PISCI I DJELA

1. Homer: Ilijada

Nema niti jedan pouzdan biografski podatak o Homeru, a nisu ga imali niti Grci. Ima razloga da se njegova domovina na temelju dijalekta njegovih spjevova smjesti u maloazijsku Joniju, a postoje i neke naznake prema kojima bi mu mjesto rođenja mogao biti otok Hilj. Homeru su u antici bila pripisivana još mnoga druga pjesnička djela od kojih su mnoga bila već tada izgubljena: tzv. kiklički epovi, epske parodije (prvenstveno Margit) te homerske himne, kraće, rjeđe duže epske pjesme. Homer za nas ostaje i dalje ostaje samo nejasna sjena kao čovjek, ali kao stvaralac on je živa i sveprisutna osobnost koja najizrazitije i najjasnije progovara kroz svoje djelo, za nas oličeno u ta dva vrhunska djela junačke epike (Ilijada i Odiseja) O djelu: Ilijada je epopeja od 24 pjevanja, povod ratu:trojanski kraljević Paris Aleksandar otima lijepu ženu Helenu, ženu spartanskog kralja MenelajaTemelj.motivi: Ahilejeva srdžba, 1.Njegova srdžba na Agamemnona jer mu je oteo robinju Briseidu i zato Ahilej odustaje od borbe, 2,Srdžba na Hektora jer mu je ubio prijatelja Patrokla i zato se Ahilej vraća u borbu. Ep započinje invokacijom ili zazivom bogova i muza koje ce pomoći pjesniku u stvaranju epa. Homer se koristi tehnikom IN MEDIAS RES – U SREDIŠTE STVARI – bez većeg uvoda uvodi nas u samo središte radnje.Perifraze – stilsko sredstvo kod kojeg se neki obični pojam izražava širim opisnim izrazom, HOMERSKO PITANJE – pitanje autorstva Ilijade i Odiseje. Oni znanstv.koji su smatrali da je Homer autor obaju epova nazivaju se unitaristi a oni koji smatraju da su epovi skup razl.pjesama koje su potekle od razl.pjevača – pluralisti ili analitičari, 15 696 – broj stihova IlijadeAhilej ubija Hektora i u gnjevu mrcvari njegovo tijelo, ali kada mu dolazi trojanski kralj Prijam, otac Hektorov, i moli za milost. Ahilej mu vraća Hektorovo mrtvo tijelo. Suosjećajući se s ocem.U šestom pjevanju opisani su intimni trenuci rastanka Hektora od voljene žene Andromahe i sina Astijanaksa. Ahilej je davno pobio cijelu Andromahinu obitelj i Andromaha strahuje za život svoga muža koji joj je jedina zaštita. Boji se da će njihov sin biti siroče. Hektor zna da se mora boriti jer se to od njega kao vrhovnog zapovjednika očekuje. Ep započinje invokacijom (zaziv). Zazivom Bogovih muza (boginja umjetnosti) koje će pomoći pjesniku u stvaranju epa.

2. Sofoklo: Antigona

SOFOKLO –rođen je 495.g.pr.Krista,umro je 406.g.pr Krista. Čitav život je bio poznata i istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovođa, diplomat,pjesnik i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame te je njima unaprijedio dramu uopće. Najpoznatije drame: AJANT, ANTIGONA, KRALJ EDIP, ELEKTRA, TRAHINJANKE

O djelu: - Među brojnim Sofoklovim dramama i tragedijama izdvaja se tragedija ANTIGONA.Temelji se na sporu oko pokopa posmrtnih ostataka. Poslije smrti Eteokla i Polinika(brat Antigonin), koji su poginuli u međ.sukobu vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont.Polinik je kriv što se borio protiv domovine i zbog toga mora ostati nepokopan. Onaj tko prekrši tu zapovijed bit će kažnjen smrću. Antigona, Polinikova i Eteoklova sestra, prekrši Kreontovu naredbu i pokopa svoga brata Polinika.Zborovođa je «pjesnikov glas», izlaže prethodne događaje, upoznaje gledatelje s tim što se zbiva između pojedinih događaja izvan njihova pogleda, katkad zamijeni didaskalijeAntigona se poziva na Božanski zakon ,ne priznaje Kreontov(ljudski zakon). Pošto su je otkrili i zatvorili Antigona se ubije. Njezin zaručnik Emon, koji je uz to

Kreontov sin traži milost za Antigonu.Čuvši vijest o Emonovoj i Antigoninoj smrti ubija se Kreontova supruga Euridika.Kada se Kreont osvijestio (opametio) već je bilo kasno: oskrvnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast dinastiju i grad.Riječi ne nalaze put do srca – potpuno suprotstavljeni svjetovi Antigonin i Kreontov, diojalog utemeljen na suprotstavljanju. Sukob Antigone i Kreonta je sukob pojedinačne ljud.svijesti i vlasti, sukob ljubavi i bešćutnosti.Protagonist – glumac/glumica koja igra gl.ulogu u grčkoj dramiAntagonist – protivnik, suparnikKreont, njezin tiranski antagonist obilježen je vrlo oštrim crtama, ipak pred riječima vrača Tiresije doživljava svoju krizu i odustaje od stava, ali prekasno. Izmena je blaga,nesposobna za pobunu i akciju. Emon je razapet između ljubavi prema Antigoni i štovanja premu ocu.Ljubavna strast nadvlada štovanje prema ocu i na kraju ga navodi da se ubije.

3. Eshil: Okovani Prometej

- ESHIL – Rodio se 525.g.prije nove ere u Eleusini. Nazivaju ga «ocem tragedije, sudjelovao je u borbi protiv Perzijanaca u bitci na Maratonu. Boravio je na Siciliji gdje je prikazao dramu Etnjanke. Umro je u Geliji na Siciliji 456.g.pr.n.e., djela:PERZIJANCI, SEDMORICA VELIČANSTVENIH, TEBE, PRIBJEGARKE, AGAMNENON, ŽRTVA NA GROBU, EUMENIDEO djelu:

"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim riječima Eshil započinje svoje djelo. Zemlja je vrvila životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka. Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh ( božanski dah ). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati, slušati ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lječiti se,... Ukratko uputio ih je u sve životne potrebe.

Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ). Prometej je bio tog Titanskog roda.

Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite. U Mekoni organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi nebi previše iskorištavali. On sa svojom lukavljušću želi prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom većem kupu bijahu kosti i salo. Zeus je reko da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savršen život tj. vatru. No Japetov sin je i za to našao rješenje. Pomoću užarene tinjajuće trešćice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu vatre i umjetnosti da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom haljinom a glavu joj ovjenča svježim cvjećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita svaku dražesnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se

čuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na Zemlju došlo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge besčujne ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara govora. Čak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj čin Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograničeno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optuživali da je Zeus oslabio Prometj je morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je još Prometej prikovan na Kavkaz.

4. Dante: Božanstvena komedija

- DANTE ALIGHIERI – Talijanski pjesnik, sin skromne plemićke obitelji. Gradski prior, filozof(proučavatelj Aristotela,Cicerona). Kritičar svoga vremena,prvi pjesnik novog doba.Vrhunac svog stvaralavštva je postigao BOZANSTVENOM KOMEDIJOM. Od drugih djela su poznati: NOVI ŽIVOT, RIME, O UMIJEĆU GOVORENJA.O djelu: -je alegorijski ep koji se sastoji od tri dijela: PAKAO, ČISTTILIŠTE, RAJ.Svaki dio sadrži 33 pjevanja – ep u cjelini sadrži stotinu pjevanja.Pisan ej u stihu. Stih ej rimovani jedanaesterac, strofa je tercina. U alegor.obliku slika svoje vrijeme,svoju epohu. Spjev je nazvao komedijom. U srednjovj.poetici komedija je pripovjedačko djelo u stihu sa sretnim završetkom.Atribut «božanstvena» veže se za naziv komedija od XVI.st.Tim se atributom označuje uzvišenost, veličina.Djelo je pisano finentinskim narječjem

Dante se na polovici života nađe u šumi - simbol otuđenosti od Boga. Izlazi iz te šume te dođe do nekog brijega. Kada krene prema vrhu, put mu zapriječe lav, vučica i pantera te on krene natrag no dolazi Vergilje i povede ga sa sobom. Putem mu objašnjava da ga šalje Beatrice ( ona je lik iz Danteova romana "Vita Nova").Zatim ga vodi kroz pakao i čistilište u raj. Pakao je opisan u 9 krugova. U svakom krugu se nalaze duše griješnika koje su raspoređene po težini grijeha. Što su grijesi teži to su krugovi niži i uži( lijevak). Svaki krug čuva mitološko biće preobraženo u demona.Dante je simbol grešnog čovjeka.Tamna šuma - simbol grijeha i otuđenosti od Boga.Pantera - simbol putenosti, lav - simbol oholosti,vučica - lakomost, Beatrice - božja milost, Vergilije - mudrost i razum.Pakao izgleda poput obrnutog lijevka, ima 9 krugova..Svaki krug→ određeni grijeh, što se dublje pada to je veći grijeh. Mitološka bića ( književnici, duhovni ljudi, grčki mitološki junaci) određuju težinu grijeha.

koliko puta Minos udari repom, toliko krugova grešnik pada.Predvorje

- mlitavci - nemaju svoj stav, pravda i milost im krije svoje lice1.krug-duše pravednika, duše rođene prije kršćanstva

2.krug-grešni ljubavnici, bludni grešnici3.krug-sjene proždrljivaca4.krug-škrci, rasipnici, svi su ovdje zbog svojega neznanja o trošenju5.krug- srditi i žestoki krivovjerci6.krug- krivovjerci7.krugnasilnici na bližnjega svoga, samoubojice i rasipnici, nasilnici prema Bogu, prirodi i radu8.krug- licemjeri, lupeži9.krugizdajice

5. Petrarca: Kanconijer

- Svestr.obrazovan,slavan, putnik, pripada među najveće pjesnike svih vremena. Pisao je na latinskom jeziku.

Kanconijer- dvodijelna zbirka ljubavnih pjesama sastavljena od 366 pjesama od toga 317 pisano u formi soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala-zbirka pjesama na talijanskom jeziku u kojima je dao intiman lirski dnevnik za njezina života i nakon njezine smrti-njegova lirika snažno je utjecala na cjelokupni razvoj kasnije ljubavne poezije, te još za njegova života u Italiji dobila niz nastavljača posredstvom kojih je petrarkizam tijekom 15. i 16. st preplavio cijelu kulturu Europe- te nastavljače zovemo petrarkisti ili epigoni-zbirka je specifična po strukturi; sastoji se od 2 dijela: 1)za života gospođe Laure 2)nakon smrti gospođe Laure-prema početnom stihu cijela zbirka se naziva "Rasute rime", cijeli život je usavršavao zbirku- Laura- simbol Petrarcine velike svjetske slave; u nju je spustio čitav svemir, učinivši od nje i sebe svoj svijet. Njegova ljubav nije Božanstvena, nego vječna zapreka koje je on svjestan pa se uvijek bori protiv nje, da bi joj se za čas prepustio. Laura se često poistovjećuje s lovorom, a ljubavna žudnja sa željom za slavom, a i jedan i drugi osjećaj se stapaju u jedinstveno duševno, a možda i pjesničko stanje, u onu romantičnu Petrarcinu bolest, u trajnu svijest nezadovoljnika o grijehu, koji njegovim stihovima daje karakterističan ton sjete.

talijanski (petrarkin sonet)2 katrene+2 tercine ili 8 katrena+6 tercina- tipična rima u katrenama je obgrljena, a u tercinama postoji više varijanti

6. Boccaccio: Decameron

Boccaccio – predstavnik predrenesanse; on je jedan od najumišljenijih pjesnika, živio je lijepo, slobodno i bogato zahvaljujući svojoj bogatoj obitelji, koja se bavila bankarstvom ( Bardi), nakon što je njegova obitelj bankrotirala morao je raditi i zaljubljuje se u gospođu Fiammettu i ona postaje njegova muza; Djela: ¨Filocolo¨, Filostrato¨, ¨Teseida¨, ¨Dijanin lov¨,

DECAMERON(«knjiga deset dana») je zbirka od 100 novela koje su povezane u jedinstv.cjelinu. Počinje opisom kuge u Firenci 1348.g. Sedam djevojaka i tri mladića napustili su okuženi grad. U ljupkoj prirodi zabavljaju se pričajući naizmjence deset novela u deset dana. Svaka novela nosi novu temu(osim prve i desete). U drugoj se pripovijeda o hirovima Fortune, u trećoj o ostvarivanju ljub.želja, u četvrtoj o tragičnim zgodama, u petoj o ljub.zgodama sa sretnim završetkom, u šestoj su sadržani brzi i duhoviti odgovori, u sedmoj o podvalama spretnih žena, u osmoj o šalama i podvalama koje se povezuju uz prevarene muževe i glupane, u desetoj noveli govori se o plemenitosti. Prva novela: SER CIAPPELLETTO- Bogati trgovac Musciatto Franzesi postao ej vitez na dvoru franc.kralja Filipa Lijepog. Morao je poći u Toskanu, te je svoje poslove povjerio nekolicini ljudi Nije znao kome da povjeri dugove Burgundzana, sjetio se Ciappelletta. On prihvaća ponuđeni posao te se nastani kod dvojice braće Firentinaca,poznatih lihvara. Ciappelletto se razboli te mu liječnici nisu mogli pomoći braca se zabrinuse kuda ce s njim zbog njegovih silnih grijeha, Ciappelletto zatraži da mu dovedu fratra da se ispovijedi. Stari fratar povjeruje u njegovu nevinost.Nakon poslj.pomasti umire. Fratar propovijeda o njegovoj poštenosti i pobožnosti. Pokopan je uz veliku pocast u mramornu grobnicu u kapeli. Postade sveti Ciappelletto.Tema: Lazna ispovijed teškog grešnika te lakovjernost i naivnost svećenikaVrijeme radnje: 14.st.Mjesto radnje: BurgundijaO.misao: Bogu nije važno da li se molimo preko nekog zlog ili dobrog covjeka! Najvaznije je da se molimo iskreno i od srca.

7. Šižgorić: Elegije i pjesme

- Pjesnik i humanist, svećenik,pripada u red ranih latinista i znacajnih stvaraoca XV.st.Tri knjige elegija i pjesama-ELEGIARUM ET CARMINUM LIBRI TRES – 1477.G. – PRVA TISKANA PJESNIČKA ZBIRKA U HRVATA,objavljenih u Veneciji kao i nekoliko rukopis.radova u stihu i prozi.Znacajan humanist.

1468.G Šižgorić je dozivio napad Turaka na rodni grad Šibenik. Borbu Šibenčana protiv Turaka je opjevao u Elegiji o pustošenju Šibenskoga polja.VII.ELEGIJA O PUSTOŠENJU ŠIBENSKOGA POLJA-Pjesnik razmišlja o vlastitom životu. Mislio je da će moći svoj vijek mirno proživjeti, katkad je nebo tmurno a katkada se njime raprostire sunčev sjaj. Razmišlja o turskim osvajačima, Turčin stiže u Šibenik da pustoši polja da šiben.moć skrši, gledajući Turke kako osvajaju cudio se brzini konja, njihovim crvenim zastavama, on veliča hrabrost hrvatske mladeži koja se hrabro borila. Turci su nemilice rušili i palili i to njega boli. On je spreman žrtvovati i život za domovinu, spreman umrijeti za nju.

Linija koja ide od Šižgorica prema Marulicu i Zoranicu podudara sa s onom što je započinje Panonije. S Panonijevom pjesmom o podvizima kralja Matije bliska je Šižgorićeva Elegia de

Sibenicensis agri vastatione – duboki dozivljaj i opis sukoba s Turcima u Šib.polju u proljeće ili jesen 1468.g., vremenski blizu i događajima koji su pokrenuli Pannonija. Panonije ocrtava uspjehe kršćanskog oružja, Šižgorić svjedoči o porazu : on prikazuje Turke u ratnom divljanju. Marulić u MOLITVI SUPROTIVA TURKOM bilježi zla što ih čine Turci

8. Cervantes: Bistri vitez don Quijote od Manche

- Španjolski pripovijedač, mladost provodi u vojničkoj službi,biva teško ranjen po povratku u domovinu se bavi književnim radom živi u oskudici. Zbog novč,.neprilika dospijeva u zatvor u kojem počinje svog Don Quijotea. Djela: PUT U PARNAS, UZORITE NOVELE, BISTRI VITEZ DON QIJOTE OD MANCHE, OSAM KOMEDIJA I OSAM NOVIH MEĐUIGARA.

Roman se sastoji od dva dijela – Prvi dio je objavljen 1605.g a drugi 1615.g1.dio U španj.pokrajini Manchi u 16.st živi pedesetogodišnji plemić Alonso Quiijano koji vodi jednoličan seoski život. Čita romane, od prevelikog citanja osusi mu se mozak i pamet mu se pomuti on umisli da je vitez Don Quijote. Svom kljusetu koje drži odličnim rasnim konjem daje ime Rocinante, za plemenitu djevu zbog koje čini sva dobra djela odabire seosku djevojku iz sela i naziva je Dulcinejom. Susjeda Sancha Panzu zamoli da mu bude perjanik obečavši da će zauzvrat dobiti otok kojim će upravljati. Oni kreću viteške pustolovine.

2.dio Dospijevaju na imanje jednog vojvode koji se radi zabave pravi da je Don Quijote vitez naredivši svojim podanicima da se tako ponašaju. Tako D.Quijote bar na neko vrijeme dozivljava prihvaćanje okoline, nakon poraza u jednoom dvoboju vraća se kući. Ondje se razboli i na samrti uviđa da je bio lud i da je nemoguće promijeniti svijet na način koji je zamišljao.

Tema: Don Quijote – vitez koji želi uništiti zlo u svijetuJezik i stil: parodija viteških romana, roman karakteraNovi pojmovi: donkihotizam – besmislen pothvat, smiješan Parodija – saljivo, podrugljivo oponašanje nekog djela Roman karaktera- u središtu je oblikovanje karakteraUniverz.značenje djela: tragikomičan poraz čovjeka koji ima uzvišen cilj da promijeni svijet koji nije u skladu s njegovim idealimaGl.likovi: Don Quijote i Sancho Panza

Quijote – predmetne stvari uočava na drugačiji način, ne doživljava ih onakvima kakvi jesu - odstvarivanje stvari – lišiti se znanja o upotrebnoj vrijednosti - on se lišio znanja i smatra da konj mora biti jak, brz i on u svom konju vidi nešto sasvim drugo, odluči pomagati ljudima u nevolji i braniti svoju čast i čast domovine- s njim na put kreće Sancho; - Quijote je napravio temeljnu razliku između viteza skitnice i viteza s dvorapo njegovim tumačenjima vitez je čovjek koji bi priskočio djevojci u nevolji u bilo kojoj zabiti - smatra da dvorski vitez ukrašava dvor sjajnom odjećom, i da časti siromašnoga viteza za bogatim stolom, njegov vitez mora proći sve labirinte u svijetu i pokušati izvršiti i ono što je nemoguće, njegov vitez mora prkositi suncu, a zimi mrzavici i vjetru, ne smije se bojati lavova i strašiti sablasti i bojati zmajeva

- viteški romani – su slavili dvorskog viteza tj. fikciju a ne razum- prekognicijski snovi – kad ne prepoznajemo stvarnost od sna Janko Leskovar: ¨Misao na vječnost¨ započinje hrv. modernu, govori o učitelju koji ima snove, ali njegovi snovi su se ostvarili i svi Leskovarci boluju od bolesti ¨misao na vječnost¨- metempsihoza – kada putem glazbe odlutamo i izoliramo se od stvarnog svijeta- ljepota – služi kao izdvojena iz konteksta i znači ljepota duha - pisac nam Quijotea vraća u stvarnost tj. normalan život ¨Vratio nam se zdrav¨

Don Quijote Sancho PanzoSvijet mašte i legende, privida Svijet realnosti, razumaidealistmaterijalistBezumna hrabrost OprezTragikomičan lik jer živi u svijetu kojeg idealizira Priprost seljak, naivan, zna se suočiti sa stvarnošću stoga mu mora pomoćiStvarnost pokušava prilagoditi svojim idealima, ne prihvaća je Lakovjeran i naivan jer se oduševljava obećanim otokomNe prizna novinu pa starim i zahrđalim oružjem napada vjetrenjačeHuman je jer je vođen idejom spašavanja svijeta

9. Shakespeare: Hamlet

William Shakespeare – rođen 1564.god., umro 1616.god.; engleski pjesnik i dramatičar, najveći stvaralac svjetske književnosti, rođen i umro u Stratford-on-Avonu, koji napušta oko 1585.god. i stiže u London, gdje živi kao glumac, redatelj i pisac kazališnih komada, a vjerojatno i suvlasnik poznatog kazališta ¨Globe¨; u razdoblju između 1590.god. i 1611.god. definitivno se povlači iz kazališnog života i vraća u rodni Stratford, Shakespeare je napisao 36 ili 37 drama, koje se mogu podijeliti na tzv. ¨kraljevske drame¨ ili ¨historije¨ pisane iz engleske povijesti od 13.st. do početka 16.st.; pisao je još tragedije, komedije i romantičke ¨idile¨ ili ¨igre¨Shakespeare je genijalni stvaratelj, on je u svakoj temi bez obzira odakle ju je preuzeo npr. iz antičke povijesti, ulio je dah stvarnog života, a poniranjem u psihu svojih junaka stvorio je galeriju nezaboravnih i vječnih likova te izrazio sve bogatstvo ljudskih osjećaja, od suptilnih navještenja prve ljubavi do razorne snage razbuktanih strasti i tako je u svom opusu oživio čitav niz svjetova, kojima često nedostaje povijesna točnost djela:kraljevske drame - ¨Rikard III¨, ¨Henrik IV¨, ¨Henrik V¨komedije - ¨Ukroćena goropadnica¨, ¨San ljetne noći¨, ¨Mletački trgovac¨, ¨Vesele žene windsorske¨tragedije - ¨Hamlet¨, ¨Otelo¨, ¨Kralj Lear¨, ¨Macbeth¨, ¨Romeo i Giulietta¨, mračne komedije - ¨Konac djelo krasi¨, ¨Troilo i Kresida¨ romantična igra - ¨Oluja¨poeme - ¨Venera i Adonis¨, ¨Silovanje Lukrecije¨

Sadrzaj: Jedne noci se strazarima na zidinama danskoga dvora ukazuje duh pokojnoga kralja – Hamletova oca .Hamletov prijatelj Horacije druge noci dovodi na zidine Hamleta i on od očeva duha saznaje da je njegov stric Klaudije ubio vl.brata – Hamletova oca kako bi se domogao vlasti. Klaudije se oženio kraljevom udovicom Gertrudom, Hamletovom majkom. Hamlet zivi samo za osvetu. On glumi ludilo. Kralj i kraljica pretp.da je poludio zbog ljubavi

prema Ofeliji, kćeri dvorskog savjetnika Polonija. Kralj zeli saznati razlog Hamletova ludila. Organizirajući na dvoru predstavu Putujućih glumaca Hamlet dokazuje stricu da zna istinu o ubojstvu, stric ga se želi rijesiti te ga salje u Englesku naredujuci u pismu da ga odmah ubiju. Hamlet tijekom putovanja pročita pismo te se vraća u Dansku. Otkriva da se Ofelija ubila, kralj zeli iskoristiti njezinog brata Learta za osvetu. Na kraju Leart i Hamlet pogibaju u dvoboju od otrovanih mačeva, pogiba i Klaudije a kraljica popije otrov.Prema Hamletovoj poslj.zelji Horacije ce siriti istinu o njemu i njegovom životu.- tragedijatema: Odnos prema životu i smrti i Hamletova osvetaTragedija je pisana u stihu bez rime,poznata je pod nazivom BLANK VERSE koji se razvio u renesansiStih je talijanskog podrijetla a 'pod utjecajem Shakespeara i John Miltona postao je standardnim stihom engleske drameShakespeare koristi igre riječima u cilju postizanja određ.efekta najčešće je sličnost rijeci na jednom planu postavljena u kontrast i razlikom na drugom planu- cesto se koristi zvukovima i izgovara sličnost dviju riječi koje imaju razl.znacenjezanimljiv je postupak tzv predstave u predstavi kao metafore zrcala, moze se dovesti u vezu sa natpisom na zgradi kazalista Globe koji je glasio: Cijeli svijet glumi glumca, a u smislu da smo svi mi samo glumci u predstavi koja se zove život. Hamlet ludilom i predstavom nastoji otkriti istinu o očevom ubojstvu.Otkriće ubojstva mijenja njegov odnos prema svijetu,životu,ljubavi. On postaje ironičan i ciničan zbog razočaranja u sve pozitiv. Ljud.vrijednostiOdgovor na pitanje BITI ILI NE BITI: Hamlet je neodlučan on dvoji o životu i smrti. Život je za njega izgubio svaki čar, svijet kako ga on vidi je poput labirinta u kojem se čovjek ne snalazi. Na lutanje i osamljenost je osuđen zbog spoznaje da su nestale sve prave život.vrijednosti Osnovni razlog koji ga navodi na taj odabir je strah od nepoznatog, strah od smrti.

10. Marulić: Judita

-OTAC HRVATSKE KNJIZEVNOSTIrođen u Splitu gdje je proveo cijeli život obavljajuci ugle.duznosti i odvjetnika i sucadjela:na latinskom jeziku: POUKE ZA ČESTIT ŽIVOT S PRIMJERIMA, EVANĐELISTAR,PEDESET PRIČA, DAVIDIJADAna hrvatskom jeziku: JUDITA –NAPISANA 1501.,TISKANA 1521.

Ep Judita napisan je na čakavštini Marulićeva vremena6 pjevanja ili libara2 126 dvostruko rimovanih dvanaesteracana početku se nalazi posveta don Dujmu Baristriliću? u kojoj Marulić izlaže svoju poetiku pozivajuči se na izvore svoga epa a to su klasični antički pisci prije svega VERGILIJE, ali Marulić spominje i domaće predhodnike - hrvatske anonimne pjesnike tzv.začinjaretema: Hrabra udovica Judita spašava svoj grad od neprijatelja, tema je preuzeta iz Biblije(SZ)poruka- moralna potpora uplašenim sugrađanima zbog neposredne turske opasnosti.

1.PJEVANJE: u ime vladara Nabukodonozora asirski vojskovođa Holoferno kreće u pohod s namjerom da osvoji cijeli svijet. 2.PJEVANJE: Holofernova vojska okrutno uništava sve pred sobom i u cijelom svijetu zavlada strah

3.PJEVANJE: Holoferno namjerava osvojiti Betuliju držeći grad pod opsadom. U gradu zavlada strah pa gradski oci odluče predati grad ako im Bog uskoro ne pomogne4.PJEVANJE: Uz Božju pomoć Judita postaje prelijepa žena te sa svojom sluškinjom odlazi u Holofernov tabor. Ona mu govori da zna kako se Betulija može osvojiti bez žrtava.Holoferno je opcinjen njenom ljepotom5.PJEVANJE: Holoferno priredi gozbu u Juditinu čast. Pošto pijan zaspi Judita mu odsjeće glavu njegovim mačem6.PJEVANJE: U jutro Betulijani stavljaju Holofernovu glavu na tvrđavu a u Holofernovoj tvrđavi nastane panika Betulijani napadnu i poraze Holofernovu vojsku. Judita je živjela 105 god.a puk ju je oplakivao 7 dana

U EPU su suprotstavljeni Juditin i Holofenrov lik Kroz Juditin lik pjesnik veliča vrline – pobožnost, požrtvovnost, vjeru,hrabrost. Kroz Holofernov lik pjesnik osuđuje oholost, okrutnost,pohlepuFa bi potkrijepio svoje teze pjesnik navodi cijeli niz biblijskih likova koji su zbog neumjerenosti u jelu i piću sami stradali(ADAM I EVA, LOT, NOA,EZAV)Pjesnik izražava vjeru u mogućnost pobjede nad Turcima njegova je por. Hrvatima da su jedinstveni, vjerom u Boga i njegovu pomoć mogu se obraniti od Turaka. Judita kao tip renesanskoga epa:linearnost – kod Marulićevih opisa je svaki lik detaljno opisan, površinsko – kod Marulića je bitno ono što je prvom planu jer su događaji prikazani kako slijede, simetričnost – vidljiva je pravilnost u obliku epa:ima 6 pjevanja, u prva 3 dominira Holoferno i njeegova vojska u druga tri Judita i njen narod, mnoštvenost – svako pjevanje može stajati samostalno, jasnoća – dijelovi epa su jasni, Marulić iznosi događaje detaljno,postoji uzrocno posljedicna vezaTema:Starozavjetna priča o JuditiJezik i stil:čakavština,rimovani dvanaesterac,ep u 6 pjevanjaUniver.znacenje: Vjera i hrabrost kao vrline zahvaljujuci kojima i pojedinac može pobijediti nadmoćnog neprijatelja

Marulić je zaslužan za podizanje narodnog jezika na literalnu razinu,uvođenje svjetovnih motiva, za opisivanje širokog spektra osjećaja,za isticanje individualnog nad općim.

11. Hrvatski petrarkisti (Dž. Držić, menčetić, Lucić)

Hrvatski PetrarkistiPetrarkizam – književni pravac u 15. i 16. stoljeću koji se oslanja na ljubavnu priču iz Petrarkinog Kanconijera o iz Italije dolazi ravno u Hrvatsku o traje do 18. stoljeća čak · obilježja o idealizirana i divinizirana žena o neuzvraćena ljubav o bolno-sladak osjećaj o muški osjećaji su proturječni ženskim · Zbornik Nikše Ranjineo dubrovački lirski kanconijer o ljubavne pjesme autora Menčetića, Držića i sl. · Šiško Menčetić

· Dubrovnik · senzualan, veseljak, direktniji, dinamičniji · Prvi Pogledo akrostih ( Z I S M U N D O ) – grč. akros okomit – stih koji nastaje okomitim čitanjem početnih slova stihova · Blažen nek je čas i hip…o prerada Petrarcinog Blažen nek je dan i sat i… o razlika u formi (sonetdistisi) i u završetku (kod Petrarce tužan, kod Šiška happy end) · Džore Držić· tmuran, sličniji Petrarci, veći utjecaj folklora · nema zreliju fazu, gdje se obraća Bogu i ispričava čitaocima · Grem si, Grem…· akrostih – G I O R E T A – džoreta – džorina pjesma

· Hanibal Lucić· aristokrat, bježi s Hvara za razliku od Hektorovića · Jur Nijedna Na Svit Vila· hvalospjev ženi · lirski kazivač – gotovo da je prisutan u pjesmi, izražava mišljenja, stavove i osjećaje liričnost, subjektivnost · opisuje ženine ljepote (vanjština) i vrline (duh. vrijednost) · opisuje Petrarkistički – od glave do pete · detalji fizičkog izgleda u usporedbi s motivima iz prirode – utjecaj usmene književnosti · forma strofe – opis, učinak na čovjeka, ponovljen prvi dvostih ali obrnut · zakonitosti o zatvorenost strofa – postignuto ponavljanjem prva dva stiha o osmeračke oktave · utjecaj štokavskog na čakavski – odudaranje od čakavskog – tko umjesto ki · Robinja· teško razumljivo i gramatički i vokabular i sintaktički · utjecaj latinskog – glagoli na kraju, rascjepkane rečenice · prva hrvatska svjetovna drama · tematika – tadašnjost, suvremenost usporedba – M. Vetranović – Orfeo – klasična tematika · spajanje kontinentalne i primorske Hrvatske – Derenčin (kontinentalni ban) + radnja smještena u Dubrovniku · vidljiv utjecaj štokavskog na čakavski HANIBAL LUCIĆ: Jur ni jedna na svit vila- ljubavna pjesma- tema: opis ženske ljepote- stih je osmerac, kitica oktava- započinje i završava istim stihovima- teži skladu- po uzoru na antiku- motivi: čelo, kosa, kruna od kose- njena ljepota kod svakog izaziva radost- crne oči i crne tanke obrve- izaziva radost, veselje i tjera na tugu; lice uspoređuje s ružom, bijeli vrat i prsa, zubi kao biser

DŽORE DRŽIĆ: Grem si grem- ljubavna elegična pjesma tužnog tona

- ima specifičnu kompoziciju- ponavljanjem stihova izražava svoju želju za odlaskom na mjesto gdje će pronaći duševni mir radi nesretne ljubavi, no ne nalazi ga pa želi umrijeti- u pjesmi je prisutan akrostih u kojem pjesnik GIORETA ispisuje svoje ime

ŠIŠKO MENČETIĆ: Prvi pogled- ljubavna pjesma pisana aleksandrincem - idilična slika prirode- motiv buđenja prirode- iznenađen je ljepotom žene koju je vidio (idealizirani lik)- prikazana je u bijeloj odjeći i kao vila. Splela je vijenac od kose i ima zlatne pramenove (motiv kose) i na kraju motiv gorčine

12. M. Držić: Dundo Maroje

Rođen u Dubrovniku. U Italiji je boravio ondje upoznaje talijansku komediografiju.Pred kraj života boravi u Firenci i ondje piše pisma toskanskom vojvodi s namjerom da mu pomogne srušiti dubovačku vlast. Ne primivši odgovor, umire u Veneciji.Djela: komedije: DUNDO MAROJE, ARKULIN,SKUP,TRENA,VENERA I ADON, GRIŽULA, NOVELA OD STANCA, tragedija: HEKUBA

TEMA: Radnja vezana uz dolazak dunda Maroja u Rim po sina Mara koji umjesto da trguje troši novac na Lauru

Jezik i stil: komedija, čakvaština 16.stRenesansa donosi nov nacin razmisljanja, pojedinac treba biti umjetnik prilagođavanja, mora imati sposobnost okretanja sreće u svoju korist, hedonizam-naslada i uzitak su ideal ljud.djelovanjaNovac kao najviša vrijednost, sredstvo koje omogućuje životne užitkeKomedija Dundo Maroje prvi je put prikazala Promet družina u raskošnoj dubrovačkoj Vijećnici 1. ili 8.veljače 1551.g. Kasnije je donesena zabrana održavanja kazališnih priredbi u toj dvorani u kojoj su donešene odluke Velikoga vijeća.Držićev nadimak je Vidra, odnosi se na zvijer neku vrstu kune koja se mogla naći u Rijeci dubrovačkoj. VIDRA bi označavala lukavu zvijer što priprema urotu dubrovačkim gospodarima pa bi to bio pseudonim koji je navodno Držić mogao uzeti kao član kazališne družine.

U prologu negromant(čarobnjak)Dugi Nos govori o svom putovanju u Stare Indije. Govoreći o putovanju on iznosi svoju podjelu na ljude nazbilj i ljude nahvao. U drugom činu Pomet iznosi svoj svjetonazor-svjetonazor renesansnog čovjeka. Završetak-na kraju se sve sretno završava zahvaljujući Pometu koji omogućuje da se Maro vrati s ocem i zaručnicom Perom u Dubrov., da se Laura uda za njem.grofa Uga Tudeška,da Pomet bude s Petrunjelom, da Pomet planira dobiti novč.naknadu od Laurina oca koji je traži da ona i ne zna. Tekst komedije nije potpun,dopunio ga je Mihovil Kombol i objavio 1955.g.Dva su osnovna mišlj.o značenju Držićeva Prologa negromanta Dugog Nosa:1.Radi se o viziji u kojoj ne postoje «moje» i «tvoje», u kojoj se srce ne maškarava, to je slika ideal.društv.sredine to je društvo kakvo bi trebalo biti bez ljudi nahvao. A ti su ljudi dubrovačka aristokracija.2.S druge strane, Držić svojim sumještanima priopćava da postoje dvije vrste ljudi – publika se često poistovjećuje s ljudima nazbilj, i ne proniknuvši u tajnu da postoje ljudi koji se smatraju pravima a zapravo to nisu.

13. Zoranić: Planine

- Zadranin, potomak obitelji Tetačić koja potječe iz Like- bio je notar i sud.ispitivač javnih spisa u Zadru-pretpostavlja se da je stradao u turskim osvajanjimadjela:PLANINE, prvi roman u hrv.književnosti

Planine – prvi hrv.roman u prozi i stihovima, autobiografski roman. Zoranić je namjeravao napisati ljub.roman u kojem bi opisao muke pastira Zorana a to je on sam, zbog neuzvraćene ljubavi. Zeli otici u planine jer misli da bi tamo pronašao lijek za svoju bol ali aktual.prilike u Hrvatskoj i opasnost od Turaka potaknut će ga na pisanje domoljubnog djela. Na početku mu se ukazuje vila Milost koja ga prenosi kamo želi. Ona mu pripovijeda o Buri: odakle dolazi i zašto se tako zove – legenda kaže da je vjetar dobio ime po lijepoj oholoj djevojci Buri koju je svemogući kaznio zbog njene nezahvalnosti. Bačena je na dno paklenog grotla odakle cvili i zavija sječajući se lijepih dana. Kažnjene će biti i sve druge djevojke ako budu ohole i nezahvalne. Na paklenim vratima piše: KROZA ME SE ULAZI U NAJGORČI STAN LAKO SE PROĐE ALI TEŠKO IZIĐE VAN. U djelu se nalazi opis perivoja od slave koji pjesnika podsjeća na zemalj.rajU perivoju se nalaze vile – Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica. Kaldeja je u starom vijeku ime najjužnijeg dijela Mezopotamije Babilona. Sve vile drže jabuke u krilu a svaka predstavlja neko knjiž.djelo. Vila Hrvatica ima samo jabuke na kojima pisu nazivi Zoranićevih djela LJUBVENILOV, VILENICA I PLANINE. Ona kori Hrvate zato što ne pišu na svom jeziku nego na latinskom kao da se srame svog jezika time Hrvati pokazuju nemar i nebrigu za svoju baštinu tj.domovinuDjelo je Zoranić posvetio rimskom kanoniku Mateju Matijeviću. Roman je nastao po uzoru na tal.pisca Sanazzara autora pastirskog romana Arkadija.Arkadija je zemlja sna u kojoj žive mirno i bezbrižno mladi pastiri kojima je jedina patnja od neuzvraćene ljubavi . Vidljiv je utjecaj Biblije, Homera,Ovidija i DanteaTema: opjevavanje ljepote hrvatskih krajeva i ljubavna – opjevavanje vl.ljubavne boli

14. Tasso: Oslobođeni Jeruzalem

- Rodio se u Sorrentu, u Napuljskom kraljevstvu. 1575.G dovršava svoje djelo Jeruzalem koje je pisao gotovo deset godina i po kojem je čuven. Njegova unutarnja razapetort i nemir dovode do pomračenja uma te Tasso dosta vremena provodi u sanatoriju.Umro je 1595 a buduci da su mu još za života nastale brojne legende vezane za njegov život Johann Wolfang Goethe je 1790 napisao dramu Tarquato Tasso. Djela: OSLOBOĐENI JERUZALEM, AMINTE(1573)

Tema:Prvi križarski rat(1096-1099)Ep u 20 pjevanja, stihovi – jedanaesterci, strofe – oktave Tassovi pjesnički uzori: Vergilije, i HomerGoffredo je vođa krizara koji putuju prema Jeruzalemu s namjerom da oslobode Kristov grob. U njegovim su redovima i veliki ratnici: Tancredi i Rinaldo. Protivnici su im kralj Jeruzalema Aladin i kralj Damaska Idorat. Vitezovi nailaze na razl prepreke ostvarujuci svoju misiju. Osim toga, postoje i ljub.zapleti: TANCREDI – CLORINDA – Tancredi se zaljubljuje u pogansku ratnicu Clorindu ali je u jednoj bitci zabunom ubija u Tancredija je zaljubljena Erminija. RINALDO-ARMIDA- Idorat salje, na nagovor zlog anđela svoju nećakinju Armidu u franački tabor kako bi zavela Goffreda i navela krizare na odustajanje od borbe.Ona zatoči

Rinalda na Otocima sreće ali ga prijatelji oslobađaju kako bi se vratio u borbu. Na kraju Rinaldo i Armida ostaju zajedno.Neki u Tassovu epu vide manirizam. Manirizam – pjesnički pravac u okviru baroka čije su značajke pretjerano korištenje mogućnosti jezika odnosno naglašeno neprirodan način izražavanja .

15. Gundulić: Suze sina razmetnoga, Osman, Dubravka

- IVAN DŽIVO GUNDULIĆ MAČICA- Rođen je u Dubrov.,obnašao je niz ugl.dužnosti ali nikad nije postao knezom Dubr.Republike jer je umro u 49 god zivota.Najveći barokni pjesnik i poznati branitelj katol.misli, mladalačke ljub.stihove naziva «porodom od tmine» i uništava ih smatrajući ih neprikladnima. Napisao je 10 mitoloških drama ali sačuvane su 4: dvije u cjelosti ARIJADN, PROZEPINA UGRABLJENA, a dvije su sačuvane pragmentarno: DIJANA, ARMIDA.Prvo njegovo tiskano djelo je prepjev bibl.psalama objavljen 1621.u Rimu pod nazivom Pijesni pokorne kralja Davida, Suze sina razmetnoga- religiozna poema objavljena 1622.u Mlecima, pastorala Dubravka-1628. i ep Osman-životno djelo na kojem je radio do smrti.

DUBRAVKA – pastorala(pastirska igra) u 3 cina. Radnja se odvija u Dubravi na dan Slobode. Najljepši pastiri Dubravka i Miljenko trebaju se vjenčati ali bogati starac Grdan podmiti suce i oni mu dodjele Dubravku. U radnju se upleće bog Lero «trešnjom» hrama daje znak da je njegova volja da zajedno budu Dubravka i Miljenko i sve sretno zavrsi. Redovnik pjeva himnu slobodi koju za njim ponavljaju svi pastiri svi se odriču necega sto im je drago i daruju slobodu.Alegorijsko znacenje djela: Dubrava – Dubrovnik, Dubravka – sloboda, Miljenko-vlastela, Grdan – obogaćeni sloj građana koji se žendibom žele domoći vlasti u DubrovnikuGundulić je kao predstavnik vlastele smatra da vlast treba ostati u njihovim rukama.U djelu se izmjenjuju dvostruko rimovani dvanaesterci i osmerci.

SUZE SINA RAZMETNOGA – tema:Izgubljeni i opet pronađeni sin(tema preuzeta iz Lukina evanđelja)Vrsta: religiozna barokna poema ili plač, tri pjevanja(plača): Sagrješenje, Spoznanje,SkrušenjeStih- sestinaOvo se djelo moze tumaciti se religioznog, društvenog i političkog gledistaS religioznog gledista Suze sina razmetnoga pružaju vise motiva, motiv života i motiv smrti, iz toga se kao spoznaje javlja motiv vječnosti: u društvenome smislu razmetni su mnogi dubrovački sinovi koji rasipaju roditelj.novac te se sukobljavaju s očevima

S političkog odnosno domoljubnog stajališta razmetni se sinovi mogu prepoznati kao one osobe čije ponašanje slabi osnove Dubr.Republike.

OSMAN- ep u 20 pjevanja, tema: Bitka kod Hoćima(1621) u kojoj je mladi turski sultan poražen od poljske vojskeStih:osmerac14. i 15.pjevanje dopunio je Ivan MažuranićGundulićev epski junak – Osman prikazan je u epu vrlo zanimljivo: s jedne strane kao primjer oholosti koja mora biti kažnjena kao svojevrsni ne-junak a s druge strane kao odvažan i plemenit ratnik.Takav Osman je prvi lik u hrvat.epici kojemu epski pripovjedač ne prilazi s unaprijed izgrađenim pozitivnim odnosno negativnim stavom: osuđujući ga na

početku spjeva na kraju djela ga pripovijedač žali i želi u čitatelja izazvati sućut nad njegovom sudbinom.Univerz.značenje djela: prolaznost slave i svih zemalj.vrijednosti, prolaznost oholosti i moći.Ep koji započinje refleksijom i invokacijom muza već u prvim stihovima naznačuje da pripada onim klasičnim djelima europske književnosti – djelima poput Homerove Ilijade i Odiseje ili Vergilijeve Eneide koja su imala zadaću opjevati događaje od bitne važnosti za život zajednice u kojoj nastaju

Na početku djela savjetnici daju savjete Osmanu:prvi se savjet tiče obnove vojske, Osman bi trebao krenuti na istok da obnovi vojsku kako se ne ponovi poraz koji se dogodio kod Hoćima. Drugi se savjet odnosi na Osmanovu ženidbu preporuku da nađe ženu i osigura potomstvo, a treći savjet da poubija svu rodbinu kako mu ne bi oteli prijestolje.Osman prihvača prva dva savjeta a treći ne(što se pokaže kobnim za njega jer Daut,zet svrgnutog sultana Mustafe dade pogubiti)Likovi koji su uključeni u ostvarenje ovih ssavjeta:KAZLAR AGA – ima zadatak u Turskom Carstvu naći djevojku za Osmana.Čuje se o ljepoti Sunčanice iz Smedereva koju on otima.Njezin slijepi otac Ljubdrag nemoćan je bilo što učiniti.Jedne večeri i Kazlar-agi otimaju Sunčanicu-to čini njezin davno poturčeni brat Vlatko koji je vraća ocuSOKOLICA-hrabra ratnica koja postaje Osmanova žena.Zamalo je poginula kad je u Poljskoj došla u sukob sa kraljevićem Vladislavom.On ju je poštedio i ona je obećala da se više neće boriti protiv kršćanaALI-PAŠA - odlazi sklopiti mir s Poljacima.Iz Ali-Pašine priče saznajemo o vojsci i borbama kod Hoćima. Poljaci pristaju na mir ako Osman iz zatvora pusti Poljaka Korevskog(kojeg je Rizvan-aga već dao pogubiti)KOREVSKI – Poljak koji se nalazi u zatvoru u Carigradu.Njegova zaručnica Krunoslava kreće u Carigrad preobučena u muškarca kako bi ga oslobodila.Ondje čuje da je Korevski zaljubljen u Ljubicu,kćer tamničara Rizvan-age.Krunoslava odlazi do Korevskog no Rizvan-aga i nju zatoči a kad sazna da su ona i Korevski zaručeni daje ih pogubiti.RIZVAN-AGA – čuvar i tamničar Poljaka Korevskog.Njegova kći Ljubica zajlubljena je u Korevskog te ga Rizvan Aga daje pogubiti. Kad Ljubica to čuje ubija se.

16. Corneille: Cid

- RODIO SE u Rovenu u Normandiji u obitelji koja je zivjela na rubu siromaštva Postao je odvjetnik. Tijekom života je napisao mnoge komedije i tragedijeKomedije: MELITA, CLITANDRE ILI OSLOBOĐENA NEVINOST, UDOVICA ILI IZNEVJERENI NEVJERNIKTragedije: MEDEJA, CID, HORACIJE, CINNATRAGEDIJA U KLASICIZMU: U doba klasicizma od pisca tragedije se očekivalo da poštuje:-PRAVILO O TRIMA JEDINSTVIMA –jedinstvo mjesta, vremena i jedinstvo radnje, -PRAVILO ŽANROVSKOG ODREĐENJA – radnja u tragediji mora ići od sretnog ka nesretnom završetku, UZVIŠEN JEZIK I STIL – jezik i stil tragedije mora biti uzvišen pa je ova tragedija pisana standard. Stilom francuske dramske poezije 17.st

Temu za svoju tragediju Corneille je uzeo iz pov.izvora,legendi .Ovo je tragedija pisana aleksandrincem s odstupanjem od pravila klasicističke tragedije(aleksandrinac – dvanaesterac sa stankom iza šestog sloga i sa nglašenim šestim i dvanaestim slogom). Don Rodrigo je zaljubljen u Himenu i ona u njega ali zbog svađe njihovih očeva oni potiskuju svoju ljubav

vođeni osjećajem časti i dužnosti očuvanja obiteljskog ugleda. Don Rodrigo ubija Himeninog oca čime spašava obiteljsku čast. Don Rodrigo se susreće s Himenom priželjkujući da sam umre od njezine ruke. Rodrigo odlazi u rat protiv Maura i vraća se kao pobjednik zadobivši od kralja naslov «Cid» što znači VELIKAN. Himena i dalje želi osvetu iako je zaljubljena u Rodriga. Don Sancho koji je voli pristaje osvetiti njezinog oca i sukobiti se s don Rodrigom. Nagrada za pobjednika bit će Himena.Himena otkriva don Rodrigu svoje osjećaje prije okršaja, a on, iako je mislio dati se ubiti savladava protivnika jer je kraljeva želja da se oni vjenčaju.Tema: Sukob časti i ljubaviUniverz.značenje: sukob časti i ljubavi, općeg i individualnog postoji u svim vremenima i društvima, ali je razlika u spremnosti pojedinca da individualno podredi općim.

17. Reljković: Satir iliti divji čovik

- Rodio se u selu Svinjaru kraj Nove Gradiške. Završio je niže razrede gimn.i cijeli život je proveo u vojničkoj službi. Sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu u kojemu je zarobljen 1757 u Frankfurtu na Odri. Imao je slobodu kretanja pa je upoznao njem.kulturu,njemački i francuski jezik.Nakon oslobođenja izdaje knjižicu SLAVONSKE LIBARICE(1761) te ep SATIR ILITI DIVJI ČOVIK . Djela: NOVA SLAVONSKA I NIMAČKA GRAMATIKA,NEK JE SVAŠTA ILI SABRANJE PAMETNIH RIČI, POSTANAK NARAVNE PRAVICE I DUŽNOSTI LJUDSKIH

Satir iliti divji čovik je ep u jedanaest pjevanja. Slavonac siječe u šumi drva tu sreće Satira koji ga upozorava na loš način života Slavonaca i ukazuje mu što treba promijeniti da bi Slavonija bila ljepša. Prvo izdanje Satira izlazi 1762. a drugo 1779.g u Osijeku. U tome proširenom izdanju Slavonac uvjerava Satira da su Slavonci prihvatili njegove prijedloge. Satir savjetuje Slavoncu na koji način mora organizirati svoje gospod.Tema:Način života u SlavonijiSatir je mitološko biće, napola čovjek napola jarac pa je Reljković mislio pogrešno da naziv za knjiž.vrstu SATIRU(u kojoj se na duhovit način ismijavaju svakidaš.pojave)potječe od riječi SATIR.Satir govori Slavoncu: o ljepoti Slavonije,o porušenosti Slavonije kroz česte ratove, o školama(otpor školstvu), o gospodarstvu(loše navike,štetnost uzgoja svinja)I.PJEVANJE:SATIR PIVA U VERŠE SLAVONCEM KAZUJE LIPOTU LEŽAJA SLAVONIJEII.PJEVANJE:PORUŠENJE SLAVONIJE KROZ ČESTE RATE I BROJEVEIV.PJEVANJE: SATIR KAŽE UZROK ZAŠTO U SLAVONIJI NEMA SKULAXIII. OD GAZDALUKA STVOR KUĆA, MARVE DRŽANJE, ORANJE, KAZANI I DRUGA

18. Goethe: Patnje mladog Werthera

-Rođen je u Franfurktu na Maini u uglednoj obitelji. Studirao pravo u Leipzigu. Patnje mladog Werthera učinile su ga najpoznatijim njemačkim autorom.Prvi njem.pisac koji je postigao svj.značenje. Najznačajnija djela: PATNJE MLADOG WERTHERA, IFIGENIJA, TORGQUATO TASSO, EGMONT, SRODNE DUŠE, FAUST, HERMANN I DOROTHEA

tema:Ljubavne patnje mladog čovjekavrijeme radnje:18.stmjesto radnje:Gradić Walhelm

epistolarni roman(u formi pisama)Werther – tipičan rom.junak,mlad,obrazovan sklon maštanju, umjetnosti – hipersenzibilan,nesposoban da prihvati real.svijet

Zaljubljenost prerasta u ljubav koja uništava sve sile Wertherova bića, čini ga emotivno ovisnim o Lotti, nemogućnost ostvarenja ljubavi rješava samoubojstvom.Mladi pravnik Werther dolazi u grad srediti majčine poslove oko nasljedstva. Na ladanjskom balu upoznaje Lottu, znajući da je zaručena zaljubljuje se u nju. Ona prema njemu nije ravnodušna, ali ima zaručnika i ne želi riskirati. Werther odlazi iz grada kako ne bi smetao zaručnicima.Zapošljava se kao tajnik. Tu službu ne može podnijeti te odlazi. Saznaje za brak mladih zaručnika. Albert naslučuje Wertherovu ljubav prema Lotti. Werther duže vrijeme razmišlja o samoubojstvu, uzima Albertov pištolj. Ubije se. Nakon samoubojstva Werther je pokopan na kraju groblja, između dviju lipa.

19. Schiller: Razbojnici

- Rođen u Marbachu, na rijeci Neckar. Pohađao je latinsku školu i završio je vojnu akademiju i medicinu te djelovao kao vojni liječnik. Umire u Weimaru.Djela: RAZBOJNICI, DON CARLOS, SPLETKA I LJUBAV, DJEVICA ORELANSKA, MESINSKA NEVJESTA, WILHELM TELL, FIESCOVA ZAVJERA U GENOVI

RAZBOJNICI – drama u 5 činova.. Osnovni problem u drami je sukob pojedinca s društvom. Gl.junak je Carl Moor. On nakon spletki svojeg brata Franza biva razbaštinjen od oca i postaje vođom razbojničke družine. Postaje odmetnikom smatrajući da je svijet zao i da se zlim ljudima treba osvetiti. Po toj odluci on je uzvišen lik ali po sredstvima kojima se služi (ubojstva,nasilje,pljačke) on je negativan lik.Otima bogatima kako bi pomogao sirotinji.Na kraju se Carl duhovno mijenja zbog spoznaje da je pogriješio i da nasiljem ne može popraviti svijet. Odlučuje se predati jednom seljaku koji je siromašan jer će kao nagradu dobiti puno novaca. Za razliko od Carla u kojem ipak ima plemenitih osjećaja i ljubavi, njegov brat Franz potpuno je negativan lik – do kraja zao, sebičan i ljubomoran. Svoj život okončava samoubojstvom zbog straha da će se morati suočiti sa svojim bratom. Drama je objavljena 1782.g. izazvala je burne reakcije kod gledatelja.

20. Puškin: Evgenij Onjegin

A.S.Puškin- rođen 1799.u bogatoj obitelji. Djelom "Oda slobodi" zamjeri ose sudu te je prognan u južnu Rusiju te tamo piše "Zarobljenik Kavkaza". 1826.je pomilovan te se vraća u Moskvu i St.Petersburg. umro je u dvoboju. Smatra se osnivačem moderne ruske književnosti.Djela : Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kavkaza, Brončani konjanik, Ruslan i Ljudmila.....

LikoviEvgenij Onjegin- lik suvišnog čovjeka a tome pripomaže i njegova sveopća nezinteresiranost, čak i lijenost.Lenski- romantičar, poeta, zanesenjak, suprotnost Evgeniju, kada voli,voli strasno i ne suspreže svoje osjećaje.Tatjana- seoska djevojka na romanima Richardsona Rousseaua, posjeduje neposrednost, nesumljivo stečen u provinciji, među pukom, sa dadiljom. Radnja

Radnja započinje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, "suvišnom čovjeku" koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Takav mu život brzo dosadi. Evgenij treba nasljediti stričevo nasljedstvo,te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. On samo glumi razočaranost srtičevom smrću, sam pušta suza želeći na taj način zavarati javnost. Evgenij je imao najbolje francuske učitelje, ali površno znanje samoi na temelju informacija, to mu otvara put u visoko društvo jer po sudu drugih, on je uman. U kazalište ide samo zato da bude viđen, ne razumije što gleda, razumije samo onoliko koliko mu znanje dopušta.On je društveno prihvaćen, voljen,zabavan, koketan, "svi bi htjeli da ga goste". Mnogo posvećuje njezi tijela: parfemi, škarice, češljevi,turpijice,stoji satima pred ogledalom poput muške Venere. Evgenij upoznaje Lenskog koji se vraća sa studija iz Njemačke, on je mladi pjesnik , čita Kanta. Lenski je zaljubljen u Olgu koja ima sestru Tatjanu. Olga je skromna, poslušna, vedra, lirska duša. Tatjana je mirna, povučena, samo čita knjige,u odnosu na Olgu nije imala svježine izgledu, plaha, tužna, svega se boji, voli prirodu. Lenski i Olga su ljubavni par. (Puškin glavne junake stavlja u određeno prirodno okruženje prema karakteru. Onjegin ne voli prirodu. Priroda u ulozi psiho fizičkog stanja zato jer je priroda promijenjiva, jedino u prirodi možemo postići sklad.)Tatjana se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem mu izjavljuje ljubav. Tatjana piše da nema iskustva, no spremna je biti dobra i vjerna žena- njezino viđenje braka. Onjegin ju odbija, kaže "ja nisam sazdan za blaženstvo",nije stvoren za ljubav, nije dostojan njenog savršenstva, brak je za njega muka, lišavanje slobode, nije sposoban biti mužem ali kada bi dosegao stupanj zrelosti Tatjana je žena s kojom bi želio biti.Na proslavi Tatjaninog imendana, Onjegin iz prkosa koketira s Olgom. Lenskoga to uvrijedi te traži satifikaciju,dvoboj. (Onjeginov odnos prema životu i smrti- on zaspi na dvoboj- nihilizam,negiranje samoga sebe.) Onjegin ubija Lenskoga u dvoboju- apsurdno,posve nepotrebno ubojstvo. Evgenij odlazi na putovanje od više godina. Tatjana se udaje, postaje kneginja, žena generala- boginja i nedostupna. Jednoga dana na nekoj proslavi u Petersburgu Onjegin sreće Tatjanu te joj piše strastveno pismo, no ona se oglušuje na njegove izjave. Ponaša se ravnodušno jer je sad udana i želi biti vjerna mužu, iako još voli Onjegina koji za nju predstavlja duhovnu patnju. Tatjana postavlja pitanje zašto ga nije zanimala kad je bila priprosta seoska djevojka, privlači li ga sada njezino bogatstvo ili je Onjegin tek sada shvati da ju voli. Onjegin odlazi na daljnja putovanja.1.tematski krug- ljubav2.tematski krug- priroda3.tematski krug- društveni život u Rusijio 30.godina 20.stoljeća- vrijeme Nikolaja i Aleksandra I., svi sukobi rješavaju se dvobojem. Među likovima se oučava razlika između seoske i gradske sredine, društvenih sloejva, intelektualna razlika ( puk-narodni jezik, viši slojevi-francuski, njemački, latinski) - utjecaj zapadne civilizacije i umjetnosti.Ovo je prvi psihološki roman u stihu, pisan Onjeginskom strofom- 4 ukrštena stiha, 4 obgrljena, 4 parna, četverostopni jamb.Puškim je na Onjeginu radio osam godina.isprva je zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan, epsku satiru, pa prema tome kao romantična književna vrsta. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane, gdje je česti lik suvišnog čovjeka

21. Poe: Gavran

- Američki romantičar, pjesnik, pripovijedač,.kritičaru svojim djelima se bavio okultnim i mističnim temama a posebno mu je omiljena tema bila SMRT LIJEPE MLADE ŽENE. Umro je na cesti od srčanog udara.Živio je u siromaštvu i

bavio se novinarstvom. Autor je zbirke novela «Groteske» i «Arabeske», te «Doživljaji Arthura Gordona Pyma»Poea smatraju pretečom Sf(znanstv.fantastične literature) i začetnikom detekt.priče, živio je neobuzdano a oženio se sestričnom,maloljetnom.

GAVRAN-pjesma okultne mistične tematike. Tema:Smrt mlade žene i nemogućnost pjesnika da se pomiri s gubitkom voljene osobeGavran je mitski simbol smrti, vjesnik nesreće. Dolazi u pjesnikov dom kišne,zimske večeri i smješta se na kip Palade(Atena)-božica mudrosti. NA brojna pitanja koja pjesnik postavlja(o mogućnosti ponovnog susreta s voljenom Lenorom)gavran odgovara NEVER MORE.Taj pripjev se ponavlja 18 puta.Za pjesnika je najstrašnije to što gavran ne želi otići što znači da je trenutak njegove smrti sve bližiPoe je težio formalnom savršenstvu djela, jer je poznato da je napisao 12 verzija ove pjesme

22. Preradović: Poezija (pregled)

- Rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače. Vojnu školu polazio u Bečkom Novom Mjestu i vremenom je zaboravio materinski jezik. S osamnaest godina počinje ga ponovo učiti jer se zainteresirao za ilirizam(upoznao je Ivana Kukuljevića koji ga je zainteresirao za ilirizam). Prva pjesma koju objavljuje na hrvatskom jeziku je ZORA PUCA.Do kraja života ostaje u vojnoj službi došavši do čina generala. Umro je u Austriji a posmrtni ostatci preneseni su mu u Zg.Djela: zbirke pjesama: PRVENCI I NOVE PJESME, drama:KRALJEVIĆ MARKO

Ljudsko srce – (pjesma): U ovoj refleksivnoj pjesmi Preradović promišlja razloge nezadovoljstva srca, dođemo do cilja a već poželimo nešto drugo. Njegov je odgovor da uslijed svijesti o prolaznosti želimo iskoristiti sve ovozemaljske slasti.

Putnik(pjesma)-Putnik-noću izgubljen u tuđoj zemlji dolazi do jedne kolibe i moli staricu da ga primi na konak. Starica odbija primiti umornog putnika,ona ima svoju djecu,starica mu postavlja pitanje o njegovoj majci.Putnik se odluči vratiti u svoju domovinu,starica je personifikacija tuđe zemlje – mrak je metafora pjesnikova stanja a cijela pjesma alegorija pjesnikova lutanja tuđim zemljama.

Pjesnik –U pjesmi su suprotst.dva pogleda na svijet:pjesnikov i sokolov.Sokol je personifikacija pjesnikova nadahnuća koje je vezano uz domovinu. Buđenje je nužno jer se u domovini događaju značajne promjene u smislu narodnog preporoda i zato pjesnici trebaju biti budni i aktivni, s pjesnikove perspektive je svijet drukčiji nego sa sokolove, on je trajno vezan uz zemaljske vrijednosti i sokol u tome vidi njegov usud: trajnu razapetost pjesnika između neba i zemlje.

Mrtva ljubav – Pjesnikovo pitanje o mjestu gdje bi mogao pokopati svoju ljubav postaje univerz.ljudsko pitanje o mjestu pohrane vl.emocija. Zemlja i voda nameću se kao dva elementa nameću se svakom čovjeku alli on teži trećemu-on teži zvijezdama. U visinama bit će nemoguće uprljati ih svojim sitnim zemalj.nezadovoljstvima,pohlepama,zavistima. Pjesma je nastala nakon smrti pjesnikove supruge, a pjesma je pretvaranje njene uspomene u zvijezdu koja sjaji i čitateljima jer je postala duhovna vrijednost.

TEMA: Općeljudske teme o životu i čovjeku; Ljudsko srce i Mrtva ljubav, domoljublje i vlastiti pjesnički poziv: Putnik i Pjesnik

Alegoričnost – putnik – pjesnikov dijalog s tuđom zemljom; spoznaja da su sreća i zadovoljstvo ostvarive samo u domovini.Ljudsko srce – ljud.srce kao metonimija za trajni ljudski nemirPjesnik – pjesnikova komunikacija sa sokolom je alegorija za njegovu trajnu razapetost između zemaljskih i ljudskih vrijednostiMrtva ljubav – pretvaranje zemalj.ljubavi u nebeskuUniverz.značenje djela: Domovina kao najviša vrijednost

Rodu o jeziku –oda-oda je oblik svečane lirske pjesme koja slavi neki važni povijesni događaj ili povijes.osobuTema:Slavljenje jezika, ljubavi prema jezikuPoetska poruka: Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe biti

Za pjesnika je njegov jezik njegovo jato, blago i njegov alem(turcizam).. Pjesnik nam poručuje da svoj jezik trebamo ljubiti i umrijeti za njega. Dok imamo svoj jezik imamo sve na ovom svijetu.Bez jezika smo kao bez imena,bez djedova,unuka,puka sjenaKompoz.pjesme: strofična(sastoji se od 9 strofa)Svaka strofa se sastoji od 10 stihova.Stihovi su vezani. Jedan se stih sastoji od 10 slogova(deseterac).Rima je nepravilna,rimuju se prva dva stiha,četvrti i peti stih te osmi i deveti.Metafora:» Svoje tijelo, udo svijeta, Bus posebnog svog cvijeta. U njem s čuvstva radostiva Tvoje srce vatrom gori.»

Onomatopeja: «Svaka ptica svojim glasom spijeva»Hiperbola: «Od Stanbula grada do Kotora, Od Crnog do Jadranskog mora»

Anafora: «O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom tvom i mojem»Turcizam: alem(kamen)

23. Vraz: Poezija

- Vraz je bio Slovenac, pravo mu je ime bilo Jakob Frass. Završava osnovnu školu u Mariboru. Studirao je pravo i filozofiju. U Grazu je upoznao Ljudevita Gaja. Gaj ga je zainteresirao za ilirizam.Vraz je pristupio hrv.književnosti vjerujući da se zajedničkim književnim jezikom za sve Hrvate i Južne Slavene može stvoriti jaka nacional.književnost i da Slovenci to ne mogu ostvariti. Najžešći protivnik među Slovencima mu je bio France Prešeren..Vraz umire u 41.god.od tuberkuloze. Vraz je pisao pjesme,putopise,članke o jeziku..Djela: (pjesme):Narodne pjesme ilirske,Đulabije,Glasi iz dubrave žeravinske,Gusle i tambura,Putopisi: Put u gornje strane

Đulabije – zbirka pjesama u kojoj pjesnik spaja ljubav prema voljenoj ženi(Ljubici Cantilly)s ljubavlju prema domovini. Naziv zbirke dolazi od turske riječi djul – što znači ruža, a đulabije su mirisne jabuke koje su crvene kao ruža. Zbirka ima 4 dijela, ali su u izdanju od 1840. samo dva dijela(kad se Ljubica udala i kasnije umrla,Vraz je napisao 3.i4.dio). U trećem

dijelu on iskazuje svoje duševno stanje nakon njene udaje, a u četvrtom dijelu ljubav prema Ljubici prerasta u ljubav prema narodu i čovječanstvu.

Ždral putuje k toplom juguOvaj pjesnički oblik nazivamo GAZELOM. Gazela je nastala u arapskom pjesništvu na početku 7.st. U prvotnom obliku je imala 5 do 15 distiha s jednom rimom provedenom kroz sve distihe.Vraz izostavlja rimu i čuva samo pripjev.Ljudima koji žive u skladu s prirodom normalno je da u jesen skupljaju plodove svoga rada, ptice u jesen odlaze u toplije krajeve, a jesen pjesnikova života obilježena je patnjom i suzama – suprotno zakonima prirode. Inače ima pripjev, ponavljaju se riječi: U JESENI

Otkud modre oči?-Pjesma se temelji na usporedbi dviju žena: crnokose i plavokose. Pjesnik opjevava preobražaj ljubavi od zemaljske i tjelesne do nebeske, duhovne.Pjesnik sluti da se duša voljene žene javlja u novome tijelu i pruža mu mogućnost ostvarenja ljubavi i sreće.

Univerzal.značenje djela: izražavanje ljubav.osjećaja, promišljanje ljubavi i vlastitog života, izražavanje osjećaja i povezivanje s motivima prirode – romantičarski elementi.

24. Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića

- Rodio se u Novom Vinodolskom. Poznati književnik i političar. Bio je prvi hrvatski ban pučanin. Za svoga banovanja je reformirao školstvo i ostvario neovisnost sudstva.Djela: Mažuranić je pisao pjesme najpoznatiji je po epu SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA, autor je političkog spisa HRVATI MAĐAROM, a napisao je 14. i 15. pjevanje Gundulićeva OSMANA.

Smrt Smail-age Čengića je ep u pet pjevanja objavljen 1846.g. Polazište epa stvarni je povijesni događaj o kojem je Mažuranić mogao čitati jer se o njemu u ono vrijeme dosta pisalo. Tim izvorima valja dodati dva podatka koji su Mažuraniću pomogli pri ostvarivanju osnovne fabule – bila je to narodna pjesma o pogibiji Smail-age koju je sigurno Mažuranić poznavao te život u Bosni i Hercegovini pod turskom vlašću.Smrt Smail-age Čengića sastoji se od 5 pjevanjaAGOVANJE – u kojem je Smail-aga na vrhuncu moći i daje pogubiti zarobljene Crnogorce kao i Turčina, starca Duraka koji ga se usudio savjetovati da pripazi jer da će se Crnogorci osvetiti

NOĆNIK – sin starog Duraka, Novica, šulja se noću prema sjedištu crnogorskog vladike kako bi se priključio osvetnicima

ČETA – Crnogorci i Novica kreću se osvetiti se Smail-agi

HARAČ – Smail-aga kupi harač mučeći i ubijajući siromašnu raju, navečer dolazi četa i napada tabor Smail-age koji pogiba.

KOB – Smail-aga je sveden na običnu lutku koja se klanja svakome tko ulazi u sobu

Tema: Smrt Smail-age Čengića, stvarne povijesne osobe

Jezik i stil – arhaizmi i turcizmi, izmjena deseteraca i osmeracaUniverz.značenje djela – Borba Smail-age i Crnogoraca postaje borba dobra i zla s piščevom idejom i vjerom u pobjedu dobra

25. Šenoa: Zlatarevo zlato

najčitaniji je hrvatski pisac svih vremena. On je zapravo prvi hrv. pisac koji je svjesno radio na stvaranju čitateljske publike. Pisao je pripovjetke, feljtone, drame, …Prvi Šenoin povijesni roman: Zlatarevo zlato (1871.)Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš, Kletva, Prijan Lovro..

Priča Šenoinog romana "Zlatarovo zlato" odvija se u starom Zagrebu, u vrijeme propasti feudalizma. Zagreb je, u Šenoinom romanu, mali grad u kojem žive obrtnici, trgovci i činovnici. Gradom pokušava gospodariti Stjepko Gregorjanec, plemić i gospodar Medvedgrada, no to mu sve teže uspijeva. U Zagrebu, odmah pokraj Kamenitih vrata, svoju zlatarsku radnju ima Petar Krupić. On je udovac i živi s kćeri jedinicom - Dorom. Dora je mlada i lijepa, te je gotovo svi sugrađani vole. Jedan od Zagrepčana, koji je posebno zainteresiran za Doru, jest Grga Čokolin. No, Dori se Čokolin ne sviđa jer je star, ružan i zao. Ona javno odbije njegovo udvaranje i to njega razbjesni. Nedugo zatim, Dora slučajno upoznaje Pavla Gregorjanca, mladog plemića i nasljednika gospodara Medvedgrada - sina Stjepka Gregorjanca. Njih dvoje se zaljubi. Oba oca - Petar Krupić i Stjepko Gregorjanec - protiv su te veze. Zlatar misli da se njegova kći ne treba vezati uz plemića, pogotovo ne uz sina zlog Stjepka. Vlastelin ne želi da se njegov sin oženi građankom Zagreba. On mrzi Zagrepčane, jer mu pružaju otpor i ne žele ga priznati kao svog gospodara. Osim toga, svojem sinu namjenjuje drugu ženu - plemkinju Klaru, gospodaricu grada Samobora. Klara i Stjepko počinju spletkariti protiv mladog para. Novcem i obećanjima, oni uspijevaju nagovoriti Grgu Čokolina da im pomogne u ostvarenju njihovog plana protiv Dore. Jedne večeri, na Dorina vrata dolazi maskirani Grga Čokolin. On zamoli djevojku vode i ona mu je da iz svojeg vrča. Grga otruje vodu i vrati je Dori, rekavši joj da mu je dala ustajalu vodu i neka je proba. Djevojka je popije i umre. Dolazi Pavle i nalazi je mrtvu. Nakon Dorine smrti, zlatar Krupić ostaje sam i tužan, Pavle Gregorjanec pogine u ratu s Turcima, a vlastelin Stjepko umire u svom ruševnom dvorcu, potpuno sam. Knjiga završava opisom propadanja Medvedgrada, koji se, bez nasljednika i stanovnika, ruši i nestaje.

26. Balzac: Otac Goriot

- rođen je u Toursu- jedan je od utemeljitelja realističkog romana- od 1829. do 1848. nastaje njegov ciklus Ljudska komedija, djelo od devedesetak romana i pripovijedaka- ciklus je nastao po uzoru na Danteovu Božansku komediju- Ljudska komedija podjeljena je na tri skupine: - analitičke studije - filozofske studije - studije društvenog života- djela: Filozofija braka, Louis Lambert, Rođak Pons, Propale iluzije, Otac Goriot

društveni roman

tri fabularna tijeka:1. Goriot i njegovo propadanje u društvu2. Rastignac i njegov uspon u društvu3. zatvorenik Vautren i njegovi poslovi- ideja - sreća nije izvan čovjeka, nego u čovjeku- student Eugene Rastignac stanuje u pansionu gospođe Vauqer, u kojem živi i starac Goriot, osiromašeni tvorničar tjestenine- Goriot je dao sve što je imao svojim bogatim kćerima koje ga posjećuju samo kad ga trebaju- Rastignac želi uspjeti u društvu i preko svoje tetke dospijeva u najotmjeniji pariški salon gđe Beausenat- Rastignac nailazi na blještavilo i sjaj i u toj se sredini želi održati uz pomoć žene – ljubavnice- Najprije mu se svidi starija Gotiotova kći, gđa de Restaud udana za grofa Restauda- No gđa de Restaud već ima ljubavnika – mladog de Traillesa- Rastignacusu njezina vrata zauvijek zatvorena jer je pred njom i njezinim mužem spomenuo Goriota- Vikontesa de Beauseant i vojvotkinja de Langeais daju Rastignacu upute za život u Parizu- One mu najprije govore o grofici i grofu de Restaud- Kad ostane bez ičega, i kad više nema što dati kćerima, Goriot umireRastignac je osobno otišao Goriotovim kćerima s molbom da posjete umirućeg oca- ovakvo realno razmišljanje i spoznaja o prevom licu njegovih kćeri kod Goriota traje vrlo kratko, on umre utješen, milujući glave dvojce studenata misleći da su to njegove kćeri- kćeri mu nisu došle niti na sprovod, poslale su prazne kočije, a studenti su snosili i troškove pogreba- to ipak nije pokolebalo Rastignaca da odustane od ispreznog visokog društva, nego ga je naprotiv učvrstilo u namjeri da se suoči s tim svijetom i da ga upozna

27. Dostojevski: Zločin i kazna

- jedan od predstavnika ruskog realizma- začetnik tzv. Psihološkog realizma- jedan je od začetnika moderne proze, tj. monološko-asocijativnog tipa romana- koristi tehniku unutarnjeg monologa- djela: Braća Karamazovi, Idiot, Zločin i kazna

- monološko-asocijativni tip romana- tema – zločin i kazna- glavni lik – Raskoljnikov – oksimoronski lik (u jednom je liku i zločinac i darežljivac, i zao i dobar čovjek, i prijestupnik i mislilac)- Raskoljnikov na kraju kroz ljubav i vjeru pronalazi sebe i svoje iskupljenje- Nakon unutarnjih kolebanja Raskoljnikov se odlučuje na zločin- Staričinu nepovjerljivost uklanja time što je uvjerava da je donio obećani zalog- Starica ga pušta u stan, on je ubija sjekirom- Nailazi i staričina sestra Lizaveta, on ubija i nju- Zahvaljujući povoljnim okolnostima Raskoljnikov neprimjećen odlazi iz kuće

- Istražitelj Porfirije Petrovič sumnja u Raskoljnikova, osobito nakon što je u časopisu „Periodična besjeda“ pročitao Raskoljnikovljev članak o zločinu- Raskoljnikov objašnjava Petroviču glavne misli iz toga članka- Raskoljnikovu su došle sestra i majka; sestra se trebala udati za sebičnog i pokvarenog Lužina- Raskoljnikov uviđa da se ona odlučila na taj brak kako bi mu novčano pomogla- Zahvaljujući Raskoljnikovu te su zaruke razvrgnute i Dunja se udaje za Raskoljnikovljeva prijatelja Razumihina- Raskoljnikov strašno trpi, rastresen je i opterećuje ga ubojstvo- Zbližava se sa prostitutkom Sonjom Mermeladovom koju je gladovanje obitelji prisililo na prostituciju- Sonja – tiha, mirna, dobra, pokorna i pobožna, osoba kojoj Raskoljnikov priznaje zločin

- Ona ga nagovara da prizna ubojstvo i okaje ga kaznom- Raskoljnikov to i čini, biva osuđen na osam godina kazne u Sibiru, kamo ga prati Sonja- U kaznionici u Sibiru dolazi do njegove unutarnje promjene, shvaća da će se njegov život temeljiti na ljubavi i vjeri i da je on kao pojedinac spašen a ne izgubljen- Razlozi ubojstva:- socijalni – siromašni student sa samoga dna petrogradskoga društva ne želi se okoristiti zločinom, nego pomoći drugima koji su u istoj situaciji kao i on, da ih ne iskorištavaju lihvari- psihološki – Raskoljnikov dijeli ljude na obične i neobične; obični – materijal koji služi za održavanje vrste, neobični – oni koji imaju snage u svojoj sredini reči novu riječ, oni krše zakon i imaju prevo na neposluh jer će važnost i vrijednost njihova čina spoznati tek budućnost; Raskoljnikov sebe smatra neobičnim čovjekom- moralni – Raskoljnikov smatra da ima (kao neobičan čovjek) pravo na zločin i da se to ne kosi s njegovom religioznošću- posljedica zločina – Raskoljnikova psihička i živčana rastrojenost

28. LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ; ANA KARENJINA- odrastao u plemićkoj obitelji- sudjelovao je u Krimskom ratu, putovao Europom i zatim se vratio rodnom mjestu- ženi se, posvećuje obitelji i pisanju- izbačen je iz crkve zbog propagiranja „Prvotnog Kršćanstva“ - umire od upale pluća- djela: Priča o jučerašnjem danu, Sevastopoljske priče trilogija; Djetinjstvo, Dječaštvo, Mladost romani; Rat i mir, Ana Karenjina, Uskrsnuće

- tema- problem braka i obiteljskog života- vrijeme radnje- sedamdesete godine 19. st.- Mjesto radnje - Petrograd i Moskva- Ovo je tip tzv. Paralelnog romana zbog dviju paralelnih fabula- Prva je ljubav Levina i Kiti, a druga Ane i Vronskoga

- U središtu priče je ljubavni trokut Karenjin – Ana – Vronski koji se završava tragično Aninom smrću- Ana najprije krivi muža za svoju nesreću, poslije Vronskoga , a na kraju i sebe- Bila je nesretna jer u braku koji je dogovoren ne pronalazi ljubav i sreću- Pravu dubinu svoje nesreće i spoznaju o nedostatku ljubavi ona otkriva tek u trenutku kad je zavoljela Vronskoga- Bezgranično voli sina Serjožu i cijelo je vrijeme razapeta između ljubavi prema njemu i prema ljubavniku- Ona nije žena koja racionalno odlučuje, uzda se u sudbinu i uvijek očekuje da je netko drugi vodi

- U tome i leži njena tragedija i nemogućnost pronalaženja unutarnje ravnoteže- Sve je to još više potencirano licemjernim stavom društva u kojem je ljubav opća pojava- Vronskom je kao muškarcu i dalje omogućen pristup u društvo, a Anu odbacuju i izoliraju- Moto romana – „osveta je moja i ja ću je vratiti“ (Biblija), a poanta je u tome da nijedan čovjek nema pravo biti moralnim sudcem drugom čovjeku, pravo na osvetu ima samo Bog- Roman započinje rečenicom: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“- Tolstojevština – svjetonazor nazvan po Tolstoju, a vezan za njegove prosvjetiteljske napore da reformira život na selu, utječe na moralne poglede i društveni život

29. ANTE KOVAČIĆ; U REGISTRATURI- potječe iz seljačke obitelji- student prava- bavio se politikom- umire u duševnoj bolnici u 36. godini života- djela: Novele; Ljubljanska katastrofa, Ladanjska sekta, Seoski učitelj Romani; Baruničina ljubav, Među žabari, U registraturi, Fiškal

- vrsta djela – roman, tri dijela- tema – djetinjstvo i školovanje darovitog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića- prvi dio – započinje opisom registrature u kojoj radi već ostario Ivica Kičmanović- pripovijedanje započinje prikazom Ivičina djetinjstva i školovanja na selu- nakon toga opisuje se njegov odlazak u grad na školovanje- u drugom dijelu – Ivica se vrača na selo- nakon nekog vremena dolazi i Laura s kojom Ivica živi nevjenčano - ona donosi mnogo novca koji je uzela Meceni nakon što ga je ubila- ubojstvo je prikriveno zbog požara u kojem je izgorio Mecenin dom- iznose se prilike na selu i Ivičin ponovni povratak u grad radi završetka školovanja- u trečem dijelu – Laura postaje hajdučica- Ivica započinje vezu sa susjedovom kćerkom Ančicom, koja se također zapošljava u gradu- Laura moli Ivicu da se pomire i započnu novi život, no on je odbija, a ona mu se osvećuje- U skljedećem ulomku opisuje se Ivičimo vjenčanje s Anicom

- Roman završava tako da Ivica Kičmanović zapali registraturu te i sam u njoj izgori- Jedan od osnovnih problema u djelu je odnos između sela i grada- Ivica Kičmanović razapet je između sela i grada ()selo za njega predstavlja idilu djetinjstva, nježnost i ljubav prema majčinoj moralnoj čistoći i - požrtvovnosti, a grad postaje mjesto nemorala i grijeha, mjesto iskrivljenih ljudskih vrijednosti, ali i mjesto koje omogućuje lagodniji i lakši život, nego život na selu)

30. VJENCESLAV NOVAK; POSLJEDNJI STIPANČIĆI- potječe iz obitelji češkog doseljenika- dio života proveo je u Zagrebu- svirao je orgulje i proučavao povijest i teoriju glazbe- umro je od tuberkuloze- prozvali su ga hrvatskih Balzacom zbog izvanrednog dara zapažanja i širine zahvata u hrvatsko društvo sredinom 19. st.- najplodniji je pisac hrvatskog realizma- djela: Romani; Pavao Šegota, Tito Dorčić, Dva svijeta, Zapreke, Posljednji Stipančići Pripovijetke; Iz velegradskog podzemlja, Podgorske pripovijesti, Pod Nehajem, Nezasitnost i bijeda

- vrsta djela - društveni ili socijalni roman, roman obitelji- tema – propast patricijske i patrijahalne obitelji Stipančić- patriciji – pripadnici gradske trgovačke aristokracije- roman ima 16 poglavlja- u prvom se dijelu upoznajemo sa ženskih likovima, majkom Valpurgom i njenom kćeri Lucijom, a obje se nalaze na kraju svoga životnog puta- u sljedećim poglavljima pisac nas vraća u njihovu prošlost i prošlost obitelji postupkom retrospekcije- propast obitelji opisana je kroz propast svakog člana pojedinačno:1) otac Ante propada i politički i ekonomski2) sin Juraj izdaje obitelj i domovinu 3) kći Lucija propada zbog ljubavi i bolesti4) Valpurga u pogledu materinstva, plemićkog roda i bogatstva- iako je u središtu piozornosti obitelj Stipančić pisac u sklopu fabule dotiče niz problema koji su indirektno utjecali na njihovu propast- to je prije svega razvoj Rijeke kao glavne luke pod Mađarskom upravom

31. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

- rođen u Senju, umro u Sarajevu- najvažniji pjesnik hrvatskog realizma- autor oratorija Prvi Grijeh- školovao se za svećenika u Rimu, a zatim nastavlja školovanje u Hrvatskoj i postaje učitelj (pomogao mu je biskup J. J. Schumpeter)- kao uvjereni pravaš u Hrvatskoj nije mogao pronaći zaposlenje pa odlazi u Bosnu- uređuje književni časopis Nada- radi u Livnu, Bjeljini i Sarajevu

- zbirke pjesama; Bugarkinje, Izabrane pjesme i Trzaji, posmrtno je objavljena zbirka Pjesme- Kranjčević je prvi hrvatski pjesnik koji hrvatsku poeziju uzdiže na europsku razinu

32. CHARLES BAUDELAIRE; CVJETOVI ZLA- rođen i umro u Parizu- nazivali su ga prokletim pjesnikom- predstavnik je simbolizma i začetnik modernog europskog pjesništva- bavio se i kritikom, a zaslužen je i za Poeovo otkrivanje europi- djela: zbirka pjesama Cvjetovi zla (1857.), Umjetni rajevi (1860.), Spleen Pariza – zbirka lirskih pjesama u prozi (1869.)

- Cvjetovi zla – ima oksimoronski naslov, a to je traganje zaljepotom ružnoga- Zbirka se našla na sudu zbog povrede građanskog morala- Baudelaire je platio novčanu kaznu od 300 franaka i iz zbirke morao izbaciti 6 pjesama- Zbirka danas sadrži 200- tinjak pjesama koje su raspoređene u 6 ciklusa:1. Spleen i ideal2. Pariške slike3. Vino4. Cvjetovi zla5. Pobuna (Prosvjed)6. Smrt- spleen – eng- tuga, sumornost, dosada, zlovolja, „sivilo duše“

33. ANTUN GUSTAV MATOŠ; (stvaralački opus)

- boem, politički pravaš, kritičar- 1892. Moć savjesti – jedno od obilježlja početka moderne- Zbirke pripovijedaka; Iverje, Novo iverje i Umorne priče - Dio života proveo je izvan Hrvatske u Švicarskoj, Francuskoj i Srbiji- Prvi put se u književnosti pojavio 1892. u časopisu Vijenac pripovijetkom Moć savjesti- Svestran je hrv. Književnik, liričar, putopisac, kritičar i polemičar- Kasno je počeo pisati pjesme, napisao je 80 pjesama od kojih su 53 soneta- Posljednja Matoševa pjesma Nokturno pronađena je na samrtničkoj postelji- Umire u Zagrebu- Djela: Zbirke novela; Iverje, Novo iverje, Umorne priče Zbirka pjesama; Pjesme Putopisi; Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi

34. VLADIMIR VIDRIĆ

- jedan od najistaknutijih lirika moderne- rođen je u Zagrebu 1875.- Potječe iz imućne građanske obitelji slovenskog podrijetla- Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču- Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave biva uhićen i osuđen na 4. mjeseca strogog zatvora- Bio je odvjetnik- Umro je vrlo rano u 34 godini života zbog pomračenja uma, pod ne do kraja razješnjenim okolnostima u duševnoj bolnici u Vrapču- Djela: Pjesme

35. MILAN BEGOVIĆ; PUSTOLOV PRED VRATIMA (1876 – 1948)- rodio se u Vrlici- Radio je kao profesor u Splitu i Zadru- Od 1909. do 1911. bio je dramaturg u Hamburgu, a od 1912. redatelj i dramaturg u Beču- Godine 1920. vraća se u Zagreb- profesor je na Glumačkoj školi te od 1927. do 1928. ravnatelj Drame HNK- Djela: Lirika; Knjiga Boccadoro Drame; Gospođa Walevska, Svadbeni let, Božji čovjek, Pustolov pred vratima, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Bez trećega Romani; Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, Dunja u kovčegu, Sablasti u dvorcu Novele; Kvartet, Dva bijela hljeba

- drama (tragikomedija) u devet slika- tema – predviđanja smrtno bolesne Djevojke (Agneze)- vrijeme radnje – započinje u ljetno predvečerje, 1925. god.- mjesto radnje – na terasi raskošne vile okružene parkom; u vagonu i hotelu- smrtno bolesna Djevojka boravi na terasi te se prisjeća dana provedenih u internatu- prisjeća se voljene prijateljice Kristine koju je tamo upoznala te ludih mladenačkih snova i nadanja koja su dijelile- Djevojka se opire sestrinim prijedlozima da uđe u kuću, uporna je u očekivanju „pustolova pred vratima“- On simbolizira goruću nadu za životom te iščekivanje prave ljubavi

- Djevojka tone u deliričan san gdje joj se javlja Neznanac koji simbolizira smrt- On joj nudi mogućnost ostvarenja posljednje želje- Ona odabire ljubav kao svoju posljednju želju na što je Neznanac upozorava te joj govori da je veličina ljubavi upitna- Kasnije se isprepliću realnost i irealnost- Simbolika imena:- Begović djevojku zove Agneza – „Agnos“ grč. Znači čist, nedužan, svet, kreposan, „Agnus“ lat. znači janje - Begović je zacijelo uzeo u obzir izvorna značenja ovog imena - On unaprijed predlaže Djevojku – znak neokrnjene čistoće, na pragu života Agneza još ništa nije realizirala i djeluje kao blag i plah nagovještaj neke mogućnosti

- odstupanje od tradicionalne drame:a) na planu sadržaja (ispreplitanje stvarnog i nestvarnog, života i smrti, smrt se javlja kao osoba, lik)b) na planu izraza ( podijeljenost drame na slike, predstava u predstavi, važnost glazbe)

36. MARCEL PROUST; COMBRAY

- rođen i umro u Parizu- najveći francuski romanopisac 20. st.- Autor ciklusa od 7 romana „U traženju izgubljenog vremena“- Ukupno se radi o 4500 stranica i to je primjer tzv. Romana rijeke (roman fleuve):1) Put k Swannu2) U sjeni procvjetalih djevojaka – 1918. – Goncourtova nagrada (gonkurova)3) Kod Germantesa4) Sodoma i Gomora5) Zatočenica6) Iščezla Albertina7) Pronađeno vrijeme- Proust afirmira novi tip proze – esejizirana proza – odnosno roman esej- Napušta klasičnu fabulu, a u pripovijedanje unosi lirske i diskurzivne dionice- Umjesto na fabulu pozornost usmjerava na raščlanjivanje sjećanja i uspomena- Roman je pisan kao autobiografska proza i to je njegov pokušaj da nadvlada prolaznost i smrt novim poimanjem vremena (pod utjecajem franc. Filozofa Henrya Bergsona)- Osjetilnom doživljajima (okusom i mirisom) Proust uspijeva iz podsvijesti izvući neke događaje iz prošlosti koje ponovno proživljava u sadašnjosti i to još intenzivnije nego prije jer im prilazi obogaćen novim iskustvima i spoznajama i može slobodno upravljati njihovim trajanjem

- Proust uvodi i tehniku unutarnjeg monologa i stvara monološko- asocijativni tip romana

- Combray je ime koje Proust koristi za stvaran gradić Iliers (Ilie) u kojem je on provodio praznike- teta Leonie daje mu komadić kolača mala „madeliene“ koji umočen u lipov čaj uspijeva u pripovjedaču oživjeti uspomene na djetinjstvo- Proust je prvi pisac koji je sjećanje učinio razlogom, sadržajem i središtem jednog velikog djela- Umjetničko djelo je prema Proustu jedina mogućnost prerastanja samoga sebekojoj bi svaki umjetnik trebao težiti i to ne samo da bi izrazio sebe nego da bi opravdao svoje postojanje - Bolovao je od asme

37. FRANZ KAFKA; PROCES, PREOBRAŽAJ

- rođen u Pragu, u židovskoj obitelji u kojoj se govorio njemački jezik- doktorirao je na pravu- bolovao od tuberkuloze, njegovo odrastanje obilježili su brojni sukobi s ocem- Kafka je cijeli život proveo kao osamljenik, bio je vrlo introvertna (povučena) osoba

- Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka, najpoznatija je Preobražaj- Oporučno traži od Maxa Broda da spali svu njegovu književnu ostavštinu- Brod je ta njegova djela ipak objavio; Pisma Mileni (Milena Jesenska) i romani Proces, Dvorac i Amerika (kritičari ih zovu „trilogija samoće“) - Kafka za života nije prepoznat kao veliki pisac, pravu slavu stječe 30.-tih god. 20.st., a posebno nakon II. svj. rata- za Kafku je svrha umjetnosti opisivanje onoga što jest i kako jest, a tumačenje je želio prepustiti drugima

PREOBRAŽAJ- glavni lik je trgovački putnik Gregor Samsa (samoća, usamljenost)- savjestan je i marljiv, radi da bi otplatio dugove obitelji- jednog dana probudi se preobražen u kukca- ta preobrazba, ničim objašnjena, zbunjuje obitelj, ali izostaju reakcije kakve bismo očekivali- primaju to kao nesreću koja može zadesiti svakoga, a koju je potrebno ako je ikako moguće sakriti- efekt začuđenosti Kafka postiže tim što sve opisuje u okvirima onoga što je moguće u svagdašnjem svijetu, a upravo je taj svijet takav da više nikoga zapravo i ne iznenađuje- iako je Gregor od početka pripovijetke kukac, on do smrti zadržava sva ljudska obilježja (on tuguje, pati), tim je njegova tragedija veća jer uviđa kako je njegovo žrtvovanje za obitelj dok je bio zdrav bilo suvišno- kad je on postao kukac, pasivan i poslovno nesposoban, njegova obitelj postaje aktivna i doživljava preobrazbu time što počinju normalno živjeti i raditi

- kod Gregora nema pobune ili pokušaja da se nešto promjeni, nego se jednostavno miri sa sudbinom- Kafkin stil je vrlo jednoličan, nesklon metafori, on ne eksperimentira pripovjedačkim tehnikama- Običnim riječima pripovijeda o neobičnom- Govori o užasu koji nikoga ne užasava i to se zove načelom negativne eksplozije (tamo gdje se udar očekuje on izostaje)- U djelu prepoznajemo obilježlja:- nadrealizma – halucinantna vizija pretvorbe čovjeka u kukca- ekspresionizma – osjećaj straha i usamljenosti- egzistencijalizma – apsurdnim motivom preobražaja Kafka se koristi kako bi izrazio odnos obitelji prema pojedincu i tako pokazao položaj pojedinca u društvu- dadaizma – Kafka intervenira u logiku svijeta opisujući kao normalno ono što je nenormalno

PROCES

- čitav slučaj započinje uhićenjem glavnog junaka Jozefa K.- na Jozefovo inzistiranje da sazna zašto je uhićen odgovaraju da su oni samo niži službenici suda i da ne znaju ništa o njegovu slučaju- ali, dopušteno mu je da ide na posao- uskoro Jozefa telefonski pozivaju na zakazano saslušanje u nedjelju, jer tako može nesmetano obavljati svoj posao u banci

- na suđenju, na koje je zakasnio sat vremena, pokušava se obraniti žaleći se na nekorektne postupke suda i stražara u njegovu slučaju, ali na kraju saznaje da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude saslušan- iduće nedjelje K. se nepozvan uputi na sud, ali tamo ne nailazi na nikoga jer se nije održavala sjednica- susreće sudskog poslužitelja koji ga povede sa sobom, ali Jozefa spopadne mučnina od atmosfere i on napušta zgradu- jednog dana posjećuje ga stric Alfred K. i upozorava ga na to kako bi slučaj mogao loše utjecati na obitelj i odvodi ga svom starom prijatelju, odvjetniku Huldu- kad su stigli Jozef se iznenadi kako je odvjetnik dobro upućen u njegov proces, ali odvjetnik mu odgovara da u sudskim krugovima kolaju glasine o njegovu slučaju- često je posjećivao odvjetnika koji ga je uvjeravao da slučaj dobro napreduje, ali mu nikad ne govori u čemu je taj napredak, pa je K. sve uvjereniji u to da mora sam preuzeti slučaj i sam se braniti- odlazi slikaru Titorelliju, kojega mu je preporučio jedan tvorničar, i od njega saznaje neke činjenice o sudu, ali i da je sud čvrsto uvjeren u krivicu optuženog i ne priznaje nikakve dokaze koji se iznose pred njega, ali i da se na sudce može utjecati iza leđa osobnim vezama- potpuno oslobođenje, prema slikaru, nije moguće- konačno se K. jedne večeri uputio odvjetniku s namjerom da mu otkaže punomoć, ali mu to ne donosi olakšanje- osjeća da njegov slučaj postaje sve kompliciraniji

- jednog dana dobiva nalog da pokaže nekom talijanu gradsku katedralu, ali talijan ne dolazi na vrijeme pa K. ulazi u katedralu- gledajući slike u polumraku primijeti svećenika koji mu se čini kao da njemu ide održati propovijed - K. se digne i krene prema vratima, ali ga svećenik zove imenom- Predstavi se kao zatvorski kapelan i opominje ga da previše traži tuđu pomoć, osobito žensku- Na Jozefov 31. rođendan dolaze dva gospodina i odvode ga do kamenoloma izvan grada- Polože ga na kamen i ubiju mesarskim nožem

38. MIROSLAV KRLEŽA; GOSPODA GLEMBAJEVI (1893. – 1981.)

- rođen u Zagrebu, u obitelji gradskog redarstvenog nadstražara- U književnosti se javio 1914. dramom Legenda- Njegov književni razvoj prolazi kroz nekoliko faza: a) romaničko – simboličku (1914. – 1918.) b) ekspresionističku (1918. – 1926.) c) realističku ( 1926. – 1932.) - 1950. – imenovan je ravnateljem Leksikografskog zavoda u Zagrebu - Djela: Zbirka pjesama; Simfonije Dramski ciklus; Legende Drame; Golgota, Galicija, U logoru, Vučjak, Gospoda Glembayevi, U agoniji- 1919. uz pomoć augusta Cesarca izdaje časopis „Plamen“ ekspresionističkog naziva koji

izlazi samo te godine

- drama u tri čina- radnja se zbiva jedne noći 1913. godine u kući bankara Ignjata Glembaya nakon svečane proslave obljetnice njegove firme Glembay Ltd.- To je noć u kojoj se potpuno razotkriva nemoralni život Glembayevih i njihovo propadanje – kako financijsko tako i moralno i biološko- Dolaskom sina Leonea – umjetnika, slikara i boema – u obiteljski dom poslije jedanaest godina, opterećenoga glembayevskim kompleksom, u prvome se činu razotkriva pravo lice Glembayevih i predstavlja uvod u sukob- Drugi je čin vrhunac drame izražen u Leonovu sukobu s ocem Ignjatom- Treči se čin odigrava oko odra mrtvog Ignjata Glembaya, u trenutcima iskazivanja „brodoloma“ glembajevske tvrtke, završava tako da Leone škarama prereže vrat barunici- Ciklus o glembajevima pisan je od 1926. do 1930., obuhvaća 11 novela i 3 drame- Dramsku trilogiju čine drame Gospoda Glembayevi, U agoniji i Leda

39. MIROSLAV KRLEŽA; POVRATAK FILIPA LATINOVIZCA

- moderan roman o povratku obiteljskom domu slikara Filipa Latinovizca koji se vraća svome domu nakon 23 godine izbivanja u inozemstvu- roman započinje s retrospektivom, Filipovim povratkom u rodni grad- u njemu provaljuju davne uspomene, mućno sjećanje na trenutke kada ga je majka izbacila na ulicu- on je ostao zahvćen nemirom i kompleksom jer ni nakon četrdeset godina nema odgovora na pitanje tko mu je otac, a majka mu je najtajnovitija pojava njegova djetinjastva- uz njegov povratak vezana su pitanja identiteta, pripadnosti društvu, umjetničkog stvaranja, ljubavi, otuđenja…- Filipov lik autor je ostatio različitim postupcimaizravne i neizravne karakterizacije- Prikazao je njegovo duševno stanje, svijest i podsvijest- Roman pripada monološko – asocijativnom tipu romana, a jednim djelom i romanu-eseju

40. TIN (AUGUSTIN) UJEVIĆ

- istaknuti hrvatski pjesnik, prevoditelj, kritičar i esejist, profesionalni pisac i boem- školovao se u Imotskom, Makarskoj, Splitu i Zagrebu- Živio je u Parizu, Beogradu, Sarajevu, Splitu, a od 1940. do smrti u Zagrebu- Književni rad započinje kao Matošev sljedbenik da bi se kasnije više poklonio Baudelairu i francuskim simbolistima- U književnosti se javlja 1914. u Hrv. Mladoj lirici- Kritika njegovo stvaralaštvo obično dijeli u dvije faze: 1. 1914. – 1930. objavljene su zbirke Lelek sebra (1920.), i Kolajna (1926.) - nastale su u Parizu kao jedinstvena zbirka s pjesmama u zatvorenoj formi, a objavljene su zasebno u Beogradu - uz motiv sebra (roba) i teme trpljenja, osamljenosti dominira motiv žene i planktonske ljubavi (to je imaginarna žena koju pjesnik uzdiže na pijedestal i svi

njegovi ljubavni stihovi zapravo su izraz najdublje nemoći u odnosu prema ženi) 2. druga faza započinje 30.-tih godina kad je objavio zbirke Auto na korzu (Šetalište) 1932., Ojađeno zvono 1933.- to je misaona lirika i mješavina ekspresionizma, futurizma i nadrealizma- Tinova esejistika objavljena je u zbirkama 1938. – Skalpel kaosa i Ljudi na vratima gostionice- 1945. – 1950. – mu je zabranjeno objavljivati

- 1950. – objavio je zbirku pjesama Rukovet i 1954. Žedan kamen na studencu- Kritika ga smatra posljednjim pjesnikom hrvatskog i europskog modernizma, i uz Krležu, našim posljednjim enciklopedistom, bio je poliglot, zovu ga još i virtuozom stiha, imotskim Baudelairom, pjesničkim genijem i čarobnjakom stiha

41. DOBRIŠA CESARIĆ (1902. – 1980.)

- bio je pjesnik, esejist i prevoditelj- prevodio je najviše ruske i njemačke pjesnike, npr. Puškina, Jesenjina- posljednji je hrvatski romantičar, izravni lirski nasljednik Vidrića i Matoša- njegovu prvu samostalnu zbirku, objavljenu 1931. pod nazivom Lirika, JAZU (danas HAZU) Prepoznaje kao izuzetno pjesničko ostvarenje- Cesarićev pjesnički izraz vrlo je jednostavan i on se pridržavao Schopenhouerova (Šopenhaurova) savjeta da običnim riječima treba kazati neobične stvari- on je pjesnik ljubavi, vedrine, pjesnik grada, ali i pjesnik koji je izrazito osjetljiv na socijalnu nepravdu- majstor lirske minijature, ide u red najomiljenijih i najčitanijih hrvatskih pjesnika- zbirke: Spasena svjetla, Moj prijatelju, Slap, Voćka poslije kiše, Povratak, Goli časovi

42. DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905. - )

- pripada generaciji pjesnika koja se u književnosti javlja početkom 30.-tih godina 20.st.- prve su mu pjesme objavljene u zajedničkoj zbirci Lirika šestorice 1931.- Od tada je objavio više samostalnih pjesničkih zbirki kojima se nameće kao samosvojna pjesnička ličnost ne samo svojom tematikom nego i načinom svoga pjevanja- Zbirke: Lirika (1931.), Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Tuga zemlje, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Dani djetinjstva, Prsten, i dr. - Njegova lirika je ispovjednog karaktera, izraz dubokog proživljavanja života na način da obične detalje iz svoga života uzdiže na razinu općeljudskih vrijednosti - Njegovi su stihovi elegični jer u sebi uvijek nose tragičan osjećaj prolaznosti života- Iako se sam nazvao pjesnikom srca ne možemo reći da je on sentimentalan pjesnik zbog ironije, ali i autoironije koja je često prisutna u njegovim stihovima- Pisao je uglavnom slobodnim stihom čime pojačava neposrednost izraza- Njegovi su stihovi ipak muzikalni i imaju neki svoj unutarnji ritam

- Pjesme poput pjesničkih zapisa imaju zabilježeno i mjesto i vrijeme nastanka

- Zavičaj i djetinjstvo na selu su polazište i najsigurnije životno uporište kojima se Tadijanović uvijek vraća svojim pjesmama- Pseudonim pod kojim se javljao je Morgan Tadeon

43. IVO ANDRIĆ; PROKLETA AVLIJA - Rodio se u Dolcu pokraj Travnika- Studirao je filozofiju, slavistiku i povijest- Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961.- Djela: Poezija; U Hrvatskoj mladoj lirici, Ex ponto, Nemiri Proza; Put Aleje Đerzeleza, Priča o vezirovu slonu, Na Drini ćuprija, Travnička Kronika, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (objavljen posthumno)

- djelo objavljeno 1954.- Kratki roman ili duža pripovijetka- Djelo ima prstenastu kompoziciju po koncentričnim krugovima što znači da je svaki motiv obuhvaćen širim pripovjedačkim krugom, to se još zove i priča u priči- Kritičari kažu da je to i roman-nar – u romanu ima više manjih epizoda koje bi mogle stajati zasebno, ima 5 pripovj. krugova:1) Andrić priča o Prokletoj avliji2) Fra Rastislav priča o fra Petru3) Fra Petar priča o Prokletoj avliji4) Haim priča o Ćamilu5) Ćamil priča o Džem-sultanu- ovo je i simbolična slika pakla, odnosno prikaza čovjekova prokletstva kroz vjekove i položaje čovjeka u svijetu neslobode- Prokleta avlija je zloglasni Carigradski zatvor u kojemu je fra Petar iz Kreševa bio zatočen dva mjeseca pod optužbom da je austrijski špijun- Upravitelj Proklete avlije bio je Latif-aga koji je u mladosti i sam bio kriminalac- Već prve godine stekao je nadimak Karađoz po grotesknoj ličnosti Turskog kazališta „Sjena“neobičan je bio i njegov stav prema krivnji jer je smatrao da nedužnih nema i da su svi za nešto krivi- On je osobit kao upravitelj, iako ga zatvorenici mrze, osjećaju ga na neki način svojim- Od Haima, sitnog kriminalca, fra Petar doznaje tragičnu sudbinu mladog turčina Ćamila- Ćamil je razočaran životom i neuzvraćenom ljubavlju pronašao utjehu u proučavanju prošlosti, točnije sudbine Džem-sultana da bi se na kraju potpuno identificirao s njime- Džem-sultan je bio brat Bajazita koji ga je proglasio maloumnim i dao zatvoriti kako mu ne bi ugrozio vlast

- Kako je tadašnji sultan također imao brata kojega je držao zatvorenoga, Ćamilovo proučavanje povijesti postaje sumnjivo vlastima i završi u Prokletoj avliji - Obojica su zapravo bili zatvorenici bez krivice, zatvoreni samo zato što su mislili svoje misli- Prokleta avlija je prikaz totalitarne države u kojoj postoji samo privid pravde- Vlast uklanja sve koji su prijetnja državi, makar fiktivna,pa čovjek može nastradati samo zato što misli svojom glavom

44. ALBERT CAMUS; STRANAC (1913. – 1960.)

- francuski pripovjedač, dramatičar, esejist i novinar- rodio se u Alžiru od oca Francuza i majke Španjolke- Po svršetku srednje škole upisao je filozofiju- 1940. god. dolazi u Francusku i nakon kraćeg vremena provedenog u listu Paris-Soir pokreće s nekoliko prijatelja ilegalne novine Combat (Boj), u kojima piše o najvažnijim pitanjima francuskog društvenog i političkog života- napustivši novinarstvo Camus se potpuno posvećuje književnom radu- 1960. poginuo je u automobilskoj nestreći- 1957. dobio je Nobelovu nagradu za književnost- njegovo stvaralaštvo djelimo na razdoblje apsurda i razdoblje pobune- razdoblje apsurda; esej: Mit o Sizifu (1942.) roman: Stranac (1942.) drame: Nesporazum (1944.), Caligula (1944.)- razdoblje pobune; romani: Kuga (1947.), Pad (1956.) drame: Opsadno stanje (1948.), Pravednici(1950.)

- radnja se zbiva u Alžiru- roman je pisan u prvom licu- glavni lik u romanu, mladić Mersault, vijest o majčinoj smrti prima krajnje ravnodušno, ne pokazujući tugu ili bar sažaljenje- noć uz majčin odar provodi dremuckajući, pušeći i ispijajući bijelu kavu te razmišljajući što rade njegovi kolege u Alžiru- idućeg dana, odlazi u lučko kupalište gdje upoznaje Mariju Cardonu, djevojku koja je nekad radila s njim i koja ga fizički privlači, njihov odnos svodi se na fizički- idućeg tjedna, vrativši se posla kući, Mersault susreće svog susjeda Raymonda Sintesa, čovjeka o kojem svi pričaju da je svodnik i da pripada alžirskom podzemlju iako se on predstavlja kao skladištar, i poziva ga na večeru- tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa svojom ljubavnicom i da se radi nje potukao s njenim bratom- budući da ga je ljubavnica napustila, a željan osvete radi njezine nevjere, Raymond moli Mersaulta da joj napiše pismo kako bi se vratila, Mersault pristane

- mir i tišinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz Raymondova stana- tek će dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom zlostavljanju svoje ljubavnice- još istog dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao iskaz u Raymondovu korist- U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu sljedeći vikend kod njegova prijatelja Massona u vikendici blizu Alžira- Pri polasku na izlet primjećuju skupinu Arapa , među kojima je i brat bivše Raymondove ljubavnice, kako ih promatra - U Massonovoj vikendici društvo se dobro zabavlja, poslije objeda muškarci odluče prošetati plažom - Na njihovo veliko iznenađenje susreću Arape, dolazi do tučnjave a Raymond biva ranjen nožem

- Masson vodi Raymonda da previje rane, a nakon povratka Raymond ponovno poželi ići na plažu, s njim polazi i Mersault, dolazi do novog susreta s Arapima- Raymond želi ubiti Arapina koji ga je ozljedio revolverom, ali na Mersaultov nagovor odustaje, u međuvremenu se arapi povlače- Mersault ostaje sam na plaži, kod izvora susreće ponovno onog arapina koji je ranio Raymonda, on vadi revolver i puca u arapina, najprije jednom a zatim još četiri puta- Drugi dio romana se odvija u zatvoru i sudnici- Za vrijeme istrage koja traje jedanaest mjeseci, Mersault ne daje nikakvo objašnjenje za počinjeni zločin- I istražitelj i branitelj zbunjeni su izostankom kajanja i potpunom indeferentnošću prema vlastitom životu, sud ga proglašava krivim i osuđuje na smrt- Mersaultovo ponašanje na majčinom pogrebu poslužilo je kao dokaz njegove bešćutne nemoralnosti i odredilo težinu kazne- Osudu na smrt Mersault prima mirno i ravnodušno- U noći prije nego što će mu odrubiti glavu, posjećuje ga svećenik ne bi li ga privolio na pokajanje- Mersault, svjestan apsurda života i vlastitog postojanja, to odbija- U smrt odlazi mirno, svjestan da je to apsolutni kraj

45. VESNA PARUN

- suvremena hrvatska pjesnikinja- u književnosti se javlja 1947. zbirkom Zore i vihori, to je poetski prvijenac Vesne Parun prepun neobičnih metafora, kontrastna knjiga sastavljena od dva emocionalna niza:1) ljubav i priroda2) stradanje i smrt- tijekom života objavila je preko 50 knjiga u kojima prevladavaju ispovjedni stihovi- već u ranim pjesmama ima naznaka gorčina i ljubavne osamljenosti koja će obilježiti njezin kasniji rad

- središnja zbirka je Crna maslina objavljena 1955.- U toj zbirci je metaforičnost najjača kad govori o strahu i patnji ostavljene žene, o samoći i nemiru tijela- Zbirke: Vidrama vjerna, Ropstvo, Koralj vraćen moru, Bila sam dječak, Ti nikad- 70.-tih god. 20.st. okušala se i u sonetnoj formi, 100 soneta – prva zbirka koja je zapisana, Olovni golub, Salto mortale- Pisala je i satiričnu poeziju u kojoj iskazuje revolt nad banalnošću svakodnevnice, pa je nastala zbirka Apokaliptične basne- Zbirka pjesama koju kritičari nazvali svojevrsnim testamentom objavljena je 1997. pod nazivom Smijeh od smrti jači- U zbirci Krv svjedoka nalaze se feljtoni u kojima govori o ljubavi i poeziji- 2001. god. objavila je autobiografsku prozu pod nazivom Noć za pakost – moj život u 40 vreća- U ljubavnim pjesmama Vesne Parun žena nije samo predmet ljubavi nego njezin akter- Antologijske su: Ti koja imaš nevinije ruke Mati čovjekova Djevičanstvo Psalmi nerotkinje

- pseudonim Pave Versa

46. RANKO MARINKOVIĆ; KIKLOP; GLORIJA I RUKE

- rođen u gradu Visu na otoku Visu 1913. god. a umro u Zagrebu 2001. god- viški Voltaire- za vrijeme rata interniran u logorima u Italiji, kasnije u zbjegu el shatt, nakon rata bio je direktor drame HNK i profesor na akademiji za dramske umjetnosti u Zagrebu (ADUZ), inače bio je član HAZU- djela: Novele; Proze, Ni braća ni rođaci, Oko božje, Pod balkonima, Ruke, Poniženje Sokrata Romani; Kiklop, Zajednička kupka, Never more Drame; Glorija, Tri drame, Pustinja Eseji; Geste i grimase, Nevesele oči klauna

KIKLOP- roman Kiklop objavljen je 1965. god.- 1976. je adaptiran i praizveden u kazalištu- Roman je ekranizirao redatelj Antun Vrdoljak- Struktura romana izrazito je modernistička; roman je građen od niza samostalnih pripovjednih epizoda, a esejistički dijelovi su uklopljeni u pripovijedanje

- Glavni lik je mladi kazališni kritičar i novinar Melkior Tresić- Radnja romana odvija se u Zagrebu uoči II. svj. rata, a Melkior pokušava izbjeći mobilizaciju- Izgladnjuje tijelo kako bi bio što mršaviji, a kad ne uspije na taj način glumi ludili- Kad ga otpuste kao nesposobnog on opet nije zadovoljan pa se prijavljuje u vojsku ali ga ne primaju- Melkiora upoznajemo kroz njegova lutanja Zagrebom, kroz njegove susrete s kolegama, prijateljima i ljubavnicama ali i kroz njegove strahove- „tijelo uronjeno u strah izgubi onoliko od svoje smrtnosti koliko teži istisnuti strah“- Njegovo ime ima biblijsku simboliku, Melkior je jedan od trojice kraljeva koji su se išli pokloniti Isusu u Betlehem- Simboličan je i naslov romana - Kiklop - ratnik, ljudožder, lik je iz grčke mitologije, Homerove Odiseje- Kod Marinkovića je Melkior suvremeni Odisej, lukav i inteligentan, a opet nemoćan pred ratom- On shvaća da je rat najveći apsurd jer dehumanizira svijet, oduzima mu ljudsko i svodiga na animalno- Zbog toga je simbolično njegovo puzanje u Zoopoils jer predstavlja kolektivno ludilo koje čovječanstvo vodi u apokalipsu i samouništenje- Kiklop je antiratni roman, ali roman o krizi građanskoga društva- U romanu se smjenjuju tehnike realističnog pripovijedanja sa unutarnjim monologom, tokom svijesti i imaginarnim dijalogom - Snažno je prisutna intertekstualnost (utjecaj jednog književnog djela na drugo)

- Klasičnom dvojstvu na kojem počiva umjetnost, a to je Eros – ljubav, Thanatos – smrt Marinković još dodaje i treći stup a to je Phobos – strah

GLORIJA

- radnja Glorije smještena je u samostanu u neimenovanu gradu na moru, pedesetih godine- Mladi biskupov tajnik don Jere priprema čudo koje bi u poslijeratnim vremenima obnovilo vjeru- on poziva mladu karmeličanku, sestru Magdalenu, inače bivšu akrobatkinju ba trapezu Gloriju, i namjerava je staviti na oltar kao živi kip- Njegovoj ideji se suprotstavlja don Zane, koji je i sam kao mlad radio čudesa koja su završila neuspješno, upozoravajući ga kako nije nimalo bezazleno što bi u tom teatru čuda trebala glumiti osoba sumnjive cirkuske prošlosti- kad u biskupiju dolazi bivši direktor cirkusa i Glorijin otac Rikard Kozlović nudeći svoj izum mehaničkog Isusa koji plače i uzdiše, don Jere ga potjera, a don Zane optužuje da mu je naum moralno problematičniji od mehaničke sprave jer manipulira živim čovjekom- don Zane postavlja Magdalenu u poziciju glume kipa na oltaru- iako se sve više svjetine okuplja oko Gospina oltara jer njen pogled magnetično djeluje na ljude, don Jere je sve više muči, prigovara joj da ne igra dobro svoju ulogu jer previše pozira, čak i koketira, a nedostaje joj i nadzemaljske uzvišenosti u pogledu- sve očajnija Magdalena, koja uspijeva odoljeti i očevim preklinjanjima da mu se vrati, napokon odbacuje tu „ulogu“ i više ne želi biti marioneta, optužujući don Jeru da je njegova ljubav sastavljena od straha i dječje okrutnosti- Kad odlazi iz samostana don Jere udarcima uništava mehaničkog Isusa kojega je biskup u međuvremenu otkupio- Iako se po povratku u cirkus za prvu točku priprema godinu dana, Glorija više nema ni snage ni volje koje bi je oslobodile od straha; ni don Jere koji se pojavljuje u garderobi prije njenog posljednjeg salta ne uspijeva je odgovoriti od nastupa- Nad njenim mrtvim tijelom kleči otac, a nakon što je iznose četiri klauna, don Jeri ne preostaje ništa drugo nego da gorko zaplače usred arene

47. VLADAN DESNICA; PROLJEĆA IVANA GALEBA (1905. – 1967.)

- rođen je u Zadru, a umro u Zagrebu- diplomirao je pravo u Zagrebu- neko vrijeme je studirao filozofiju u Parizu- prevodio je s talijanskog, francuskog i ruskog- djela: romani; Zimsko ljetovanje (1950.), Proljeća Ivana Galeba (1957.) novele; Olupine na suncu, Proljeće u Badrovcu, Tu, odmah pored nas, Fratar sa zelenom bradom pjesme; Slijepac na žalu drama; Ljestve Jakovljeve

- roman-esej

- objavljen 1957. u Sarajevu- podijeljen na 73 poglavlja - nastajao je u razdoblju od dva desetljeća- najveći umjetnički domet Vladana Desnice- fabule skoro da i nema, a umjesto vanjske događajnosti u prvom planu su razmišljanja i duhovna radoznalost Ivana Galeba- pripovjedna sadašnjost odvija se 1936. god. u bolnici gdje se violinist Ivan Galeb prisjeća događaja iz vlastita života- njegova je violinistička karijera okončana jer je ozlijedio ruku- u skladu s psihoanalitičkom idejom da „sve iznosimo iz djetinjstva“ ili pak definicijom „djetinjstvo – pregršt besmrtnosti“, Galeb će tom razdoblju svoga života pridodati najviše pozornosti- on je odlučio izvršiti nemilosrdnu autopsiju vlastite ličnosti, a iza svega stoji uvijek samo jedno pitanje; tko sam ja?- Pripovjedna tehnika je pod dojmom Proustova romanskog ciklusa U potrazi za izgubljenim vremenom (mnoštvo unutarnjih monologa) i Desničin se lik retrospektivno vrača u svijet djetinjstva i mladosti i želi rekreirati prošle događaje

- Zbog toga važnu ulogu u djelu dobivaju asocijacije, sjećanja, uspomene, rekonstrukcije atmosfere, zvukova, boja i mirisa- Sama karakterizacija Ivana Galeba temelji se na protuslovljima, na njegovu razumijevanju života kao neprestane izmjene suprotnosti; proljeće – smrt, svjetlo – tama- Desnica je roman usporedio s „otvorenom rubrikom“ u koju se može uvrstiti sve što autoru padne na pamet- „Da ja pišem knjige, u tim se knjigama ne bi događalo ama baš ništa“, to kaže Ivan Galeb, ali to piše Vladan Desnica

48. IVO BREŠAN; PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA (1936. - )

- rodio se u Vodicama- u Šibeniku je završio gimnaziju; slavistiku i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu- radio je kao profesor u Šibeniku- od 1983.jetnički voditelj tamošnjeg Centra za kulturu i Međunarodnog dječijeg festivala- djela: drame; Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1965.), Nečastivi na filozofskom filozofskom fakultetu, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Hidrocentrala u Suhom dolu… romani; Ptice nebeske, Ispovjedi nekarakternog čovjeka, Država božja

- radnja Brešanove drame zbiva se nakon drugog svjetskog rata u zaostalom selu Dalmatinske zagore – Mrduši Donjoj- seljani odlučuju pripremiti predstavu Shakespearovog Hamleta - oni ne razumiju Shakespearov tekst, ali se zbog toga ne uzrujavaju, odlučuju ga naprosto prilagoditi, jezično i stilski

- i dok kao čitatelji pratimo pripremanje predstave Hamleta, upoznajemo hamletovski zaplet među glumcima koji tumače uloge u Shakespearovom djelu - jedini koji je svjestan sukoba između umjetnosti i primitivizma te totalitarnosti društva u kojem živi jest učitelj Škunca, redatelj predstave, ali on je poput Hamleta – potpuno nemoćan promijeniti surove odnose u svijetu u kojem živi- tako Sakespearov tekst postaje simbolični okvir pomoću kojega pisac kritički pokazuje socijalističko društveno uređenje koje guši kritičnost, individualnost i pravednost- Jocin otac završava u zatvoru zbog Bukarine prijevare; Majkača očijuka s Bukarom; Mile Puljiz je dvoličan, on od Anđe traži da uhodi Škoku; Jocin otac se ubija u zatvoru, Joco ne uspijeva dokazati njegovu nedužnost

49. IVAN ARALICA; PSI U TRGOVIŠTU

- suvremeni hrvatski pripovjedač, po profesiji učitelj, pa profesor, bio je i zastupnik u Saboru- Aralica je akademik, redoviti član HAZU-a- Djela: Novele; Svemu ima vrijeme, Propast magnuma Romani; Konjanik, Psi u trgovištu, Put bez sna, Duše robova, Graditelji svratišta, Okvir za mržnju, Četverored; Ambra, Fukara, Puž (romani s ključem) Knjiga eseja; Zadah ocvalog imperija

- povijesni roman objavljen 1979.god.- sastoji se od tri dijela:1) nekamo moraš2) mač samosjek3) koža za bubanj svaki taj dio ima zasebnu tematiku, ali se nadovezuje na prethodni dio- u prvom dijelu radnja je smještena u europski ambijent, a u trečem u turski- to je priča o vladarima, o podanicima, o žudnji za moći, o strasti vladanja i demonizmu vlasti koji ljude često izobličava, dehumanizira- I. dio- Pisan je uglavnom u epistolarnom obliku (pismo)- Središnji lik je Antun Vrančić, Šibenčanin, biskup, diplomat, jedan od najutjecajnijih ljudi u Europi u 16.st.- Iz njegovih pisama bratu Mihovilu (ocu Fausta Vrančića) doznajemo o političkim i osobnim događanjima- Lik Antuna Vrančića je utemeljen na suprotnostima; on osjeća snažnu pripadnost zavičaju, ali istodobno žudi za upoznavanjem novih zavičaja i ljudi- Predstavljen je i kao veliki hedonist, ljubitelj žena (Magdalena, Millaversi, Uršula s kojim ima dijete, Izabela udovica Ivana Zapolje)- Kao austrijski poslanik Vrančić je trebao s velikim vezirom Mehmedom pregovarati o sklapanju mira- Vrančić piše o snovima koji ga prate od djetinjstva, prvi je san o karavani koji na alegorijskoj razini govori o pitanju pripadnosti jednom narodu,

- strah od zaostajanja i pomisao da za njega nema mjesta u karavani a da ga u drugu karavanu neće primiti jer „pribjegare nitko ne voli“, muči Vrančića već odavno, drugi san je o psima u trgovištu a govori o opasnostima koje na čovjeka vrebaju svakodnevno i o shvaćanju života kao velikog milosrđa i sreće („Andrijin križ kao simbol milosrđa“)- II. dio – mač samosjek- U središtu pozornosti je Mustafa, sin turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog

- Mustafa je bio omiljen u narodu pa je zato predstavljao veliku prijetnju za svoga oca- Iako je Sulejman obećao da će podijeliti vlast sa svojim sinom, naredi njegovo smaknuće i opravdava svoj čin riječima da u slučaju podjele vlasti jedan od njih mora biti ispod zemlje- III. dio – koža za bubanj- Opisuje se sudbina drugog Sulejmanovog sina Đihangira- Za razliku od brata Mustafe, Đihangir je bio slab, boležljiv, depresivan- Nakon smrti majke Narbamu koju je obožavao i brata Mustafe kojeg je također volio, Đihangir se još više povlači u svoj svijet- Otac mu je odredio kaznu „da živi, ali da umre“- Dao ga je zatočiti u tamnicu, u koju je sagradio alkpoturk, koja je nalikovala na bunar, tamu su Đihangira ispitivali i mučili sve dok nije umro od tuge- Rokselana – nasmijan ruskinja, ona je tamna strana- Rusten Opuković – veliki vezir Sulejmanov koji je oženio sulejmanovu kćer ljubimicu Mihrimah