7.11.2013Upravni studij

"Ne postoji nego jedno pravo za sve nas, naime pravo koje vlada nad svim pravima, a to je pravo humanosti, pravde i jednakosti - koje je i prirodno pravo i pravo nacije."

E.Burke

  Ljudska prava most su između

neodređenih ideja političke filozofije demokratskih poredaka i pravnog uređenja države.

Pozitivizacije načela međunarodnog prava i u unutarnjem pravnom poretku zemalja potpisnica.

Grčka filozofija (demokratia, isonomia) Ksenofont Sokrat Aristotel

Prirodno pravo Teorije društvenog ugovora

Mi držimo očitom istinom da su ljudi stvoreni jednaki i da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život , slobodu i traganje za srećom. Da bi jamčila ta prava stvorena je vlast nad ljudima izvodeći svoju pravičnu vlast iz suglasnosti podanika

Thomas Jefferson

Prava nisu darovi koje jedan čovjek daje drugom niti jedna klasa drugoj klasi, jer tko je taj koji ih je prvi poklonio i po kakvom bi načelu uopće posjedovao pravo darivanja? Prava pripadaju čovjeku na osnovu njegova prava na postojanja, pa prema tome moraju za svakoga biti jednaka

T.Paine

J.J. Rousseau, Montesquieu Deklaracija o pravima čovjeka i

građanina, 1789 Deklaracija nezavisnosti 1776 -Bill of

Rights, 1787 Weimarski ustav

Predstavnici francuskog naroda… smatrajući da zaboravljanje ili prezir prema pravima čovjeka jedini uzrok općih nesreća i korupcije vlada, odlučili su u jednoj svečanoj deklaraciji navesti prirodna neotuđiva i sveta prava čovjeka….

Liberalni Politička prava

J. Rawls- jednakost prava i Khaldor Hiks kriterij

Što je sloboda bez prava?

R. Dworkin

Socijalni Socijalna prava

Što je sloboda tiska za nepismene? Što je sloboda kretanja za siromahe?Što je biračko pravo za neobrazovane?

Ljudska prava su univerzalna tečevina – nema modernog prava bez ljudskih prava

Ljudska prava su izraz slobode i demokracije i od njih su neodvojiva: bez ljudskih prava sloboda je samo apstrakcija, a bez ljudskih prava demokracija je samo brojenje glasova

Opća deklaracija o pravima čovjeka 1949

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1950

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

“Soft law” = međunarodni običaji * ugovori * deklaracije

Helsinški protokoli 1975

Pariška povelja 1990

Kopenhaški kriteriji 1990

Europski ustav 2004

Konvencija u sadržajnom smislu daje listu prava koje su standardi ljudskih prava demokratske države.

Konvencija, osobito nakon protokola 11, daje učinkovit mehanizam zaštite ljudskih prava. Metode difuznog političkog pritiska međunarodne zajednice u slučajevima kršenja ljudskih prava

Konvencija stvara učinkovit sustav mjera prinude Dobrovoljno smo prihvatili i sadržaj i mehanizam Konvencije i prava koja ona regulira, i tu naša isključivost i samostalnost tumačenja prestaje.

  

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljni je i najstariji instrument zaštite ljudskih prava koji se ostvaruje u sustavu Vijeća Europe. Konvencija je potpisana u Rimu, 4. studenog 1950. godine, a stupila je na snagu nakon što ju je ratificiralo osam europskih zemalja (3.rujna, 1953. godine ).

1. Obveza primjene (“svima”)2. Pravo na život3. Zabrana mučenja4. Zabrana ropstva i prisilnog rada5. Pravo na slobodu i sigurnost6. Pravo na pošteno suđenje7. Nema kazne bez zakona8. Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života9. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti10. Sloboda izražavanja

11. Sloboda udruživanja i okupljanja12. Pravo na brak13. Pravo na djelotvoran pravni lijek14. Zabrana diskriminacije15. Derogiranje u vrijeme izvanrednog stanja16. Ograničenja političke djelatnosti stranaca17. Zaštita vlasništva (P1)18. Pravo na obrazovanje (P1)19. Pravo na slobodne izbore (P1)20. Sloboda kretanja (P4)

ARTICLE 10 Everyone has the right to freedom of expression. this right

shall include freedom to hold opinions and to receive and impart information and ideas without interference by public authority and regardless of frontiers. This article shall not prevent States from requiring the licensing of broadcasting, television or cinema enterprises.

The exercise of these freedoms, since it carries with it duties and responsibilities, may be subject to such formalities, conditions, restrictions or penalties as are prescribed by law and are necessary in a democratic society, in the interests of national security, territorial integrity or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, for the protection of the reputation or the rights of others, for preventing the disclosure of information received in confidence, or for maintaining the authority and impartiality of the judiciary.

ARTICLE 17Nothing in this Convention may be interpreted as

implying for any State, group or person any right to engage in any activity or perform any act aimed at the destruction on any of the rights and freedoms set forth herein or at their limitation to a greater extent than is provided for in the Convention.

ARTICLE 18The restrictions permitted under this Convention to the

said rights and freedoms shall not be applied for any purpose other than those for which they have been prescribed.

Vremenom kriteriji su izoštreni: svako ograničenje prava i sloboda mora biti zakonito i mora biti "nužno u demokratskom društvu". Standard "nužno u demokratskom društvu" bio je osnova za proširenje tumačenja odredbi Konvencije. Pojmovi "nužan", "dopustiv", "razmjernost prema cilju koji se želi postići" tumačeni su i u svijetlu odredbe članka 17. Konvencije (zabrana djelovanja koja je usmjerena na uništenje ili ograničenje prava i sloboda priznatih Konvencijom u većoj mjeri nego što se to njome predviđa) i članka 18. (ograničenja se mogu primijeniti samo u svrhe dopuštene Konvencijom) .

Izraz "svakome" znači da se ostvarenje tih prava ne odnosi samo na građane, niti se uvjetuje prebivalištem ili boravištem, već doslovno odnosi na sve osobe pod jurisdikcijom neke države. Svaka država prihvaćanjem Konvencije prihvaća i obvezu da prihvati odluke Suda i da zajamči "svakome pod svojom jurisdikcijom" pravo da zatraži takvu zaštitu.

Pojedinačne predstavke (deset/sto/tisuću) Sporovi između država Mora biti povrijeđeno zaštićeno pravo Tužbu podnosi oštećeni Najkasnije šest mjeseci nakon iscrpljenosti pravnih lijekova Kršenja (u načelu) samo od dana ratifikacije Iscrpljenost svih pravnih lijekova Pitanje suvereniteta- financijska naknada Izvršenje – Vijeće ministara Sudska praksa

Od 1.11. 1998. Nova pravila Koliko članica toliko sudaca (tri

prijedloga-VE) Mandat je 6 godina do 70 godina života Tumačenje i provedba Konvencije Ne ispituje činjenice već tumači pravo

Za početnu fazu – dopuštenost – nema formalnosti ali Rok od 6 mjeseci Non bis in idem Nije a priori nedopustiv Nije anoniman Pravna pomoć, formulari, dopisivanje,uloga

Registra, zastupanje

Pojedinačni zahtjev može postaviti bilo koja fizička osoba, nevladine udruge ili skupine pojedinaca.

države ne samo da su tužena stranka, već prihvaćanjem (priznanje nadležnosti) preuzima sudbenost suda (članak 46) i obvezu (članka 25.) da "ni na koji način ne sprečava djelotvorno vršenje tog prava".

Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke, te ukoliko se o istom predmetu ne odlučuje, ili je odlučeno, pred drugim međunarodnim tijelom (ne bis in idem). Dva dodatna razloga za nedopuštenost su očigledna neosnovanost i zloupotreba prava te anonimnost podneska

Sud odlučuje o svim slučajevima u okvirima svoje nadležnosti i to većinom glasova. Svaki od sudaca koji su bili u odboru, vijeću ili Velikom vijeću ovlašteni su odluci dodati svoje izdvojeno mišljenje, bilo da se ona podudara s rješenjem ili je odluci suprotno. Konačna odluka obvezuje države koje su obuhvaćene tužbom, a nadzor nad izvršenjem odluke povjeren je Odboru ministara.

Premda vrijedi načelo zabrane retroaktivne primjene međunarodnih ugovora (ratione temporis) Sud je zauzeo stav da će prihvatiti razmatranje i onih tužbenih zahtjeva kada se radi o kontinuiranom kršenju nekog Konvencijom zaštićenog prava, čije posljedice traju i nakon stupanja na snagu Konvencije iako se čin kršenja zbio prije tog trenutka.

Praksa Suda i Komisije za ljudska prava predstavlja bogat izvor različitih tumačenja. Recimo ne možemo se držati same opće odredbe o slobodi izražavanje, budući da postoje deseci slučajeva u kojima je Sud definirao svoja tumačenja slobode tiska, dodjele radijskih koncesija, odgovornosti novinara, slobode umjetničkog izraza, komercijalnog oglašavanja i slično. Sud je praksom utvrdio i sadržaj mnogih pravnih standarda i kriterija, kao što su na primjer kriterij "nužnog u demokratskom društvu", "derogiranje u vrijeme izvanrednih stanja" i drugo.

Ljudska prava i druge pravne vrednote zaštićene Konvencijom u velikoj mjeri podudaraju se s odredbama Ustava Republike Hrvatske. Štoviše struktura i sadržaj glave III, "temeljne slobode i prava čovjeka i građanina", očito su slijedile izričaje Konvencije, te suglasje odredbi Konvencije i Ustava nije sporno. Temeljem članka 134. ustava Republike Hrvatske sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona

neposredna primjena odredbi konvencije koja uključuje i bogatu praksu tumačenja, znači pojavu vrlo relevantnog izvora prava za cijeli niz slučajeva u pravosuđenju i općem djelovanju javne vlasti. Činjenica da su te odredbe iznad odredbi zakona znači da se Konvencija može primijeniti neposredno a da se neće primijeniti domaća odredba koja je konvenciji suprotna.

znatno je porasla uloga Ustavnog suda u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. To je osobito značajno zbog toga što će krajnju odluku donijeti Sud za ljudska prava, naddržavna instanca, koja zacijelo neće imati razumijevanja na meta-pravne i političke interpretacije i koja ima jasnu i utvrđenu sudsku praksu.

Pitanja ljudskih prava o kojima se raspravljalo u okvirima ideje o neograničenom nacionalnom suverenitetu sada postaju predmetom transnacionalnog nadzora i rješavanja. Istodobno mijenja se i logika rasprave: umjesto ideje političke volje (političkog voluntarizma) metoda rasprave postaje bezlični, neosobni i depolitizirani pravni mehanizam.