lon1 list...novi zavjet ne počinje s apostolima, niti s moćnim papama, nego s josipom, trudnom...

Katolički list

_\lon1 GOD. XIX. BR. 12. (206) Subotica, prosinac (decembar) 2011. 150,00a rn

Čestit Božić i blagoslovljena 2012. godina!

zkvh

.org.r

s

I nadaije neka Vam bude . 2 BLAGo2 LovuENO svAGD; ! ...

RADOSNO SVUGDJE!

SRETNO U SVEMU!

Magareća posla, tvrdoglav ko’ ma-garac, sjediti u magarećoj klupi, imatimagareće uši, itd., samo su neki od mno-gobrojnih epiteta koji se pridijevaju pri-padniku ljudske vrste, koji je to, više ilimanje, nečim zaslužio. U kulturi našegai drugih naroda, otkako je svijeta i vi-jeka, uvriježio se običaj pripisivanja oso-bina, mana i navika s karakterističnimoznakama pojedinih životinja. Tako jemagarac, ta simpatična životinja ču-desno lijepih ušiju, uvijek na tapeti kadasu u pitanju glupost, lijenost, tvrdogla-vost, nepokornost… U židovsko-kršćan-skoj religijskoj simbolici slika ovce (ja-njeta, stada) dobila je povlašteni položaj,što dakako, ne možemo reći kada se radio magarcu.

Srećom, Sveto pismo nema ni pri-vidno loše mišljenje o magarcu. Dapače,spominje ga čak na 173 mjesta, općenitou pozitivnom kontekstu. Famozna Bilea-mova magarica, iz Knjige brojeva, bila jeprivilegirana progovoriti Božjim glasomi tako spasiti svoga gospodara od smrti.Međutim, najveću slavu magarac dosti-že u Novom zavjetu. Budimo iskreni,Novi zavjet ne počinje s apostolima, nitis moćnim papama, nego s Josipom,trudnom Marijom i njihovim prijevoz-nim sredstvom – magaretom. Taj istimagarac nosi Svetu obitelj od Nazaretado Betlehema, zatim s njim bježe u Egi-pat i vraćaju se natrag. Magarac nosiIsusa na njegovim putovanjima. Njimena Cvjetnicu ulazi u Jeruzalem dočekankao Mesija. Starokršćanski apokrifspominje da je jedan te isti magaracvjerno pratio Isusa od njegova rođenjado smrti.

Isti apokrif svjedoči kako je maga-rac pošao za Isusom do Kalvarije. Ma-garac se ožalosti ugledavši Isusa nakrižu, te se okrene leđima kako ne bigledao, ali nije mogao ostaviti Isusa.Sjena križa pala je na ramena i leđa ma-garca. Znak križa i danas se nalazi na le-đima ove životinje kao svjedočanstvo oljubavi i predanosti maloga i skromnogamagarca.

Poznati hrvatski franjevac o. NikolaMate Roščić piše zanimljivu knjigu Apo-logia asinaria – Pohvalno slovo o najbo-ljem tovaru svih vremena iliti Obrana teš-koga magarećeg žitka. Pisac, među osta-lim, piše: „Kad bi magarac progovoritmogao, u ime cijele magareće vrstesročio bi najljepše zahvalno slovo Isusuiz Nazareta, jer je po njemu i s njime to,većinom prezreno, ponižavano i izrugi-vano živinče, doživjelo svoju povijesnu isvesvjetsku rehabilitaciju.“

Dragi čitatelji, možda se pitatezašto sve ovo pišem. Možda će netkoreći: magareća posla! Ali želja mi je bilapromatrati otajstvo Božića iz jednog dru-gog kuta, iz kuta – oprostite ako će zvu-čati grubo – Isusova magarca. Otajstvoje to koje se ne može dokučiti, nedo-hvatljivo je i najbritkijim teolozima.Možda bi Isusov magarac lako mogaoposramiti uznosite teologe svojom jed-nostavnom, ali nezamjenjivom ulogom,jer ono što je svakomu od nas jedino mo-guće, to je ponijeti ovo otajstvo na le-đima, kroz Egipat svakodnevice do kal-varije života. Dok vam u ime UredništvaZvonika čestitam Božić, želim to učiniti„In Amore“ – iz ljubavi. Zanimljivo je dasu to jedina 2 samoglasnika koja bi ma-

garac znao od srcaizreći: iiii-aaaa.

Ako ste se i nas-mijali čitajućiove retke, dra-go mi je.

Neka vam jeradostan isvet Božić

i blagoslovljena

nova, 2012. godina!

Iz sadržaja

Božićna poruka dr. Ivana Pénzesa .............5

Tema: Otajstvo Božića.................6

Podjela službe akolitau Starom Žedniku ..............13

Svetac mjeseca: Drinske mučenice ............20

Divno božićno otkriće .....23

Intervju:fra Zdenko Gruber .........26

Moralni kutak: Božić – blagdan „uživanja“ ......29

Psihologija:Uspoređivanje s drugima........................34

Kršćanski stav:Smijemo li primati,a ne davati?! ...................35

75. obljetnica HKUD-a„Vladimir Nazor“iz Sombora ......................36

Mladi:Još jedna božićnapriča.................................42

Vjernici pitaju:Kako je Blažena DjevicaMarija mogla biti začetabez ljage istočnogagrijeha .............................47

3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Crtica o magarcu„Gospodinu treba“ (Lk 19,34)

Zvonik � 12/2011 zkvh

.org.r

s

Meditacija

Svjetlo istinito dođe u ovaj svijet...

Piše: Nevena Gabrić

4 12/2011 � Zvonik

Tiha noć, sveta noć... noćsvjetlosti, mira i radosti! Zvjezdanonebo, anđeoska pjesma, i štalica ukojoj se rodilo maleno, bespo-moćno djetešce u jaslicama. Noćnajljepšeg i najvećeg Božjega darasvakom čovjeku. Mir, koji Bognudi svim ljudima dobre volje!Neizmjerna Dobrota koja se spuš-ta na zemlju u liku Božjega djeteta,koje ništi krutost naših srdaca...Veličanstveni iskorak Ljubavi radičovjeka... Božić!

O Božiću se rado govori, o Bo-žiću se pjeva, na Božić se dariva,časti i slavi! Svaki je Božić nova,neponovljiva, prelijepa priča o tajniBožjega utjelovljenja i dolaska usvijet koji, tim dolaskom, postajedrukčijim, pa se u njemu možemodoista osjećati kao u svom domu...Božić je beskrajna milina koja sevelikodušno rasipa po cijeloj zemlji...

Kako čovjek i ne bi slavio,kada se zbog nas ljudi rodilo dje-tešce Isus u Betlehemu. Rodilo se,kako bismo mogli vjerovati dastvarno posjedujemo božanskiživot u sebi. Možda bismo bezovog lijepog blagdana taj božanskiživot u sebi i previdjeli, pa životomsmatrali samo ono što je izvanavidljivo: naše svakodnevne pos-love, uspjehe, neuspjehe, nezado-voljstva, boli, radosti, patnje...Ovako, nikako i nikada ne mo-žemo zanemariti tu neprocjenjivučinjenicu da je sam Bog u nama.Pravi, živi Bog je u nama, iako mitoga nismo vrijedni. Ne možemoto zaslužiti nikakvom askezom,molitvom ili meditacijom. Punismo nereda i nečistoće koja se nemože sakriti. U sebi često vidimosamo tamnu stranu, zbrku, ogra-ničenja, slabosti... Unatoč svemu

tome, Bog i dalje želi stanovati unama. Sam Bog želi boraviti u čo-vjeku, u našim tako vidljivo nesa-vršenim srcima. To svakako značii da se uvijek, baš uvijek možemodomoći novih mogućnosti ljubavi,divljenja, predanja, suosjećanja...Zahvaljujući novorođenom Dje-tešcu, uvijek u sebi možemo razvi-jati i lijepe dječje crte: spontanost,valjanost, živahnost, ispravnost,nekoristoljubivost, nepokvarenost...Nismo li preobilno počašćeni oddobroga Boga zbog toga?

Božić je i puno više od lijepepripovijesti o tomu kako je prijedvije tisuće godina Bog postao čo-vjekom, o anđelima, pastirima ikraljevima iz davnih vremena, da-leko od nas... To nije događaj kojise nekada, negdje dogodio – to jedogađaj koji se između Boga i nasdogađa svakoga dana! Samo je pi-tanje znamo li i mi biti kao štalicakoja je primila maloga Isusa?Jesmo li i mi, kao skromne jaslice,na raspolaganju Isusu koji bi radobio tu položen? Ima li u našem ži-votu mjesta za Boga? Jesmo li ustanju dopustiti Božić u sebi?Znamo li otvoriti svoja srca i svojeruke Ljubavi koja strpljivo čeka danas prigrli?

Zamolimo malenog Isusa danas uvijek, a posebno u ove lijepeBožićne dane, podsjeća na to kakoBog na zemlji postaje vidljivim udobroti koju iskazuje čovjek čo-vjeku, u opraštanju, razumijevanju,prijateljstvu, obazrivosti... Božićnidoživljaji nam mogu biti kao vratakroz koja nam valja ući u nebeskokraljevstvo. Prepustiti se Bogu či-tavim svojim bićem – to je Božić...kraljevstvo Božje može osvanuti.

Kršćanska braćo i sestre!

Rođenjem Isusa Krista, Spasitelja, od DjeviceMarije Bog nam pokazuje da je utjelovljenjem uzeoljudsko tijelo te da želi ne samo biti suputnikom i su-patnikom našega života, nego ga pobožanstveniti. Svese ovo veliko otajstvo skriva u slikama malenoga bo-žićnoga Djeteta.

Slika malenoga djeteta pokazuje nam velikusnagu promjene. Blažena Djevica Marija i sveti Josipnajsvjetliji su primjeri kako Bog mijenja čovjeka uzdi-žući ga do neslućenih visina. Oni nam pokazuju da imi možemo biti bolji i drugačiji, da se pobožanstve-njenje može dogoditi i u našem životu.

Slavlje Božića poziva nas da otvorimo vrata svogasrca svjetlu svijeta – Isusu Kristu, koji nam omoguća-va postati djecom Božjom. On, naš brat, želi biti snama. On, Gospodar naš, želi nas ugostiti kod svogastola. Potrebno je samo tom najvećem Gostu i Gospo-daru života otvoriti vrata našeg srca na koja kuca. Po-trebno mu je dopustiti da kao Gost i Gospodar uđe unaš život. Potrebno ga je priznati svojim i prepoznatiga bratom. Često, nažalost, Bog nailazi na zatvorenavrata. Zatvorena vrata, kao i one noći u Betlehemukad za njega nije bilo mjesta. Nemali je broj ljudi kojise čak i od Boga straše za svoje živote. Oko sebe po-dižu zidove i svojim snagama žele rasvijetliti tamu vlas-titog života. Međutim, ne spoznaju da svjetlo opraštanjai oslobođenja ne dolazi od njih samih, jer Kralj mira imironosni Osloboditelj ne stanuje u njima. To je razlogšto mnogi, čak i u svete božićne dane, nemaju mira usrcu, niti nade u oproštenje. Upravo za Božić mnogiljudi ne dopuštaju svjetlu Božjemu da prosvijetli nji-hove živote, jer čine djela tame. Upravo se za Božić, na-žalost, događaju najveće svađe, rastave, preljubi pa čaki ubojstva. Tama i sjena zla najjasnije se vidi kad zasjasvjetlo spasenja i dobrote. Zato je potrebno otvoritivrata svoga srca.

Otvoriti vrata srca za nas kršćane danas na Božićznači uočiti u našim okruženjima bližnje u potrebi.One, koji su bez doma, ne samo bez kuće i stana, negoone koji u svom vlastitom boravištu nemaju mira u srcuniti nade da će ga naći. Pomoći zavađenima da se po-mire i potraže novi put jedni prema drugima, to za nasznači otvoriti vrata našega srca. Nahraniti gladne lju-bavi, smiješkom i toplom riječju, zagrljajem i ohrabre-njem. Često pri tome nailazimo na zatvorena vrata, none trebamo odustati. Valja nam potražiti nove moguć-nosti, pa ako su vrata zatvorena, možda možemo po-kucati na prozor. Ljubav je domišljata.

Ovim mislima želim svima čestit Božić i blago-slovljenu novu godinu!

+ Ivanbiskup

Zvonik � 12/2011 5

Božić 2011.Božićna poruka dr. Ivana Pénzesa, subotičkog biskupa

Rođenjem Isusa Krista, Bog našoj ljudskoj naravi želi dati udjela

u svome božanstvu

Radujte se narodikad čujete glas

da se Isus porodiu blaženi čas!

Čestit Božići blagoslovljenu u svemu

2012. godinuželi

Uredništvo Zvonikai

Katolički institut zakulturu, povijest i duhovnost

„Ivan Antunović“Subotica

zkvh

.org.r

s

anđeo Gabrijel navijestio Mariji rođenjeSina Božjega (1,26-38). Marija posjećujeElizabetu i ostaje s njom tri mjeseca(1,39-56). U te izvještaje ugrađeni sunajljepši odlomci evanđelja: anđelovpozdrav Mariji – Zdravo Marijo, (1,28-33), Elizabetin pozdrav, koji se kasnijepovezao s anđelovim (1,42), Marijinhvalospjev Magnificat (1,46-55) te Za-harijin hvalospjev Benedictus (1,67-79).

Isusovo rođenjeLuka (2,1-20) pripovijeda povijest

rođenja. Zbog poreza, za vladavine caraAugusta trebali su se svi popisati pa suJosip i Marija, koja je bila trudna, pošliu Betlehem, odakle je Josip potjecao.Dijete je tu došlo na svijet u siromašnimokolnostima: kolijevka su bile jasle.Anđeo naviješta događaj pastirima (ov-dje je mjesto anđeoskog HvalospjevaGloria in exselsis deo). Pastiri posjećujudijete i šire o njemu glas. Nakon osamdana dječak se, prema židovskom za-konu, obrezuje i daje mu se ime (2,21).Isto tako prema židovskom zakonu, di-jete je, nakon 40 dana, odneseno uHram da se tamo „prikaže“. Ovdje Ši-mun izgovara svoj hvalospjev Nunc di-mitis (2,29-32). Pripoviješću o dvanae-stogodišnjem Isusu u Hramu (2,4-52)zaključuje se Lukina povijest Isusovadjetinjstva.

Isusovo djetinjstvo prema MatejuNa početku se Josipu, u snu, uka-

zuje anđeo, koji mu govori da je njegovazaručnica trudna po Duhu Svetome(1,18-24). Rođenje Isusovo se spominjesamo kratko (1,25). Naširoko se opi-suje dolazak mudraca s Istoka i zlobakralja Heroda (2,1-12), bijeg u Egipat(2,13-15), pokolj djece u Betlehemu(2,16-18) i povratak obitelji u Nazaret(2,19-13). Označavanje vremena kralje-vanja Heroda (2,1) i pojavljivanja zvije-zde koju su slijedili Mudraci (2,2) suprigoda za spekulacije o datumu Isu-sova rođenja.

Utjelovljenje RiječiI Ivanovo evanđelje počinje „božić-

nim“ tekstom u kojemu se govori o utje-lovljenju božanske Riječi, logosa, s jas-nim razumijevanjem da se radi o Isu-sovu dolasku. (Prolog Ivanova evanđe-lja 1,1-18). Pripovijesti o djetinjstvu ne-dostaju kako ovdje, tako i u Markovuevanđelju.

Povijesni temeljO nastanku blagdana Božića pos-

toje dvije hipoteze:

Hipoteza proračunaOna polazi od toga da su kršćanski

teolozi raznim proračunima došli dodana 25. prosinca kao dana rođenja Kris-tova. Prema jednoj predaji, 25. ožujka sedržao prvim danom stvaranja. Neki po-vezuju taj dan s danom Isusove smrti izačeća – a neki i rođenja – kao danompočetka novog stvaranja svijeta. Ako jeIsus začet 25. ožujka, onda se danomrođenja mogao smatrati 25. prosinca.Oba datuma nisu jednoglasna u starimtekstovima. U nekima se govori o rođenju,a ne začeću i povezuju ga sa 14. nisana.

Hipoteza povijesti religijeOvdje se polazi od toga da se ro-

đenje Isusovo, 25. prosinca, povezuje sasvečanostima nepobjedivog boga sunca(natale solis invicti) kojeg je uveo carAurelian 274. godine i postavio nepos-redno nakon zimske obratnice sunca.Misli se da su kršćani tom blagdanudali kršćanski smisao time što su istogadana slavili rođendan Isusov. To se mog-lo povezati s biblijskim izjavama: Mal3,20 naziva budućeg Spasitelja „Suncepravde“, a Ivanovo evanđelje ga naziva,više puta, „Svjetlo svijeta“ (1,19;8,12).

Širenje blagdanaMožda su oba faktora, pokušaj da

se izračuna dan Kristova rođenja ili krš-ćanskim prihvaćanjem blagdana sunca– utjecala na širenje ovog blagdana. Br-zo širenje blagdana na Zapadu je, mož-da, imalo veze s borbom Crkve s arijan-izmom; liturgijski se počelo slaviti kadje Bog postao čovjekom da se i takosuprotstavi arijanizmu. Na Istoku seblagdan počeo slaviti uz Epiphanie,koncem 4. stoljeća.

Anđeosko, pastirsko i ljudsko bogoslužje

Uvriježilo se u Rimu, a kasnije nacijelom Zapadu, da se za Božić slave tri

12/2011 � Zvonik6

Božić 2011.

U prva tri stoljeća kršćanstvo nijepoznavalo, osim Uskrsa, nikakve godiš-nje svetkovine. Tek u 4. stoljeću počeose, u Rimu, slaviti 25. prosinca kao blag-dan rođenja Kristova. Nešto ranije, po-čelo se na Istoku i u nekim područjimana Zapadu slaviti blagdan Kristove ob-jave (Epiphanie). Oba blagdana su nas-tala iz sve veće potrebe da se događajispasenja razvijaju u povijesnom smislupa i da se pojedine postaje Isusove po-vijesti slave kao blagdani.

ImeU najstarijim latinskim izvorima

svečanost se zove: Rođendan Gospo-dina našega Isusa Krista (Dies nativita-tis – natalis – Domini nostri Iesu Chris-ti) od toga, u romanskim jezicima, do-lazi naziv blagdana: Natale (talijanski),Noel (francuski). Germanski jezici tokažu drugačije: Weihnachten (posve-ćena, sveta noć – njemački), Christmas(engleski). Božić (hrvatski – mali Bog)ukazuje na samo otajstvo blagdana.

Biblijski temeljPretpovijest: pripovijest o rođenju,

prema tumačenju bibličara, ne spada unajstarije predaje Evanđelja. Ipak, Lu-kino pripovijedanje o Isusovu djetinj-stvu je imalo utjecaja na razvoj božić-nog blagdanskog kruga. Povijesti Isu-sova djetinjstva prethode izvještaji o ro-đenju Ivana Krstitelja. Anđeo naviještarođenje sina ostarjelom svećeniku, zavrijeme službe u Hramu (Lk 1,5-25).Njegova žena, isto tako starija, bila jeveć u šestom mjesecu trudnoće kad je

Otajstvo BožićaPiše: Slavko Večerin

božićne mise: u ponoć – Anđeosko bo-goslužje, u zoru – Pastirsko bogoslužje,a u danu – Ljudsko bogoslužje. Taj obi-čaj potječe iz Rima. Najprije je bilosamo jedno bogoslužje koje je držaopapa u uobičajenu uru (9 sati) u SvetomPetru. U 5. stoljeću je došla k tome jošjedna misa u Sv. Maria Maggiore u po-noć. Toj misi je bio uzor Jeruzalem.Uvečer, uoči 6. siječnja sakupljali su sevjernici u Crkvi rođenja u Betlehemu iišli, u procesiji, u Jeruzalem. U Sv. Ma-riji su, u kripti ispod oltara gdje se ču-vaju relikvije jaslica, izgrađene jasle paje lako shvatiti ovu sličnost s Jeruzale-mom. Od šestog stoljeća je bio običaj dapapa iz Sv. Marije Velike, na putu za Va-tikan, svrati do crkve svete Anastazije itu slavi Misu, vjerojatno iz prijateljskihodnosa prema carskom dvoru, jer jemjesna Crkva toga dana (25. prosinca)slavila i svetu Anastaziju.

Mističari srednjeg vijeka su običajslavljenja triju misa na Božić tumačilikao „trostruko Isusovo rođenje“: rođe-nje od Oca prije svih vremena i svijeta,rođenje Sina Božjega od Djevice Ma-rije, tajna utjelovljenja Sina Božjega i ko-načno rođenje Sina Božjega po DuhuSvetome u duši svakoga od nas.

ZnačenjeBožja objava u Isusu Kristu

Rođendan, odnosno slavlje rođen-dana u razmišljanju antike je mnogoviše, nego sam spomen na rođenje jed-nog čovjeka. Izraz može značiti – ondjegdje se radi o vladarima i božanstvima –i čašćenje, objava, razvijanje moći, pa ipobožanstvenjenje. Vladari su se slavilikao bogovi pa je njegovo pojavljivanje ugradovima kraljevstva bio blagdan (A.Adam 122). Ako je nastanku božićnogblagdana kumovao pogansko rimskiblagdan „nepobjedivog boga sunca“,može se smatrati da su kršćani, od po-četka, u takvom smislu promatrali ro-đendan Kristov, a ne samo kao pukospominjanje činjenice. Božić sudjelujena teološkom sadržaju blagdana Bogo-javljenja. U obje svečanosti kršćanislave objavu Božju u Isusu Kristu, nje-gov dolazak na svijet: rođen od žene,podložan patnjama, prolaznosti i smrti.Kao što je u starini vladar u svojoj epi-phanie razvijao svoju moć, pokazivao ipotvrđivao, tako pokazuje Bog u epip-hanie svoga Sina, svoju stvarateljsku iotkupiteljsku moć nad ovim svijetom.

Bogoslužno slavljenjePrema novom Misalu bogoslužno

slavlje Božića počinje misom bdijenja(na Badnjak navečer). Dok misni tek-stovi za Badnjak u jutro imaju sve oz-

nake došašća, tekstovi večernje Mise(ta se misa slavi na Badnjak bilo prije iliposlije I. Večernje Božića ili poslije)imaju već Božićne teme. Evanđelje pakgovori o Isusovom rodoslovlju i navješ-taju rođenja (Mt 1,1-25) ili skraćeno(1,18-25).

Slijede tri Božićne mise: u svetojnoći, u zoru i po danu. Uz to stoji: „NaBožić, svi svećenici mogu slaviti trimise, ili koncelebrirati, ali samo u od-govarajuće vrijeme“. Na noćnoj misi sečita Iz 9,1-6 („Jer dijete nam se rodilo,sin nam je darovan“), Tit 2,11-14 („Po-javila se milost Božja, spasiteljica svihljudi“) i Lk 2,1-14 (prvi dio Lukinog pri-povijedanja rođenja). A zborna molitvauzima temu svjetla: „Bože, ti si ovu pre-svetu noć obasjao pravim svjetlom“.Molitva nad darovima tematizira „ču-desnu razmjenu“ po kojoj se mi izjed-načujemo Kristu. Evanđelje mise u zoruuzima drugi dio Lukine povijesti rođe-nja koja govori o dolasku pastira. Čitase Iz 62,11-12 („Recite kćeri Sionskoj,evo spasitelj tvoj dolazi“) i Tit 3,4-7(„Pokaza se dobrota i čovjekoljubljeGospodina našega“). Molitve tematizi-raju (zborna, nad darovima i pričesna)utjelovljenje Riječi Božje i bogočovječ-nost Kristovu. Dnevna misa ima u sre-dištu evanđelje o utjelovljenju RiječiBožje (Iv 1,1-18). Čita se Iz 52,7-10 („Svikrajevi svijeta vidjet će spasenje Boganašega“). I Hebr 1,1-6 (uzvišenje Sina).Teme molitava su „čudesna razmjena“ idovode u vezu rođenje Kristovo i po-novno rođenje vjernika, „da budemo su-dionici božanstva tvoga Sina, koji jeuzeo našu ljudsku narav“ (zborna mo-litva).

Dok se u Vjerovanju izgovaraju ri-ječi: „I utjelovio se po Duhu svetom“, triBožićna predslovlja imaju teme: Krist,svjetlo, obnova svijeta po utjelovljenomSinu Božjemu i čudesna razmjena.

ObičajiMnoštvo narodnih običaja za Božić

ukazuje na njegovu najveću popular-nost. Navodim samo neke.

Postavljanje jaslicaOd davnine su jaslice vrlo obljub-

ljene – figurama prikazano Isusovo ro-đenje – tu je, u društvo malog Isusa, po-božna mašta postavila: njegove rodite-lje, anđela, pastire, kraljeve i životinje.Običaj ide već od stare Crkve. One pra-ve jaslice dolaze iz 13. stoljeća, kada jeporastao interes za povijesnim i ljud-skim detaljima povijesti Isusova dje-tinjstva, što je izazvalo nove pobožnostii prakse. Godine 1223. Franjo Asiški je,u Grecciu, slavio svečanost jaslica, što

je postalo uzorom sličnih slavlja na dru-gim mjestima. U 16. stoljeću se jakoproširilo pravljenje jaslica. Najprije subile postavljane u crkvama, a od 18. st.počele su se izrađivati i u obiteljima.

Božićni daroviDarivanje za Božić ima svoj korijen

u darivanju djece i obitelji za sv. Nikolu(6. prosinca). Od 1535. taj običaj se pre-bacuje za Božić. Darove nije donosio sv.Nikola, nego Krist, kasnije mali Isus(Christkindl).

Božićno drvoU božićnom drvu povezuje se sim-

bolika svjetla božićnog slavlja sa sim-bolikom života (životno stablo, zimzele-ne grane). Vrlo rano svjedočanstvo zabožićno stablo okićeno zvijezdom isvjetlima je na jednom bakrorezu iz1509. godine. No, simbolika drva idemnogo dalje. Već u pretkršćansko dobastabla su igrala važnu religijsku ulogu,kao sjedište božanstava. U kršćanskojtradiciji stablo iz raja zemaljskog jeimalo važnu ulogu, a na poseban načinstablo križa na kojem je Krist umro.Plodovi života našli su svoje mjesto umističnim skazanjima. I od ove tradicijedolazi običaj kićenja božićnog drva ja-bukama, orasima i kolačićima svakevrste. Kićenje božićnog drveta svije-ćama dolazi iz istočne liturgije, iako semože domisliti i vlastiti razvoj.

Božićne pjesme Popularnost božićnog blagdana

iskazuje se u bezbrojnim pjesmama, ko-je božićno otajstvo opjevavaju pučki, akasnije i sentimentalno.

Božić je prebogat događaj da bis-mo ga proslavili samo za bogatim sto-lom, skupocjenim darovima i u ukraše-nim domovima. Stoga valja nam se u ti-šini i sabranosti svoje duše otvoritidogađaju Božića i pustiti da nas Božjaljubav preobrazi. Tako će i naša vanjskaproslava Božića dobiti svoju pravu vri-jednost.

Zvonik � 12/2011 7

Božić 2011.

zkvh

.org.r

s

Prigodnim programom koji su izveli mališani vr-tića „Marija Petković Sunčica“ otvorena je u predvorjuglavnog ulaza u subotičku Gradsku kuću 1. prosinca13. po redu izložba božićnjaka.

Izložba, koja nas uvodi u adventsko vrijeme, u očekiva-nju Božića, ima za cilj unijeti puno radosti u domove svih nas,istaknula je Katarina Čeliković u ime organizatora, dok suautori istaknuli da im je vječito nadahnuće Biblija, uz pomoćvremena u kojem se iščekuje rođenje maloga Isusa.

Izloženo je više od 40 božićnjaka, koje su načinili vjer-nici župa Isusova Uskrsnuća i svetoga Roka kao i članice poje-dinih gradskih župa.

Likovni odjel HKC „Bunjevačko kolo“ i Likovno-slamar-ski odjel HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta, organiziraju bo-žićne izložbe od 1993., ali ove godine u isto vrijeme obuhva-ćena je i izložba božićnjaka, kaže voditeljica odjela udruge izTavankuta Jozefina Skenderović: „Sada je ovo prava bo-žićna izložba, cjelovita je. Predstavlja Božić kako ga mi sla-vimo, od malih darova, čestitki pa sve do onoga što krasi našestolove, a to su božićnjaci.“

Adventsko vrijeme potiče na plemenitost, ali motivira ina poboljšanje ugođaja i njegovo uljepšavanje, podsjetila jepročelnica Bunjevačko-šokačke knjižnice pod okriljem Kato-ličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antu-nović“ Katarina Čeliković.

„I ljepotom se trebate okititi, možete kupiti i poneku čes-titku ili kakav lijepi rad od šlinga ili svijeću. Nemojte otići

doma praznih ruku. Ima i božićnjaka bez autora. Njih su ra-dila djeca u župi svetoga Roka, kao i žene koje žele darovatibrojnim obiteljima božićnjak, kako bi Isus došao i u njihovukuću.“

„Prigodnu riječ za otvorenje izložbe trebali bi dati autoribožićnjaka namjesto svećenika“, rekao je tom prilikom pro-čelnik izdavačkog odjela Instituta mons. mr. Andrija Anišić.

Autorice nisu izostavljene, stoga je pitanje za jednu odnjih, Klaru Dujak, bilo kako izgleda pravljenje jednog bo-žićnjaka.

„Sve počinje od dobre volje, rodi se ideja, u ruke dođetijesto i počinje se ostvarivati zamisao. Trajanje izrade ovisi obroju figura. Za onaj veliki koji smo zajedno nas tri uradiletrebalo je više od dvanaest sati. Svake godine mijenjamo mo-tive, ovoga puta napravile smo i tri kralja. Nadahnuće crpimoiz Biblije i tako svake godine.“

Pjesmu Alekse Kokića „U noći adventskoj“ recitirao jeDavorin Horvacki. Jabuke koje su podijeljene djeci darovaoje Branko Horvat.

Organizatori izložbe božićnjaka i Božićne izložbe su čla-novi Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“, Likovno-slamarskog odjela HKPD „MatijaGubec“ iz Tavankuta i Likovnog odjela HKC „Bunjevačkokolo“.

Izloženi radovi mogli su se pogledati do 8. prosinca. Siniša Jurić

Zornicama čekali BožićI ove godine, oko stotinu župljana župe

sv. Jurja u subotičkoj Senti svojim redovi-tim dolaskom na zornice duhovno su se pri-premali za blagdan rođenja Gospodinova –Božić.

Mise zornice su bile dvojezične – hrvatsko-mađarske, a služene su svaki dan osim nedjelje spočetkom u 6 sati. Cijeloga adventa žarko anga-žiran župnik István Palatinus posebno je moti-virao djecu na dolaske na jutarnje svete mise, naj-vjerniji su – njih desetak – nagrađeni posebnimdarovima, a svakoga jutra je nakon mise bio pri-ređen „doručak“ u vjeronaučnoj dvorani.

LJ. K.

12/2011 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Radost uz božićnjak ulazi u domove

Priredba za Materice i Oce žu-pe svetoga Roka u Subotici održanaje u subotu navečer uoči Materica,10. prosinca, u dvorani sportovaOŠ „Ivan Milutinović“.

Djeca iz vrtića „Marija Petković“,školarci, mladi i odrasli pokazali su naovoj priredbi pod nazivom „Blago kojeimamo“ što je njima najvrjednije.

Kako je voditeljica Marija Kujun-džić rekla, „blago koje imaju“ je, u pr-vom redu, publika, zbog koje se svakegodine vrijedno i radosno sprema pro-gram kojim će publiku razveseliti, na-smijati, a ponekad i – zamisliti. Najvećeblago su im drage mame i tate, majke idide, bake i djedovi, o kojima i za koje sljubavlju recitiraju, pjevaju i glume i pre-ko njih upoznaju Božju ljubav! BLAGOsu i talenti kojima su svoju publiku da-rovali i to redom: djeca iz vrtića su čes-titala već tradicionalnom čestitkom „Fa-ljen Isus, gazdarice“, zatim glumeći uigrokazu „Baba s ružama i divojka“(prema priči Balinta Vujkova) i pjevajući„Slatka pitanja“, „Mini, mini crkva“ i veo-ma dirljivu pjesmu „Tata moj“. Njih su

pripremile Dajana Šimić, Emina Ku-jundžić, Mirjana Ivanković, AnicaČipak i Marina Piuković.

Školarci su recitirali mamama, ba-kama, tatama i djedovima i pjevali pjes-me mami „Mama, pusti telefon“ i „Dra-ga mama“, za koje ih je izvrsno pripre-mila Marina Piuković. Pjesme su sveprisutne razveselile, ali i navele na raz-mišljanje – poneke čak i rasplakale.„Glumci“ su također oduševili publiku:igrokaz „Čestitamo Materice“ s djecomje uvježbala Danijela Romić, a „Bo-žićnu bajku“ (u kojoj su se čak „pojavlji-vali“ zanimljivi likovi iz televizora!) suprikazali učenici viših razreda, koje jepripremala Vesna Huska. Iznenađenjeza publiku bila je šala „Kraj svita“, ukojoj su glumili članovi Pastoralnog vi-jeća župe svetoga Roka, skupa sa župni-kom vlč. Andrijom Anišićem, i svenas slatko nasmijali, a po literarnompredlošku Vesne Huska. Priredbu suuljepšali i sad već „pravi“ glazbeni umjet-nici – Marija Jaramazović (s pjesmom„Žena iz Magdale“) i VIS „PROROCI“s tri pjesme. Oni su nekad nastupali na

ovim priredbama, a sad – kao „veliki“ –ne zaboravljaju svojim talentima župlja-nima čestitati Materice i Oce.

Priredba je – dosljedno nazivu „Bla-go koje imamo“ – počela pjesmom „Miželimo uzdići Isusa“, koju su skupa pje-vali (i plesali!) mališani iz vrtića, ško-larci i VIS „PROROCI“, a završila pjes-mom „On dolazi – Mesija“ VIS-a „PRO-ROCI“, kojima su se priključila i neu-morna dječica iz vrtića svojim plesom.Tako su svi skupa pokazali da je našenajveće blago – Isus Krist.

Vesna Huska

Materice u subotičkom Caritasu

Djeca i mladi župe svetogaRoka su na poziv Caritasova klu-ba 9. prosinca 2011. radosno poš-li čestitati Materice dragim stari-jim korisnicima Caritasa.

Iako je bio školski dan, sudjelo-valo je 20-ak djece, koji su recitaci-jama, igrokazom „Materice“, dirljivimpjesmama naše župljanke, pjesnikinjeÐule Milodanović i pjesmom o Bo-žiću obradovali okupljenu publiku.Iako je koja suzica ganuća poteklamnogima, ipak smo se na kraju svisamo veselili, jer su naši najmlađi, Ma-rija Magdalena i Ivan, odjeveni u pre-lijepu bunjevačku nošnju, svakom gle-datelju i gledateljici darovali sličicunaše bl. Marije Propetog Isusa Petko-vić. Tako smo prenijeli pozdrave i lju-bav i svih naših župljana i našeg žup-nika mons. Andrije Anišića. Zamo-lili smo ih da mole za nas sve, jer namje njihova molitva jako potrebna, a imoćna. Zahvaljujemo Caritasu, koji jesvakom sudioniku priredbe darovaopo čokoladu, a voditeljici programa ikrasnu ikebanicu koju su članovi Ca-ritasova kluba sami izradili. (vh)

Zvonik � 12/2011 9


Priredba za Materice i Oce

Materice u TavankutuBlagdan Materica je, slobodno možemo reći, svečan dan. Dan kojim

se izražava zahvala i poštovanje svim majkama za rođenje, za odgoj, sve-čano je proslavljen ucrkvi „Srce Isusovo“ uTavankutu.

Mila Vidaković, vlas-nica butika „OTTY“, iove je godine obradovalaoko 70 mališana u crkvipodarivši im bogate pa-ketiće. Na kraju svetemise djeca su recitaci-jom zahvalila majkamaza sav trud. /S. Gagić/ zk

vh.or

g.rs

Došašće u PlavniPripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!,

ovu poruku Evandjelja župljani u Plavni oduvijek shva-ćaju dvojako: duhovno i svjetovno. Dobro je dok je stvar-nost još uvijek takva i da je plavanjska crkva i daljemjesto u kome se kad-tad pojavi svaki mještanin ovogasela, koga Duh Sveti sigurno čuva od potpune propastii nestanka. Ovogodišnji planoslikavanja stropa, sada većskoro potpuno obnovljene cr-kve, završen je upravo predpočetak došašća, a angaži-rani župljani, uređujući svojucrkvu, na svoj način priprav-ljaju ujedno i put Gospodinu.

Za razliku od prošle go-dine, ove godine već na početkudošašća povećan je broj župljanana sv. misama kao i ministranatapa i „Matoševa“ zbora. Gospodinnas je pozvao da budemo aktiv-niji i energičniji, probudio nas jeod uspavanosti i bezbrižnosti. Osnutkom HKUPD-a „Matoš“svake se godine u Plavni obnovi po koji pučki vjerski običaj iobogati nekim novim vjerskim prikazom. Ove je godine 5.prosinca u „Matoševoj“ knjižnici priređen program za djecu„Ususret Božiću – Sveti Nikola djeci“. Na priredbi se okupilotridesetero djece i nekoliko njihovih roditelja, a u okviru pro-grama djeca su pod ravnanjem Nermine Košutić otpjevalanekoliko pjesama posvećenih sv. Nikoli dok su ulomke iz ži-

votopisa ovoga omiljenog sveca čitale učenice viših razredakoje pohađaju nastavu hrvatskoga jezika s elementima nacio-nalne kulture. Potom je sveti Nikola darivao svu nazočnudjecu prigodnim darovima, a druženje se nastavilo uz slatkiše,sokove i zabavu. Sjećanjem na obljetnicu smrti dr. Josipa An-drića, 7. prosinca, i svetkovinom sv. Lucije te prigodnim obi-čajima uz taj dan, ovogodišnje predbožićno vrijeme ulazi usvoju završnicu. Ostaje još prikaz božićnih običaja koje „Ma-toševa“ udruga priprema kao i svake godine. Djeca upravo u

došašću moraju naučiti istinskevrijednosti, kako bi mogla živjetiu ljubavi i suradnji s drugima. Usvemu ovome obiteljsko okru-ženje mora biti poticajno, ali nesamo za djecu nego i druge čla-nove obitelji. Roditelji svojimprimjerima trebaju pokazatidjeci da možemo svi postati bo-lji nego što smo sada, te da sesvi možemo mijenjati na bolje.Oni su to ove godine djelomicepokazali na sv. misi u povoduBezgrešnog začeća BDM, nakojoj su se okupili u lijepombroju. Božićna ispovijed župi

održana je 14. prosinca. Tako bi se poput Marije trebali iznut-ra pripremiti za susret s Gospodinom u božićnoj noći te ot-kloniti svaku distancu između Boga i nas, jer živi Bog je unama, On živi u nama i za nas. Ipak je najvažnije samo jedno– da nam se Bog smiluje i sačuva našu Plavnu od svakoga zlai ravnodušnosti.

Zvonimir Pelajić

Sv. Juraj: Priredbomza Materice

obradovali majkeNa blagdan Materica, 11.

prosinca, vjeroučenici svihuzrasta župe sv. Jurja u Subo-tici izveli su nakon sv. misena hrvatskome prigodni pro-gram za, kako je rekao župnikIstván Palatinus, „sve majkeove župe“.

Kratki program koji se sas-tojao od recitiranja i pjevanja pri-godnih pjesama, pripremila je ka-tehistica Zorica Svirčev. Cijeliprogram brojna je publika u crkvis radošću primila, a nakon pos-ljednje točke dvije su majke –župljanke Ružica Todorović iGabrijela Tikvicki, odjevene usvečanu bunjevačku nošnju, svojdjeci podijelile tradicionalne da-rove: jabuke, orahe i (istina, pa-pirne ali ipak) maramice.

LJ. K.

Izložba Foto kluba u Radio MarijiU Sjedištu Radio Marije u Subotici, 9. prosinca otvorena je božićna izložba

foto kluba Panonia. Izložbu su otvorili Csaba Kovács, promotor Radio Marije iOliver Vicai, predsjednik foto kluba.

Gosti su se okupili u lijepom broju, a na gitari je svirao Matija Perčić. U pozdrav-nom govoru Csaba Kovács je citirao papu Benedikta XVI. koji je rekao: Božić je najljud-skiji blagdan vjere jer nam omogućuje da najdublje osjetimo Božju ljudskost. Nadovezujućise na njegove riječi, Kovács je istaknuo poznatu krilaticu da je ljepše davati nego primati,a kao da se u božićno vrijeme to ispunja i među nama. Ljudi su nekako ljubazniji i sprem-niji po- moći drugima. Tako su i nas darovali umjetnici foto kluba Panonija svojim rado-vima. Iz- ložene fotografije pokazuju detalje Božića kako ih pojedini fotograf vidi, zaključioje Kovács. Oliver Vicai upoznao je nazočne s postavkom izložbe i tri teme koje obuhvaća:obitelj, sa- kralni objekti i grad.

Foto Klub „Pannonia“ osnovanje 2006. godine, i od tada je postigaoznačajne uspjehe. Klub broji 25 čla-nova, ljubitelja fotografije, amatera,raznih zanimanja. Od osnutka, Klubje organizirao 12 samostalnih izložbido sada. Članovi Kluba sudjelovalisu na više od 150 raznih natječaja spreko 200 izloženih radova. Za pro-teklih 5 godina osvojeno je mnogonagrada i priznanja. Božićna izložbase može pogledati svakoga dana uprostorijama Radio Marije u Subo-tici, Matije Gupca 8, od 8 do 20 satisve do 10. siječnja 2012.

D. M.

12/2011 � Zvonik10


Zornice i sv. Nikola u župi sv. Roka

U župi sv. Roka u Subotici i ove godine mise zor-nice su pravo čudo. Svako jutro od 6 sati molila seKrunica i bila je prilika za sv. ispovijed a u 6,30 je bilamisa zornica. Na misi se okupljalo prosječno oko 200odraslih i 60 djece. Geslo ovogodišnjih zornica bilo je„Naš najljepši Advent“.

Župnik Andrija Anišić je naglasio kako je to geslo pred-ložio kako bi nam ono pomoglo da se duhovnim životom štobolje pripremimo zaBožić. Najljepši Adventje moguć ako nam srcebude čisto i ako advent-ske dane ispunimo dob-rim djelima, osobito dje-lotvornom ljubavlju pre-ma braći i sestrama upotrebi.

Zajednička molit-vena nakana svih zorni-čara bila je: Za naše obi-telji – da postanu sveteobitelji, kako bi moglebiti „male Crkve“ u ko-jima će Isus neprestanoboraviti a druga molitvena nakana je bila za pomirenje zava-đenih, jer pravog mira ni Božićne radosti nema ako nemamira među ljudima. Isus je zato i postao čovjekom – da do-nese mir na zemlju ljudima, miljenicima Božjim.

Pokraj Adventskog vijenca, kojega je predstavljao „panjJesejev“, bio je pano s natpisom: „Naš najljepši Advent“ imisao vodilja pojedinih adventskih nedjelja: BDIJTE – PRI-PRAVITE PUT – RADUJTE SE UVIJEK – SLUŽITE.

Djeca su svako jutro stavljala jednu kuglicu u korpicu,što je značilo da su toga dana bili na zornici, a kuglice su naposebnu jelku svako jutro vješali krizmanici. Osim toga, djeca

su nedjeljom dobivala papirno zvono na kojem je slika anđelakoji bdije nad malim Isusom. S druge strane zvona su ispisi-vali svoja dobra djela i potpisana ih i izrezana donosili nedje-ljom te ih vješali na jelku kao svoj dar malom Isusu. Ove smogodine, na prijedlog s. Bogdane izabrali zvono koje nas budii poziva na molitvu, ali koje nas podsjeća i na tužne i radosnedogađaje kako bismo se radovali s radosnima i plakali sa za-plakanima. Zvono s ispisanim dobrim djelima je svjedočan-stvo na koje nas je Isus obvezao da „svijetlimo u svijetu“ kakobi ljudi vidjeli naša dobra djela i proslavili Boga. Dosada sudjeca darovala Isusu oko 900 kuglica i 200 zvončića.

Svako jutro djeca su dobila kiflu, koje je ove godine ukus-no svako jutro s velikom ljubavlju pripremala teta Gordana

Kiš Torma. Poslijezornice djeca su u vje-ronaučnoj dvorani ima-la probe za priredbe iza pastirsku igru.

Zornica je osobitobila živa na blagdan sv.Nikole. Toga jutra jetrebao propovijedati sv.Nikola, a kako nije do-šao na vrijeme, neko-liko ga je djece sa žup-nikom pošlo tražiti. Nasreću, sreli su ga većna vratima te su ga ra-dosno dopratili pred

oltar gdje su mu otpjevali i recitirali nekoliko pjesama. Djecasu mu dala i naočale – za svaki slučaj, jer su mislila da ne vididobro, budući da baš nije svima dao darove koje su željela,ali su djeca shvatila da im je dao darove koji su im korisniji odslatkiša i igračaka. Na kraju je nakon blagoslova svima podi-jelio prigodne poklone u kojima su bile i čestitke za Božić teje potaknuo djecu da Isusu napišu čestitku za rođendan i do-nesu ih župniku. On će ih ponijeti Isusu kad se bude vraćaou nebo nakon ovogodišnje „zemaljske misije“.

A. A.

Somborski bračni jubilarci zahvalni Bogu

U župama Uzvišenja sv. Križa isv. Nikole Tavelića u Somboru, pro-slavljene su u nedjelju 13. stude-noga obljetnice bračnih jubileja te jena taj način u ovim župama na po-seban način proslavljena Godinaobitelji.

Pod svečanom sv. misom koju jepredslavio župnik dr. Marinko Stantić,ukupno devet parova proslavilo je svoj ju-bilej braka. Danas, kada je toliko lažnihobećanja, kada se ne stoji iza svoje riječi,kada su nam obitelji sve više napadane,pa i razorene, na poseban je način potreb-no javno posvjedočiti da su ovi bračni ju-bilarci, uz Božju pomoć, ispunili svojeobećanje da će „u dobru i u zlu, u zdrav-lju i bolesti“ biti jedno kraj drugoga, te se

poštivati u sve dane njihova života, rekao je župnik, dodajućida je njihovo zajedništvo plod prihvaćanja križa, a time i mi-losti koje On daje. Stoga je čestitka jubilarcima doista zaslu-žena. /Josip Josipović/

Zvonik � 12/2011 11


zkvh

.org.r

s

Koncert „Ususret Božiću“ i izložba božićnjaka u Lemešu

Želeći svima koji se raduju Božiću uljepšati pred-božićne dane, HBKUD „Lemeš“ iz Svetozara Miletićaodržalo je 11. prosinca u Domu kulture koncert podnazivom „Ususret Boziću“ uz koji je upriličena i izlož-ba kolača božićnjaka.

Koncert je započeomolitvom „Prijatelju ma-lom Isusu“ koju je molilajedna od najmlađih čla-nica udruge ElizabetaIleš. Nazočne goste jepozdravila i program vo-dila dopredsjednica Ud-ruge Tamara Brkić. Le-meškoj su se publicipredstavile i ženska pje-vačka skupina KUDH„Bodrog“ iz BačkogaMonoštora, Tamburaškisastav HKUD-a „Ljutovo“ iz Mirgeša pod stručnim rukovod-stvom Marinka Šimića. Dobru suradnju sa ME „NémethLászló“ iz Svetozara Miletića dokazuje i nastup najmlađih čla-nova ove udruge. Oni su se predstavili bozićnim pjesmamapod ravnateljskom palicom Marie Farkas Odry. Vokalna so-listica udruge Kristina Kemenj u glazbenoj pratnji ŽeljkaZelića izvela je skladbu „Božić je“. Domaćini su se predstavili

igrokazom „Materice“ za koji je tekst napisala Lucia KneziTošaki, dok je scenski nastup osmislila Tamara Brkić. Ulogunane tumačila je dugogodišnja članica Marija Turčik. Naj-mlađi članovi recitalom i plesom čestitali su Materice. Izlož-ba kolača božićnjaka održava se u Lemešu nekoliko posljed-njih godina. Božićnjake su ove godine izradile Stana To-šaki, Krista Tošaki, sestre Elizabeta i Antonija Ileš kao igošće iz Sombora (članice HKUD-a, „Vladimir Nazor“) Ma-rija Čuvardić i Snežana Beretić. Predsjednik udruge Mar-

ko Vilić uručio im je za-hvalnice. Svojim radovi-ma od kože predstavila seučiteljica u mirovini, Ag-nes Pribilla. Ovom sudogađaju nazočili svi čla-novi Vijeća Mjesne zajed-nice Svetozar Miletić načelu s Aleksandrom Vi-dakovićem. Treba napo-menuti da Mjesna upravacijele godine udruzi dajeprostor za rad bez nov-čane naknade, što u mno-gome pomaže njen rad,

budući da im i financijski također izlaze u susret. Generalnipokrovitelj večeri bilo je Hrvatsko nacionalne vijeće, što uka-zuje na dobru suradnju s nacionalnim institucijama. Naime,ove godine udruga je dva puta dobila financijsku potporu odHNV-a, što je utjecalo na znatno bolje funkcioniranje udruge.

Lucia Tošaki

Dani Ivana Petreša, svećenika i pjesnika

Svake godine Hrvati Bunjevci mjesta Kaćmar izMađarske prisjećaju se svoga velikana Ivana Petreša, teu organizaciji Hrvatske lokalne sa-mouprave priređuju skup njemu učast. Svečanost je i ove godine za-počela susretom u mjesnoj crkvigdje je Ivan Petreš kršten. Sv. misuje predvodio preč. Željko Augusti-nov uz koncelebraciju vlč. DraganaMuharema.

Kako su misna čitanja bila od trećeadventske nedjelje istaknuto je svjedo-čenje Ivana Krstitelja kako je on glas va-pijućeg u pustinji. Ivan Petreš se osje-tio u sličnoj situaciji i poziva narod dase probudi jer spas dolazi. Nakon svetemise blagoslovljen je vijenac koji jeponio predsjednik Hrvatske lokalne sa-mouprave i postavio na spomenik kojise nalazi u centru Kaćmara. U dvoraniobližnje gostione priređena je večera zamještane Hrvate. Na početku su djecačestitala Materice a učiteljice otpjevaletri narodne pjesme: bunjevačku, srijemsku i dalmatinsku. Narastanku smo obećali ponovno doći za Gospu i povesti našetamburaše da bismo uvećali proslavu.

Svećenik i književnik Ivan Petreš rođen je u Kaćmaru21. listopada 1876., gdje pohađa osnovnu školu. Na prijedlogobitelji Latinović upisuje gimnaziju u Baji, koju završava odlič-nim uspjehom. Teološki fakultet Pázmány Péter završava uBudimpešti. Stekavši diplomu redi se za svećenika 1900. go-dine, a svoju prvu svetu misu slavi u franjevačkoj crkvi u Baji.Slijede kapelanske službe od kojih je prva bila u rodnom Kać-

maru. Dvije godine od 1908. do 1910.boravi u Subotici u crkvi sv. Terezije.Posljednjih 20 godina, od 1917. do1937. bio je župnik i dekan u Čavolju.

Ivan Petreš je pjesnička duša, akao svećenik priključio se preporodi-teljskom pokretu biskupa Ivana Antu-novića. Prva pjesma „Jesen“, napisanau gimnazijskim danima, odredila ga jeza cijeli život. Promatrajući kako ujesen priroda zamire, vidi i osjeća da seisto događa i s njegovim narodom uMađarskoj i pita se hoće li doći dan ob-navljanja, proljeća pa onda i uskrsa nje-govom narodu. Stoga u pjesmi „Našimsviračima“ poziva istomišljenike dasvirkom probude rod hrvatski kojispava.

Nakon I. svjetskog rata doživio jerazgraničenje i definitivni ostanak Baj-skog trokuta u Mađarskoj te je odlučioostati među svojima. Za potrebe vjer-

nika pokreće u Budimpešti Bunjevačke i šokačke novine, a1927. Bunjevačku i šokačku vilu. Pisao je i drame s ljubavnom,rodoljubnom i moralnom tematikom.

Željko Augustinov

12/2011 � Zvonik12


Duhovna obnova u Subotici u znaku Riječi Božje

U subotičkoj stolnoj bazilici po 160. put obavljenaje duhovna obnova u čast Prečistom Srcu Marijinu. Po-božnost se već desetljećima obavlja po ustaljenom ras-poredu. Počinje uvijek na dan 29. studenog, a završavana svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Ma-rije.

Tih dana je na oltaru svetoga Križa postavljen kip Fatim-ske Gospe. Svaki dan u 17 sati se moli Gospina krunica, a u17.30 je sveta misa i prigodna propovijed. Poslije svete miseje pobožnost pred Gospinim kipom. Ove su godine propo-vjednici bili župnici Josip Kujundžić iz Vajske i Bođana,Josip Štefković, koji upravlja župom Bač, Plavna, BačkoNovo Selo, Deronje i Tovariševo, prefekt u sjemeništu „Pau-linum“ Dragan Muharem, monoštorski župnik GoranVilov, tajnik Subotičke biskupije Mirko Štefković, župnivikar novosadske župe Imena Marijina Marijan Vukov, žup-nik župe Ðurđin i Mala Bosna Lazar Novaković, generalnivikar Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin i župnikstolne župe Stjepan Beretić. U četvrtak, 8. prosinca 2011.godine, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene DjeviceMarije, subotički biskup mons. dr. Ivan Pénzes je služiosvečanu biskupsku svetu misu s brojnim svećenicima konce-lebrantima, da bi poslije svete mise, pred kipom FatimskeGospe obavio posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Svi su ovogodišnji propovjednici predano, s puno uvje-renja govorili o temi „Dostojanstvo Božje Riječi“. Evo neko-

liko misli koje je izgovorio župnik Beretić na svetkovinu Bez-grešnog začeća Blažene Djevice Marije.

„Naša razmišljanja o Božjoj riječi u ovoj 160. duhovnojobnovi nas uvjeravaju da ‘Bogu ništa nije nemoguće‘. Na jed-nom mjestu kaže Sveto pismo: ‘Riječima Gospod stvori djelasvoja, i sve se stvoreno pokorava volji Njegovoj‘ (Sir 42,15).Tako je uzvišena Božja riječ. Ona nije samo zvuk. Ona jeosoba. Sam Isus je Božja Riječ. U početku stvori Bog nebo izemlju. Riječi Božje nisu obične riječi. One su ‘duh i život‘ (Iv6,63), to su ‘riječi života vječnoga‘ (Iv 6,69), ‘jedrina vjere,hrana duše, čisto i nepresušno vrelo duhovnoga života‘ (KKC131). Božja je riječ ‘živa ... i djelotvorna; oštrija je od dvosje-kla mača‘ (Heb 4,12). Ona je nezaobilazno oružje u duhovnojborbi protiv zla oko nas i u nama: ‘Uzmite i kacigu spasenja imač Duha, to jest Riječ Božju‘ (Ef 6,17). Kako je moćna RiječBožja! Riječi Svetoga pisma duh su i život. One su riječi životavječnoga. Riječ Božja! Živa je, djelotvorna, oštra! Ona je naj-pouzdanije oružje u borbi protiv zla!

Marija je u sebe upijala milinu Božje Riječi. Marijini i našiprijatelji, sveci više životom nego perom dokazuju kako je li-jepo ići za svjetlom Božje Riječi. „Svaki svetac je kao tračaksvjetlosti koji izlazi iz riječi Božje... svetost u Crkvi predstav-lja tumačenje Svetog pisma koje se ne može previdjeti. DuhSveti koji je inspirirao svete autore je isti Duh koji potičesvece da ponude svoje živote za evanđelje“. Svaki čovjek kojise tako približi Božjoj Riječi – makar samo slušanjem, makarsamo čitanjem oblači se u snagu božanskoga. Čisti se i obnav-lja. Što, dakle da ištemo od Marije danas? Prije svega, da namona svojim Srcem isprosi obraćenje, pa da se u našem životuispuni želja svetoga Pavla: ‘Riječ Kristova neka u svem bogat-stvu prebiva u vama!‘ (Kol 3,16). Amen.“ /s. b./

Podjela službe akolita u ŽednikuU nedjelju Krista Kralja, 20. studenog, u župi sv.

Marka evanđelista u Žedniku slavljena je svečana svetamisa koju je predslavio subotički biskup Ivan Pénzes,a osmorici bogoslova četvrte godine podijeljena je služ-ba akolita.

Za Ðakovačko-osječku nadbiskupiju u službu su postav-ljeni: Ivan Benaković (Župa-nja 1), Ivan Čulo (Vinkovci2), Dario Hrga (Ðakovo 1),Pavao Mikulčić (Podvinje),Davor Senjan (Jarmina), a zaPožešku biskupiju kandidati:Ivan Popić (Podravska Mos-lavina), Mario Večerić (Me-đurić), te kandidat Subotičkebiskupije Dražen Dulić (Žed-nik).

U koncelebraciji su bilipoglavari đakovačkog sjeme-ništa: rektor Ivan Ćurić, du-hovnik Bože Radoš, vicerek-tor Ivan Andrić i ekonomMatej Glavica, prefekt sjeme-ništa u Subotici Dragan Muharem, tajnik Subotičke bisku-pije mr. Mirko Štefković te domaći župnik preč. ŽeljkoŠipek. Prigodnu homiliju održao je biskup Ivan, koji je iznioda se neki ljudi, prema svojim sposobnostima i interesira-njima, opredjeljuju za određena zanimanja, dok drugi dubokou srcu osjećaju poziv, te se opredjeljuju za zvanja kao što su

redovnici, redovnice, svećenici. Nadalje je s prisutnima podi-jelio svoje iskustvo zvanja, osvrnuo se na svoj životni put ijaku želju slijediti nutarnji glas koji je duboko u srcu osjetiounatoč svemu što ga je u tome sputavalo. Zatim je protumačioslužbu akolita, te istaknuo kako je ova služba vrlo važna i od-govorna u životu Crkve i da je to ujedno i priprava bogoslovaza sveti red đakonata. Uslijedio je čin podjele službe akolita.Najprije je svaki kandidat ponaosob prozvan i predstavljenbiskupu, na što je odgovorio sa „evo me“, da bi kasnije svaki

od njih pristupio pred biskupai iz biskupovih ruku primio pa-tenu s kruhom i kalež s vinom,uz biskupove riječi „Primi po-sudicu s kruhom (vinom) zaslavljenje euharistije. Budi ta-kav da možeš dostojno služitistolu Gospodnjem i stolu Cr-kve“.

Župni zbor „Sv. Marka“predvođen kantorom Niko-lom Ostrogoncem, skladnimpjevanjem uljepšao je ovu eu-haristijsku gozbu, a na samomkraju smo uživali u prekrasnojpjesmi koju su izveli bogoslovizajedno sa svojim vicerekto-rom. Nakon toga bogoslovi su

slavlje zajedno s biskupom nastavili na salašu obitelji Zdenkai Jacinte Dulić. Zahvalni Bogu za milost da se ovaj čin do-godi u našoj crkvi u godini kada smo proslavili stotu obljet-nicu naše crkve, pratimo ih svojim molitvama na putu do sve-ćeničkoga ređenja! /Ljubica Vukov/

Zvonik � 12/2011 13


zkvh

.org.r

s

U spomen prijatelju Josipu Temunoviću

Često smo u žurbi... Žurimo za vremenom.Navijamo satove. Šaljemo poruke. Ispraćamodane, godišnja doba, godine... Pitamo se – moželi drugačije? Može li bolje? Živimo život, uprav-ljamo njime – ili on određuje pravila? S onustranu Rijeke – u vječnosti, nema žurbe. Moj pri-jatelj, svećenik Josip Temunović prešao ju je prije5 godina. Rado ga se sjećam i sigurno nisam jedini.

Naše poznanstvo je počelo 1978., a kasnije se pretvorilou prijateljstvo. Ono je izdržalo kroz sve mijene, brige života do

konca i bilo je utjeha i snaga. Njegove riječi žive idanas u meni. Poticao me je na čitanje, na razu-mijevanje danog trenutka, situacije. Na narod,ljude se ne viče – već ih se poučava. Više puta samga posjetio u bolnici. Sjećam se i danas njegovihriječi: Svit iz bolesničkog kreveta sasvim drugačijeizgleda. Joso je pošteno odgonetavao život. Zavr-šio je utrku. Vjerujem da mu je pravedni Sudacbio milosrdan. Svoja razmišljanja ostavio nam jeu tri knjige. U poeziji i prozi. Spomen na JosipaTemunovića čuvaju njegove sestre, nećakinje, ne-ćaci i prijatelji.

Sveta misa za njegovu radost i mir služit će se ucrkvi sv. Roka 29. XII. 2011. u 9 sati.

Lazar Novaković

U Beogradu otvorenstudio Radio MarijeNovi produkcijski studio Radio

Marije Srbije otvoren je 17. prosincau Beogradu. Novi studio je blagoslo-vio mons. Stanislav Hočevar, nad-biskup i metropolita beogradski.

Mons. Hočevar istaknuo je važnostmedija u širenju Radosne vijesti i izraziosvoju radost što se ovaj studio otvara uBeogradu. Obred i otvaranje su slušali islušatelji Radio Marije putem izravnogaprijenosa, a obratio im se i predsjed-nik Udruge Marija, g. Ivan Perković iurednici programa: vlč. dr. Ivica Čatići vlč. István Palatinús. U Beogradu se Radio Marija za sadamože slušati samo preko interneta, ali se vjernici nadaju i dru-

gim mogućnostima kao što su kabelski sustavi FM frekven-cije. /Csaba Kovács/

12/2011 � Zvonik14


Materijalno i duhovno – pogled u budućnost

U organizaciji Međureligijskog Interkulturalnogcentra (MIC) iz Subotice 5. prosinca održan je okrugli

stol na temu „Materijalno i duhovno – pogled u buduć-nost u svjetlu prošlosti i sadašnjosti iz kuta velikih re-ligija“.

Na početku je istaknuto kako MIC ne pretendira voditislužbeni dijalog među Crkvama i Vjerskim zajednicama, negose želi učiniti, možda mali, ali sigurni korak u cilju međusob-nog upoznavanja i obogaćivanja u različitosti religijskih tra-

dicija. Istaknuto je također kako je važno ovo pre-nijeti na razinu svakodnevnice i običnih ljudi, dadijalog i susret ne ostanu samo na razini dekla-racija. Skup je u ime gradske samouprave poz-dravila Ljubica Kiselički, pomoćnica grado-načelnika za razvitak kulturno-prosvjetne djelat-nosti i racionalizaciju školske mreže. Iz kuta Ka-toličke crkve na temu je govorio fra Filip Kara-dža, iz kuta Židovske zajednice Stevan Lányi,Islamske zajednice Bajazit Nicević, a iz kutaSrpske pravoslavne crkve o. Dragan Stokin.Nakon uvodnih izlaganja uslijedio je razgovor ukojem su se svi složili da je ovakav susret potre-ban kao vrsta „duhovne provokacije“ kako biljude potaknuo na traženje duhovnih vrijednostiu današnjem materijaliziranom svijetu. Skup jeodržan u sklopu projekta koji podržavaju GradSubotica i Ministarstvo vjera i dijaspore Repu-blike Srbije. /Csaba Kovács/

Belo Blato: Crkvena proslava u Evangeličkoj crkvi

Vjernici Evangeličke crkve uBelom Blatu, proslavili su 4. pro-sinca 109 godina postojanja cr-kve i pjevačkoga zbora. Tom prili-kom održali su službu riječi, pri-godnu propovijed te uobičajenocrkveno pjevanje.

Prigodom proslave s nekolikomodernih pjesama nastupila su iškolska djeca. Bogoslužje je predvo-dio župnik Branislav Kulik, koji jeodržao i prigodnu propovijed. U imeKatoličke crkve proslavi je nazočiosalezijanac Janez Jelen, a ispredMjesne zajednice Ernő Táncos. Poslije zajedničkog slikanja

uslijedio je zajednički objed u prostorijama beloblatskogKulturnoga doma.

Crkveni zbor utemeljen je 1883. godine kada su u BeloBlato došle prve slovačke obitelji. Iste godine su dobili i

prvog stalnog župnika, koji se zvaoĽudovít Doležal. Pred njim su Božjuriječ čitali za tu zadaću pripremljenileviti, kantori i učitelji. Spomenimosamo Štefana Hargaša, Juraja Ko-laja, Jána Garifiáta i Pavla Šefčíka.Zbor je ostao vjeran Gospodinu Bogui slovačkoj riječi što dokazuje činjeni-com da su sačuvali naslijeđe predakasve do današnjih dana. Neka svetaElizabeta, prigodom čijega blagdanaimaju svoj kirbaj i braća evangelici,isprosi još veću povezanost i jedin-stvo među svim kršćanima.

Janez Jelen

Proslava sv. Barbare u VrdnikuU filijalnoj crkvi sv. Barbare u Irigu, uz domaćeg

župnika preč. Blaža Zmaića, začasnog kanonika, sve-čanim euharistijskim slavljem koje je predvodio mons.Eduard Španović, prelat njegove Svetosti, dekan i žup-nik župe Srijemska Mitrovica, proslavljen je 4. pro-sinca crkveni god.

Na početkuslavlja nazočne jepozdravio doma-ćin slavlja župnikpreč. Blaž Zmaić,koji je izrazio za-hvalnost prisut-nim gostima nanjihovoj nazoč-nosti i uputio ri-ječi dobrodošliceokupljenim vjer-nicima katoličke,pravoslavne i mus-limanske vjere ukapelici sv. Barbare, zaštitnice rudara. Svima je prenio poz-drav srijemskoga biskupa mons. Ðure Gašparovića, kojije u isto vrijeme služio svetu misu u Beočinu, također u častsvete Barbare. U svojoj homiliji mons. Eduard Španović je najednostavan pučki način spojio Došašće, naglasivši trostrukudimenziju Došašća: Krist je došao-dolazi–doći će, istaknuvšiadventski lik sv. Barbare, čije mučeništvo nije bilo iz inata,mržnje, nego iz ljubavi. A odlike kršćanske ljubavi: da je vid-ljiva, konkretna i ona se uvijek daruje. Zato je kršćanska ižupna zajednica dužna živjeti kvalitetu kršćanske ljubavi opi-sane u Pavlovom himnu ljubavi, naglasio je prelat.

Na kraju mise župnik je pozdravio brojne goste koji suuzveličali ovo slavlje među kojima su bili: Erne Varnju, po-krajinski tajnik za trgovinu, turizam i usluge, Vlado Petro-vić, predsjednik općine Irig i njegov zamjenik Zoran Kneže-vić te predsjednik Turističkog saveza Općine Irig LjubomirLelović, predstavnik MZ Vrdnik Mile Sanader, i predstav-nik OŠ Vrdnik Konstantin Gušić i dr. Na kraju svete misedjeca Nenad i Denis recitirali su pjesmu o „Rudarskomoknu“, a Renata, Darijo i Katarina pjesmu svetoj Barbari„Tebe štujemo“. /f. f./

Spomendan sv. Elizabete u Belom Blatu

Na spomendan sv. Elizabete, 19. studenoga, slav-ljena je u Belom Blatu sveta misa koju je predslaviozrenjaninski biskup msgr. dr. Ladislav Német. S njimesu suslavili zrenjaninski svećenici msgr. Jenő Tietze iJános Hallmai, mužljanski svećenici salezijanci StankoTratnjek, Zoltán Varga, Stojan Kalapiš i Janez Jelen kaoi gosti iz Titela Franjo Lulić, Budisave Robert Erhardtte iz Novog Bečeja generalni vikar József Mellár.

U svojoj propovijedi, biskup Német je istaknuo kako nesmijemo biti prijatelji samo onih od kojih se nadamo neštodobiti, nego i onih koji nam ne mogu ništa dati. Kao pravikršćani moramo se ugledati u Isusa Krista, koji je samoga sebedarovao, živio u potpunom siromaštvu – te nam svojommukom i smrću otvorio vrata raja. Neka primjer sv. Elizabetebude i za vas sve: obitelj, ljubav prema siromasima, vjernostCrkvi i vjeri, zaključio je biskup Német. Na svetoj misi oku-pili su se uz domaće vjernike i gosti iz Mađarske, Slovačke iRumunjske, kao i autobus hodočasnika iz Mužlje. Tradi-cionalno su svetoj misi također nazočili predsjednici odnosnopredstavnici susjednih crkvenih općina Ečka, Lukino selo iMužlja kao i predstavnici evangeličke zajednice u Belom

Blatu sa svojim župnikom, kao i predstavnici Mjesne zajed-nice sa svojim predsjednikom i ravnateljem škole MilanomNedeljkovim. U pjevanju su s domaćim zborom pod ravna-njem Kristine Majer sudjelovali i mladi pjevači iz Lukinogsela i Mužlje, kao i djeca i mladež koje je vodio vjeroučiteljMilan Nedeljković. Pri kraju svete mise nastupili su i mladis recitacijom o svetoj Elizabeti. /Janez Jelen/

Zvonik � 12/2011 15

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Aktivno kroz adventNa blagdan Svih svetih, 1. studenoga, župa Irig slavi

svojega zaštitnika župe. Na 32. nedjelju kroz godinu, 6.studenoga, slavljena je u Vrdniku sveta misa za pokojne izobitelji Babnik, za nedavno nesretno nastradalog Dragu-tina uz župnikovu poruku da ljudski život ne završava naovome svijetu. Mudrost uprisutnjena u Božjem drugovanjus čovjekom i čovjeka s Bogom, sažetak je vječnoga života sBogom, naglasio je župnik Blaž Zmaić. Molitvom smoispratili Nenada, našeg vjeroučenika koji je uz ispovijed ičitanje na svetoj misi te blagoslov, otputovao u Rusiju naoperaciju oka. U Vrdniku smo se 10. studenoga oprostiliod Ane Ramljak (72), a 12. studenog u Irigu od IvanaPappa (78). Istoga dana u različitosti vjere jednog i dru-gog krila Crkve o danu sv. Jozafata, na misi uz godišnjicusmrti pok. Istvána Patrika, župnik nas je pozvao rije-čima: neka nas podsjeti sjećanje na njega na nastojanje okojedinstva Crkve. Jedinstvo u vjeri je molba Isusova, molbaPape, molba svih vjernika. Isus je za ovo jedinstvo molio.Živjeti jedinstvo znači po Ivanu – živjeti u ljubavi.

U Irigu je na 33. nedjelju kroz godinu na svetoj misikrštena Hana Frut. Župnik je naglasio kako radom i lju-bavlju treba mijenjati ovaj svijet da bude više svijet za čo-vjeka. On se stvara u krugu obitelji, u domu a djelatnik togvažnog i odgovornog događanja je upravo žena. Bog želi su-radnike, a ne lijenčine. Bolje je raditi nego čekati! Ne nat-rag, nego najprijed! Ne čuvati, nego opravdati! Ne zakopati,nego iskopati! Vrijeme je milost. Iskoristi dan! Više radi,više ljubi i bliže si Bogu, istaknuo je župnik. Na spomendansv. Kuzme i Damjana, 14. studenoga, na poziv direktoraTermal-Banje u Vrdniku župnik je nazočio obredu sječenjaslavskoga kolača, koji je vodio domaći paroh o. NebojšaDominković, te zajedničkom ručku svih uzvanika. U uto-rak, 15. studenoga, slavili smo u lijepom broju nazočnih,posebice pravoslavnih vjernika, svetu misu za pokojnogIvana Pappa. Na mali pravoslavni Ðurđic, 16. studenoga,župnik je zajedno sa o. Slavkom bio gost na slavi u obi-telji Ivanić. U Irigu smo se 17. studenoga oprostili u odElizabete Slovak (83). S pravoslavnom smo braćom i ses-trama, 19. studenoga slavili svetu misu za Mariju, Jovu iZdravka Mirkovića.

Na nedjelju svetkovine Krista Kralja, 20. studenoga,slavili smo u Irigu i Vrdniku svetu misu za pokojnu AnuRamljak. Po prvi put u našoj kapelici na misi je bila i s.M. Jasna iz Subotice, koja se nalazi na oporavku u našojbanji. Župnik je tom prilikom poručio: ovo je naše finale isvijeta, zato: uči čitati život - čini dobro i misli na kraj! Ver-tikala je samo vjerodostojna u horizontali, zato: otvori svojesrce za tuđu nevolju, da ti se otvore vrata života! Uz pravo-slavno Aranđelovo, 21. studenoga, župnik je ponovno biogost dviju pravoslavnih obitelji Ristić i Pavlović, dabismo 22. studenoga uz spomendan sv. Cecilije u lijepombroju slavili sv. misu za pok. Elizabetu Slovak. Na danzaštitnika sela Hrtkovci, sv. Klementa, 23. studenoga žup-nik je suslavio sa svećenicima na svetoj misi. U prvu ne-djelju Došašća, 27. studenoga, zakoračismo svetim mi-sama u tri naša mjesta s porukom: Došašće je dragocjenovrijeme obraćenja i novog početka s Kristom. Bog nije da-leko od nas. Čovjek traži doživljaj i susret – nema vremenabez Boga – budnost je kršćanski stav života. Sutradan, 28.studenoga, župnik je sudjelovao u duhovnoj obnovi sve-ćenika Srijemske biskupije u Petrovaradinu, a započelismo i zornice kao pripravu na Božić. /f. f./

Petogodišnjica Kuće susretaU Domu umirovljenika u Mužlji, proslavljena je 5. stude-

noga petogodišnjica Kuće susreta, Kuće Majke Margite od-nosno Kuće ljubavi, kako ju obično nazivaju njezini članovi.

Toga su naime dana njezini članovi i sudionici uz susret,druženje i molitvu, zahvalili Bogu za sve milosti koje su primilikroz petogodišnje djelovanje. U vodstvu ovih susreta i u požrtvo-vnom radu naročito se ističu: Aranka Somorai, Erzsébet Sötéti Katica Kovács. Među gostima treba spomenuti generalnog vi-kara i novobečejskog župnika Józsefa Mellára, čijim je nastoja-njem ustanovljena slična Kuća susreta i u Novom Bečeju. On je

pozdravio nazočne i zaželio im mnogo uspjeha i ubuduće. Nazoč-ni su bili također pokrovitelji ovog susreta, u prvom redu salezi-janci mužljanske zajednice: župnik Stanko Tratnjek i kapelanJanez Jelen, koji je poželio društvu da proslavi pedesetogodiš-njicu. Nazočan je bio i ravnatelj biskupijskog Caritasa Tibor Hal-mai, župnik u Čoki Sándor Hajdú, kao i časna sestra notredam-ka Gizella Rácz. Slavlje je nastavljeno zajedničkim pjevanjem imolitvom, kao i lijepim recitacijama. Prisutni su oduševljeno poz-dravili originalnu pjesmu o pravoj ljubavi, koju je napisala i reci-tirala Erzsébet Orbán. Nazočna su bila i djeca iz mužljanskogvrtića. Zemljište za Kuću nade kupili su salezijanci prije desetgodina. Svake srijede u toj se kući okupljaju stariji, bolesni iliusamljeni ljudi koji imaju priliku zajednički se moliti i pjevati, po-jesti topli obrok i sl. Nedjeljom rado dolaze na svetu misu u obliž-nju crkvu Marijina imena u Mužlji. /Janez Jelen/

Duhovna obnova u Novom BečejuDuhovna obnova i ispovjedni dan za starije ili boles-

ne osobe održan je u Novom Bečeju 26. studenoga. Susret je započeo pokorničkim bogoslužjem, nakon čega je

uslijedila osobna ispovijed za koju su na raspolaganju bili sveće-nici Lajos Suhajda SVD i Janez Jelen SDB. Svetu misu na kojojje bolesnicima podijeljeno bolesničko pomazanje, predslavio jedomaći župnik i generalni vikar Zrenjaninske biskupije msgr.József Mellár. Poslije mise uslijedilo je prijatno iznenađenje uvjeronaučnoj dvorani kada su mladi pod vodstvom kantora i pro-fesorica priredili prigodni program. Više njih recitiralo je prigod-ne pjesme, među njima također učiteljice Mária Messzner, Ro-

zália Takács, Ju-lia Simon i gđa.Ilonka. Kantor Já-nos Varga obra-dovao nas je svira-njem na vrlo sta-rom mađarskominstrumentu. Usli-jedio je prigodniagape i druženje.

Janez Jelen

12/2011 � Zvonik16


Prvi ekumenski susret zborova crkvenoga pjevanja u Zemunu

Prvi ekumenski susret zborova crkvenoga pjevanjau crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu za-počeo je 25. studenoga. Ovaj kulturni događaj koji imasve preduvjete dobiti u budućnosti šire i značajnije raz-mjere, održao se pod sloganom „Kao što si ti, Oče, umeni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno...“.

Organizator i idejni inicijator prvog ekumenskog susretazborova je župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, a održavase pod pokroviteljstvom Ministarstva vjera i dijaspore Repub-like Srbije. Prve večeri, 25. studenoga, nastupio je sa svojimprogramom ansambl „Operetika“, čija je umjetnička ravnate-ljica Ljubica Živković. Druge večeri, 27. studenoga, nakonprijepodnevne svete mise, svoj program predstavio je mješo-viti župni zbor „Sveta Cecilija“ pod dirigentskom palicom Viš-nje Dimitrijević, mlade ali već veoma uspješne umjetnicekoja se bavi i skladanjem i pedagoškim radom. Kao solisti sunastupili: Angelina Živanović (sopran II), Hristina Antić(mezzosopran), Tijana Milosavljević (alt), Ivan Plazačić(orgulje) i Višnja Dimitrijević (sopran I). Istoga dana, nakonvečernje svete mise koncert je održao čuveni ansambl „Co-llegium musicum“ uz vodstvo dirigentice Darinke MatićMarović pod čijim vodstvom je ovaj ansambl postigao zavid-ni uspjeh na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni. Treće ve-čeri ekumenskoga susreta zborova , 3. prosinca, koncert jeodržao zborski studio „Zvon Katolikon“ čiji je dirigent i umjet-nički direktor mr. Ðorđe Stanković. Četvrte i posljednje ve-čeri, 11. prosinca, nastupili su mješoviti župni pjevački zbor„Sveta Cecilija“ iz Zemuna kojim je ravnala Višnja Dimitri-jević, a čija je korepetitorica prof. Kristina Vučić, zatimzbor „Sv. Ðorđe“ pri hramu sv. Velikomučenika Georgija poddirigentskom palicom Biserke Vasić. Nastupio je i katedralnizbor „Svete Cecilije“ iz Srijemske Mitrovice pod vodstvom s.

Cecilije Tokić te pjevačko društvo „Preobraženje“ kojim jeravnao Bratislav Prokić a čija je asistentica Olga Milićević.Zboru se tijekom nastupa pridružio dječji zbor P. D. Preobra-ženje, kojim je ravnala Ana Simonović, a koji su glazbenopratili Igor Petrović, Vladimir Vojinović i Ivana Brkić. So-listi su bili: Ivan Stanković, Stefan Simonović, Ivan Pla-začić, Kristina Mišćević, Krunoslav Ðaković, ŽeljkaKlavzar, Aleksandra Anđelković i Višnja Dimitrijević. Naprogramu su bila djela duhovne glazbe koja se izvodi u kato-ličkim i pravoslavnim crkvama. Smjenjivale su se skladbe F.Schuberta, R. Korsakova, K. Stankovića, Bacha, Haydna, Bet-howena, Mendelsona i drugih čuvenih ali i nepoznatih autora.Na samom kraju koncerta, zajedno su nastupila sva četirizbora otpjevavši skladbe „Adeste fideles“ Johna Readingera,„Tebe pojem“ S. Mokranjca kao i pjesmu „Zemunskoj Gospi“.Obraćajući se nazočnima, župnik Jozo Duspara izrazio je ve-liko zadovoljstvo što je jedna ovakva inicijativa zaživjela i za-hvalio je svima koji su na bilo koji način doprinijeli organiza-ciji susreta zborova.

Danijela Lukinović

Zahvalnica u župi Ruma Na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenoga, župa

Uzvišenja svetoga Križa u Rumi u Srijemskoj biskupiji,proslavila je nedjelju zahvalnosti za plodove zemlje iljudskoga stvaralaštva. U prigodno uređenoj crkvi okup-ljena zajednica predvođena župnikom Željkom Tovilomzahvalila je Bogu na njegovoj providnosti za sve daro-vano.

Tumačeći nedjeljna čitanja u homilijižupnik je stavio naglasak na važnost zdra-voga odnosa Boga i čovjeka. Bog, koji kaopastir vodi brigu o stadu, nikada ne ostav-lja čovjeka samoga i uvijek iznova pokazujeput spasenja. Za uzvrat vrlo je važan osjećajzahvalnosti za sve darovano i djelotvornavjera u kojoj s bližnjima dijelimo sve štosmo nezasluženo primili na dar. Svečanoeuharistijsko slavlje je animirao veliki tam-buraški orkestar HKPD „Matija Gubec“ izRume i mješoviti zbor župe Ruma pod rav-nanjem župne orguljašice Katarine Ata-nacković. Izveli su četveroglasno misu fraIvana Glibotića „Kristu velikom sveće-niku“ koju je za tamburaški orkestar obra-dio dirigent orkestra Josip Jurca. U sa-

mom slavlju, kao svake godine, tako i ove, sudjelovao je velikbroj vjernika koji su aktivnim zalaganjem uredili crkvu, pri-premili darove koje su donijeli od svojih kuća, čitali liturgijskačitanja i molitvu vjernika te prinijeli darove na oltar. Na koncuslavlja župnik je zahvalio svima na uloženome trudu te napo-menuo da je i ovo slavlje pokazalo kako svaki uloženi talent uživot zajednice obogaćuje Crkvu i potiče druge na veću zau-zetost.

Župljani župe Ruma

Zvonik � 12/2011 17


zkvh

.org.r

s

Papa u Beninu i čudo sa Suncem

Benedikt XVI. doputovao je 18. stu-denog u Benin na obilježavanje 150. ob-

ljetnice evangelizacije te države i 40. godišnjice uspos-tavljanja diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom.

Benin je zemlja časnih tradicija s velikom poviješću,rekao je Papa, te pozvao građane Benina da grade budućnostbez straha, ali pri tome ne smiju zaboraviti prošlost. Razvitakne znači bezuvjetno pokorenje zakonima tržišta ili financija.Suvremenost ne mora značiti odustajanje od ljudskog dosto-janstva, rekao je Benedikt XVI. u Beninu. Istaknuo je da Afri-ka ima velikih problema, koji uostalom postoje i drugdje usvijetu. No, na tom kontinentu postoji „svježi humanizam ipokazuje vitalnost zbog koje možemo na njega računati“,rekao je Papa naglasivši da je „Afrika duhovna duša svijeta“.Na susretu s posebnim vijećem za Afriku Biskupske sinode,s biskupima Benina i biskupima gostima, te mnoštvom vjer-nika u bazilici u gradu Ouidah, Papa je potpisao i uručio post-sinodsku apostolsku pobudnicu „Africae munus“.

Poseban fenomen na misi s papom Benediktom XVI. ugradu Cotonou izazvao je dosta uzbuđenja. Dan nakon slavljasvete mise biskupi Benina su počeli postavljati pitanja o iz-vanrednom prirodnom fenomenu. Oko 80.000 vjernika kojisu došli na misu u nedjelju 20. studenog, mogli su vidjetiSunce i Mjesec zajedno na nebu, tvrdi vatikanski dopisnik ta-lijanske novinske agencije AGI, Salvatore Izzo. Ta pojava je,za tu zemljopisnu širinu, vrlo rijetka, te je, naravno, izazvalaveliko čuđenje, rekao je novinarima direktor tiskovnog uredaVatikana, otac Federico Lombardi. Zaprepaštenje je tim veće,jer mnogi vjernici tvrde da su vidjeli kako se Sunce miče. Uisto vrijeme ne bi bilo moguće gledati u Sunce, a da se ne osli-jepi ili bez većeg oštećenja vida. Biskup Porto Nova i glavniorganizator Papinog putovanja, René Marie Ehuzu, rekao jeza AGI: „Kada se Papa u subotu poslijepodne, za vrijeme vož-nje u župi Sv. Rite, na periferiji Cotonou, zaustavio pozdravitibolesne i blagosloviti lokalnu bolnicu, bilo je sličnih pojava,tako da su pacijenti u bolnici htjeli ići u kapelicu na molitvuzahvaliti za doživljeno“. Tijekom cijela tri dana dok je trajaoposjet Beninu, ima svjedočanstava o takvim pojavama, kojesu fotografirane mobilnim telefonima nazočnih, među kojimasu i svećenici. Afrikanci tumače fenomen kao čudesni znakdo kojega je došlo zbog Papine prisutnosti. Ne samo da jeovaj događaj izazvao divljenje kod ljudi od medija, nego su imnogi biskupi izrazili iznenađenje. U pitanju nije izolirani do-gađaj, jer se to događalo više puta tijekom putovanja. /IKA,RV, don-ivica.net/

Benedikt XVI. tijekom došašćaposjetit će zatvorenike

Papa Benedikt XVI. posjetit će 18. prosinca zatvorRebibbia, na periferiji Rima, kada je predviđen pohodzatvorenicima i susret s njima u crkvi u novom zatvor-skom kompleksu.

Benedikt XVI. će odgovarati i na pitanja zatvorenika. Ukrilu visoke sigurnosti zatvora Rebibbia, na sjeveroistokuRima, kaznu je služio i atentator na bl. Ivana Pavla II. AliAgca. Kao dio programa rehabilitacije neki zatvorenici iz Re-bibbie rade na telefonskoj centrali vatikanske dječje bolnice„Bambino Gesu“ (Dijete Isus). /IKA/

Poruka za Svjetski dan borbeprotiv AIDS-a

Svjetski dan borbe protiv AIDS-atreba biti prigoda za promicanje općegpristupa terapijama za oboljele, zasprječavanje prijenosa zaraze od majkena dijete te za promicanje načina životakoji podrazumijevaju ispravno i odgo-vorno shvaćanje spolnosti.

Tako stoji u prigodnoj poruci nadbis-kupa Zygmunta Zimowskog, predsjednikaPapinskoga vijeća za dušobrižništvo zdrav-stvenih djelatnika.

Procjenjuje se da milijun i osam stotinatisuća osoba svake godine umre zbog HIV-virusa. Riječ je o osobama koje bi mogle normalno živjeti kadbi im se omogućio pristup farmakološkim terapijama, odnos-no antiretroviralnim lijekovima.

Istaknuo je važnost odgoja, posebice novih naraštaja, ospolnosti utemeljenoj na naravnoj antropologiji, osvijetljenojBožjom riječju. Crkva i njezino učiteljstvo predlažu način ži-vota koji povlašćuje suzdržljivost, bračnu vjernost i odbaci-vanje spolnog promiskuiteta jer se sve to, kako je istaknuto upostsinodskoj apostolskoj pobudnici Africae munus, odnosina cjeloviti odgoj na koji osobe i zajednice imaju pravo. /RV/

Pakistan: „Isus“ na popisuzabranjenih riječi u SMS-u

Katolička Crkva u Pakistanu usprotivila se vladi-noj odluci da se uporaba riječ „Isus Krist“ zabrani uSMS porukama. Crkva će učiniti sve da se Isusovo imeukloni s popisa zabranjenih riječi, rekao je tajnik Vi-jeća za medije Pakistan-ske biskupske konferen-cije Nadeem John Shakir.

Primjena ove odredbe„dodatno će diskriminiratikršćane“. Zabrana uporabeIsusova imena vrijeđa krš-ćanske osjećaje i krši pravaslobodnog naviještanja vjere,ističe Shakir. Nada se da ćevlada ipak poduzeti „razum-ne ispravke“ navedene od-redbe.

12/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

Prije nekoliko dana vladin ured za telekomunikacijeodredio je mobilnim operaterima da SMS-ove s „uvredljivim“tekstom, a „u interesu veličanja islama“, cenzurira. Tvrtke sudobile popis od oko 1600 zabranjenih riječi na službenom na-cionalnom jeziku urdu, na nekoliko regionalnih jezika i naengleskom jeziku. Među njima su i vulgarni te pojmovi ve-zani uz spolnost, ali i riječi „Isus Krist“ i „Sotona“. Shakir jeizrazio razumijevanje za napore vlade da zaštititi mlade od ne-morala. Međutim, nikako ne razumije zašto bi i Kristovo imetrebalo biti zabranjeno. /IKA/

Kršćanka u Pakistanu osuđena na smrt zbog vjere

Asia Bibi, ženai majka, branila jesvoju vjeru od na-pada i ruganja odstrane svojih kolegi-ca s posla, koje suje htjele obratiti naislam.

Kasnije je optu-žena za svetogrđe iosuđena je na smrt,jer nije htjela prijeći naislam. Još uvijek je uzatvoru, gdje čeka iz-vršenje smrtne kazne.

U Pakistanu je više od 150.000 kršćana potpisalo peticijuu kojoj se traži pravda za progonjene žrtve, među kojima je iAsia Bibi. Aktivisti Call for Mercy koji su pokrenuli peticiju,nadaju se prikupiti milijun potpisa i poslati ih pakistanskojambasadi u Washingtonu DC. Svoju podršku možete pružitina ovom linku: http://www.callformercy.com/ /hrsvijet.net/

U Africi ubijena hrvatska redovnica

Hrvatska redovnica s. Lukrecija Mamić, članicaDružbe službenica milosrđa, ubijena je u nedjelju 27.studenoga u misiji Kiremba u Burundiju.

Ubojstvo se dogodilo oko 19.30, sati po hrvatskom vre-menu, kada su naoružani pljačkaši upali u samostan gdje suubili s. Lukreciju, dok su prije bijega oteli poglavaricu zajed-nice s. Carlu Brianza iz Brescie u Italiji i volontera iz VeroneFrancesca Bazzanija.Nedugo nakon policij-ske potrage pronađenasu tijela ubijenog vo-lontera i teško ranjenes. Carle za čiji se životbore liječnici.

S. Lukrecija sa-hranjena je u Splitu, asprovodne obrede vo-dio je splitski nadbis-kup mons. Marin Bari-šić uz sudjelovanjemnogobrojnih sveće-nika, redovnica i vjer-nika. /IKA/

U 1400 gradova upaljena je posebna rasvjeta protiv smrtne kazne

U znak prosvjeda protiv smrtne kazne 30. stude-noga navečer više od 1400 gradova diljem svijeta naposeban su način osvijetlili svoje kulturne spomenike.

Akcija potječe iz Rima, a organizatori ističu da je u njojsudjelovalo 66 glavnih gradova te niz manjih i većih gradovaiz ukupno 87 zemalja. Organizator inicijative „Gradovi zaživot, gradovi protiv smrtne kazne“ je katolička Zajednica sv.Egidija.

Zajednica sv. Egidija od 2004. godine redovito organizirakongrese ministara pravosuđa. Ističu kako je tijekom posljed-njih deset godina 31 država dokinula smrtnu kaznu. /IKA/

Kalvarija egipatskih kršćanaDeseci tisuća prosvjednika nastavljaju s okuplja-

njima na trgu Tahrir u egipatskom glavnom gradu Kairu.Prosvjeduju protiv zastoja u reformama, nakon odlaska

predsjednika Hosnia Mubaraka prije devet mjeseci. Vojnesnage uvele su drastične represivne mjere protiv prosvjed-nika. Procjenjuje se da je broj poginulih između 25 i 40, a višeod 1500 prosvjednika teže je ranjeno.

Koptski katolički biskup Antonios Mina ustao je uobranu demonstranata, oštro osudivši vojne akcije. „Vlasti ne-maju nikakvo pravo pucati u mirne ljude“, izjavio je biskupza zakladu „Crkva u nevolji“. Koptski biskup Aziz, iz gradaGize blizu Kaira, obrazložio je kako muslimani i kršćani pro-svjeduju zajedno na trgu, braneći ljudska prava. „Narod imapravo izraziti svoje viđenje, a jedini način da to učini jest oku-piti se na trgu“, istaknuo je. O. Rafic Greiche, glasnogovorniktamošnje Katoličke crkve, prenosi kako su se mnogi pro-svjednici razboljeli zbog česte izloženosti suzavcu. Drugi suozlijeđeni uslijed naguravanja sa snagama reda, zbog zado-bivenih udaraca od strane vojske i policije ili su pogođeni gu-menim mecima.

Kršćani su 17. studenoga ponovno prosvjedovali tražećipravdu za mnoge žrtve, ali opet su napadnuti kamenjem i bo-cama, zbog čega je oko 25 osoba ozlijeđeno. Biskup Aziz urazgovoru za „Crkvu u nevolji“ rekao je i kako režim nije od-govorio na zahtjeve prosvjednika da se uklone zapreke zaodržavanje kršćanskih bogoslužja te da se ublaže zabranegrađenja novih crkvi. /IKA/

Zvonik � 12/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJAOtvoreno o seksualnosti i braku

Verbum objavio knjigu Christophera Westa

Ivan Pavao II.Biografija Verbum objavio knjigu Andree Riccardija

U svakodnevnom životupronaći Njega

Zbirka pjesama i zapisa svećenika Marijana Culjka

u izdanju Glasa Kon-cila

Slikovnica „Dan svetog Nikole“Izdanje Glasa Koncila za najmlađezkvh

.org.r

s

Marijin dom na PalamaU lijepom vremenu došašća Crkva

se spominje pet redovnica mučenica.Kako su njih četiri pretrpjele mučeniš-tvo 15. prosinca 1941. godine, to se nji-hov spomendan slavi svake godineupravo toga dana. Pripadale su redov-ničkoj zajednici Kćeri Božje ljubavi.Redovnice toga imena došle su u Sara-jevo na poziv nadbiskupa dr. JosipaStadlera 1882. godine. Na Palama kodSarajeva su 1911. godine otvorile sa-mostan „Marijin dom“. U toj su se kućiliječile i oporavljale bolesne sestre.Tamo su radi odmora boravile i časnesestre nastavnice iz Zavoda sv. Josipau Sarajevu. Marijin je dom postao poz-nat po dobrim djelima prema potreb-nima, posebno prema pravoslavnima,zbog čega je prozvan „gostinjcem siro-maha“. Sestre su radile kao učiteljice uosnovnoj školi. Svojim su životom iradom djelotvorno svjedočile kršćan-sku ljubav u duhu svoje Družbe. Nje-govale su bolesnike, velikodušno dije-lile kruh djeci iz državnog Dječjegdoma ne razlikujući ih po vjeri i naciji,te pomagale siromahe i prosjake kojisu im dolazili s Romanije.

Jednu su ubili na putuRatne 1941. godine u samostanu

Marijin dom su bile: časna sestra pred-stojnica Jula Ivanišević, Hrvatica,sestra Berchmana Leidenix, Austri-janka, dvije sestre Slovenke KrizinaBojanc i Antonija Fabjan, i MađaricaBernadeta Banja. Četnici su 11. pro-sinca 1941. godine opkolili „Marijindom“, opljačkali ga i odveli u zaroblje-ništvo sve redovnice i još neke drugezarobljenike. Vodili su ih po snijegu.Preslušavali su ih i ispitivali dok nisudošli do Carevih voda i Sjetline. SestraBerchmana je bila starica od 76 go-dina. Bila je posve iscrpljena od stu-

deni i napornog putovanja. Nije mogladalje. Tamo je ostala dok 23. prosinca1941. godine nije ubijena.

Četiri redovnice u vojarniOstale četiri časne sestre su četiri

dana putovale do Goražda, kamo sustigle 15. prosinca 1941. godine. Smje-štene su u zgradu vojarne na katu. Vo-jarnom je tada zapovijedao major Jez-dimir Dangić. Iste večeri razulareničetnici su u pijanom stanju provalilisestrama u sobu i s nečistim namje-rama nasrnuli na njih. U obrani svogaljudskog dostojanstva i zavjetovane čis-toće, sestre su se otrgle iz ruku svojihnapadača i jedna za drugom iskočilekroz prozor. Njihovi mučitelji su me-đutim jurnuli dolje pred vojarnu te većizlomljene sestre noževima usmrtili ibacili u rijeku Drinu, koja je nekolikodana kasnije odnijela njihova tijela.

Svjedočile su za ljubav prema Bogu

Drinske mučenice iznimni su uzo-ri vjernosti Bogu. Cijeli su svoj život

svjedočile djelotvornu ljubav premaljudima u nevolji. One su i moćne za-govornice u svim potrebama, napose uteškim životnim kušnjama i pogibe-ljima.

Slava drinskih mučenikaDrinske mučenice su proglašene

blaženima 24. rujna 2011. godine u Sa-rajevu. Toga dana u 11 sati u sarajev-skom Olimpijskom centru Zetra Papinizaslanik kardinal Angelo Amato pro-glasio ih je blaženima.

Kardinal Angelo Amato je tom pri-likom rekao kako je mučeništvo pet re-dovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi„tragična, ali slavna stranica Crkve ka-toličke u plemenitom narodu Bosne iHercegovine. Njihova pobjeda ima zna-čenje mučenika prvih stoljeća, kada supoganski idoli zahtijevali nevine žrtveza nastavak njihovog prolaznog i nesi-gurnog postojanja. Tragedija njihovogubojstva se dogodila za vrijeme rata1941-1945. godine“. Njihovi mučiteljisu bili zaslijepljeni protukatoličkommržnjom i beskonačnim egoizmom.Počinili su pokolj grupe nemoćnih alineukrotivih žena.

12/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca

15. prosinca

Drinske mučenice(+ 15 – 23. prosinca 1941.)

� Pet redovnica iz četiri europska naroda � Drinske mučenice su zaštitnice bolesnika � zaštitnice učenika �� zaštitnice časnih sestara � one su zaštitnice duhovnih zvanja � zaštitnice redovništva i prosvjete �

� zaštitnice su u velikim nevoljama � zaštitnice u velikim pogibeljima � zaštinice u životnim kušnjama �

Piše: Stjepan Beretić

U govoru što je sv. otac BenediktXVI. uputio pitomcima velikog rimskogsjemeništa ove godine koja je na iz-maku, dotaknuo se i teme poniznosti. Otoj kršćanskoj vrlini sv. Otac je dao slje-deću definiciju: „Poniznost ima kristo-loško značenje jer je poniznost naslje-dovanje Boga koji je sišao sve do mene.Te iako je tako velik, postao mi je prija-telj: trpi radi mene i umire radi mene.To je poniznost koju trebamo naučiti odIsusa i po njoj živjeti“.1

Poznato nam da je ocu Gerarduomiljela tema o „Malom Isusu“, to jest oponiznosti utjelovljenoga Sina Božjega.Od „Malog Isusa“ kršćanin treba nau-čiti biti ponizan. Već na prvi Božić odkako je o. Gerard u Somboru, od kolo-voza 1904. godine, temom o „MalomIsusu“ sluga Božji privlači pozornostsvojih slušatelja. Isto tako nam je poz-nato da je o. Gerard o „Malom Isusu“govorio svakog 25. u mjesecu kada spukom slavi Euharistiju. Iako drugimriječima, za razliku od onih navedenihsv. Oca, o. Gerard govori o poniznostiIsusa Krista u utjelovljenju jer ga naziva„Malim Isusom“, radi njegove poniznos-ti u Utjelovljenju i upućuje što učinitikako bismo, po nasljedovanju „MalogIsusa“, bili ponizni. To jest, „naučili odIsusa biti ponizni i biti na uslugu dru-gima“, što sv. Otac preporučuje pitom-cima spomenutog rimskog zavoda.

U liku „Malog Isusa“ koji se rodiou Betlehemu, naš sluga Božji vidi oliče-nje poniznosti utjelovljenoga Sina Bož-jega. Podvlači da je razlog božićne ra-dosti baš poniznost utjelovljenoga SinaBožjega. Poučava stoga vjernike štotreba poduzeti kako bismo bili radosnina Božić, te piše: „Ako se želiš radovatina blagdan Božića, želi biti malo dijetejer dječje srce ne zna za zloću“.2 „Kori-jen zloće“, za o. Gerarda, kako nam jeveć poznato, je sebeljublje. Stoga u tojlogici upućuje vjernike što trebaju uči-niti da postanu djeca u duhu, tj. da po-bijede sebeljublje, da je pobjeda sebe-ljublja izvor radosni. Očituje to svojemišljenje, između mnogih zapisa, u slje-dećem: „Mali Isus i ‘Mala’ Terezija želeda se operemo vodom poniznosti…Oholi nemaju vremena misliti na Isusajer im je glava puna pitanja što misle omeni, što će o meni misliti…“!3 Sebe-ljublje, dakle, opterećuje čovjekovu psi-hu i priječi istinitu vedrinu i radost duha.

Valja uočiti da je vjernik „dječjegasrca“, po poniznosti, slobodan od sebe-ljublja. U mjeri slobode od sebeljubljaotvara srce ljubavi prema Bogu i bliž-njemu. Postaje slobodan i velikodušan,kao „Mali Isus“ koji nas želi učiniti sret-nima po svome Utjelovljenju, na Božić...Gerard stoga, oslonjen na te premise,upućuje svoje slušatelje, u propovijedina Božić 1904. godine, i potiče ih na danIsusova rođenja riječima: „Idite MalomIsusu. Uzmite malo slamice iz betle-hemskih jaslica i zapalite je da se vašasrca ugriju, vaše suze osuše, ako ste upoteškoćama. Vaše će suze tada opratigrdobe srca koje se odražavaju i navašem licu i tako ćete biti mila i krasnadječica slična nebeskom Kralju i Bož-jem Djetiću4. Ljubav dakle „grije srce“ i„spaljuje“ čovjekovo sebeljublje, osloba-đa srce od sebičnosti te ispunja srce ra-došću!

„Sebičnost tada propada a ljubavse umnaža“.5 Srce se otvara ljubavi nesamo prema Bogu nego i prema bliž-njima jer: „Tko o Isusu razmatra u tomegori vatra, taj druge upali jer Isusa sli-jedi“.6

Vrijedi istaknuti učinak „zagrija-nog srca ljubavlju“: „Postati mila i kras-na dječica slična nebeskom kralju…“.7

Sveti Otac nadopunjuje svoju defi-niciju o poniznosti, što sam naveo, usvojoj drugoj knjizi koja nosi naslov„Isus iz Nazareta“, koja je ugledalasvjetlo dana u ožujku ove godine. U tojknjizi sv. Otac tumači što znači „male-nost“ ili značenje „biti djeca“, komenti-rajući ulomke Evanđelja po sv. Marku:9,33-37 i 9,42.: Isus... „uzme dijete, pos-tavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:‘Tko god jedno ovakvo dijete primi umoje ime, mene prima. A tko meneprima ne prima mene, nego onoga kojimene posla‘, ‘Onomu naprotiv tko bi sa-blaznio jednoga od ovih najmanjih štovjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlin-skim kamenom o vratu bude bačen umore’“.8 Komentirajući ova dva navodaiz evanđelja sv. Marka, Papa dodaje: „Uodnosu na prvi navod 9,33-37, ističe:„Isus se sam identificira s djetetom,postaje malen. To jest, kao Sin ne čininišta sam po sebi, nego čini sve na po-ticaj Oca i u odnosu na Oca i u poveza-nosti s Ocem“. U komentaru pakdrugog navoda sv. Otac dodaje kako seriječ biti „malen“ odnosi na sve one koji

vjeruju, na zajednicu Isusovih učenika,koji su u malenosti našli svoj autentičniidentitet po kojem uspostavljaju svojeautentično biti (kršćanin)“.9

Kada povežemo sve što o Utjelov-ljenoj Riječi kaže sv. Otac, o značenjuponiznosti Utjelovljene Riječi, s onimšto o „Malom Isusu“ tvrdi naš slugaBožji o. Gerard, dobivamo snažne po-ruke o značenju Božića i slavljenju Bo-žića. Poruke njihovih razmišljanja oUtjelovljenoj Riječi, o „Malom Isusu“,vrlo su značajne jer nas potiče da o Bo-žiću razmišljamo kao vjernici, da posta-nemo „maleni“. A onda po „malenosti“nastojimo biti slobodni od sebeljublja tese othrvamo izazovima potrošačkogdruštva koji ne samo da zarobljava srca,nego je uzrok i ekonomskih kriza. Po-tiče nas da slušanjem Božje riječi otkri-vamo duboki vjernički smisao našegkršćanskog identiteta po uzoru na Utje-lovljenoga Sina Božjega koji nam se da-ruje, po poniznosti koja se očituje u likudjeteta. Tako se po „darovanju“ ondaosposobljavamo „darovati“ bližnjimakao Utjelovljeni Sin Božji i stvarati boljeozračje za suživot među ljudima. U kon-kretnosti života to znači „biti evanđeo-ski kvasac“ u sekulariziranom društvuu kojem živimo. Takvu nam porukupriopćuje za Božić o. Gerard jer: „Tkoje malen, taj kao da je progledao da viditajne vjere. Tajne vjere pozlaćuju čovje-čanstvo... Tko vidi tajne vjere, najuspje-šnije djeluje za dobrobit Crkve…“10

Nije li to isto što sv. Otac izražava dru-gim riječima: „Isus iako tako velik, pos-tao mi je prijatelj po poniznosti…“ Svo-jim darovanjem učinio nas sretnima!

___________

1 Osservatore Romano, 4. III. 2011.2 007371, Propovijed na Božić 1904. g.3 003352, Theologia pastoralis.4 Ondje, 0073425 BM, 004622.6 Ondje, 004845.7 Navedena propovijed 1904.8 Razgovor s Isusom, 003936.9 Joseph Ratzinger Benedetto XVI., Gesù

di Nazaret, II, 2011., str. 20. (Moj prijevod iztalijanskog izdanja)

10 Theologia pastoralis,002835.

Zvonik � 12/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Dječje srcePiše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

12/2011 � Zvonik22

Liturgija Priredio: mr. Mirko Štefković

18. 12. 2011. – 4. nedjelja došašća2 Sam 7,1-5. 8b-12. 14a. 16; Ps 89,2-3. 4-5. 27.29;

Rim 16,25-27; Lk 1,26-38

Nakon svjedočanstva Ivana Krstitelja, evo Marijinasvjedočanstva. Ona je u svom srcu brižno čuvala velikestvari koje joj je Gospodin učinio. Djevičansko začeće, pokojem ona postaje Majkom Božjom, o kojem nam svjedočidanašnje evanđelje, nije zasebni događaj. On je dio cjelineMarijine uloge u povijesti spasenja, njezine bezrezervne su-radnje s Bogom. Događaj djevičanskog začeća nije prika-zan kao najprikladniji način za rođenje Mesije, nego je pred-stavljen sa sigurnošću da će njezino čedo biti sveto i zvat ćese sin Svevišnjega, jer Duh Sveti sići će na nju i sila će je Sve-višnjega osjeniti.

Rođenje Isusovo od Djevice Marije nije tek kakva isti-na pridodana onoj o utjelovljenju, nego je sastavni dio togistog otajstva. Bog prilazi Mariji, te se po njezinu pristankumože ostvariti Božje djelo spase-nja, koje sv. Pavao naziva objavlje-njem Otajstva prešućenog drevnimvremenima, a sada očitovanog ipo proročkim pismima odredbomvječnoga Boga svim narodima obz-nanjenog za poslušnost, vjeru.

25. 12. 2011. – BožićMisa zornica:

Iz 62,1-5; Ps 89,4-5. 16-17.27.29; Dj 13,16-17. 22-25;

Mt 1,1-25Dnevna misa:

Iz 52,7-10; Ps 98,1. 2-3a. 3b-4.5-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

Ne bojte se! Evo javljam vamblagovijest, veliku radost za savnarod! Danas vam se u gradu Da-vidovu rodio Spasitelj – Krist, Gos-podin. I evo vam znaka: naći ćetenovorođenče povijeno gdje leži ujaslama (Lk 2,10-12).

Kakav prizor i znak: jasle,djetešce, Marija i Josip koji gapromatraju… Otac nebeski, jedinikoji poznaje Sina, koji je Mariji i Josipu dao spoznati otajstvo Dje-tešca Isusa, neka i nama dade da ga prepoznamo kako bismo galjubili i nasljedovali.

Pri Isusovu rođenju svijet je skroz indiferentan, samo neko-licini pastira, onih na rubovima društva, biva dano spoznati po-sebnost božićne noći. Nije to slučajno: On je izabrao siromaštvo,poniznost. Podcijenio je ljudski ugled, bogatstvo, društveni položaj.

Iako nema vanjskih znakova slavlja, to Djetešce je Riječ Božjakoja je tijelom postala, svjetlost koja se obukla u tijelo. Bog je po-stao nositelj tijela, kako bi čovjek mogao postati nositeljem Duha –kaže sv. Atanazije. Njegova ljubav za mene, ponizila je njegovu ve-ličinu. Postao mi je sličan, da ga prihvatim, da se obučem u njega.Kako bih sve to razumio, trebam čuti kako mi govori: Da me do-dirnete, ostavite skalpele… Da me vidite, ostavite televizore… Daosjetite Božju blizinu u svijetu, ne uzimajte mikroskope… Da mekušate, ostavite senzacije… Nego vjerujte i klanjajte se (PierreMounier).

1. 01. 2012. – Sveta Bogorodica MarijaBr 6,22-27; Ps 67,2-3. 5. 6.8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21

Evanđeoski odlomak govori o tome kako je Marija usebi pohranjivala sve te događaje o čudnovatosti Isusova za-čeća i rođenja, svega što se tada zbivalo, te je o njima raz-matrala u svom srcu. Toj jednostavnoj i tihoj ženi dive se ge-neracije. Muškarci i žene svih dobi i staleža u Mariji prona-laze nadahnuće i poticaj za svoju vjeru. U nju su zagledaniljudi koji su znali za uspjehe i oni koji su znali za neuspjehe,veliki sveci i veliki grešnici. Toliki umjetnici nadahnjuju sena njezinu liku. Zašto Djevica nadahnjuje tolike?

Možda zato što je toliko vjerna slika Božja. Možda zatošto sam Bog po njoj progovara, iako ona uvijek ostaje nje-govo stvorenje, iako posebno zbog primljenog dara Božjegaizabranja.

Počinjemo novu godinu u znaku ovog velikog otajstva.Utecimo se Mariji, Majci Božjoj i našoj Majci, i prepoznajmo

u njoj one ideale za kojima teži inaš duh, kako bismo po njezinuzagovoru smogli snage da i samipoput nje hrabro kažemo svojneka mi bude.

8. 01. 2012. Krštenje Isusovo

Iz 42,1-4. 6-7; Ps 29,1-2. 3-4. 3b.9b-10; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Evanđelist Marko pripovi-jeda o Isusovu krštenju, a nijegovorio o njegovu rođenju, nitio djetinjstvu. Za njega sve poči-nje Isusovim krštenjem. Neko-liko redaka posvećenih poslanjuIvana Krstitelja ukratko sažim-lju dugo iščekivanje dolaskaSpasitelja. Spasiteljevo poslanjepočinje kad Preteča, koji krstivodom, ustupa mjesto Onomukoji će krstiti Duhom Svetim.Počinje novo doba, skroz novostvaranje. Stvoritelj zauzimamjesto stvorenja, te silazi u Jor-

dan poput kakvog grešnika. Sjetimo se ovdje stvara-nja prvog čovjeka. Na Isusa silazi Duh Sveti, kao štoje onomad Bog udahnuo čovjeku u nosnice dah života(Post 2,7). Isus, kako to donosi evanđelist Marko,jest novi čovjek, upravo kao što se za Adama kaže:Tako postane čovjek živa duša.

Isusovo je krštenje znak novog početka čovje-čanstva, i to na novim temeljima. Još će On moratiprijeći preko iskustva smrti i tako ući u slavu uskrs-nuća. Još će morati, i još uvijek se mora polaganopreobražavati u svakom čovjeku, čekajući dan ukojem će Vidjeti Sina čovječjeg gdje dolazi na obla-cima s velikom moći i slavom. I on će tada… poslatianđele i skupiti svoje izabranike od četiri vjetra odkraja zemlje do kraja neba. Tada više neće biti kršte-nja (usp. Dj 21,23-27).

15. 01. 2012. – 2. nedjelja kroz godinu1 Sam 3,3b-10. 19; Ps 40,2.4. 7-8a. 8b-9. 10;

1 Kor 6,13c-15a. 17-20; Iv 1,35-42

Današnji evanđeoski odlomak izvješćuje oproživljenim događajima, koji su se duboko urezaliu sjećanje učenika, jer su im promijenili živote.

Učenici su povjerovali Ivanu Krstitelju. Na nje-govu riječ pošli su za Isusom kao za Jaganjcem Bož-jim. Susret s Kristom počinje pitanjem koje mu oniupućuju: Gdje stanuješ? Taj susret odmah rađa po-vjeravanje između učenika i Učitelja. U tom povje-renju Isus im odgovara: Dođite i vidite.

Iskustvo povjerenja u susretu uvjerava uče-nike da je Isus iščekivani Mesija. Susret s Kristomnije tek površni događaj: učenici nailaze na razu-mijevanje, osjećaju se prihvaćenima i ljubljenima.Taj susret učeniku mijenja ime, a samim time semijenja i njegov temeljni životni stav: Ti si Šimun…zvat ćeš se Stijena.

Naći Isusa, ili bolje, dopustiti mu da nas nađe,ne samo da nam mijenja egzistenciju, nego nas čininavjestiteljima spasenja. To je izvor velike radosti,te onaj tko je doživio susret s Kristom, osjeća po-trebu sudjelovanja na novom životu kojeg mu jeKrist otkrio.

Vesel žamor stoji okol meneA ja sio pa se zamislio –Pak u nike mile uspomeneVeoma se sladko zadubio:Ono vrime na pamet mi palo,Mnogu radost koje mi rađalo.

A to vrime bi doba ditinja,O, kako sam tad željno čekao,Blag dan pripun slasti i milinjaKog je naš puk Božićem ozvao,Kako li sam Njega provodio,Kaku l‘ radost o Njem okusio?!

Majko sladka! Tebe ću spomenit –Tvoja mi je draga uspomenaJer koja me znađahu veselit –Sva su s Tvojim spomenom spojena.S Tvojih usti sladkost mi je teklaKad si mi što ob Božiću rekla.

Rekla bi mi: moj dragi sinčiću,Nastoj dobar i poslušan biti,Pa ćeš kaki lip dar o BožićuOd dragoga Isusa dobiti.On bo dobru dičicu milujeI svojim jih darom nadaruje.

Sladko l‘ sam se na to zabrinio– Tko bi znao dost jasno kazati –Jer sam odmah pogoditi htio:Kaki će mi darak Isus dati.Hoće l‘ kapu, prsluk il‘ čizmice,Vruć kožuvac – tople čakširice?!

Pomisli još i na poslasticu –Oh, ja bi to sve skupa volio!Indi sam se dragom Isusiću Svaki danak skrušeno molio,A bila mi taka čvrsta nadaKao temelj najtvrđega grada.

Svaki dan sam dane pribrojio,A Majka rič svoju ponavljala.A kada je Badnji dan dospioOnda me je po ubogih slalaDa im nosim brašna, ora, makaI drugoga koje kakog smoka.

Radost, koju tu sam uzbudio,Nadu mi je još većma gojila:Slutiv da je plemenito diloSad po meni Majka učinila.U tom večer puna nadom dojde,Želja mi se spunjivati pojde.

Zvonik � 12/2011 23

Običaji

Listajući Antunovićevu Bu-njevačku i šokačku vilu, zapaziosam pjesmu „Božićna noć“ koju jepotpisao Krunoslav. Zna se da jeto pseudonim Stjepana Kruno-slava Grgića (1836.-1914.), bač-kog hrvatskog književnika s Fan-cage/Vancage (nekad naselja uzBaju, a koje je 31. listopada 1930.pripojeno Baji). Pisao je prozu ipjesme. Bio je sljedbenikomIvana Antunovića, odnosno nje-govih preporoditeljskih ideja. Su-rađivao je u Bunjevačkoj i šokač-koj vili, Nevenu, Bunjevačkim i šokačkim novinama i Subotič-koj Danici. Zanimanje šireg čitateljstva su mu donijela nje-gova nabožna djela, od kojih valja istaknuti „Živu ružicu“ (mo-litvenu knjižicu i pjesmaricu koja je doživjela deset izdanja)

koju je tiskao u Kalači 1859. (os-tala izdanja su tiskana od 1865.do 1901. u Subotici).

Svojim djelima je ušao u an-tologije poezije i proze bunjevač-kih Hrvata iz 1971., sastavljačaGeze Kikića, u izdanju Matice hr-vatske.

On je u prekrasne stihovestavio naše božićne običaje. Ovapjesma će zasigurno, pogotovostarijima, oživjeti mnoge lijepeuspomene. Stihove prenosimovjerno uz neznatne jezične i slov-

ne popravke radi boljeg razumijevanja. Neka objavljivanjeovih stihova u našem Zvoniku bude mali doprinos obilježava-nju 175. obljetnice njegova rođenja.

Uživajmo!

Divno otkrićePriredio: mr. Andrija Anišić

BBOOŽŽIIĆĆNNAA NNOOĆĆSStt jjeeppaann KKrruunnooss llaavv GGrrggiićć

zkvh

.org.r

s

Kad nam Majka izkadi sobicuI oškropi posvetitom vodom,A ja s Tatom unio slamicuSterući ju cilim sobnim podom.Iskočiti mal ne hti iz kožeOd radosti – izreć se ne može!

Dok sam se ja igrao veselo,Majka nam je astal prostirala,Pa je lipo i ukusno jeloS badnjačami na njeg pomećala,A zatim me roditelji miliMeđu sebe k astalu zovnili.

Tu uz astal stojeći na noguSkrušeno se i dugo molismo,Zahvaljujuć pridragome BoguŠto tu blagu večer doživismo,Te pozdraviv još i Gospu milu,Tato nam je prikrižio zdilu.

A veselje – koje sam imaoSkačući s voštenim svićicam,Bog zna za što – da tad ne bi dao!O tom se i sad živo sićam:Trostruk plamen gorućih svićicaGoraše mi kao iz srid srdca.

Tu nam tato blagoslov rekaoHvaleć sladko Ime Isusovo!I štogod je ikad lipše znaoBlage dane svima čestitavo:Sriću, zravlje želeći živima,Pokoj vični pak virnim mrtvima.

Vele svečan čas nam taj bijaše –Te kanda smo izvan sebe bili,Jer u oku drage Majke našeBiser suze jasno opazili,Sićajuć se svojih dragi miliS ovog svita što su priminili.

Ni isti med nije slađi bioS kojim jilo bi nam začinjeno,Neg to čuvstvo i taj prizor mio,

S kimi srdce bi nam uzhitjeno,Slično se zar Izrael ćutioKad je Mannu najprvi put jio.

Posli jila na noge ustasmoPa zajedno na glas se moleći,Dragom Bogu opet hvalu dasmo –Nu ni zatim ne htido ja lećiVeć na novo lati se igratiI po slami prikobečivati.

A kad nam je Majka pospremalaTad i ona na slamu je sila,Pa je svete pisme zapivala,Premda knjigu štit nije umila,A mi smo se okol nje skupili:Ne bi l od nje pismu naučili.

Ja zaslušah – a to ništo ječiI kao da pivanje se čuje,Ej, Majčice, ta to bronza zveči!Betlehem iđe! – ta već – eto tu je!Dragi Tato, ded pusti ga amoDa miloga Isusa gledamo.

Tek što mi je dozvoljeno bilo,I tek što sam vrata otvorio,Dječak jedan obučen u biloS Betlehemom je u nutra stupio.A za njime družina ostala,Te je lipe s njim pisme pivala.

Nu s pismicam – ma su lipe bile –Slabo sam se ovdi zanimao.Želje mi se sve u tom složileNe bi l‘ Betlem već gledati mogo,A kad su mi njega otvorili –Kanda su me u nebo dignili.

Jer tu vidih gdi Isusak ležiSrid štalice, u tisnih jaslicaI uz jasle kako na Njeg glediSveti Josip i Bogorodica.I angjela gdi piva nad njima,I pastira sa svojim ovcama.

12/2011 � Zvonik24

Običaji

Mlogo sam se tom svemu divio,Pa kad je već Betlem otišaoJa uz Majku na slamu sam sioI mnogo ju koješta pitao.Ona mi je pak pripovidalaO Isusu, sve što god je znala.

Dok smo tako čase provodili,Gdi pivali, gdi pripovidali.Zrakom dojde niki glasak mili Kojem su se srdca odzivala.To bi glasak zvona crkvenoga,Koj nas zvao proslaviti Boga.

Zbilja i ja odmah sam skočio,Pa skupivši svoje haljiniceU crkvu se s Majkom opravioK službi Božjoj, svele polnoćnice,Kud je staro i mlado hrliloKo na niko priblaženo vrilo.

Tu zaori pisme glas svečani,Koj utisak svoj čarobni imaUz orgule kanda nebeščani,Složiše se pivat sa zemaljskima.A ja sam se među tim ćutio,Kao da sam u srid raja bio.

Sit od ove duhovne sladostiDojdoh kući i legoh spavati,Znajuć da ću na nove radostiO svanuću blagdana ustati.A kada sam u jutro ustaoPod glavom sam kaki dar našao.

Drugo o njem nisam ni mislio,Već da mi ga sam Isus poslao, Jer j‘ upravo uvik taki bioOd kojeg sam potribu imao.Tako me je moja Majka milaDarivajuć, na dobro budila!

Al jedanput – bivši nepokoran –Majka me je pedipsati htila,Te stoga dar za Božić pripravan

Nije meni pod glavu metnila.Tužno sam se u jutru mislio:Ah, zašto sam neposlušan bio!

Oj, noćice Spasovog rođenja!Kako da te S v e t u ne štujemo?!Dostojna si mnogog proslavljenjaVridna da se Tebi radujemo.Ti nas sićaš Sunca Nebeskoga,U Betlemskoj štali rođenoga.

Ej ditinstva moga – doba mila!Sladko mi se spomeniti na te.Mnogu si mi radost urodila,Kako ne bi sad mario za te.Kad provodim dane brez radostiI brez nade boljoj budućnosti.

Običaji dobri svud nestajuIl se krivo, naopako drže,Milostinje slabo se sad daju,Još slabije bogomolje vrše.Razdor vlada svud u obitelji,Po varošah kao i po selih.

Indi – ljubav, ta ćut božanstvena –Koja j‘ onda još većma grijala.Danas skoro svud je progonjenaI nemalo, svagdi pomanjkala.Manje se sad sirotah raduje,Kad se slavni Božić približuje.

Oj Božiću, dragi Isusiću!Koj si došo da s‘ narodi spase,Ti udili momu rodu sriću,Da s‘ osvisti, počme marit za se,Čuvajući dobre običaje…Pa da živi, dok god svita traje.

/Bunjevačka i šokačka vila, br. 26. od 24. prosinca 1874., str. 1-2./

(Fotografije iz filma „Božić na salašu“ Rajka Ljubiča)

Zvonik � 12/2011 25

Običaji

zkvh

.org.r

s

Zv.: Vaš životni put je doista za-nimljiv. Kako se u Vama rodila odlukada stupite u franjevački red?� Ako dozvolite, rekao bih par riječi

o mom vjerničkom putu. Kršten samkao dijete, ali nisam išao u crkvu. Tekpred kraj srednje škole počeo sam čitatiBibliju. Volio sam čitati. Biblija me za-nimala kao mudrosna i filozofska knji-ga, te knjiga značajna za opću kulturu.U razgovoru s mamom spomenuo samda želim pročitati Bibliju i ona mi jerekla da je u blizini naše kuće franjevač-ki samostan u kom je jedan doktor Bib-lije pa bismo je mogli pokušati nabavitipreko njega. Složio sam se s tim i zaneko vrijeme mama mi je rekla da nasje taj svećenik pozvao da dođemo poknjigu. Došao sam, a svećenik, dr. Ta-dej Vojnović, koga sam tada upoznao,poklonio mi je Bibliju. Nije želio da muplatimo, rekao je Biblija se ne prodaje.Već je to bilo nešto novo za mene. Takoje počelo moje druženje s Božjom ri-ječi… Pročitao sam knjigu za nekih go-dinu i pol, a onda mi je mama opet reklada taj isti svećenik drži biblijske večeriu kojima tumači pojedine biblijske knji-ge. To mi je zvučalo zanimljivo i počeosam odlaziti na biblijske večeri koje suse održavale u samostanu sv. Ivana Ka-pistranskog. Večeri su bile zanimljive.Svećenik je puno toga tumačio, pričaoo povijesnim okolnostima nastanka tek-sta, o značenju pojedinih riječi i još pu-no toga drugoga. Sjećam se da je jed-nom rekao kako jedan tekst ima oko 25„nivoa“ na kojima se može analizirati.Sve to meni je bilo vrlo interesantno i„približavalo” mi sveti tekst i njegovoznačenje. Tim večerima sam prisustvo-vao i u njima aktivno sudjelovao pitajućii iznoseći svoja razmišljanja i to sa svo-jih pozicija koje su bile ateističke. Ni-

sam se osjećao neprijatno niti na bilokoji način isključenim ili odbačenimzbog takvih svojih gledišta. Svećenik jesa svoje strane davao argumente koji subili vrlo racionalni i većina mi je bilaprihvatljiva i poticala me na razmišljanjeo svijetu, čovjeku i životu. Uz put smose i lijepo družili.

Zv.: Da, p. Tadej je bio vrlo poznatbibličar u našim krajevima. Koliko du-go ste pohađali te biblijske večeri?� Nakon godinu ili dvije dana, netko

od vjernika predložio je da večeri započ-nu i završe molitvom, jer je to, ipak,vjernički skup. Meni je to bilo strano ičudno jer nisam vjerovao u Boga i ni-sam vidio sebe u tome da se „molim“nekome ili nečemu u što ne vjerujem pasam prestao dolaziti. Tako je bilo nared-ne dvije-tri godine. Nakon toga sam jed-nom ili dvaput došao u crkvu, za Božići Uskrs. Pater Tadej me je „na brzinu“uključio u liturgiju, u čitanja. Povezaosam se s njim i zajednicom vjernika iopet počeo dolaziti na biblijske večeri.Ne sjećam se više je li bilo molitve ili nena početku večeri. Ali, polako sam sepribližavao Bogu. Jedne večeri, to jebilo važno za mene, govorilo se o Isusui njegovim riječima dok su ga razapi-njali na križ: Oče, oprosti im jer ne znajušto čine (Lk 22,34). Te su me riječi po-taknule na razmišljanje. Pomislio sam:Pa to nije čovjek. Koji to čovjek moli zaone koji ga ubijaju i to mučeći ga? On jeBog! Tek sam kasnije shvatio da je Isusi pravi čovjek i pravi Bog, i da nam je-dino on može dati snagu moliti za onekoji nam čine zlo. Kad sam se potom poobičaju susreo s društvom, s kojim samznao popiti koju pivu u parku, rekaosam im: Slušajte, ja mislim da je IsusKrist Bog. Oni su se nasmijali i pitali ot-

kuda mi to. Objasnio sam im za one Isu-sove riječi na križu i kako sam ih shva-tio. Sjećam se da je argument bio vrlojak i da su oni to prihvatili kao ozbiljanstav.

Tako je došlo do mog obraćenja.Nakon nekog vremena redovitog dola-ženja u crkvu, pripravio sam se za pri-manje sakramenata Potvrde i Pričesti,te ih primio u proljeće 2000. godine, usvojoj 25. godini života.

Zv.: Vi ste jedan od malo franje-vaca koji potječe iz naših krajeva, re-cite nam kako ste i kada osjetili Božjipoziv da ga slijedite stopama sv. Fra-nje?� Bilo je to u ljeto 2003., između tre-

ćeg i četvrtog semestra poslijediplom-skog studija u Njemačkoj. Došao samna odmor u Novi Sad i, dok sam se jed-nog popodneva molio prije mise, Gos-podin me je pozvao da mu „dam sebe“.Kako sam to tada mogao razumjeti,smatrao sam da mu najbolje mogu datisebe ukoliko njemu i ljudima budemslužio kao svećenik. Imao sam predsobom lik našeg patra Tadeja, koji jejako puno dobroga činio ljudima, štosam imao prilike godinama gledati.Nisam bio upoznat s tim da postoje fra-tri, dominikanci, isusovci, biskupijskisvećenici i ostali, već sam jednostavnoželio biti svećenik kao pater Tadej. Oti-šao sam i javio mu se. Nakon završenogmagisterija, naredne godine u proljeće,već sam bio u Samoboru, među franje-vačkim kandidatima.

Zv.: Vaša odluka da u 29. godiniživota pođete u samostan sigurno nijebila laka. Jeste li pri tomu možda nai-lazili na otpor, a tko Vam je bio najve-ćom potporom?� Nije bilo otpora. Najvažniji je bio

moj odnos s Gospodinom. Bio sam većdovoljno odrastao, a i roditelji su me po-državali da sam biram usmjerenje u ži-votu. Vidjeli su da je ovaj poziv pošten ičastan, ali su se i plašili da ne pogrije-šim. Najveća potpora bio mi je Gospo-din, osobito preko ljudi koje je stavljao

12/2011 � Zvonik26

IntervjuRazgovor s fra Zdenkom Gruberom

Gospodin me po Svetom pismuprivukao k sebi

Razgovarao: vlč. Mirko Štefković

Došao sam, i svećenik, dr. TadejVojnović, koga sam tada upoznao,poklonio mi je Bibliju. Nije želioda mu platimo, rekao je „Biblijase ne prodaje“.

Fra Zdenko Gruber rođen je 17. 10. 1975. u No-vom Sadu, od oca Rudolfa i majke Jelice. Otac mu jebio sportaš i nastavnik tjelesnog, a majka liječnica.Ima starijeg brata Evalda. U rodnom gradu završio jeosnovnu školu i gimnaziju, a nakon toga upisao Po- ljo-privredni fakultet, agroekonomski smjer. Nakon za-vršetka studija, počeo je raditi na Poljoprivrednom fa-kultetu, gdje je držao vježbe iz agrarne politike. Nakonmanje od godinu dana rada, otišao je u Njemačku,gdje je završio dvogodišnji magisterij ekonomije u po-ljoprivredi. Po završetku ovoga studija stupio je u fra-njevce.

na moj put. Bilo je tu puno osoba: paterTadej, moja krizmana kuma, franjevačkiodgojitelji i subraća, zajednice vjernika,ali i roditelji i brat.

Zv.: Redovničko zvanje je lijepo istoga što se živi u zajednici. Kako steVi doživjeli život u zajednici prvih go-dina formacije?� Bilo mi je zanimljivo upoznavati to-

like nove ljude, različite po govoru, tem-peramentu, navikama… Čast i zado-voljstvo bilo je slušati tolike mudre i do-bronamjerne ljude koji su nam pokuša-vali prenijeti svoja iskustva i formiratinas kao ljude i redovnike. Bilo je i teškomijenjati sebe i priviknuti se na suživotsa svima.

Zv.: Nakon poslijediplomskog stu-dija iz poljoprivrede počeli ste studiratiteologiju. Što Vam je u nastavku studijadavalo energije za strpljivi ostanak ustudentskim klupama?� Imao sam motiv, izgrađene radne

navike i dosta predznanja. Studirao samgodinu dana i filozofiju u Novom Sadu,to mi je puno pomoglo na teološkomstudiju. Važan mi je bio motiv: postatisvećenikom, a puno mi je značila i od-lična suradnja koju smo imali mi stu-denti Katoličkog bogoslovnog fakultetau Zagrebu.

Zv.: Jedan dio svoje formacije pro-veli ste u Jeruzalemu. Kako ste doži-vjeli svoj boravak u Isusovoj zemlji?� Puno se toga može vidjeti, doži-

vjeti, naučiti. Recimo, vidjeti mjesta ukojima je Isus boravio može pomoći ipri čitanju Evanđelja: da se sve „pred-stavi“, pa onda nekako i poruka budebliža. Zatim se može upoznati i mentali-tet ljudi na tome području, koji je razli-čit od našeg, a u nekim stvarima vrloblizak ljudima s kojima je bio Isus i do-nosio im poruku Evanđelja. Potom sutamo i brojne nacionalnosti, ljudi iz ci-jeloga svijeta, mnogo različitih jezikakoji se govore. Mi smo, recimo, u stu-dentatu bili iz 15 zemalja, a u samosta-nu iz 23 zemlje.

Zv.: Odnedavno ste novi stanovniku subotičkom franjevačkom samosta-nu. Kada ste došli i kako Vam se sviđau Subotici?� Došao sam u kolovozu ove godine.

Vrlo mi se sviđa ovdje jer je područjeslično onome u kojem sam i odrastao,govori se moj jezik, mentalitet mi je bli-zak. Puno mi znači što mogu raditi svojposao za koji sam se školovao i napre-dovati kao čovjek i kao svećenik-redov-nik. Prijem od strane subraće u samo-stanu je odličan, što mi puno znači.

Zv.: Kako vidite svoju ulogu i po-slanje ovdje u subotičkom franjevač-kom samostanu?� Moja je uloga raditi posao koji mi

je Gospodin svojom dobrotom dao i kojimi povjerava preko mojih poglavara: dase molim, služim svete mise, ispovije-dam, držim vjeronauk i budem s lju-dima i za njih. Sve to mi izuzetno po-maže i u vlastitoj izgradnji kao čovjeka.Svakako da je i život u franjevačkoj za-jednici, koja je ovdje moja prva obitelj,vrlo važan za međusobnu izgradnju.

Siguran sam da imamo što ponu-diti ljudima koji to žele i u Subotici iokolici. Nadam se da će kod nas moćinaići na „izvor žive vode“, na ono što imGospodin preko nas želi dati, da ih, naneki način približimo Njemu. To činimoputem svetih misa, ispovijedi, posjetabolesnicima, putem molitava i molitve-nih skupina, vjeronauka, biblijskih ve-čeri, razgovora…

Istaknuo bih još i, meni vrlo dragi,molitveni prostor ispred kipa sv. Antunana ulazu u naš samostan. To je, doista,nešto posebno. Na stotine se ljudi sva-koga dana, od jutra do večeri, zadržavaondje i sabrano moli za svoje potrebe.Vidio sam jednom kako dvije djevojkeprolaze kraj našega samostana s ciga-retama u rukama. Zaustavile su se i kre-nule prema samostanu. Ostavile su upa-ljene cigarete na zidić pokraj ulaza iušle. Nakon kratkog vremena izašle su,

pokupile cigarete i nastavile svoj put.Bila je to pauza za molitvu.

Zv.: Po uzoru na sv. Franju, koji jeprvi upriličio žive jaslice, svaki franje-vac posebno doživljava pripravu nabožićne blagdane. Što je to specifičnou franjevačkoj duhovnosti glede Bo-žića?� Da, Franjo je napravio prve jaslice.

Bile su to jaslice sa živim ljudima i živo-tinjama, za Božić 1223. godine. Tako jei za nas franjevce ova pobožnost, tolikodraga kršćanima diljem svijeta, na nekinačin posebna. Franju je posebno dir-nula poniznost Isusa Krista, onoga kojije Kralj svemira, a izabrao je roditise kao obično, malo dijete, i to u vrloskromnim uvjetima.

Zv.: Što biste poručili našim čitate-ljima, osobito onima koji razmišljaju oduhovnom zvanju?� Da ih Gospodin najviše voli. Više

nego bilo tko drugi. I da će ih uvijek vo-ljeti. Da se ne boje vjerovati mu.

Zvonik � 12/2011 27

Intervju

Siguran sam da imamo štoponuditi ljudima koji to žele i uSubotici i okolici. Nadam se da ćekod nas moći naići na „izvor živevode“, na ono što im Gospodinpreko nas želi dati, da ih, na nekinačin približimo Njemu.zkvh

.org.r

s

Ovo je istinita priča jednog mi-sionara. U božićnom vremenu 1994.godine dva mlada misionara držala susat vjeronauka skupini dječaka i dje-vojčica koji su bili napušteni, zlostav-ljani i ostavljeni u jednom moskov-skom sirotištu.

Većina djece nije nikada čulaza Božić pa su ova dva misionara za-počela priču o Mariji, Josipu i njiho-vom dolasku u Betlehem gdje nijebilo mjesta za njih pa su tako moraliići u staju gdje je dijete Isus rođeno ipoloženo u jaslice. Tijekom pričedjeca i službenici u sirotištu sjedili suzadivljeni. Neki su sjedili na rubu tro-nožaca pokušavajući uhvatiti svakuriječ. Završivši priču, misionari su po-dijelili djeci po tri komada kartona danaprave od njih grube jaslice. Svatkoje dobio mali žuti kvadratić izrezan izrupca. U gradu nije bilo šarenih pa-pira.

Slijedeći upute, djeca su izrezalapapir i pažljivo posložila trake koje suposlužile kao slama u jaslama. Maleniflanelni kvadratići izrezani iz istro-šene spavaćice poslužili su kao djete-tov pokrivač. Bebu lutkicu napravilisu od pliša kojeg su dobili iz Amerike.Dok su djeca bila zaokupljena izrađi-vanjem jaslica dva misionara su šetala

uokolo da vide treba li ikome pomoći.Ovdje nastavlja misionar:

– Sve je išlo uobičajenim tokomdok nisam došao do stola gdje je sje-dio mali šestogodišnji Miša. Izgledaloje kao da je završio s radom. Kad samse približio dječakovim jaslicama za-čudio sam se vidjevši u jaslicamane jedno već dvoje djece. Brzo samse obratio prevoditelju i zamolio ga daupita dječaka zašto je stavio u jasledvije bebe. Prekriživši ruke, dječak je,gledajući u jasle, ponovio još jednompriču ozbiljnim tonom.

Točno je prepričao priču oBožiću (što je bilo jako neobično zatako malog dječačića), sve dok nijedošao do dijela gdje Marija stavlja di-jete u jasle. Tada je Miša sam izmisliosvoju verziju završetka i rekao: „Kadaje Marija položila dijete u jasle, Isusme pogledao i pitao imam li mjestogdje ću živjeti. Rekao sam mu da ne-mam ni mamu ni tatu i da nemamgdje živjeti. Onda mi je Isus rekaoda mogu ostati kod njega. Ja sammu odgovorio da ne mogu jer nemampoklon za njega kao i ostali. Ali ja samtoliko želio ostati s Isusom pa sam po-mislio da bih mu mogao dati na pok-lon ono što imam. Ako bih ga grijao,to bi mu možda bio dobar poklon“.

Onda sam upitao Isusa: „Akote ugrijem, hoće li to biti dovoljnodobar poklon?“ A Isus mi je re-kao: „Ako me budeš grijao, to ćemi biti najbolji poklon koji mi jeitko ikada poklonio!“ I tako samušao u jaslice, a Isus mi je rekaoda mogu ostati s njim – zauvijek“.

Dok je Miša završavao priču, nje-gove oči su se punile suzama koje suobilno tekle malim obrazima. Pre-krivši lice rukom nagnuo se nad stoldok su mu se ramena trzala od jecaja.

Napokon, malo siroče našloje nekoga tko ga neće nikada na-pustiti ni zlostavljati, nekoga tkoće ostati s njim ZAUVIJEK....

(http://www.admg.bloger.hr)

Materice

Danas me zvona zovu

rasutim treptanjem zvuka

preko ove, meni tako drage,

u srcu življene ravnice.

Kroz jutarnju sumaglicu

zove me toranj seoske crkve,

susreću, u zimskom jutru,

cvrkutave ptice.

Mene, majku mladu,

zove Isus

sa slatkim bremenom

moje drage dice.

Smjerno klečim

na kamenu hladnom,

u srcu osićam

razlivenu vrućicu.

Vidim proročki podignute ruke,

pliticu – na njoj ko žrtveni dar –

poredanu svu svoju dicu.

U podignutu čašu,

zlatom optočenu,

točim sve biserje znoja,

rumene krvi kapljicu

radosno darivane za svu svoju dicu.

Zvonce me prenu iz snova

u kojima vidih sinove svoje

ko jablane mlade

i orače dubokih brazda,

kćeri svoje ko vite jele,

ko pismu tamburice.

Blagujem Krista,

čujem anđeoske kore,

glas moje dice:

nane, čestitamo Materice!

Josip Temunović

12/2011 � Zvonik28

Priča

Dva Isusa u jaslicama

Još prošle godine zapazio sam nas-lov u novinama: „Jadikujemo, a rasi-pamo“. Pisac članka ustvrdio je pod timnaslovom da građani Srbije i dalje nemi-lice troše novac na nepotrebne tehničkeuređaje, posljednje tipove mobilnih tele-fona, na benzin jer mnogi još uvijek viševole ići na posao autom nego gradskimprijevozom. Previše se troši i na garde-robu, najreklamiranije tenisice, a mnogiu večernjim izlascima – u kafićima i res-toranima – ostavljaju posljednji dinar.Prekomjerno i nepotrebno se troši i vodai struja. Stručnjaci su izračunali da se udomaćinstvima čak 40 % energije trošinepotrebno. Također je raširen i loš obi-čaj da se kupuje više a manje kvalitetno.

Toj činjenici objavljenoj u „Blicu“valja pribrojiti i naše pripreme za Božićkoje su odavno u tijeku i jeku. Većina eu-ropskih gradova je već odavno u znakuBožića. Sve je spremno za početak jošjedne „žetve“ trgovaca i zadovoljavanjeporiva kupnje potrošača. Dakle, već trajejoš jedna potrošačka „groznica“ za kon-zumistički ili uživalački Božić. Ni kršćanineće izbjeći tomu. Zato je dobro zausta-viti se i promisliti moramo li baš SVE ku-piti. O tom bi trebali razmisliti osobitooni koji su skloni vječitom kukanju kakonemaju novaca.

Kršćane bi uvijek trebala resiti kre-post umjerenosti. Nju bismo trebali oso-bito pokrenuti pred Božić. Nakon „groz-nice“ kupnje domaćice čeka „groznica“pripremanja jela i uređenje kuće. I obič-no prisjećanje na te pripreme podsjetit ćemnoge naše obitelji na neuroze, prepirkepa i svađe koje su puno puta pokvarilepripremu za Božić a nerijetko i same bo-žićne blagdane.

Naš najljepši Advent za našnajljepši Božić

U povjerenoj mi župi sv. Roka u Su-botici stavili smo kao poticaj za ovogo-dišnji Advent rečenicu: „Naš najljepšiAdvent“. Koraci i „sredstva“ za ostvare-nje toga cilja su sudjelovanje u misamazornicama. Prvoga tjedna u prosjeku jena tim misama bilo oko dvije stotineodraslih i osamdesetak djece. Ozračjepredivno. Osim toga zajednička molit-vena nakana svih zorničara je molitva zaobitelji – da svi članovi što više njegujuobiteljske kreposti. Druga zajednička na-kana je molitva za pomirenje zavađenih.Bez pomirenja zavađenih nema istinskogBožića, jer Božić je blagdan mira, a no-

vorođeni Isus kojemu se radujemo i di-vimo jest „Knez mironosni“. Bez obitelj-skih kreposti, bez kreposnog života svihčlanova obitelji, obitelj ne može biti onošto bi trebala biti sveta obitelj – malaCrkva u kojoj će Isus uvijek biti prisutan.A bez Isusa nema svetosti, a bez svetostinema prave radosti. Eto razloga da si naj-prije „kupimo“ duhovna dobra i svojekuće ukrasimo duhovnim ukrasima.Božić doista nije u jelu i piću. Na Božić io božićnim blagdanima Isus mora bitiglavni. Ta Božić je slavljenje njegova ro-đenja, njegovog rođendana. Pretužno bibilo da na Božić upravo na Isusa zabora-vimo kao što bi bilo pretužno da u pri-premi i u slavlju nečijeg rođendana za-boravimo na slavljenika.

Duhovna priprema, slatki plodoviobraćenja i duhovnog života i duša ukra-šena krepostima i svetim životom, najbo-lji su jamac da će nam i ona druga pri-prema biti uspješna. U slavlju Božićajako je važna lijepo ukrašena kuća. Važnasu i ukusna jela, pogotovo ona obredna,na Badnju večer. No, to će sve biti takoako nam duhovna priprema bude prava idobra.

Ne zaboraviti siromaheU pripremi za Božić veoma je bitno

misliti i na druge. Ta Isus je radi nas ljudii radi našega spasenja sišao s nebesa ipostao čovjekom. Prema nekim običa-jima, na Badnju večer se za stol uvijekstavljao jedan tanjur više nego što imačlanova obitelji. On je bio namijenjen be-skućniku ili siromahu koji bi svratio u tukuću, kako bi odmah mogao sjesti za stoli pridružiti se ukućanima. To je predivanobičaj. Još kad bi se on doista i ostvari-vao! Kad bismo doista za stol te večeridoveli nekog beskućnika, siromaha ilikad bismo mu bar odnijeli dio onoga jelakoje nam je omiljeno i u kojemu ćemouživati ovoga Božića.

U našem gradu, ni u našoj zemljineće biti teško pronaći one koji oskudi-jevaju. Više od milijun i tristo tisuća gra-đana Srbije je siromašno ili jedva sastav-lja kraj s krajem, izjavio je ministar radaRasim Ljajić, kako je prenio B92 još 20.travnja ove godine.

Zato u pripremi za Božić treba nje-govati i podržati sve obiteljske, crkvene igrađanske karitativne i humanitarne ak-cije da bi se onima koji nemaju osiguralobar ono osnovno: krov nad glavom, jelo ipiće i grijanje. Drago mi je što mogu po-

svjedočiti da smo u našoj župi zahvalju-jući jednom sponzoru preko našeg kari-tativnog odjela mogli razveseliti desetakobitelji s par kubika drva. Nastojat ćemoih razveseliti još kojim darom. A oni kojidaju svoj dar za braću i sestre u potrebi,trebaju biti spremni ponijeti dar bar ne-kome od njih.

Duhovni užiciLjudi, pa i vjerenici, misle da sreća

ovisi o tjelesnim užicima. Međutim, to ni-je istina. Duhovni užici su daleko iznadužitaka tjelesnih. Tjelesni užici, naime,mogu trajati pola sata, sat, dva sata, jernaši živci ne mogu dugo podržavati tajfenomen užitka. Užici duha su pak vječ-ni, ne prestaju, idu s nama u nebo. Čo-vjeka treba dovesti putem mudrosti dotoga da shvati gdje su prave radosti, gdjeje pravi užitak, gdje je istinska sreća kojaće vječno trajati. Ako se vežemo samo uzzemlju i materijalno, onda nam je dušaprazna i gladna.

Poučna anegdota Kažu kako je neki bogati Rus prije

nego je umro rekao da u njegov lijes sta-ve puno novaca kako bi u nebu mogaonešto kupiti. I kad je umro, došao je u ne-bo. I sav radostan vidi puno šopinga,možeš kupiti što god hoćeš. I kad je na-punio svoju košaru i došao na blagajnu,izvadi novca onoliko koliko je anđeo od-redio. A anđeo mu vrati novac i kaže:Ovdje tim novcem ne možete platiti ništa.Ovdje se može platiti samo onim novcemkoji ste na zemlji dali drugima i potrošilina druge a vi toga za ovo što želite kupitinemate dovoljno.

Tako je to. Ako volite svijet i sebe,onda se toga trebate odreći ovdje nazemlji, kako biste sve to imali u nebu.Ako volite neke cigarete, aute, satove,darujte to što prije drugima kako biste toimali u nebu.

U tome je ta razlika između fizičkogi duhovnog života. Duhovni život je vje-čan, fizički je privremen. To je mudrostživota, koju moramo usvojiti i prenijetidrugima. Tako ne ćemo biti svrstani uone „dobre kršćane“ koji stalno mole aništa ne dobivaju, jer takvi kršćani sveslušaju što Isus kaže, ali ništa ne čine.

Prikupljanjem duhovnih užitaka idarivanjem drugima učinimo da namovaj Božić bude pravi, najljepši, nagovješ-taj onog vječnog…

Zvonik � 12/2011 29

Moralni kutak

Božić – blagdan „uživanja“Piše: mr. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Adventske večeriAdventske večeri su od prvih kršćanskih vremena

poznate u našoj crkvi. Ovaj lijepi običaj zadržala je i našasjemenišna zajednica. Navečer, uoči adventske nedjeljeokupljamo se u kapeli sjemeništa slušajući Riječ Božju iiščekujući proroka koji će nam upaliti svijeću na advent-skom vijencu. Prvu adventsku večer održao nam je vlč.Tivadar Fehér, profesor latinskog jezika, a drugu fraZdenko Gruber. U svojoj propovijedi, vlč. Tivadar jeistaknuo kako trebamo prepoznati Krista u našim bliž-njima te da je došašće vrijeme u kojem trebamo ispitatii promijeniti naše misli i djela, kako bismo što bolje pri-

pravili put Malom Isusu. Fra Zdenko je na temelju pro-roka Izaije govorio o pripravi naše duše, da se sve onošto je neravno, slabo, grbavo, poravna, kako bismo nadostojan način mogli dočekati Mesiju. Treću adventskuvečer predvodio je vikar katedralne župe vlč. Tibor Szöl-lősi, koji je, inspiriran čitanjima te nedjelje, progovorio ovažnosti prihvaćanja naše malenosti, jer je to uvjet du-hovnog rasta. Zadnju večer predvodio je, kao i uvijek,naš biskup Ivan, koji nam je čestitao božićne blagdane izaželio nam lijep odmor i sretnu Novu godinu.

Dario Marton

Tradicionalni turnir u stolnom tenisu

I ove godine tijekom mjeseca studenog i prosinca odigran jetradicionalni „Nikolinjski turnir“ u stolnom tenisu. Sudjelovali susvi sjemeništarci. Trideset natjecatelja podijeljeni su u četiri sku-

pine. Na kraju zanimljivih mečeva, treće mjesto je zauzeo ErikSztefanovity. Samo finale je bilo dan prije večeri sv. Nikole. Svat-ko je imao svog favorita. U finalu su se sastali trećaš Damir Katići učenik prvog razreda Filip Stojanov. Nakon uzbudljivog mečaDamir je u dva seta ostvario pobjedu i tako osvojio prvo mjesto naturniru. Prvak je nagrađen lijepim peharom. Za razliku od prijaš-njih turnira, na ovome su mlađi razredi osvojili visoka mjesta.

Dario Marton

NikolinjeU predvečerje blagdana sv. Nikole biskupa organi-

zirali smo nikolinjsku predstavu. Proslava je počela oko20 sati u sjemenišnoj blagovaonici i trajala sve do kasnonavečer. Nakon rektorova uvoda maturanti su nas upoz-nali sa životom ovog omiljenog sveca i s legendama ve-zanim uz njegov život. Zatim je svaki razred izveo kraćiprogram (pjesmu ili nešto drugo). Maturanti su zatimorganizirali kviz u kojem je pobijedio Damir Katić, uče-nik trećeg razreda. Slatko i zanimljivo bilo je natjecanjeu traženju bombona u zdjelici brašna, u kojem je po-bjednik bio učenik prvog razreda Szilárd Kiss. Na koncuove prekrasne večeri došao je i sam sv. Nikola podijelitidarove marljivim i uzornim sjemeništarcima. Nakonsvega smo pospani ali puni dojmova otišli na počinak.

Matija Merković

12/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Dario Marton i Matija Merković

Devetnica u čast Blaženoj Djevici Mariji„Bez grijeha začeta, Djevice presveta, slavi te svijet“ – kaže

nama jedna jako poznata pjesma. Uistinu, to i jest tako. BlagdanBezgrešnog začeća BDM se već 159 godina slavi u Subotici. Ovegodine devetnice su počele 30. studenog. U katedrali je devetnicas misom na hrvatskom. Sjemeništarci su nekoliko večeri sudjelo-vali na sv. misi i pobožnosti. Draga nam je ova pobožnost našojMajci, jer znamo da se u svim poteškoćama i problemima njoj mo-žemo uvijek obratiti, u nadi da će naša molitva biti uslišana, jer,koja majka ne bi sve dala za svoje dijete?

Dario Marton i Matija Merković

U mirnoj noći

U mirnoj noćiiza ponoćipoloženo je u jaslicemalo sveto DjetešceMarija mu bijaše majkaa Josip dobrog oca slikapokloniše mu se pastiri

i mudracizajedno s njima anđeli Božji poslanicii to bijaše u noćiu mirnoj noćiiza ponoći

Silvester Pelhe, II. razred

SVIM ČITATELJIMAKOJI PRATE

NAŠU RUBRIKU

ČESTIT BOŽIĆI

SRETNANOVA 2012.

GODINA!

Zvonik � 12/2011 31

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

UPUTE ZAIZRADU:

OBOJ,IZREŽI,SAVIJ UOBLIK

KUTIJICE,ZALIJEPI

KRAJEVE ISTAVI

UNUTRAMALENUSVJEĆICUILI NEKI

SITANDARAK,

TE OBRADUJNEKOGAZA BOŽIĆLIJEPIMDAROM!

U ovom božićnom kutku za katehete, maleni dar za sve: zabavite se uz osmosmjerku s nazivima božićnih pje-sama, obojite crtež, napravite maleni božićni svijećnjak, božićne urese za bor ili sve to skupa – uz pomoć roditelja!Roditelji su prve katehete, obitelj prva „mini mini Crkva” u kojoj djeca susretnu i dožive Boga! Čestit Božić i novagodina puna svega dobroga, a najviše – LJUBAVI!

UPUTA ZA IZRADU: OBOJ, IZREŽI, PROVUCI KONČIĆ I OKAČI NA BOR!

zkvh

.org.r

s

Tako se svjetovni vjernik duboko i djelotvorno ukorjenjujeu samu stvarnost vremenita poretka i na sebe uspješno uzimasvoj udio u njegovoj izgradnji. Ujedno kao živi član i svjedokCrkve čini Crkvu prisutnom i djelatnom u krilu vremenitestvarnosti (AA, 29).

„Jao meni, ako ne budem propovijedao“ (1Kor 9,16).

Ova Pavlova rečenica se nadovezuje na njegovu drugumisao: Kako propovijedati, ako ne poznajem evanđelja? Ovoje snažna opomena na svu zbiljnost loma koji postoji izmeđuvjere i života, između evanđelja i kulture. Stoga Sabor potičekršćane „da nastoje svojim zemaljskim dužnostima vjernoudovoljavati, i to vođeni evanđeoskim duhom. Ostavljajuistinu oni koji zato što znaju da ovdje nemamo stalna prebiva-lišta, nego da tražimo buduće, misle da zbog toga mogu za-nemariti svoje zemaljske dužnosti, zaboravljajući da ih samavjera još više obvezuje na njih, svakoga prema njegovu po-zivu… Taj nesklad kod mnogih, između vjere koju ispovije-daju i svakidašnjeg života, treba ubrojiti među najteže za-blude našega vremena“ (GS 43).

Izgraditi se u pravog kršćaninaSvjetovni vjernik razvija se kao čovjek u spoju sa svije-

tom, kao vjernik razvija se u spoju s kršćanskim otajstvom.Kao građanin svijeta on je usidren u svijet, a kao građaninneba teži prema nebu, prema suživotu s Kristom. Kršćanskivjernik laik prije svega treba biti svjestan svojega krsnog po-svećenja i poslanja. Nema rasta u kršćanina i apostola bezprodubljenja i proširenja svijesti da je kršćanin poslan, da jeapostol. I na kršćanina se odnose riječi sv. Pavla: „Jao meniako ne budem propovijedao“! Iz poslanja koje dolazi od Kris-ta proizlazi zahtjev da apostol kao poslanik promatra sveočima onoga koji ga je poslao, rasuđuje sve kao Krist, sve radikao Krist što se tiče Boga i što se tiče ljudi, svijeta, grijeha ispasenja. Vjernik laik, Kristov apostol, treba prihvatiti Kris-tov program do posljednjeg slova, življeno i proživljeno. Bu-dući da se radi o uspostavljanju životnih veza ljudi s Bogom iotkupljenjem, odgoj i oblikovanje treba vjernika laika uvestiu suživot s Bogom stvoriteljem i otkupiteljem. Taj se životprovodi u vjeri. U vjeri i po vjeri silazi se u dubine Božjegabića, u svjetlo njegovih odluka i ljubavi njegova nauma o ot-kupljenju. Vjera otkriva sve niti ljubavi kojima Duh Sveti ljud-sku povijest povezuje s nebom, s vječnošću, s Očevom ljubavii ujedno uči kako skupa s Duhom Svetim vjernik kršćaninčini isto.

Vjera traži solidnu znanstvenu izobrazbu svjetovnih vjernika

Rastu u vjeri vjernika laika pomaže razmišljanje o vjeriznanstvenom metodom koja se uči u teologiji. Spomenuli smokako je u prvim stoljećima kršćanstva studij teologije upravopotekao od vjernika laika. Teolog, pomoću razmišljanja i svjerom dolazi do dublje spoznaje otajstva. Teologija je djelovjernika koji se služi svojim razumom kako bi bolje shvatio

ono što već u vjeri posjeduje. Teologija je vjera kakvu živi duhvjernika koji misli i znanstveno razmišlja. Sabor uz odgoj iformaciju za život u vjeri vjernika laika traži solidnu izobrazbusvjetovnih vjernika. Preporuča tri znanstvene discipline: teo-logiju, etiku i filozofiju. Važnost tih triju disciplina nije samoza rast u vjeri, nego i za apostolsko poslanje vjernika laika.Znamo kako se danas ništa ne prihvaća što nije znanstveno.Što nije znanstveno nije ni napredno. Stoga, vjernik laik danasmora poznavati vjeru više nego ikada. Suvremeni način životadoveo je do novih pojedinačnih i društvenih problema za kojesvećenici često ne znaju ili, ako znaju, nedostaje im spoznajaiz neposrednog životnog dodira s tim problemima. Mnogo ihbolje poznaju vjernici laici i oni su također pozvani rješavatiih, a to će biti nemoguće bez solidne vjerske izobrazbe. Teo-rijska vjerska izobrazba treba biti prilagođena dobi, nadare-nosti, zvanju, sredini u kojoj se živi i kulturi. Ona treba bitineprekidna, zbog stalnog rasta u zrelosti ljudske osobe i zbognapretka naravi problema. U znanstvenom odgoju vjernikalaika treba ići za jedinstvom, cjelovitošću, skladom i ravno-težom ljudske osobe. Treba spajati jedinstvo naravnog i vr-hunaravnog, ljudskog i otajstvenog. Vjernik laik s premaloljudskog postaje nakaza, a s premalo vrhunaravnog otkinutje od trsa, Isusa Krista. Teorijska izobrazba ostat će neplodnaako se uz teorijsko znanje ne svlada praksa prenošenja i da-vanja vjerskog znanja drugima. Vjernici laici su pozvani or-ganizirati seminare, rasprave, razgovore, po skupinama, tri-binama i drugim organizacijama, kako ih Duh Sveti nadahne.

U odgoju i oblikovanju vjernika laika za apostole važnoje posvetiti se uzgoju dobrih ljudskih odnosa, istinskim ljud-skim vrednotama, suživota i dijaloga. Evanđelje nije za izola-ciju, za zatvaranje. Temeljno načelo evanđelja jest: „Effata, ot-vori se“ (Mk 7,34). Otvori se Bogu, otvori se sebi i bližnjemu.Valja uspostaviti metodu promatranja, prosuđivanja i djelo-vanja u svjetlu vjere i dijalogu s drugima.

(nastavlja se)

12/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskih vjernika laika (10)

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Božićni brojglasila Vice-

postulature zaupoznavanje

Sluge Božjega o. Gerarda

Tome Stantića,karmelićanina

uvašim

crkvama***

Obiljeduhovnog

štiva,za svakoga

od vas***

Ako otvorimo Novi zavjet,onda vidimo da svako evanđeljepočinje s radošću. Kada Bog pri-lazi čovjeku, to mu samo dobroznači. Na početku Staroga zavjeta– iza svakog stvaralačkog čina –sedam puta se izjavljuje: „i vidjeBog da je dobro“. Dobrota je po-četak svijeta, ne samo primijenje-no na Jahve, nego je i Zemlja i svestvoreno, dobro. Sva stvarnost, odBoga do zadnje gromade zemljetemelji se na dobroti. Odakle ondazlo?

Sveti pisac svoj odgovor jesmjestio u jednu sliku, jer on raz-mišlja na židovski način. Kao štostvaranje nema svjedoka, tako niprvi grijeh. Njega ne interesirakako se dogodilo, nego što se do-godilo. To ne zna izreći na načinjednog grka-filozofa, nego na na-čin istočnjaka: slikovito opisujepojavu grijeha. U toj slici trebaprepoznati bitne elemente, kojičine vjersku poruku.

Na početku života je dobro.Nije samo Jahve dobar, već i ma-terijalna stvarnost kozmosa, i unjoj je sam čovjek dobar. Autoraprve Mojsijeve knjige interesiramoralno a ne fizičko zlo, jer onoprvo daleko veću štetu nanosi lju-dima. Čitajući izvještaj susrećemotri čimbenika osobnih odnosa:Jahve, čovjek i zmija. Sv. pisac,Boga kao Stvoritelja smatra izvo-rom blagoslova. On isto tako vje-ruje da je čovjek blagoslov, aliograničen u svojim moćima, jerjedna nepoznata i tajanstvena silaotvara pred njim perspektive kojemnogo obećavaju, ali pri realizira-nju razgoličuju čovjeka. Situacijaje sljedeća: postoje tri osobnestvarnosti: Jahve, čovjek i zmija.Od ove trojice čovjek ima pred so-bom alternativu, tj., mogućnost bi-

ranja. Bog i zmija se predstavljajukao mogućnost ostvarivanja ljud-ske egzistencije. Stvorenje, akosluša Jahve, onda ima mogućnostprebivati u Edenu, što nije doslov-ce vrt, nego harmonični odnos saStvoriteljem, što prouzrokuje da ječovjek u miru sa sobom i sa svo-jim bratom. Alternativa zmijepredlaže ovo: „vi ćete biti kao bo-govi“ (Post 3,5). Zmija nije nekaotrovnica, nego stvarnost izvančovjeka, koja otruje nutrinu, ipredlaže Adamu sebe postaviti namjesto Stvoritelja. Po autoru Pos-tanka, mada nije jasno formulirao,zmija je jedna realnost, koja od-vaja od Jahve. U kasnijim knji-gama ćemo naći njezino ime: onaje Sotona.

Čovjek ima alternativu sebepriznati Jahvinim stvorenjem, ili„postati bogom“. Adam je biraoovo drugo. Pisac nam ovako pre-cizira bliži sadržaj: „bit ćete kaobogovi, koji razlučuju dobro i zlo“.Bog ima pravo odrediti što jedobro ili zlo. Zmija je čovjeku obe-ćala takvu egzistenciju, u kojoj onsam, neovisno o Jahvi može odlu-čiti što je za njega dobro ili zlo.Ovo pak znači da je Adam zaželioostvariti sebe bez Boga, a kasnijeu drugom pokoljenju, bez brata,kada je Kain ubio Abela. Čovjek jeizrekao da je njemu dobro bezJahve, i bez brata svoga! Kada jerealizirao ono što je Adam izabrao,dogodila se višestruka tragedija,što sv. pisac opisuje riječima: „tadase obadvoma otvore oči, i upoz-naju da su goli“. Prvo, zmija ih jeprevarila. Zatim ono: „Bit ćete kaobogovi“ – je neostvarivo kada sečovjek odriče Jahve i svoga brata.Treće: izgubili su duhovno odijelomilosti, i morali se skrivati predStvoriteljem radi grižnje savjesti

jer su ga htjeli isključiti iz svoga ži-vota. Istočni grijeh je želja „bitikao bogovi“, tj., misliti da je čo-vjek apsolutno neovisan u pita-njima morala i vjere. Kada se do-godi da Adam sebe smatra bo-gom, onda ruši trostruki osobniodnos. Prvo: niječe Boga, kako gane bi susreo i morao mu podnijetiračun o svome djelovanju. Drugo:čovjek, kao „bog“ nikada ne trpi„drugoga boga“ pored sebe, većga želi pretvoriti u slugu. Adam jena početku rekao: „gle, evo kostijuod mojih kostiju, meso od mesamojega“ (Post 2,23b), a poslije gri-jeha: „žena koju si ti stavio uzame...“ (Post 3,12b). Prvi čovjek sedistancira od svoje žene, odbija ju.Treće: dolazi do burnih nemira usamoj osobi, čak do takve srdžbeda Kain ubija svoga brata, Abela.Čovjek, kada je htio postati bogombez Jahve, postao je nakazom, i si-jačem smrti.

No, situacija iza Isusa nije višetako mračna. Ona izjava: „vi ćetebiti kao bogovi“ – u hebrejskomse može shvatiti kao jednina, tj.„bit ćete kao Bog“ – ostvarila se,ali ne tako kako je to htio Adam: sodricanjem od Jahve i brata svoga.„Ja rekoh: bogovi ste“ – kaže Isusu Ivanovu evanđelju (10,34c; Ps82,6). Svaki kršćanin će biti kaoBog, jer se Bog utjelovio, tj., pos-tao čovjekom. Božić je blagdan,kada se onaj prvi pokušaj „biti kaoBog“ ispravlja poslušnošću dru-goga Adama, koji je prihvatio voljusvoga Oca, i pošto se odrekaosvoga božanstva, baš je u tomčinu dobio svoju slavu natrag, i zanas pribavio takav život, o kojemse može s pravom reći „vi ćete bitikao Bog“!

Zvonik � 12/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Istočni grijehPiše: dr. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Bliži se kraj godine. Vrijeme je zapovlačenje crte ispod završene godi-ne kao i za odgovor na pitanje jesmoli bili bolji nego prošle godine. Jesmoli više učili, radili, vježbali nego ra-nije? Jesmo li bili pažljiviji prema svo-jim najdražima, jesmo li naučili neštoiz svojih pogrešaka i hoćemo li bitibolji sljedeće godine?

Možda vam je dijete došlo kućisa zaključenom peticom iz matema-tike, što vas je obradovalo, pogotovozato što je susjedovo dijete dobilotrojku. Možda je vaš kolega dobio po-višicu, a vi niste, a možda je i vaš bo-žićni kolač ispao puno ljepše negokolač žene koja sjedi pokraj vas. Stal-na usporedba je u ljudskoj prirodi. Toponekad radimo nesvjesno. Kadauđete u sobu, brzo primijetite tko jebolje a tko lošije odjeven od vas, zašvedskim stolom je lako odlučiti iz-gleda li bolje piletina ili salata od tu-njevine i nemoguće je da se ne sjećatekako ste zavirivali u kontrolne zadat-ke i ispitne rezultate druge djece, ka-ko biste saznali što su dobila.

Baveći se ovom temom, psiholo-zi su napravili mali eksperiment. Dalisu oglas za posao i nakon što bi sekandidat prijavio, pozvali bi ga daispuni formulare koji su ustvari bilitestovi samopouzdanja. Tijekom rje-šavanja testa, u prostoriju bi uveli ta-kozvanog gospodina Čistog ili gospo-dina Prljavog i ispred naivnog ispita-nika mu predali papire koje je dobio iispitanik – kako bi ovaj pomislio da jeprisutni gospodin također kandidat zaisti posao. Gospodin Čisti je, kako sepo nazivu može zaključiti, bio ugla-đen, sređen čovjek u odijelu, s kožna-tom torbom, dok je gospodin Prljavibio u pocijepanoj majici i s masnomkosom. Psiholozi su usporedili tes-tove ispitanika i zaključili sljedeće:kada je gospodin Čisti bio u prostoriji,rezultati testa za samopouzdanje subili niski, a kada je gospodin Prljavibio u prostoriji, rezultati su bili veomavisoki. Drugim riječima, ispitanici suuspoređivali sebe s ljudima koji suušli u sobu i u ovisnosti od tomu jesuli zaključili da su bolji ili lošiji od njih,

njihovo samopouzdanje bi raslo ili pa-dalo.

Može se učiniti da je rješenje zavisoko samopouzdanje i stalnu srećuneprestana usporedba s ljudima kojisu lošiji od nas, no čovjek je sazdandrukčije. Ako vam se pruži moguć-nost saznati rezultate na ispitu, plaćuna radnom mjestu ili razinu kulinar-skih sposobnosti samo jedne osobena svijetu, skoro po pravilu izabratćete osobu čiji su rezultati malo bolji

od vaših. Ovakvi rezultati bi mogli na-vesti na zaključak da svaki čovjek usebi ima kapacitet za nevjerojatnu ne-pogrešivu moć opažanja, čim je u sta-nju od toliko ljudi izabrati baš onogakoji je za nepuno mjesto iznad njega.No, kao što dobro znamo iz svako-dnevnog života, to nažalost nije istina.Kada dođe do ocjenjivanja ličnosti čo-vjeka, ljudi su u stanju potpuno ne-svjesno napraviti katastrofalne po-greške.

Recimo da vam se na prvi poglediz bilo kojeg razloga ne svidi nekaosoba. Sljedeći korak je da s tom oso-bom ne razgovarate, izbjegavate druš-tvo u kojem je i ,koliko god je u vašojmoći, ne obraćate pozornost na nju,osim kada je u pitanju neki negativnidogađaj. Ovakvo ponašanje se zoveautistično neprijateljstvo i događa se

zato što osoba odbija primiti bilokakve dodatne informacije o osobikoja joj se ne sviđa, kako ne bi bilaprisiljena promijeniti mišljenje.

Jedan fenomen ocjenjivanja dru-gih ljudi naziva se fundamentalna po-greška atribucije koja se sastoji odtoga da smo kada ocjenjujemo sebe isvoje ponašanje popustljivi i uzimamou obzir sve faktore. No, kada je u pi-tanju netko drugi, nemilosrdni smo.Ako ste vi zaboravili rođendan svoje

prijateljice, to je zato što ste bili pre-zauzeti, niste spavali dovoljno i brojkeza datum na vašem telefonu su pre-male i nečitke, no, ako je vaša prijate-ljica zaboravila vaš rođendan, ona jejednostavno sebična, nezahvalna iglupa osoba.

Pogreške i propuste koje pravi-mo u opažanju drugih osoba su broj-ne i ovom prilikom nema dovoljnomjesta da se o njima piše, no važno jezapamtiti da o nečijoj ličnosti, moti-vima ponašanja i osjećajima možemosamo nagađati, i ma koliko bismo toželjeli, nemamo mogućnost čitanjamisli i skeniranja duše. Zato sljedećiputa kada osudite nekoga, pokušajtemu dati drugu, treću pa i četvrtušansu, jer biste i sami sebi zasigurnoto pružili.

12/2011 � Zvonik34

Psihologija

Uspoređivanje s drugimaPiše: Antonija Vaci

Nekako uvijek pred veće blag-dane, osobito se apostrofiraju svetopi-samske riječi „Blaženije je davati negoprimati“, „Dajte i dat će vam se“, „Ku-cajte i otvorit će vam se“, „Neka ti nezna ljevica što čini desnica“ i sl. Cijeli jezapravo Advent obilježen upravo tomstvarnošću, počevši od zornica koje naspozivaju na budnost i iščekivanje, a kojenas onda nukaju na činjenje dob-rih djela, kako bi i neki drugi, ko-jima to nije omogućeno, moglibarem donekle osjetiti toplinublagdana koji su pred nama.Mnogi upravo u tom razdoblju do-nose dobre odluke, odriču se za-rad potreba drugih… I tako ukrug do Uskrsa kad ponovno uprvi plan dolaze gore izneseni na-vodi iz Svetoga pisma. Mnogi ta itakva djela čine samo sporadično,velike se korporacije utrkuju tkoće više darovati za potrebite, poli-tičke se stranke također nadmud-ruju u svojim božićnim i blagdanskimželjama upućenim svojim sugrađanimaili sunarodnjacima. Sve to bez zadrškejest pohvalno, uzmemo li u obzir činje-nicu da mnogima na taj način domovibudu ugrijani i stomaci donekle puni.Ima također onih kojima je stalo da senjihovo ime čuje u javnosti, dok je sdruge strane puno više onih tihih iskromnih ljudi koji dobra djela čine a dase za njihovo dobro djelo i ime, nigdjene čuje.

Postavlja se dakle pitanje, je liBogu ugodnije ono što smo učinili „nasva zvona“ ili pak ono što činimo sva-kodnevno, u tajnosti i skrovitosti, kadanas nitko ne vidi. I imamo li uopćepravo očekivati da drugi saznaju zanaša dobra djela? Ako svoj stav ali iživot temeljimo samo na evanđelju u ko-jemu se kaže, odgovor je jasan: Kadadakle dijeliš milostinju, ne trubi predsobom, kako to u sinagogama i na uli-cama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili.Zaista, kažem vam, primili su svojuplaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju- neka ti ne zna ljevica što čini desnica,da tvoja milostinja bude u skrovitosti. IOtac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvra-tit će ti! (Mt 6,2-4). Krenuvši od sebesame, zaključih onako ovlaš promatra-jući ljude oko sebe, da smo puno putabliže upravo ovim licemjerima, jer je učovjekovoj prirodi da se drugima svidi,da ga hvale, da drugi vide njegova

dobra djela, budući da će ga tada višecijeniti. Malobrojni su oni koji donirajuna primjer velike svote novaca, a ondakao uvjet postavljaju to da se za njihovoime ne sazna. Svaki bi kršćanin kojemuje cilj slijediti Isusov put, ne samo polo-vično već u potpunosti, trebao biti svjes-tan da taj čin nije povezan sa stjecanjemslave i zahvalnosti ovdje na zemlji, nego

da je on samo jedan od koraka naslje-dovanja Isusova puta na putu premavječnosti.

Međutim, osim onih koji se unatočspoticanju ipak trude provoditi evan-đeoske riječi svakodnevno u djelo, tije-kom blagdana osobito dolaze do izra-žaja oni (među kojima je i kršćana) kojiod drugih stalno nešto očekuju, ali istone daju! Pitanje koje je postavljeno unaslovu ovoga teksta ne odnosi se samona nas vjernike koji smo dužni poma-gati drugima (materijalno i duhovno),već na sam čovjekov stav i ljudskoopredjeljenje da se prema drugom op-hodimo kao što bismo i sami voljeli dase prema nama ophode. Smijemo lidakle kao kršćani bilo u prijateljskim,osobnim pa i poslovnim odnosima bitioni koji stalno nešto očekuju, a ne daju?Odnos u kojemu jedna strana stalnonešto očekuje i prima, ali ne uzvraća nipribližno koliko prima (ne nužno na istinačin), vremenom obično biva osuđenna propast. Iz jednostavnoga razloga,jer u biti takva čovjekova odnosa premadrugom nije ništa drugo do egocentrič-nost. Svaka upućenost određene osobesamu na sebe, ne može donijeti napret-ka niti osobno zadovoljstvo i radost, istokao što stanice raka koje razaraju samesebe, ne donose čovjeku ozdravljenjeveć bolest.

Zasigurno svi među sobom, a po-nekad smo i sami takvi, prepoznajemo i

poznajemo osobe koje očekuju da sedrugi raduju njihovim uspjesima, da imdaju podršku, da se sjete njihovih ro-đendana i imendana, da im upute lijeperiječi, ali onda isto to ne čine kad sudrugi ljudi u pitanju. Postaviti se spramdrugih ljudi ljestvicu više, smatrajući daje ono što smo sami učinili puno većeod onoga što čine neki drugi ljudi, uvje-

rena sam, dugoročno ne može do-nijeti osobnu satisfakciju i zado-voljstvo. Početni stadij takvoga od-nosa očituje se u ravnodušnostiprema ljudima od kojih nešto oče-kujemo, potom izvjesnom dozombijesa i ljutnje jer nas drugi ne opa-žaju a mi smo toliko toga postigli iučinili, a na kraju i distanciranjem,sve dok ona ne urodi trajnim uda-ljavanjem, smatrajući da ti druginisu ni zaslužili da budemo u nji-hovu društvu. To je dakle krajnjioblik sebeljublja koji dugoročnoumrtvljuje čovjekovu osjetljivost za

druge ljude, iz koje se onda rađa stanjeu kojemu danas živimo: sveopće rezig-niranosti, sve manje pravoga prijatelje-vanja a sve više površnih odnosa, ne-realnih očekivanja od samih sebe a jošviše od drugih, nepristajanja na kom-promise, glumljenja sreće i prividnogazadovoljstva unatoč apatiji… Očekujućida se svijet vrti oko nas samih i da uvi-jek drugi nama prilaze, a ne mi njima pada se na tom putu povremeno istinski isusretnemo, riskiramo da se pretvori-mo u vječite kritizere drugih ljudi, a dase ni jednom pri tom nismo upitalijesmo li i sami napravili možda pogreš-ne korake prema drugim ljudima te unjima na taj način izazvali da ne buduzainteresirani za naše društvo. Takvoopredjeljenje zahtijeva od čovjeka iz-vjesnu dozu poniznosti, da ne prilazeuvijek tebi nego da ti ponekad prvi pri-đeš drugomu…

Vraćajući se ponovno na početakovoga teksta, radujući se unaprijed blag-danima koji su pred nama, ostaje mi po-željeti nam svima da se ovoga Božićamalo više zagledamo u vlastita srca,preispitamo vlastite postupke, jesmo liuistinu bili pažljivi prema drugimaonako kako smo očekivali da drugi bu-du pažljivi prema nama, jesmo li doistaučinili sve da barem jednoj osobi svojimživotom posvjedočimo da se Isus nijeuzalud rodio u toj „tihoj i svetoj noći“?

Zvonik � 12/2011 35

Kršćanski stav

Smijemo li uzimati, a ne davati?! Piše: Željka Zelić

zkvh

.org.r

s

U Sonti održano „10. Šokačko veče“KPZH „Šokadija“

Kulturno prosvjetna zajednica Hrvata „Šokadija“ zapo-čela je obilježavanje prvog desetljeća svojega postojanja. Po-malo neobično, ali igrom kalendara dva mjeseca prije deseteobljetnice osnivanja Zajednice održana je jubilarna, desetakultna manifestacija „Šokadije“, „Šokačko veče 2011.“. Po ri-ječima osnivača i prvog predsjednika Mate Zeca, temelji ovemanifestacije postavljeni su još 2001. godine u sklopu „Grož-đebala“ OKUD-a „Ivo Lola Ribar“.

Jubilarno, deseto „Šokačko veče 2011.“, u organizacijiKPZH „Šokadija“ započelo je 18. studenog, otvaranjem iz-ložbe slika nastalih na dosadašnjih pet likovnih kolonija u or-ganizaciji „Šokadije“. Izložbu je u prostorijama sonćanskeknjižnice otvorio predsjednik „Šokadije“ prof. Zvonko Tadi-jan.

U večernjim satima organizirana je manifestacija usklopu zajedničkog projekta „Šokci i baština“ institucija kul-ture podunavskih Šokaca „Veče tamburice i ikavice“. Mani-festacijom šokačke pisme, svirke tamburaša i stihove na ika-vici članovi društava iz Berega, Monoštora, Sombora, Sonte,Bača, Vajske i Plavne predstavili su posjetiteljima u velikojdvorani Doma kulture, ali i konzumentima programa na hr-vatskom jeziku RTV 2 i radijske emisije „Zvuci bačke ravnice“bogatstvo tradicije svojih mjesta.

Tijekom večeri predstavljene su tri samostalne knjigečlanova udruge: „Divane iz Sonte“ u ediciji NIU „Hrvatskariječ“ iz Subotice Ruže Silađev, „Gradnja kuća nabijača u Sontiu XX. stoljeću“ Ivana Andrašića u izadnju Zavoda za kulturuvojvođanskih Hrvata, te knjiga prof. Zvonka Tadijana „Šo-kačke narodne nošnje u Bačkoj“, istodobno i prvi naslov u iz-davačkoj djelatnosti „Šokadije“.

Središnja svečanost održana je 19. studenog. U nazoč-nosti generalne konzulice subotičkog konzulata RepublikeHrvatske Ljerke Alajbeg, predsjednika OO DS-a Apatin Go-rana Orlića, predsjednika MO DS-a Sonta Veljka Bačića, tepredsjednika Savjeta i tajnika MZ Sonta Igora Jakšića i Re-nate Kuruc održana je večer folklora i običaja, uz proglaše-nje i javno čitanje najljepše pjesme pisane šokačkom ikavi-com. Pobjednica je dvadeset četverogodišnja Anita Ðipanoviz Bačkog Monoštora s pjesmom „Stvaranje slova“.

Desetu obljetnicu slavljenici su obilježili cjelovečernjimprogramom. Prisutne je pozdravila i večer folklora otvorilakonzulica Ljerka Alajbeg. Često prekidani pljeskom, na po-zornici su se smjenjivali folklorci, tamburaši i glumci.

Ivan Andrašić

75. obljetnica HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora

Svečanim programima u petak i u subotu, 9 i 10. pro-sinca 2011. godine, obilježena je 75. obljetnica aktivnog radaHrvatskog kulturno umjetničkog društva „Vladimir Nazor“iz Sombora. Kako i priliči, slavljenici su pred brojnim uzva-nicima i svojim vjernim gledateljima u prepunoj velikoj saliHrvatskog doma prve večeri obilježavanja svoje hvale vri-jedne obljetnice u bogatom godišnjem koncertu prikazali radčlanova svih svojih sekcija i predstavili novi broj svojega lista„Miroljub“. Na svečanoj akademiji upriličenoj u subotnjoj ve-čeri slavljenicima je uručena Povelja Republike Hrvatske, do-dijeljena Odlukom predsjednika republike prof.dr.sc. Ive Jo-sipovića. U drugom dijelu subotnje večeri nastupili su mlađičlanovi TO „Pajo Kolarić“ iz Osijeka.

U bogatom kul-turno-umjetničkomprogramu članovasvih sekcija Druš-tva, upriličenom pr-ve slavljeničke ve-čeri, uručena su ipriznanja najistak-nutijima članovimaDruštva. Nazočneuzvanike i vjernupubliku pozdravio jepredsjednik Druš-tva Mata Matarić.

Svečana akade-mija upriličena u su-botnjoj večeri otvo-rena je himnama Sr-bije i Hrvatske, u iz-vedbi pjevačkog zbora domaćina. Sa pozornice je potombrojne uzvanike i gledatelje pozdravio predsjednik HKUD-a„Vladimir Nazor“ Mata Matarić jezgrovitim pregledom radadruštva u dosadašnjih 75 godina. Uslijedio je najsvečaniji čin.Voditeljica Bojana Jozić pročitala je Odluku predsjednika Re-publike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića o dodjeli „Pove-lje Republike Hrvatske“ HKUD-u „Vladimir Nazor“ izSombora i najavila izaslanicu predsjednika, generalnu kon-zulicu Ljerku Alajbeg, koja je ovo visoko odličje uručila pred-sjedniku Mati Matariću. Tako su, među institucijama kultures hrvatskom nacionalnom odrednicom u Srbiji, Somborci po-stali prvi kojima je ovo vrijedno državno priznanje matičnedomovine dodijeljeno odlukom predsjednika Ive Josipovića.Ovo je prvi puta da Povelju dobiva jedna hrvatska udruga izVojvodine, odnosno Srbije. „Vladimir Nazor“ je svojim ustraj-nim, besprekidnim 75-godišnjim radom na planu njegovanja irazvijanja tradicije Hrvata u Somboru i okolici dokazao da jezaslužuje – rekla je na svečanosti Ljerka Alajbeg. Zahvaljujućina priznanju, predsjednik „Nazora“ Mata Matarić istaknuo jekako će udruga i u budućnosti svojim radom doprinositi oču-vanju nacionalnoga identiteta Hrvata na ovim prostorima. Ini-cijativu za dodjelu ovoga priznanja ne samo Somborcima,nego i Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu „MatijaGubec“ iz Tavankuta, pokrenuli su Zavod za kulturu vojvo-đanskih Hrvata i Generalni konzulat RH u Subotici. Smatra-jući i više nego potrebnom činjenicu da Republika Hrvatskanagrađuje i one Hrvate koji žive i rade izvan njezinih granica,skupa s konzulatom pokrenuli smo inicijativu za dodjeljivanjeovoga prestižnog priznanja za dvije hrvatske kulturne udruge

12/2011 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

iz Vojvodine, čiji su doprinosi na području kulture Hrvata uVojvodini teško mjerljivi – rekao je, između ostaloga, ravna-telj Zavoda Tomislav Žigmanov. I Društvo se na najsvečanijinačin za izuzetan doprinos radu odužilo svojim zaslužnim čla-novima. Povelje su dodijeljene Zvonimiru Lukaču, Vesni Ču-vardić, Klari Šolaja Karas, Šimi Beretiću i Josi Firanju.

Ivan Andrašić

TV prijenos mise za Materice na HRT-u - prilika

za emancipaciju zajednicePrvi program Hrvatske radio-televizije izravno je pre-

nosio svetu misu u nedjelju, 11. prosinca, s početkom u 10sati, u povodu blagdana Materica iz subotičke katedrale-ba-zilike svete Terezije Avilske, u okviru redovitog nedjeljnogprograma kada se prenose sveta euharistijska slavlja iz razli-čitih dijelova Hrvatske ili prostora drugih zemalja u kojimažive Hrvati.

Prvi je to put u povijesti hrvatske televizije da se jedanovakav događaj izravno prenosi iz naših krajeva. Čast je to ipriznanje ovdašnjoj Katoličkoj crkvi jer joj pokrivenost pro-grama hrvatske nacionalne televizije omogućuje da se slikavjerskog života jedne župe s ruba prostora gdje žive Hrvati,prenese cijelom hrvatskom gledateljskom auditoriju, rekaoje ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata TomislavŽigmanov.

Ideja o prijenosu mise iz subotičke katedrale postoji većdugo i napokon su se ostvarili svi uvjeti za njezinu realizaciju,kaže generalna konzulica Generalnog konzulata RH u Subo-tici Ljerka Alajbeg.

Daleko je veće zanimanje gledateljstva u Hrvatskojspram Hrvata izvan domovine, a pogotovu vojvođanskih Hr-vata, nego što to imaju prilike čuti i vidjeti. Stoga je ovaj pri-jenos zasigurno pridonio jačem povezivanju našeganacionalnog korpusa, što je i cilj ovakvih emisija i prijenosa,da učimo jedni od drugih, da se upoznajemo i na koncu za-jednički čuvamo vlastitu tradiciju, dodaje konzulica Alajbeg.

Siniša Jurić

Čašćenje Bogorodičinih slika u barokno vrijeme

običaj vrijedan istraživanjaČašćenje slika Majke Božje u barokno vrijeme imalo je

gotovo kultni značaj, ali je on vremenom oslabio i prenio sena područje osobne pobožnosti koja se provodila u domovimavjernika, istaknuo je Dušan Škorić, doktorand povijesti umjet-nosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji je na XIV.znanstvenom kolokviju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata 24. studenoga, održao predavanje na temu „Marijanskapobožnost kao motiv u baroknom slikarstvu u katoličkim crk-vama u Vojvodini“.

Ova tema spada u dio istraživanja Zavoda na planu kul-turne baštine Hrvata u Vojvodini, koji je navezan na crkvu ibarokno slikarstvo. Ovdje je riječ o pučkoj pobožnosti usprezi s inačicama popularnih i čašćenih Bogorodičinih slikaiz središnje Europe.

Vjernici su u barokno vrijeme častili slike Majke Božjekako bi im pružila pomoć raznih oblika. Kao rubno područje,

na ivici HabsburškeMonarhije i Osmanlij-ske Carevine, teritorijdanašnje Vojvodine bioje okrenut onim tipo-vima čudotvornih slikakoje su pružale uto-čište od osmanskih ra-zaranja i progona, kažeDušan Škorić.

Marijanska pobož-nost je važan segmentbarokne umjetnosti uVojvodini i do sada jeneistražen, iako je veo-ma bogat. Pojedini ob-javljeni tekstovi ili publikacije, iako dobronamjerni, imali suveću štetu nego korist, jer se autori nisu koristili relevantnimpovijesnim činjenicama, kaže Škorić.

Postoji oko petnaest veoma vrijednih tipova Bogorodi-činih slika koje su podrijetlom iz srednje Europe, ili iz JužneAmerike. Širok je to i bogat opus značajan za sveukupnuumjetničku baštinu u Vojvodini. Neke od tih slika sačuvanesu u franjevačkom samostanu u Subotici, u crkvi u Tekijamakod Petrovaradina i u samostanu u Baču.

Siniša Jurić

Provedeno etnološko terensko istraživanje običaja bačkih Bunjevaca

Kulturna tradicija Bunjevaca u Bačkoj do danas je oču-vana i toliko je bogata da bi se njome doista trebalo dugo i in-tenzivno baviti, istaknula je profesorica Jadranka Grbić Ja-kopović koja je bila dionicom etnološkog istraživanja koje jeprošloga tjedna provedeno u Subotici i Somboru s okolicom.Istraživanje je proveo tim Odsjeka za etnologiju i kulturnuantropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uzsuradnike iz našega grada i okolice, te značajnu pomoć Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Rad devetero istraživača na terenu pokazao je da je bu-njevačka tradicija očuvana do danas, veli profesorica Jako-pović.

Krajnji je cilj istraživanja da se rezultati obrade i objavekako bi bili dostupni širem čitateljstvu. Sa Zavodom za kul-turu vojvođanskih Hrvata dogovorena je suradnja u ovom po-gledu koja se ogleda u tome da će završni radovi s istraživa-nja biti objavljeni u Godišnjaku Zavoda kao i mogućnošću tis-kanja samostalne publikacije.

Siniša Jurić

Zvonik � 12/2011 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

BOŽIĆNI BLAGDANI U PJESMAMA

Koliko želja i koliko pjesama prima sv. Nikola! Djeca izSonte poslala su i pjesme i crteže. Toliko su lijepi da je teškoneke odabrati i to vam pokazati.

A Isusa čekamo kroz cijelo Došašće. Svi želimo dobiti i neki dar, ali –vjerujte – ono što se događa već sada, dok čekamo Božić, ima posebnu draž!Oni koji svakodnevno idu na mise zornice to najbolje znaju. Upravo to če-kanje nas čini boljima, sretnima i bližima malom Isusu. Naš sluga Božji o.Gerard Tomo Stantić je jako volio Malog Isusa, njemu se utjecao. Zato sunaši mladi u Subotici pripremili božićne ukrase s malim Isusom i dali ih u ne-koliko crkava kako bismo njihovom kupnjom ukrasili svoje domove, sjetili seriječi o. Gerarda i tako pomogli kauzu za njegovo proglašenje blaženim.

A svima vama koji ovo čitate, koji volite Zvonik, želim raspjevan Božić,da sve oko vas bude radosno i puno božićnog ugođaja. Idite malom Isusu, ra-dujte se njegovu rođenju i pjevajte DJETEŠĆE NAM SE RODILO…

Vaša ZvončicaAndreja Topal, IV. r. Sonta

ZANIMLJIVOST iz Đurđina

Pa ni ovo što u Ðurđinu ima– nema baš svugdi, da se sv. Ni-kola i Krampus slažu. Nije tosamo zbog tog što su oni braćaod strica, Josip i Matiša Dulić,već su đurđinska dica takadobra, pa ni Krampus nije imosrca da ih uplaši (osim onih štosu ga sreli na ulici, posli , kad suse po mraku vraćali kući sa pri-redbe!!!).

Verica D.

Božićnjaci – mali „betlemi“Božićni kolač s figurama Isusa, Marije, Josipa,

ptica, ruža, i drugih životinja koje se nalaze udvorištu zove se BOŽIĆNJAK! Naše bake i mamenekada su pravile božićnjake i stavljale ih na stol zaBožić. Danas to nije u svim kućama običaj, ali seipak neke mame trude i same ispeći božićni kolač sfigurama.

I ove su godine mame i bake u župi sv. Roka uSubotici, mama Ksenija u vrtiću „Marija Petković“ali i u ponekoj kući, učile svoju djecu i unuke kakose prave figurice. Onda su figurice stavile na kolač ito se ispeklo. Radovi su prikazani na izložbi uGradskoj kući, a onda će doći na obiteljski stol.

Pogledajte kako je to zanimljivo i lijepo! Moždase i vi potrudite napraviti svoje božićnjake!

Katarina Čeliković

Sveti NikolaDugo sanjam jedan sanDa dočekam Tvoj dan.

Čizmicu sam oprao I u prozor stavio,

Molim Boga svaki danDa Nikola dođe sam.

Da ne dođe Krampus s njimI šibu mi ostavi.

Matija Ivankov,VIII. a, Sonta

12/2011 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 12/2011 39

Djeca

Najbolji recitatori u OsijekuNa jednodnevnom nagradnom izletu u Osijeku, koji se zasigurno

može nazvati tradicionalnim, a u organizaciji Hrvatske čitaonice, bo-ravilo je u petak 23. studenog, trideset i pet najboljih recitatora na hr-vatskom jeziku, pobjednika na desetoj Pokrajinskoj smotri recitatorana hrvatskom jeziku.

Pod vodstvom predsjednice Hrvatske čitaonice Bernadice Ivanković ipotpredsjednice Katarine Čeliković, a u pratnji svojih nastavnika ili voditelja

recitatorskih sekcija, djeca su imala vrlo bogat pro-gram. Ljubaznošću ravnateljice Dječjeg kazališta Jas-minke Mesarić, djeca su prisustvovala pretpremijeri„Božićni kolačići“, mirišljavoj božićnoj predstavi u iz-vedbi ansambla Dječjeg kazališta „Branka Mihalje-vića“.

U Velikoj vijećnici Gradske uprave primila ih jepotom zamjenica gradonačelnika Danijela Lovoko-vić sa suradnicima. Nakon ugodnog druženja i „slat-kog“ čašćenja, recitatori su uz ljubazno vodstvo Ljer-ke Hedl posjetili Muzej Slavonije, a potom i Arheo-

loški muzej. Draga franjevačka crkva u osječkoj tvrđi,gdje je recitatore posebno srdačno dočekao fra ZoltanDukai, bila je svima zanimljiva. Nakon što su čuli kratkupovijest crkve, mnogi su se dali u brojanje anđela na ba-roknim oltarima, a po preporuci fra Zoltana, svi su uputilisvoje molitve sv. Antunu i Majci Božjoj Osječkoj. Poznatogostoprimstvo fra Zoltana oduševilo je sve putnike, aupravo ovdje je završen jednodnevni nagradni izlet.

Hrvatska čitaonica je ovaj izlet organizirala zahvalju-jući pomoći Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Katarina Čeliković

Sveta misa

Svake nedilje, ujutro u deset satiu našu katedralu, slobodno navrati!Ali nemoj biti rđav, nemoj pravit glupost,nego budi dobar, važna je poslušnost.

Nemoj puno pričat,i ne ometaj druge.Ne mlataraj ničim,lipo sklopi ruke.

A kad iziđeš iz crkve, bit će ti boljeulicom ćeš šetat zdrav, dobre volje.Pomažeš li drugima, da li dobar ti si?Ljudi će govorit – ovaj je bio na misi!

Mario Evetović, 5. r., Subotica

Nagrađeni Zvonikovci!Dragi mladi čitatelji, vjerujem da vas je obradovao ovaj broj Zvo-

nika, napose one koji su našli svoja imena među dobitnicima nagrad-ne igre. Mnogo je kupona pristiglo na našu adresu, čak 90! A što jejoš zanimljivije, 70 kupona je stiglo iz Sombora. Naši mali Somborcisu se doista angažirali, a kako i ne bi, kad je kod njih, u župi Presve-tog Trojstva, bilo izvlačenje nagrada u nedjelju 4. prosinca. Župnik,preč. Josip Pekanović i vjeroučiteljica Rozmari Mik učinili su sve daovo bude radostan susret i za mnogobrojnu djecu i za uredništvo Zvo-nika. Bilo je predviđeno 10 nagrada, ali kad smo vidjeli koliko vas jesudjelovalo i željno očekivalo nagrade, odlučili smo podijeliti čak 15nagrada, kao što vidite. A nagrade su bile doista raznolike: betlehemi,krunice, CD-i s pjesmama posvećenim ocu Gerardu, majice s njego-vim rečenicom „Ljubav nema granice, ljubav nema stanice“, i mnogedruge zanimljive nagrade. Kako ste i primijetili, ovoga puta smo sedružili s o. Gerardom, našim kandidatom za sveca, i on je pomogaoda ove zanimljive nagrade odu u prave ruke. Mnogi su zahvalni ocuGerardu, ali posebno ovih 15 nagrađenih. Svima vama, dragi mladi či-tatelji, želimo čestit i blagoslovljen Božić i radosnu Novu godinu.Neka vas čuva i prati zagovor našeg oca Gerarda!

Nagrađeni su:1. Anita Balaž, Radivoja Koraća 20a, Sombor (veliki Betlehem)2. Valentina Krempatić, Banatska 55, Sombor

(komplet majica i CD o. Gerarda)3. Natalija Vidaković, Prvomajski bul. A-12, Sombor

(mali betlehem)4. Nikolina Varga, Bezdanski put 128, Sombor

(Subotička Danica 2012)5. Danijel Hatnađ, Blagojevićeva 81/a, Sombor

(komplet majica i CD o. Gerarda)6. Sveta Zvekanov, Vladimira Nazora 21, Sombor

(pretplata za Zvonik)

7. Milica Vuković, Čikerijska 22, Ljutovo (anđeo)8. Gabrijel Komušanac, Nenadić 45, Sombor

(slikovnica bl. Marije Petković)9. Ivan Huska, Gundulićeva 92/a, Subotica

(komplet majica i CD o. Gerarda)10. Filip Štrangarić, Stanka Paunovića 9, Sombor

(misijska krunica)11. Isidora Ivošev, Šumadijska 14, Sombor

(slikovnica bl. Marije Petković)12. Petar Huska, Gundulićeva 92/a, Subotica

(CD s pjesmama o. Gerarda)13. Antonio Kolompar, Apatinski put, Ciglana b.b., Sombor

(lančić s križem TAU)14. Antonija Kolompar, Apatinski put, Ciglana b.b., Sombor

(CD s pjesmama o. Gerarda)15. Jovan Horvat, Moskovska 20, Sombor

(privjesak bl. Marije P. Petković)

Vaš urednik vlč. Dragan

zkvh

.org.r

s

Prazan ramZagledala sam se u jednu obiteljsku bo-

žićnu fotografiju. Da, pripadala je nekim sta-rijim vremenima kada se fotoaparatima škljo-calo s manje ambicija i manje iskustva, u ne-usporedivo manjoj mjeri.

Da, da, tada su se fotografije irazvijale pa je tako bilo i s ovom našom.Vrvjela je od života. Zapitala sam se zaštoje nikada nismo uramili. Došlo mi je ne-kako žao. Možda je to bilo stvarno druga-čije vrijeme: fotografije su redane po albu-mima (koji su se kasnije pretvorili u kutije)dok su jeftine, buvljačke imitacije visjele pozidovima. Međutim, ovaj trenutak mi izsvoje vremenske perspektive govori kakota fotografija nije bila dovoljno bitna i vri-jedna uramljivanja, da život uhvaćen tomfotografijom i dalje nije bitan. (Kako varanostalgija i želja za premošćenjem!)

Vidjela sam jedan prekrasan ram, re-ljefni, bogat poput baroknog, umiren si-metričnošću. Moj prijatelj ga je kupio prijetjedan i pol dana. Idući kod njega na kavu,nagađala sam čime ga je upotpunio: da li nekom umjetničkomslikom, fotografiranom uspomenom, možda diplomom (ovoposljednje vjerojatno ne, mada tko zna). U dnevnoj sobi me jedočekao prazan ram. Ukras samodostatan, sterilan, bez ikak-ve sentimentalne vrijednosti (on čak nije ni volio barok!). Ramkoji je sam sebi svrha i pri tom samo ljuska. Eto, i s tim samse susrela i upoznala: otvorene čeljusti krenule su na mene

kao da me hoće ujesti, progutati. Ta šupljina, nije mi bilo naj-jasnije, da li bi trebalo da nadahnjuje ili pak svjedoči današnjevrijeme?

Oduvijek me je fascinira želja djece da pišu i crtaju po zi-dovima. Gladni života kao da se žele u potpunosti izraziti i bitiprisutni i primijećeni u svakom prostoru i svakom vremenu.Danas je gladnih više no ikada. I fast food lanci vezuju danas

više tisuća crijeva ostavljajući ljude, opet,gladnima, a ramovi su i dalje prazni (gladje očigledno promijenila odoru). Nekadasu bile potrebne granice i okviri kako bi seobuzdala nabujalost boja, pokreta, osmi-jeha, pitanja i odgovora, sada su one neop-hodne da se zaustavi grozničavo širenjepraznine, tišine, bestežinstva. Ovakav rampodsjeća na zrcalo i strašna je pomisao dau odrazu nema života. Možda, s drugestrane, djeluje utješno vidjeti veću prazninuna zidu od one vlastite.

Možeš li ispuniti prazan ram, čime?Sjetila sam se fotografije: ispred bora,

nakićenog staklenim kuglama i žaruljama,stoje dvije djevojčice kao mali vojniciispravljenih leđa i ukočenih ruku stisnutihuz tijela, doduše, osmijeh samo što im neiskipi sa lica. Imaju na glavama nove kape

koje im je donio „Isus“! Nalijevo od njih raširen je dug stol zakojim sjedi podbočeni dida dok majka ustaje sa stolice ikreće... ne mogu se sjetiti kamo je krenula, nije ni bitno –neće izvan rama. (Da to ne progovara samo nostalgija!?)

Sretan i blagoslovljen Božić!Nevena Mlinko

i Uredništvo stranice mladih

„Uskrs fest“ – najstariji festival hrvatske popularne

kršćanske glazbe održat će se 14. i 15. travnja 2012. u Zagrebu

u organizaciji Odbora HBK za mlade i Hrvatskoga katoličkog radija.

U tu svrhu Organizacijski odbor Festivala raspisuje:

NATJEČAJza skladbe Uskrs festa 2012.

koji je otvoren do petka 3. veljače 2012.

Uvjeti natječaja su sljedeći: – skladbe tematski trebaju imati kršćanski karakter;– skladbe trebaju biti nove, ne objavljivane, niti javno izvođene;– skladbe ne smiju biti dulje od 4 minute; – uredno potpisani autori glazbe, teksta i aranžmana

Prijava na natječaj dostavlja se isključivo na CD-u, amora sadržavati:

– oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, aliglazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji.Aranžman pjesme mora biti definiran, ali ne mora biti definiti-van. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu s minimalnom re-zolucijom od 192 kbps

– tekst pjesme u Word formatu– kraću biografiju izvođača sa svim potrebnim podacima

(adresa, telefon, e-mail, web i sl.) – uz prijavu treba navesti župu ili zajednicu u kojoj se djeluje

te dostaviti potvrdu povjerenika za pastoral mladih matične

nad/biskupije.Prijave koje stignu nakon 3. veljače ili ne budu ispu-

njavale gore navedene uvjete neće biti razmatrane od stra-ne stručne komisije.

Rezultati natječaja bit će objavljeni u emisiji „Sacro ritam“ Hr-vatskoga katoličkog radija (HKR) u četvrtak 23. veljače,2012. u 20.30.

Autori jamče za originalnost skladbi koje pošalju na natječaj.Skladbe upitne originalnosti neće biti razmatrane od strane pro-sudbene komisije. Naknadno utvrđivanje plagijata povlači zasobom sankcije određene festivalskim pravilnikom.

Uskrs fest 2012. odvija se kroz dva dana. U nedjelju 15. trav-nja je festivalska večer koja će se održati u Koncertnoj dvoraniVatroslava Lisinskog u Zagrebu, a u subotu 14. travnja prigo-dni je program koji je obvezan za sve izvođače festivala.

Izvođače na Uskrs festu 2012. pratit će zajednički instrumen-talni sastav. Uskrs fest 2012. je nenatjecateljskog karaktera.

Radove slati na adresu: USKRS FEST 2012.Ured HBK za mlade Ksaverska cesta 12 a10 000 Zagreb

Dodatne informacije radnim danom od 8.00 do 16.00 na telefon: (01) 48 14 699 ili na e-mail: [email protected]

Očekujemo Vaše sudjelovanje!

12/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Adventska duhovna obnova mladih

Adventska, predbožićna duhovna obnova na kojoj je su-djelovalo tridesetak mladih, održana je 2., 3. i 4. prosinca uAugustinianumu u Subotici. Ovoga puta, mnogo toga je bilonovo: nov prostor, novi sudionici, novi animatori i novi pred-voditelj. Cilj ove obnove bio je stvoriti zdravu zajednicu, du-hovnu jezgru od novih mladih, koji bi jednoga dana trebalibiti nositelji svoje vjere, a koji još nisu potpuno oformljeni uvjeri. No, prije stvaranja i produbljivanja zajedništva i zajed-ničke vjere, bilo je potrebno poraditi na sebi. Subota je bio tajdan, dok je nedjelja bila dan za slavlje, zajedništvo i veseljeprikladno razdoblju u kojem se nalazimo.

Novi prostor – Augustinianum, pružao je mogućnost dase svatko povuče u svoju sobu i promisli o Božjoj riječi koja gaje mogla dotaknuti kroz molitvu, predavanja i čitanja. Iako sgustim rasporedom, obnova je protekla u određenoj opušte-nosti i razdraganosti. Predavanja su bila zanimljiva i prilago-đena mladima, ugodna za sluša-nje, a ipak kroz njih se provlačilavažna poruka veoma aktualna zanas mlade. Predavanja su najprijegovorila o slušanju, a zatim o pri-mjeni Božje riječi koju smo čuli iizboru zvanja i zanimanja. Film jebio višestruko prikladan, prikazi-vao je upravo period u kome se imi nalazimo – vrijeme prije Isu-sova rođenja, vrijeme iščekivanja,a pomogao je i pri radu u skupi-nama u kojima su se obrađivalaevanđelja iz četiri nedjelje došaš-ća. Rad u svakoj od četiri skupinebio je pravo svjedočanstvo. Bila jeto prilika sa svojim vršnjacimarazgovarati o temama o kojima

nemamo prilike inače govoriti. Osjećaj kada čuješ da netkomisli isto što i ti, ali i osjećaj kad netko drugačije tumači odre-đen dio Svetog pisma, doista je neprocjenjiv. Rad u skupinamabilo je međusobno obogaćivanje i prilika za intimnije i dubljeupoznavanje i sebe – kroz vrijeme koje je svatko proveo u svo-joj sobi, a i drugih – kroz razgovor. Vrhunac duhovne obnovebila je sveta misa i klanjanje.

U nedjelju, nakon svete mise, plenuma i molitve, duhov-na obnova se završila, i svatko je mogao otići ispunjen radoš-ću, rasterećen i s novom snagom i poletom za svoj svako-dnevni život, te duhovno obnovljeni za doček velikog namblagdana – Božića.

Ovim putem mladi zahvaljuju Američkoj biskupskoj kon-ferenciji koja je potpomogla ovu obnovu, vlč. Mirku Štefko-viću koji nas je ugostio u Augustiniaumu, vlč. Andriji Ani-šiću koji je potpomogao organizaciju ove obnove, vlč. MarkuForgiću koji je bio s nama u sakramentu svete ispovijedi, aposebice predavaču i voditelju duhovne obnove, vlč. Mari-janu Vukovu.

Vedrana Cvijin

Tribina mladih Tribina mladih na temu „Smije li katolik uživati u sek-

su?“, održana je 20. studenoga u Katoličkom krugu u Subo-tici, a predavanje na spomenutu temu održao je mr. sc. Mla-den Milić, profesor filozofije na KBF-u u Ðakovu. Na tribinije prisustvovalo stotinjak mladih, a također i lijepi broj stari-jih ljudi, jer kako kažu, na ovaj način sročena tema ih je pro-vocirala i navela doći. Na početku tribine, u ime Odbora tri-bine, sve nazočne pozdravio je vlč. Dragan Muharem pred-stavivši predavača koji je dao širi uvid u poimanje tjelesnostii spolnosti u različitim vremenskim i kulturalnim kontekstimas naglaskom na totalitarni zavodnički sustav u kojemu midanas živimo. Raskrinkavajući gnoseonološku nit opozitnogpoimanja pozitivno konotiranog duha i negativno konotiranogtijela, osvijetlio je ulogu pravovjernog kršćanstva u očuvanjuljepote ljudskoga tijela i ljepote spolnosti. Ovim iznimnim pre-davanjem nije prezentirano niti precizirano (najvjerojatnijeočekivanih) brzih i efikasnih 10 koraka do uživanja u seksu nakršćanski način, kako je istaknuo i sam predavač, nego sustare svete tajne koje započinju Jahvinom rečenicom: „Nijedobro da čovjek bude sam“ (Post 2,18), prikazane u biblij-skim, filozofskim, literarnim, psihološkim fragmentima kojise ukrštaju. Osobito je bilo zanimljivo ukazivanje na funkcio-

naliziranu uporabu tjelesnosti i spolnosti u kontekstu suvre-menih mass-medijskih promidžbenih sustava putem kojih seove Bogom dane svetosti zlorabe najviše za osvajanje i pove-ćavanje potrošačkih afiniteta. Ovo rezultira krizom tjelesnostii čovjeka kao takvoga tj. njegova identiteta. Ova kriza uvjetujekrizu braka, nakon koje slijedi kriza obitelji. Naravno, ovo nijeni izbliza ovako jednostavno i jednodimenzionalno jer jeuzroka krize spolnosti više i s njima nas je u manjoj ili većojmjeri upoznao predavač. Svakako da je ovakvo višestrukoosvješćivanje i educiranje mladih Subotičana bilo potrebno ivjerujemo da je urodilo dobrim. Ostaje da i mi u ovom izvješ-ću ponovimo Milićev odgovor na postavljeno pitanje iz nas-lova, koje je ujedno i odgovor Crkve, i glasi: da, katolik smijeuživati u seksu ukoliko je oslobođen od želje za ovladavanjemu tom činu komunikacije i od imperativa „morati“, odnosno,ukoliko je centralna riječ „htjeti“ koja odvodi u dimenziju lju-bavi. Ono što je bitnije i na što je predavač ukazao, ispravnoje poimanje tjelesnosti i spolnosti kao jednog od naših osnov-nih određenja. Interesiranje je bilo koliko zadovoljeno, tolikoi ponovno otvoreno novim, brojnim pitanjima koja su uslije-dila nakon izlaganja te se trajanje tribine vremenski udvo-stručilo. Ovom prilikom vas obavještavamo da tribine u dva-naestom mjesecu neće biti zbog blagdana.

N. M.

Zvonik � 12/2011 41

Mladi

zkvh

.org.r

s

Jedna se priča morala ispričati. Bližio se Božić itrebala je to biti božićna priča. Trebala bi biti radosna,jednostavna, ali ponajprije sveta. Ipak, nije pronalazilanikoga tko bi ju ispričao. Tražila je osobu koja bi jumogla primiti i potpuno se radovati njezinoj ljepoti. Alisvi koji su je htjeli ispričati, nisu je mogli prihvatiti tak-vom kakva jest. Dodavali su joj mnoge osobine kojimasu je pokušavali učiniti „više božićnom“, ali ona na tonije mogla pristati. Ako bi pristala na njihove „krea-tivne“ izmjene, ona nikada ne bi postala prava božićnapriča.

Na razne načine pokušavala je zaintrigirati svojepotencijalne pripovjedače, ali većini je bilo teško pre-poznati je. Pokušavala je skrenuti njihove misli, uvućise u njih i uvjeriti ih u njenu jedinstvenost kako bi jezavoljeli i od misli u glavi stvorili priču koju će svi moćislušati. Prvo je pokušala s asocijacijama. Djevica, pos-lušnost, povjerenje, slama, domaće životinje, pastirskištap, plač djeteta... Bile su to riječi najbliže povezane snjom, neki koji o pravim živim pričama govore kao oslovima na papiru nazvali bi ih motivima, i bilo je čud-no što ih nitko nije mogao povezati s pričom koja jetrebala postati božićna. Ipak, oni su većinu podsjećalina sasvim drukčije pojmove od Božića. Morala je tra-žiti novi put do svoje realizacije.

Odlučila je izabrati osobu koja bi je mogla pri-hvatiti bez izmjena.

Bio je to jedan dječak. Obično slabo obučen, utankoj jakni čiji su rukavi već drugu godinu prekratkiza njega. Na nogama je nosio cipele, koje ga ne bi za-štitile od dubokog snijega. Unatoč njima, možda ga jedječak ipak očekivao, jer dok se dijete igra u snijegu,zaboravi na stare cipele i ne misli na prehladu koja ćedoći, a ni na batine koje će uslijediti zbog mokrih nogui još jedne rupe na hlačama. I taj je dječak šetao uli-cama grada, provlačio se između tezgi na tržnici i ši-rom otvorenim očima gledao šarenilo koje se vrzmalooko njega, kada ga je priča pokušala očarati.

– Dječače, hoćeš li me ispričati? Čuješ li me?Dječak se u početku nije obazirao, ali priča nije

odustajala. On je bio savršen za onoga koji će je ispri-čati. Nastavila je:

– Mali, tebi govorim! Da, da, tebi. Slušaj me. Želišli biti taj koji ćeš ispričati jednu priču? Pazi, to je naj-ljepša priča koja postoji na ovom svijetu. Mislim da biti bio savršen za nju!

Dječak je više nije mogao ignorirati. Iako mu jesve to bilo prilično čudno i nije znao u što se upušta,upitao je:

– A što trebam učiniti?– Jednostavno je. Ja ću ti sve reći, a ti me samo

pusti da budem takva kakva jesam. Ja sam sama posebi čudesna i ne moraš me ničim nadopunjavati.

Svako takvo „uljepšavanje“ završi tako da nestane svamoja draž i prava ljepota. Zato, samo me pusti dabudem prava božićna priča.

– Ali ja i dalje ne znam što želiš da učinim.– Kao što sam ti rekla, ja sam božićna priča. Tako

sam stara da su me svi zaboravili. Sada postoje nekenove priče koje smatraju božićnima, ali one nisu prave.Sve su to loše kopije koje su vremenom izgubile svojubit i sada govore o svemu, ali ne o Božiću. Zato sammislila da bi me ti mogao pričati. Hoćeš li?

– Volio bih da mogu, ali mislim da neću znati.– Zašto to misliš? Ne slažem se s tobom. Vidiš, ja

smatram da bi ti to najbolje mogao.– Ali ja nikada nisam imao pravi Božić. Samo

jedne godine je mama kupila bor, ali imao je tako maloukrasa da nije ni sličio lijepo okićenim borovima u iz-lozima. A zbog tog bora Božić je bio još nemirniji jer jetata prigovarao mami što je bacila novac na tu glupost.I tako je drugi dan Božića bor letio van, jer je tata većtreći dan bio pijan i svaka sitnica ga je mogla razbjes-njeti. Nitko se nije usudio usprotiviti, jer smo znali dabi i mi završili poput bora. Vidiš da ja nikada nisam sla-vio Božić kao što ga slave ostali. Ne mogu ja pričati bo-žićne priče, kad ih ne znam...

Dječak je gledao u zemlju. Jedan šareni papirić odnekog bombona kotrljao se na vjetru i zaustavio se iz-među njegovih nogu. Ovo blagdansko vrijeme uvlačiloga je u svijet mašte, a povratak u stvarnost uvijek jebio bolan.

– Znam, sve to, nastavljala je priča, ali mislim datebi Božić znači više od onih koji ga slave uz bor i ko-lače. Što je to što želiš svakog Božića?

Dječak je šutio. Želio je on svašta, želio je sve onošto djeca žele, no ipak je želio nešto puno više. Nikadato nije imao kome reći.

– Želim... želim da mi se netko nasmije i... i da seraduje što me vidi. Bilo ga je pomalo sram to priznati.

Priča je znala da je pronašla pravog pripovjedača. – Da, ti ćeš me najbolje pričati. Na Božić idi u

crkvu. Tamo ćeš vidjeti jaslice u kojima će ležati Dje-tešce. Ono će ti rado pružati ruke i radovat će se što simu došao. Znaš, ono se rodilo zato da ispuni ovu tvojuskrivenu želju. Ono se rodilo zato da se i ti nasmiješ.

Ako ovog Božića vidite nekog dječaka u jaknici skratkim rukavima i starim cipelama, nemojte ga samozaobići. Možda je taj dječak sada već porastao, moždaje sada starac, ali moći ćete ga prepoznati ako budetepažljivo gledali. Zastanite malo, jer on će vam ispričatipravu, pravcatu božićnu priču, premda nikada nije pro-slavio Božić kao što ga slavite vi.

Ana Ivković

12/2011 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Još jedna božićna priča

Prije nego bilo što napišem možda bih vas tre-bala upitati: koga mi to očekujemo za Božić? Spasite-lja? Ili možda Djeda Mraza i njegovu torbu prepunudarova?

Božić je blagdan, usudim se reći veoma posebanblagdan. Poseban jer on u sebi sadrži jednu veomaduboku poruku. Što mislite – hoće li se pored gužvekoja ovih dana vlada po gradu i trgovinama ta porukamoći vidjeti i čuti? Svodi li se Božić samo na kupnjudarova, raznih ukrasa te pretjeranosti u „jelu i piću“?Koliko nam je danas važno dočekati rođenje Spasite-lja u obitelji, među prijateljima i nama bliskim ljudimai što to predstavlja u našim srcima? Unatoč raznim„definicijama“ koje nam svijet nudi, Božić bi trebaobiti i on jest blagdan obitelji i blagdan vjernika ucrkvi. To je vrijeme kada preispitujemo svoju solidar-nost i razumijevanje.

Božić – to je ispit zrelosti naše vjere. Ispit u smis-lu jesmo li bili sposobni prepoznati Mesiju u Novoro-đenčetu ili ga još uvijek tražimo u „čudesima“ moder-noga vremena? Slična situacija događala se i prijenešto više od 2000 godina. Na pitanje Ivana Krstite-lja: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da če-kamo?“, Isus nije odgovorio. Nije rekao ni DA ni NE.Htio je samo da ga prepoznaju po njegovim djelima.On je pokazao za što vrijedi živjeti jer je donio za tovrijeme neshvatljivu poruku, a čini mi se da ta porukavrijedi i za ovo naše vrijeme.

Budimo realni: tko danas zna što je došašće ikoje je njegovo značenje? Za Božić se danas počinjeznatno ranije pripremati nego inače, a kako su stvarikrenule, možda će se iduće godine za Božić pripre-mati nakon rasprodaje kupaćih kostima!? Tko zna!Početkom studenoga izlozi radnji uvelike poprimajublagdansku atmosferu iz čega se vidi da mnogi pre-laze preko činjenice da je Božić blagdan Isusova ro-đenja, a ne masovno „shopping-holičarstvo“ pretvo-reno u praznike. Očito je kako društvo od blagdanauzima samo ono što donosi zaradu i tako odlučuje inameće što od kršćanstva treba preuzeti i dobro isko-ristiti, a što žestoko napadati i odbaciti. Tako današnjiBožić postaje samo priča u kojoj Krist teško opstaje,a njegovu ulogu preuzima snježni „čudotvorac“.

I tu postavljam pitanje: zar je i danas, nakon višeod 2000 godina od prvoga Božića za Isusa teško pro-naći mjesto? Mjesto u našim domovima, u našim bliž-njima, u našim srcima, jednom riječju mjesto koje Mupripada. U ovim vremenima nameću nam se mnogiideali koji odstupaju od Krista. Mnogi putovi nam seotvaraju, posebice u razdoblju ovako bitnih blagdana.Putovi koji nas vode ili u radost ili u propast. A nanama je odlučiti kojim ćemo putem ići. Božić nije

samo događaj, on je i susret s osobom. Ne može segovoriti o Božiću bez Isusa i puta koji vodi do susretas njime. Stoga je veoma bitno maknuti sve lažneokvire koji postoje, i dopustiti da nam Isus dođe takavkakav jest – možda nas i iznenadi. Možda se ovog Bo-žića pojavi na vratima tvoga srca tražeći da ga ugos-tiš, nahraniš? Hoćeš li ga primiti?

Upravo sada, kada se mnogi „naljute“ samo naspomen kršćanskih vrednota, u svijetu počinje svjet-lucava „hit-parada“ zvana Božić. A mi mladi? Gdjesmo? Sad kada trebamo biti svjetlo svijeta, da upozo-rimo ljude na opasnosti novoga vremena, mi mladismo se izgubili. Za Božić gledamo gdje na brzaka za-raditi koju paricu, jer stižu blagdani, darovi za namadrage osobe, a tu je i doček Nove godine, pa reprizai sve to treba popratiti u najvećem stilu. I pitam se –treba li svijet nas mlade kršćane, blagdane i Božićsamo onda kada se prodaje i kupuje? Zar smo zabo-ravili prave vrijednosti Božića? Za Božji dolazak po-trebno je pripraviti se iznutra, a ne samo izvana. Jerako ti je duša prazna, uzalud su svi darovi. Ovo je vri-jeme kada čovjek, koji je tjelesno, a istodobno i du-hovno biće, na poseban način treba uspostaviti svojodnos s Bogom.

Božić je vrijeme darivanja, reći će mnogi. Mnogise mladi ovih dana brinu u posljednji trenutak pro-naći dar za svoje prijatelje, dečka, djevojku, obitelj.Mnoge reklame će nam u tom traganju pomoći svo-jim definicijama: „Božić je čarolija darivanja uz dargratis!“. U takvoj strci ni ne primjećujemo ironiju kojuje komercijalizacija izmislila: „Dragi mladi kršćani,ma Božić vam je čarolija, a Isus je čarobnjak koji vamdaje čarobne darove gratis!“

I na kraju, što ti u takvom „čarobnom“ okruže-nju darivanja sad mogu ponuditi? Nisam se odlučila niza kakve čarolije i skupe darove, nego za nešto sas-vim drugo: DARUJ ŽIVOT! Reći ćeš možda da sam tiponudila nešto preskupo što se ne može samo takodati! Ali ja ti ovdje ne prodajem ništa niti ti pružamnekakve čarobne formule. Za ovaj Božić odlučila samti ponuditi VJERU u novi početak, LJUBAV koja ot-kupljuje i NADU koja nikad ne umire. Nudim tiSTRPLJIVOST i SKROMNOST da prihvatiš sebe idruge onakvima kakvi jesu; PONIZNOST da se neprecjenjuješ, ali ni ne podcjenjuješ. A takve darove na-lazim samo u Isusu. Njegovo rođenje već je prvaCrkva vidjela kao dar koji je čovjek dobio, a u Isusu seogleda uzor savršenog darivanja života za drugoga.U tom duhu svima želim:

Sretan i blagoslovljen dolazak našega Spa-sitelja u vaša srca.

Marina Gabrić

Zvonik � 12/2011 43

Mladi – naša tema

Mladi u današnjem Božiću

zkvh

.org.r

s

Božić dolazi...Dragi čitatelji! Kad pomislimo na Božić, sjetimo se raznih, najčešće lije-

pih, uspomena iz djetinjstva. Kad pogledamo oko sebe, ilustrirani magazini, iz-lozi i katalozi nam nude ideje za dekoriranje doma, kupovinu darova, pripre-manje slastica, kreativne radionice, modni stil za sebe i obitelj, izbor TV pro-grama, destinacije za odmor – za sve imaju sliku, savjet, poruku između redova.Nametnuto ili iskreno, svi nosimo u sebi neku želju da nam svima bude lijepo,ugodno, toplo, da se smiješimo, pjevamo, plešemo oko okićenog bora, da sedogode neka čuda – da se ispune neke davne želje, da se neki koji godinama „nepričaju“ pomire, da se rastavljeni ponovno zaljube i vjenčaju, da se skupi „kompletna family“ oko svečane trpeze, svi ugodno

čavrljaju i blago se smiješe, svečano dotjerani i blistavih osmjeha... „Vani snijeg, bje-lina, a u srcu neka blagost i toplina“ – sve je to lijepo i dobro, samo nešto nedostaje.Ustvari – Netko... „Božić“ je više ime blagdana, a ne ime samog Boga, koji u liku Dje-tešca dolazi među nas! Mali Bog – Božić... a mi se nekad njega i ne sjetimo. Njemuje mjesto u prekrasnom „Betlehemu“ u crkvi, pod borom na slamici i na lijepim čes-titkama... Dalje – pristup ograničen :( !!! Nismo apsolutno protiv idile, vjerovanja učuda, ljepote svjećica, kuglica, romantike, čak ni protiv coca cole (premda iskrenosumnjamo da baš ona donosi radost;)!) i njenog promotera Djeda Mraza. Uživajmo uBožiću – ne samo danu rođenja Gospodina našega Isusa Krista, već uživajmo u –Bogu samome... Kad se pobrinemo da bar sva naša braća kršćani imaju taj osjećajblagdana, zagrlimo Djetešce, Boga samoga, i pustimo da on zagrli nas! Tada će Božićbiti – sretan! (lvh)

razmišljanje o obiteljiObitelj, to je nešto

najljepše što postoji...Hvala! To je najbolja riječ koja mi pada na pamet kada

mislim o svojoj obitelji. Bog je toliko divan i velik i dao mi jetako mnogo. Ponekad izgubim iz vida koliko zahvalna trebambiti, ali Bog me brzo podsjeti. Lako je dobro prigrliti i vjero-vati da nam je to „Bogom dano“. Ja imam divnog supruga,koji me ponekad nervira jer nije savršen! Kojeg li čuda! Pa,nisam ni ja. Imam dvoje prekrasne djece. Razlika među njimaje 15 mjeseci i vole se toliko jako da je to milina gledati.Nadam se i molim Boga da ta ljubav nikada ne nestane. Imamdivne roditelje koji mi puno pomažu. I sestru koja, uvijek kadaje slobodna, pritekne u pomoć oko djece, iako ne uvijek rado.Ah, adolescenti!? A tu su i moja braća.

Financijski nemamo puno, ali imamo više od mnogo dru-gih. Nekad se brinem. Ali onda se sjetim one Isusove: „Nebrinite se tjeskobno“, i odmah se osjećam bolje. Nisu te brigevezane samo za financije. Mi, ljudi, smo takvi da se moramobrinuti oko nečega. Ono što meni pomaže da me brige prođuje molitva. Ne mogu reći da se redovito molim, osim molitveza laku noć. Ali kada uspijem moliti i preko dana, osjećam sepuno bolje, nekako poletno. Onda mi ništa nije teško. A kada

mislim da ne mogu dalje, onda su sve okolnosti takve da semogu odmoriti i dobiti novu energiju.

Obitelj, to je nešto najljepše što postoji. Nije nimalo lakoi treba uložiti puno truda, ali višestruko se isplati. Za svojuobitelj se zahvaljujem svakodnevno i nadam se da nikad nećuprestati. Jer imati dobru i skladnu obitelj, to je dar Božji sjedne strane i mukotrpan rad s druge strane.

A kada je teško i čini nam se da Bog nije uz nas, onda ri-ječi iz pjesme „Molitva vojnika“ sve kažu:

Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,al’ sam dobio sve onošto je bilo dobro za mene!Moja je molitva protiv mene uslišana,jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!

Hvala ti, Bože, za moju obitelj i okolnosti u kojima ži-vimo! (N. P.)

Kažu ljudi: roditelje, braću i sestre i rodbinu, ne biraš.Prijatelje biraš. Bračnog druga biraš. Nije da ne možeš nikogabirati! Onda – Bog vam daruje djecu. Njih opet – ne biraš! Onisu zrcalo roditelja, tebe i tvoga dragog, „Izabranog“, ali opet– toliko svoji, toliko različiti! Kad ih imaš više, najčešće su raz-ličiti kao suprotni svjetovi, kao civilizacije udaljene tisućumilja...

Želiš da budu sretni, voljeni, zdravi, dobri ljudi. To je onoopće, normalno. Onda, želiš ipak i da budu: pametni, obrazo-vani, pobožni, pristojni, zabavni, prihvaćeni svugdje i od sviju,zahvalni i puni poštovanja prema roditeljima, daroviti zaglazbu, glumu, pisanje, slikanje, sport, pripovijedanje, ples,diplomaciju i, po mogućnosti – za govorništvo. Moraju, narav-no, biti mudri i ispravni u stavovima i odlukama, ali – sasvimslobodni u izborima. Moraju biti uredni i organizirani, ali ikreativni i razigrani! Uspješni u školi, kasnije na faksu... Ak-tivni u crkvi, dobrotvornom radu... Oduševljeni za svoj za-nimljiv i neobičan hobi – naravno, ne nešto glupo kao skuplja-nje sličica nogometaša ili salveta, već nešto poput ornitolo-gije ili zbirke herbarija...

Pada mi na um jedno – a kakve roditelje žele naša djeca?Pitala sam naše i dobila – naravno – vrlo različite odgovore.Ipak, sve je stalo u – jednu rečenicu... (odlomak)

12/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

male mudrosti

Kad je Bog stvarao očeveZapočeo je s jednim visokom okvirom. Ženski

anđeo koji stajao kraj njega, reče:– Kakav će to biti Otac? Ako si Djecu napravio da

budu tako nisko pri zemlji, zašto želiš Oca napravititako visokog? Neće se moći igrati špekulama bez daklekne, neće moći staviti Dijete u krevetić bez saginja-nja, a morat će se pogrbiti da bi ga poljubio.

Bog se nasmije, pa reče:– Da, ali kad bi ga napravio veličine Djeteta prema

kome bi Dijete podizalo pogled?I kad je Bog napravio Očeve ruke one su bile

ogromne. Anđeo strese glavom i primijeti:– Velike ruke neće moći koristiti pribadače za pe-

lene, male gumbiće, i trakice za konjski repić, čak nećemoći izvaditi trn iz dječje ručice.

Ponovo se Bog nasmije i odgovori:– Znam to, ali bit će dovoljno velike da u njih stane

sve što mali Dječak izvadi iz svojih džepova, a ujednodovoljno male da njima obgrli malo Dječje lice.

Tada Bog na okvir pričvrsti duge noge i širokaleđa. Anđeo se zahihoće:

– Shvaćaš li da si upravo napravio Oca bez nje-dara?

Bog reče:– Majka treba njedra, Otac treba jaka pleća da bi

gurao saonice, da bi držao u ravnoteži Dječaka na bicik-lu, da bi bio oslonac uspavanoj dječjoj glavici na povrat-ku iz cirkusa.

Kad je Bog stvorio najveće stopalo koje je itko ikadvidio, anđeo se nije mogao suzdržati:

– Ovo nije pošteno. Zar zaista misliš da će se ovaogromna stopala izvući iz kreveta pred jutro kad Dijetezaplače, ili da će moći proći Dječjom rođendanskom za-bavom bez da sruše dva-tri gosta?

I ponovno se Bog osmjehne.– Bit će dobro – reče – vidjet ćeš. Ona će pomoći

malom Djetetu koje poželi jahati konjića, ili će otjeratimiša iz kućice na stablu, a uvijek će nositi velike cipelekoje će biti izazov popuniti – okrene se Bog i posveti sedalje svom radu.

I tako je Bog radio cijelu noć. Dao je Ocu malo ri-ječi, ali autoritativan glas; oči koje sve vide, a ipak os-

taju mirne i susret-ljive.

I napokon na-kon malo promišlja-nja, dao je Ocu i su-ze. Tada se okrenuoprema anđelu i upi-tao:

– Jesi li sada za-dovoljan što može vo-ljeti jednako koliko iMajka?

Anđeo nije re-kao ništa.

Erma Bombeck

protiv života: PROBLEMI I POTREBE STARIH OSOBA

„SIROMAŠTVO IMA VIŠE LICA“ naziv je studije o siromaš-tvu i socijalnoj isključenosti koju uočava Katolička crkva u Srbiji,a koju je objavio Caritas Srbije. Iz nje objavljujemo par autentičnihizjava starih osoba u potrebi s kojima su razgovarali voditelji pro-jekta.

– Pas i mace su sa mnom. ’Oću da vam kažem – van granicaimam rođaka mlađih, ali nikad se ne jave. Svi su me zaboravili. (H.F., 1921., krojačica u mirovini)

– Potpuno sam isključen izdruštvenog života. Da nemam tele-vizor, već bih crk’o. Ali ne mogu dapodnesem ni da stalno tandrče. Kadje supruga preminula, sve je kre-nulo naopačke. Prije toga smo živ-jeli. Ovo sad nije više život... (M. B.,1936., umirovljenik)

– Znaš što bi mi olakšalo, da iz-vineš – samo da me nema, al’ nemožeš živ pod zemlju. (R. P., 1938.,kućanica)

– Pa da me sveti Petar primi. Već sam ga molila. (S. K., 1924.)– Ovo i nije život. Samoća me ubija. Možda bi bilo lakše ako

bi mi unučad češće dolazila u posjet. (M. B., 1936., umirovljenik)– Moglo bi kad bi se netko malo postarao da nam pomogne,

da mi pomogne malo u toj teškoći i u tome, što drugo – za ostalose sve mučim, patim. (M. N., 1931., kućanica)

„Jedna od najmučnijih oskudica koju čovjek može doživjetijest osamljenost. Kad bolje razmislimo, i drugi vidovi siromaštva,računajući i ono materijalno, nastaju uslijed izoliranosti, nevolje-nosti ili nesposobnosti da se voli.“ Benedikt XVI (Caritas in veri-tate)

Za život: BEBINI BLAGOSLOVI

Blagoslovljena je majka koja hrani svoju bebu kad god beba tozatraži, jer će Bog i za nju učiniti isto.

Blagoslovljen je otac koji mijenja prljave pelene, jer će naučitida muškarci mogu raditi isto što i žene. Skoro.

Blagoslovljen je otac mirnog glasa, jer će ga istovremeno i vo-ljeti i slušati.

Blagoslovljene su samohrane majke, jer je njihova ljubav dvo-struka.

Blagoslovljene su majke bolesne djece, jer ih nikada nećeokupirati beznačajne stvari.

Blagoslovljene su majke invalidne djece, jer će najbolje upoz-nati Boga.

Blagoslovljene su majke koje su imale carski rez, jer su nji-hovi ožiljci intimni podsjetnici da su se pridružile Bogu u stvaranju.

Blagoslovljene da su bebe koje spavaju cijele noći. Blagoslov-ljene da su bebe koje spavaju cijele noći. Blagoslovljene da su bebekoje spavaju cijele noći. Blagoslov-ljene da su bebe koje spavaju cijelenoći...

Blagoslovljene da su našebebe, jer nam dozvoljavaju da vo-limo drugog onako kako Bog volinas.

(iz knjige „Bebini blagoslovi“ Pamele J. Brown)

Zvonik � 12/2011 45

Obitelj / Za život

zkvh

.org.r

s

Maljanje crkve i novi prozoriNeumorni župnik Fehér je nakon 19

godina provedenih u Somboru prišao imaljanju župne crkve. Od Kalačko-Bač-kog kaptola je posudio novaca, a dar jedobio i od generalnog vikara FerencaLichtensteigera. Grad Sombor nije ni ovajput pomogao. Godine 1887. sklopio je žup-nik ugovor o maljanju crkve s uglednimbudimpeštanskim cehom Jakobey-Alten-bucher-Greiner. Radovi su imali biti dovr-šeni do 1. studenog 1888. godine za12.214 forinti. Károly Jakobey je rođen uKuli 1825., a umro u Budimpešti 14. srp-nja 1891. godine. Studirao je u Beču i uBudimpešti. Slikao je potrete i brojne ol-tarne slike. Motivi kojima je Jakobey ure-sio svodove somborske župne crkve su idanas isti: na sredini svoda svetišta su ale-gorije vjere, ufanja i ljubavi. U kutovimaprema stupovima su likovi mađarskih sve-taca: Stjepana, Ladislava, Elizabete i Mar-gite. Na prvom svodu (između oltara sve-toga Franje i svetoga Ivana Nepomukog)je slika Uznesenja Blažene Djevice Ma-rije. Na drugom svodu (između oltara Bla-žene Djevice Marije i svetoga Antuna senalazi slika Preobraženja Gospodnjeg, ana trećem (između oltara Presvetog SrcaIsusova i Lurdske Gospe) je poklon pas-tira i mudraca. Osim na koru i pod koromcrkva nema ništa od štuka. Zato je slikarGreiner naslikao vrlo plastične okvire zaslike na svodovima, koji se doimaju poputštuka. Polustupove u crkvi je Greiner ista-kao žućkastom bojom, a njihove kapitele ipodnice bijelom bojom kararskoga mra-mora. Kapiteli stupova ali i grednice ispodsvodova su obojeni istom bojom. Uz to ježupnik namakao još 1175 forinti, te jeisplatio Eduardu Kratzmannu ugradnjunovih prozora u boji. Tome treba dodatijoš i skele koje su koštale 1263 forinta.Crkva je dobila pored vanjskih vrata, još inutarnja. Sva je crkva oslikana svijetlimtonovima zato što u lađu crkve svjetlo do-pire samo sa sjeverne i istočne strane.

Propovjedaonica, oltari i novi kipovi

Dok je glavni oltar somborske župnecrkve, kao i oltar svetoga Franje, sveteAne i svetoga Josipa, zajedno s propovje-daonicom u baroknome stilu, svi su ostalioltari u klasicističkom stilu. Uljanombojom obojeni oltari predstavljali su praviuspjeh tadašnjih majstora. Slikar Jakobeije popravio i oštećenja na oltarnim sli-kama. Za pozlatu glavnog oltara, oltarasvetoga Franje i propovjedaonice je anga-žiran budimpeštanski ceh Rossi. Isti je

ceh u Münchenu nabavio četiri kipa evan-đelista za propovjedaoniciu i četiri nauči-telja crkve za niše na glavnom oltaru. Odtih kipova ljepoti i stilu crkve najviše od-govaraju kipovi evanđelista na propovje-daonici, dok su kipovi naučitelja, ŽalosneGospe i veliko raspelo za tadašnji oltarsvetoga Križa (danas je to oltar LurdskeGospe), kao i Gospodinov kip za „Božjigrob“ tipični tirolski kipovi s konca 19 sto-ljeća, pa ne odgovaraju toliko crkvi.

Kolaudacija obnovljene crkve i orgulja

Gradski se patronat 4. studenog1888. godine sastao na svoju redovitusjednicu. Među ostalim se raspravljalo i otome kako bi za slavlje dovršenja obnovežupne crkve trebalo poslati predstavnikepatronata, da sudjeluju na slavlju. ŽupnikGyula Fehér se međutim obratio patro-natu crkve s porukom da radije ne dođena svečanost, budući da su sve njegovemolbe za pomoć za obnovu crkve bile uza-ludne. Grad Sombor ničim nije pomogaovelike poslove u župnoj crkvi. Završetakradova na obnovi crkve proslavljen je 5.studenog 1888. godine – ali bez prisustvapredstavnika gradskih vlasti. Veliki radovina obnovi crkve su na ponos Somborci-ma, ali i na pohvalu marljivom župniku,koji je svoje dvadesetgodišnje župnikova-nje okrunio tako velebnim djelom. Kad je1868. godine došao za župnika u Sombor,bilo mu je 30 godina, a kad je završio ob-novu zapuštene crkve i orgulja, bilo mu jepedeset godina.

Narodno pitanje u SomboruNa 213. stranici svoje knjige Zombor

története, János Muhi piše: „Od sedamde-setih godina (1870.) u Somboru mađarskijezik postaje sve popularniji. Mađarizacijaje uzimala sve više maha i zato što je nas-tavni jezik u rimokatoličkim školama biomađarski. Tužno je i to što su tadašnji hr-vatski intelektualci sami tražili da se, u in-teresu boljeg svladavanja mađarskog je-zika, u školu niti ne uvodi „bunjevački“jezik (Muhi 211). Nastavni jezik u katolič-kim školama je bio prvi korak mađariza-cije. Hrvatski i njemački intelektualci suse sve češće izjašnjavali za Mađare. Školesu bile ne samo na mađarskom jeziku,nego i u mađarskom duhu. Osim toga iHrvati i Nijemci su, kao i Mađari, bili ka-tolici. Zanimljivo je da se od pravoslavnihSrba nitko nije dao pomađariti. Na 211.strani svoje knjige Muhi piše da je od25.397 tadašnjih Somboraca samo 7732bilo pismeno. Od muškog svijeta je 54postotka, a od žena 63 postotka su bili ne-pismeni.

Somborski kapelan Ivan PalićIvan Palić je rođen 1842. godine u

Čonoplji. Od 1861. do 1862. godine je stu-dirao filozofiju u Pečuhu, studirao je i uBaji i u Kalači, a za svećenika je zaređen1866. godine. Od 1867. do 1869. kapelanu Baškutu kod Baje (Vaskút). 1870. godi-ne je bio aljmaški kapelan (Bácsalmás).Od 1871. do 1874. kapelan u Somboru. Od1875. do 1877. kapelan u Novom Sadu. Od1878. do 1879. godine je bio upravitelj, aod 1880. do 1885. godine župnik u Bač-kom Monoštoru. Palić je 1880-ih godinaizdao katekizam na hrvatskom jeziku.Ustrajno je promicao hrvatski jezik. U nje-govo vrijeme je ta djelatnost teško išla.Premda je malo napisao, ipak spada međunajzaslužnije djelatnike hrvatskih prepo-rodnih zbivanja krajem 19. stoljeća. Bio jesuradnik Antunovićevih Bunjevačkih i šo-kačkih novina. Do sredine 19. stoljeća ri-jetki su svećenici nastavili od franjevacanaslijeđeni apostolat i prosvjetu u hrvat-skom Podunavlju. Među njima su IvanAntunović, Blaž Modrošić, Nikola, Ilija iPavao Kujundžić, te Ivan Palić (Ante Se-kulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991, str. 199).Kad je Ivan Bátori (njegovo je prezimebilo Burnać), kao somborski kateheta1882. godine u Somboru naumio pokrenu-ti novine Bunjevac, objavio je poziv napretplatu u somborskom listu Bácska.Pisao je tako da prosvijetli i pouči svoje či-tateljstvo. Među prvim pretplatnicima jebio Ivan Palić. No, kad je vidio kako IvanBátori grubo napada Antunovićevo djeloRazprava – Palić se povukao. Pored žup-ničkih dužnosti somborski župnik GyulaFehér je od 1905. do 1915. godine bio u vi-gilantskom savjetu. (Lakatos, Kalača 2002.,str. 99) (A Kalocsa-Bácsi főegyházmegyetörténeti sematizmusa 1777-1923).

12/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Gyula Fehér (II. dio)Piše: Stjepan Beretić

Hvala vam na ovom pitanju koje jeuvijek suvremeno i sigurno ga postav-ljaju mnogi vjernici u sebi. Dobro ste garaščlanili i široko objasnili tako da je unjemu postavljena sva problematikakoja se tiče ove važne vjerske istine.

O Mariji i njezinu životu nalazimomalo detalja u biblijskim tekstovima.Možemo ustvrditi kako je vjera Crkveod najranijih početaka bila nadahnuta iprotkana uzornim životom Blažene Dje-vice Marije kojoj je iskazivana velikačast. Znamo da je Marija i u životu prveCrkve imala ključnu ulogu jer je zajed-no s apostolima molila i iščekivala sila-zak Duha Svetoga. Između ostalih ženasv. Luka u Djelima apostolskim navodisamo Mariju imenom: „Svi oni bijahujednodušno postojani u molitvi sa že-nama, i Marijom, majkom Isusovom...“(Dj 1,14). Ova vjerska istina može seprihvatiti jedino snagom vjere. Tu pres-taje ljudska logika. Bezgrješno začećeje iznimka, a grijeh je pravilo o kojem i

vi govorite u svom pitanju. Opis prvogagrijeha u Bibliji nije povijesni izvještajpada u prvi grijeh, nego opis kako čo-vjek potpada pod vlast grijeha. Mrežaživota i mreža grijeha su isprepletene.Ipak, u mreži života postoji i izuzetakkoji se odnosi na Mariju. Život je jači odgrijeha jer život je od Boga.

Slavlje Marije koja je začeta bezgrijeha, kao uostalom i čitavo Marijinoštovanje, u Crkvi se polagano razvijalo.Najprije je Crkva u sukobu s krivo-vjercima bila pozvana točno odrediti is-tine vjere –da je utjelovljeni Božji Sinpravi Bog i pravi čovjek, da mu je,nadalje, božanstvom jednaka treća bo-žanska osoba, Duh Sveti. A to je ondaosvijetlilo i, 431. godine na Efeškomsaboru, potvrdilo činjenicu da je Marija,budući je rodila Bogočovjeka, prava Bo-gorodica.

Ljudi Crkve su promišljali i istraži-vali, u Svetom pismu i Predaji, kakvimje ostalim „povlasticama“ Bog obdario

svoju Majku. U Lukinom se evanđelju(Lk 1,28) čuje pozdrav anđela GabrijelaMariji riječima: „milosti puna“. Budućida je to izjava samog neba, došlo se douvjerenja da je Marija morala biti takoobdarena već od prvog časa svoga pos-tojanja. Bila je, dakle, oslobođena svakeljage u istom trenutku kad je bila začetaljubavlju svojih roditelja. Mnogima je

takav nauk bio čudan, teško pri-hvatljiv, jer su mislili da bi Ma-rija bila otkupljena prije nego jedošao Otkupitelj. Korak dalje utom promišljanju je pojašnjenjekako je to Bog u Mariji izveo„zbog predviđene smrti svogaSina“. Tu misao ćemo čuti i uzbornoj molitvi svete mise nasvetkovinu Bezgrešnog začećaMarijina: „Bože, ti si po zaslu-gama smrti svoga Sina unapri-jed oslobodio od svake ljage gri-

jeha začeće Djevice Marije i tako pri-pravio dostojan stan svome Sinu…“.Kako se o svemu tome raspravljalo,tako se i u radosti Bogu zahvaljivalo uliturgijskim slavljima.

Od 15. st., kad je taj dan kao blag-dan unesen i u Rimski kalendar, još seviše širila vjerska istina Marijinog bez-grešnog začeća. Posve se učvrstila kadje papa Pio IX. godine 1854. tu istinusvečano proglasio dogmom (nepro-mjenjivom vjerskom istinom koju moraprihvatiti svaki vjernik). Imenom. „Jasam Bezgrešno začeće“ Marija se isama predstavila, prilikom 16. ukazanjau Lourdesu (Francuska), maloj Bernar-dici. Bilo je to četiri godine nakonproglašenja dogme, na dan 25. ožujka,što je mjesnom župniku i biskupu uzsve ostalo bilo velikim poticajem da oz-biljno shvate sva lurdska zbivanja te daukazanja proglase istinitim.

Iz gore rečenog je jasno da je Ma-rija unaprijed oslobođena grijeha za-

hvaljujući Božjoj intervenciji. Ljagu is-točnog grijeha Marija nije naslijedila jerto nije njezina zasluga nego Božjamilost. Marija kao da toga nije bila nisvjesna. Kada ju je anđeo Grabijel poz-dravio „milosti puna“, sama se čudila„kakav je to pozdrav“. Marija je oprav-dala Božje izabranje. Svojim predanimživotom ispunila je Božju volju koju je upotpunosti prihvatila kada je začelaIsusa i kada je pod križem zajedno sNjim supatila.

Da zaključim. Vjersku istinu o Ma-rijinu bezgrješnom začeću moguće jepri- hvatiti jedino snagom vjere koja jedar Božji. Biblijski tekstovi i događajiosvjetljavaju nam i ovu tajnu vjere. Ko-načno: Marija je sama potvrdila i oprav-dala naslov koji joj je Crkva dala kada jesebe u ukazanjima Bernardici nazvala„Bezgrješno začeće“.

Zvonik � 12/2011 47

Vjernici pitaju

Vjersku istinu o Marijinu bezgrješnom začeću moguće je prihvatiti jedino snagom vjere koja je dar Božji. Biblijski tekstovi i događaji osvjetljavaju nam i ovutajnu vjere. Marija je sama potvrdila i opravdala naslov koji joj je Crkva dala kada je sebe u ukazanjimaBernardici nazvala „Bezgrješno začeće“.

Kako je Blažena Djevica Marija mogla biti začeta bez ljage istočnoga grijeha?

Odgovara: vlč. Franjo Ivanković

Molim vas da mi razjasnite onošto mi nikad nitko nije objasnio: kakoje Blažena Djevica Marija mogla bitizačeta od svojih roditelja bez ljageistočnoga grijeha? Ako su roditeljiBDM bili obični ljudi i ako su je začelina naravni ljudski način, kako sumogli izbjeći ljagu istočnoga grijehakoji je naslijedilo čitavo čovječanstvoposlije Adama i Eve? Prema tome, do-lazimo na misao da je Marija bila za-četa na isti način kao Isus Krist!? Noja to nisam nikad čula ni pročitala.Molim vas da mi to objasnite ili recitegdje da pročitam, jer ako nama kojismo cijeli život vjernici nije to jasno,kako će biti jasno „novopečenim“ vjer-nicima?

Ivana

zkvh

.org.r

s

12/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

Humanitarni koncert za Zajednicu

„Hosana“Humanitarni koncert

VIS-a „Damjan“ iz Vukovara

Velika vijećnica Gradske kuće,

Subotica

nedjelja, 8. 01. 2012. u 19,30 sati

Ulaz je slobodan!

DANI BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆAU SUBOTICI

RAZGOVOR12. 01. 2011. u 19 satiu vjeronaučnoj dvorani

župe sv. Roka u Subotici

sv. Misa za pokojnog biskupa Ivana Antunovića

15. 01. u 18 sati

Katedrala bazilika sv. Terezije Avilske

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ,

Ivan Klapim

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

U 60. godini života Gospodin je iznenada, 18. 11. 2011. go-dine s ovoga svijeta pozvao k sebi

JANJU TUMBAS rođ. Vukov(1951. – 2011.)

Milu pokojnicu oplakuju:Suprug STIPAN, sinovi IVICA i MIRKO, snaje GORDANA i

MARINA, unuka MARTINA, mama JAGA, sestra MARGA sasinom DAMIROM, šogor GABOR sa sinovima DARKOM i TO-MISLAVOM, svekar DANČO, svekrva DOMA, zaove MONIKA i MACA s obiteljima.

Sveta misa na šest nedjelja bit će u crkvi sv. Roka u Subotici, 2. 01. 2012. u 9 sati.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

U 75. godini života, pos-lije duge i teške bolesti,preminuo je 3. 12. 2011.godine

GEZA MLINKO(1937. – 2011.)

Sahrana milog nampokojnika bio je 5. 12.2011. godine na subotičkom „Kerskom grbo-lju“.

S nadom u uskrsnuće i ponovni susrets njim u vječnosti, dragog pokojnika opla-kuju:

Supruga ERŽIKA, sin IGOR, kćerkaSTELA, snaja SANDRA i unuk LUKA.

Sveta misa na šest nedjelja bit će u crkvisv. Roka u Subotici, 14. 01. 2012. u 8 sati.

U 76. godini života, poslije dugebolesti preminula je u Gospodinu 11.12. 2011.

MARIJA VERO, rođ. Lučić

(1936. – 2011.)

Sahrana mile pokojnice bila je13. 12. 2011. godine u subotičkomKerskom groblju.

Sveta misa na šest nedjelja bit ćeu crkvi sv. Roka u Subotici, 23. 01.2012. u 17,30 sati.

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 12/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

Kontakt:24000 Subo�caMa�je Gupca 8

Redakcija: 024/692 255program: 024/692 259

SMS: 063/445 523Faks: 024/520 155

mariaradio@�ppnet.rswww.mariaradio.rs

Kontakt:21000 Novi SadKoste Abraševića 16Redakcija: 021/4790 529program: 021/4790 464SMS: 063/598 441Faks: 021/4790 [email protected]

zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 12/2011 � Zvonik

Sretan Božić • • V

L usp1esna Nova 2012. godina

n, HRVATSKO NACIONALNO VIJEĆE

zkvh

.org.r

s

L, LINJl, A

:NTE ~ ) Subotica ajo~ 4a '4/520-698

:KG

EEG )LTER )PLER

te com

HAZVUK .\SER

IOMETRIJA CTG

POŠTOVANI!

U NAŠOJ POUKLl"IICI MOlETE OBAVITI SLEDEĆE SPECIJALISTIĆKE PREGLEDE

PREGLED MLADEZA· DERMOSKOPUU DUGOTRAJNO UKLANJANJE DLAKA - EPILACUU

FOTOPODMLAĐIVANJE KOŽE LECENJE AKNI I KOZMETICKE TRETMANE AKNOZNE KOZE

HEMIJSKI PILING UKLANJMJE' BRADAVICA, MEKIH FIBROMA I DRUGIH KOZNIH PROMENA TEČNIM

AZOTOM, ELEK'"ROHIRURŠKI, UGUENDIOKSIDNIM LASEROM

TIMPANOMETRIJSKO TESTIRANJE, ISPffiVANJE SLUHA ULTRAZVUCNI PREGLED VRATA, ŠTITASTE ZUEZDE. DOJKE. GORNJEG

I DONJEG ABDOMENA, TESTISA, KUKOVA KOD DECE. LEČENJE DEFORMITETA NOGU KOD DECE (XOJ I KRIVE KIĆME (SKOLJOZAl

KOLOR DOPLER KRVNIH SUDOVA VRATA. TRANSKRANIJALNI KOLOR DOPLER KRVNIH SUDOVA MOZGA. KOLOR DOPLER KRVNIH SUDOVA NOGU SRCA.

DVADESET ĆETVOROČASOVNI HOLTER SRCA I KRVNOG PRmSKA ALERGO TEST NA STANDARDNE GRUPE INHALATORNIH I NUTRIT'VNIH (HRANA)

ALERGENA LEČENJE BOLNIH STANJA MEKIM LASEROM (REUMATSKI BOLOVI U ZGLOBOVIMA. VRATU, CERVIKALNE GLAVOBOLJE, UPALE TE"'WA. HERPESA. STANJA POSLE TRAUME. SMANJENJE

OZ:IUAKA.) LEČENJE BOLA INTRAMUSKULARNOM STIMULACIJOM I DRUGIH STANJA

TRADICIONALNOM KINESKOM AKUPUNKTUROM. U SLI..JČAJU POTREBE IZ POJEDNIH SPECUALNOSTI SMO U MOGUĆNOSTI IZVRŠITI I KUĆNE POSETE (PEOUATAR, DERMATOLOG. OTORINOLARINGOLOG, NEUROLOG,

INTERNISTA, LEKAR OPšTE PRAKSE).

SVI PREGLEDI SE ZAKAZUJU TELEFONOM! 024 520 698

ZAHVAUUJEMO NA UKAZANOM POVERENJUI

DERMATOVENEROLOG,

OTORINOLARINGOLOG,

NEUROPSIHIJATAR,

NEUROLOG,

GINEKOLOG,

PEDIJATAR,

ORTOPED,

DEČIJI ORTOPED,

UROLOG,

PULMOLOG,

KARDIOLOG,

GASTROENTEROLOG,

NEFROLOG,

ENDOKRINOLOG,

HEMATOLOG,

REUMATOLOG,

ONKOLOG,

SPEC. ZA ULTRAZVUK,

HOMEOPATA,

AKUPUNKTUROLOG,

PEDIJATAR,

DEČIJI NEUROLOG,

DEČIJI ALERGOLOG,

DEČIJI NEFROLOG,

DEČIJI HIRURG,

DEČIJI GASTROENTEROLOG,

PSIHOLOG.

lon1 list...novi zavjet ne počinje s apostolima, niti s moćnim papama, nego s josipom, trudnom...

Documents