DORIS LESSING/LJETO PRIJE SUTONA BIBLIOTEKA BESTSELER Urednik DRAGAN MILKOVI Naslov izvornika DORIS LESSING THE SUMMER BEFORE THE DARK Prijevod ANDRINA PAVLINI Likovna oprema NENAD DOGAN DORIS LESSING LJETO PRIJE SUTONA AUGUST CESAREC ZAGREB 1979 !>6 ^> L 0 kod kue Jedna ena stoji na stepenici pred stra njim vratima kue, skr tenih ruku, ekajui. Razmi ljajui? Ona to ne bi rekla. Poku ava uhvatiti ne to, ili to tako razgolititi da s e mo e pogledati i odrediti; ve je neko vrijeme isprobavala ideje poput mno tva haljina s iste vje alice. Pu ta da joj se jezikom vrte rijei i fraze istro ene poput djejih pje smica jer na putu prema kljunim iskustvima navada odreuje izvjesne reakcije, a te su ustaljene. Ah, da, prva tjubav!... Odrastanje mora biti bolno! ... Moje prvo dijete, znate... Nisam tako mlada kao to sam neko bila. Jasno, izbor jedne a ne ne ke druge takve starodrevne fraze rijetko je kad u vezi s neijim osobnim osjeajem, ve prije s dru tvenom sredinom ili s ljudima koji su s vama nekom zgodom. O prvim o sjeajima neke osobe morat ete izvoditi zakljuak po osmijehu za koji ona ni ne zna d a joj je na licu, po nainu na koji joj gorina ste e mi ie usana, ili po nainu na koji o puhuje izrekav i: Ne bih htjela opet biti dijete! Sve te fraze koje izviru iz upot rebe kao da ih smi lja posebno uspje na propagandistika kampanja, imaju takvu mo da vj erojatno mnogi ljudi stalno ponavljaju: Mladost je najljep e doba ivota, ili lena c ijeli ivot ivi za 5 ljubav, dok stvarno ne uhvate svoju sliku u ogledalu kad govore tako ne to ili su, pak, dovoljno brzi, pa uhvate reakciju na licu prijate-lja. Jedna ena stoji na svom stra njem stepeni tu skr tenih ruku, ekajui da zavrije voda u ko liu. Vei dio dana nije bilo struje zbog trajka. Tim, njen najmlai, i Eileen, njena ki, od ve-zli su se rano na selo, nakupili otpalog drvlja u Epping Forestu u ivajui u svak oj minuti toga posla, napravi e vatru na ljunku puteljka i nad njom postavi e tronog od starog eljeza kojeg su na li zabaenog u gara i. Ta vatra, kuhanje na njoj, promatranje i ale o njoj, predstavljala je obiteljsko veselje cijelog dana. No ovu je enu sve to prilino raz-dra ivalo. Samo da kotli zapje va trebalo je dvadeset minuta; nije se mogla prisjetiti je li tijekom godina ula kotli koji pjeva. Elektrika je mir vode za tren pretvorila u nemir, i pjevanje je postalo stvar pro losti. .. Mo da je be utna? Mo da ni Tim ni Eileen koji su naposljetku ipak odrasli, s devetnaest i dvadeset i dvije godine, nisu u ivali u sitnim majstorijama toga dana toliko ko liko se inilo ve su se pretvarali zbog dru tvenosti? Njihovo je pona anje, u stvari, b ilo jednako nekoj staroj frazi, konvencija koje se ljudi ne znaju li iti za volju istine to god ona bila? Uzmimo nju samu. Iskreno govorei, postaje sa sve veom nelagodom svjesna toga, ne s amo da stvari koje govori i puno onog o emu razmi lja skida s vje alice i navlai na se , ve je i ono to stvarno osjea opet ne to drugo. ena raskrsti ruke, napravi par koraka prema glupoj napravi usred ljunanog puteljka, gurnu nekoliko suvaraka pod kotli tamo gdje se nakrivio zbog komada savijene ice iz trono6 ga i osluhnu: mijenja li se uope ton pjevanja kotlia? Da, pomisli. Ako ne bude str uje i sutra, kao to prijete, onda bi bilo pametno nabaviti izletniki tednjak ili ne t o slino. Izviaki stil kao to je ovaj, u redu je, no to ako bude ki e ... Reko e da tr o e potrajati neko vrijeme. Ovaj je niz prekida struje doista, ini se, uslijedio vr lo brzo nakon zadnjeg? Nekako izgleda kao da krize energije grijanje, rasvjeta, gorivo nu no postaju sve uestalije, i bilo bi mudro osigurati se. Mo da su Tim i Eile en u pravu: tovar drva mogao bi biti dobra zamisao. ena se vrati na stepenicu, nasloni na zid i ponovo skrsti ruke.

Ima javnih, svima zajednikih, dogaaja ratova, trajkova, poplava, potresa; oni su ka o vi a sila. Uvrije ilo se mi ljenje, razborito ili ne, da ti dogaaji, neko uzvi eni i ri etki (jesu li ikad takvi bili, ili se radi o iskrivljenom sjeanju?), dolaze sad n a prvo mjesto u iskustvu svih ljudi, kao da je zrak koji je jednom inio klimu nek e udaljene zvijezde to je do ivjela propast, namjerio zagu iti na u jadnu planetu. Ta k ljuna iskustva, kad ve razmi ljate o tome, obuhvaaju sve vi e i vi e ljudi: invazija, ra , graanski rat, epidemija, glad, poplava, potres, trovanje zemlje, hrane i zraka. Reakcije odreene za takve sluajeve jo su i vi e ustaljene, u okviru: Moramo ne to podu zeti, ili Kuku lele! Nema toliko izbora u vezi sa: Cijela mi je obitelj poginula u logoru, ili: etvoro mi je djece umrlo od gladi, ili: Moju sestru i njeno dijet e ubili su vojnici. No, doista, kao da su kli eji za javne dogaaje po teniji od priva tnih! Oh, kuku lele! u vezi s time? Primijeti da je kotli ti i, te posegnu u prostor iza sebe, u kuhinju, i izvadi veli ki porculanski lonac u kojem je bilo kave. S njim u ruci stade blizu vatre ekajui da para uz brbot podigne poklopac kotlia. Glupost je gledati na stvari u smislu uspona i padova; na koncu konca, osobni su dogaaji, kao i javni, dugorona stvar. Rastu ... Tek kad prou mjeseci, obino godine, netko e rei: Bo e, moj se itav ivot izmijenio, govorei o strasti, ljubavi ili mr nji, aku, zadatku na poslu s posebnim zahtjevima. Moj se ivot izmijenio jer sam se ja promijenila. Para sad sna no djeluje na poklopac kotlia i izlazi na grli. Uhvati dr ak ajnika rukavicom za prihvaanje zagrijanih sudova i preli kaveni prah i teo i opasnom vodom. Polo i kotli pored vatre, ali ne na tratinu jer bi na njoj ostao okrugli uti trag, te odgurnu nekoliko napola izgorjelih iba iz sredi ta vatre; ako b ude ki e ne smije zaboraviti zakloniti njih i drvo to nije izgorjelo. Nije ona plan inka da bi unijela zapaliti vatru mokrim drvetom. Uze kotli u jednu ruku, lonac za kavu u drugu, i napusti stra nje dvori te kreui u kuhi nju. Mene tale, fino me melju u mlinovima . . . Takve se stvari govore ili osjeaju s izvjesnim zadovoljstvom. Ta je injenica sigur no ne to posebno? Osjeaj da je ne to postignuto je naroit? Naposljetku, imaju ga isto tako ljudi meu onim (razmjerno malobrojnim) stanovnicima svijeta koji zastupaju s tav da ovjeji ivot nije va niji od ivota kukca, kao i meu onima koji se dr e starog sh ja da je va no to radimo jer smo va ni Bogu. Ili Bogovima. No za to da ikome bude stalo da li se on, ona, promijeni e, steko e znanje, da li sazre e, na-rasto e, ako su on ili ona kukac? Ili leptir? Jer uope nema sumnje da doista postoji osjeaj, a on je vje rojatno najdublji koji imamo, da je 8 ono to je najva nije ono to uimo ivei. Taj osjeaj treba pripisati navici, neem to o iz davnijih, primitivnijih vremena? Osjeaju o vlastitoj va nosti koji ima kukac? No on postoji, u to ne treba sumnjati, bez obzira da li je Bog prognan ili progla en mrtvim. Pred kime bi kukac trebao polagati raune? Mi smo ono to nauimo. Za to esto treba dugo vremena i boli. Na alost, ne treba sumnjati ni u to da je puno vremena i puno boli oti lo u malo na uenog ... Ona doista tako osjea? Da, osjea. Jer je poti tena? Je li poti tena? Vjerojatno. Ona je ne to, ima prilino jak osjeaj o ne m to ne mo e odrediti. .. ena stavi lonac za kavu na poslu avnik na kojem su ve bile alice i tanjurii, lice, e cjedilo, i podigne ga; prije no to ga je iznijela iz sobe, osvrnu se na stol na k ojem se nalazilo nagomilano prljavo sue od podnevnog obroka. Kao i sue od doruka. M o da bi mogla zamoliti Tima da ponovo napravi vatru, opet stavi kotli da kuha i ond a je pozove kad bude dovoljno vode da se opere svo sue? Ne, bolje ne; ne u raspol o enju u kojem se nalazi; bolje da sve to kasnije sama obavi. Jedna ena izie na pokrajnja vrata i krene tratinom zgodno i aranom tratinicama koju j e trebalo i ati, prema jednom drvetu u svome vrtu. Ta je ena Kate Brown, da bude toni je, Catherine Brown, ili supruga Michaela Browna. Pa ljivo nosi poslu avnik i razmi lj a o pranju sua, te istovremeno nastavlja svoju osobnu inventuru, osobno razraunava nje . .. elja joj je da bez obzira u kojem se ivotnom razdoblju trenutano nalazi, t

aj prebrodi brzo, jer joj se ini da je beskonano dug. Ako na ivot valja gledati u s mislu veliajnih trenutaka ili vrhu9 naca, njoj se onda nije ni ta dogodilo ve dugo vremena, i ni ta vi e ne mo e ni oekivat pretakanja kuanskih poslova u starenje. Ponekad se, ako imate sree, neki proces ili razdoblje doista zgusne. Uskoro e se i spostaviti da e Katei to ljeto postati takvo skraeno, veliajno, zgusnuto razdoblje. to e to ona pro ivjeti? Ni ta vi e ve jednostavno starenje, a to je nadovezivanje na, i onavljanje, ina odrastanja. To se, naravno, dogaa svima: Oh, kako vrijeme leti... Nine znate kako, a ivot je ve pro ao . . . Sve je u zrelosti. I tako dalje. No u Kat einoni sluaju uope nee biti procesa koji traje jedno ili dva desetljea, jedva zamjet ljivog dok traje, osim u oajnikim poku ajima da se zaustavi neumitno: bojenjem kose, odr avanjem eljnu- te ine, bri nim praenjem mode, jer valja imati elegancije, a ne biti koka odjevena popni pileta. Starenje je gotovo svakome, ako ne do ivi neki udes d a mu zemlja klizi pod nogama, vodu koja plavi grad, bombe koje nm uni tavaju djecu i ine da mu srce pone otkucavati bez zanimanja za ivot starenje je pitanje godina. Mladi ste, pa onda sredovjeni, no te ko je rei kad nastupa prijelaz iz jedno!' razd oblja u drugo. Onda ste stari, no te ko da znate kad se to dogodilo. Do lo je do pro mjena, o da, su tinskih, u va im stavovima prema onima koji vas okru uju, no vi ih ba i niste svjesni jer led se sporo topi u dolini. Tako nekako za veinu ljudi. Bojim se da nisam vi e tako mlada kao neko. No Kate Brown prebrodit e cijelu stvar za neko liko mjeseci: dok se sve ini tako osobnim i uperenim protiv nje, njena strpljivos t, dobro raspolo enje, njeno vrijeme da li e zapravo pritisci iz druge, javne domen e, koji ti te njen mali ivot dati svemu to pro ivljava jednu hitnost? Bilo kako bilo, njene 10 vlastite vrline ili sposobnosti nee oblikovati ljetne dogaaje. Kad jednom sve to postane pro lost, ona sigurno nee po aliti to se nije dogaalo drugaij . No ona nije mogla unaprijed birati jer nije imala iskustva za taj izbor, a ni ma te. Ne, ne mo e eljeti ono to e joj se dogoditi, iako doista stoji pod svojim drveto m s poslu avni-kom u rukama i razmi lja To zbilja traje i traje! Eto to nije pravo: m ora postojati ne to to bih mogla sada vidjeti, ne to to bih mogla sada razumjeti, neki vid djelovanja za koji bih se mogla odluiti. . . Odluiti? Kad ja odluujem? Da li ikad odluujem? Jedna ena, kao to se moglo dogoditi bilo kad tijekom pro lih nekoliko stotina godina , stoji pod jednim drvetom dr ei krcati poslu- avnik. Spu ta poslu avnik na vrtni stol na njen od neke materije izumljene u pro lom desetljeu. Stol kao da je od eljeza, a tak o je lagan da se mo e podii s dva prsta i postaviti u ravnote u da se ne mo e prevaliti ako se teret stavi na jednu stranu. Taj stol ne smatra vlastitim izborom, on je izabran za nju, kao i plastine alice k oje izgledaju poput porculanskih. Vrati se do sredine tratine, pa uvlaei dah da bi na prozor dozvala mu a, postade svj esnom onoga to e on ugledati kad proviri i ka e: Dolazim! Jednu enu kako stoji na travi u bijeloj haljini, bijelim cipelama, s ru iastim rupce m oko vrata. Eto ovdje je domena njenog izbora, svjesnog, namjernog: njen je izgled njen izbo r, profinjen jer odgovara ovome predgrau graan11 ske klase i polo aju to ga ona tu ima kao ena svoga mu a. I, jasno, majka svoje djece. Haljinu, zgodnu i neupadljivu, skinula je s vje alice na kojoj je pisalo Jolie Mada mc. Nosi cipele i arape. Kosa joj je, i sada dolazimo do mjesta gdje je u izbor ul o eno najvi e snage, frizirana u velikim mekim valovima oko lica na kojem se uspjelo zadr ati nekoliko pje-ga na mostu nosa i linim kostima. Njen mu uvijek govori da ih voli na tim mjestima. Kosa joj je crvenkasta, no ne ivo crvena. Ona je zgodna, z drava, uslu na ena. Stoji na travi, zaklanja oi rukom i uzvikuje: Michael, Michael! Kava! Nejasno lice, iza okana od kojih se odbija sunce, viknu: Evo me!

Jedna ena odjevena ba za obiteljsko poslijepodne vraa se tratinom, no oprezno da jo j trava ne ostavi trag na cipelima. Da je sama odluivala i la bi bosonoga, odbacila arape, nosila ne to kao muu-muu ili sari ili sarong, ne to takvo, a kosa bi joj pada la na ramena. Ne dopu ta svome izgledu da procvjeta jer je kad su djeca poela ulaziti u mladost p rimijetila da nikako ne vole kad ona oslobaa vlastitu prirodu. Mary Finchley se, pak, odijeva kao da nema djece i kao da je neudata, te je njena djeca mrze i mr nj u ispoljavaju na stotinu naina. No Kate se uvijek sla e s Mary kad ka e: Za to da se ne uljep avamo, djeca ne bi smjela biti tirani. U stvari, ona se uvijek nagruje, doista se uvijek nagrivala. No ne misli da su joj djeca zato iole bolja o d djece Mary Finchley. Kate sjeda pod drvo tako da joj je tijelo u sjeni, a noge ispru ene prema suncu ka o da su bez arapa. Prouava svoju veliku kuu u veli12 kom vrtu. ini to poput nekog tko se opra ta, no to samo zato jer su ona i njen supr ug nedavno razgovarali da bi sad, kad e djeca uskoro odrasti, mo da bilo vrijeme da ponu razmi ljati o tome da kupe ne to manje. Stan? Mogu kupiti kuu na selu i dijeliti je s prijateljima, mo da Finchlevevima. Kate esto razmi lja o tome, no kao o neem dalekom. U meuvremenu, mjesec je svibanj, englesko ljeto hirovito i glupavo; u oekivanju je seni, u ivotu te obitelji, organizma koji mirno pulsira u ju nom Londonu, tonije, Bl ackheathu, nastupio je zijev. U tom predgrau, svake godine, a naroito kako djeca p ostaju odrasla ini se kao da ta zajednica, ili spodoba, ili organizam, puca i ras ipa se sve dalje i dalje zemaljskom kuglom. Tako jedanput godi nje ispu ta zrak; to poinje krajem proljea, s udisanjem u rujnu. Lani u srpnju, Michael, ugledni neurolog, oti ao je na konferenciju u Ameriku, isk oristio priliku da radi tri mjeseca u nekoj bostonskoj bolnici, i vratio se tek u listopadu. Kate je oti la s mu em na konferenciju, vratila se iz obiteljskih razlo ga, ponovo ga posjetila u rujnu, a njena su se kretanja uvijek poklapala s kreta njima djece kao to je, naravno, moralo biti. Djeca su cijelo ljeto odlazila i dol azila iz raznih krajeva Evrope. Ove je godine Michael trebao otii u istu bostonsku bolnicu na etiri mjeseca zamije nio se s jednim kolegom. Najstariji sin, Ste-phen, star dvadeset i tri godine i na zavr noj godini studija, sprema se s prijateljima na putovanje Marokom i Al irom na etiri mjeseca. Eileen, stara dvadeset i dvije godine, prati oca u posjeti prijateljima koje su stekli pre13 klanjske godine na kampiranju u panjolskoj. Drugi sin, James, pozvan je ove jesen i prije poetka semestra na arheolo ko iskapanje u Sudanu. to se nje same tie, odluila je da ne ide opet u Sjedinjene Dr ave. To je dijelom zbog toga jer ne eli sputavati kerin stil, a znala je da bi do lo do toga. Osim toga, bilo bi i jako skupo da ide troje ljudi. Onda, pitanje je i da li bi sputavala stil svoga supruga . . . Na tu pomisao pojavi se i odgovarajui osmijeh, gotovo grimasa, prikladan mo da uz rijei : U svakom braku mora se davati i primati; i te kako je svjesna toga da nema vol je da ovaj teren pobli e ispita. Tu je jo i Tim koji, iako sada devetnaesto-godi njak kojeg svi potiu da bude samosta lan, nema uope planova da nekud putuje. Jest, i uvijek je bio, te ak, problematian. Ku u ju nom Londonu trebat e, dakle, odr avati radi njega. Odr avat e je ona, majka. Mjese ci to dolaze raste u se pred njom kao i proteklih ljeta. Ona e biti baza lanovima obi telji koji se vraaju kui s fakulteta ili se navraaju na dan ili tjedan na proputova ti ju, bil e domaica, njima, njihovim prijateljima, prijateljima njihovih prijatel ja. Bit e im na usluzi, svima na raspolaganju. To eljno oekuje: ne samo tolike ljude, ve i vlastito gospodarenje, svijest o vlasti toj umje nosti; eljno oekuje i struno ljetno vrtla-renje. Kad oni ona i Michael dois a napuste ovu kuu kao par koji se povlai s aktivne scene, nee im nedostajati kua, ve taj vrt, lijep kao svaki engleski vrt kojeg se s ljubavlju njegovalo preko dvade set godina. inilo se kao da ga nije zasadio ovjek, ve je sam odluio rasti u vidu tra tina, hrpica ljiljana, sjenica ru a i raznobojnog bilja. Ptice u njemu pjevaju cij

ele godine, a vjetar nje no pirka. Nema gru14 die zemlje koju Kate ne poznaje osobno i da na njoj nije radila, jasno uz pomo gli sta i rose. Sjedi udi ui mirise ru a, lavande, majine du ice i gleda kako joj suprug izlazi iz kue s gostom. To je Alan Post, nema veze s medicinom ve je dr avni inovnik koji radi na meunarodnim poslovima: radi za jedno tijelo povezano s Ujedinjenim narodima. On i dr Michae l Brown upoznali su se na aerodromu u Los Angelesu kad im je avion kasnio zbog m agle. Igrali su ah, pili viski, razmijenili pozive. Pred tjedan dana naletjeli su jedan na drugoga u Goodge Streetu i onda zajedno objedovali. Michael je pozvao Alana na nedjeljni obiteljski ruak. Da nije bilo prekida struje, Brownovi bi pripremili tradicionalno nedjeljno jelo , ne radi sebe samih, jer se vi e ne pridr avaju starih obiaja, ve radi gosta; obitelj se rado alila na raun toga to, kad ugo uju brojne prijatelje, strance, poslu uju tradi ionalna jela poput seljaka koji ovise o turizmu. Ali prije no to je nekud pobjegl a, danas je Eileen skuhala jelo uz Timovu pomo. Skuhala je tursku juhu od krastav aca, hladnu; ispekla i kebab na vatri, pripremila ledeno slatko od kajsija fri ider j e na plin. Popili su puno sangrije, recept za to dobio je drugi sin lani u panjol skoj. Michael i Alan Post sjedaju i nastavljaju razgovor u kojem su u ivali tijekom ruka i kasnije u studiju na katu. Ona ulijeva kavu u zgodne plastine alice koje je kori stila u vrtu otkako se k njima zaletio susjedov pas gonei drugog psa i razbio cij eli poslu avnik pun njena najfinijeg porculana. Dodav i im kavu i okoladne vafle, sab rano se smje ka, kao stra ar, a iza osmijeha mo e raspredati vlastite misli. Zapravo, razmi lja o svome mu u. 15 Kad god ga vidi ovakvog, s kolegama, posebno s onima iz prekomorskih zemalja, on kao da je odlutao od nje. Nije to zato to je on od ljudi kojima se pona anje mijen ja ovisno o tome s kime su u dru tvu uope ne; no s Alanom Postom njegovo vladanje k ao da postaje finije, on se iri, ini se kao da e poletjeti... Kad je pro le godine bi la s njim u Sjedinjenim Dr avama, osjeala se dijelom tog irenja, toga poveanja; kao d a je sve te godine braka taj ovjek imao u zalihi neki potencijal koji nikad nije nalazio mjesta za narastanje unutar obitelji; jasno, raspravljali su o tom njeno m dojmu. Napola se nadala da e on mo da rei kako je ponekad imao isti utisak o njoj, ali nije. Sad pomisli da e ove godine biti bez ene, samo povremeno s kerkom i to et iri mjeseca; na licu joj se opet pojavi odgovarajui osmijeh, hladan, ironian. Zna se smije iti; kako ka u, poradila je na tome osmijehu, ili na osjeajima koje on predsta vlja. Da je sad prava prilika za to, recimo da je u pitanju neka mlaa ena (ne ene n jenih godina, zakljui, ne Mary Finchley), mo da bi se uvalila u stolicu, s ironijom je pogledala i rekla: Mo da smo u stanju, kad smo mladi, isuvi e napuhati takvu stv ar; sitan flert, znate, nema va nosti u pravom braku! Ovaj osmijeh, napola grimasu , zna to i sama, prate estitke upuene njoj samoj; osjeti i olak anje kakav ima osoba koja uspje no zna izbjei zamku, opasno mjesto ... Sjedei pod ljetnom kro njom, s lonc em za kavu u ruci da bi mu karci znali da u njemu ima jo kave, nasmije ena, slu a svoje misli: Sebi govorim naju asnije la i! Stra no! Za to to inim? Ima tu neeg to sama sebi rosto branim da razmotrim. Ponekad s Mary stignem blizu toga, no nikad s nekim d rugim. Sad to sve sagledaj, poku aj zadrijeti u to, nemoj dalje 16 izmi ljati te stavove, te prie prestani skidati iste stare haljine s vje alice . .. S lu a, sada pozorno, to to mu karci govore: ini se da se na neki nain tie nje, da se raz ovor odnosi na nju ve nekoliko minuta, no ona nije slu ala. Konferencija zbog koje je Alan Post do ao u London u krizi je. Bolje rei, jedna kom isija te konferencije. Organizacija pod ijom se kapom odvijaju savjetovanja i sje dnice zove se Hrana globusa, i bavi se onim to ovjeanstvo jede. Ili ne jede. Zbog niz a nesretnih okolnosti gripe, jednog slomljenog kuka, smrti jednog ovjeka u Lisabo nu kad su lanovi te komisije ve sjedili za okruglim stolom ekajui poetak savjetovanj , ustanovljeno je da nema prevodilaca. Pa, ni ta lak e nego nai odline prevodioce za f rancuski, njemaki, panjolski, no te e je nai ljude koji teno govore portugalski i engl eski, a imaju obrazovanje za taj posao koji postavlja velike zahtjeve. A morao j

e postojati i prevodilac za portugalski, jer se ta potkomisija bavi kavom; u Bra zilu, zemlji koja je prva u svijetu po proizvodnji kave, govori se portugalski. Komisija je privremeno obustavila zasjedanje da bi se mogli anga irati prevodioci za portugalski. Dva su na li, tra e se jo dva. I Alan Post i Michael gledaju Kate ekaj ui da sama ka e da e rado postati trei. Tri godine ranije, Kate je pretipkala uslugu prijatelju koji je lo e pisao na stroju knjigu za iroke mase o uzgoju i plasmanu ka ve na tr i tu. Zahvaljujui tome, dosta zna o tom artiklu. to vi e, uvijek su joj i li jez ci. Dobro zna francuski i talijanski, savr eno portugalski, jer je napola Portugal ka. Stjecajem okolnosti rano je zavr ila kolu jer je bila bistra, pa je imala stank u od tri godine prije odlaska na fakultet. Na kraju nije oti la jer je odluila 2 Ljeto prije sutona 17 da se umjesto toga uda za Michaela. Godinu je dana provela u Lourenco Marquesu s djedom, znanstevnim radnikom. Tamo je govorila samo portugalski. Kao ki Johna Fe rreirae, Portugalca, naturaliziranog Engleza koji je na Oxfordu predavao portuga lsku knji evnost, uvijek je sa zahvalno u bila svjesna injenica da je bogato obrazovan a. To bogatstvo darovao joj je djed opijajui je portugalskom knji evno u, portugalskim pjesni tvom, duhom jezika. to je jo nauila te godine u gradu na rubu Indijskog oceana, godine posveene iskljuivo u itku? U prvom redu, djed joj bija e staromodan, krutih stavova prema enama. Kate n ije ni sanjala o tome da bi se suprostavljala starcu kojeg je voljela; k tome, em u? Tamo je boravila samo na kratko. No za to vrijeme nikad ne bi ostala nasamo s mu karcem, bila je za tiena od neugodnog iskustva, u snu ili na javi, te je ku ala, be z nevoljkosti (kratko vrijeme), atmosferu slo enu od elemenata koji joj bijahu tak o strani da ih je morala identificirati zasebice. Bila je za tiena i nije u ivala pov jerenje. Bila je dragocjena i prezirana. Laskalo joj je po tovanje svake njene elje a opet je znala da kao ena, u djedovu ivotu igra bri no odreenu manju ulogu, kao to j e bio sluaj sa njegovom suprugom i kerima. Evo njene slike iz toga razdoblja: djev ojka krhka poput kamelije, mrtvaki bijele ko e i guste tamnocrvene kose, odjevena u bijelu vezenu lanenu haljinu krojenu s namjerom da otkrije i sakrije vrat i ram ena, sjedi na verandi u stolici za ljuljanje koju polako nji e naprijed-natrag nog om, za koju zna da djeluje toliko ulno, da mladi ljudi u njenu prisustvu ne mogu od te noge odvojiti oiju ni ma tanja. Hladila se vezenom svilenom lepezom pokretom koji je nauila od stare dadilje dok su ti ljudi, a svi su prethodno 18 tra ili od njena djeda dopu tenje da joj se obrate, sjedili u polukrugu u lakim nasl onja-ama i upuivali joj komplimente. Bila je 1948. Postigla je velik uspjeh u Lour enco Marquesu: dijelom zato jer je ipak Engleskinja pa ni usprkos svim svojim do brim namjerama nije ba mogla ostati u okviru onoga to je prepo-ruao djed; dijelom, pak, jer je kombinacija kratke crvene kose i smeih oiju bila rijetkost u zemlji pu noj senorita; a i jer je strogost njena djeda bila za tu koloniju pretjerana, pa vi e nego jednom prilikom Kateino pona anje, njen polo aj, izgleda e kao svojeglava ili mu iava predstava, vjerojatno s namjerom da izaziva. Kad se vratila u Englesku, razmi ljala je o tom vruem mjestu, punom napola sakriven ih stvari, a jedna je od njih bila njena eznutljiva elja da bude poput bake koja, osim ako djeda nije izdalo pamenje, zamalo nije htjela napustiti Portugal, jer je to bila prevelika promjena u nainu njena ivota. Lijepa ena, svi su govorili da je tako; divna majka, bogovska kuharica, divno, di vno bie, sama toplina i ljubaznost, bez ijedne mane ... da, dobro, kako god sve t o bilo da bilo, ta je propaganda, kao to se moglo i predvidjeti, imala suprotni ui nak i Kate se vratila iz portugalske Istone Afrike vi e nego spremna da poe na sveuil i te gdje je trebala studirati romanistiku jezike i knji evnost. Uspjelo joj je da j e prime na Oxford i da se smjesti u koled u. Onda je upoznala Michaela koji je nak on deset godina rada i kljukanja znanjem bio upravo na poetku karijere. Uselila j e u njegov stan i sa zadovoljstvom zapoe e, kako su ga nazivali, Prvo razdoblje. Da se nije udala, vjerojatno bi na svome podruju postigla ne to znaajno. Mo da bi po19 stala predava? inilo se da ene rijetko postaju sveuili ni profesori. No nije esto tako mislila; dr ala je da djeca nisu dosadna. Uz to, njen mu nije jedan od onih koji bi je iskljuili iz svojih interesa, odvojili od zanimljivih ljudi. Ponekad radi pri

jevode za njega ili njegove kolege. Jednom je ak prevela jedan portugalski roman, to joj je donijelo malo novca ali puno hvale. Upoznaje ljude iz cijeloga svijeta , posebno otkako su djeca poela odrastati i dovoditi kui svoje prijatelje iz cijel og svijeta. Da se nije udala ali, dobri bo e, bila bi luda da se nije udala, luda da se odluila za romanistiku jezike i knji evnost . . . Michael i Alan Post slu e se kavom i ekaju je. Osjea neku vrstu panike. Saznanje o tome pogor ava stvar. Glupo je i nerazumno da se osjea upla enom. Za to? Nije to ne to to bi mogla priznati svakome, ak ni Michael da se suoena s poslom, ak sasvim obinom vrstom zaposlenja, posve iz njene domene i oito u kratkom vremenskom razdoblju, osjea poput okorjele zatvorenice koja zna da e se ujutro nai na slobodi. Ali mislim da ja to ne mogu ree. Tim e dolaziti i odlaziti cijelog ljeta. Opazi stezanje mu evijevih usnica; ni este rasprave o Timu nisu ubla ile razmirice. M ichael smatra da je najmlai sin i suvi e za tien. Ona, iako prihvaajui da je mo da tako e mo e vjerovati da bi nain da se stvari stave na svoje mjesto bio taj da ga se izba ci i sredi. Kako to izbaci? I kuda? I za to bi to to djeak ini bilo tako lo e da je z potreban tako estok lijek? Mrgodi se, prijeti, mrzi, no to je bio sluaj sa svom dj ecom. Kate misli da ako i mazi Tima, to ini zato jer je mu prema njemu nepo ten; jas no joj je da na tom podru20 ju ima i suvi e osjeaja da bi se moglo pravo razmotriti; ima o tome svoje stavove, z na se da su njezini i da ih ona brani u krugu obitelji i izvan njega. No ta komisija nee raditi du e od ... kako dugo si rekao? upita Michael Alana. No do sada je Alan shvatio da mu i ena imaju neki problem, pa ree, ne gledajui ni u jedno ve u daljinu, u kuu iz koje je izi ao mlad momak i prilazio im: Najdulje mjesec dana, ne vi e. Evo Tima ree Kate, a to je znailo: Ne pred djecom. Kad Tim sti e pod stablo, bilo je jasno da je stariji no to se inilo iz daljine zbog njegove krhke grae i laka korak a. Ba se mrgodi. Zapiljiv i se u majku, ree: Mama, jako mi je ao, no predomislio sam se. Fergusonovi me pozivaju u Norve ku. Pla -ninarit e. Idem i ja, ako nema ni ta protiv. Ne, jasno da nemam, mili ree Kate automatski. Jasno da treba ii. Drago joj je da nee zaobii ljetne radosti, toliko drago kao da sama ide u Norve ku. Djeak je pogleda o u oca koji mu kimnu. Onda se formalno nasmije i gostu i istog se trenutka pretvo ri u posve drugaiju osobu, odgovornog ovjeka kakav e postati jednoga dana, no popri mi opet izgled udljiva djeteta kad se obratio majci: Onda dobro, idem se sad pakirati. Putujem noas. I otri u kuu kao da bje i. Ona povie za njim: Time, prije no to ode pobrini se da kotli opet provri je, trebam tople vode za pran je sua. No on ili nije uo, ili nije htio uti. Onda, kad nastupate, Kate? ree Alan. Kada? Sutra? Molim vas! Kate ne ree ni ta, ve se nasmije i u znak pristanka. Zna da bi mogla briznuti u pla. Os jea da se poslu imo metaforom kojom 21 se ona sama slu ila, ak je razvijala u mislima i to ve dulje vrijeme kao da je iznen ada zapuhao veoma hladan vjetar, pravo k njoj, iz budunosti. Ree: Jasno da hou. Mogu li prvo oprati sue? Oni se smiju, ona se smije. Alan onda ree: A da netko drugi opere sue dok vi telefonirate? Da joj jedno ime, jedan broj i pr ati u kuu slu ei se ugodnom formalno u, nalik na prisnost koja je tako nenametljiva da je gotovo bezlina; ona je prima kao da ak ivota na koji se priprema. Taj njegov nain i osna uje i opu ta; on stoji pored nje dok ona telefonira i ape joj rijei koje mora iz govoriti, rijei kojima ona nije tako vina, jer imaju prizvuk komisija. Kad je to o bavljeno, poljubi je u oba obraza i obgrliv i je rukom povede natrag do drveta na tratini. Naoit je on mu karac, pribli no njihovih godina Michaelo-vih i njezinih obit eljski ovjek, sa suprugom i djecom, odraslom ili u rastu, ovjek koji zarauje puno n ovaca i provodi cijeli ivot putujui od konferencije do konferencije da bi govorio o hrani s ljudima iz stotinjak zemalja. Svia joj se. Razmi lja kako e, na koncu konca, jedno vrijeme udisanje onog lakog, bezlinog zraka znaiti za nju oslobaanje i olak anje. Doista joj se svia sve na njemu ukljuujui i nai dijevanja i nastup: nije joj se ba svialo kako se sad odijeva njen mu , ni kako se i a.

No bolje o tome ne razmi ljati, jer konano, nije va no. Razlog zbog kojeg se osjea kao da pada zrakom je to nee biti Tima, pa nema smisla d r ati kuu otvorenom. Pod istim stablom vrelo nedjeljno poslijepodne napreduje k veeri, dok mu karci ras22 predaju o nekom medicinskom problemu u Iranu. U desetak rijei raspravi e pitanje iznajmljivanja kue. O iznajmljivanju ili neiznajmljivanju kue u pro losti vodi e velike rasprave i svatko je o tome imao svoje odreeno mi ljenje. Trajale su danima, tjednima. Sad ona ree: E pa, jo je nikad nismo iznajmili, zar ne? to onda? ree Michael. Neka e strana obitelj biti presretna kad to uinimo, ak ako tavimo stvari u ormarima. No gdje e djeca imati svoj tabor ako se zateknu u Londonu na putu u nekom drugom smjeru? Jednom se mogu koristiti i tuom kuom, pa i vrijeme je. No ja, zapravo, mislim da ne ... Sutra zovem agenciju ree Michael Brown i postidi Kate, jer on radi od jutra do mr aka i bit e isto toliko zaposlen kao i ona u komisiji. No stvar je u tome da se osjea odbaenom, povrijeenom, jer on smatra pitanje kue tako neva nim. A kad komisija zavr i, to e onda raditi? On uzima zdravo za gotovo da e se negdje ukl opiti: ona je vrlo prilagodljiva, kao i uvijek, sve od roenja djece. Osvrnuv i se n a gotovo etvrt stoljea, shvati da je to znaajka njena ivota: pasivnost, prilagodljiv ost drugima. Prvo je dijete rodila kad joj je bilo dvadeset godina. Posljednje, puno prije tridesete. Kad drugima izla e te injenice, mnogi joj zavide: velik broj ljudi u brojnim zemljama smatra da obitelji Michaela Browna valja zavidjeti. Ledeni vjetri sigurno pu e, iako jo uvijek dovoljno blago: prvi je put u ivotu ne eljen a. 23 Nije nu no potrebna. Da se bli i to vrijeme u ivotu, pouzdano je znala, naravno, ve go dinama. ak je napravila planove za nj: studirat e ne to, putovati nekud, pozabaviti se ovom ili onom vrstom dobrotvornog rada. Ne mo e, naposljetku, biti ena koja ima nekakav kliker u glavi a ne znati da u zreloj dobi, u punom naponu sposobnosti i snage, valja postati ona potvrivana i prouavana pojava ena s odraslom djecom i bez dovoljno posla, ija se snaga mora usredotoiti sa spomenute djece na manje ranjive ciljeve, za dobro sviju, vlastito i njihovo. Dakle, nema nieg udnog u ovom to se d ogaa. Mo da je to trebala oekivati ranije? Nije to oekivala ovog ljeta. Idueg ljeta, ili onog iza toga, da, no ne sada. Ono s im se nakanila suoiti bilo je u budunosti. No dogaalo se sada. Samo trenutano, narav no, jer kua e opet biti njihova u rujnu, opet baza koja tu djecu eka s dobrodo licom, sva su ona sad sve rjee kod kue. No valja voditi rauna i o mu u, ovjeku koji jako cij eni dom i sve to ide uza nj .. . Kad se cijela obitelj zadnji put na la zajedno, sv i se istovremeno vratili s fakulteta, kolskih raspusta, putovanja i izleta? Kad r azmisli, tome je jako davno. No injenica je da e ona, ta alfa i omega, ostati kratkih rukava od lipnja do kraja rujna. ak bez svoje sobe. To je jako udan osjeaj, kao da su joj skinuli toplu pokr ivku, kao da je ivotinja kojoj deru ko u. Ona i Michael raspravili su, jasno, to pitanje njene budunosti; raspredali o njen im osjeajima, i njegovim. Razgovori o svemu temelj su njihova braka. Oni vjeruju i uvijek su vjerovali da neizreene stvari gnjiju, a stvari to se iznose na vidjelo gube na te ini. Njihov je odnos otpoetka voen po tome naelu. 24 Mnogo razumnih poniranja ulo ili su u razmi ljanje o sebi samima i svome braku. Nisu puno grije ili. Primjerice, u zajednikoj spavaonici imaju dvije knjige, jednu uz drugu: knjigu Be rtranda Russella s naslovom Osvajanje sree i knjigu Van der Veldea Idealan brak: Mich aelu od Kate Russell, Katei od Michaela Van der Velde. Obje posvete imaju jo i Za Prvo razdoblje uz svu moju ljubav. Time je komemorirana injenica da je jedno razdo blje zavr ilo kad je morao doi kraj njihovoj slatkoj ljubavnoj vezi i oni stupi e u b

rak. Znali su da se stvari moraju promijeniti, da slasti mora nestati, i njihovi dugi razgovori o svemu tome bijahu sa eti u ovim prijateljskim knjigama Michaelu od Kate, Katei od Michaela, Za Prvo razdoblje. Kad bi sad uzimali te knjige u ru ke i otvorili ih na strani s posvetom, mogli biste ih zatei nakreveljene ... i za teko e se tako, to ih je navelo na iskren i zasigurno zdrav smijeh. (Smijeh po defi niciji zdrav.) No pitanje je, emu uope kreveljenje? Tako su posvema bili u pravu u vezi s onim to je zavr avalo i onim to poinje solidan brak koji postavlja zahtjeve i biva zadovoljen. Kreveljenje je neumjesno. emu ala, ironija? Slino tome, neki drug i, dugi, iskreni, otvoreni razgovori o promjenama i preokretima. Ni jedno ih se ne bi odreklo. No Kate je u svakom sluaju uhvatila samu sebe kako razmi lja o tome da mo da te skice, ili psiholo ka promatranja ili, ako hoete, vidni znaci koji prate stupnjeve ili razdoblja njihova braka, i nisu mo da ono to bi morali biti. Primjerice, razgovor o hladnom vjetru iz budunosti do kojeg je do lo pred tri godin e: no od tada se dogodi e stvari koje ne bijahu za25 crtane, ili o kojima se nisu podnosili rauni... Za deveto ili devetnaesto razdobl je. Ono to se dogaalo, jest, da se Michaelove usnice ste u na spomen Tima kao i sad kad je rekao: Ujutro zovem agenciju. aljui je u budunost, ostavljajui je po strani. Tako to ona osjea. Tako je ona osjeala bez obzira na desetak ili tako nekako duhovnih prei avanja, haljina koje skida s vj e alice, rijei kojima se slu i da opi e svoj polo aj . Kakav god da je taj polo aj, kakva god ona doista jest, do kraja te ljetne veeri ka o da se sabralo stotinu vlati Kateina ivota. To se ispo-Ijava u brojnim telefonsk im brojevima nar-kanim na komadiima papira uz adrese svih vrsta, te u svjesnom nast ojanju da se vrate uspomene na djeda kako sjedi na verandi kamene kue u skrovitu vrtu punom ar-drvea i ljiljana. Chaterino! Jezik valja uiti udi ui ga. Pij ga! ivi u emu! U oekivanju intervjua za procjenu njene sposobnosti brzinskog prevoenja s englesko g, francuskog i talijanskog na portugalski, i obratno, ona bdije cijelu no pretho dno poistiv i nered: prljavo sue i ostatke hrane i masnoe. Sreom, struja je opet do la ko deset sati uve-e, i ona nanovo ita roman koji je sama prevela o ivljujui u sjeanju tnje i razgovore, jela s djedom. Do jutra je toliko uronila u drugi jezik da bi se, da se na ulici sudari s nekim, ispriala na portugalskom. 26 hrana globusa No sve to, i njeno pa ljivo odabiranje haljine prikladne za razgovor, briga to uinit i s kosom doista malograanskom frizurom, i ona je to znala njeno, nutarnje prilag oava-nje dr anju, da ne bude dr anje gospoe Michaela Browna, sve se to pokazalo bespot rebnim. Kad je u la u ured izvjesnog gospodina Char-liea Coopera, on ree: Gospoa Brown? Hvala bogu da ste na li vremena. Poinjete sutra, zar ne? Dobro. Prijatelj i posrednik, Alan Post, opisao ju je kao enu koja ima obitelj, sjajno z nanje, prisiljenu da zanemari spomenutu porodicu i izvue iz neprilike ovu veliku meunarodnu organizaciju. Od poetka pripada posebnoj grupi amater s kojim se postup a kao da ini uslugu. Ispostavilo se da su od etiri zamjene za prvobitnu ekipu od etiri vrsna prevodioca , dvije opet otpale iz obiteljskih i zdravstvenih razloga. Cijela ta stvar osuena je na propast, ukleta! povie Charlie Cooper. No uvjeren sam da nam vi nosite sreu. I povede je dugim hodnikom koji je blistao, sjao, s mnogo prozora, do dizala koje je bilo prostrano i u kojem se nalazila slika tamnopute ene to se sim27 patino smije i berui zrna kave na ivo zelenom grmu, pa onda jo jednim impresivnim hodn ikom pored komisije za maslac i jedne za eer, u veoma prostranu dugu sobu, usred k oje je sjao ovalni stol veliine koja vas odmah navodi da pomislite na neku tvorni cu, iji je posao da stvara goleme stolove, duge, ili ovalne, ili okrugle, za potr ebe meunarodnih konferencija. Jedna komisija upravo zasjeda. Na stolu su a e vode, pera, olovke, arci ispisanog i na-rkanog papira. No stolci su razbacani i prazni; svi delegati su u prizemlju pi

ju vjerojatno kavu zaokupljeni razgovorom uobiajenim za dana nje vrijeme, o potpuno j nesposobnosti i nestrunosti svih javnih slu bi; takav e razgovor, naravno, postaja ti sve e i i sve zlonamjerniji kako se broj ljudi u svijetu bude poveavao, a usluge, po zakonu inercije, i dalje zaostajale za potra njom. Tek sad takti-ni Charlie Coop er ree Kate da su je oekivali toga jutra u deset kako bi zapoela radni dan s poetkom prve sjednice, a ne u dvanaest, koliko je sada sati ali jasno, nisu joj ni ta rek li, nije ona kriva, uvijek je to tako da, vjeruje joj, rekli su joj da navrati u neko doba jutra tipino! No mo e li zapoeti odmah, da, ovoga trena, ili bolje reeno, kad se delegati vrate s duge pauze za kavu na du nosti toga dana, osim nje, samo je jedan simultani prevod ilac s odgovarajuim kvalifikacijama za portugalski jezik. Kate je mislila da e ovo biti uvodni razgovor, i raznoj je zainteresiranoj eljadi rekla da e se vratiti kui da pripremi hranu za objed i pobrine se za rublje. No ak o bi mogla otii i nazvati, onda . . . Lice Charliea Coopera pretvori se u bolni g r delegati e se popeti ova28 mo za minutu, pozvani su zbog njena, Kateina, dolaska. Uz te ki jad, godine to ih j e Kate provela trenirajui vlastitu odgovornost zadu enje do zadu enja, otrgo e se od nj e u nepovrat. Charlie Cooper nazvat e mjesto nje, jednostavno e rei da gospoa Brown ima drugog posla. Upravo e Eileen primiti ovu poruku; suspre ui poriv da porui keri da je voli i da joj eli uspjeh, Kate se predala u ruke jedne mlade ene koja joj mora dati upute o njenim du nostima. Kod svakog stola nalazio se aparat koji prenosi g las prevodioca do slu a-oca. Prenosi ga, izmeu ostalog, putem prekidaa i Kate. Svaki prekida predstavlja jedan strani jezik. U pregradama staklenih zidova, na oba kr aja sobe, nalazi se jo prekidaa, aparata za prijem, slu alica. Katein zadatak bit e d a sjedi u jednoj od tih pregrada, slu a govore na engleskom, francuskom i talijans kom i prevodi ih dok slu a, na portugalski, u predajnik povezan s u ima govornika po rtugalskog, mahom Brazilijanaca koji ne govore engleski, ili pak govore, no ipak vi e vole svoj materinji jezik. I ona e biti neka vrst stroja: u u i e joj se ulijeva ti jedan jezik, a iz usta izlijevati drugi. Ona, jasno, nee povazdan biti sama u svojoj pregradi, ak ni u pomanjkanju prevodil aca. Bit e estih promjena, odmora i prilika za obnavljanje snage tokom posla koji toliko iscrpljuje, kako joj to stalno istie Charlie Cooper; on je obavio telefons ki razgovor s njenom porodicom, i to je zadu enje smatrao u tolikoj mjeri neva nim d a joj nije ni ta rekao o tome. S njim je u pregradi; na glavi joj slu alice; uz njeg ovu pomo ukljuuje i iskljuuje vezu. Dajui joj upute, kraba poruku na bloku sa zaglavl jem da se organizacija iskreno i sa aljenjem ispriava zbog pomanjkanja prevodilaca , te moli delegate da budu uviavni i strp29 ljivi. S porukom u ruci leti u potragu za tipkaicom koja bi to pretipkala. Kroz s taklo pregrade, Kate, sada sama, prepu tena sebi, vidi da je sala za konferencije, gledana s ove male visine, veoma ugodna. Ima visoke prozore. Zidovi su presvueni drvom boje bakra, s puno ara, zavijutaka i uzoraka. Podovi oblo eni tamnoplavim te pihom. U toj se sali odluuju sudbine i mogunosti milijuna malih ljudi, koje e usjeve gajit i, to e jesti, nositi, i misliti. Charlie Cooper stavlja po jedan papir ispriku, nekim udom umno enu za kratko vrijem e, na svako mjesto, a ve ulaze delegati, smijui se i priajui. Kakve li izuzetno priv lane gomile ljudi! Takav izbor lijepih mu karaca i ena raznih boja, raznih nacija, s igurno bi rado snimio neki filmski producent za scenu idealiziranog prizora Ujed injenih naroda. No da li bi glumci mogli uspje no predstavljati tako savr eno nename tljiv autoritet, takvu samouvjerenost? Jer to je dojam koji ostavljaju. Razliku meu njima, te njihovim pomonicima, tajnicima i raznoraznim inovnicima mo ete uoiti sam o po toj kvaliteti. Svaki mu karac ili ena lagano odlaze do stolice, sjedaju, te da lje razgovaraju i smiju se savr enom lakoom iz koje vri ti ona jedna rije: Mo. Svaka kr etnja, svaki pogled, odra avaju uvjerenje o vlastitoj korisnosti, te ini onoga to pre dstavljaju. Meu odjeom to je nose ima i narodnih no nji. Pet est mu karaca i ena odnekud iz Afri ko su visoki, skladni i velianstveno odjeveni da pored njih svi drugi izgledaju k ao pripadnici manje vrijednih rasa; nabori njihovih haljina, nau nica, pokreti gla

ve svi znaju svoju ulogu. Autoritet mogu predstavljati ak nabori odijela ako ga n osi ovjek ije su odluke 30 va ne za ljude koji tegle vree kave na bre uljku udaljenom tisue milja. Izvje taji poe e i Kate ustanovi da joj mozak, taj stroj, obavlja posao glatko. uv i vla stite rijei kako naviru u sasvim razumnom redu, odagnala je nekoliko trenutaka pa nike, osjeaj da joj je mozak prazan i da e takvim zauvijek ostati; pomoglo joj je i promatranje lica ljudi koji je slu aju. Nikog nije uznemirilo ono to su uli; sve j e kao to treba biti. U nevjerojatno kratkom vremenu pokazalo se da su pro la samo dva sata zamijeni je kolega, a nju posla e da se odmori i pojede dobar objed. Vratila se svojoj pregrad i sa samopouzdanjem, a do pet sati toga popodne-va osjeala se isto toliko dijelom te organizacije kao to je bila dijelom svoje obitelji kojoj se vrati prekasno za veeru, te ustanovi da ju je skuhala njena ki, i da se sve odvijalo sasvim le erno. Do kraja tjedna Kate se uputi u slo enosti te gorke i miri ljave trave koju svijet p ije u silnim koliinama; ne mo e pravo ni misliti ni na to drugo. A kua, dovedena u re d, eka da je iznajme. Iznajmili su je do kraja rujna, i obitelj je oti la u razliiti m pravcima a da ona uope nije pomagala. Sve to je rekla bilo je, glasom koji bi jo samo pred tjedan dana bio uznemiren, a sad je ravnodu an: Netko se mora pobrinuti za sve, jer ja nemam vremena. Na rastanku je poljubila mu a, tri sina i ker, no jo n ije stigla osjetiti ne to odreeno. Unajmila je sobu u stanu kolegice, ene koja je bila prevodilac ali je unaprijeena: sad organizira konferencije. Ta selidba iz vlastitog doma u ovu sobu, sa svime t o je potrebno za nekoliko mjeseci, trajala je pola sata, toliko koliko joj je tr ebalo da strpa odjeu u koveg. 31 Ta joj odjea ionako uope ne koristi. Tijekom tjedna odjurila je u kupovinu haljina to e joj poslu iti, poput vize, za ovakav nain ivota. Suprugu Michaela Browna nije se moglo smatrati lo e odjevenom, no Hrana globusa ne u po ljava suprugu Michaela Browna. Prije odlaska u kupovinu upitala je Charliea Coopera koliko e zaraditi. Okruglo, komino, izmo deno lice tako stalno izgleda jer je dadilja tolikim komisijama zgri se od gri nje savjesti. Mila moja! ree. Ispriajte me! Zbilja sam grozan! Trebao sam vam to rei prije svega ostalog. No ovo je bio tjedan... zbilja, kad biste samo znali koliko ste nas zad u ili! I spomene iznos zbog kojeg je skoro uzviknula. Upravo na ovakav le eran, sasv im d entlemen-ski nain, kao da ne postoje sindikati, plae koje treba te kom mukom izbo riti, siroma tvo, avet gladi, dogovaraju se primanja ovih meunarodnih funkcionera, tih sretnika bez kojih se ne mo e. Kupila je haljine, njih est, razmi ljajui kako e pred kraj ona dva tjedna slu be u Hran globusa imati garderobu prikladnu za luksuzno ljetovanje. No ima planove da, mo da , posjeti jednu staru prijateljicu u Sussexu, ili tetku u kotskoj. Nije ozbiljno razmi ljala o tome kamo da se uputi. Drugi tjedan je manje naporan. Posao za nju postade ne to to obavlja s isto toliko lakoe kao to je vodila domainstvo pred samo par dana to bi bilo neshvatljivo. Obavl ja ga automatski. Vrijeme izmeu sjednica, kad nije u pregradama, provodi u kavana ma, promatrajui. Napokon, ona je uljez, smatra da se nema pravo pridru iti ovom pov la tenom mno tvu. Ona je ptica selica; sve e to proi za tjedan 32 dana. No sjedi kao da smatra da ima pravo na sve to nove haljine uvelike joj ola k avaju stvar pije izvrsnu kavu, promatra. To je kao tr nica. Ili vesela zabava koja traje bez prestanka. ena sjedi u javnoj prostoriji, opu tena no pozorna, funkcioner jedne javne organiza cije, dolino odjeven, s odgovarajuim dr anjem. No pu ta da joj ivot ili rijei to pre ljaju misli o njenom ivotu prolaze glavom. Je li to ona dvadeset i pet godina bil a dijelom onog vori ta napetosti, obitelji, te zaboravila da je svakida nji ivot, ivot za one koji su bez obitelji, tako ugodan, bez obaveza? Kako su svi lijepo obueni. Kako je svima ko a rumena i sjajna. I kako je lako mu karcu ili eni ui ovamo, ogledat i se, zatei osmijehe i simpatine izraze njima namijenjene, onda mahnuti ljudima i sjesti sam, na nain koji govori: Treba mi trenutak samoe a oni tu elju, jasno, po tuj

u. Ili le erno, gotovo bezobrazno, pretra iti prostoriju pogledom i nai grupicu kojoj e se i on ili ona pridru iti. Kao da nikad nema ni trunka napetosti to se za pet mi nuta mo e nai na ulici bilo gdje izvan ovog skrovitog mjesta. Po svim ulicama, ili duanima, ili domovima, teku struje i kri aju se inei nove struje. Izvan ove velike ja vne zgrade traju sukobi. No ovdje? Jesu li ova lijepo ude ena iva bia, a svako je iz glaano i usjajeno novcem, ikad patila? Ikad plakala u tami? Ikad po eljela ne to to ne mogu dobiti? Jasno da jesu, no tome ni traga. Jesu li ikada no to je mo da neumje sno pitanje jesu li ikad gladovala? Te ko je povjerovati u to. A problemi to ih imaju ine se sad maleni, gotovo smije ni k ad pomislite na namjenu ove zgrade, razlog zbog kojeg su stalno puna ljudi koji zasjedaju. Kate je zaokupljena tim problemima. Stvari su se 3 Ljeto prije sutona 33 ve promijenile: nije ona vi e ona ena koja je zamijenila prevodioce koji su imali one neprilike i razboljeli se. Ona je Kate Brown, na hodnicima je pozdravljaju osmij esi i ozarena lica; sve je e e zaustavljaju za savjete ili obavijesti. Gdje kupiti o vu ili onu kremu, ili ono posebno jelo; kako nai restoran, hotel, trgovinu s halj inama, ili mjesto gdje se prodaju pravi britanski vuneni proizvodi ili viski. Tijekom prvoga tjedna imala je vremena samo pomisliti, dok bi se iscrpljena ru ila na krevet, da je postala samo djelovanje: postala je, i jest, jezik vi e desetaka meunarodnih dr avnih inovnika. Ovoga tjedna, budna du e jer nije iscrpljena, razmi lja o tome kako je njeno primarno djelovanje, djelovanje kvalificirane papige, istis nulo, i to veoma brzo, ono kojem je vina. Kako se radi ovo ili ono, kako nai ne to? pitaju nju, prido licu! No, jasno, ve je stara pomonica, jer veina ljudi u ovu zgradu dolepr a i iz nje odlepr a svakih nekoliko dana. Postala je ono to ona jest: bolniarka, ili dadilja, poput Charliea Browna. Majka. Ni ta zato, za par dana rije it e se svega toga. Nee vi e biti papiga opsjednuta sitnica ma i triavim problemima; bit e slobodna ... Kate primijeti da se naje ila od te pomi sli. Primijeti da joj je reakcija: Da sam barem oti la s Michae-lom u Ameriku. Ulo vi se kako misli: Kad posjetim Rose, moi u joj pomoi oko djece. Rose je ona prijate ljica u Sussexu koju e mo da posjetiti. No ne eli provesti to ljeto u drugoj obitelji, to je isti kukaviluk. Prije odlaska na spavanje pogledala je po svojoj novoj sobi i primijetila koliko je ravnodu na p rema njoj te pomislila: da, ovo je mnogo bolje nego moja prostrana obiteljska kua , nego Roseina kua, pu34 na, krcata, gdje se sudaralo sa stvarima od kojih svaka budi uspomene, ima svoju priu, pripada ovome ili onome, ima znaenje, va nost. Malu sobu koja ima krevet, jed nu stolicu, zrcalo da, to bi ona izabrala, kad bi mogla birati ... Sanjala je. K asnije, kada sam te noi dobila svoje mjesto u obrascu, postade prva od pria u sast avcima, prvi dio putovanja na koji je po la u snu, poku avala se bolje prisjetiti to ga sna, vi e pojedinosti. No dok bi s uspjehom o ivljavala atmosferu sna, to uvstvo g dje se mije anu tjeskoba i veselje na nain to bi bio nestvaran u budnom stanju, deta lji bi se gubili, nestali. San bi do jutra postao budila se u tami i poku avala uh vatiti rep toga sna prije no to izmakne kao poetak nekog epa, prost i izravan. Spu ta se bre uljkom njoj nepoznatog sjevernjakog krajolika. Netko ree: Vidi, to je ona udna stvar, vidi, tamo le i ne to tamno. Pomisli: Pu ? Ma nee biti, ne postoji pu te veliine. No to je tuljan; le i nasukan i bespomoan suhim stijenjem visoko na hladnom bre uljku. Jei. Podi e ga. Te ak je. Pita ga je li m u dobro, mo e li mu pomoi. On zajei, i ona sazna da ga mora prinijeti vodi. Kree niz bre uljak nosei tuljana na rukama. Jednoga dana prije isteka njena dva tjedna, pozove je Charlie Cooper da se nau uz kavu. Ona se odazove i on je zapita bi li mogla odvojiti jo mjesec dana za nasta vak toga posla. Ova njihova komisija zavr ava, no druga treba poeti radom. Znai, ja sam u redu? upita Kate. Znala je da je tako to se tie samog prevoenja; na o srdanosti naina ovog vjenog funkcio-nera osjea da on eli jo ne to rei. Njegov arm zatajiti. Je li njime osigurao ovo 35 zaposlenje? No arm treba iskljuiti, ako hoete shvatiti to on stvarno misli ili eli: O, draga gospoo Brown, doista je tako. Stra no nam je drago da smo vas na li. Srea za

nas! Kako je ljubazno od vas da ste nam poklonili svoje vrijeme! (Ugodne li igre da im pru a uslugu radei za njih, a kad tamo prima tako astronomsku plau; kojeg li iznenaenja naii na tako udvorno pona anje, te d entlmenske manire, ovdje, u ovom najno vijem suvremenom izdanku, meunarodnoj dr avnoj slu bi.) Doista, vjeruj mi, Kate, valj da sad mo emo jedno drugom rei ti? Tim prije to e biti ljubazna pa za nas nastaviti r ti jo malo a mo da i dugo, dugo vremena, ako bude po mojem. Ili da o tome razgovara mo drugom prilikom? No moram priznati da se ne radi samo o tvojoj doista izvanre dnoj spretnosti na poslu, doista izvanrednoj, jer si odmah u la u to ... nekim lju dima potrebni su tjedni i tjedni osposobljavanja prije no to to uope mogu obavljat i, no tebi.. . ne, ima tu jo ne to. Svi govore kako si od velike pomoi, na hiljadu naina. Ne laskam. Gospoa Kingsmead, to je gospoa iz amerike delegacije, govorila je ba jutros da ne zna kako bi pro la be z svih tvojih dobrih savjeta. Valjda si takva zbog svoje velike obitelji? Alan P ost priao mi je o svim tim privlanim mladim ljudima, i kako sve to glatko tee .. . No, dobro, stvar je u ovome: ako je netko dobar u jednom poslu, dobar je i u dru gom; kad bi mogla ostati s nama jo jedan mjesec i prebaciti se na organizacionu s tranu, bilo bi najbolje. Zloin je tratiti tvoj sjajan prevodilaki talent. No isto su tako dobre tvoje druge kvalitete. Na neki je nain sve to prilino gadno tra iti da prestane raditi ono u emu si tako dobra. Ako prihvati , plaa e ti, jasno, 36 biti vi a. Mjesec dana, mo emo li raunati sa svega mjesec dana? Jasno da e prihvatiti. S jedne strane radi se o novcu: neem takvom se nije mogla n adati, osjeala je krivnju to je tarifa, po kojoj je plaena kao izvanredno inteligen tna papiga, tena govora, s materinjskim instinktom, bila gotovo isto tako visoka kao zarada njena mu a, lijenika iza kojeg su tolike godine studija i jo vi e godina is kustva, a radi kao neurolog konzul-tant. (U Britaniji, ne u Sjedinjenim Dr avama, jasno: tamo zarauje puno vi e.) No sad e joj to izgledati jo i gore, smije no je. Ali j ednostavno mora prihvatiti injenicu da unutar ovog svijeta ne vrijede obina pravil a, vrijednosti, standardi. A to se tie njene posebne vje tine o tom su joj osjeaji po dvojeni. to e zapravo raditi? Pa, uglavnom ono to radi kod kue. Poinje organizirati stvari, provodi puno vremena telefonirajui, vodi brigu o tome da u pravo vrijeme ljudi dou na odreena mjesta ... Onda, odjednom, evo zastoja. Opasnost od tifusa. Uobiajeni sukobi izmeu turistikih potreba i potreba zdravstva sve je poremetio na nekoliko dana: postoji bojazan da e se sasvim obustaviti sva nepotrebna putovanja na Britansko otoje i izvan njih . Epidemija je lokalizirana, no tako rei smjesta izbi trajk na aerodromu. Bit e to dug trajk, reko e novine .Onda se ispostavilo da zbog raznoraznih propusta, hotelsk e sobe za etrdeset delegata koji tek to nisu do li, nisu rezervirane dovoljno rano; jo malo neizbije ne neposlovnosti na koju se svi rado ale. Uslijedi e rasprave na viso kom nivou: telefonski pozivi i telegrami iz, i za New York, London, Australiju, Kanadu ... Zakljueno je da nema zakona po kojem bi se ta konferencija trebala odr a ti u Londonu. To treba biti op37 a konferencija o tome kako upuivati hranu iz mjesta u kojima je ima previ e u mjesta gdje je nema. Postoji puno privlanih i prikladnih gradova. Pariz? Ne, ne, u srpa njskom je ludilu prepun; zbog te koa oko pokretanja te konferencije pomie se datum o tvorenja; ve je gotovo prva polovina lipnja. Pomi lja se na razliite gradove u Evrop i: Rim, Barcelona, Ziirich raspravlja, odustaje. Kate neprestano razmi lja, poput kuanice, o telefonskim raunima za sve te odjave, prijedloge i promjene odluka: sam o ono to se tro i na telefone dostajalo bi za hranu tisuu ljudi koja bi trajala tjed nima. No ne plaaju je da razmi lja kao kuanica, od nje se manje oekuje. to to? Kao da tro i neumjereno mnogo vremena priajui o tim problemima s Charliem Cooperom i drugim funkcionerima. Osjea se kao da je zapela u neem, u organizacijskoj movari: ni ta se ne kree, sve kasni i zanovijeta. Ona pria. Oni priaju. Stalno nazivaju ljude u drug im zemljama da li se sva velika organiziranja uvijek odvijaju na takav nain? Ako je tako, nije udo da ... emu se dr ati Evrope? pitaju. Naposljetku, ovim svjetskim p utnicima, ovim delegatima koji gotovo neprestano putuju, koji provode ivot zasjed ajui za kru nim ili ovalnim stolovima u svijetlim, zranim sobama, a razni su im grad ovi pozadina iza dugih prozora ovim ljudima nee jako smetati ako nau svoj arak pap ira, olovku, pero, a u vode i stalnu sekretaricu u Bejrutu ili Nairobiju, a ne Rimu

ili Londonu. Sjeverna Afrika? Ne, tamo bi bilo prevrue. Da mo da pou na sjever Stock holm? To je upravo grad za smirene, be-strasne diskusije. Oslo? Ne, Skandinavija je previ e na sjeveru, bolje da nau ne to cen-tralnije. Mediteran da, ali ne Libanon ili Sirija, ne neka arpska zemlja ili neka umije a38 na u neprilike Izraela i Arapa. Turska? Da, to je ve bolje Istanbul? Jasno, No ta mo je vrue, isto kao i u Sjevernoj Africi ili Rimu. To je istina, no grad je priv laan a nije toliko kori ten za konferencije: nadalje, bit e bajan za razgledavanje d elegatima iscrpljenim od zasjedanja: u arheolo kom, vjerskom, kulturnom i dru tvenom smislu. Nije li nelogino otpisati tolike gradove jer su krcati i vrui, a onda rei d a Istanbul? Ali trajk? E pa, ljudi mogu doi u Francusku i onda prijei u Tursku brodo m, brodovi i vlakovi su sjajno slu ili prije izuma aviona, zar ne? Ali, da morate priznati da avion i meunarodna konferencija idu zajedno. Opet buknu opasnost od tifusa. Charlie Co-oper i Kate Brown uze e slu alicu u ruku d a bi u Istanbulu organizirali trotjednu konferenciju pod okriljem Hrane globusa. D elegati, jo uvijek svaki u svojoj zemlji, obavije teni su.uz nevjerojatan telefonsk i tro ak da e Turska imati ast da ih primi, ne London. Kateino prazno ljeto sad je ispunjeno sve do sredine srpnja, ak i du e ako bude jo z aka njenja. Osjea da nije smjela dopustiti da se to dogodi. Mo da je morala misliti n a svoje stanje, na hladan vjetar. Mora razmotriti neobuzdane i nekontrolirane na lete osjeaja vezane uz mu a, djecu, posebice mu a. Jer sad kad ima toliko vremena, os jea se kao da ne radi ni ta ili vrlo malo, dani su joj prazniji no to su bili zadnji h godina; svjesna je da joj emotivni aparat radi u vakuumu: svi objekti njenih o sjeaja su negdje drugdje, nisu prisutni da bi reagirali s njom ili protiv nje. Im a li smisla voljeti, mrzjeti, eljeti, zamjerati, trebati, ne prihvaati a ponekad s ve to u vremenu od jednog sata kad je ovdje, sama, slobodna, to je kao da razgov ara sama sa so39 bom, to je bezumno ... Ba dobro da e opet biti zauzeta. Bar jo mjesec dana. Izlazi i kupuje jo haljina, te stvarice to idu uz njih. Ne, i nije ba stvar u tome da je ta roba toliko razliita od one koju inae nosi. Stvar je u tome kako je nosi. U smislu stvari kako bi rekao njen djed. Jedna ena stoji ispred velikih zrcala u duanima i gleda hladno, ne ba prijateljskom znati eljom jednu enu etrdesetih godina koja je jo uvijek istih oblina kao u djevoja t vu s po kojim centimetrom vi e ili manje: ima lijepu kestenjastu kosu obojenu, nar avno, jer brzo izbijaju sjedine. Hladna znati elja, no ona se lako pretvara u tajn i sporazum oi u oi, ene sa enom, koja je kuma onoj aljivoj grimasi to tako obara .. ra, jer ini se da poni tava njenu slu benu sliku ili sliku pri danjem svjetlu. Da, bo lje je izbjei dugo izmjenjivanje pogleda koji probadaju i cijelo vrijeme prijete da e pokrenuti gromoglasan smijeh: da, ona to zna, oekuje je bestidan smijeh na rau n itave te vra je stvari.. . Vrsta smijeha u kojem ona i Mary Finchley u ivaju (njime se naslauju? koriste ga kao preventivu?) u zgodama kad su zajedno, same, bez mu ev a, obitelji, gostiju. Ne, mora koraknuti nazad, pogledati se u cjelini i potvrditi da pred njom stoji pomodna ena ugodne vanj tine, na rubu sredovje-nosti. Jo uvijek na rubu nije odluila a ue u to doba. Mo e rei bestrasno gledajui svoju sliku, da joj se lik, njene osobine , udovi, grudi, usta, kosa i vrat ne razlikuju od onih kojima je privukla deseta k mladia pred gotovo etvrt stoljea, s kojima se udala za svoga mu a. Ne razlikuju se; mo da su i bolji, jer je u tu tvorevinu utro ena i kemija i medicina i dijeta i nje ga kose, zuba i oiju; kako bi ona 40 sad izgledala da se, recimo, rodila u nekom sirotinjskom predgrau u Braziliji? Ono to je drukije nije opipljivo. Pitanje je to, neeg to nevidljivo nosi sa sobom. R azlog za to je, kad je bila mlada ena, taj isti izbor pribora zubi, oi, bokovi i tak o dalje, privlaio, a sada ne privlai, ili tek toliko koliko privlai i kod bilo koje ene njenih godina (u manjini su one koje se nisu dale van iz trgovine dra ima od p rilino rane dobi, zbog niza razloga, a siroma tvo je prvi), osjetljiva je stvar duha. Ovo zasigurno nije prava rije, no koja je prava: stanje, polo aj, pojava? Ona nije spadala u izvor privlanosti tipa: Stojim na raspolaganju, doite omirisati i okusi ti. U njenom sluaju to je tako jer sad je, a to ve dugo traje, supruga i majka koj

oj nije stalo, ili ne esto ai onda ne za dugo, da privlai mu karce, osim svoga supru ga. Sve su to, jasno, mu i ena raspravili iscrpno i po teno. Tako i treba. Za brak, tako te ak i opasan, od poetka su razradili plan. I toga su se stalno dr ali, nisu dozvol javali da se sru i... No Kate je ipak svjesna da ono to izmjenjuje s Mary Finchley u susretima to ih zovu sjednice krava stoji u suprotnosti s brakom. Za to toliko razm i ljanja o Mary? U stvari, ozlojedila ju je reakcija njene stare prijateljice na v ijesti o ovom novom poslu: Veseli smijeh, koji se Katei uvijek inio sirovim, te: E pa, hvala bogu na tome. A bilo je i vrijeme! U svakom sluaju, njoj je sad u redu da se gleda u razliitim ogledalima, upali plam en, i pusti neke struje da poteku. Ne, ne kao u onim rijetkim zgodama nezaustavl jive privlanosti tijekom braka (Mary ih kritiki naziva svijet se predaje pohoti) kad bi krenula nekom mu41 karcu. Sada ini ne to veoma razliito. Upravo ono to ini djevojka iznenada svjesna svoj privlane moi, tako je sad sa Kate: namjestila je jedan unutarnji termostat, ne s rijeima ti tamo, da, ti, doi po mene, ve ah, kako ste svi vi beskrajno po eljni; htje bih biti pristupana, no to ovisi o vama. Doista, mnogo je uzbudljivije biti takvo m, plutati morem opeg divljenja i odobravanja; bilo bi u asno dosadno ograniiti se n a jednoga. To ne ine udate ene. (Osim Mary!) No gle to je sve njena obitelj pro ivjela zbog toga ne, ne treba joj zavidjeti, opona ati je; vjerojatno je ne smije ni slu ati, a kamo li zabavljati se s njom kad se sastanu da bi ogovarale i pucale od smijeha. Uost alom, vrlo va no za Mary. Nijedna zbiljski udata ena ne naravna-va termostat za nek og Toma, Dicka ili Harryja. (Michael i ona su prilino jasno odredili to znai biti z biljski u braku.) Ne, ako eli ostati udata. (Ili nema ni ta protiv toga da bude kao Mary, iji je ivot u tih petnaest godina koliko je Kate poznaje bio poput francusk e komedije prilagoene, naravno, blagom podneblju ju nog Londona.) Ono to Kate zna, d oista zna, jest da nije svaki brak pravi brak i da su takvi brakovi sve rjei i rj ei. Ona ima sree u svome. Ako vam je do toga da upotrijebite rije srea, umjesto da sm trate da je sve to va a zasluga da ste takvi, bit ete (usprkos Mary), tip ene zbiljs ki udate za pravog mu a. Ako ste jedan od partnera u takvom braku, to znai da se te rmostat ne mo e pode avati nikako drukije ve na jedan nain. Osim, jasno, u onim kratkim i neva nim prilikama kojima se Mary toliko ruga, jer ka e da vam nanose maksimalnu bol uz minimalno zadovoljstvo . . . Ako nije u stanju ozbiljno razmi ljati o svome braku a da joj svakog trenutka ne upadne Mary 42 Finchlev, onda bolje da sasvim prestane razmi ljati. Prije no to se proglasila potpuno obnovljenom ode veoma skupom frizeru koji si uz e slobodu i sa simpatijom spusti ruke da poivaju na njenim ramenima, dok joj je p reko glave gleda sliku u zrcalu. Gleda sirovinu za svoju umjetnost, a onda zapit a da li joj kosa oduvijek ima taj crveni ton. Jasno da je on u pravu, no ona se uvijek bolala da je tamnocrveno, koje joj s pravom pripada, preupadno za enu njen ih godina. On na to ree Koje ta! i ona izie iz salona s tamnocrvenom kratkom frizurom koju je, okreui glavu, osjeala kao teret te ke svile koja joj udara o obraze. I te ka ko dobro pamti da je neko bilo tako. Uzrujava je to priznavanje vlastite mladosti. Osjea da se suvi e uzbuuje. Kad bi bar em njen Michael bio tu da u iva u njoj. A onda joj, iznenada, bi drago da je dalek o, u Bostonu. Kakvi su to preokreti osjeaja, koji im je razlog? tijekom samo jedn og sata njene su misli o Michaelu dovoljno proturjene za jednu luakinju. Za to? Sigu rno nije istina da je uvijek takav i da to tek sad poinje shvaati? No barem je sig urna da joj je drago da je ne mogu vidjeti djeca o, ne, nema tog mladog bia koje bi rado vidjelo dragu mamu tako sjajnu i blistavu. Ali oni se razasu e svijetom, po Norve koj i Sudanu, Maroku i Novoj Engleskoj; poput delegata o kojima je donedavno vodila brigu, poput delegata koji upravo u ovom trenutku paku ju kovege u razliitim zemljama i opra taju se od ena, djece, i od mu eva, u par sluajeva. Ostaju jo tri dana prije no to mora otii u Tursku ako avionski trajk prestane na vri jeme; ako ne, morat e ii vlakom. Tri dana.

43 Nema to raditi dok ne pone konferencija. Osjeaj krivnje da ni ta ne radi a toliko je plaaju, navodi je da predlo i Charlieu Cooperu da u tom vremenu obavi neki drugi po sao: mo da bi, na primjer, mogla pomoi prevodiocima. Po prvi put vidi Charliea uzru janog. Ponavlja svoje brojne primjedbe o njenoj vrijednosti. A to ona radi? Ispij a kavu sa Charliem, razgovara, sjedi dvaput dnevno s njim i ovjekom koji je ef nji hova odsjeka i raspravljaju o aran manima. To je posao? Dobri bo e, kad bi preuzela reorganizaciju ovog odsjeka to vi e, ove zgrade, sa svim jatima i jatima sjajno plae nih ... mora prestati, osim toga, to nema veze s njom. Mo da toliko kritizira jer joj manjka iskustva za .. . glupost, sve je to glupost; cijela ta vra ja ekipa sa svojim komisijama, konferencijama, vjenim bla-bla-bla, je velika sljeparija; to j e mehanizam koji mora namaknuti nevjerojatne sume novca za nekoliko stotina mu kar aca i ena. Nema nikakva smisla razmi ljati na ovaj nain; ako je plaaju da sjedi u kavanama i ra zmi lja, onda e sjediti u kavanama i razmi ljati. Konano koliko je godina pro lo otkako je imala vremena za razmi ljanje? Gotovo dvadeset i pet. U stvari, zadnji put kad je bila u mogunosti da sjedi opu teno, dra esno izlo ena, nasmije ena, bilo je to one god ine kad je posjetila djeda. I tada je, u zaprepa ujue zavodljivoj bijeloj haljini, s jednom nogom koja je opu teno visjela sa strane poput slomljena krila ptice dok j e drugom ritmiki gurala stolicu za ljuljanje, slala valove seksualne privlanosti u svim smjerovima razmi ljala, razmatrala, pu tala da joj rijei koje predstavljaju ide je to ih ima o vlastitom ivotu prolijeu glavom dok ih je gledala ... Je li ve tada b ila predmet ovog klackanja osjeaja? Ako je tako, 44 ne sjea ga se. Mo da je ona bijela haljina koju nikad nije mogla obui a da se ne osj eti prepredenom, nepo tenom, ulnom, predstavljala jedan kraj vage, a ono o emu je ra zmi ljala drugi? Razmi ljala nije prava rije? Ono to je pratila kako joj prolazi mozgo m bilo je prilino neobuzdano, da, sjea se, bila je kritiar, a nestrpljivost je kuha la iza onog sporog, slatkog osmijeha kojeg su oduvijek hvalili, i kojeg jo uvijek hvale. Meu inim Charlie Cooper. Ona je u ovu organizaciju unijela atmosferu ljubavi i ra zumijevanja, a time je obilje ena i njena funkcija u vlastitom domu. Je li to uinil a jasno nesvjesno zbog hladna vjetra? Pla i li je da je samo spretan prevodilac ko ji sti e u devet i trideset i odlazi u pet, a u meuvremenu radi tono ono za to je plae na? Osjea li ona da to nije dovoljno? Bilo je to dovoljno za druge prevodioce, eti ri mu karca i jednu enu. No oni su jo uvijek na istom poslu, prevoenju, i slu e se svoj om vje tinom, a ona, Kate, unaprijeena je. Je li to zato tako jer zrai dru-garstvom, a to je za birokraciju te oragnizacije dobitak? Znaju li oni za to su je odredili a u Turskoj svima predstavlja zajedniku majku? Srdana linost, reko e. Drug. Simpa-tica. Ova velika javna prostorija ispunjena stolovima no nije i prenatrpana, ima puno mjesta najbolje je mjesto gdje mo e u miru sjediti; udnovato je da tako prometno mj esto mo e biti toliko intimno. Puno intimnije od njene sobe u stanu u Burke Street u, gdje njena kolegica rado pria kad doe nou, a ujutro nudi aj s toastom. Ona je, uk ratko, osamljena. I za nju je Kate Brown drug. 45 No ovdje jasno, vi e nema toliko skrovi-tosti. Prije, kad bi urno ulazila izmeu dva prevoenja, navraala po sendvi, u elji za kavom, hranom, sve se inilo sluajnim. Tako j bilo jer ju je zasljepljivalo. No ve se na nj navikava, ne mo e sjediti a da je ne ponese predano razmi ljanje o privlanosti ove nove klase, meunarodnih slugu, a svi su mladi ili mlaahni, a ako su sredovjeni, to su na moderan nain, sa staro u kao nepri jateljem kojeg dr e u ahu. Lako je izgubiti svu nepristupanost divei se toj odjei, koz metici, upadnoj opreci izmeu brojnih smeih, ru iastih i utih puti. Kojeg li sklada! Ko liko to sve umiruje: sigurno e ovako izgledati budunost zajednice veoma prosvijeeni h bia, a sva su prijateljski raspolo ena, neborbena, prijazna i susretljiva u meusob nim susretima iako ih, tijekom stvarnih sjednica oko stolova za konferencije, sp utava nacionalna borba. Model odnosa meu spolovima, kao i obino, najlak e je prepoznati: veze bez obaveza i prijateljstva koja idu uz meunarodne konferencije i komisije. Djevojke koje rade na ovom mjestu iz srednje su, ili vi e srednje klase, debitantki

nje, taj se izraz odnosi na njih, ili odnosio se, zapravo. Imamo sve te debice govo rio bi Charlie Cooper. Svaka je pravo srce, to bi mi bez njih? Nisu ovdje da nau m u eve, bo e sauvaj, udat e se za sebi sline kad za to doe vrijeme, tu u ivaju u zaniml poslu. To znai u dru tvu privlanih mu karaca i ena, naravno, iz vi e desetaka raznih z lja uz mogunost da im bude predlo en posao u kojoj od tih zemalja. Charlie Cooper s e simpatino alio: Zbilja, ponekad mislim da vodimo agenciju za zapo ljavanje na visokom nivou. To 46 znai po eljne pratioce, ako ne i aktivne ljubavne veze. Delegate koji plove ovom zg radom predvidivim i vrlo organiziranim tokovima, ove djevojke prate na izvrsne v eere, u kazali te, pru aju im veze bez uzice, izbor sekretarice koja izaziva zavist a koju e povesti kui (na kratko, prije no to Emma ili Jane odlui da je vrijeme da pro mijeni klimu), u ured u New Yor-ku, ili Lagosu, ili Buenos Airesu. Dok sjedi ovd je na miru, toliko nevidljiva koliko joj to polazi za rukom to je kao da sjedi u kazali tu. Sutra mora poeti s radom jedna nova komisija: Sintetska hrana za Trei svijet. To, sve u svemu, treba biti skromniji pothvat od velike stvari u Turskoj, no del egati sti u svim brodovima sa Starog kontinenta. I gle, do jedanaest ujutro, sve t ajnice i djevojke iz centra za informacije poreda e se dvoranom, same ili u parovi ma, ne gledajui vrata na koja e ui njihovi partneri u seksu ili prijateljstvu za na rednih mjesec dana ili tako nekako. Delegati, svih veliina, boja, oblika i stupnj eva naoitosti, sti u uglavnom sami. Te se dvije ekipe (te ko je ne opisati ih sportsk im terminima: priprema, pozor, start!) uzajamno mjer-kaju. Radi se o strunom post upku; dob, stupanj fizike spremnosti, smisao za odijevanje, mogui seksualni uinak, sve se to mo e ocijeniti s nekoliko pogleda. Onda zapoinje proces mije anja. Smijem li sjesti ovdje? Ja sam Fred Wa-naker iz New Yorka. Gospoica Hanover? Ja sam Hesukia iz Gane. Do kraja prvog dana parovi su ve izdvojeni, ili je lako vidjeti na koji e nain to ui niti. Kao u kazali tu jo i bolje, jer ona je meu glumcima. 47 Iako nerado. Na putu za Istanbul, gdje e toliko raditi da nee stii razmi ljati, pa sa d ne eli biti rastrojena sad zna, gotovo je uvjerena, da je Charlieu Cooperu i sv emu novcu trebala rei ne i udesiti da ostane u Londonu, u jednoj sobi, tiho, sama. Savr eno sama. U meuvremenu, iako joj je termostat pode en na nisko, mora otklanjati ponude. Uestalos t kojom joj se nudi neki ovjek, crn, sme, maslinaste puti ili ru iasti, s Je 1' ovo mj esto slobodno?, tjera je da baci pogled na samu sebe iz drugog kraja sobe, onako kako je gledaju ti mu karci. Vidi, kao u brojnim ogledalima, enu zaprepa ujue tamnocrve ne kose, veoma bijele puti i s toplim pogledom osjeajnog panijela. (Odbojnost prem a potrebi da voli i daje, navodi je da se naziva psom, ili ropkinjom; svjesna je da je to za nju ne to novo, ili misli da je tako.) No ta ena, kojoj pristupaju tol iki mu karci, dvadeset je godina starija od nekih djevojaka. To znai da na prvi pog led (s drugog kraja sobe i zaklonjena tolikim ljudima koji prolaze prostorijom) ne izgleda kao da ima etrdeset i ne to godina. U onom je stanju vjene mladosti na ko ju je usredotoeno toliko vremena i nastojanja enskog roda. (Ili, bolje reeno, a tak o misli sve e e, postaje time opsjednuta enskog roda dobro stojeih naroda svijeta gdje ene ne izgledaju stare s trideset godina). Ako promatra pa ljivo, nezasli-jepljena osobnom ta tinom ili predrasudom, vidi da taj ovjek koji joj prilazi, bez obzira n a njegovu dob, gotovo neprimjetno oklijeva kad shvati da ona nije (kao to se ini n a daljinu) u cvatu tridesetih godina. No nakon oklijevanja, po to je podvrgnuta vj e tom, profesionalnom pregledu (svojstvom kurvi, ili fotografu) kojim se meusobno o cjenjujemo u takvim susretima na seksualnom ili profesionalnom 48 tr i tu, on uvijek sjedne, i kao da ga sasvim zadovoljava ono to nalazi: simpatino dru t vo z,a kavu. Tako se ini da njen unutarnji termo-stat ipak prima nareenja. No ona nije ovdje za tu vrst zadovoljstva to sigurno pru a zadovoljstvo. eli sjedit i u miru, opustiti se, razmi ljati... Mora poduzeti vi e no to je pode avanje plamika, t ako da je mu karci, pridru iv i joj se, smatraju ugodnim dru tovm. No to? Valjda se ne mo ra odrei minke, nositi starake haljine i preru iti se u rugobu? (Kate je u jednoj ver

ziji one enske nedoumice to je, u krajnosti, predstavlja mlada djevojka koja je sk ratila suknju do kukova, raskopala svu dugmad na ko ulji, osim dva, te provela dva sata u minkanju: Odurnog li mu karca, stalno zuri u mene, kako se samo usuuje? Ili pom odarka koja nosi izrez do struka a lea joj gola; hladno motri mu karca koji pogledo m guta njene dra i, trepavice joj trepu: Vi ste gnjavator. , Pa da, jasno da je smije n o od nje, Kate, oekivati da se preru i u staricu samo zato jer ... Ubrzo otkriva da , kad eli biti sama, mora ru no sjesti, zgurena ili obeshrabrena dr anja, a noge nedo lino kriviti. Kad to ini, mu karci je ne vide. Mo e se zakleti. Ako sjedi zgodno, u pr ipravnosti, a noge su joj u odgovarajuem polo aju, daje signal. Ako sjedi otrombolj ena i opu tena, netko e joj prii i sjesti pored nje tek ako.su sva mjesta u kava-nic i zauzeta. A tada je dovoljno da ovjesi lice da bi nanovo zadobila svoju osamu, i to vrlo dobro. Doista neobino! Evo je gdje sjedi, Kate Brown, onakva kakva je uvijek bila, samos vojna, s vlastitim mozgom, vlastitom svije u, i gleda svijet iza proelja samo neznat no drukiji od onog kojeg je odr avala od esnaeste go4 Ljeto prije sutona 49 dine. Stvar je to samo lo eg dr anja, ako ovjesi grudi i poprimi izgled Da, kad ba mor ate ... ljudi je ne vide. To joj daje osjeaj nepovezanosti, kao da je ne to ispalo i z stroja. Jer svjesna je, vrlo svjesna, toliko uzbuena kao da se radi o najva nijoj stvari u njenu ivotu, da ona ena koja sjedi tamo i promatra, a klone je se ili je nipoda tavaju mu karci koje bi inae privukla, nije nimalo dru-gaje od one koja bi ih opet sve mogla okrenuti sebi ako bi preudesila svoju sliku: usne, mi ice lica, pok rete oiju, uspravila lea i ramena. Eto kako se sigurno osjea glumac, glumica, kako to mora da je naporno, osjeaj da se vlastito ja uvijek pr i iza toliko razliitih pri vida. U daljini vidi Kate Ferreiru, u tankoj bijeloj vezenoj lanenoj haljini kako stoj i oslonjena o stup verande na kojoj su bavice s bijelim ljiljanima. Ta se djevojk a smije i nekim mladiima. Ona im se smije u lice, no oni je cijelu gutaju oima. Kroz prozore dnevne sobe to se otvaraju na verandu vidi staru Mariju, djedovu domaicu koja kaka sjedei na taj nain da mo e motriti Kate i mu karce. Toga joj je dana rekla: N bi smjela sjediti s toliko zadignutom suknjom. Suknja joj je skliznula iznad kol jena. Dan ranije Kate je za tenis obukla grimizne kratke hlae i Marija je rekla d a je dra esna. Pro le je zime Kate pratila taj prizor s vlastitom keri: Eileen je nos ila kratku suknju cijelog dana, preko pola bedara. Naveer je obukla dugu haljinu, do gle njeva. Kako je sjela na pod, primijetila je da joj neki mu karac motri gle nje ve: instiktivno je preko njih navukla haljinu a mu karcu uputila kivan pogled. Ona djevojka na verandi je li bila drug, topla linost? 50 Vjerojatno nije. Zar te kvalitete nije stvorila vjena disciplina supruge, majke, domaice? Ako se, kad doe u Tursku, bude pona ala kao da je nevidljiva, a termostat joj ne sa mo ukljuen na nisko ve joj i simpatije sasvim iskljuene, ako odbije da bude plemenska majka, to e se onda dogoditi? No doista je zanimljiva stvar ta da bi se mogla zak leti da ljudi koji su je uposlili pojma nemaju za to je upo ljavaju, za to im je tolik o stalo da je dobiju. Tako Charlie Cooper, iako mu karac, ima posve istu kvalitetu . Dakle to znai da on ne zna za to radi na tome poslu? Meu prevodiocima koji su oti li i tako iza-zvali krizu koja je dovela nju, Kate, na ovo sjedalo, jedna je ena srednjih godina koja, kako ka e Charlie, vrijedi u zlatu koliko je te ka. U nastojanju da tono izvue koje su to njene kvalitete, Kate je od nj ega mogla uti jedino da Starije ene imaju daleko vi e strpljenja od mladih. U komisiji za koju je prevodila Kate, bila je jedna delegatkinja iz Sjeverne Afr ike: visoka, elegantna, domi ljata, pristala, spokojna, dostojanstvena. Odijevala se ponekad u odjeu svoje zemlje, pa je u tome izgledala kao neka bajna ptica, a p onekad u pari ku: bila je drukija od Kate: obje bi ene rekle da nemaju ni ta zajedniko. No moglo se primijetiti da kad je nema u komisiji, stvari ne idu glatko. Zar nj en nain tako nemaran, tako o tar, tako prijazno nesklon i ni u kojem sluaju namijenj en podmazivanju kotaa nema veze s time? Toj je komisiji pru ila istu kvalitetu to je Kate daje svojoj organizaciji i neva nim problemima. Ako ona, Kate Brown, mora postati stalna slu benica ove organizacije, to e joj biti

prava funkcija? No, jasno je jedno, provodit e 51 mnogo vremena priajui s Charlie Cooperom pijui kavu, a na konferenciji s mu karcima k oji priaju o tome kako organizirati ovo ili ono. Radei. Ako doista ostane, onda je vjerojatno da e uskoro naslijediti Charliev posao, a o n e, kao po zakonu, biti unaprijeen. Ona odgovara za njegov posao, no on, na vi em p olo aju, vjerojatno e se osjeati nelagodno, u neprilici, ne na pravom mjestu no nikad nee znati za to je tako. Ono za to on ima toliko smisla jest to pru a nekakav nevidljivi fluid ili emanaciju poput kraljice termita, a njen duh (ili takva nekakva rije elektricitet) ispunja leglo, povezujui pojedince koji ne mogu imati nikakve druge veze. Eto to ena radi u obitelji to je Kateina uloga u ivotu. A ona je tu funkciju obavlj ala skupa s lijepom mladom enom iz Afrike, za komisiju koja je sad zavr ila. Sad e p onovo igrati tu ulogu u Turskoj. To je navika. Poinje shvaati da mo e prihvatiti zap oslenje u ovoj organizaciji, ili nekoj drugoj poput nje, ni iz kojeg razloga ve z ato to se ne mo e iskljuiti iz uloge koja osigurava slatki sok, utjehu, toplinu, simp atiju. Ne zato jer joj posao treba ili ga eli obavljati. U dvadeset i ne to godina k ako je supruga i majka postala je ne to poput stroja. U kutu nemirne bune sobe sjedi sabrana prilika, enska, spu tena pogleda, prilino zgrbljenih lea: u njegovanim joj, no isuvi e spretnim rukama, dnevne novine, sve je to pode eno da bi se oduprlo vrsti hladnoe to je sigurno osjea ivotinja kojoj ivoj deru k , ili onoj hladnoi to je osjea novoroeno janje kad izlazi iz vla ne topline majine utr be i pada na zaleeno tlo dok pu e vjetar sa susnje icom. / 52 Naravno, bilo bi lako zadr ati hladni vjetar u daljini: mogla bi to initi neogranien o dugOi Jo godinama. Mora samo rei obitelji, novost koju bi oni, zna, pozdravili s olak anjem, da je odluila prihvatiti zaposlenje. A onda nai pravu vrstu posla. Ovdj e, vjerojatno, to da ne? to bi moglo biti korisnije ve da radi za Hranu globusa? Onda e u sebi maziti i paziti bie koje je svo toplina i arm, linost koja nema veze s njo m, s onim to ona doista jest, jedin* kom koja sjedi, motri i primjeuje iza tih top lih smeih oiju, njegovane ko e, te kih lukova tamnocrvene kose. No tri tjedna, mjesec dana, imat e previ e posla da razmi lja o ovim stvarima: vodit e brigu o drugima. A sutra u ovo vrijeme tako razmi lja uoi odlaska u Istambul ono to sad osjea i o emu razmi lja, rezultati trodnevne bri no uvane samoe, init e se prili eki. Najbolje to tamo mo e raditi, naj~ vjerojatnije je, da upamti da je donijela t e zakljuke, su tinske zakljuke, i pridr avati se ak i ako se ne uspije sjetiti ovoga na du e od par ukradenih minuta svakog prenatrpanog dana. Te noi san joj se ponovo uvue u poinak nastavak sna o tuljanu. Sad joj, pojaviv i se dvaput, najavljuje svoju va nost. Napola je zaboravila prvi dio: sad ga se mora sj etiti... tako brine ak i dok se odvija drugi dio. Tuljan je te ak i sklizav. Te ko ga je dr ati na rukama. Ona tetura meu o trim stijenjem. Gdje je voda, gdje je more? Kako mo e znati ide li u pravom smjeru? Panika da ne ide u pravom smjeru tjera je da naglo skrene udesno pd ravni na bre uljku, i ide t ako neko vrijeme, no tuljan se poinje migoljiti, i njoj je jasno da je u poetku i la u pravom smjeru. Opet odlui krenuti na sjever. Jadni tuljan ima na boko53 vima brazgotine: lomio se kopnom da bi do ao do mora te je razderao ko u na stijenam a i kamenom tlu. Ona je zabrinuta jer nema masti za te rane, a neke su svje e i kr vave. Ima i puno o iljaka od starih rana. Mo da neko nisko oporo grmlje to izrasta iz kamenja ima medicinska svojstva. Ona pa ljivo spusti tuljana koji joj polo i glavu na noge, podalje od kamenja, i posegnu dolje i na stranu pa upnu nekoliko vr aka je dnog grma. Nema naina da se smelje to zelenilo, te ga ona pro vae i ispljune tekuinu iz svojih usta na tuljanove rane. ini joj se kao da one ve zacjeljuju, no ne mo e se zadr ati i jo togod poduzeti, te opet podigne tuljana i s njim mukotrpno krene dalj e. Kate je, naravno, znala da e je ispaljivati od jedne odabrane bezline Organizacije do druge, za par sati, pomou neke odabrane bezline zrane kompanije. Ona je, poput sviju nas, upoznala putem radija, televizije, filmova, meunarodnu dr avnu slu bu i nj en nain ivota. No nije bilo tako. Uoi polaska trajk je konano otkazan i nije bilo dvo jbe o njenu letu. Do narednog jutra evo drugog trajka, ovaj put trajka administrat

ivnog osoblja. Kate je vlakom otputovala u Pariz, gdje je oekivala da e poletjeti za Rim: u Parizu joj je reeno da je toga dana ceste za aerodrom blokirala neka de monstracija stranih radnika, mahom panjolaca i Talijana te ko da e uzletjeti toga da na. Krenula je vlakom u Rim. Tamo se trebala odrei eljeznice i prijei na avion. Do lo je do prometnih krkljanaca, nereda, svih moguih zastoja, no napokon joj uspije d a se prebaci. No prilino kasno. U Turskoj, sredina je onakva kakvoj se nadala, po veze je blistavo ist auto, samu, kroz gomilu ljudi koji se nikad ne bi mogli pona dati da e sjesti u takav auto ako im nije posao da ga ili voze ili odr avaju. Iz54 dvojena iz okoline na sve naine, osim pogledima, sa vozaem razgovara francuski. Ho tel je, duhom i stilom prava zgrada za Hranu globusa. Soba je poput kutije koju je napustila. No zato to kasni, tako se dugo zadr ala, sti e u isto vrijeme kad i deleg ati koje oekuju. Nije obavljeno tisuu nu nih stvarica, a manjka im i jedan prevodilac . Tek to je otpremila prtljagu u sobu, ve je stupila na scenu: na nju se okomila z lovolja, ona je sad olienje atmosfere nespremnosti na koju se ale delegati u cijel om ovom ogromnom hotelu kao to se i ona alila juer i prekjuer, u Londonu, Parizu i R imu. Konferenciji je dodijeljen cijeli kat. Velika sala u kojoj e se odr avati savjetova nje slina je onoj to ju je upravo napustila, a na nju gotovo da pomi lja kao na dom. P resvuena je sjajnim drvom od poda do stropa, no na podu nema debelog saga ve je op loena ploama na kojima je preslikan uzorak iz neke d amije. U sredini ove sobe nalaz i se ogroman stol, ovaj put pravokutan, opremljen slu alicama, prekidaima i gumbima . Sad joj je du nost da se pobrine da svako mjesto dobije papir za rkanje i aranje ak o nastupi dosada kad delegati govore isuvi e dugo te olovke, penkale i vodu. Odnos no, ona to ne obavlja sama, mora se pobrinuti da hotelski namje tenik koji se time bavi ne zaboravi na to. Zove se Ahmed, mlad ovjek, podebeo i blijed, nepokoleblj ivo ugodan i nasmije en, njena kopija, njen saveznik, njen brat. Govori francuski, njemaki i engleski; drago mu je da ona zna ono to on ne zna talijanski i portugal ski. Zna sve o hotelijerstvu, no jo nije pomagao na konferencijama; bolje rei, poz naje poslovne konferencije, no oekuje da e ova biti drukija. Konferiraju na razliiti m jezicima. Kad je Ahmedu pri ao 55 djeak u gajtanima, s pucetima, Kate je ula kako se naredba daje i prima na turskom e. Nije ula taj jezik otkako je prispjela u zemlju. Dok bi sjedila i priala s Ahme dom, stajala i priala, hodala i priala, pravila planove o udobnosti drugih, ula bi turski, no nejasno, kao udaljen zvuk, ni ta drugo. Posvuda oko nje, van ovog hotel a, ima jedan svijet gdje joj u i, ak i kad su stvarno i naposljetku izlo ene turskom, iznenada zataje i ne shvaaju: jezik koji ne poznaje je poput okana povr no oi ena stak la, neproziran, bolan; u i joj se, kao da ih kudi, napre u dok dvije sobarice avrljaj u na hodniku vjeruju da to moraju shvatiti, a ako ne, na njima je gre ka. Bez Ahme da bi bila kao komadi beskorisne gvo arije. Imao je potrebnog iskustva o nonom ivotu, restoranima, plesaicama, d amijama, crkvama i odgovarajuim kratkim putovanjima van Istanbula ovim redom, po stupnju korisnos ti. Grad, kad ga se gleda s visine od nekoliko stotina stopa, no na brzinu, prim amljiv je sjaj krovova i srebrnkaste vode, ulica to su, kao i sam turski jezik, d aleko, s bujnim ivotom u kojeg ona, jasno joj je, mora zagrabiti s razumijevanjem ... Ptica joj proleti u visini oiju dok stoji kod prozora. Takvu jo nikad nije vi djela. Osjea da joj nepoznat svijet prilazi na istanane naine i gleda pticu kako pr elijee vodu koju Crno more alje do tornjeva i kupola na drugoj obali, dok Ahmed po red nje eka odgovor na pitanje o izboru jela. Otkako se i zadnji delegat spustio s nebesa, ekaju ih razonoda, izleti, kulturni u ici svih vrsta, a da se i ne spomin ju divna jela desetak nacija. Ve ih tro e, jer ovi mu karci i ene kao da su sasvim nez natno iscrpljeni, toliko svi imaju iskustva s prela enjem kontinenata, pristi ui lije po odjeveni i le erni, avrljajui meusobno na dese56 tak jezika. Jasno je da e ovo biti konferencija u ugodnoj atmosferi i dobrom rasp olo enju. Sviaju se jedni drugima. Tako je to, konano, oduvijek, s ovim administrato rima, tako dobrostivim suparnicima, ovim pristojnim tumaima nacionalnih interesa. Jer, bez obzira koliko su neslo ni dok sjede oko golemih stolova, i s kolikom sna gom nameu prava svoje zemlje, ili se ak optu uju za dvolinost: Nacija X stavila je ku

kce u ljetinu ove sezone da bi nam upropastila trgovinu!... Ne, cijelom je svije tu jasno da su vam kukci u usjevima jer ih ne uzgajate kako treba... Nikom drugo m ne dajete da izvue korist ve vlastitoj zemlji, uvijek sve prigrabite sebi!. .. B a suprotno, elimo pomoi nesretnoj brai u siroma nim zemljama da, upravo kao da se rad o mnogo djece koja se svaaju; no bez obzira u kolikoj je mjeri i kako esto sve to , kasnije u hotelskim predvorjima i za ankovima, te po kavanama i restoranima, kr eveti da se i ne spominju, sve je samo razumijevanje i bratstvo. Naravno, jer ov i ljudi rade isti posao, provode ivot na posve isti nain sve im je zajedniko. Te se veeri Kate pridru ila jednoj grupi ljudi koji su se naputovali a nisu imali s ree da prije vide Istanbul. Onog trena kad je napustila hotel, na la se u gradu leg ende, tajni i ljubavi, ba kao to ga knjige-vodii opisuju na svim jezicima koje ona govori, i mnogima to ih ne govori. Tu su grupu sainjavali Madame Phiri, lijepa crn kinja, dama na francuski nain iz Sierra Leone, neki gospodin Daniel iz Brazili-je i izvjesni gospodin Ferrugia iz Italije. Veerali su u turskom restoranu jer se b arem toliko oekuje od njih, obi li dva bara gdje su vidjeli plesaice trbu nih plesova i gutae sabalja, i slo ili se da e uskoro ista ta etvorka otii u jedno selo udaljeno p edeset milja gdje su ne57 davno otkrivene neke zanimljive starine. Bilo je to, svi su se slo ili, rastajui se u predvorju te noi, posebno ugodno vee; govorili su kao znalci, a to i jesu. Onda su rano oti li spavati, to jest prije jedan ujutro, jer sutra poinje konferencija. Kate je ipak na la vremena, prije no to je zaspala, da pomisli na svoga Michaela u kako je mislila Chicagu, gdje provodi nekoliko dana s jednim starim kolegom koji je emigrirao u Sjedinjene Dr ave. Pomislila je i na svoje etvoro djece. Primijetil a je da se bol to se javila u vezi s njima odmah smirila; znala je da ve cvate, iri se, raste ona je eljena, potrebna; tra it e je po cijeli dan i vei dio noi. A sad, u onih nekoliko slobodnih minuta koje ima tokom svakog dana, opa a spori ra st svog zanosa motri ga dovoljno ravnodu no. S obzirom da ima i suvi e posla da bi d ugo razmi ljala, mo e otvoriti vrata mislima to bi bile i previ e bolne da imaju vremen a da navale: kako je drago bilo njenoj obitelji kad je rekla da ima posla na svo joj konferenciji u Londonu i nema vremena za pakiranje, organiziranje i pripreme , a u Timovu je glasu osjetila olak anja kad je rekla: Oh, dragi, jesi li spreman za Norve ku? alim, jednostavno imam isuvi e posla za ... injenica je da je njena slika ili predod ba nje same kao toplog sredi ta obitelji, iz vora nevidljivih zraenja kao kraljice termita, zastarjela, ima tome ve dvije ili t ri godine. (Da joj mo da ne to nije u redu s pamenjem? Sve vi e joj se ini kao da ima ne koliko garnitura pamenja, a jedna proturjei drugoj.) Istina je da zebe dvije godin e, tri i vi e u svakom sluaju otkako su djeca odrasla. injenica da je to potrajalo, da je to bio proces, da nikad nije bilo trenutaka kad je mogla rei: Sad su odrasl i, 58 pro lo je je li to tako zato jer joj se sjeanja promeu u lazove? Jasno, nije ona prav a Kate zebla; ta je osoba ostajala, kao uvijek ili barem u gorkim trenucima bez b uke van pozornice, sve promatrajui s puno humora. No to uskraivanje je bilo dosta bolno; esto je sjedila sama u svojoj sobi, u bijesu zbog saznanja o nepodno ljivom nepo tenju. Nepravda, bol zbog toga, vrebaju na nju ove tri zadnje godine. No nije dozvoljavala da ih osjea, barem ne zadugo. Umjesto toga, bri no je njegovala predo d bu o braku (mo e li se on, mo da nazvati Desetim razdobljem, Petnaestim razdobljem), a to je rezultat inteligentnih rasprava sa suprugom. Nije dozvoljavala da se mn ogo vi e pribli i onome to osjea osim kao kominom kreveljenju. Ne mo e podnijeti da se s da sve to srui na nju. Lijepo li e se