 6 do 8 sati se lišće opet izvadi i sasvim osuši te spravi u dobro zatvorene posude.

Kad se hoće iz toga lišća praviti čaj, mora se ono metnuti u ključajuću vodu i pustiti da u njoj dulje vremena stoji Taj čaj je­baš tako dobar kao i kupovni, koji puno košta.Uredjuje kr. zem. šum. nadz. Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.

Godina Lugari članovi hrvatsko-slavonskoga šumarskoga ' ^llog vv I društva dobivaju „Vjestnik* badava. — Članarina ll ||it>XXII. | iznaša 2 K na godinu. Upisnina 1 K. ■ 1916.

Šume i pašnjaci zem. zajednica u bivšem Provincijalu.

Već je tome poodavno, što su naše zem. zajednice u bivšem Provincijalu došle u vlastnost svojih sadanjih šuma i pašnjaka, pak će stoga mnoge, a naročito mladje lugare zanimati, kako je došlo do toga, da su zem. zajednice do­bile od bivših zemaljskih gospodara svoje šume i pašnjake.

Naš sadanji premilostivi vladar Njeg. c. i kr. Apošt. Veličanstvo Franjo Josip I. izdao je 2. ožujka 1853. patent, kojim se ukida izmedju dotadanjih podložnika i vlastele urbarski savez, ter odredjuje, kako se imadu iznova u bivšem Pro­vincijalu izmedju njih urediti razna, do tada izmedju njih po­stojeća prava.

Pravo drvarije, pašarije, žirovnice i pravo rezanje trske nije bilo tim patentom uredjeno, nego je rečeno, da će se ta prava kasnije urediti.

Godine 1857. i to 17. svibnja izdan je taj obećani ce- sarski patent, po kom su se imala i ta prava urediti.

— 58 —

Taj patent glasi:„Mi Franjo Josip Prvi, po božjoj milosticesar au-

strijanski, kralj ugarski i češki, kralj dalmatinski, hrvatski, slavonski i t. d.

Da bi se medju njegdašnjimi gospoštinami (spahiluci) i bivšimi njihovimi podložnici i podanici u kraljevini Našoj Hrvatskoj i Slavoniji, zatim u kotarih iločkom i rumskom konačno uredila i zajednička ona posjedna razmjerja, glede kojih patentom Našim od 2. ožujka 1853. (br. 40. drž. zak. lista) po §. 32. istoga patenta nebješe dosada ništa nare- djeno, a tako isto, da se u pomenutoj kraljevini i u ko­tarih pomenutih unapredi obava komasacijah i segregacijah na način, koj će pod promienjenimi razmjerji, koliko mo­guće, zadovoljiti svim interesom: našli smo se pobudjeni, posluhnuv ministre Naše i čuvši vieće naše državno, s ob­zirom na pomenuti Naš patent od 2. ožujka 1853. i na ur- barske odprije postojavše zakone za kraljevinu Našu Hr­vatsku, izim političkoga kotara čakovačkoga, zatim za kra­ljevinu Našu Slavoniju, napokon za kotare iločki i rumski, spadajuće u upravni okoliš srbske Vojvodovine i Banata tamiškoga, izdati slijedeće propise s tim dodatkom, da u život stupiti imadu od dana onoga, kojega patent ovaj pro­glašen bude.

ODSJEK PRVI.

Propisi, kako se urediti imadu zajednička ona posjedna razmjerja, koja postoje medju njeg­dašnjimi gospoštinami i bivšimi njihovimi pod­

ložnici i podanici.

§ 1. U svih onih obćinah, u kojih glede zemljištnoga posjeda nisu još sasvime izravnani odnošaji medju njegdaš- njom zemaljskom gospodom i bivšimi njihovimi podložnici i podanici, naredjuje se obćenito i ureda radi, da se odcie- piti i odrediti imadu pašnjaci i urediti uživanja šumska.

§. 2. Pašnjaci imadu se odciepiti i urediti po posto- javših zakonih urbarskih.

Grmlje, kojim su se ljudi do sada koristili kao paš­njakom a ne ujedno kao šumom, ima se smatrati kao pa- šište.

— 59 —

Gdje su ljudi imali pravo pasti marvu svoju u Šumah gospoštinskih, ondje se, ako neima za to dru­gih prikladnih zemaljah, onoliko, koliko je paša ona izno­sila, u to ime u smislu zakona §. 3. VI. : 1873. doznačiti imade iz ukupnosti šumah; gdje pako drugih za to pri­kladnih zemaljah ima, ondje će zemaljskomu gospodinu bit prosto, odrediti pašnjak ili iz pomenutih tih zemaljah ili iz ukupnosti šumah/

Ako gospoština ustupi njeki diel od šumah svojih, te time, što se pašnjaka tiče, namiri bivše svoje podložnike, tad će oni ostale koristi u ustupljenom tom dielu, ako su i osim paše pravo imali na koristi takove, ili imat odku­piti, ili će im se uračunati iste prigodom, kad se namiri­vali budu glede uživanja šumskih.

K ovom je §-u bila izdana još slijedeća rješitba:(Br. 5320.11283 ces. kr. hrv.-slav. namj. vieća. Uslied

razkaza ces. kr. popečiteljstva za bogoštovje i nastavu od 29. ožujka t. g. br. 5008. visoka su popečiteljstva unutar­njih poslovah i pravosudja našla za shodno, naložiti ovo- zemnim sudovom urbarskim gledati na to, da se kod ure- djivanja urbarskoga, kod komasacijah i segregacijah odredi primjereno zemljište za samostalne župnike, učitelje i pjev- čike (organiste) kao latinskoga tako grčkoga sjedinjenoga i nesjedinjenoga obreda, kao i za duhovnike i učitelje evan- geličkoga augsburžkoga i helvetičkoga vjeroizpovjedanja. — S toga naložilo se je pod dužnost urednikom, koji izvadjaju urbarsko uredjivanje, kao i predsjednikom sudovah urbar- skih, što se izašiljaju na autentikacije, da kod svoga uredo­vanja urbarskoga gledaju na to, da se polag mogućnosti za svakoga samostalnoga duhovnika cielo, a za svakoga učitelja i organistu poluselište odredi na uživanje, i da se za ovu zemljišnu oskrbu za učitelje gleda i po onih obćinah, gdje sada još neima učionicah, nu osiguranjem potrebnostih učiteljskih bit će možno kasnije podići ih, i davanje prinosakah za učionu od strane uško- Ijenih obćinah olakšat će se ovim načinom. — U tom smislu djelovat će radila urbarsko-sudbena i na njegdašnja vlastelj- stva kao i na podložne njegda obćine. — Na obje stranke valja dakle djelovati, da primjerenu zemljišnu oskrbu bud iz zajedničkih pašnjakah, bud iz drugih zemljištah dobro-

-- 60 —

Voljnim privoljenjem ustupe na rečenu svrhu. —- Ako Se pako kod svega nastojanja od strane radilah urbarsko-su- dištnih nebi moglo postići, da bi rečene stranke navedenim duhovnikom, učiteljem, odnosno pjeVčikom dobrovoljno ustu­pile većih zemljišnih oskrbah, nego što ih mogu zahtievati, držat će se urbarska sudišta ustanovah §§. 2. i 8. najvišeg ukaza od 17. svibnja p. g. (drž.-zak. lista br. 98.) U Za­grebu dne 15. travnja 1858.)

§. 3. Pašnjak, koj je zakonito jurve odciepljen ilikoj u buduće putem zakonitim odciepljen bude, tako isto i šuma i trstik, odciepljeni u smislu zakonah, podpuna su svojina bivših podložnikah.

Na zemljah, odciepljenih na korist bivših podložnikah, neimaju više njegdašnja zemaljska gospoda pravo paše; nego nasuprot nesmiju ni bivši podložnici i podanici marve svoje tjerati na zemlje gospoštinske.

§. 4. Ako se je pristojalište urbarsko povećalo time, što .se je štogod oduzelo budi od zemaljah gospoštin- skih budi od pašnjaka zajedničkoga; tako isto ako se je pristo.jalište urbarsko umalilo time, što je njegdašnja gospo- Ština štogod odkinula i oduzela: ima se svako takovo po­većanje ili umaljenje suditi po zakonih dosadanjih, nego s tom stegom, da se nesmućeno posjedovanje, dosižuće na­zad iza godine 1820. više pobijati nemože.

A i tužbe poradi ovakovih oduzećah, koja su se dogo­dila posije godine 1820., imadu se u slučajevih, gdje zais- kana bude komasacija selištah i odciep pašnjaka, podnieti, pod kazan ugasnuća, u isto doba, kad se budu imale za­početi radnje (operacije) ove, i imadu se ujedno š njimi razpraviti i riešiti.

Nebudu li zaiskana ni jedna od ovih radnjah, t. j. ni komasacija selištah, ni odciep pašnjaka, tad se tužbe ta­kove, pod kazan ugasnuća, podnieti imadu najdulje za tri godine danah, računajuć od-dana, kojega patent ovaj bude proglašen.

§. 5. Nasuprot ostaju sadašnjim posjednikom zemlje orte, koje po izmjerenom onom prostoru, što je pri uve- denju urbara bivšim podložnikom predan bio kao skup sta­novite množine selištah urbarskih, obnadjene budu kao zemlje pretečne, i iz kojih bi se po prijašnjih zakonih

- 61 -

urbarskih imala bila sklopiti nova selišta. Nego dužni su pomenuti posjednici dati za zemlje takove zemaljskomu go­spodinu odštetu, i to sami i bez svakoga prinoska od strane pokrajine.

Nego otuda, što se je kojemu bivšemu podložniku ta- k ovi mi zemljami povećao posjed, neće isti imati prava, da bi prigodom, kad se bude odcjepljivao pašnjak ili diel šum­ski, zahtievati mogao više, nego što ga ide po zakonitoj mjeri urbarskih njegovih selištah.

Odštetninu za takove zemlje pretečne ima pronaći urbarski sud prve molbe tako, da će se za svako dato jutro pretečnih ovih zemaljah proračunati ona svota, koja od od­štetne svote, u Našem patentu od 2. ožujka 1853. (br. 40. drž. zak. lista), u §. 8. za čitavo selište odmjerene, pripada kao odšteta poprieka na jedno jutro s obzirom na pristoja- lište, što se u istoj obćini za selište po zakonu iziskuje.

Posebni popis odštete, koja za pretečne zemlje prona- djena bude, ima se putem županijske vlasti podnieti c. kr. zemaljskomu povjerenstvu od razterete zemljištah, za da ga konačno uglavi.

§. 6. Što se tiče odkupa onih koristih, što su ih bivši podložnici po zakonu imali iz šum ah njegdašnje ze­maljske gospode (pod kojimi medjutim nerazumijevaju se šume one, koje su već uslied §. 19. Našega patenta od 2. ožujka 1853. (br. 40. drž. zak. lista postale vlastnina nji­hova), imadu u tom obziru valjat propisi sliedeći:

Gdje se bivši podložnici po zakonu drvare iz šumah gospoštinskih, ima im se umjesto toga odciepiti primjeren diel iz onoga ukupa istih šumah, koj im je po zakonu do sada služio za drvarenje.

Sva ostala šuma ostaje zemaljskomu gospodinu kao podpuna vlastnina njegova. Svaka stranka imade u onom dielu šume, koj je za nju odciepljen i odredjen, podpuno pravo na svekolike koristi šumske, nego držati se ima pro­pisah šumsko-redars'tvenih. To isto valja i glede onih šu­mah, koje su jurve odciepljene za pojedine podložnike ili za čitave obćine, pri čem ostaju u krieposti ustanove, koje su u odkupu uzvratnih daćah za šume takove sadržane u Našem patentu od 2. ožujka 1853. (br. 40. drž. zak. lista).

Ako je njegdašnja gospoština pri odciepu šumah zadr-

— 62 -

žala sebi njekoje koristi, bit će bivši podložnici dužni, zadr­žane takove koristi odkupiti polag ustanovah, navedenih u drugom odsjeku Našega patenta od 2. ožujkž 1853. (br. 40. drž. zak. lista).

§. 7. Kolik će po prostoru biti onaj diel šume, koj se odciepiti ima bivšim podložnikom, sudit će o tom sudovi urbarski, ako t. j. u obziru ovom dobrovoljna na­go da nepodje za rukom.

Sudovi urbarski imadu u tu svrhu izviditi ponajprije, kolike su koristi one, koje bivšim podložnikom zako­nito pripadaju, a tako isto i koliko su oni uzvratno dužni davati za to gospoštini; zatim imadu za svako selište po razmjerju kategorije, u koju isto spada, pomoću vještakah ustanoviti, kolik je prostor šumski potrebit, da se namiri ono, što je pronadjeno, da bivšim podlo­žnikom pripada, i to imajući pri ustanovljivanju ovom obzir, na okolnosti mjestne, a navlastito na to, kakova je šuma i koliko je kadra donositi.

Na osam željirah ima se odmjeriti onoliko, koliko u pravilu pripada na čitavo selište.

Nego valja se pri tom držati načela, da u pravilu na jedno čitavo selište nije slobodno odmjeriti manje, nego poldrugo jutro, i ne više, nego šest jutarah, računajući jutro na 16000 hvatih, i da će samo ondje, gdje okolnosti budu takove, da ljudi pri ovoj odmjeri nemogu imati dosadanjega zakonitoga drvarenja, bit slobodno odmjeriti i više, nego podnipošto preko 9 jutarah, računajući jutro na 16000 hvatih.

Može se u ostalom odmjeriti i manje, nego poldrugo jutro, ako je dosadanje zakonito drvarenje od strane po­dložnika bilo tako neznatno, da za to, da se postojano pro­izvodi onoliko drvah, koliko podložniku ide, nije potrebito poldruge jutro šume, računajući jutro na 1600 0 hvatih.

Nadalje valja paziti na to, da šumski dielovi, odciep- ljeni za podložnike, budu takovi, da se oni uzmognu iz istih postojano drvariti.

§. 8. Za duhovne pastire i školnike (učitelje), koji po prijašnjih zakonih urbarskih imadu pravo drvarenja, treba da se takodjer po navedenih načelih odciepi diel šume ondje, gdje se dielovi takovi odciepljuju; i to, ako ne-

ima druge kakove nagode, ima se za duhovnike od- ciepiti onoliko, koliko ide na čitavo selište, a za školnike onoliko, koliko ide na pol selišta.

§. 9. Šuma, koja po propisih ovih odciepljena bude na korist bivših podložnikah, ima se smatrati kao Šuma op­ćinska, i treba pod nadzorom vlastih političkih nastojat oko nje i obradjivat ju polag propisah, koji za takove šume obćinske jurve postoje ili koji još izdani budu. (svriit će se).

Pravo vlasništva na jagode i ine šumske plodine.

Cesto se misli, da Šumske jagode i ine šumske plodine nisu ničija svojina, pa da ih stoga može svatko pobirati.

U listu „Leipziger Neueste Nachrichten", koji izlazi u Njemačkoj, raspravlja o tom pitanju pobliže Dr. Lieske, pa su njegovi izvodi i za nas zanimivi, jer se i naši zakoni te­melje na jednakim pravnim načelima kao i zakoni njemačkog carstva. Spomenuti pisac ističe ponajprije, da je svaka šuma vlasništvo neke odredjene pravne osobe, bila to država, op­ćina ili privatnik. Temeljem toga vlasništva, ima vlasnik po gradjanskom zakonu pravo, da sa šumom neograničeno ras­polaže. Vlasništvo pak neke stvari podaje nam pravo, da možemo s tom stvari ne samo po volji raspolagati nego i sprečiti uplivanje treće osobe na nju. Vlasnik šume ima dakle temeljem tog vlasništva i vlast nad jagodama i glivama i inim šumskim plodinama, pa nije nitko ovlašten da bez nje­gove dozvole pobire te vrsti plodina. Temeljem toga pisa­nog ili uzakonjenog prava mogao bi dakle šumoposjednik zabraniti pobiranje jagoda i gljiva u svojoj šumi.

No pored pisanog zakona postoji, kako to Dr. Lieske ispravno opaža, takodjer i običajno pravo. Ono što narod kroz veći niz godina ili čak kroz stoljeća smatra pravom, odnosno kao pravo izvršuje, drži spomenuti pisac, da vrijedi isto tako kao i pisani zakon.

No pitanje je, da li se to običajno pravo može bez ika­kvog ograničenja primijeniti i na pobiranje šumskih jagoda, ili, da li se nije možda ipak pučko shvaćanje u toj stvari razvilo tako, da pučanstvo u branju šumskih plodina doduše uvidja presizanje u pravo vlasništva šumoposjednika, no da

— 64 —

ono ujedno predmnijeva, da šumoposjednik to branje mučke dozvoljava. Dr. Lieske veli, da pučko shvaćanje naginje više tomu, da se u ovom predmetu ima predmjevati mučke pri­stajanje šumoposjednika na zadiranje u njegovo pravo, pa da pučko shvaćanje ne nazire u pobiranju jagoda i gljiva ugrožavanje šumoposjednikovih prava.

Pisac misli, da je obzirom na gornje razlaganje naj- shodnije ovo pitanje riješiti ovako:

Šumoposjednik ima temeljem po pisanom mu zakonu danog prava vlasništva neograničeno pravo raspoložbe glede jagoda, gljiva i inih plodina u svojoj šumi. On može dru­gima sakupljanje tih plodina zabraniti. No jedva će se šu­moposjednik — osobito, ako je to država ili općina po­služiti tim pravom, nego će mučke dozvoliti drugima pobi­ranje. Tko traži jagode ili gljive može — prema izvodima Dr. Liskea — prema starom običaju držati, da šumopo­sjednik protiv izrabljivanja svoga posjeda ne će prosvje­dovati.

Ako pak šumoposjednik traženje jagoda i gljiva izrično zabrani, pa neko usprkos toga, što mu je ta zabrana po­znata, traži gljive i jagode, onda će potpasti kazni, te je obvezan, da šumoposjedniku vrati njegovo vlasništvo ili mu nadoknadi nanesenu štetu. A. G.

Razno.Naputak za sabiranje i spravljanje bukvice za pro­

izvodnju ulja, te uputa u proivadjanje ulja iz nje.Iz bukvice (bukovo sjeme, bukov žir) se može dobiti sasvim

dobro i tečno ulje, ako se š njome valjano postupa kod sabiranja i spravljanja njezinog, te kod kuhanja ulja iz nje.

Vrijeme zrijenja. Bukvica za proizvodnju ulja mora biti potpuno zrela, jer se onda dobije iz nje najviše i najboljeg ulja.

Bukvica je potpuno zrela u vrijeme kada pada sa bu­kovih stabala list, a to je oko polovice mjeseca li­stopada. Pišivak i gorje sjeme pada najprije, a dobro i najbolje sjeme iza toga.

Sabiranje. Bukvica se mora sabirati ako je ikako moguće po suhom vremenu i to doskora čim na zemlju padne, jer leži li dulje na zemlji dobije iz nje načinjeno ulje posebnu neugodnu duhu. Ako je pala rosa, mora se čekati dok se rosa osuši.

Bukvica se Sabire ili rukama ili se smele skupa ili pako treše- njem na ponjave ili na očišćenu zemlju. Čim je sabrana bukvica čišća, tim je i bolje iz nje načinjeno ulje.

— 05 —Sabiranje rukom. To je najteži način sabiranja i najslabije

se isplati. Bukvica se, čim padne na zemlju, pobira rukama i odmah pišivi komadi bace, a valjani spreme.

Skupljanje metlom. Opala se bukvica smete metlama skupa sa lišćem i ješkama (kapicama) na hrpe, te se vijanjem, sija­njem ili izabiranjem očisti od lišća, ježka i drugog smeća. Najsgod- nije je vijanjem ili sijanjem na rešeta velikih okana odstraniti naj­prije lišće i veću nečist, a onda dobro sjeme, nakon što se je malo prosušilo ili izabrati rukom ili ga pako na finijima sitima ili na ve- trenjači za žito od nečisti odlučiti.

T r e š e n je. Pošto najbolje bukovo sjeme najzad opada i to često puta daleko poslije opadanja lišća, dapače tek onda, kada već i snijeg padne, moglo bi ostati puno i najboljeg sjemena nepobrano i za priredbu ulja neupotrebljeno, dobro je ne čekati dok takovo sjeme samo spane, nego ga se može otresti dugačkim kvakastim motkama ili otresti sa grana po ljudima, koji se popnu na stabla. Strešeno se sjeme uhvati na ponjave ili na očišćenoj zemlji smete na hrpe.

To je najbolji način, jer se njime dobije sa razmjerno najmanje posla, najviše i najčišćeg suhog sjemena.

Spravljanje bukvice. Bukvica se mora spremiti na suho i hladno mjesto, Sprema se obično ili u zračnim hambarima ili vani.

Spremanje u hambare je najbolje i najsjegurnije.Čim je sjemenje vlažnije, tim se na tanje mora u hambaru ra­

zastrti, tim se više mora narediti u hambaru promaje i tim češće sjeme pregrtati. Nikako se nesmije bukvica razastrti na hrpe deblje od 20—30 cm., te se mora dok je vlažnija dnevno 1 - 2 puta, a kas­nije svake druge nedjelje jedanput pregrnuti. Za 2—3 nedjelje su bukvice toliko suhe, da se mogu razašiljati.

Spremanje vani. Nema li hambara u blizini ni zgodnih ta­vana, mora se bukvica spremiti ili u otvorene natkrite jame vani ili u kupove.

Spremanje u natkrite jame biva tako. da se na suhom tlu is­kopa oko 2*5 mt. široka i 30 cm. duboka jama sa okomitim stijenama i natkrije 2 metra visokim krovom iz slame, kojemu se strane mogu na zahatima za lijepa vremena otvoriti, a za kišovita i hladna za­tvoriti. Oko takove se grabe mora iskopati jarak, da nemogu miševi do sjemena.

U ovakove se jame nemeće mokro sjeme, nego se sjeme, ako je mokro ostavi vani, da se prosuši, a onda tek metne u jamu. Jama se nesmije po cijeloj duljini do kraja natrpati sjemenom, nego se mora nešto mjesta ostaviti, da se može u njoj sjeme pregrtati.

Sjeme se u jami isto tako debelo nasipava i isto tako često pregrće kao i sjeme, koje je spremljeno u hambare.

Spremanje u hrpe biva tako, da se dovoljno prosušeno sjemenje metne na suhu i propusnu zemlju u hrpe, koje se pokriju već prema studeni deblje ili tanje lišćem, mašinom ili slamom, a za

66

veće zime i zemljom. Na pokrovu tih hrpa načine se odušci, da može zrak k sjemenu i para iz hrpe van.

Da nedodju miševi do sjemena iskopa se i oko svake takove hrpe jarak. Spremanje u otvorene natkrite jame je bolje i sjegurnije nego u hrpe.

Sušenje bukvice. Želi li se bukvicu sačuvati za dugo vre­mena dobrom, mora se ona dobro osušiti i to u vrućoj krušnoj peći, u pećima za ciglu peći ili kakvoj ino pušnici (sušnici). U ta­kovim se pećima ili pušnicama ugrije bukvica najviše na 30 Celsija i grije tako dugo, dok dobije svjetlo mrku boju.

Grije li se jače, gubi ona vrijednost za pravljenje ulja, dapače može se i sasvim pokvariti.

Takovo sušenje nezna svatko izvesti, pak je najbolje tko neće sam ulje i to doskora praviti, da proda bukvicu odmah, čim mu se je dovoljno prosušila.

Odašiljanje bukvice. Na zraku prosušenu bukvicu šalje se u vrećama, a u pušnicama prosušena može se poslati i bez vreća u otvorenim željezničkim kolima, samo se mora čuvati, da nepokisne ili da se usljed česa jako nezagrije.

0 načinu vadjenja ulja otisnuli smo već u Lugarskom Vjesniku od ove godine opširni naputak, sastavljen po gosp, šumaru gjurgje­vačke im. općine N. Škrljcu, no uza sve to neće biti na odmet, ako taj predmet ovdje još jedanput u kratko prikažemo.

Vadjenje ulja. Ulje se isplati vaditi iz bukvice, jer se do­bije od 100 klgr. (1 metre.) neolupljene bukvice 70 klgr. olupljene (jezgre), a od ove 16 lit. ulja, t. j. na svakih 5V2 klgr. neolupljene bukvice dobije 1 litar ulja.

Ulje se vadi iz bukvice tako, da se najprije zrnje pobere i osuši u pušnicama ili u običnoj krušnoj peći, nakon što se iz nje izvadio kruh. Suši se zato, da se može š nje ljuska olupiti. Osu­šena se bukvica istuče mlatilima i onda na rešetu odluči ljuska od jezgre.

Jezgra se zatim ili preša u mlinovima za ulje ili se sgnječi stupom. Mlin za ulje dobavi se uz razmjerno malu cijenu od pro­davača gospodarskih strojeva, a stupu si može svatko sam načiniti ili po kojem selskom tesaru ili stolaru dati načiniti.

U tu svrhu uzme se oko ®/4 metra visoka i toliko široka dr­vena klada i u nju izdubi oko 40 cm. u promjeru velika rupa.

U rupu dodje bat (tukač), koji dopire do dna rupe, a na vanjskoj je strani pričvršćen za polugu, kojom .se može sa nogama stupati, upravo onako kao na st&pi, kojom se lan stupa. Onaj, koji stupa, miče na polugi bat gore dole, a bat udara u rupu na kladi i gnječi u njoj bukvicu. Stupa se dotle, dok iz bukvice nepo.stane kaša.

Tko neće u stupi, može u čemu drugome stući bukvicu, glavno je, da ona bude dobro sgnječena (skašena).

Iz bukvičine kaše može si svatko lahko sam ulje kuhati.Istupana se kaša meće u kotlove napunjene vodom i kuha u

— 67 -

tnjima 5—6 sati, naime tako dugo, dok sve ulje Iz kaše neizadje na površinu, koje se onda obere i spremi.

Tko želi imati finije ulje, neka ono prvo ulje, Što izidje kroz prva tri sata kuhanja obere, stavi ga u čistu kipuću vodu i onda neka ga dalje kuha. Iza 2 sata se opet ulje obere i stavi u drugu čistu vodu, te opet 2 sata kuha. Čim se više puta ulje u više čistih voda kuha, tim ono biva čišće, bolje i ljepše. Poslije boljeg iskuha se i obere i lošije ulje, te se ono može upotrijebiti za pravljenje sapuna, mazila ili za št'o drugo.

Lijepo bukovo ulje je zelenkaste boje i malo ga treba, jer je jako masno i silno.

Ulje od stupane bukvice je bolje, nego ono iz mlinova za ulje.Ulje se može praviti i iz bukvice, kojoj je jezgra sgnječena ili

smljevena skupa sa ljuskom, no tada se dobije manje ulja i slabije vrsti.

Čuvanje orahovih stabala. Austrijsko je ministarstvo poljo­djelstva izdalo dne 19. oktobra 1916. pod br. 364 naredbu, da se smiju sjeći samo takova orahova stabla, koja su očito oštećena ili na trula, te takova, koja imadu u prsnoj visini najmanje 2 metra oboda •(70 cm. promjera.)

Gdje ima orahovih Šumica i hrpimice posadjenih stabala, slo­bodno je posjeći */, stabala, ali tako da se sječa podjednako razdi­jeli na cijelu površinu.

Stabla se smiju sjeći samo u vrijeme od 15. oktobra do I. aprila, .a.sječa se ima bezodvlačno prijaviti nadležnoj polit, oblasti.

Tko god je od početka rata posjekao koje orahovo stablo du- .žan je najkasnije u roku od dvije godine t. j. do 1. kolovoza 1918. posaditi mjesto njega drugo mlado orahovo stablo.

Ugovori glede sječe orahovih stabala, sklopljeni poslije i prije .izdanja ove naredbe, proglašeni su ništetnima.

Tko uzradi proti toj naredbi kaznit će se sa globom do 5000 K odnosno zatvorom do 6 mjeseci.

Nagrada. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odjel za narodno gospodarstvo, podijelila je Filipu Ž i 1 i ć u, željezničkom stražaru. u m. kbr. 23. iz josipdola 40 kruna u ime nagrade za odgojenu i brižno čuvanu šumicu na Kršu.

Zaključni račun mirovinske zaklade lugara slunjske'imovne općine za godinu 1915.

A. Prihod: u gotovu - uobveznicam u krunama

1. Blagajnički ostatak iz god. 1914. . • 4.329-94 80.960-69*2. Prinos imovne općine ...... • • 2.032 — —3. Temeljni prinos ....... • • 196-14 —4. Članarina 5% od plaće.................. • • 456-- —5. Kamati od glavnice.......................... • - 5.058-50 164116. Uloženo na uložnicu broj 2097 ■ - • . — 12.300 —7. Podignuto na uložnicu br. 2097. • • • 5.000-—

Škupa................... 17.072 58 93.42480

— 68 —

B. R a z h o d :8. Uloženo na uložnicu broj 2097- ■ • • 12.300-—9. Podignutona w . 2097- • • — 5.000-—

10. Izdano za mirovine i opskrbe • • - 2.53395 —Skupa ■ — 14.83396 5.000 —

Usporediv A. sa B. ostaje koncemgodine 1915. ........................................ 2.23863 88.424 80

i to:a) vinkulirano u 4% hrv.-slav. zem. raste-

retnica................................................................ — 40.400-—b) vinkulirano 41/2°/0 z. vj. zal. hrv.-slav.

zem. hip. banke.............................................. — 38.800-—c) na uložnicu hrv.-slav. zem. hip. banke

u Zagrebu br. 2097 ...... — 9.224-80d) u gotovu u blagajni imovne općine 2.238-63 —

Predsjedništvo lugarske mirovinske zaklade

Oglas glede potpora. I ove će se godine u oči Božića raz­dijeliti potpore:

I. Iz društvene pripomoćne zaklade V.Kor osken y-aPravo na te potpore imadu udovice i siročad bivših članova

te zaklade.Odnosne nebiljegovane molbe, providjene sa vjerodostojnom

potvrdom o siromaštvu, imadu se najkasnije do 10. prosinca o. g- predložiti potpisanom predsjedništvu, — i to molbe udova i siročadi bivših Činovnika i službenika krajiških imovnih obćina i kr. držav. šumskog erara putem onoga gospodarstvenog ili kr. šumskog ureda,, gdje im je otac, odnosno suprug prije smrti služio, koji uredi će istinitost molbenih navoda potvrditi; dočim ostali molitelji imaju: svoje molbe podnijeti neposredno, te si istinitost molbenih navoda imadu dati potvrditi po nadležnom župnom uredu i obćinskom po­glavarstvu.

II. Iz imovine hrv. slav. šumarskog društva.Pravo na te potpore imaju članovi društva, te udovice i siročad:

bivših članova društva, ako su oni sve do svoje smrti bili članovi društva.

Odnosne nebiljegovane molbe, providjene vjerodostojnom po­tvrdom o siromaštvu, imadu se takodjer najkasnije do 10. prosinca o. g. predložiti potpisanom predsjedništvu preko nadležnih sumskih ureda odnosno upravnih oblasti.

Predsjedništvo hrv. slav. šumarskog društva.

Uredjuje kr. zem. šum. nadz. Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.

Oodlna 'I l-uKar' članovi hrvatsko-slavonskoga šumarskoga jldruštva dobivaju „Vjestnik* badava. — Članarina j' $ usta

XXII iznaša 2 K na godinu. Upisnina 1 K. |j 1918.

Šume i pašnjaci zem. zajednica u bivšem Provincijalu.

(Svrietak).

I oni šumski dielovi, koji su odciepljeni na korist du­hovnih pastirah i školnikah, imadu se uzeti k šumi obćinskoj, i s toga imat će obćina davat istim duhovnim pastirom i školnikom onoliko drvah, koliko ih ide.

§. 10. Po okolnostih, i gdje poradi razmjerjah probi­tačnije bude, imat će se, umjesto da bi se šuma dielila, šumsko ono uživanje, na koje su bivši podložnici povlašteni, pretvoriti u stalnu godišnju količinu drvah iz do­tične šume; to će se uživanje primjerenim načinom prora­čunati, a tako isto i ustanovit će se, kako. gdje i u koje će doba bivši podložnici u stalnu godišnju količinu drvah do­bivati.

§. 11. Uživanje trske, koje je bivšim podložnikom dozvoljeno u smislu od prije izdatih zakonah urbarskih, može,

— 70 —

se, ako zahtievaju njegdašnja zemaljska gospoda ili rečeni bivši podložnici dobrovoljnom nagodom ili presudom su­dovah urbarskih urediti tako, da će se u to ime bivšim podložnikom, dok se trstik ili sam od sebe ii umjetnim na­činom nepresuši, ili davati svake godine stalna količina trske, ili će im se odrediti stanovit prostor trstike, da odande vade onoliko trske, koliko ih po zakonu ide, ili će napokon gospoština uživanje to novcem od njih odkupiti, ili im dati što drugo od iste vriednosti.

Moći će pri tom zemaljski gospodin u račun uzeti uz­vratnu onu daću, koja mu pripada od bivših podložnikah i ukućanah.

Gdje je stanovit dio trstika budi obćinam budi poje­dinim podložnikom polag selištah njihovih doznačen bio iz­nad postojećih im zemaljah urbarskih, i za izklopnu njihovu porabu: postaje to podpuna vlastnina njihova.

Daće, koje na tom leže, mogu se odkupiti.§. 12. Dok uživanja glede šumah i glede trske nebudu

konačno uredjena, ostaju dotle u krieposti odprije izdate za­konite ustanove, imenito koje su u trećem odsjeku Našega patenta od 2. ožujka 1853. (br. 40. drž. zak. lista) sadr­žane, kako glede tih uživanjah, tako i glede postojećih za ista daćah uzvratnih i glede odkupljivosti njihove".

Osim toga je bilo tim patentom odredjeno, kako se ima po sudovima provesti to odcjepljenje šuma i pašnjaka za bivše podložnike. Ako se stranke t. j. bivši zem. gospodar i podložnici nisu mogli nagoditi, morao je urbarski sud iz­reći osudu, proti kojoj je nezadovoljna stranka imala pravo priziva na viši urbarski sud.

U tu svrhu morao je mjernik sastaviti diobnu osnovu i o tom sačiniti i nacrt.

Nakon pravomonćosti osude morao je sud uvesti pod­ložnike u posjed dosudjenih im dijelova šume i pašnjaka.

U koliko se je kasnije opazilo, da ima u računu ili mjerenju očitih pogrješaka i neispravnosti, mogle su stranke u roku od godinu dana zatražiti, da se pogrješka ispravi.

Urbarski sud će pritužbe ispitati, ter ili prigovaratelje, ako im je prigovor netemeljit odbiti, ili pako ako je temelji povesti postupak, da se pogreška ispravi.

— 71

Da se izbjegne svadjama glede medja izdana je kasnije slijedeća naredba:

Na temelju §. 42. previšnjega patenta od 17. svibnja 1857. (zem. vi. lista kom. XIX. br. 88.) pronašao je kr. vladin odjel za unutarnje poslove, sporazumno s vladnim odjelom za pravosudje uslied ponovljenih jur tužbah, da obćinske šume nisu od vlasteoskih medjašnjimi prosjeci o diel jene, odkud često nastaju razmirice izmed vlastelina i obćine — odrediti što sliedi:

1. U napredak ima se urbarsko-sudbena predaja ob- ćinskih šumah i pašnjakah, — ako su ovi potonji doznačeni iz ukupnosti šumah, i ako šuma i zarašćeni pašnjaci obćini dopadu, od šume vlastelske naravnimi granicami, kao kolnimi putevi, jarki i potoci razmedjeni nisu, obaviti tek iza kako bude učinjena dotična razmedja.

2. Razmedja ova, koja se ima izvesti odmah priovje- ritbi ovrhe pod nadzorom dotičnoga sudbenoga povjerenika, valja da se učini tako, da se od linije, kojom se dieli šuma obćinska od šume vlasteoske, na strani vlastelske šume iz- sječe prosjek od najmanje dva hvata širine, pa da se ova razmedja prosjekom u ovršbenom zapisniku točno naznači kod svake pojedine odciepljene čestice.

3. Nastojat će dotične političke oblasti o tom, da se takovi prosjeci barem svake treće godine dovoljno očiste.

4. U obćinah i hatarih, u kojih je ovršna predaja od­ciepljene paše i šume jur dovršena, imadu se na zahtjev dotičnih stranakah šumski prosjeci putem političkih oblastih na gori naznačeni način učiniti naknadno. K.

Iskorišćavanje kopriva.Nužda i nevolja uzrokom je općeg ljudskog napredka, pa

tako su i tečajem teških vremena, a naročito sadašnjih ratnih vremena ljudi prisiljeni, da o tom razmišljaju, kako bi si u ovoj ili onoj oskudici ili neprilici pomogli. Tako su nastala mnoga znatna odkrića i važni izumi, koji su kašnje ljudstvu bili od velike koristi.

Mnoge inače bezvrijedne stvari, došle su do velike važ­nosti i vrijednosti. Sadašnji svjetski rat, pogotovo jejdoneo

— 72 -

na svim područjima golemih preokreta, i to ne same na in- dustrijalnom nego i na gospodarshom polju.

Naši su nas neprijatelji odrezali od svijeta tako, da ne- možemo trgovati sa prekomorskim krajevima, a naročito ne sa Amerikom, odkuda smo dobivali veliko mnoštvo raznih stvari i surovine, koje su za naš svagdanji život neophodno potrebne. To nas sili da svojski oko toga nastojimo, kako bi potrebne surovine sami proizveli u vlastitoj zemlji ili pako da ih nadomjestimo sa sličnim proizvodima.

Medju takove vrlo potrebne surovine, koje neprestano trebamo u vrlo velikoj množini, a koje smo uvažali iz Ame­rike spada pamuk. Od pamuka se naime nepravi samo platno i platnene stvari, nego i najveći dio ostale naše odjeće, a isto tako je neophodno potreban i u ratnu svrhu za po­voje, torbake, šatore i t. d.

Još više nego naša država, osjetila je pomanjkanje pa­muka savezna Njemačka carevina, te su ondje mnogobrojne tvornice, koje se bave izradbom pamučnih tvorevina došle u vrlo neugodan položaj. Zato se u Njemačkoj naročito svojski oko toga nastoji, da se pamuk nadomjesti kojom drugom surovinom.

Malo komu će biti poznato, da medju našim domaćim biljkama osim lana i konoplje i omražena kopriva ima oso­bito fina i jaka vlakanca, te da se ta vlakanca mogu upo­trebiti za predivo. Ta se vlakanca nalaze u kori koprive, te su vrlo čvrsta, o čemu se može svatko vrlo lako osvjedo­čiti pokusom, no pri tome mora dobro paziti, da si ruke neozlijedi i neopeče.

U stara vremena, tkali su od vlakanaca koprive vrlo fine, meke i gipke tkanine, no taj nekada dosta rašireni obrt propao je tečajem vremena posvema, te se na njega skoro i zaboravilo.

U stabljiki koprive, iznos.i množina uporabivih vlaka­naca po prilici 8% od ukupne težine biljke u osušenom stanju. To je razmjerno posve dovoljna količina, te se izlu­čivanje i iskorišćavanje vlakanaca iz koprive, uz spretni teh­nički način može dobro isplaćivati, predpostavljajući dakako taj uvjet, da se dotičnim tvornicama, koje se tim poslom bave, stavi na raspoložbu dobra vrst i dovoljna količina su­rovine.

— 73 —

Kod nas, a i u drugim zemljama srednje Evrope, nala­zimo koprivu na šumskim rubovima i proplancima, te u rijetko obraslim šumskim sastojinama, zatim uz puteve, ži­vice i ograde, oko starih ruševina po djubrištima, kao i uz vlažne obale potoka, i to često u vrlo velikoj količini. Na takovim mjestima, morala bi se za sada kopriva sakupljati i sušiti, a u buduće moralo bi se umjetnim uzgoju koprive obratiti čim veća pažnja.

Spomenuti moramo, da samonikla kopriva raste u na­ravi najviše na takovim mjestima, na kojima se nalazi veća količina humusa, dakle u opće gdje veća količina organskih tvari kao što su drvo, kora od drveća, lišće, blato sa hu- moznim sastojinama trune i rastvara.

Za umjetni uzgoj koprive, morali bi upotrebljavati ta­kova zemljišta, koja su inače plodna, no koja nisu osobito podesna za kakovu drugu gojitbu. Kao takova dolazila bi za sada u obzir šumske čistine, strmine i obronci raznih na­sipa, te zasjenjivana poljska zemljišta i t. d.

Do sada se nije kopriva nigdje uzgajala na umjetni način, stoga neima nikakovih iskustava, kako bi se pri ta­kovom uzgajanju moralo postupati.

Toga radi poduzeli su u Njemačkoj pokuse i to u po- kušalištu kr. gospodarske visoke škole u Hohenheimu u Wlirtembergu.

Za pokus odredjena površina ponajprije je temeljito obradjena i dobro pognojena tako, da je na jedan hektar površine, što odgovara p. p. 17« jutra, upotrebljeno 440 met. centi stajskoga djubra. Ovo je djubre zatim zaorano u zemlju. Obradba zemljišta provedena je još prošle zime, a sadnja je obavljena u proljeće.

Za sadnju upotrebljeni su odrezci ili ključice od po- danka koprive, te su isti sječeni na dužinu od 15 cm.

Prije same sadnje, prodrljana je cijela površina drljačom, da bude zemlja sipka i rahla. Iza toga povučene su 8 cm. duboke brazde u razmacima od 30 cm., u koje su odrezci ili ključice od podanika posadjeni.

Nakon provedene sadnje povaljana je cijela površina valjkom, da se zemlja dobro priljubi uz ključice.

Kao svagdje u sličnim prilikama, gdje još neima do­voljnog iskustva, nije ni ova sadnja osobito povoljno uspjel a

— 74 -

makar da je samoj sadnji obraćeno više pažnje, nego li sadnji žitarica. Cijela je naime površina razmjerno rijetko i nepodpuno obrasla, te stoga i nije mogla dati obilnu žetvu. Medjutim nije isključeno, da je sama sadnja u toliko po- griješno provedena, što se pri sadnji ključica nisu upotre­bljavali samo glavičasto odebljali komadi podanka, jer se samo na takovima nalaze mladi pupoljci.

No kako kod uzgoja biljaka, koje imaju trajni podanak nije za uspjeh mjerodavna odmah prva godina iza sadnje, to se prema prihodu od prve godine, ne mogu odmah stva­rati zaključci glede koristi, koju bi umjetni uzgoj koprive mogao odbacivati.

U opće nije isključeno, da bi kopriva mogla davati slične prihode, kakovi se polučuju sadnjom i uzgojem dru­gih kulturnih rastlina, samo valja pričekati na uspjehe žetve budućih godina.

Do toga zaključka može doći usporedjivanjem prihoda, kojega dobivamo uzgojem hmelja, jer se i kod takove kul­ture prve godine polučuju vrlo maleni prihodi.

Akoprem smo već prije istaknuli, da koprjva za svoje uspjevanje zahtjeva znatnu količinu humoznih tvari, to se ipak nebi smjeli plašiti od toga, da pokušamo saditi ko­prive na šumskim čistinama, no pri tome bi se moralo pa­ziti, da se u tu svrhu ne rabe suha, mršava i pjeskovita zemljišta.

S druge strane opet ne bi se mogao preporučiti uzgoj koprive na dosadašnjim oranicama i to tako dugo, dok se ne nadje bolji i spretniji način sadnje. Za sada je za ra­tare bezuvjetno bolje, da se u svrhu produkcije surovinaza razna prediva i tkanine bave uzgojem lana i konoplje, s ko­jima se postizavaju sjegurniji uspjesi. Osim toga bio bi taj način uzgoja za ratare, već radi toga nezgodan, što se sjeme od koprive nemože nigdje dobiti, a odgajanje biljaka po­moću odrezaka ili ključica od podanaka ne samo da je ne­spretan nego i mučan posao.

Za žetvu koprive je najpovoljnije vrijeme kad biljka precvjeta t. j. početkom mjeseca lipnja, a ponovna žetva može se obaviti početkom rujna.

Njemačke i to naročito pruske državne oblasti, uredili su i pitanje glede sabiranja kopriva, te bi se u tu svrhu

— 75 -

imala ustojiti društva, koja će se u velikom opsegu baviti takovim sabiranjem i iskorišćavanjem koprive. Kr. prusko ministarstvo za poljodjelstvo izdalo je slijedeći naputak:

1. Sabirati se ima samo živa vrst koprive sa dugom stabljikom (Urtica dioica). Koprive sa zeljanom kratkom i granatom stabljikom nisu za porabu.

2. Za sabiranje je najpovoljnije vrijeme kad kopriva ocvate, dakle oko svršetka mjeseca lipnja, ali se za izradji- vanje vlakanaca mogu upotrebiti i takove stabljike, koje su kasnije ubrane.

3. Požete stabljike moraju imati najmanju dužinu od 50 cm. Kraće stabljike neka se ne sabiru, pošto su za pro­izvodnju vlakanaca bez vrijednosti.

4. Stabljike se imaju posjeći neposredno pri zemlji, te se ne smiju iz zemlje čupati. Žetva se obavlja nožem ili srpom, kod većih količina i skupina sa kosom.

5. Pri žetvi neka se upotrijebe rukavice od kakove god tvari, da se zaštite ruke od furenja i žiganja. Medjutim čim koprive iza žetve malo povenu, to više niti ne mogu ožeći.

6. Na svaki način valja paziti, da se stabljike nekidaju i ne lome, a to se lako dogadja prigodom vezivanja u snopove.

7. Ako požete koprive ne mogu ostati na mjestu žetve, neka se u snopovima prenesu na zgodno mjesto, te razastru u tankom sloju, da se dobro osuše. Stabljike se svakako moraju dobro osušiti, pošto inače vrlo brzo i lako trunu, a. trule stabljike nisu uporabive za proizvodnju vlakanaca0 Kada je kopriva podpuno osušena, onda se dade lišće vri lako skidati ili ožuljiti.

8. Nakon sušenja neka se sa stabljika odstrani lišće, kao i postrani ogranci i vrhovi. To se postizava na taj način, da Čitave rukovjete stabljika provlačimo kroz češljeve, koje možemo načiniti od p. p. P/a met. dugih letava, na koje pozakucavamo jake čavle u medjusobnoj udaljenosti od P/2 cm. Ovako uredjene letve pričvrste se onda na kakav balvan ili drvo.

9. Kada se stabljike liše lišća, vezivaju se u svežnjiće ili snopove.

— 76 —

10. Preuzimanje obavlja se po oblasnom izaslaniku na željezničkoj ili parobrodarskoj stanici, koja je najbliža mjestu proizvodnje.

11. Za uredjene i pažljivo u snopove povezane stabljike plaća se po 10 maraka od 100 kg. što u našem novcu od­govara oko 16 kruna.

12. Preostalo lišće i vrhovi mogu se upotrebiti za kr­mivo, te imaju istu vrijednost kao dobro sijeno. V. C.

Oproštaj.Evo se je navršilo punih pet godina, od kako mi je upravlja­

jući odbor hrv. slav. šum. društva bi'o povjerio uredjiVanje šumar­skog Lista i Lugarskog Vjesnika.

Koliko mi je bilo moguće, nastojao sam, da uz izvršivanje inih zvaničnih dužnosti udovoljim i toj nametnutoj mi dužnosti, te sam pozivao u suradničko kolo sve one, koji su imali1 Volje i’ smjelosti, da se malo i na peru ogledaju. I mogu mirne duše kazati, da je palo lijepih misli, te da je bilo donešeno i lijepih stvarca f od samih naših lugara, što je najboljim dokazom, da bi i naši lugari mogli puno toga za svoju vlastitu izobrazbu doprinijeti, samo kad bi bilo malo više dobre volje.

Možda bi u tom pogledu bilo krenulo što god na bolje,; da nije nastupilo ratno stanje, koje je sve iole krepčije i mladje lugar­sko osoblje odazvalo pod njihove zastave.

No u koliko je u tom pogledu krenulo na bolje za moga uredrii- kovanja, nadajmo se, da će nastupiti1 za urednikovanja novoga ured­nika, nove i mladje sile, našega vrstnoga stručnjaka dra. Andrije Petračića.

Sve moje cijenjene suradnike molim, da i moga nasljednika u njegovom teškom radu podupru i neka bodre svoje mladje drugove lugare, da se i oni okušaju na lijepom književnom polju.

Kad mogu lugari drugih naroda izdašno sudjelovati kod sura­đivanja u lugarske list ve, zašto nebi mogli i naši, kad im je Bog dao zdrav razum i bistru pamet, a pisati znadu.

Svima, koji su meni u’ radu pomagali, budi izrečena ovim pu­tem najljepša hvala, a svima tima, kao i ostalim velevrijednim čita­teljima na odlasku* srdačni': S Bogom !

Bogoslav Kosović urednik Šumar. Lista i Lugar. Vjesnika.

Uredjuje kr. zem. šum. nadz. .Bogoslav Kosović. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.