LEGENDA O SOKOLU

Nekad davno, dok su ljudi bili djeca, a nebo tek prazno plavetnilo živio je strašni Zloduh. Vrlo zločest i opak stvor kojemu je jedina zadaća bila da nanosi bol i patnju svemu živome, a pogotovo ljudima. Nitko ne zna zašto je Zloduh toliko mrzio ljude, ali njegova je mržnja bila toliko jaka da ga je mogla razveseliti samo ljudska tuga i plač. Kada bi se začuo Zloduhov smijeh ljudi su znali da je napravio neko zlodjelo. Uništio ljetinu, izazvao požar, natjerao rijeku da poplavi, doveo mraz i hladni sjeverac da pustoše polja. Ali najstrašnije što je mogao napraviti je da otvrdne ljudsko srce i da iz njega istjera blagost i toplinu.Ljudi su patili i pod tim strašnim teretom postali zli jedni prema drugima. Mržnja je zavladala svijetom i ratovi, strašni i okrutni buknu svugdje.Veliko je veselje bilo Zloduhovo i njegov strašni smijeh neprestano je odjekivao svijetom nakon tisuću godina Zloduh odluči zadrijemati i zavuče se u svoju tamnu jazbinu u središtu Zemlje. Dok je Zloduh zadovoljno tonuo u san rodila se u kolibi usred šume jedna djevojčica plave kose i čarobnog osmijeha. Njezin osmijeh je čudesno djelovao na ljude. Svatko tko bi ga čuo osjetio bi veliku blagost i zaboravljeni osjećaj koji mi danas zovemo ljubav, ispunio bi im srce. Djevojčica je rasla, a glas o njenom osmijehu širio se svijetom te su mnogi izdaleka dolazili kako bi izliječili svoje srce koji je Zloduh ispunio mržnjom. Na licima ljudi sve se češće mogao vidjeti osmijeh, a ratovi su nestali kao da ih nije ni bilo. Šesnaest godina ljubav je vladala, a onda se u svojoj jazbini probudio Zloduh jer njegovu snu nije godilo što se više ne čuju jauci i plač. Bijesan jurio je svijetom tražeći onoga ili ono što je uništilo sav njegov trud. Tajna nije dugo mogla biti skrivena i Zloduh pronađe djevojku. Bijesan gledao je to krhko stvorenje i smišljao najstrašnije muke kako bi je kaznio no pod njezinim osmijehom kopnila je njegova ljutnja i bijes. Gotovo se činilo da će popustiti tvrdo srce Zloduhovo, ali on je samo zaškiljio svojim zmijskim očima i rekao: 'Uzet ću ti usssne i osssmijeh i umjesssto njih dati ću ti tvrdi kljun. Glasss ću ti promijeniti u prodorno kliktanje koje ledi krv u žilama. Tvoju meku plavu kosssu zamijeniti će tvrdo perje. Blagossst tvojih ruku zamijeniti ću strašnim kandžama. Prognati ću te daleko od ljudi i učiniti da te se ljudi boje i da te progone sssvaki put kada posjetiš zemlju. Osuđujem te da vječno lutaš nebeskim pussstinjama'.Izrekavši ovo nestane djevojke, a pojavi se sokol koji se vine u nebo i nestane u visinama. Zadovoljan učinjenim Zloduh se tako strašno nasmije da je svako živo srce zadrhtalo u grudima. Strašan je bio bijes koji su ljudi morali otrpjeti. Pognuti pod teretom koji im je natovario Zloduh zaboravili su na djevojku, zaboravili na nebo, zaboravili da su ikada osjećali išta drugo osim patnje i boli.Jednom se dogodi da neki mladić primijeti na zemlji srebrno pero sokolovo i stane promatrati njegovo fino tkanje. Zadivljen nježnom čipkom pogleda uvis i ugleda sokola kako vratolomno leti nebom. Prizor je bio tako lijep da se mladić nehotice osmjehne….istog trenutka pojavi se Zloduh koji prosikće:' Ta mrska grimasa nije dopuštena u mom svijetu. Izbriši je s lica ako ne želiš iskusiti moj bijes!' 'Neću!' odgovori mladić i sam iznenađen vlastitom hrabrošću.'Nećeš?' Onda ssse spremi da possstaneš prah!' prosikće bijesno Zloduh i baci strašnu kletvu ali opet ništa. Mladić je i dalje stajao živ i zdrav. Tek tada primijeti da prestravljeni mladić u ruci drži sokolovo pero.'Čudan sssi ti sssvat, vidim. Što ti je to u ruci? Sssmrdljiva kakva ssstvar, missslim.''To je sokolovo pero kažeš. Hmm, ja jako volim sssokolova pera. Koliko tražiš za njega?''Nije na prodaju' odgovori mladić.'Sssve je na prodaju. Sssve. Dat ću ti zzzlata za njega. Dat ću ti tisssuću robova za to sssitno perce. Haa?''Odlazi!' odgovori mladić.

Zloduh u trenu nestane, a mladić shvati da pero u njegovim rukama ima moć da otjera Zloduha. Vijest se brzo proširila i svi krenu u potragu za sokolovim perima i svi koji su ga našli mogli su bez straha od Zloduha živjeti život ispunjen ljubavlju i srećom. A, sokol? On se svake godine baci svoja pera kako bi ih bilo dovoljno za sve one kojima smijeh na licu znači više od svih blaga svijeta.