List Župe Gospe SinjskeBožić, 2009.

Br. 3. / God. III.

ISSN 1847-070X

1

Uvodna riječ

Dragi župljani!

Božićni milosni događaj svake nas godine iznova potiče da se zagledamo u čovjekoljublje Isusa Krista i u njemu istinski preispitamo svoj život. Znakovito je da slavimo svetkovinu Ro-đenja Gospodinova u mjesecu prosincu, na kraju kalendarske godine, kako bismo sav svoj rad i djelovanje priveli k višem cilju – Kristu Bogu. Ili, drugačije promatrano, slavimo Božić na kraju kalendarske godine da bismo u daru Novorođenoga mogli ispravno započeti novu godinu.

Dijete koje sjedi u Marijinu naručju vječna je Božja Riječ koja se uključila u vrijeme i primila našu ljudsku narav ranjenu grijehom, da bi je pripojila k sebi i otkupila je. Svaka ljudska stvarnost, svaki vremenski događaj preuzima tako vječne odjeke. Naš život u Kristu biva spašen i proslavljen.

U betlehemskim jaslicama s velikom jednostavnošću izražava se bezgranična Božja ljubav za svako ljudsko biće. Tu se slavi savez između Boga i čovjeka, između zemlje i neba. Betlehem, mjesto radosti, postaje tako škola dobrote, jer se ondje očito-valo milosrđe i ljubav koje povezuju Boga s njegovom djecom. U njemu se vidljivo potvrđuje bratstvo koje mora povezati sve koji su braća u vjeri jer su djeca jednoga Oca nebeskoga.

Svrnimo pogled i na Mariju koja je donijela na svijet Sina Bož-jega po djelovanju Duha Svetoga. Gospa sjaji kao uzor svima koji se svim srcem oslanjaju na Božja obećanja. Zajedno s njom i sa sv. Josipom klanjajmo se pred betlehemskom kolijevkom dok se prema nebu uzdiže naš molitveni zaziv: “Neka zasja tvoje lice, novorođeni Spasitelju i spasi nas!”

Božićni dani, dragi župljani, prigoda su i da sagledamo i vred-nujemo rad i aktivnosti naše župne zajednice kroz proteklu

2

2009. godinu. To već treću godinu činimo u obliku Župnoga lista kojega stavljamo pred vas. Župni list kronološki donosi sve važnije događaje i zbivanja u župi i Svetištu. Proslava 800. obljetnice Franjevačkog reda (1209. – 2009.) te osoba i djelo sv. Franje Asiškoga, prožimali su sve bitne događaje u župi. Korizma je proslavljena pod geslom: “Sa sv. Franjom častimo Kristov križ”. U spomen ove visoke obljetnice posvećen je glavni oltar i crkva Gospe Sinjske. Devetnica Velikoj Gospi sadržavala je misli i poticaje iz Franjine duhovne baštine. Sve-čana proslava blagdana sv. Franje u listopadu tekuće godine zaokružila je sve događaje u proslavi 800. obljetnice.

Bogu treba zahvaliti za toliko dobrih ljudi – volontera i župnih suradnika, od najmlađih do najstarijih, bez kojih bi župna za-jednica bila osiromašena u svom djelovanju. Jednako tako, ne mogu se u župi ne spomenuti tako brojne samozatajne duše koje su iznosile na vidjelo mnogo toga lijepoga i afirmativnoga. Blagoslovima zemaljskim i nebeskim neka Bog svima uzvrati.

Bilo bi loše ako ne bismo priznali propuste i nedostatke u prote-kloj godini, poradi čega od Boga i od ljudi tražimo oproštenje. A u svima nama ostaje živa nada da će nam sljedeća godina biti još uspješnija i u dobrim djelima plodnija.

Sa svetim Franjom i Presvetom Bogorodicom Marijom slavimo Gospodina!

Mir i dobro!

fra Nikica Ajdučić .......................................................................................... župnik

3

Kronologija događaja U žUpi i svetištU

osamsto godina sa svetim Franjom i franjevcima

Slavimo 800 godina od utemeljenja Franjevačkog reda – reda koji je tako upečatljivo označio europsku srednjovjekovnu i novovjeku povi-jest. Priča kaže kako je papa usnuo san da se ruši veličanstvena bazilika u kojoj su stolovali pape. Jedini potporanj bio je mladić koji mu je dan ranije došao moliti dozvolu za život po Evanđelju. Papa nije dvojio: dao je dozvolu za traženu milost. Zbilo se to 16. travnja 1209. godine kada je Franjo iz Asiza s prvom braćom došao u Rim gdje mu je papa Inocent III. usmeno potvrdio njegov način života.

Tako je počela avantura i epopeja koja i danas traje i prožima krajeve gdje su katolici i u većini i u manjini, progonjeni, zabranjeni, kripto-vjernici. Krist se preko Franje u ovih 800 godina ušuljao u živote i sudbine mnogih i onih koji ga nisu htjeli i onih koji su mu željeli jedino križ namijeniti. Vratio je izgublje-nu ili ugaslu nadu onima kojima je ostao samo Bog i njihova sudbina. Biti za čovjeka i s čovjekom – to je postulat Kristov i franjevačko posla-nje koje su franjevci kroz povijest i prostor širili, koliko su dopuštale ljudske slabosti i koliko se cilj hranio Stoljetni franjevački trag

4

vjerom. Zato i danas duh Franje iz Asiza prožima cijeli svijet i utiskuje nove tragove i početke, naviješta Nebo svjedočanstvom življenja, živi Krista i njegov duh.

Franjevac Roger Bacon (1214. – 1294.) postavio je temelje današnjoj eksperimentalnoj znanosti, izumio je leću, naučavao da je Zemlja okrugla, predvidio automobile, zrakoplove... Bonaventura i Ivan Duns Scot obilježili su filozofiju srednjega vijeka, franjevci su čuvari svetih mjesta, osnovali su mnoge gra-dove po svijetu poput američkih San Francisca, Los Angelesa, San Antonia, San Diega, Corpus Christi...

Ne smijemo zaboraviti da je papa Ivan Pavao II. već na početku svog pontifikata (6. travnja 1979.) pro-glasio svetoga Franju Asiškoga za zaštitnika ekologa i pobornika zaštite okoliša. Narušena je čistoća duše, a ta narušenost se odražava i u svemu stvorenome. “Ekološka kriza je po-najprije kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka” (Ivan Pavao II.).

U stoljetnom utiskivanju franjevač-kog pečata nije najdublji pečat u kamenu, niti na slici, niti u slovu. On je u životima i sudbama ljudi. To najbolje svjedoči neprekinuta nit, razumijevanje koje se ćuti samo iznutra između franjevaca i sudbe Hrvata što je lome i drmaju burni vali i oluje. Slomila se, prignuta se: Na pijesku je – al još tu je! Zanesen tom mišlju hrvatski je književnik Petar

Grgeč i mogao uskliknuli: „Da nije bilo franjevaca, sva bi se Hrvatska danas mogla vidjeti sa zvonika zagrebačke katedrale.”

Svetac Božje ljubavi

5

I doista, franjevci su kao nigdje u svijetu utkani u biće hrvat-skog naroda. Kamenčići su hrvatske povijesti, križeva i radosti, suza i smijeha, sitosti i gladi, lutanja, stradanja, borbe, ponosa, slobode i ropstva. S narodom i za narod. I tako od vremena svetog Franje kojeg 1212. godine „protivni vjetrovi” dovedoše na hrvatske žale. Proročanski događaj otvorio je jed-nu novu stranicu. Već 1239. godine od hrvatskih samostana osnovana je Provincia Sclavoniae. Odatle su franjevci počeli upoznavati Bosnu kamo ih šalje papa Nikola IV. Ne-slućeni i Bogom prožeti rad doveo je do toga da Bosnu možemo smatrati majkom i izvorištem franjevačke ka-rizme među Hrvatima, čak Mađari-ma, Slovencima i Bugarima. Poput nabujale rijeke razlijevala se bujica franjevaštva u svim pravcima i poljima rada i iznjedrila mnoge svjedoke vjere među kojima ističemo sv. Nikolu Tave-lića, sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Jakova Zadranina, bl. Mariju Petković, Otona iz Pule, Klaru Žižić, Antu Antića, preko 200 biskupa među Hrvatima, teologe poput Tome Ilirika, Jurja Dragišića, Mateja Frkića, Karla Balića, političke vođe i buditelje poput Anđela Zvizdovića, Filipa Grabovca, Luke Ibrišimovića, Andrije Dorotića, priređivača prvog hrvatskog lekcionara Ber-nardina Splićanina, pisca prve hrvatsko-glagoljske početnice i prireditelja glagolskog misala Pavla Modrušanina, pisca prvog putopisa na hrvatskom jeziku Jakova Pletikosu, pisce rado čitanih knjiga koje su očuvale Hrvate poput Matije Divkovića, Stjepana Margitića, Tome Babića, Petra Kneževića, Andrije Kačića Miošića, Mate Zoričića, oca starohrvatske arheologije Luju Maruna i mnoge druge bez kojih ne bi bilo niti temelja naše državnosti.

Papin blagoslov Franji i franjevcima

6

I danas su franjevci i franjevke, sku-pno, brojniji od svih ostalih redova i družbi koji djeluju među Hrva-tima: razdijeljeni su u pet muških redovničkih pokrajina franjevaca opservanata, jednu pokrajinu franje-vaca konventualaca, jednu pokrajinu franjevaca kapucina i jednu pokra-jinu franjevaca trećoredaca. Tu su sestre klarise koje imaju samostane u Splitu, Zagrebu, Požegi i Busovači, šest redovničkih kongregacija časnih sestara, marljivih Franjinih pčelica i svi oni koji u Franjevačkom svjetov-

nom redu i Franjevačkoj mladeži oduševljeno preko Franje krče put do Krista.

Ponosni na svoju prošlost, franjevci i danas žele nastaviti sta-zama otaca, u službi Boga i roda. Zalog je velik, ali s Kristom i u Kristu je sve moguće.

............................................................ fra Zvonko Tolić, prof.

proslava 800. obljetnice Franjevačkog reda u župi

Ljudskim očima gledano i ljudskim životima mje reno, osamsto godina nije malo. Stoga nije ni za nemariva 800. obljetnica koju je Franjevački red u svim svojim varijacijama u tekućoj godini slavio.

◊ Proslava se u prvom redu nameće zbog samog Franje iz Asiza, neobična čovjeka i netipična sveca, koji je svu stvar “zakuhao”. Štuju ga ne samo katolici, nego i protestanti. A opet Franju se štuje nekako suzdržano. On nije tipični

U sigurnim rukama

7

“moćni” zagovornik niti efika-sni uslišatelj, nego je i s aureo-lom ostao manji brat i suputnik u življenju Isusova evanđelja.

◊ Proslava 800. obljetnice tako-đer je važna i zbog brojne Fra-njine braće i sestara koji su od 13. stoljeća do danas prisutni u gotovo čitavom svijetu. Kao i prva Franjina braća, i danas se njegovi sljedbe nici – fratri – nalaze pred izazovnim životom koji nije lako pripitomiti. Odande pak gdje je Franjo bio vezan duhovnim, crkvenim, kulturnim i socijalnim forma-ma svoga vremena, njegova braća i sestre trebaju danas krenuti i živjeti svoje vrije me.

◊ Naša župna zajednica Gospe Sinjske aktivno se pripremala i sudjelovala u proslavi visoke obljetnice Franjevačkog reda, unutar cijele liturgijske godi-ne. Sveto korizmeno vrijeme odvijalo se pod motom: “Sa svetim Franjom častimo Kri-stov križ”. Kao trajni spomen na 800. obljetnicu nabavljena je umjetnička kopija križa sv. Damjana iz Asiza, s kojega je Raspeti Krist govorio svetomu Franji Asiškomu. Raspelo bijaše izloženo kroz cijelu korizmu na štovanje.

◊ Vjernici Brnaza častili su križ u drugoj korizmenoj nedjelji, vjernici Čitluka i Jasenskoga u trećoj korizmenoj nedjelji,

Papa i franjevci

Čast i slava svetom križu Kristovu

8

vjernici Karakašice i Lučana u če-tvrtoj korizmenoj nedjelji, a vjernici Glavica u petoj korizmenoj nedjelji. Bogoslužje je sadržavalo procesiju s raspelom na čelu, svečanu misu i čašćenje sv. križa. Župnik fra Nikica predvodio je tom prigodom nedjelj-na bogoslužja u svim okolnim cr-kvama župe. Kod svih župljana križ je pobuđivao osobito čašćenje, na osobit način poradi svoga neobičnog izgleda. Poslije svetih misa župljani su spontano dolazili pred Raspelo i po primjeru sv. Franje od Krista

molili milost rasvjetljenja i obraćenja. Osobito dojmljivo bijaše cjelivanje križa.

◊ Središnje slavlje čašćenja sv. križa na razini cijele župne zajednice upriličeno je u subotu pred Cvjetnicu, 4. trav-nja, s početkom u 20 sati. Molitveno bdijenje započelo je

procesijom sa svijećama oko Gospi-ne crkve. Na čelo procesije izdizao se sveti znamen križa sv. Franje. Po dolasku u crkvu nastavljeno je slavlje, naizmjenično kroz molitvu i pjesmu. Pjevanje su predvodili čla-novi Franjevačke mladeži. Bdijenje je završilo svečanim blagoslovom s križem, što je vrlo lijepo pripravilo vjernička srca za sutrašnju nedjelju Muke Gospodinove – Cvjetnicu. Umjetnička kopija križa sv. Damjana postavljena je na ulazu u Svetište,

kao lijepi spomen svim vjernicima, da po primjeru sv. Franje budemo trajno zagledani u Krista Raspetoga.

Čuj nas i zagovaraj sv. Franjo

Molitveno bdijenje sa sv. Franjom

9

◊ Drugi dio proslave 800. obljetnice upriličen je uz proslavu blagdana sv. Franje u listopadu 2009. Slavlje je započelo devetnicom u kojoj su fratri, različitim temama iz života sv. Franje i njegovim poticajima, preispitivali svoj život, što je ono što današnji franjevac treba učiniti u Crkvi Kristovoj. Posljednja tri dana vjernici su se putem prigodnih filmova o sv. Franji i franjevcima još bolje upoznali s franjevačkom kariz-mom danas. Uvidjelo se da fra-njevački duh ima jaku poruku i mjesto u današnjem svijetu i Crkvi. Središnje slavlje o blag-danu sv. Franje u nedjelju 4. listopada označilo je završetak proslave 800. obljetnice u župi. Po prvi put je upriličena procesija s kipom sv. Franje uokolo Svetišta. Slavlju su, uz veliki broj fratara i časnih sestara, nazočili članovi Frame, FSR-a, štovatelji sv. Franje i pobožni puk Sinja. Time je još jednom potvrđeno da sv. Franjo živi i danas u svojim duhovnim sinovima i kćerima. Na osobit je način Franjina karizma aktualna za današnje vrijeme koje, više nego ikada prije, treba Franjinu jednostavnost, njegovo mirotvorstvo, promicanje evanđeoskih vrednota, pravdu i skrb za sve stvoreno, kulturu praštanja, solidarnost i radost življenja.

................................................................... fra Nikica Ajdučić

školske sestre franjevke u župi

Karizma Školskih sestara franjevki jest odgoj ženske mladeži. Osobitu je vrijednost i težinu ova karizma doživjela u XIX. stoljeću kada u Mariboru nastaje Kongregacija školskih sestara

Fratri slave Oca svoga

10

franjevki koja je pokušala doskočiti potrebama neprosvijećene ženske mladeži. U tu svrhu sestre otvaraju domaćinske škole u kojima se djevojke teoretskim i praktičnim predmetima ospo-

sobljavaju za vođenje domaćinstva (učio se vjeronauk, bon–ton, veze-nje, šivanje, kuharstvo, vrtlarstvo, voćarstvo, poljodjelstvo, stočarstvo).

Sestre su vođene Božjim nadahnu-ćem i potrebama ljudi došle i u kraje-ve Lijepe Naše. Godine 1904. nasta-njuju se u Splitu gdje 1922. osnivaju Provinciju Presvetoga Srca Isusova. U Gradu pod Marjanom sestre su otvorile i vodile Domaćinsku školu

poljodjelstva i kućanstva od 1914. do 1944. godine. Izvorna karizma sestara s vremenom se mijenjala i nadopunjavala. Njihovu radišnost i požrtvovnost prepoznali su franjevci te ih pozivaju da svoju djelatnost prošire i u gradu pod Gospinom tvrđavom. Tako sestre 1920. na poziv provincijala Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Ante Cikojevića preuzi-maju vođenje domaćinstva u franjevačkom sjemeništu u Sinju. U župi je u to vrijeme djelovao Treći svjetovni red sv. Franje. Trećoredice su dolazile u kontakt sa sestrama. Potaknute nji-hovim primjerom redovničkoga života već se 1922. tri djevojke odlučuju za odlazak u samostan.

Djelovanje franjevki polako se granalo: od 1927. drže gospo-darstvo franjevačkoga samostana na Čitluku, 1928. na zamolbu sinjskoga gvardijana preuzimaju vođenje kuhinje u sinjskom samostanu, a kasnije i brigu oko crkve.

U Sinju i sinjskoj krajini sestre su 46 godina djelovale i sta-novale isključivo u fratarskim samostanima. Godine 1966. za vlastite potrebe kupuju od Petra Varenine malu kuću s vrtom u kojoj se uglavnom bave šivanjem. Kuća je, između ostaloga,

Neumorne sestre u brizi i služenju

11

kupljena kako bi sestre koje su rodom iz sinjske okolice, a bile su brojne, mogle pri posjetu svojim rodnim kućama odsjesti u svom samostanu. Kroničarka samostana navodi da je jedan od razloga i „školovanje kandidatica koje su iz okolice Sinja, a trebaju pohađati srednje škole koje postoje u Sinju. Druge općine neće da pri-maju u takove škole đake koji imaju u svojoj općini iste škole“.

Sestre franjevke koje danas žive u Sinju djelatne su u službi kuharice, domaćice, švelje, vjeroučiteljice, sa-kristanke i voditeljice župnih zboro-va. Svojim pastoralnim djelovanjem aktivne su u Sinju, Hrvacama, Gali, Gljevu, Bajagiću, Hanu, Trilju, Gra-bu, Veliću i Jabuci.

.............................................................................s. Natanaela

papinski nuncij u svetištu

Sveta Stolica priznala je Republiku Hrvatsku 13. siječnja 1992., a već 8. veljače iste godine Sveta Stolica i Republika Hrvatska uspostavile su diplomatske odnose. Uspostavljen je tada jedan suvremeni i standardni diplomatski odnos, koji je između Hrvata i Petrova nasljednika posto-jao stoljećima i u kojem se posebno ističe datum 7. lipnja 879., kada je papa Ivan VIII. hvalio vjernost kneza Branimira priznajući mu nad

Hvalite Gospodina sva djela njegova

Predstavnik sv. oca Pape s nama

12

cijelom Hrvatskom “zemaljsku vlast” (principatum terrenum). Taj datum Republika Hrvatska obilježava kao Dan svoje diplomacije. Vatikansko priznanje neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske ponukalo i druge države da učine isto, što je Hrvatska primila sa zahvalnošću i osjećajem odgovornosti.

Prisutnost papinskog nuncija u jed-noj državi, a na osobit način njegov dolazak u župu ili u Svetište događaj je od iznimne važnosti i pritom se na poseban način oživljuje poveza-nost mjesne i opće Crkve u osobi vatikanskog izaslanika. Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari posjetio je Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske na Veliki četvrtak 8. travnja 2009. godine. Tom prigodom predvodio je

svečano euharistijsko slavlje i obred pranja nogu dvanaestorici naših župljana. U svojoj prigodnoj propovijedi istaknuo je: “Velikim darovima euharistije i svećeništva označena je prevažna zapovijed ljubavi, Crkva dakle postaje nenadoknadivo mjesto svjedočenja zajedništva (a to je jednako jedinstvu). Molim Gos-podina da i ova vaša župna zajednica i sinjske obitelji – pod Marijinom budnom zaštitom – uvijek sve više postaju ognjišta čvrstog jedinstva, svjedočenja i ljubavi”.

I papa Benedikt XVI., ponavljajući riječi Ivana Pavla II., često nas poziva da “Crkvu učinimo kućom i školom zajedništva”, jer živeći ovo zajedništvo Crkva, i mi sami, predstavljamo se kao Božji znakovi i sredstva u ovom našem svijetu.

Još nas je nuncij pozvao: “Dragi prijatelji Sinjani: u zajedništvu sa Svetim Ocem, papom Benediktom XVI., koji vas po mojoj siromašnoj osobi pozdravlja, hrabri i blagoslivlje, otvorimo svoja srca, sudjelujmo vjerom u ovom velikom misteriju i ostanimo

Nuncij predvodi obred pranja nogu

13

uvijek sve više ustrajni u školi Marije, Žene Euharistije koju ovdje častimo pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska.”

Naime, apostolski nuncij u nemogućnosti da se odazove pred-voditi misno slavlje na dan Alke 9. kolovoza 2009. godine, htio je svojom nazočnošću na Veliki četvrtak istaknuti značenje priprave za proslavu 300. obljetnice čudesne obrane Sinja. Sedmogodišnju pripravu za proslavu spomenute obljetnice (1715. – 2015.) koja obuhvaća niz kulturno-duhovnih sadržaja otvorio je uzoriti kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, 3. kolovoza 2008. godine.

.................................................................................. Dunja V.

samostan i svetište dobili novi klaustar

Nama je crkva Gospe Sinjske prelijepa. Tako je doživljavaju i brojni hodočasnici. No uz crkvu nedostaju prostori pomje-reni za potrebe Župe i Svetišta. Te nedostatke pokušavamo nadomjestiti. Uredili smo bivšu samostansku konobu u jednu lijepu dvoranu čije su namjene opisane u prošlom broju ovoga lista. Izgradnjom klaustra u crkvenom dvorištu u dobroj ćemo mjeri otkloniti te nedostatke. Taj prostor, kojem je već završen prvi stadij, tj. betonski radovi, kad se dovrši služit će za različite potrebe. Kad se postavi predviđeni ostakljeni krov, dobit ćemo oko 600 četvornih metara natkrivene koristive površi-ne. Ispovijedanje za Veliku Gospu i druge prigode u tom će prostoru biti dostojanstvenije i moći će se odvijati neovisno o vremenskim prilikama. Osim toga, taj će prostor preuze-ti sve sadržaje koji su se do sada U novom klaustru red za ispovijed

14

odvijali u crkvi, a nisu primjereni crkvenom prostoru: različite priredbe, igrokazi, koncerti, itd. Za prigode kad u crkvu ne mogu stati svi vjernici (Božić, Uskrs, prve pričesti, krizme, itd.) sudionici će se moći smjestiti u taj prostor i preko video-zida sudjelovati u zbivanjima u crkvi. Naše Svetište posjećuje sve veći broj vjernika. Upoznavanje sa Svetištem obavljat će se u tom prostoru kako bismo maksimalno čuvali sakralnost crkve-noga prostora koji je rezerviran za sakramente, pobožnosti i molitvu. Osim toga, u tom će prostoru biti moguće postaviti video-prezentaciju Svetišta. Tu već sada postoji mogućnost za paljenje svijeća koje još umjetnički treba dovršiti. U sklopu tog rješenja stvorit će se mjesto za brojne zavjetne darove koji vjer-nici donose. U tom će prostoru biti moguće napraviti različite izložbe, primjerice, knjiga, različitih umjetnina, arheoloških, etnografskih i drugih artefakata, itd. Skupovi na kojima sudje-luje više od 180 ljudi, koliko može primiti postojeća dvorana Gospe Sinjske, moći će se održavati u tom prostoru. Taj se prostor može koristiti za druženje vjernika prije i poslije sv. mise ili u drugim prigodama.

................................................................................... fra Bože

posveta oltara i crkve gospe sinjske

Dana 21. svibnja 2009. godine splitsko-makarski nadbiskup mons. dr. Marin Barišić svečano je posvetio staru sinjsku crkvu. Mnogi su postavljali pitanje zašto to? Ako ništa drugo, zar to sveto mjesto u svakom svome i najskrovitijem kutu već nije posvećeno tolikim molitvama pobožnih duša? Ili, ako je već potrebno da se svaka crkva posveti posebnim obredom, kako to da sinjska crkva u svojoj trostoljetnoj povijesti već prije nije bila tako posvećena? Odgovor na ta pitanja nude nam s jedne strane crkveni propisi i običaji, a s druge povijest i sadašnjost crkve Čudotvorne Gospe Sinjske.

15

Rimski pontifikal o posveti crkve kaže: “Po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu, koja se podiže kao kuća namijenjena isklju-čivo i trajno okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava”. Kad se u crkvenim dokumentima govori o prastarim običajima, onda je riječ o običajima kojima je nemoguće odre-diti točan početak. Oni sežu daleko u prošlost i redovito imaju biblijske korijene. Posebno posvećeno mjesto Božjeg prebivališta ima svoju veoma važnu simboliku koja se očituje i u samoj terminologiji. Hrvatskom ri-ječju sveto, posvećeno, itd., redovito se prevodi biblijska hebrejska riječ kadoš, koja u svom izvornom značenju označuje nekoga ili nešto izdvojeno za posebnu svrhu. U religioznom smislu to se odnosi na posvećene osobe, tvari, predmete, vrijeme i prostor. Osobe posvećene, tj. izdvojene za liturgijsku službu zovu se zato svećenici i samo njima su pridržani određeni čini, pred-meti posvećeni za upotrebu u svetištu nazivaju se svetima i ne mogu su upo-trebljavati u druge svrhe, u posvećeno vrijeme ne mogu se obavljati redoviti poslovi, pa tako i posvećeni prostor ima svoju isključivu namjenu za slav-ljenje svetih otajstava. Svi ti znakovi izdvojenosti ili posvećenosti u temelju imaju istu teološku simboliku: Bog je jedini i On se s nikim i ničim ne može usporediti. Stoga sve što se odnosi na Boga mora biti obilježeno posebnim znakom.

Otac Nadbiskup sa “živom Crkvom”

Pred žrtvenikom Gospodnjim

16

U Starom zavjetu dok su Izraelci hodili kroz pustinju, postojao je tako šator sastanka koji je napravljen po uputama koje je sam Bog dao Mojsiju na Sinaju. Taj šator sastanka pratio je Izraelce na njihovom putu kroz pustinju kao znak da ih Bog ne čeka tek na kraju puta, nego s njima putuje do konačnog ulaska u obećanu zemlju. Nakon ulaska u obećanu zemlju sveti se prostor zaustav-lja u jeruzalemskom hramu koji ima svoju povijest građenja i rušenja, da bi u Novom zavjetu mjesto susreta čovjeka s Bogom

postalo vezano, ne više i jedno točno određeno mjesto na zemlji, nego uz osobu Isusa Krista u kojem se Božja riječ utaborila među ljudima.

Tako za kršćane više nema jednog geografski točno određenog svetog mjesta na zemlji, nego biva posvećen svaki onaj prostor u kojem se sasta-je zajednica u Kristovo ime. Stoga je, kako također piše u Rimskom pontifikalu, ono najvažnije i jedino nužno za posvetu crkvene građevine u kojoj se okuplja zajednica: euhari-

stijsko kao najveće sakramentalno slavlje ljudskog i božanskog zajedništva.

No, time nipošto nije dokinuto bitno značenje posvećenog prostora koje je sadržano u šatoru sastanka i jeruzalemskom hramu. Dokle god čovjek živi na zemlji, tj. u vremenu i pro-storu, njegov se odnos s Bogom ne može vidljivo izraziti izvan tih kategorija. Euharistijsko slavlje i drugi sakramenti mogu se slaviti na svakom prikladnom, otvorenom ili zatvorenom prostoru. Ali to mjesto ipak na neki način mora biti izabrano. Zato je, pri punoj svijesti da je sva zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu, u crkvenoj predaji sačuvan prastari običaj da se određeni prostori posvete isključivo za slavljenje svetih otajstava.

Posveta i pomazanje oltara sv. uljem

17

Kada to primijenimo na crkvu Gospe Sinjske, onda možemo slobodno reći da je ona kao takva već odavno u tu svrhu po-svećeno mjesto.

No, ono što je dosada nedostajalo jest to da ta posvećenost nije nikad u povijesti bila svečano izražena i proslavljena prema pra-starim običajima. Ili barem o tome nemamo nikakva dokaza.

Naime, u župnom, samostanskom, i nadbiskupijskom arhivu nemamo nikakvog dokumenta ili isprave o obavljenoj posveti koja se tom prigodom po crkvenom zako-nu mora napisati. Kanonsko pravo kao dokaz o posveti uvažava čak i svjedočanstvo barem jednoga be-sprijekornog svjedoka (kan. 1209), ali nakon tri stoljeća, naravno da ni takvog svjedoka nema. Vidljivi trag o posveti bili bi i posvetni križevi koji se postavljaju ili urezuju u stijene crkve. No, u sinjskoj crkvi dosada nije bilo takvih križeva. Nepobitni dokaz da je crkva u starini bila svečano posvećena bilo bi i to kad bi se negdje našlo zapisano svjedočanstvo o slavljenju obljetnice posvete crkve na točno određeni datum. No, nema ni takva svjedočanstva.

Tako se jednostavno ne zna je li sinjska crkva ikada bila po-svećena onako kao to predviđaju liturgijske knjige. A ako je to možda i bilo na početku, tj. za vrijeme prvog naraštaja koji je crkvu sagradio i u njoj slavio otajstva, ona je kroz svoju povijest bila više puta gotovo do temelja rušena, te je, kako to opet propisuju crkveni zakoni, posvetu izgubila.

K tomu, gradnja crkve Gospe Sinjske koja započela 1699. i uz velike poteškoće došla do krova tek 1712. i nije služila samo kao mjesto na kojem su se vjernici okupljali isključivo na slavljenje

Posveta i mazanje zidova crkve

18

svetih otajstava, nego je mnogima iz Varoša i sela služila kao sklonište pred čestim turskim napadima. A onda je za vrije-me glasovite turske opsade i sinjske pobjede 1715. zajedno

sa samostanom potpuno izgorjela. Obnovljena je 1721. godine, kada je u nju s tvrđave vraćena Gospina slika pa opet teško stradala u potresu 28. studenoga 1769. Današnji izgled i veličinu dobila je više manje 1771., ali je i otada više puta bila temeljito preuređivana. Potom je za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. godine bila teško bombardirana. Ostala je gotovo sva u ruševinama i zauvijek izgubila svoje staro kameno pročelje te je i otada u više navrata obnavlja-

na sve do naših dana da bi 2003. konačno u crkvu bio postav-ljen i sasvim novi kameni oltar.

Uslijed takvih povijesnih okolnosti koje su sinjsku crkvu pratile od početka njezine gradnje, postaje jasnije zašto se posveta crkve sve dosada nije proslavila svečanim obredom. Taj, možda formalni, ali znakoviti nedostatak, ove je godine zauzetošću gvardijana fra Bože Vulete i župnika fra Nikice Ajdučića ispunjen svečanim slavljem koje je predvodio nad-biskup mons. Marin Barišić na kojega kao mjesnog biskupa spada posvećivanje crkava u splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Time crkva Gospe Sinjske naravno nije postala nimalo svetija nego što je bila prije, ali je njezin crkveno-pravni i liturgijski status podignut na onu razinu koja joj po naravi i dolikuje.

Uza sve navedeno, valja reći da se obljetnica posvete crkve svake godine u dotičnoj crkvi slavi kao svetkovina te ima pred-nost pred svim drugim slavljima. Od 2009. godine za crkvu Čudotvorne Gospe Sinjska to je 21. svibnja. Taj dan sada je na trajni spomen upisan u svečanoj povelji. Ona svjedoči da nakon

Hvalite gospodina u Svetištu njegovu

19

burne povijesti dolaze bolja vremena i da je, uza sve poteškoće, onima koji se okupljaju u Božje ime sve usmjereno na dobro.

..................................................................fra Domagoj Runje

gospin kip u samostanskom dvorištu

Na svetkovinu Uzašašća Gospodi-nova 21. svibnja t.g., u dvorištu Fra-njevačkog samostana postavljen je i blagoslovljen mramorni kip Majke od Milosti. Rad je akademskog ki-para Josipa Marinovića, identičan brončanom kipu na Gospinu Gradu. U zajedništvu velikog broja sveće-nika i vjernika kip je blagoslovio o. nadbiskup mons. Marin Barišić. Bijeli Marijin lik odiše mirom i do-stojanstvom, privlači majčinstvom. Veličinom, oblikom i bojom sasvim se sljubio s okruženjem.

Od prvoga dana vjernici su ga sve-srdno prihvatili. Pred Gospom mno-gi zastanu i pomole se. Kada se ulazi ili izlazi iz Svetišta vjernički pogled rado obuhvaća Marijin lik i ruka sama kreće i čini znak križa. Poznato je da mnogi vjernici koji prolaze Pijacom u trenutku prolaza ispred crkve stavljaju na sebe znak križa, i mladi i stariji. Sada i prolaskom kroz samostansko dvorište isti znak križa vjernik čini.

U krugu Marijina kipa zaustavljaju se vjernici i mole, svatko sa svojim mislima i potrebama. U vrijeme devetnice Gospi Sinjskoj, dolaskom velikog broja hodočasnika u Svetište, ovo

Majka Marija okuplja svoju djecu

20

je mjesto postalo još jedno stajalište, novo stajalište pred milom Majkom. Mnogi tu izuste svoju riječ: “Gle, čeka nas

Gospa!” Naročito je snažan dojam onih hodočasnika koji su dolazili u grad Sinj tijekom noći. Grad još spava, umor svladava tijelo, a noge imaju još toliko snage da dođu do crkve. I tamo u svjetlu - čeka Ona. Doček kakav nisu očekivali. Izne-nadan, lijep. Gospin oltar je krajnji cilj svakog hodočasnika. To je ona želja što pokreće stotine tisuća vjer-nika svake godine da ponovno i ne-umorno krenu na isto putovanje - k Majci. To je lik koji je u vrijeme hoda stalno prisutan u svijesti onih koji

se sa svih strana, noću i danju, slijevaju u procesijama prema Sinju. Unatoč vrućini, kiši i gužvi, odlučni su u svojoj nakani;

i zato je lijepo da ih već na samom ulazu u Svetište dočeka Ona, naša Gospa. Pod zvjezdanim nebom, u svježini ljetne noći, sjede mnogi uz Njezin kip. Gledaju je, šute, mole, a i poneki drijemaju.

Noću Gospi ne dolaze samo hodo-časnici iz daleka, dolaze i zaljublje-ni mladi parovi, ustreptale duše, u kasne noćne sate da bi se u tišini pomolili Majci za zajedničku buduć-nost, za svoju ljubav. To su odvažni mladi ljudi koji su odlučili zajedno zaploviti rijekom života. Svjesni su, a možda i nisu, svih brzaca i virova što vrebaju na tom putovanju. Treba

Blagoslov kipa Majke od milosti

U molitvi pred Gospom

21

puno vjere i strpljenja da bi se sve svladalo. Zato je Gospina pomoć nezamjenjiva. Njoj se utječu i preporučuju, dirljivi su ti prizori vjere.

Vjera je okrunila Gospu, uzdigla je na oltar svetosti. Vjera pred novim kipom naše Majke stvara novo stajalište.

......................................................Tanja Kodžoman-Križanac

Klape gospi sinjskoj - festival marijansko-duhovne klapske pjesme

Organizacijski odbor za proslavu 300. obljetnice čudesne obrane Sinja, kojoj je pokroviteljstvo preuzeo Sabor Republike Hrvatske, uz niz projekata tijekom sedmogodišnje priprave za proslavu obljetnice (2015.), pokrenuo je i održavanje Festivala marijansko-duhovne klapske pjesme pod nazivom “Klape Gospi Sinjskoj”. Prvi Festival održan je 7. kolovoza 2009. godine u dvorištu Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske s početkom u 21 sat. Sedam postaja Hrvatskog radija izravno su prenosile Festival, a prijenos na Prvom programu Hrvatske televizije uslijedio je na samu svetkovinu Velike Gospe. U subotu nakon održavanja Festivala na Hrvatskom je radiju emitirana po-sebna emisija o Festivalu, a tijekom narednog tjedna Hrvatski radio je ponavljao prijenos večeri Festivala, a također je emitiran i preko satelita.

Na početku same večeri Festivala pozdravnu riječ uputili su o. gvardi-jan fra Bože Vuleta i gradonačelnik Ivica Glavan, a zatim u ime pokro-vitelja predsjednik Hrvatskog sa-bora gosp. Luka Bebić. Potom su uslijedile izvedbe novih marijanskih “Gospe Sinjska - Majko Rame!”

22

skladbi: “Vrata nebeska” (Mario Žuvela) – klapa Mendula, “Sveta Marijo” (Branko Starc, Nedo Zuban) – klapa Mareta, “Zdravo Marijo” (Ljubo Stipišić, stihovi liturgijski) – klapa Kristofor, “Molitva u kršu” (Stipica Grgat, Nedjeljko Jukić, Ra-jimir Kraljević) – klapa Štorija, “Hvala ti, Gospe moja” (Frano Đurović) – klapa Reful, “Marijo majko”(Šime Marović, Ante Mateljan) – klapa Maskeron, “Hvala ti, Marijo” (Živko Ključe, Marija Ključe) – klapa Dalmatinke - Filip Dević, “Bezgrješnoj” (Vladan Vuletin, Mario Žuvela) – klapa Kampaneli, “Sliku tvoju ljubit ću” (Miroslav Martinjak, Bože Vuleta) – klapa Kamen, “Marijo, Marijo” (Dražen Žanko, Bruno Vučković, Dušan Šarac) – klapa Kampanel, “Divici Mariji” (Blaženko Juračić, Marko Marulić) – Vokalisti Salone, “Gospa Gusarica (Krešimir Magdić, Jakša Fiamengo) – klapa Neverin, “Gospe Sinjska – Majko Rame” (Mile Čačija - Čaja, Mojmir Čačija) – klapa Sinj, Inga Romac Šarić i Tea Pavlov.

Kao gost Festivala nastupila je gđa Radojka Šverko s reper-toarom duhovnih skladbi. U glazbenoj stanci umjetnički žiri Festivala izabrao je pobjedničke skladbe, a sakupljeni su i glasovi publike za najbolju skladbu. Zlatna nagrada kao i nagrada publike pripala je skladbi “Gospe Sinjska – Majko Rame” (Mile Čačija - Čaja, Mojmir Čačija) u izvedbi klape Sinj i solistica Inge Romac Šarić i Tee Pavlov.

Nakon podjele nagrada, izvođačima i uzvanicima obratio se direktor Festivala gosp. Igor Vitić. Zahvalio je organizatorima i sponzorima, kao i medijskim pokroviteljima HIT radiju i Radiju Split, naglasivši je da sav prihod od prodaje ulaznica namijenjen humanitarnom Fondu Gospe Sinjske iz kojeg se pomažu studenti iz materijalno siromašnih obitelji.

U narednim godinama planirano je u posegnuti za skladbama iz bogate baštine marijanskih pjesama, sa željom da se posto-jeće skladbe reafirmiraju prilagodbom za klapsko pjevanje. Na Festivalu će se izvoditi ne samo marijanske skladbe, već i

23

druge skladbe duhovnog sadržaja, primjerice različite mise, bilo suvremene bilo one iz postojeće baštine duhovne i crkvene glazbe. Na taj način stvorit će se repertoar klapskih, kako ma-rijanskih, tako i općenito duhovnih pjesama. Povod Festivalu jest priprema za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja (2015.). Zato će se Festival održavati svake godine do same proslave 2015. godine. Međutim, organizatori planiraju nastaviti s Festivalom i poslije same proslave obljetnice.

............................................................................ Dunja Vusio

proslava velike gospe – 2009.

Otkako je pomogla “svome puku kad no pod Sinjem bjesnio boj” pa do naših dana Gospi Sinjskoj hrle mnogi kako bi od nje zatražili pomoć u svojim potrebama i snagu u svojim bor-bama i bitkama. Istina, neprijatelj ne udara na zidine grada, ali mnogi su neprijatelji koji žele ra-zoriti kule vjere i morala u ljudskim srcima. Mnogi su koji žele razoriti obitelj, Crkvu, zajedništvo i slogu. Često smo u tim bitkama nemoćni i zato hrlimo njoj, Majci od Milosti, da nam pomogne i izmoli nam po-trebnu snagu. A Majka kao majka, ne može zaboraviti svoje dijete koje joj vapi, te priskače u pomoć. Tu po-moć mnogi i osjetiše te joj se dolaze zahvaliti na svemu što za njih učini.

Skoro svake nedjelje kroz naš grad i svetište prolaze brojni hodočasni-ci kako bi barem nakratko zastali pred najljepšim uresom Sinja i Ce-tinske krajine. Iz njihovih grla ore se Hodočasnici iz Bosne

24

pjesme njoj u čast, usne tiho šapuću molitve, a pogled je uprt u njezin blagi majčinski lik.

No, broj tih hodočasnika ni približno se ne može mjeriti s onim “mnoštvom što ga nitko izbrojiti ne može” (usp.Otk 7,9), a koje se svake godine u devetnici i na samu Svetkovinu Uznesenja Marijina slijeva u Sinj. Tako bijaše i ove godine.

devetnica velikoj gospi

Prema već uhodanom običaju u de-vetnici svoje zavjetne mise imali su vjernici sela naše župe te vjernici iz župa Cetinske krajine. Mnogi od njih pješice su dolazili iz svojih mjesta svjedočeći i na taj način svoju požrtvovnost i ljubav prema Bogu i Gospi. Prije sv. mise bila je prilika za ispovijed u našem klau-stru koji je ove godine dobio novo ruho, a sve to kako bi se omogućilo što prikladnije obavljanje sakra-menta pokore.

Propovjednici na jutarnjim misama bili su fra Ivan Nimac, fra Mario Jurišić, fra Ante Vuk Buljan i fra Marinko Šakota.

Poslijepodnevnoj misi devetnice prethodila je molitva Gospine krunice. Svih devet dana vjernike je u razmišljanje nad Bož-jom riječju uvodio dr. fra Ante Vučković, profesor na KBF-u u Splitu. Fra Ante se u svojim propovijedima nije zaustavljao na površini, nego je, poput sv. Ivana evanđelista, ulazio u srž Božje riječi izlažući vjernicima njezino bogatstvo.

Olakšanje za dušu

25

gospin žežin

Na Gospin žežin cijeli grad Sinj odiše jednim posebnim pred-blagdanskim ozračjem. Naime, na ovaj dan, u grad i svetište slijevaju se kolone hodočasnika. Većina njih dolazi planinskim putovima iz Bosne i Hercegovine. Mnogi bosi. I stari i mladi. Na nogama žuljevi, u ruci štap, na usnama molitva, a u srcu zadovoljstvo: „Hvala ti, Gospe, što sam i ove godine uspio doći!“

Večernju misu predvodio je fra Ante Vučković, a prethodila joj je procesi-ja s Gospinom slikom preko samo-stanskog dvorišta.

U kasnim večernjim satima u crkvici na Gospinu gradu započe-lo je cjelonoćno klanjanje pred presvetim koje je predvodio dr. fra Ante Čovo. Usprkos hladnoći i mraku mnogi hodočasnici su u kolonama odlazili na Grad kako bi slavili Gospodina i preporučili se Gospi.

svetkovina

Prva misa na Svetkovinu jest misa zornica u 4 sata. Kao i ostalih godina i ove godine crkva je bila pretijesna za hodočasnike, ali i župljane koji su u velikom broju slavili sv. misu. Nakon zornice sv. mise su slavljene svakih pola sata, sve do 9 sati kada je počela priprema za velebnu procesiju ulicama grada Sinja.

U 9.30 sati mačkule sa staroga Grada označile su trenutak kada se Gospina slika iznosi iz crkve i započinje procesija. U tom trenutku cijeli Grad se pretvori u jedno veliko Svetište koje slavi Boga i časti Blaženu Djevicu Mariju.

Vjera i pobožnost u narodu

26

Središnje misno slavlje predslavio je nadbiskup mons. Marin Barišić. Uz zahvale Majci Božjoj, u svojoj se propovijedi mons.

Barišić osvrnuo i na aktualno stanje u hrvatskom društvu. Spomenuvši problem nataliteta u Hrvatskoj, osvr-nuo se i na zakon kojim se, kako je rekao, “egoistične želje žele pretvo-riti u legalizirana prava, a s druge strane već začetom ljudskom životu uskraćuje se to pravo”.

Na večernjoj misi također se okupilo mnoštvo vjernika. Misu je predvodio provincijal dr. fra Željko Tolić. U svojoj je propovijedi pozvao vjernike da se odvrate od sotoninih ponuda

jer one vode u propast, a svoj pogled valja nam uprijeti u Gospodina i njegovu Majku.

Tako je prošla ovogodišnja proslava Velike Gospe, koja se odvijala pod geslom “Evo ti Majke”. Hodočasnici se raziđoše svojim kuća-ma, osnaženi i ohrabreni za svoje “životne bitke”. Neka ih draga Čudotvorna Gospa Sinjska prati svojim majčinskim zagovorom.

...................................................................................Štovatelj

Zagovorom sv. Franje u novu školsku godinu

Ove godine naša župa Čudotvorne Gospe Sinjske na poseban je način proslavila Sv. Franju uz 800. obljetnicu odobrenja prvotnoga franjevačkog Pravila, a time i franjevačkog Reda. Radosno smo se odazvali na poziv župnika fra Nikice koji nas je sakupio i animirao da pripremimo izložbu učeničkih radova o sv. Franji. Pod franjevačkim načelom “Ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti” žurno smo se dali na posao i uključili sve

“Rijeka hodočasnika” u Sinju

27

od vrtića do studenata. Male dječje ruke su veselo uzele bojice i počele oslikavati sv. Franju. Mlađe je najviše oduševio vuk kojega je sv. Franjo pripitomio pa su ga tako i naslikali. Neki su se i literarno izrazili napisavši lijepe poruke, misli pa čak i pismo sv. Franji. Stariji su se udružili u grupe i izradili plakate gdje su se povezali u zajedništvu. Kod djece smo opazili oduševljenje i pitanje jesmo li stavili njihov rad na pano.

Male dječje duše svoju su radost prenijele i na svoje vršnjake iz drugih škola pa su se tu našle škole fra Pavla Vučkovića, Ivana Lovrića i Marka Marulića. Ta se nit i dalje širila pa su se uhvatili posla i učenici Gimnazije, sjemeništarci i Framaši.

Radovi su posloženi u samostanskom klaustru. Zahvaljujući vjeroučiteljima i zajedničkom radu svih stvorilo se ne-što lijepo, gotovo nestvarno – jedan novi svijet koji je izmamio osmjehe i divljenje prisutnih. Cijela naša župa disala je sa sv. Franjom.

“Sv. Franjo, nadamo se da si i ti bio sretan s nama i da smo ti pokazali koliko te volimo. Daj da budemo poput tebe ponizni, maleni, jedno-stavni i radosni”, molitveni su zazivi koje su djeca ispisala. Sa sv. Franjom i njegovim oduševljenjem i jednostavnošću djeca su tako započela novu školsku i vjero-naučnu godinu. Zagovor Franjin sve pratio i čuvao.

......................................................................Bosiljka Mandac

Naši najmlađi pišu o Franji

Franjini prijatelji

28

promjene župnog pastoralnog osoblja

Novu je školsku godinu, 2009/2010. Papa proglasio godinom svećenika. Cijela se Crkva sa zahvalnošću spominje svih vrijednih

radnika na Božjoj njivi i moli za nova zvanja, za nove snage koje će svojim predanjem i zauzetošću svjedočiti Kri-stovo evanđelje u današnjem, ne baš lakom svijetu. Od samih početaka Crkve u narodu su se budili poseb-ni, ne baš ugodni, osjećaji kad bi se službenici Crkve premještali na nove službe. Jer, razumljivo je, svećenik je duhovni otac i predvoditelj naroda koji je vezan uza svoga svećenika. Rasta-nak s njime, pun je topline i emocija.

Uprava Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja učinila je u mjesecu listopadu 2009. godine promjene novih župnika i župnih vikara u Provinciji. To je povod da su se i u našoj župi morale učiniti sljedeće promjene župnog pastoralnog osoblja:

Glavice – župni vikar fra Mladen Marić (umjesto fra Filipa Milanovića);

Brnaze – župni vikar fra Luka Norac Kevo (umjesto fra Frane Pupića Bakrača);

Lučane – župni vikar fra Frano Pupić Bakrač (umjesto fra Joze Zrnčića).

U Čitluku /Jasenskom, Radošiću i Karakašici – ostaju nepro-mijenjene službe župnih vikara.

I na ovaj način župna zajednica izražava zahvalnost fra Filipu Milanoviću, fra Frani Pupiću i fra Jozi Zrnčiću za predani rad u Glavicama, Brnazama i Lučanima, a novim župnim vikarima izriče iskrenu dobrodošlicu, uz zagovor Gospe Sinjske.

.................................................................................fra Nikica

Klanjamo ti se, Gospodine

29

dr. fra siniša Balajić - na odgovornoj službi u Franjevačkom redu

Vrhovna uprava Franjevačkog reda imenovala je dr. fra Si-nišu Balajića (*Karakašica, 1970.) početkom školske godine 2009/2010. rektorom studenata međunarodnog bratstva „Fr. Gabriele M. Allegra“ pri Papinskom sveučilištu „Antonianum“.

Studentsko bratstvo kojemu je fra Siniša postao rektorom nosi ime po talijanskom franjevcu Gabriele Maria Allegra (*San Giovanni la Punta, 1907. – †Hong Kong, 1976.) koji je svoj život proveo kao misionar u Kini gdje preveo čitavu Bibliju na kineski jezik. A ime „Antonianum“ kojim se naziva papinsko sveučilište nosi ime po sv. Anti Padovanskom, crkvenom nau-čitelju i prvom učitelju u Franjevačkom redu.

U studentskom međunarodnom bratstvu kojemu je fra Siniša na čelu boravi svake godine oko stotinu studenata iz cijeloga svijeta. Većinom je riječ o franjevcima svećenicima na postdi-plomskom studiju među kojima uvijek ima veća ili manja grupa Hrvata koja je u Rimu poznata kao „Fraternita Croata“.

Fra Siniša je i sam za vrijeme studija u Rimu bio član toga bratstva, a imenovanje za rektora zateklo ga je na službi du-hovnika i psihologa u Franjevačkom sjemeništu i gimnaziji u Sinju. Njegovo imenovanje na tako visoku i odgovornu službu u najvećoj odgojnoj ustanovi u Franjevačkom redu velika je čast za našu Franjevačku provinciju Presvetoga Otkupitelja kao i župu Čudotvorne Gospe Sinjske iz koje fra Siniša potječe.

..................................................................fra Domagoj Runje

30

žUpni pastoralni rad

susreti s osnovnoškolcima

Već treću godinu za redom o. žu-pnik, u suradnji s vjeroučiteljima laicima, organizira prigodne susrete vjeroučenika od četvrtog do osmog razreda sa svrhom njihove duhovne obnove.

Teme tih susreta prilagođene su li-turgijskoj godini. Tako u vremenu Došašća i Korizme u sebi sadržavaju pokorničko bogoslužje. Tom prili-kom vjeroučenici nakon molitve i ispita savjesti pristupaju sakramentu ispovijedi. Ispit savjesti prilagođen

je njihovom uzrastu te time sama bit sakramenta pomirenja dobiva ono pravo značenje kakvim ga je Isus darovao. U tim trenutcima, kroz župnikov nagovor, preko poticajnih pitanja, vjeroučenici imaju priliku duboko ući u sebe i potanko ispitati svoju savjest, čime se gubi ona površnost božićnih, uskršnjih ispovijedi kada se sakramentu pristupa bez sabranosti i kada mnogi zaborave zašto su došli, a drugi zbog te iste nepripre-mljenosti ne kažu Bogu mnogo toga što su trebali reći.

Ovakvo shvaćanje sakramenta ispovijedi kod mnogih je do-velo do krize jer oni već unaprijed znaju što će izgovoriti, a da nisu ni razmislili o sebi, svojim postupcima i riječima koje svakodnevno upućuju Bogu i bližnjima. Ovako shvaćena prak-sa ispovijedanja pokazuje površnost u prakticiranju vjerskog života. Bit ispovijedi nije izreći sve što imaš, već razmisliti o svemu i donijeti odluku kako se treba promijeniti – obratiti se,

Naša djeca u molitvi

31

zato se ovaj sakrament zove još i sakrament obraćenja. Stoga, upravo ovakav način priprave za ovaj, za nas katolike važan sakrament, dobiva onu pravu i istinsku vrijednost kada se mladi „raskajana srca“ mire s Bogom, s drugima i sa samim sobom, pri tom čvrsto odlučujući kako će biti bolji u svemu što rade, što govore, što misle, što propuštaju.

Cilj je ovakvih pokorničkih slavlja, pred naša dva najveća blagdana Uskrs i Božić, naučiti vjeroučeni-ke važnosti sakramenta pomirenja, shvatiti smisao obraćenja koji on nosi u sebi, jer tek nakon potpunog otvaranja naših srdaca Bogu, osje-ćamo onu lakoću življenja u ljubavi i prema Bogu i prema ljudima, a iz čega crpimo novu snagu za teškoće koje donosi život.

Svjesni smo činjenice kako mnogi od njih ulazeći u prostore crkve ne pokazuju onoliko poštovanja koliko bi trebali na tim mjestima, zato su ovi susreti upravo način kako bi mlade naučili pravilnom ponašanju u tim istim prostorima. Na svim ovim susretima nastojimo ih naučiti kako se u crkvu ulazi, gdje i kome se trebaju klanjati. Trudimo se osvijestiti im kako je to kuća Božja u kojoj se vjernik moli u tišini i sabranosti.

Sa svojim fratrom

Dječji zbor Gospina Svetišta

32

Nastojimo ih odviknuti od neprimjerenog ponašanja kao što su pričanje, žvakanje žvaka, gurkanje…

Katolik živi od vjere, ljubavi i nade, stoga se želimo nadati kako u suradnji s obiteljima možemo postići sve te ciljeve. Obitelj je prvo mjesto gdje djeca upoznaju Boga, Isusa, Blaženu Djevicu Mariju, molitvu… I obitelj i svećenici i časne sestre i vjeroučite-lji, svi smo mi pozivani učiti našu djecu kako je crkveni prostor mjesto molitve, šutnje i sabranosti.

....................................................................... Julijana Hrvojić

Frama gospe sinjske – tko, što, gdje?

Franjevačka mladež (Frama), kao zajednica mladih, ima za cilj izgrađivati zajedništvo mladih ljudi na putu i stazi Kristovoj, onim načinom i primjerom što ga je živio sveti Franjo, imajući u vidu današnje vrijeme, mentalitet i probleme. Sinjskim je framašima (zajednica broji oko 40 mladih) težnja stjecati i

širiti oduševljenje za prave – Božje vrednote, zračiti oko sebe Franjinu vedrinu i optimizam, posipati nje-govim zrncima lice našega Grada i župe, učiti se odbacivati novčiće lažnog bogatstva, svjedočiti o pra-vim životnim biserima, itd.

Svakom mladom čovjeku, svakom framašu, ne može ne biti želja uspije-vati u životu, uspijevati u propagira-nju kršćanskih vrednota, pokazivati drugima oko sebe pravu slobodu kojoj izvor može biti samo u Kristu,

ni u čemu drugome. Koliko u tome kao kršćani i kao Franjini simpatizeri uspijevamo, svjesni smo da nikako ne možemo biti prezadovoljni – uvijek se može i treba bolje.

Frama – Kristu s Franjom

33

I u protekloj godini entuzijazmom i vedrinom pokušavali smo otjerati tamne oblake što su opkolili srca naših najbližih – ko-risnika našega župnog Caritasa i svih drugih potrebnih ljudi. Pomagali smo u humanitarnim akci-jama, svjesni da je to malo i neznat-no, kako možemo i trebamo činiti uvijek više i više. Upravo po uzoru na čovjeka koji je uvidio konačni cilj svake borbe i nemira, onoga koji nam je pokazao što znači biti bogat – hraniti se mrvicama iz ruku Isusa Krista, tako malenim riječima i djelima, a u konačnici okriljenih nezamislivom snagom i veličinom, svakim danom smo otkrivali nove staze ljubavi i međusobnog povje-renja i popločavali ih mramorom ufanja u našeg Gospodina. Međusobna tjedna druženja, ispunjena povjerenjem i veselim dosjetkama, činila su nas još spremnijima za sve životne izazove koji nas svakodnevno iskušavaju.

Svi naši sastanci u protekloj godini bili su ispunjeni mlade-načkim žarom i željom da svojom riječju uspijemo doprijeti do srca ostalih mladih i da u njima probudi-mo nezaustavljivu želju za suzbija-njem zlobe i nepravde na čijoj smo vjetrometini svakodnevno izloženi. Na kraju napornog tjedna, obasutog nervozom, stresom i iscrpljenošću, sve što čovjeku treba jest nečija ruka koja će mu učvrstiti korak kad osjeti da mu noge posrću, lukavo ukraden osmijeh kad zaboravi što znači sre-ća. Upravo to sam i ja pronašla u

Mladi framaši na misnom slavlju

Vrijeme opuštanja i odmora

34

Frami - prijatelje za koje znam da će u dobru i u zlu biti moji vjerni pratitelji, osobe koje i u najtežim životnim trenutcima imaju moć izmamiti mi osmjeh s lica.

Vrhunac građenja zajedništva u Fra-mi, kojim je obilovala protekla go-dina, svakako je Susret Franjevačke mladeži u Livnu – travanj 2009. Sunčan dan, proveden u gradu pre-plavljenom tisućama mladih srdaca, sa samo jednim ciljem – približava-nje Bogu, ispunio nas je harmonijom životne energije. Sva usta pjevala su hvale Bogu, slavila Njegovu pleme-

nitost, uzdizala Mu ime do nebeskih visina. Ta povezanost i dobronamjer-

nost predstavljaju najsjajnije zrake sunca koje otključavaju vrata svake duše – one su prave riječi u pravom trenutku. Snažnom voljom i iznad svega upornošću framaške susrete obasjali smo notama trostruke molitve uzdižući Božje ime u visine, slaveći Njegovu ljubav notama istinske vjere. Užarenu lavu vjere začinili smo pjesmom koja struji strunama naše duše i koju želimo prenijeti ostalim vjernicima željnima životne ra-dosti. Svaki početak je težak, ali uzdamo se da ćemo uz pomoć Božje milosti uspjeti izgraditi hram pjesme, molitve i beskrajne volje kako bismo uspjeli ostvariti sve sitne zamisli i kako ne bismo posustali pokleknuvši pred preprekama ispriječenim pred izmorenom dušom.

Na koncu ove godine osvrćemo se na prijeđeni put i moramo priznati da sve latice, ti sitni koraci, u nama bude ponos što smo framaši, ali ujedno i uzdanje da ćemo u budućnosti svojom vjerom uspjeti u naumu da zaista u potpunosti postanemo širitelji vjere i molitve. Baš kao što pjesma kaže: “Tko god ište prima, tko traži nalazi, onome tko kuca otvorit će se.”

.............................................................................Matea Sučić

Zbor Frame predvodi pjevanje

35

sinjski studenti u Zagrebu

U današnjem svijetu ljudi postaju sve više svjesni važnosti obrazovanja. Sve više roditelja upućuje svoju djecu na studij, a sve više mladih ljudi izabire studij svjesni da će kruh svagdašnji bez škole biti težak. Ipak, koliko god obrazovanje i studij bili važni, postoji nešto puno važnije. Briga o obrazovanju briga je za ovaj život, briga za zemaljsko - što još ne znači da je nebitna. Ali, “ne živi čovjek samo o kruhu” (Lk 4,4), reče Isus. Briga o duhu, briga o vječnom životu, briga o svojoj svetosti - nije li važnija od ičega, nije li najbitnija?

Ove dvije brige udružuju u sebi naši studenti koji su otišli na studij van rodnoga kraja, a najviše ih je u Za-grebu. Jedan dio njih svojim životom pokazuje kako su svjesni obiju briga za koje im se brinuti i kako ispu-njavajući svoje obaveze mogu sebe ispunjati. Dao Bog i naša Gospa Sinjska da svi budu svjesni...

Iako dolaskom u Zagreb ulaze u novi svijet, svijet malo drukči-jih vrijednosti, drukčijega stila i drukčijega duha od sinjskoga, cetinskoga, od svijeta gdje svatko poznaje svakoga i gdje je ozračje malo opuštenije (ponekad i propušteno?), naši studenti ne zaboravljaju brigu o najbitnijemu, o neprolaznome, o duhu i duši. Kako se to “vidi”?

Prvo što nam padne na pamet jest zajedništvo u nedjeljnoj misi. Nemoguće je doći na nedjeljnu sv. misu u Župu Majke Božje Lurdske u Zagrebu (gdje naša Provincija ima svoj samostan i gdje su “naši fratri”), a da se tamo ne sretne nekoliko naših studenata, redovito u grupama. Nemoguće je doći na Knežiju

Osvajanje vrhunaca u životu i rad

36

(župa u središtu tri najveća studentska doma u Zagrebu), bilo nedjeljom bilo radnim danom, a da se ne vidi poznato lice iz Sinja. Neki od studenata čak i pjevaju u župnim sastavima koji animiraju nedjeljne svete mise.

U spomenutoj Župi Gospe Lurdske djeluje i Frama, u kojoj naši studenti čine veći dio, a godinama ju je vodio fra Frano Doljanin. Frama Gospe Lurdske postala je svojevrsna duhovna oaza za naše studente, mjesto gdje mogu naći bratsko druženje u vjeri, pomoći bližnjima u potrebi i uploviti u mir duše nakon gradske vreve i užurbanog načina velegradskoga života.

Framaši se sastaju dvaput tjedno: četvrtkom na susret, koji obilježi neka posebna tematika (npr. liturgi-ja, hodanje i čistoća, krunica, anđeli, kako braniti vjeru i sl.), odjevena u ruho meditacije i večernje molitve časoslova i nedjeljom na molitvu poslije mise, redovito krunicu. Osim sastanaka, framaši pomažu i u nizu drugih župnih aktivnosti, organizi-raju karitativne akcije (za Božić i Uskrs), a sudjeluju i u mnogim kari-tativnim akcijama na razini cijeloga grada Zagreba (npr. prodaja jelki prije Božića, kako bi se pomoglo potrebitima).

Po jako dugoj tradiciji, studenti u Zagrebu (udruga Studenti Cetinske krajine) organiziraju i godišnju Misu studenata Ce-tinske krajine, redovito početkom akademske godine, odnosno sredinom desetoga mjeseca svake godine. Tu se skupi najveći dio naših studenata. Posljednjih par godina sv. misu predvodi uvijek dragi gost u Zagrebu: bilo fra Nikica Ajdučić, bilo fra Bože Vuleta. Tako naši studenti ostaju i duhovno povezani sa

Živjeti, pomagati, služiti…

37

svojim Krajem i sa svojom Gospom, koja im šalje pastire da ih blagoslove na početku svake školske godine. Poslije mise redovito bude domjenak na kojemu se studenti rado sastaju, vide poznanike i prijatelje koje dugo nisu vidjeli i počaste se zajedno sa “svojim” župnikom ili gvardijanom. Veliko iznena-đenje znaju biti i obilni kolači koje fra Bože i fra Nikica prikupe u Sinju i donesu u Zagreb.

Nekoliko naših studenata već godinama pomaže i “sestrama Majke Terezije” - Službenicama ljubavi koje imaju veliku pučku kuhinju, a žive samo od milostinje drugih. Osim što im je potrebna novčana pomoć, potrebna im je i radna snaga (netko treba spremiti stotine obroka dnevno) - i tu “priskaču” naši studenti koji svaki tjedan pomažu u kuhinji ili u kakvim drugim poslovima koje sestre ne mogu same obaviti. U takvoj pomoći, u brizi za bližnje po evanđeoskom Isusovu primjeru, čovjek se može samo produbiti i shvatiti što je bitno u životu. Pogled i blagoslov čovjeka koji nema jer ne može raditi, a ne jer to ne želi, i koji živi samo od pomoći drugih, čisti i oslo-bađa srce, a čisto srce uviđa da postoje samo dvije strane i da je život darovan kako bi čovjek mogao izabrati onu ispravnu, onu na kojoj je Isus. Tko je na onoj drugoj, i... jesam li ja na pravoj strani?

...................................................................... Mislav Cvitković

aktivnost pjevačkih zborova

“Vjera ako nema djela mrtva je!” Tu poznatu svetopisamsku rečenicu sv. Jakova upisali su u srce članovi zborova naše župe. Nisu se zaustavili samo na pohađanju nedjeljne sv. mise, time da budu samo slušatelji Riječi Božje, nego su odlučili odvojiti za Gospodina više vremena, kako bi misna slavlja bivala svečanija i produhovljenija. A kad smo pozvani na gozbu, to uključuje

38

naš radosni odgovor i naše svečano sudjelovanje na Kristovoj gozbi ljubavi – sv. misi.

dječji zbor

Dječji zbor u Sinju u tekućoj 2009. godini broji 135 članova i obuhvaća djecu od 2. do 8. razreda. Djeca se dobrovoljno

uključuju jer vole pjevati. Premda imaju razne druge aktivnosti, spre-mna su se žrtvovati za Onoga čija ih nagrada neće zaobići. Subotom redovito dolaze na probe pjevanja i probe misnih čitanja, spremajući se za nedjeljnu misu u 9 sati. Vodi-teljima zbora svaki je član važan. Stoga je već postalo uvriježeno da svaki član poslije Prve Pričesti nastupi pred oltarom, bilo da solo pjeva ili čita.

Mješoviti zbor

U Mješovitom zboru župe i Sveti-šta zastupljeni su vjernici različi-tih zanimanja i starosne dobi. U zboru je 45 članova. Povezala ih je ljubav prema Bogu, pjesmi i našoj župi. Redovito tri puta u tjednu, nakon radnog vremena ili školskih obveza, dolaze na probe pjevanja za nedjeljnu župsku misu. U božić-no, korizmeno i uskrsno vrijeme, a osobito tijekom priprema za Veliku Gospu, probe pjevanja su intenziv-nije. To mogu samo oni koji znaju

Dječji zbor na misi posvete Gospi

Velikoj Gospi pjeva naš najbolji Zbor

39

zašto se žrtvuju. Ljubavlju, molitvom i žrtvom grade sebi “stan na nebu”. Oni ne najavljuju koncerte, premda u svom repertoaru imaju pjesme biranih skladatelja čije melodije uzdižu dušu k nebu. Prate sva događanja u župi i nastupaju u prigodama izvan nedjelje (npr. Dan državnosti, Dan domo-vinske zahvalnosti, Dan posvete oltara i crkve...). Pjevaju na vjenčanju članovima zbora. Ne gledaju vlastitu materijalnu korist, premda ih ponekad zaobiđe i sama riječ zahvale za trud kojeg ulažu.

Zbor mladih

Svake subote u 12 sati petnaestak mladih župljana okuplja se na pro-bama pjevanja za nedjeljnu misu u 11.30 sati. Nije ih puno, ali u sebi nose strahopoštovanje prema Bogu. Potvrda su nam da još ima mladih koji nisu zaboravili treću Božju za-povijed, nego je žive i provode u djelo. Oni su ogledalo svojih obitelji koje su im pokazali kojim putem do konačnog cilja.

prigodna slavlja

Prilikom prigodnih slavlja pjevači imaju probe više puta u tjednu. Tako je sa svim zborovima.

Dječji zbor - osim na nedjeljnim misama, nastupa više puta tijekom liturgijske godine. Svake godine na blagdan sv. Stje-pana upriličuje glazbeno-scenski igrokaz. Ovoga puta riječ je o glazbeno-scenskom igrokazu “Noćas mir se svijetu rodi”. Naslov je to mjuzikla Nikše Krpetića, kojeg je na blagdan sv. Stjepana u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske, izvelo više od stotinu članova Dječjeg zbora. Isusova zvijezda zasjala je i u

Zbor mladih vježba za nastup

40

crkvu dovela mnoštvo vjernika, koji su uživali u originalnoj predstavi, punoj dinamike i života u kojoj su se - prikladno odjeveni - isprepletali solisti, zbor, pastiri i anđeli koji su sadr-

žaje popratili kretnjama i tako nam još više približili tu divnu noć. Stoga su čestim i velikim pljeskom nagra-đivali izvođače i njihove voditelje, kao i zborovođe - fra Juru Župića i s. Jelenu Mijić (zapisala vjeroučiteljica Ivana Dolić, a objavljeno u MAK-u, veljača 2009.).

Svojim anđeoskim pjevom s kora svake godine Dječji zbor čini veli-čanstvenim prvopričesničko slavlje. Poslije Prve pričesti svoju odanost

iskazuju majkama. Ove godine na Majčin dan djeca su izvela prigodni recital s pjesmama.

Iako su ljetni praznici, u nedjelju po Velikoj Gospi na samo-stanskom dvorištu četrdesetak članova Dječjeg zbora redovito uzveličaju misno slavlje i posvetu djece Gospi Sinjskoj.

Zajedno s grupom ministranata Dječji zbor svečano obilježi početak nove školske godine.

Na Dan zahvalnosti za Božja do-bročinstva, uz jesenski mozaik prekrasnih boja u prirodi, naša su djeca u tekućoj 2009. godini ugra-dila krasnoslov “Darovi božje lju-bavi i dobrote” protkan pjesmama i ritmikom. Taj događaj objavljen je u MAK-u u studenome 2009. Evo što je zabilježila vjeroučiteljica Ivana Dolić: “U crkvi Čudotvorne

Božić u srcima i nastupu naše djece

Na početku nove šk. godine

41

Gospe Sinjske tijekom dječje mise koju je predvodio fra Tino Labrović, svečano je proslavljena Nedjelja zahvalnosti za Božja dobročinstva. Pred glavnim oltarom okićenim plodo-vima zemlje, skupina djece izvela je krasnoslov, protkan pjesmom i ritmikom, a zborovođa fra Jure Župić odabirom pjesama i stihova probudio je u vjernicima osjećaj zahvalnosti za sve što nam iz dana u dan daje.”

Naši “mališi” ne posustaju u pri-premama za nova slavlja. Odmah poslije Dana zahvalnosti započeli su s probama za Božić. Najavljuje-mo glazbeno-scenski igrokaz “Bo-žić na križu”, koji je tekstovno osuvremenio i dopunio don Ante Mateljan, a Zbor će ga izvesti na blagdan sv. Stjepana 2009. godine.

Mješoviti zbor - prvo je izvanredno slavlje u tekućoj godini imao na vjenčanju generala Mirka Norca i Jelene Midenjak. U Velikom tjednu sve obrede pratio je pjev Mješovitog zbo-ra; kod podjele sakramenta potvrde tijekom dva dana, u sve dane devetnice Velikoj Gospi, na vigiliju Velike Gospe te na dvije svečane mise na Trgu Franje Tuđmana. Tekuće je godine, u prigodi obilježavanja 800. obljetnice Franjevačkog reda, svečanu večernju misu pjevao mješoviti zbor.

U znaku zahvalnosti

Svake godine župsko pastoralno osoblje, na čelu s o. župni-kom, Dječjem zboru priredi božićnu tombolu, u čemu mu je u prikupljanju sredstava velikim dijelom pomogao fra Kruno Bekavac, pročelnik provincijskog vijeća “Panis vitae”. Jednako tako, djeca rado iščekuju kraj školske godine, kada se upriliči

U danima zahvale za Božja dobročinstva

42

zasluženi jednodnevni izlet za sve članove. Tako bijaše i ove godine, kada su naša djeca posjetila Mostar i Međugorje.

Zbor mladih pridruži se Mješovitom zboru na Veliku Gospu. Poslije Svet-kovine i blagdanskih dana u kolovo-zu, kao znak zahvalnosti upriliči se “piknik” na Cetinu, gdje svi članovi Zbora rado podjele iskustva radosti i odmora. Na kraju školske godine članovi Mješovitog zbora imaju svoj zasluženi jednodnevni izlet. Ove su godine posjetili Skradin i Šibenik. Na blagdan sv. Cecilije, zaštitnice pjevača, članovi Zbora imaju veselo i svečano misno slavlje, poslije kojega se nastavlja druženje za blagdan-

skim stolom. Sve su to male, ljudske geste, kojima se ne može izvršiti zahvalnost za sve što naši pjevači rade i zaslužuju. No, najvažnija je topla riječ i gesta, na osobit način građenje zajedništva u kojega svi trebamo ulagati i doprinositi.

........................................................................ s. Jelena i Mira

put jednoga neokatekumena

Danas je prvi dan ostatka moga života, savršeno za novi poče-tak. Na filmovima to ne ide tako. Tamo sve što ljudi rade ima smisla. Svaki trenutak, pogled, gesta, izgovorena riječ... E, pa to je zato što svaki prizor ponavljaju dok ga ne odigraju kako treba. Ovdje, u stvarnom svijetu, stvari ne idu na takav način. Kada nešto učinimo kako ne treba, nema onoga koji viče: “Rez! Hajdemo opet ispočetka!” Vrijeme se ne može vratiti, ali nikad nije kasno za novi početak.

Mješoviti zbor u Šibeniku

43

Na neokatekumenskom putu – laičkoj zajednici u Crkvi, shvatio sam da taj “rez” ipak postoji, u sakramentu ispovijedi. Kroz ispovijed i euharistiju Bog “reže” moje grijehe i tako mi dopusti da uđem u novi kadar, tj. u novu priliku za spasenje.

Moja životna priča počinje od prije dvije godine, kada sam se doveo u situaciju iz koje prividno nije bilo izlaza. Studij koji je trebao trajati dvije i pol godine odužio se, zbog moje lijenosti, na pet godina. Pola-ganje ispita nije mi išlo baš najbolje. S vremena na vrijeme uvijek iznova bi započeo raditi raspored ne bih li konačno počeo učiti. Planiranje mi je dobro išlo, no izvršiti zadani plan baš i ne... Stalno sam mislio kako je “moj vlak prošao” i kako nikada neću svladati preostale ispite na fakultetu, jer su se u međuvremenu pojavili novi profesori koji su bitno postrožili svoje kriterije.

A onda jedne nedjelje u crkvi najvještale su se kateheze za mlade. Na kateheze su me pozvali “cimeri”. Tu sam po prvi put čuo za Drugi vatikanski sabor i kako zbog njega postoje mnogi crkveni pokreti, takozvane karizme i kako je jedna od njih neokatekumenski put... Slušajući kateheze postepeno sam sve manje bio opterećen propuštenim prilikama u svom životu i s Božjom sam pomoću usmjerio svoju energiju u pra-vom smjeru. Premda sam od malih nogu imao običaj ići na svetu misu nedjeljom, nikada nisam razmišljao o tome zašto to radim. Pitanja poput: “Tko je Isus Krist za mene i što mi njegova muka, smrt i uskrsnuće znače?”, “Što znači obratiti se?”… natjerala su me da se ozbiljno zamislim i upitam “mogu li prestati bježati od života i vidjeti mu smisao?” Toliko sam bio zaokupljen svojim neuspjehom da nisam primjećivao teške

Gospodin na našoj životnoj stazi

44

grijehe koji su mi opterećivali dušu. Bilo je trenutaka kad mi je bilo zaista teško svjesno ne ići u grijeh, ali sam se kroz molitvu pouzdavao u svoga Gospodina Isusa Krista. Tako sam uspio

shvatiti da se protiv grijeha trebam boriti Njegovom milošću. Uvidio sam da, s Božjom pomoću, nema toga što se ne može postići, pa tako sam ispit po ispit polagao i nekako stigao do diplome.

Kao i drugim mladim ljudima, i meni je stalo do toga kako prijatelji gleda-ju na to što sam u neokatekumen-skoj zajednici. U početku im je sve to bilo vrlo čudno. “Moga si se učlanit u neku stranku!” - zafrkavali bi me. S

vremenom su to prihvatili kao nešto što me polagano mijenjalo na bolje. Upoznao sam i mnogo mladih u Crkvi koji, isto kao i ja, žele dragom Bogu reći “da”, kad pokuca na vrata našega srca. Našu župnu zajednicu svatko od nas može oplemeniti, a pogotovo mi mladi.

Napraviti promjenu, pa makar u srcu, bilo bi mi vrlo teško bez Boga i zagovora nebeske majke, Blažene Djevice Marije. U svakodnevnim borbama Gospa Sinjska je uvijek sa mnom, pomaže mi da se podignem kad pokleknem duhom; brižno me tješi i daje mi snage da ustrajem u vjeri.

................................................................................. Zvonimir

Molitveni vijenac “Kraljice obitelji” – rast u pobožnosti

Rast u pobožnosti pred Bogom, što je ujedno rast u odnosima s ljudima, bijahu ključni projekti djelovanja Molitvenog vijenca

“Dođite k meni, svi opterećeni!”

45

Kraljice obitelji u tekućoj godini. Taj rast osobito bijaše podrža-van redovitom molitvom, mjesečnim zajedničkim klanjanjem, sv. misom i hodočašćima.

U godini 800. obljetnice utemeljenja franjevačkog reda, franjevačka mje-sta (La Verna, Asiz i Padova) bijahu svesrdan izbor hodočašća za članove Molitvenog vijenca i njihove goste (jedan autobus). To se ostvarilo u uskrsnom tjednu, od četvrtka do nedjelje (16. – 19. travnja).

Tek što se uputismo s Alkarskog trkališta, fra Nikica povede molitvu ištući Božji blagoslov i zaštitu nebe-ske Majke, a potom razdijeli tridese-tak Časoslova i u jedan tren ujedini nas u zajedničkoj molitvi Večernje s cijelom Crkvom. Pjesme i smijeha nije nedostajalo. Zanimljivi filmovi o životu i djelu sv. Franje i sv. Ante, fra Nikičine česte digresije i objašnjenja bijahu nam dobar uvid u veličinu Franjinih djela i osobnosti. U mnogima je tako započela rasti ljubav prema velikanu vjere, sv. Franji.

U Fanjinu životu posebnu težinu imaše brdo La Verna na koje smo stigli u maglovito i prohladno jutro. Jutarnja molitve u ba-zilici, a potom zajutrak što su ga, kako fra Nikica kaže, “svete žene” pripremile. Zaljubljenik u život i djelo utemeljitelja svoga reda, poveo nas je na sva mjesta koja su signirana Franjinim životnim iskušenjima, sazrijevanjima, pročišćavanjima, duhov-nim krijepostima i na mjesto gdje se toliko suobličio s Kristom da je1224. zadobio stigme.

Sam pogled na skladnu gradnju Svečeva rodnoga grada Asiza, maslinici podno njega, nazočne je silno oduševio, a na osobit način crkva Marije Anđeoske koja u svojoj nutrini

Štovatelji sv. Franje na La Verni

46

čuva crkvu svih crkava “Porciunkulu”, u kojoj je Franjo spoznao svoj životni poziv i pored koje je dočekao sestricu smrt. Obišli smo sva mjesta vezana za Franju i sv. Klaru s kojom je 1211. osnovao Red klarisa, a godinu poslije i Franjevački treći red.

Dvoetažnu baziliku na čast sv. Franje podigao je papa Grgur IX. i tu je 1230. dao prenijeti njegovo tijelo. Imali smo veliku

životnu privilegiju boraviti u blizini Svečeva groba. Tajanstvenost trenut-ka kad si pored takve svetosti ostav-lja bez riječi. Mir i dobro prelijeva se k tebi. I što reći nego: “treba još jednom doći”.

Nezaboravan, uza sve ostalo, bijaše i bratski stol za putovanja; stol obi-lat domaćim delicijama, prostrt u “gepeku” autobusa. Zamisao je to i dar našega župnika koji je uživao u činu zajedničkog blagovanja. Ulazak u baziliku sv. Ante bio je ispunjenje

dječjih snova. Uživali smo u svakom trenu provedenom u molitvi oko Svečeva groba.

Povratak domu je uvijek lijep, ali ovaj posebno. Fra Nikica je nazočnima podijelio Božji blagoslov, dok smo svi klečali oko groba sv. Ante, a na njemu znakovi pažnje. U autobusu smo molili i razgovarali. Pitali, i pitali, a fra Nikica je odgovarao, objašnjavao, upućivao i podučavao od Padove do slovenske granice. Put je bio tako kratak. Splićanke i Vranjičanke ostale su zadivljene jednostavnošću komuniciranja, otvorenošću i duhom kojim je govorio. Hodočasteći svetim stupovima naše Crkve spoznali smo jednu novu duhovnu stvarnost koja preo-bražava nas i naše najmilije.

................................................................................. Iva Kolak

Blagoslov Božji pratio naše obitelji

47

župni Caritas - male stvari s puno ljubavi

Smisao ljudske egzistencije jest živjeti u zajednici. Kako ta zajednica nije savršena i u njoj ne vladaju zakoni jednakosti, Bog nam je ostavio trajnu zadaću da se uzajamno potpoma-žemo. Naravno, kod svakog čovjeka potreba za pomaganjem drugome i osjećaj empatije nije izražen u jednakom intenzitetu. Ni ljudi u potrebi nisu isti pa tako netko traži pomoć, a netko se ustručava i srami tražiti pomoć od drugoga.

U Bibliji je zapisano: Ako ljubiš Boga, a ne svoga bližnjega, ti si lažac. Kako se ljubi Boga preko brata čovjeka, životnim je pri-mjerom najbolje pokazala Majka Tereza. Kada su je prigodom dodjele Nobelove nagrade za mir pitali kako umije činiti tako velike stvari, rekla je: Ja ne mislim da činim velike stvari. Ja samo činim male stvari s puno ljubavi.

I mi, volonterke Caritasa u našoj župi, trudimo se činiti male stvari s puno ljubavi. Istina, često se pitamo o smislu vlastitog djelovanja u društvu u kojem je čovjeku onemogućeno da dostojanstveno živi od vlastitog rada te je primoran tražiti pomoć od drugih. I koliko god ta pomoć iznosila i u kakvom god obliku bila, uvijek se korisniku čini nedostatna. Ljudi dolaze k nama s različitim potrebama i osjećajima. Neki su se trenutno našli u potrebi, a nekima je traženje pomoći skoro prešlo u naviku i ne pokušavaju ništa korisnoga pronaći za sebe te redovito obilaze nadležne institucije i traže pomoć. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: svi su u nekakvoj potrebi.

Radom Caritasa u našoj župi imali smo za cilj pružiti privreme-nu pomoć dok je osoba ili obitelj u potrebi. Pomoć nije samo

Caritasovi volonteri na obali Krke

48

materijalne naravi, već nastojimo u neposrednim kontaktima s ljudima, njihovim problemima i nevoljama, na najbolji na-čin dati savjet, podršku ili uputiti na druge koji mogu biti od

pomoći. Tako ujedno radimo i na prevenciji socijalnih problema.

U svom radu dolazimo u kontakt s ljudima različite životne dobi, s različitim problemima i različitim potrebama. Dolaze nam mlađi ljudi koji bi s obzirom na godine i mo-gli raditi, ali su se odali porocima. Imamo kontakte s obiteljima s više djece koje nemaju dovoljno mate-rijalnih sredstava za uzdržavanje i školovanje. Obraćaju nam se stariji i nemoćni koji nisu u stanju preživjeti od male mirovine. Ima i obitelji koje nemaju nikoga od bližnjih ili onih koji su zbog loših obiteljskih odnosa ostavljeni od svoje djece. Na žalost, najveći broj štićenika odnosi se na one koji su oboljeli od težih bolesti. Katkad ljudi, bez obzira na primanja

zbog terapijskih procesa i liječenja, upadnu u financijske nepri-like. Tada im svaka financijska potpora dobro dođe, a Caritas pomogne koliko mogućnosti dopuštaju. Posebno ističemo pomoć u liječenju naših mladih kojima liječenje iziskuje veće iznose i operativne zahvate u inozemstvu.

Pomoć smo pružali i kroz savjetodavni rad (razgovorima, usmjeravanju ka stručnjacima, pomoć u zapošljavanju,…). Izuzetno smo ponosni što već nekoliko godina obiteljima koje spremaju djecu za svetu pričest i krizmu pomažemo na način da ih se oslobodi od plaćanja pristojbi te im pomognemo oko osnovnih namirnica za obiteljski ručak.

Za služenje i pomoć drugome treba vjera

49

Zadnjih godina financijski priliv u Caritasovu blagajnu sve je manji pa tako nemamo dovoljno za kupnju namirnica koje re-dovito dijelimo (mjesečno, tromjesečno ili periodično). Vrećice s potrepštinama sve su manje i ljudi se s tim ponekad teško mire. Pohvalno je što dobri ljudi u većem broju doniraju odje-ću i obuću, ali toga ponekad bude i previše pa smo prisiljeni obustaviti primanje.

Caritasove godišnje akcije, npr. božićni humanitarni sajam, Framina uskršnja prodaja kolača, milodari dobrih ljudi i slični doprinosi, često nisu dovoljni da bi mogli udovoljiti svima. Potrebnih je sve više, a davanja je sve manje. Naravno to nas ne obeshrabruje i vrata Caritasa nećemo zatvoriti, bez obzira s kolikim sredstvima raspolagali. I dalje ćemo biti “most” između onih koji su voljni pomagati i onih kojima je pomoć potrebna.

Koristi od rada u Caritasu

Naš moto u radu s ljudima jesu Isusove riječi: Što ste učinili mojoj najmanjoj braći, meni ste učinili! Radeći 9 godina s ljudima u potrebi, drugačije živimo ove Isusove riječi. Osim što smo socijalno osvještenije i osjetljivije na ljudske nevolje, stalno razmišljamo o novim oblicima pomaganja. Preispitujemo vlastite snage, a svoju karitativnu ljubav, snagu, volju i motiva-ciju crpimo s duhovnih izvora te na taj način svoju kršćansku ulogu u zajednici činimo korisnijom i plodonosnijom. Rad u Caritasu nas je osnažio, učinio nas jačima i otpornijima i na osobnim životnim putovima. Trudimo se da prvo u svojim obiteljima činimo male stvari s puno ljubavi, a onda na svom radnom mjestu i u svojoj župnoj zajednici.

naučile smo

I djecu od najranije dobi u obiteljskim i institucionalnim okvirima potrebno je odgajati i usmjeravati za pomoć i suod-govornost prema drugome. U globalnim procesima otuđivanja

50

čovjeka od čovjeka i mi katolici pomalo zaboravljamo na ono čemu nas Biblija poučava. Potpuno ostvarenje čovjeka moguće je jedino u zajedničkom suživotu. Zato ne treba zatvarati vrata onome tko na njih pokuca.

Zar nije divno što se ljudi okupljaju u razne zajednice, društva, udruge – ako su im ciljevi poticanje pozitivnih vrijednosti?

Naučile smo da timski rad i djelovanje Caritasa s vjerskim zajednicama i udrugama Grada (Frama, neokatekumeni, FSR, Molitveni vijenac, Marijina legija, Srma, Utis, Novi put) mogu pokrenuti dobre i korisne akcije kojima je cilj pomaganje. Tako smo zajedno s darovateljima i primateljima postali karika u lancu dobrote. Na taj način pokazali smo ljubav na djelu prema bratu čovjeku zbog kojega je sam Krist sišao na zemlju. Ovaj plamen u nama je gorio čitavu godinu, a iz njega se rodilo puno dobrog u našoj kršćanskoj zajednici.

Nadamo se da ćemo, vođeni vjerom i ufanjem, i dalje biti spremne na dobrotvorni rad i poslanje. Preporučamo se moli-tvama i poticajima naših duhovnih vođa u samostanu, čija nas je čvrsta ruka vodila do danas, vjera hrabrila a molitva štitila od svakog zla. Neka nas milost Božja sve vodi i udijeli snage i vjere da ne posustanemo na životnim putovima.

.................................................................Volonterke Caritasa

Uspjeh Fonda gospe sinjske

Prepoznajemo li dovoljno cilj Fonda Gospe Sinjske? Ovo se pitanje nameće budući da FGS djeluje u našoj župi treću godi-nu. Tko zna koliko smo puta i u kojim sve prigodama skretali pozornost javnosti na ciljeve i rad Fonda. Ovogodišnji prvi festival marijanske klapske pjesme usmjeren je na podupiranje

51

i financiranje FGS, kao što su to i prodaja godišnjaka, brojni pozivi preko radija, napomene s oltara, naročito tijekom devet-nice Gospi Sinjskoj kada se u crkvi okuplja velik broj vjernika. Zahvalni smo svaki pa i najmanji prilog, jer vjerujemo da dolazi od srca i s dobrim željama nepozna-tom studentu. Možda još uvijek ima onih koji ne znaju dovoljno o djelo-vanju Fonda. Za sada je namijenjen isključivo za pomoć pri studiranju na diplomskom i postdiplomskom studiju studentima slabog materijal-nog stanja. To je kriterij po kojem se ostvaruje pravo na pomoć. Broj studenata određuje iznos prikuplje-nih sredstava u protekloj godini. Na web stranici Svetišta od prošle smo godine objavili sve potrebne podatke vezane za FGS, kao i popis potrebne dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev. Ove smo godine, u odnosu na prvu godinu djelovanja, dobili 300% više zahtjeva. To je alarman-tan podatak. Uvidom u priloženu dokumentaciju vidi se da im je po-moć više nego potrebna, ali na žalost, sredstva su ograničena, i uz najbolju volju nismo u mogućnosti svima udovoljiti. Ovdje se radi o studentima našega kraja, možda našim rođacima, su-sjedima, prijateljima. Ulagati u mlade ljude i znanje jest jedan od najperspektivnijih putova za bolju sutrašnjicu. Vrijeme je duboke ekonomske recesije i ona zahtijeva budnost svakog po-jedinca, racionalno trošenje i promišljeno ulaganje. Upravo se u teškim situacijama ogleda ljudska osjetljivost i sućut. Baš ove osobine FGS ugrađuje u temelje svog djelovanja. Ljudi uz nas su ispit naše savjesti. Moj bližnji tiče se i mene. Fond je prilika

“Bijela Gospa” u samostanskom dvorištu

52

pokazati da duh Božića ne živi samo na dan Božića, nego da ga kao unutarnje svjetlo imamo stalno prisutnog u svijesti.

Lanac razumijevanja i humanosti preko Fonda Gospe Sinjske neka se nikada ne prekine i neka postane način odgajanja djece i mladeži, ali im to moramo pokazati vlastitim primjerom. Do sada smo pomagali 45 studenata mjesečnim uplatama od 500 kn. FGS pomaže studentima koji će sutra biti inženjeri, liječnici, profesori, odvjetnici... Oni će postati akademski građani, ponos svojih obitelji, ali i naš ponos. Danas studenti, sutra samostalni ljudi bit će primjer i uzdanica mlađim generacijama.

Stoga FGS uz brojne poteškoće nastoji potaknuti što više ljudi na razumijevanje i podupiranje Fonda, bez obzira na to kolika će biti donacija. Na taj nas način podržavate u ovom korisnom i plemenitom cilju.

......................................................Tanja Kodžoman-Križanac

Karitativna sekcija “voluntas bona”

Franjevačka klasična gimnazija u Sinju najstarija je srednjoškol-ska ustanova u zagorskom dijelu Dalmacije. Nakon ostvarenja tisućljetnog hrvatskog sna o slobodi i neovisnosti, Gimnazija je u sustavu novoga hrvatskog školstva zauzela ugledno mjesto među katoličkim školama.

Uz obrazovni rad, u Gimnaziji se oduvijek nastoji razvijati međusobno povjerenje i solidarnost prema ljudima u potrebi, u duhu franjevačke zauzetosti za čovjeka i sva Božja stvorenja. U skladu s tim načelima, već dugi niz godina djeluje karitativna sekcija “Voluntas bona”, kao dio školskih izvannastavnih aktiv-nosti. Sudjelujući u radu karitativne skupine, učenice i učenici stječu spoznaju o humanosti kao kršćanskoj i etičkoj odrednici, upoznaju se s načelima karitativnog rada i primjenom tih na-čela u svakodnevnom životu, uče prepoznati vlastite potrebe

53

i potrebe drugih, razvijaju umijeće prihvaćanja različitosti, razvijaju umijeće razvijanja prijateljstva te pomoći vršnjacima u stjecanju pozitivnih stavova i navika. Članovi sekcije ulažu svoje vrijeme, pažnju i srce sa željom da pomognu ljudima u nevolji, bole-snima, siromašnima i nemoćnima te kod svih učenika razviju osjetljivost da “vide” ljude kojima je pomoć potrebna i spoznaju da je dobrovolj-ni rad vrijedan način ispunjavanja slobodnog vremena

Članovi sekcije animatori su i organi-zatori karitativnih aktivnosti u koje se najčešće uključuje cijela Gimna-zija. Osim aktivnosti na razini škole, sekcija se uključuje u sve projekte karitativne prirode na razini župe. Skupini od početka rada podršku daju ravnatelj Gimnazije, župnik i voditelj Crvenog križa u Sinju. Karitativna sekcija svoje ciljeve ostvaruje kroz organiziranje i provođenje volonterskog rada naspram naj-potrebnijih što žive oko nas. Tu je i organizirano druženje (posjeti staračkim domovima, bolnicama, ustanovama za djecu s posebnim potrebama). U dogovoru s mjerodavnima u P. O. Centra Juraj Bonači u Sinju, druženje i pomoć u radu s djecom s posebnim potrebama; obilježavanje nadnevaka vezanih za humanitarne aktivnosti, itd.

Kroz proteklo vrijeme članovi su sekcije prikupljenim sredstvi-ma darovali djecu Centra Juraj Bonači: TV prijamnik, digitalni fotografski aparat, dva radio-kasetofona te im novčano pomo-gli (4.150,00 kn - dar maturanata). Korisnicama staračkog doma sestara milosrdnica, uz radosno druženje, donosili su prigodne darove za blagdane. Pomagali su i u prostorijama Crvenog križa pri pakiranju hrane za socijalno ugrožene gra-đane, a sudjelovali su i u akcijama darivanja krvi i prikupljanja

Prijateljski susret

54

novčanih sredstava koje je organizirao Crveni križ. Godine 2007. učenici su prikupljali novčana sredstva za izgradnju Centra za onkologiju u Splitu. Iste godine prikupili su i veliku donaciju odjeće i igračaka za jednu romsku obitelj. U suradnji s Udrugom tjelesnih invalida, sudjeluju u obilježavanju Dana sjećanja na Vukovar.

Članovi gimnazijske karitativne sekcije “Voluntas bona” svjesni su da pomažući drugim ljudima i sami rastu u ljubavi.

..................................................................Gordana Pletikosić

55

oKolne CrKve žUpe gospe sinjsKe

Crkva sv. nikole tavelića u Brnazama

duhovno-pastoralni život

Svako nedjeljno jutro crkva sv. Ni-kole Tavelića u Brnazama ispuni se odraslim vjernicima, djecom i mla-dima, na dvije sv. mise – na dječjoj i na župnoj. Nedjeljna euharistija tako biva radosni susret u izgradnji zajedništva s Bogom i međusobno. Osim sv. misa, u brnaške pastoralne aktivnosti spadaju i pobožnost na koje se vjernici rado odazivaju.

Mnogobrojni ministranti obogaćuju svaku svetu misu u mjesnoj crkvi, dajući joj posebnu svečanost. Kad se ministranti u bijelim haljama okupe oko oltara, zapaža se neizmjerni ponos svećenika i djece. Subotom se djeca oku-pljaju u mjesnoj crkvi gdje im se prenose istine vjere te ih se upućuje u liturgijsko ophođenje. U zajednici je organiziran i župni vjeronauk od prvog razreda osnovne škole do drugog razreda srednje škole. Posebno se pripremaju prvopričesnici, kako bi po prvi put primili Krista u svoje srce; a jednako tako i krizmanici, kako bi postali zrele i odgovorne osobe u Crkvi i društvu.

Tekuće godine, pri proslavi 800. obljetnice Franjevačkog reda, vjernici su imali čast klanjati se raspelu iz crkve sv. Damjana iz Asiza. Upriličeno je svečano misno slavlje u vrijeme korizme,

Vjernici u procesiji

56

kada križ ima posebno značenje za sve vjernike. Na taj dan svaki je vjernik, dolaskom u crkvu, donio svoje želje, molitve i zahvale raza-petom Kristu Isusu. Procesijom oko crkve, molitvom i pjesmom Bogu je izrečena hvala jer pjevanje je najbolji način slavljenja Boga i božanskih otajstava. Na kraju misnog slavlja svatko je imao čast pokloniti se i poljubiti Kristov križ.

“O Gospe Sinjska, djevo sveta…”, pozdravljalo je raspjevano mnoštvo brnaških hodočasnika Čudotvornu Gospu Sinjsku na svom zavjetnom hodočasničkom danu u tekućoj godini. Okupljanje vjernika fra Frano je orga-

nizirao ispred mjesne crkve. Putem do Svetišta, brojni su se hodočasnici uključivali u procesiju, noseći kru-nice, moleći i dajući zavjete našoj Nebeskoj Majci.

Često preko sv. misa imamo prili-ku primiti novog člana u našu kr-šćansku zajednicu. Krštenja naših najmlađih uljepšaju sv. euharistiju na osobit način, dajući nam prili-ku da i sami obnovimo svoja krsna obećanja.

promjena župnog vikara: zahvala i dobrodošlica

Ovogodišnji blagdan nebeskog zaštitnika sv. Nikole Tavelića proslavljen je s posebnim osjećajima: velikom zahvalnošću Bogu i Svecu za dar našega dugogodišnjega duhovnog oca – fra Frane Pupića Bakrača. On se, odlukom svoje redovničke

Ministranti u pripravi za bogoslužje

Prvopričesničko slavlje

57

zajednice, morao oprostiti od vjer-ničke zajednice u Brnazama, posli-je sedam godina predanoga rada. Premješten je u novu zajednicu, u Lučane. Dragi mu Bog uzvratio da-rovima za sve što je činio za nas. Drugi osjećaj koji je zajednicu is-punio prigodom priprave za slavlje sv. Nikole jest zahvalnost za dar novog duhovnog predvoditelja, oca fra Luke Norca Keve. On je imao svoju prvu nastupnu misu u Brnaza-ma, upravo na svetkovinu sv. Nikole, u zajedništvu s o. gvardijanom fra Božom. Pratio ga zagovor drage Gospe i sv. Nikole.

glazbeno-stvaralački život

U mjesnoj crkvi u Brnazama aktivno djeluju dva zbora: Mješoviti i Dječji zbor. Svake godine tijekom božićnog vremena naši zborovi održe božićni koncert, kako b pjesmom proslavili rođenje Isusa Krista. Ove godine kla-pa “Prijatelji” i mandolinski sastav rado su se odazvali na naš poziv i bili gosti na koncertu. Mješoviti zbor je otvorio koncert pjesmom “Gloria”, a potom su otpjevali još nekoliko bira-nih pjesama te izazvali oduševljenje svih nazočnih. Dječji zbor je otpje-vao šest veselih božićnih pjesama. Na kraju su zborovi zajedničkom pjesmom zaključili koncert.

Čašćenje križa sv. Damjana

Fra Frano zaziva Kristov blagoslov

58

Članovi Dječjeg zbora upriličili su i darovali mjesnoj zajednici božićnu predstavu “Crna ovca”, na blagdan sv. Stjepana prošle godine.

Za dobru volju i lijepo pjevanje čla-novi naših zborova, pod vodstvom dragog fra Frane, imali su zaslužene izlete. Početkom lipnja, Mješoviti zbor je posjetio otočić Krapanj, smješten u šibenskom arhipelagu. Vrijeme i nije baš bilo na ruku, ali to nije pokvarilo raspoloženje nazoč-nih. Otočić su krasile stare kamene kuće, bez ijednog kafića, bez buke, mjesto za pravi odmor. Nazočni su ponavljali želju ostati tu duže vrije-

me, kako bi se zaboravile brige i problemi. Cijeli otočić odjeki-vao je veselom pjesmom i smijehom. Unatoč lošem vremenu, mlađi članovi zbora nisu mogli odoljeti pa su započeli sezonu kupanja. No, ubrzo je došlo vrijeme za povratak kući pa smo iz sveg glasa zapjevali pjesmu kako bi zahvalili domaćinu i našem fra Frani.

Nakon izleta za članove Mješovitog zbora uslijedila je nagrada i za mar-ljivu djecu, članove Dječjeg zbora. Pošto su obišli Metković, Imotski, Velebit te veći dio Dalmacije, odlu-čili su se za put preko granice – grad Livno i Livanjski kraj. Tu je djecu dočekao fra Miro Vrgoč i lijepo ih ugostio. Nakon obilatog ručka, usli-jedilo je sportsko druženje i rekrea-cija, ono što je najmlađima najdraže. Razgledali su i franjevački muzej, za-pjevali nekoliko pjesama te krenuli

Novi brnaški svećenik fra Luka

Mješoviti pjevački zbor na izletu

59

na izvor bistre vode “Duman”. Na-zočni bijahu zadivljeni izvorom i prekrasnim krajolikom grada Livna. Na povratku je bilo vremena i za razgledati duhovni centar “Karmel sv. Ilije” kod Buškoga jezera. Tu ljudi imaju mogućnost doći na duhovne vježbe i opuštanje. Cijeli put orio se od pjesme i smijeha. Ostao je na dugo sjećanje svima.

Briga za okoliš

Za prekrasno zelenilo oko crkve naj-više je zaslužan fra Frano, a potom i članovi crkvene zajednice. Kad god je trebalo kositi travu, saditi cvijeće i zelenilo oko crkve, mnogi su se natjecali za rad. Nikome nije trebalo napominjati da nešto treba napraviti jer su svi to jedva čekali. To je odraz ljubavi brnaških vjernika prema Bogu.

........................................................................ Ankica i Jelena

Crkva sv. Franje u čitluku / jasenskom

nove postaje križnog puta u crkvi sv. Franje

Jedna od najstarijih i našem narodu najdražih pobožnosti jest pobožnost križnog puta. Nastala je iz vjerničke želje da nas ne samo podsjeti na događaje muke i smrti našega Gospodina, nego da nas i ispuni plodovima Njegova otkupljenja. Kršćani su već od apostolskih vremena častili trpećega Gospodina

Pogled “odozgo”

Božićni koncert Dječjeg zbora

60

Isusa. Da bi što bolje dočarali njegove zadnje dane obilazili su ona mjesta - sveta mjesta – kojima je prolazio i na kojima se odvijala drama njegove časne muke i smrti. To su bile: jeru-

zalemske ulice, Pilatova i Herodova palača, Kalvarija, mjesto na kojem je stajao Isusov križ te grob u koji je pokopan. Jasno je da je to bilo mo-guće samo kršćanima Jeruzalema i Palestine. No, kad je Crkva dobila slobodu, bilo je kršćana iz udalje-nijih krajeva koji su željeli pohoditi sveta mjesta. Po povratku su pričali svoje doživljaje i tako se pobožnost prema trpećem Gospodinu sve više širila. Na Zapadu su došli na pomi-

sao, da se naslikaju događaji križnoga puta i da se te slike postave u crkve i tako vjernicima koji nisu bili u mogućnosti hodočastiti u Svetu zemlju ti događaji učine pristupačnima. Uskoro se ustalio običaj da se postavi 14 postaja, četrnaest

prizora Isusove muke i smrti. Neke su zgode uzete iz Svetoga pisma, a neke iz predaje.

Pobožnost su posebno širili fra-njevci, potaknuti primjerom svoga utemeljitelja sv. Franje. Tako je u početku bilo dozvoljeno postaje križnog puta postavljati samo u cr-kve koje su držali franjevci. Kasnije je to prošireno na sve crkve, poštu-jući određene propise. Onome koji

hodi križnim putem, tj. koji hodi od jedne postaje do druge te razmatra Isusovu muku i kaje se za grijehe, Crkva je dodijelila iste oproste, kao i onima koji su hodočastili u Jeruzalem i prolazili putem kojim je hodio Isus na Veliki petak.

Procesija oko crkve – pokornički čin

Nove postaje križnoga puta

61

Naša crkva, kao i sve druge crkve, ponosi se ovom korizme-nom pobožnošću. Svake godine vjernici se u korizmi rado okupljaju na molitvu križnoga puta. Stoga smo, zahvaljujući ljudima do-bre volje i našim vjernicima izvan župe, izvan Čitluka i Jasenskog, nabavili i postavili novih četrnaest postaja križnoga puta. Postaje su blagoslovljene i rese našu mjesnu crkvu. Nadamo se da će nove postaje križnog puta još više potaknuti sve nas na ovu spasonosnu pobožnost. Darovateljima najiskrenija zahvala!

čašćenje križa sv. damjana – križa sv. Franje

Tijekom 2008. i 2009. godine franjevci diljem svijeta slavili su 800. godišnjicu osnutka svoga Reda. Proslava 800. godišnjice Reda bila je prigoda Bogu zahvaliti za sve darove koje smo mi franjevci, a po nama i kršćanski puk, primili kroz proteklih 800 godina. U toj prigodi odvijala su se razna događanja u Crkvi.

Jedno od važnijih obilježja franje-vačkog jubileja jest čašćenje replike križa sv. Damjana iz Asiza u svim crkvama koje poslužuju franjevci. Naime, s tog je križa Krist progo-vorio Franji: “Franjo, idi i popravi moju kuću!” U početku je Franjo te riječi shvatio doslovno. Najprije je popravio crkvicu sv. Damjana, a potom i neke druge crkvice. No, Bog je s Franjom imao drugu nakanu. On, koji je marljivo popravljao crkvice Asiza, bit će pozvan da popravi živu Crkvu,

Čašćenje križa sv. Damjana – Asiz

Vjernička zajednica u molitvi

62

Otajstveno Tijelo Kristovo, koje bi dobrano narušeno u sred-njem vijeku. Bio je to početak novog razdoblja u Crkvi i svijetu.

Svrha i konačni cilj pohoda križa sv. Damjana u naše crkve jest da i nas, današnje kršćane, pokrene i podigne, da i mi čujemo

kako nas Raspeti poziva kao nekada Franju: “Kreni, kršćanine, popravi moju Crkvu!”

I nama, koji se okupljamo u crkvi sv. Franje u Čitluku i Jasenskom, dolazak križa sv. Damjana bila je prigoda, ne samo da se poklonimo svetodamjanskom križu, nego da poslušamo poruku te mijenjajući sebe popravljamo i Crkvu i svijet oko sebe.

U prigodi pohoda i čašćenja svetodamjanskog križa procesiju i misno slavlje predvodio je naš župnik fra Nikica Ajdučić. On je protumačio poruku i značenje križa sv. Damjana, što su vjernici pažljivo pratili. Bilo je to 15. ožujka 2009. godine na treću korizmenu nedjelju.

proslava blagdana sv. Franje

Svetkovina sv. Franje Asiškoga, naslovnika crkve u Čitluku-Ja-senskom, proslavljena je svečanim bogoslužjem uz sudjelovanje velikoga broja vjernika. Slavlje je započelo procesijom s kipom sveca oko crkve koja svojim izgledom i primjereno uređenim okolišem pokazuje koliko je skrbi i ljubavi u njih uloženo. Pjevanje je predvodio Mješoviti zbor u kojem je aktivno 40-ak odraslih muškaraca i žena. Bogoslužju je predsjedao i propo-vijedao fra Nedjeljko Jukić, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Uz fra Eugena Poljaka, koji pastoralno skrbi za vjernike u Čitluku i Jasenskom, suslavili su još župnik fra

Prvopričesnici s fra Eugenom

63

Nikica i svećenici sumještani – fra Šimun Čugura, fra Ante Grčić te fra Siniša Balajić iz Karakašice.

U propovijedi je fra Nedjeljko ista-knuo da je za vjernika važnije svece nastojati nasljedovati, negoli se nji-ma moliti kao nedostižnim uzorima. Ocrtao privlačnost uzora sv. Franje za sve naraštaje vjernika minulih osam stoljeća, čak i za nevjernike, jer je on ljubio poput Krista, ne pra-veći razlike među Božjim stvorenji-ma. Zato pred njegovim primjerom proživljenog kršćanstva zamukne svaki prigovor i kritika, čak i od onih koji mrze sve što je kršćansko. Snaga djelovanja Evanđelja u Franji tako je očigledna i tako se snažno očituje da ušutkava svaki prigovor.

Nakon slavlja svećenicima, pjevačima i drugim vjernicima po-nuđene su slastice koje su priredile vrijedne domaćice. Tako je blagdan Sveca, koji je zaštitnik onih što se zalažu za očuvanje prirodnog sklada (ekologâ), dostojno proslavljen u okružju koje odiše primjerom ljudske skrbi za okoliš.

Zbor čitluka i jasenskog u imotskom – imotski zbor u čitluku i jasenskom

Mješoviti crkveni zbor koji u crkvi sv. Franje na Čitluku i Jasenskom svake nedjelje uzveličava misno slav-lje ove je godine posjetio Imotsku krajinu. Fra Eugen Poljak, župnik Čitluka i Jasenskog, i domaćin fra

Čuj nas, o sv. Franjo

Mješoviti pjevački zbor u Imotskom

64

Zoran Kutleša, gvardijan u Imotskom, brižljivo su sve isplani-rali i sadržajno osmislili.

Po dolasku u Imotski razgledali smo crkvu Sv. Franje. U samostanu smo posjetili samostansku zbirku, gdje se čuvaju vrlo vrijedni predmeti, prikupljeni uglavnom s područja Imotske krajine.

Nakon razgledavanja samostanskog muzeja, slijedeća destinacija bili su Crveno i Modro jezero, djelo Božjeg stvaranja u prirodi. Nakon posjeta jezerima, krenuli smo u obilazak starodrevne utvrde Topane, koja svjedoči o burnoj prošlosti našeg naroda i njegovoj borbi za opstanak sve do današnjih dana. U okružju

utvrde posjetili smo i crkvicu Gospe o Anđela, sagrađenu 1718. godine.

Poslije razgledavanja svega lijepoga, fra Zoran nas je pozvao na ručak. Poslije ručka, dobro ras-položeni krenuli smo u posjet crkvi Blažene Djevice Marije, u narodu jednostavno nazvane Gospina cr-kva, smještene uz rijeku Vrljiku u Prološcu. Kako je vrijeme odmicalo, a izlet se bližio kraju, prošli smo u obilazak “Zelene katedrale”. Slika sklada, mira i svetosti u potpunosti nas je ispunila. Na povratku smo posjetili mjesto Ugljane i zajednicu “Cenacollo”, u kojoj se liječe ovi-snici o drogama. Svi smo bili vidno

Ministrantska zajednica

Perivoj sv. Franje

65

potreseni nakon njihovih životnih priča. Na povratku kući, uz molitvu i pjesmu, završili smo druženje uz mnoštvo lijepih i ugodnih dojmova.

Posjet Imotskom te lijepo iskustvo i druženje s domaćinima potaklo je i nas da uzvratimo gostoljubivošću na gostoljubivost. To se ostvarilo početkom ove školske godine. Mješoviti zbor župe sv. Frane iz Imotskog, zajedno sa svojim voditeljima s. So-fijom i fra Zoranom, gvardijanom, bili su naši gosti na Čitluku. Predvodili su pjevanje na sv. misi, a potom je upriličen ručak u župnoj kući. Stvorilo se tako vrlo lijepo ozračje za obiteljskim stolom. “Kako je lijepo, kako dobro kao braća zajedno živjeti!”

............................................................... fra Eugen i suradnici

Crkva sv. ivana apostola u glavicama

duhovno-pastoralni rad

Mjesna crkva sv. Ivana smještena je u središnjem dijelu Glavica, naj-brojnijeg sela župe Gospe Sinjske. Podignuta je u najtežim vremenima – sedamdesetih godina prošloga sto-ljeća. Od tada pa do danas okuplja vjerne župljane svoga kraja. Glavice su po svom teritorijalnom određenju složene: jedan dio vjernika odlazi na sv. misu u Svetište Gospe Sinjske, a jedan dio u crkvu na Hanu. Ipak mjesna crkva sv. Ivana sabire veći dio svojih župljana. Tijekom cijele godine slave se euharistijska slavlja i ostale pastoralne aktivno-sti. Nedjeljom se u 10 sati slavi sveta misa. Osim nedjeljnih misa vjernici mogu i tijekom tjedna nakaniti svetu misu za spomen

Pogled na Glavice “odozgo”

66

svojih preminulih, što većina župljana i čini. Pobožnost križnog puta i prvog petka također se obavlja uz veliki odaziv vjernika.

Redovito se održava župski vjerona-uk za djecu i mlade. Tekuće 2009. godine prvu je svetu pričest primilo 25 prvopričesnika. Svi su oni sudje-lovali u svetoj misi preko recitacija, prinošenja darova, čitanja i pjevanja.

U istom mjesecu svibnju u Svetištu Gospe Sinjske sakrament sv. potvrde primilo je 36 glavičkih krizmanika.

Sve župne svečanosti uzveličao je crkveni mješoviti zbor, koji godina-

ma aktivno djeluje, zahvaljujući ponajviše njegovoj voditeljici gospođi Nevenki. Zbor je počeo s radom za vrijeme našeg dušobrižnika pok. fra Ivana Akrapa i do danas aktivno djeluje. Još više je došao do izražaja postavljanjem razglasa po cijeloj crkvi, zaslugom fra Filipa Milanovića Trape.

druge aktivnosti i materijalni zahvati

U crkvi je u tekućoj godini izvršeno više materijalnih zahvata. Uz novo-postavljeni razglas, napravljena je rekonstrukcija električnih instala-cija, oko oltara su postavljene nove sjedalice za svećenika i ministrante te su u potpunosti promijenjeni pro-zori i vrata na crkvi. Zahvalnost za sve to, uz aktivno sudjelovanje svih glavičkih vjernika, ide našem fra Fi-lipu Milanoviću. Zahvaljujući njemu i predanom radu naše župljanke,

Crkva sv. Ivana

Prvopričesničko slavlje

67

gospođe Marije Masnić koja godinama čisti crkvu, naš je sa-kralni objekt na ponos svima.

Znamen koji je na poseban način ispunio vjernička srca u korizme-nom vremenu jest križ sv. Franje Asiškoga, tj. križ sv. Damjana (Asiz). Zahvaljujući župniku fra Nikici, Ras-peti s križa sa svojim je snažnim pogledom ostavio u vjernicima po-seban trag. Njemu smo se molili i častili ga, što je mnogima pomoglo u pripravi za dane Gospodinove muke, smrti i uskrsnuća.

U mjesecu svibnju, osim sakramena-ta sv. pričesti i krizme, u Glavicama je otvorena i blagoslovljena nova mrtvačnica na groblju Šatrinica. To je veliki događaj za ovo mjesto. Priznanje je to za sve naše drage pokojnike. Gradskom poglavarstvu i svim izvođačima zahvalni smo za taj vrijedni projekt.

Na najvišem brdu Križ u Glavicama dominira visoki kame-ni križ, podignut u spomen svim poginulim hrvatskim braniteljima. Križ je ponos svih vjernika Glavica i svih ljudi dobre volje. Pred sam dan Uzvišenja sv. Križa 12. rujna 2009. nekoliko stotina vjernika uputilo se na brdo, gdje je pod Križem pro-slavljena svečana sveta misa, poslije dužega vremena po prvi put. Mnoga vjernička srca tu su se pred Bogom skrušila i poklonila.

“Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje” održani su kao i prethodnih

Slavlje sv. krizme u Sinju

Nova mrtvačnica na Šatrinici

68

godina u mjesecu listopadu. Obilježavaju se u svakoj mjesnoj crkvi pa tako i u Glavicama. Od najmlađih skupina djece iz vrtića pa do najstarijih učenika iz župe, svi su sudjelovali

u toj svečanosti. Učenici glavičke škole, zajedno s djecom iz vrtića, s učiteljima i odgojiteljima, izveli su prigodne recitale, držeći u rukama plodove zemlje i rada ruku čovječjih. Bogu slava i čast za sve stvoreno! Blagoslov glavičkih prvaša i plodova zemlje u OŠ Ivana Lovrića predvo-dio je naš dragi mještanin fra Tino Labrović.

Postavljanje križa na mrtvačnici ta-kođer je vrlo značajan događaj za mjesto. Križ je postavljen na mrtvač-

nicu na blagdan Svih svetih i tada se po prvi put slavila sveta misa na groblju za sve preminule iz sela Glavice.

Kronološki navedeno, to su važniji događaji koji su obilježili mjesnu Crkvu u Glavicama, nad kojom trajno bdije časni za-govor i zaštita svetog apostola Ivana.

promjena župnog vikara u glavicama

Kad se spominje otajstvo smrti, naj-ljepšu izreku izgovarao je pok. fra Ivan Akrap: “Vrata se raja otvaraju onomu tko pokaže propusnicu na kojoj je Marijino ime!” Sigurno je on imao takvu propusnicu kad je otišao 13. rujna 2008. godine, napustivši sve nas i naše Glavice. Do tada je on bio naš mjesni župnik, prijatelj, Glavički križ

Uređeni oltar

69

brat, roditelj, dušobrižnik. Bio nam je i više od toga. Na njegovo mjesto došao je poslije nekoliko mjeseci fra Filip Milanović Trapo. Duhovno je skrbio za naše mjesto malo više od godine dana. Svojim aktivnim zalaganjem i prilagodljivim stavom ubrzo je privukao i stekao simpatije mnogih žitelja. Radio je na crkvi kao sakralnom objektu i na živoj Crkvi. Mnogo toga je napravio u vrlo kratkom vremenu. Svećenička služba odvela ga je iz Glavica u župu Veliko Brdo pored Makarske. Bog mu bio nagrada za sve učinjeno! Vodstvo mjesne crkve sv. Ivana od prosinca 2009. preuzeo je otac fra Mladen Marić, kojemu smo svi izra-zili iskrenu i srdačnu dobrodošlicu. Marijin zagovor bdio nad njim i nad svima nama.

.....................................................................Dobra i Nevenka

Crkva sv. leopolda Mandića u Karakašici i suhaču

duhovno-pastoralni rad

Tekuća 2009. godina bijaše milosna i Bogom blagoslovljena za mjesnu crkvu sv. Leoplda. Uz predani i požrtvovni rad našega vikara fra Joze Zrnčića, u tekućoj smo godini dobili novu orgu-ljašicu i voditeljicu pjevanja – časnu sestru Krunu Grgat, koja je naslijedila djevojku Zrinku Koprčina koja se svesrdno trudila posljednjih godina i kojoj smo zahvalni na predanom radu.

Dan zahvalnosti za plodove zemlje

Fra Filip i djeca

70

Zahvaljujući samostanskoj upravi se-stara milosrdnica i otvorenu duhu s. Krune, naše je mjesto dobilo časnu sestru na ispomoć u pastoralnom radu. Bog bio na pomoć!

Vjernici su aktivno sudjelovali na redovitim nedjeljnim i blagdanskim liturgijskim slavljima i na pobož-nostima (križni put u korizmi, prvi petci i trodnevnice). U korizmi je na štovanju bila izložena kopija križa iz crkve sv. Damjana (Asiz), vezano uz obilježavanje proslave Franjevačkog reda. Slavlje sv. kriz-me i prve sv. pričesti osobito je potaklo župnu zajednicu na čvršći rast u vjeri. Trinaest krizmanika i četrnaest prvopričesnika fra Jozo je savjesno pripravljao i u slavlje uveo. Prepoznatljivo bijaše u svemu zalaganje časne sestre Krune Grgat, pod čijom su pratnjom prvopriče-snici skladno pjevali i recitirali. I sam Mješoviti zbor pod sestrinim je vodstvom promijenio i unaprijedio svoj repertoar pjesama.

Za slavlje sveca zaštitnika sv. Leopol-da Bogdana Mandića pripremalo se trodnevnicom. Prikazan je po prvi put i dokumentarni film o životu, djelovanju i svetoj smrti našega za-štitnika. To je mnogima pomoglo da još više prihvate duhovnost sv. Leopolda. Središnje je slavlje u čast

Slavlje sv. krizme

Na nedjeljnom misnom slavlju

Sestra Kruna i pjevački zbor

71

Sveca u nedjelju 17. svibnja predvo-dio dr. fra Ante Čovo, naš mjesni svećenik.

Župljani su aktivno obilježili i druga prigodna slavlja: završetak jedne školske godine i početak druge, ne-djelja zahvalnosti za Božja dobro-činstva, misijska nedjelja, nedjelja Caritasa i drugo.

Materijalni radovi

Divno je i na ponos cijelom mjestu vidjeti zvonik uz crkvu sv. Leopolda koji se od proljeća ove godine zapo-čeo raditi i čiji su temeljni materijalni radovi pri kraju. Zvonik ima svoju završenu konstrukciju. Jedan dio zvo-nika (donji) već je obložen kamenom, a drugi dio oblaganja kamenom slije-di. Metalne stepenice u zvoniku već su postavljene. Najposlije, slijedi na-bavka zvona i njihova elektrifikacija. Vjernici su prema svojim mogućnosti-ma novčano pomagali i još pomažu. Grad Sinj i bivši gradonačelnik dr. Ivan Nasić predali su svoj velikoduš-ni novčani doprinos. Svima velika hvala, a na osobit način inicijatoru i voditelju ovog vrijednog projekta, našem dobrom fra Jozi.

Zvona su u kršćanstvu liturgijski znamen kojim se vjernici pozivaju na molitvu. Započinju se upotrebljavati

Najmlađi i stariji zajedno

Ministranti u službi oltara

Izgradnja zvonika

72

potkraj 6. st., najprije u samostani-ma, a potom u crkvama. Zvona se postavljaju na preslice ili na zvonike. Od srednjega vijeka zvona se posve-ćuju posebnim zaštitnicima. Dao Bog da se i nad našim mjestom što prije oglase zvona koja će po vjer-ničkim molitvama davati čast Bogu i našem zaštitniku sv. Leopoldu.

.........................................Suradnik

Crkva sv. Katarine u lučanima

duhovno- pastoralni rad

Požrtvovnim radom i svesrdnim za-laganjem našega fra Joze Zrnčića, naša mjesna crkva sv. Katarine po redovitom je rasporedu liturgijskih događanja duhovno i materijalno napredovala. Vjernici su aktivno sudjelovali na redovitim nedjeljnim i blagdanskim liturgijskim slavlji-ma i na pobožnostima (križni put u korizmi, prvi petak i trodnevnice). Svečano je 2. svibnja proslavljena sv. krizma za naše mlade u Sinju

(tri krizmanika), a još i svečanije 10. svibnja prva sv. pričest u Lučanima za troje prvopričesnika. Najradosnije slavlje svake se godine dogodi na blagdan naše zaštitnice – sv. Katarine. Toga dana u svakoj je obitelji svečano, s mnogim gostima sa strane. Tako bijaše i tekuće 2009. godine. Slavlje je predvodio naš novi svećenik fra Frano Pupić. Njega, njegov pastoralni rad i cijelo mjesto pratio zagovor naše Zaštitnice.

Karakašički zvonik u završnim radovima

Pogled na mjesnu crkvu iz zraka

73

nove grobnice na groblju sv. Kate

Prije godinu dana nastojanjem žu-pnog vikara za Lučane fra Joze Zrn-čića, započelo se s proširenjem mje-snog groblja. Grobnice su sagrađene na zapadnoj i južnoj strani groblja. Kao jedan prsten koji okružuje dio groblja daju mu jedan novi i ljep-ši izgled. Projektant grobnica ing. Mladen Vučković i izvoditelj radova gosp. Ante Barać uložili su mnogo truda da se nove grobnice vrlo lijepo uklope u već postojeće groblje i da tako tvore jednu lijepu cjelinu koja cijeli prostor obogaćuje.

Ovim planskim proširenjem mje-snog groblja izbjegnuta je jedna ne-planska i narušavajuća izgradnja novih grobnica. Tim proširenjem groblja zapravo su stvoreni uvjeti da se svaka izgradnja u budućnosti odvija planski. Mještani su sa zado-voljstvom pozdravili novu dogradnju i na taj način riješili svoje obiteljske poteškoće koje su bile vezane uz nedostatak prostora za dostojnu sa-hranu svojih pokojnika.

Zahvala fra jozi i dobrodošlica fra Frani

U studenom 2009. godine mjesna cr-kva sv. Katarine u Lučanima doživje-la je promjenu svoga dušobrižnika.

Ponosni štovatelji sv. Katarine

Izgradnja novih grobnica

Novi lučanjski fratar fra Frano

74

Našeg dragog i vrijednog fra Jozu Zrnčića zamijenio je poštovani otac fra Frano Pupić Bakrač. Fra Jozo će dugo ostati u srcima svih Lučanja-na, koji su mu nadasve zahvalni za ustrajni duhovni i materijalni rad.

Svojom dobrotom i jednostavno-šću novi je fratar fra Frano osvojio naklonost sviju. Nastavio je s ob-novom naše crkve, a istovremeno nije propustio svesrdno ulagati u živu zajednicu. Djeci i mladima na svoj se način približio i vjeronaučne susrete učinio zanimljivima. Svoj je rad i misiju u Lučanima stavio pod zaštitu sv. Katarine, čiju je svetkovi-nu predvodio ove godine. Fra Frani želimo dug i predan rad u Lučanima.

.........................................Suradnik

Fra Jozini vjerni suradnici

Proslava sv. Katarine

Novi izgled mjesnog groblja

75

vjera U životU

“veliki” vjernici

Bog je mir i izvor mira. To je jedan od brojnih Božjih pridjeva. No, po-stići stanje mira u Bogu, ne ide bez nutarnjih napetosti. Nema Božjeg “instant” mira. Božji mir nije gotov pripravak koji automatski djeluje kad ga «popijemo». Najveći broj proroka, svetih ljudi i svetaca govore nam o svojim često dugotrajnim i bolnim «borbama s Bogom», «ne-mirima» u duši i u društvu, iskustvima «mraka», «praznine», «samoće», itd. Nema Božjega mira «bez muke».

Te spoznaje mnogima mogu biti spasonosne. Svoje «nemire» u pitanjima vjere u Boga ne moraju i ne trebaju povezivati nužno s «manjkom vjere». Naprotiv! Hod s Bogom nije hod «bez muke». Osim toga, ta spoznaja pomaže vjernicima da drugima ne sude o njihovoj vjeri. Podjela na «velike» vjernike i one dru-ge («slabe», «male», itd.) ne postoji kod ljudi koji istinski traže Boga. Pred «velikima» redovito držimo od-stojanje. Tako se mnogi sklanjaju od «velikih» vjernika. Crkveno učitelj-stvo na različite načine upozorava da mi vjernici možemo biti brojnim našim suvremenicima prepreka do Boga i Crkve. Ne dao Bog! Samo nas poniznost može sačuvati od te napasti. Gospe, ponizna službenice Božja, izmoli nam poniznost u vjeri.

Križni put na Gospinu Gradu

Vjera u životu ljudi

76

je li vjera “privatna stvar”?

Danas u Hrvatskoj nitko nikomu ne brani vjerovati. Nitko nikoga ne prisiljava na vjeru. Izbor naših uvjerenja je pri-vatna stvar. Međutim, naš život sukladno vjeri nije privatna stvar. Čovjek je društveno biće. Od njega se očekuje doprinos društvenom životu. Vjernik svoj doprinos ne može odvojiti od svojih vjerničkih uvjerenja.

Mi smo vjernici osjetljivi na osporavanje vjerničkih vrijednosti sa strane drugih. Često s pravom. Demokratski društveni su-stav daje nam pravo na javnost naših stavova. Na organizirano zastupanje svojih stavova. Neki «veliki» demokrate htjeli bi vjernicima osporiti ta prava. No, duh demokracije a i demo-kratski zakoni na strani su vjernika.

Dok branimo ta prava ne smijemo zaboraviti svoju vjerničku kršćansku odgovornost pred Bogom da maksimalno dosljedno nastojimo živjeti svoju vjeru. A to je najveći izazov! Kad nam nitko ne bi osporavao pravo javnosti naših vjerničkih uvjerenja, našoj bi ljudskoj naravi odgovaralo da ona ipak budu «privatna stvar». Zašto? Lako je biti vjernik «u crkvi»: sat vremena tjedno ili nekoliko sati godišnje. Lako je biti vjernik u «privatnosti» obiteljskoga okruženja: pomoliti se prije jela, prije spavanja, kad ustanemo… Ali vjera nam u društvenom životu može «sme-tati». Kako ne ukrasti kad «svi kradu»? Kako ne podmititi kad «svi podmićuju»? Kako ne naći «vezu» kad «ništa u društvu ne ide bez veze»? Zašto se buniti protiv nepravde nad drugi-ma, kad se «svatko briga za sebe»? Zašto se ne okoristiti kad imam prigodu proći nekažnjeno? Bezbroj je situacija u našem životu u kojima nas nitko ne sili na «privatnost» naše vjere, ali je nažalost sami pospremimo u «privatne» odaje.

Lako je nositi zlatni križ na grudima. Tek smo s onim na leđi-ma svoga tijela i duše pravi Kristovi svjedoci u ovom svijetu.

77

“Moje” i “ničije”

Sve je Božje! Ipak se Bog «odrekao» svojih prava kad nam je dopustio «neotuđivo pravo privatnoga vlasništva». Ono počiva na radu kojim čovjek stječe sebi to pravo. No postoji i opće dobro. Dobro koje je namijenjeno zajednici – lokal-noj, državnoj, zajednici naroda, čovječanstvu. Ljubomorno čuvamo i branimo privatno vlasništvo. Opće dobro također nas obvezuje na odgovoran odnos. Opće dobro obvezuje na odgovornosti za drugoga, za svakoga člana ljudske zajednice. Opća dobra imaju i moraju imati i opću namjenu. Prvotna stavka opće namjene je solidarnost na svim razinama: među-generacijska, međunarodna… Prvotni «korisnici» općeljudske solidarnosti su siromašni, ugroženi na bilo koji način. Nažalost se pojedinci a i šira društvena zajednica prema općem dobru odnosi kao prema «ničijemu». To «ničije» postaje objektom ili gramzljivoga prisvajanja ili uni-štavanja. Bogu odgovaramo kako za «svoje» tako i za «opće dobro». Odgovaramo za svaki oblik krađe, pljačke, uništavanja. Odgovaramo za propuste koje smo učinili ili či-nimo kad to ne spriječimo. Čiji je zrak? Trujemo ga. Nekontrolirano se spaljuju gume i druge štetne tvari. Čija je voda? Trujemo je. Kakvi sve otrovi ne završavaju u naše vodoto-ke i podzemne vode: motorno ulje, lešine, plastika…! Čije su šume ako su one pluća zemlje? Svako je stablo i svaki list plućna stanica? Kisele kiše, požari, sječe…! Ako nam je to «ničije», ima «Netko» pred kim ćemo ipak odgovarati, jer nam je to dao u najam za život – osobni, svih Ispred sv. Franje, ususret Majci

78

drugih ljudi, svih budućih generacija, svih drugih njegovih stvorenja na Zemlji.

“Krava muzara” - država i Crkva

Krava je mnogima bila izvor egzi-stencije. Majka. Dadilja. Čovjek je znao da mora hraniti, pojiti, njego-vati kravu da bi je mogao pomusti. Gladna i žedna «škrto» je davala mlijeko. No, «škrtost» nije u njoj nego njezinim vlasnicima.

Danas je kravu zamijenio «tetra-pak». Ipak, ostao nam je pojam «kra-ve muzare». Svaki dan čujemo kako se država sebično «muzla» i sebično «muze». I oni koji bacaju kamenje

na one koji muzu, čine to možda tek iz zavisti što sami nisu prvi pomuzli. I iskoristit će prvu priliku da izmuzu barem koju kap za sebe. Jasle sve poraznije, a red onih koji muzu sve veći. Tako možemo vidjeti i odnos proizvodnje i potrošnje. Jesu li vjernici manji potrošači od ne-vjernika? Pune li «jasle» ili samo traže prigodu da «pomuzu»?

Karl G. Rey u svojoj knjizi o vlastitim iskustvima psihoanali-tičara i terapeuta s Bogom govoreći o svom i odnosu brojnih vjernika prema Crkvi upravo koristi sliku «krave muzare». Kaže da mnogi, osobito intelektualci poput njega, kritiziraju Crkvu a zaboravljaju da su i oni Crkva, da su članovi Crkve koji trebaju dati svoj doprinos da Crkva bude bolja zajednica djece Božje. Mnogima je Crkva «servis» kad im treba – razli-čiti sakramenti. Posluže se i kritiziraju kvalitetu usluge. Ne pitaju se što su sami pridonijeli ili što mogu pridonijeti da ta kvaliteta bude bolja. Kritika da, ali bez spremnosti da i sami

Nadbiskupova poruka uvijek aktualna

79

podmetnemo leđa, ona je neplodna. Izostanak konstruktivne kritike Crkvi je vješto izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za izostanak vlastitoga angažmana, vlastitoga doprinosa. Mi smo ipak braća – i sestre!

Feminiziranje društva i Crkve

Roditeljski sastanci – u pravilu 90% majki. Molitva u obitelji – možda još veći postotak «prepušten» bakama i majkama. Muškarac u obitelji? Zamijenio Obitelj s radnim mjestom? Odmaknuo se? Izgurnut?

U crkvama – apsolutna većina žena. U molitvenim zajednica-ma – jednako. U zborovima i drugim skupinama – isto tako.

Nužno je postaviti pitanja: Zašto je to tako i kamo to vodi? Kako u takvim odnosima odrastaju djeca i mladi? Kuda ide društvo? Kuda ide Crkva? Sva ova i druga pitanja ostavljamo otvornima. Ali ne bez obveze!

“Udovičin novčić” - za materijalno siromašne studente

Čuli ste za «Fond Gospe Sinjske» iz kojeg pomažemo studente iz materijalno siromašnih obitelji. Prošle godine smo dodijelili pomoć za 45 studenata. Fond ovisi isključivo o donacijama. Zahvalni smo svima i svakomu za svaki prilog, i najmanji – «udovičin novčić». Iskustvo nam pokazuje da je to najbolji način pomoći materijalno siromašnima. Ove godine imamo još veći broj zamolbi. Stoga apeliramo postavljajući nekoliko pitanja:

Sav prihod od glasila našeg Svetišta, «Gospa Sinjska», na-mijenjen je za Fond. Cijenu smo mu reducirali gotovo na

80

proizvodnu cijenu (ove godine 40 kn). Naše uporno i ustrajno opetovanje molbe da se kupi to glasilo – kojemu nitko ne os-porava vrijednost – ostaje bez željenoga ploda. Je li moguće da je tako teško odvojiti 40 kn kako bismo sudjelovali u jednoj humanitarnoj akciji čak da ništa za uzvrat ne dobijemo!?

Najveći broj donacija imamo izvan našega područja, osobito pravnih osoba. Apel i pojedincima i pravnim osobama s našega područja s pitanjem: Je li moguće da stvarno ne možete dati nikakav doprinos?

Na HIT- radiju u «Temi dana» bilo je govora o odnosu zavičajnog klu-ba Sinjana sa Zavičajem. Netko je od slušatelja iz Zagreba rekao da nedostaje inicijative s naše strane za njihovu organiziranu pomoć. Zar je «Fond Gospe Sinjske» stvarno nepoznat i nepriznat? Neki zavičajni

klubovi imaju čak i smještaj za studente u Zagrebu za studente iz svoga kraja.

volontiranje studenata

Primijetili smo da mahom roditelji preuzimaju inicijativu oko traženja pomoći. Čak molbe za stipendiju studentima u pravilu ispunjaju – majke! To sami studenti u svojoj iskrenosti priznaju. U jednom slučaju tajnica pita majku gdje je student. Ona kaže da je došao s njom, ali je otišao na kavu dok ona to za njega sredi.

Jednako je tako zanimljiva pojava da većina studenata u obras-cu za ugovor za pomoć ne ispuni rubriku o volontiranju. Na-ime, primatelji pomoći nemaju obvezu kao stipendisti vraćati

“Korake nam upravljaj putovima mira”

81

primljena sredstva ili slično. Postoji samo «moralna obveza». Osim toga, kako bismo ih stimulirali za društveno koristan rad – volontiranje, u ugovoru postoji upitnik u kakvom poslu mogu i žele volonterski raditi – u mjestu studija ili u mjestu boravka. Neispunjeni formulari i razgovori s njima upućuju na zaključak je nekima sam pojam volontiranja nepoznanica. Ne znaju da je volontiranje društveno koristan rad u slobodno vrijeme za koji se ne prima nikakva nadoknada. Pokazatelj je to vrlo niskog stupnja međuljudske solidarnosti u našoj sredini. Ima i dobrih primjera. Mnogi su iz zahvalnosti spremni učiniti i više nego se od njih očekuje. Jedna je studentica navela da osim nje može volontirati i njezina mama.

Sve su to razlozi zbog kojih inzistiramo da sami studenti vode brigu oko molbi i da održavaju kontakte s Fondom i s donatori-ma kako bismo ih na taj način educirali o potrebi preuzimanja inicijative i pomaganja drugima.

“Zaklada gospe sinjske”

Jedan od ciljeva «Fonda Gospe Sinjske» jest prerastanje u Zakladu. Osnivanje zaklada iziskuje temeljni kapital. On se može stvoriti od nekretnina od kojih se na redovitim osnovama ubiru prihodi i novčanoga pologa. Pred nama je značajna 300. obljetnica čudesne obrane Sinja. Bila bi velika Božja milost i blagoslov da tu obljetnicu «okrunimo» osnivanjem «Zaklade Gospe Sinjske». Time bismo stvorili jednu humanitarnu ustano-vu iz koje bismo na redovitim osnovama mogli pomagati mate-rijalno potrebne. Stoga vas potičemo da molite, da potičete, da otvorite svoje ruke, da oni koji nemaju potomstva ili pak imaju veća dobra nego su potrebna njihovim potomcima oporučno namijene za «Zakladu Gospe Sinjske». Ne zaboravimo da je Isus rekao: «Siromaha ćete uvijek imati među sobom». A sv. Jakov kaže: «Vjera bez djela jest mrtva!»

82

Umjesto vijenaca

U brojnim župama postoji praksa da se umjesto vijenaca za ispraćaj pokojnika daju prilozi u dobrotvorne svrhe. Kod nas ta praksa još nije zaživjela. Različite materijalne potrebe naših sugrađana nukaju nas da potičemo na to. Jedna od namjena tih sredstava može biti Fond Gospe Sinjske iz kojeg pomažemo studentima iz materijalno siromašnih obitelji. Može to biti za potrebe Caritas, Župe, Svetišta ili neke druge humanitarne ustanove.

Na to nas nukaju i pojave na samim sprovodima koje dovode u pitanje postojeću praksu donošenja vijenaca. Naime, često se dogodi da bude puno vijenaca koje nema tko nositi. Stvori se često nelagodna situacija, jer ispada da nekoga morate nagoniti da ponese vijenac.

iz govora o. gvardijana na svečanoj skupštini gradskoga vijeća za dan grada, 2009.

Poslije pozdrava domaćina i gostiju, čestitki upućenim novoiza-branom gradonačelniku i svim ostalim dužnosnicima gradske vlasti te zaziva blagoslova na sve građane za Dan Grada, o. gvardijan je rekao sljedeće:

“Vlakovi prolaze!”. U ove tri godine moje službe gvardijana i upravitelja Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske tri puta se mijenjala gradska vlast. Bez ulaženja u analizu te činjenice, svatko može pretpostaviti objektivne poteškoće vezane uz to. No, ostao sam dosljedan svojim načelima u odnosu prema gradskoj vlasti, istim načelima s kojima sam – i pismenim putem istovjetnog sadržaja – upoznao svu trojicu gradonačelnika. Vjerujem da sam tu dosljednost potvrdio i svojim riječima i djelima. Imao sam razumijevanja za okolnosti u kojima smo

83

se nalazili. No, vrijeme je neumoljivo. U tom našem metežu prolazile su brojne «lokomotive» a da se za njih nisu prikačili vagoni «Sinjske rere». Uvijek smo pronalazili nekakva oprav-danja. Sada mnogi mogu posegnuti za općom financijskom krizom i gospodarskim nazadovanjem (recesijom) kao za opravdanjem što su «vagoni» u stanici a lokomotiva prolazi.

Muzej se izgubio u «papirima». Da barem jednim primjerom budem konkretan. Projekt udruženja Franjevačkoga muzeja i Muzeja Cetinske krajine već je više od jednoga desetljeća «u zraku», a posljednje tri godine «na papiru». Samostan je stavio zgradu na raspolaganje. Županija i Mini-starstvo kulture suglasni su s pro-jektom udruživanja muzeja – čime bismo naše muzeje digli na državnu razinu koju oni u svakom pogledu zaslužuju. Nažalost, već nekoliko garnitura gradske vlasti nije stvorilo preduvjete. Sada su nam ostali oni formalno-pravne naravi. I nikakve recesije nisu uzrok da se to nije na-pravilo ili da se ne napravi – osim duhovne recesije, koja je, usput rečeno, korijen svakoj drugoj. Za to nam nisu potrebna nikakva materijalna sredstva. Potrebna je vjernost zadanoj riječi; potreban je rad – i to u okviru redovitog rada gradskih službi; potreban je red – da ne bismo zakasnili doći na red.

Radno vrijeme kafića? Uz vjernost riječi, radu i redu to i puno drugoga možemo napraviti bez onoga čime smo prikraćeni gospodarskim nazadovanjem (recesijom). Bio sam na prošlom hvalevrijednom susretu gradonačelnika i dogradonačelnika s građanima. Među brojnim pitanjima bilo je i pitanje radnoga vremena ugostiteljskih objekata, zapravo kafića. Pozdrav-ljam najavljeno uvođenje reda u njihovo radno vrijeme. No, simptomatično je da nitko od nazočnih nije naveo zakonski

Časne sestre iz sinjske župe na okupu

84

predviđenu mogućnost skraćivanja radnoga vremena. Samo se isticao maksimalni okvir produživanja. Ponavljam, pozdravljam najavljeno uvođenje reda, ali mislim da u proceduru moraju

biti uključeni svi socijalni partneri ne samo u Gradu Sinju već i u drugim gradovima i općinama u Cetinskoj krajini, a među njima i škole i ro-ditelji i Crkva – upravo stoga što je to složeno sociološko pitanje vrlo specifično za naš Grad i Cetinsku krajinu.

Gospodarsko i duhovno napredova-nje. Duhovno nazadovanje (recesiju) možemo suzbiti vjernošću riječi, radu i redu. Tako ćemo nadvladati gospodarsko nazadovanje. Suzbij-

mo duhovnu recesiju – duhovnu u najširem smislu, i ostvarit ćemo sve zacrtane projekte do naše velike, 300. obljetnice čudesne obrane Sinja. Čestitam Gradu i cijelom Odboru za proslavu obljetnice, za jedan od živih projekta ove obljetnice – onaj raspjevani: Festival «Klape Gospi Sinjskoj».

Sa željama da budemo sve vjerniji dostojanstvu riječi, radu i redu, na sve, još jednom zazivam Gospin zagovor i Božji blagoslov uz čestitke za Dan Grada.

........................................................................fra Bože Vuleta

Sv. misa za članove VAD-a na Gradu

85

gospi sinjskoj - Majci Cetinskoga kraja

Došla si nam lijepa Sva u divnom sjaju, I otrala suzu Svom Cetinskom kraju.

Spasila si majko Mile pređe naše, Što ti svoju ljubav Sve do groba daše.

Gospe Sinjska slavna

Ljubljena od Boga,

Pruži i sad ruke

Iznad puka svoga!

Djecu svoju primi Ti u krilo svoje, Mi slabi smo Majko Bez zaštite tvoje.

Sa oltara tvoga Kličemo ti: “Hvala!” Jer Cetinskom kraju Blagoslov si dala!

Zahvala čudotvornoj gospi sinjskoj

Na tvrđavi našoj

Ispred Slike tvoje,

Molio je narod

Za junake svoje.

Molili su, Majko,

Svi za pomoć tvoju,

Za spas Sinja grada

U ljutome boju.

Za bol puka svoga

Ozgora si znala,

Došla si u slavi

I milost nam dala.

Sa zidina Grada

Ogrnula sjajem,

Odagnala si tmine

Nad Cetinskim krajem.

86

Pomoćnice naša,

Utjeho u boli,

Gospe Sinjska slavna,

Ti se za nas moli!

Okruniše pređi Krunom te od zlata, U zahvalu tebi Kraljice Hrvata.

Tvoja Slika, Majko, Stoljećima sjaje,

I vjernome puku Milost svoju daje.

Od potresa, gladi, Bolesti i muke, Spasile su mnoge Tvoje svete ruke.

Nisi dala nikad Narod tvoj da pati, Ka i pređe naše I nas čuvaj, Mati.

Inspiraciju za svoje pjesme crpim iz svakodnevnih biblijskih čitanja u euharistiji, promatranjem povorke vjernika, Mariji-nih štovatelja i hodočasnika koji pristižu u naše Svetište pred Gospin oltar, gdje mole i zahvaljuju poput naših pređa. Sve svoje stavljaju pod Njezinu zaštitu, jer je ona Gospodnja rizni-ca - Majka svih milosti.

............................................................................ Dinko Barać

Fra Tino i ministranti na Visovcu

87

sadržaj

Uvodna riječ .................................................................................1

Kronologija događaja u župi i svetištu .....................................3Osamsto godina sa svetim Franjom i franjevcima ...................................3Proslava 800. obljetnice Franjevačkog reda u župi ..................................6Školske sestre franjevke u župi ............................................................9Papinski nuncij u Svetištu ................................................................. 11Samostan i Svetište dobili novi klaustar ..............................................13Posveta oltara i crkve Gospe Sinjske .................................................. 14Gospin kip u samostanskom dvorištu ................................................. 19Klape Gospi Sinjskoj - festival marijansko-duhovne klapske pjesme ......... 21Proslava Velike Gospe – 2009. ..........................................................23Zagovorom sv. Franje u novu školsku godinu ......................................26Promjene župnog pastoralnog osoblja ................................................28Dr. fra Siniša Balajić - na odgovornoj službi u Franjevačkom redu ...........29

Župni pastoralni rad ................................................................30Susreti s osnovnoškolcima ................................................................30Frama Gospe Sinjske – tko, što, gdje? ...............................................32Sinjski studenti u Zagrebu ................................................................35Aktivnost pjevačkih zborova .............................................................37Put jednoga neokatekumena ............................................................42Molitveni vijenac “Kraljice obitelji” – rast u pobožnosti .........................44Župni Caritas - male stvari s puno ljubavi ...........................................47Uspjeh Fonda Gospe Sinjske ...........................................................50Karitativna sekcija “Voluntas bona” ...................................................52

Okolne crkve župe Gospe Sinjske ..........................................55Crkva sv. Nikole Tavelića u Brnazama ...............................................55Crkva sv. Franje u Čitluku / Jasenskom ...............................................59Crkva sv. Ivana apostola u Glavicama .................................................65Crkva sv. Leopolda Mandića u Karakašici i Suhaču .............................69Crkva sv. Katarine u Lučanima .........................................................72

Vjera u životu .............................................................................75“Veliki” vjernici .............................................................................75Je li vjera “privatna stvar”?...............................................................76

88

“Moje” i “ničije” ............................................................................77“Krava muzara” - Država i Crkva ......................................................78Feminiziranje društva i Crkve ...........................................................79“Udovičin novčić” - za materijalno siromašne studente ..........................79Volontiranje studenata .....................................................................80“Zaklada Gospe Sinjske” .................................................................81Umjesto vijenaca ............................................................................82Iz govora o. gvardijana na svečanoj skupštini Gradskoga vijeća

za Dan Grada, 2009. ..................................................................82Gospi Sinjskoj - Majci Cetinskoga kraja .............................................85Zahvala Čudotvornoj Gospi Sinjskoj ..................................................85

Izdavač: Župa i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske,

Fratarski prolaz 4, HR - 21230 Sinj, tel. 021/707-010; tel/fax.: 021/823-100;

e-mail: franjevacki.samostan.sinj1@st.t-com.hr,www.gospa-sinjska.hr

Glavni urednik: fra Nikica Ajdučić

Uredničko vijeće: fra Bože Vuleta, fra Nikica Ajdučić, Iva Kolak,

Tanja Kodžoman-Križanac

Korektura: prof. Hrvoje Markulin

Grafička obrada: Silvio Družeić

Fotografije: župni i samostanski arhiv

Tisak: Jafra-print d.o.o., Solin