NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEIZABRANA DJELA L. N. TOLSTOJA

UREDNIKJAKSA KUAN

NASLOV ORIGINALA. H.

1958

RIJEKA TISKARA, RIJEKA

L. N. TOLSTOJ

RAT I MIRKNJIGA TREA

PREVEOZLATKO CRNKOVI

Osmo izdanje

1977NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEZAGREB

KNJIGA TREA

PRVI DIO

I

Pri kraju godine 1811. otpoelo je ubrzano naoruavanje i prikupljanje snaga Zapadne Evrope, i godine 1812. te su snage- milijuni ljudi (raunajui one koji su prevozili i prehranjivali vojsku) krenule sa zapada na istok, prema ruskoj granici,prema kojoj su se isto tako, od godine 1811, zbijale ruske snage.Dvanaesti lipnja snage Zapadne Evrope prele su rusku granicu i poeo je rat, to jest zbio se dogaaj koji se protivi ljudskom razumu i cijeloj ljudskoj prirodi. Milijuni ljudi poinilisu jedni drugima toliko nebrojenih zloina, prijevara, izdaja,kraa, krivotvorenja i putanja u opticaj lanih novanica,pljake, palea i ubojstava koliko ih za cijela stoljea nee zapisati ljetopisi svih sudova na svijetu i koje u to vrijeme ljudikoji su ih poinili nisu smatrali za prijestupe.ta je izazvalo taj neobini dogaaj? Koji su mu bili uzroci? Historiari naivno vjeruju da su uzroci tom dogaaju biliuvreda to je bila nanesena vojvodi Oldenburkomu, nepotivanje kontinentalne blokade, Napoleonova udnja za vlau,Aleksandrova nepopustljivost, pogreke diplomata itd.Prema tome, trebalo je samo da se Metternich, Rumjancev ili Talleyrand lijepo potrude pa izmeu carskih primanja irauta[footnoteRef:1] malo vjetije napiu neki spis ili da Napoleon napieAleksandru: Monsieur, mon frre, je consens rendre le duchau duc dOldenbourg[footnoteRef:2] - i rata ne bi bilo. [1: Sveana veera koja esto ima politiko znaenje.] [2: Gospodine brate moj, pristajem da vratim vojvodstvo vojvodi Oldenburkom.]

Razumljivo je to su suvremenici to tako zamiljali. Razumljivo je to se, Napoleonu inilo da su uzrok ratu bile engleske intrige (kako je tvrdio i na otoku Svete Helene); razumljivo je to se lanovima engleskog parlamenta inilo daje uzrok ratu bila Napoleonova udnja za vlau; to se vojvodi Oldenburkom inilo da je uzrok ratu bilo nasilje koje mu je bilo uinjeno; to se trgovcima inilo da je uzrok ratubila kontinentalna blokada koja je upropaivala Evropu; tose starim vojnicima i generalima inilo da je glavni uzrok bilapotreba da se njih uposli u ratu; legitimistima toga doba daje bilo prijeko potrebno uspostaviti les bons principes,[footnoteRef:3] a diplomatima toga doba da je sve nastalo zbog toga to Rusija iAustrija nisu dovoljno vjeto tajile svoj savez iz godine 1809.pred Napoleonom i to memorandum pod brojem 178 nije bioumjeno napisan. Razumljivo je to su suvremenici zamiljalite i jo bezbrojne, beskrajno mnoge uzroke kojih broj zavisi o bezbrojnim razlikama u gleditima; ali nama - potomcima,koji promatramo taj golemi dogaaj u svom njegovom obujmu i poniremo u njegov jednostavan i straan smisao, ti se uzrociine nedovoljni. Nama je neshvatljivo kako su milijuni ljudi,krani, ubijali i muili jedan drugoga zato to je Napoleonudio za vlau, to je Aleksandar bio nepopustljiv, engleskapolitika lukava i vojvoda Oldenburki uvrijeen. Ne moemoshvatiti u kakvoj su vezi te okolnosti sa samom injenicomubojstva i nasilja; zato su, zbog toga to je vojvoda bio uvrijeen, tisue ljudi s drugog kraja Evrope ubijali i upropaivali ljude iz Smolenske i Moskovske gubernije i oni njihubijali. [3: Valjane principe.]

Nama - potomcima, koji nismo historiari, koji nismo zaneseni samim tokom istraivanja pa stoga promatramo taj dogaaj nepomuena, zdrava razuma, ini se da ima nebrojenomnogo uzroka. to se vie udubljujemo u istraivanje uzroka,to ih vie otkrivamo, i svaki uzrok posebice, ili cio niz uzroka,ine nam se podjednako pravi sami za se, i podjednako lanipo svojoj nitavosti prema veliini dogaaja, i podjednakolani po tome to nisu mogli (bez svih ostalih uzroka to su sestekli) izazvati ono to se dogodilo. Isti takav uzrok kao toje taj to je Napoleon odbio da povue svoju vojsku prekoVisle i da vrati oldenburko vojvodstvo, ini nam se i to toje prvi francuski kaplar elio ili nije elio da po drugi putstupi u vojsku: jer, da nije htio stupiti u vojsku i da nije htioni drugi, ni trei, ni tisui kaplar i vojnik, toliko bi manjeljudi bilo u Napoleonovoj vojsci, pa ne bi moglo biti ni rata.Da se Napoleon nije uvrijedio zbog zahtjeva da se povue preko Visle i da nije zapovjedio vojsci neka napreduje, ne bibilo rata; ali da nisu svi seranti zaeljeli da po drugi putstupe u vojsku, ne bi ni onda bilo rata. Isto tako ne bi moglobiti rata da nije bilo engleskih intriga, i da nije bilo princaOldenburkoga, i da se Aleksandar nije uvrijedio, i da nijebilo apsolutistike vladavine u Rusiji, i da nije bilo francuskerevolucije i nakon toga diktature i carstva, i svega onoga toje prouzroilo francusku revoluciju, i tako dalje. Da nije bilojednog od tih uzroka, nita se ne bi moglo dogoditi. Dakle, sviti uzroci - milijarde uzroka - stekli su se zato da izazovuono to se dogodilo. I, prema tome, nije bilo jednog jedinoguzroka tom dogaaju, nego se dogaaj morao zbiti samo zatoto se morao zbiti. Milijuni ljudi morali su se odrei svojihljudskih osjeaja i svog razuma pa poi sa zapada na istok iubijati sebi sline ljude, upravo isto onako kako su prije nekoliko stoljea gomile ljudi ile s istoka na zapad i ubijalesebi sline ljude.Postupci Napoleona i Aleksandra, o kojih je rijei, kako se inilo, zavisilo hoe li se dogaaj zbiti ili se nee zbiti - bilisu isto tako malo svojevoljni kao i postupak svakoga vojnikakoji je polazio u rat zato to je na njega pala kocka ili zatoto je bio regrutiran. Nije ni moglo biti drugaije zbog togato je, da bi volja Napoleona i Aleksandra (tih ljudi o kojimaje, kako se inilo, zavisio dogaaj) bila izvrena, bilo potrebnoda se steknu nebrojene okolnosti, i da nije bilo jedne od njih,dogaaj se ne bi bio zbio. Bilo je potrebno da milijuni ljudi,u rukama kojih je bila prava snaga, vojnici koji su pucali,vozili provijant i topove, trebalo je da oni pristanu da izvravaju tu volju pojedinih i slabih ljudi i da ih se na to navedenebrojenim sloenim, razliitim razlozima.Fatalizam je u povijesti neizbjean za tumaenje neloginih pojava (to jest onih iju loginost ne shvaamo). to se vietrudimo da logiki protumaimo te pojave u povijesti, to namone postaju neloginije i neshvatljivije.Svaki ovjek ivi za se, slui se slobodom da postigne ono za im osobno tei i svim svojim biem osjea da moe ovogatrenutka uiniti ili ne uiniti to i to; ali im to uini, ondato djelo, koje je uinio u nekom vremenskom razdoblju, postaje nepovratno i pripada povijesti u kojoj njegovo znaenjenije slobodno nego unaprijed odreeno.Svaki ovjek provodi dvostruki ivot: osobni ivot koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i stihijski, rojevski ivot u kojemu ovjek izvrava, milom ilisilom, zakone koji su mu propisani.ovjek svjesno ivi za se, ali slui kao nesvjesno orue za postizanje povijesnih, sveljudskih ciljeva. Jednom uinjenodjelo nepovratno je i njegovo djelovanje, kad se u neko dobastekne s milijunima djelovanja drugih ljudi, dobiva povijesnoznaenje. Koliko vie ovjek stoji na drutvenoj ljestvici, s koliko je vie ljudi vezan, toliko vie vlasti ima nad drugim ljudima, toliko je oitije da je svaki njegov postupak unaprijedodreen i neminovan.Sve je carevo u ruci bojoj.Car je - rob povijesti.Povijest, to jest nesvjesni, zajedniki, rojevski ivot ovjeanstva, iskoriuje za se svaki trenutak u ivotu vladar kao sredstvo za svoje ciljeve.

Iako se Napoleonu sad, godine 1812, vie no ikad inilo da do njega stoji verser ili ne verser le sang de ses peuples[footnoteRef:4] (kakomu je u posljednjem pismu pisao Aleksandar), on nije nikadvie no sad bio podvrgnut onim neminovnim zakonima koji suga tjerali (mada se njemu inilo da radi po svojoj volji) daradi za sve, za povijest, ono to se imalo dogoditi. [4: Da prolijeva ili da ne prolijeva krv svojih naroda.]

Ljudi sa zapada kretali su na istok da bi ubijali jedan drugoga. I, po zakonu stjecaja uzroka, podredili su se tomdogaaju i stekle su se na tisue raznih uzroka za to kretanje irat: prijekori zbog nepotivanja kontinentalne blokade, i vojvoda Oldenburki, kretanje vojske u Prusiji koje je Napoleon(kako mu se inilo) poduzeo samo zato da silom postigne mir,i to to je francuski car volio ratovanje i bio naviknut na nj,to se opet podudaralo s raspoloenjem njegova naroda, paoduevljenje grandioznim pripremama, i trokovi za pripreme,i potreba da se postignu takvi probici koji bi nadoknadili tetrokove, i opojne poasti u Dresdenu, i diplomatski pregovorikojima se, po miljenju suvremenika, iskreno eljelo postiimir, a koji su samo vrijeali samoljubivost jedne i drugestrane, i milijuni milijuna drugih uzroka koji su se podredilitom buduem dogaaju i stekli se s njim.Kad jabuka sazri i padne - zbog ega padne? Je li zbog toga to je privlai zemljina sila tea, ili zbog toga to jojpeteljka uvene, ili zbog toga to se sui na suncu, to otea,to je vjetar strese, ili zbog toga to dijete, koje stoji ispodnje, eli da je pojede?Nita od svega toga nije uzrok. Sve je to samo stjecaj onih prilika pod kojima se zbiva svako ivotno, organsko, stihijskozbivanje. I onaj botaniar koji otkrije da jabuka pada zbogtoga to joj trune tkivo i tome slino imat e isto toliko pravokoliko i ono dijete koje stoji dolje i koje e rei da je jabukapala zbog toga to ju je ono eljelo pojesti i to je molilo boga.Isto e tako imati pravo i nee imati pravo onaj tko kae daje Napoleon krenuo na Moskvu zbog toga to je htio, i da jepropao zbog toga to je Aleksandar htio da on propadne, kaoto e imati pravo i nee imati pravo onaj tko kae da jebrdo, koje se oburvalo i ispod kojega je bilo iskopano na milijun pudova, palo zbog toga to je posljednji radnik udariopod njim posljednji put pijukom. U historijskim su zbivanjimatakozvani veliki ljudi naljepnice koje daju ime zbivanju i, istoonako kao i naljepnice, imaju najmanje veze sa samim zbivanjem.Svaki njihov postupak, za koji se njima ini da su ga uinili po svojoj volji, nije u historijskom smislu uinjen po njihovojvolji nego je u vezi s cijelim tokom historije i odreen je oddavnine.

II

Dvadeset i deveti svibnja Napoleon je napustio Dresden u kojemu je proveo tri sedmice, okruen dvorom koji se sastojao od prineva, vojvoda, kraljeva i ak jednog cara. Napoleonse prije odlaska pokazao ljubazan prema prinevima, kraljevima i caru koju su to zasluili, ukorio je kraljeve i prineve skojima je bio nezadovoljan, obdario je austrijsku caricu draguljima i brilijaritima koji su bili njegovi vlastiti, to jest oteti oddrugih kraljeva, pa je njeno zagrlio Mariju-Lujzu, kako kae njegov historiar, i ostavio je ojaenu zbog rastanka koji - ta Marija-Lujza koja se smatrala za njegovu suprugu, iako je uParizu ostala druga supruga - kako se inilo, nije mogla podnijeti. Iako su diplomati jo vrsto vjerovali da je mir mogui zduno radili oko toga, iako je sam car Napoleon pisao pismocaru Aleksandru nazivajui ga Monsieur mon frre[footnoteRef:5] i iskrenoga uvjeravao da ne eli rata i da e ga uvijek voljeti i cijeniti- iao je vojsci i na svakoj stanici izdavao nova nareenjakojima je bila svrha da pospjee kretanje vojske sa zapada naistok. Putovao je putnikom koijom sa est konja, okruenpaevima, autantima i pratnjom, glavnom cestom preko Poznanja, Thorna, Gdanska i Knigsberga. U svakom od tih gradova doekivale su ga na tisue uzbuenih i oduevljenih ljudi. [5: Gospodine brate!]

Vojska se kretala sa zapada na istok, a onamo je i njega vozilo est konja koje su na svakoj stanici mijenjali. Dana10. lipnja sustigao je vojsku i prenoio u Vilkovskoj umi, ustanu koji su spremili za nj, na posjedu poljskog grofa.Sutradan je Napoleon prestigao vojsku, dovezao se kolima do Njemena i da bi pregledao mjesto za prijelaz, preobukao seu poljsku uniformu i izjahao na obalu.Kad je na drugoj strani ugledao kozake (les Cosaques) i nepregledne stepe (les Steppes), usred kojih se nalazila Moscou la ville sainte,[footnoteRef:6] prijestolnica one drave, nalik na skitsku, kamoje iao Aleksandar Makedonski - Napoleon je, to ne bi nitkooekivao i to je bilo protivno i strategijskim i diplomatskimrazlozima, zapovjedio da se napreduje, i sutradan je njegovavojska poela prelaziti Njemen. [6: Moskva, sveti grad.]

Dvanaestoga rano ujutro iziao je iz adora, koji je toga dana bio razapet na strmoj lijevoj obali Njemena, i gledao krozdalekozor kako iz Vilkovske ume izviru potoci njegovevojske i razlijevaju se preko tri mosta koja su bila podignutana Njemenu. Vojnici su znali da je car tu pa su ga traili oimai, kad bi na brdu pred adorom opazili priliku u redengotu ieiru koja se odvojila od pratnje, bacali su kape u zrak ivikali: Vive lEmpereur![footnoteRef:7] - i jedni su za drugima, nepresuno, jednako tekli iz goleme ume to ih je dotle skrivala, pase dijelili i prelazili preko tri mosta na drugu stranu. [7: ivio car!]

- On fera du chemin cette fois-ci. Oh! quand il sen mle lui-mme a chauffe... Nom de Dieu... Le voil!... VivelEmpereur! Les voil donc les Steppes de lAsie! Vilain paystout de mme. Au revoir, Beauch; je te rserve le plus beaupalais de Moscou. Au revoir! Bonne chance... Las tu vu,lEmpereur! Vive lEmpereur!... pereur! Si on me fait gouverneur aux Indes, Grard, je te fais ministre du Cachemire,cest arrt. Vive lEmpereur! Vive! Vive! Vive! Les gredinsde Cosaques, comme ils filent. Vive lEmpereur! Le voil! Levois tu? Je lai vu deux fois comme je te vois. Le petit caporal... Je lai vu donner la croix lun des vieux... VivelEmpereur!...[footnoteRef:8] - govorahu stari i mladi ljudi najrazliitijihznaaja i poloaja u drutvu. Na licima je svih tih ljudi bioisti izraz radosti zbog poetka davno oekivanog pohoda i zanosa i odanosti ovjeku u sivu redengotu, koji je stajao nabrdu. [8: Ovaj put emo prokriti sebi put. O, kad se on umijea, onda je ivo ... Za ime boga ... Eno ga! ... ivio car! To su, dakle, azijske stepe! Ipak, gadna zemlja! Dovienja, Beauch; uvat u za tebe najljepu palau u Moskvi. Do vienja! Sretno... Jesi li vidio cara? ivio car!... ar! Ako me imenuju za guvernera u Indiji, imenovat u te za ministra Kamira, Grard sporazumjeli smo se. ivio car! ivio! ivio! ivio! Hulje kozaci, to bjee! ivio car! Eno ga! Vidi li ga? Ja sam ga dvaput vidio, kao to sad tebe gledam. Mali kaplar... (Napoleonov nadimak.) Vidio sam ga kako je davao kri jednom od starih ... ivio car!...]

Trinaesti lipnja izveli su Napoleonu omalena istokrvna arapskog konja, i on je uzjahao i krenuo galopom premajednom mostu na Njemenu, neprestance zagluivan oduevljenim klicanjem koje je, oito, podnosio samo zato to im nijemogao zabraniti da tim klicanjem iskazuju svoju ljubav premanjemu; ali to klicanje koje ga je posvuda pratilo bilo mu jena teret i odvraalo ga od vojnikih poslova koji su ga bilizaokupili otkako se pridruio vojsci. On prijee na drugustranu preko mosta to se njihao na amcima, naglo skrenulijevo i pojuri u galopu prema Kownu za gardijskim lovakimkonjanicima koji su ushieni, opijeni od sree, jurili pred njimi krili mu put kroz ete. Kad se pribliio irokoj rijeci Wiliji,zaustavio se pokraj poljskoga ulanskog puka to se nalazio naobali. - Vivat! - vikali su isto onako oduevljeno Poljaci remetei redove i tiskajui jedan drugoga ne bi li ga vidjeli.Napoleon je pregledao rijeku, sjahao s konja i sjeo na brvnoto je lealo na obali. Na njegov mig dadoe mu durbin, on ganasloni na rame pau, koji mu je sav sretan pritrao, i uzemotriti drugu obalu. Zatim se zadubi u prouavanje karte kojabijae rasprostrta sred brvana. Ne podiui glave, neto ree,i dva autanta odjurie poljskim ulanima.- ta je? ta je rekao? - razlee se meu redovima poljskih ulana kad jedan autant dojuri do njih.Bilo je nareeno da potrae gaz i prijeu na drugu stranu. Poljski ulanski pukovnik, lijep postariji ovjek, sav se zacrvenje, i brkajui rijei od uzbuenja, zapita autanta smije liprejahati sa svojim ulanima rijeku a da ne trai gaza. Pribojavajui se, oito, da ga ne odbiju, on je, kao djeak koji molida zajae konja, molio da prejae rijeku pred carevim oima.Autant ree da car, po svoj prilici, nee biti nezadovoljantom izlinom revnou.im je autant to rekao, stari brkati oficir, sretna lica i sjajnih oiju, podie uvis sablju i povika: Vivat! - pa zapovjedi ulanima da idu za njim, obode konja i pojuri premarijeci. Ljutito udari konja, koji se usplahirio pod njim, i buneu vodu pa krenu prema dubokoj matici. Na stotine ulana pojurie za njim. Bilo je hladno i jezivo na sredini rijeke i u matici. Ulani se hvatahu jedan za drugoga i padahu s konja. Nekisu se konji utapljali, utapljali su se i ljudi, ostali su se trudilida isplivaju na drugu stranu i, mada je pola vrste dalje biopliak, ponosili se to plivaju i to se utapljaju u toj rijeci predoima ovjeka koji je sjedio na brvnu i koji ak nije ni gledaoto rade. Kad se autant vratio pa uvrebao zgodnu priliku iusudio se upozoriti cara kako su Poljaci odani njegovoj linosti, malia u sivom redengotu ustade pa pozva Berthiera iushoda se s njim obalom izdavajui mu naloge i pogledajuikadikad nezadovoljno ulane to su se utapljali i odvraali mupanju.Nije mu bila prvina da se osvjedoi kako njegova pojava u svim krajevima svijeta, od Afrike do moskovskih stepa, podjednako zapanjuje ljude i dovodi ih do ludila u kojemu zaboravljaju na same sebe. Zapovjedi da mu dovedu konja pa odjaha u svoj stan.etrdeset ulana utopilo se u rijeci, iako su im bili poslani amci u pomo. Veina se vratila na ovu obalu. Pukovnik inekoliko ljudi prejahali su rijeku i jedva se ispeli na druguobalu. Ali im su se ispeli u mokroj odjei, niz koju im je curila voda u mlazovima, povikali su: Vivat! gledajui ushieno onamo gdje je prije stajao Napoleon, ali gdje ga vie nijebilo, i smatrali da su u tom asu sretni.Uveer je Napoleon izmeu dvije naredbe - jedne o tome da se to prije dopreme spremljene krivotvorene ruske novanice i unesu u Rusiju, i druge o tome da strijeljaju Saksoncau koga je naeno pismo s podacima o francuskoj vojsci - izdaoi treu naredbu - da se poljskog pukovnika koji je bez nevoljejurnuo u rijeku uvrsti u legiju asti (lgion dhonneur) kojojje glava bio sam Napoleon.Quos vult perdere - dementat.[footnoteRef:9] [9: Euripidova izreka, prevedena na latinski, koja u potpunosti glasi: Quos vult Jupiter perdere dementat prius, to e rei: koga Jupiter hoe da upropasti, najprije mu oduzme pamet.]

III

Ruski je car, meutim, boravio ve vie od mjesec dana u Wilnu odravajui smotre i manevre. Nita nije bilo spremnoza rat koji su svi oekivali i zbog priprema kojega je car doaoiz Petrograda. Nije bilo opeg plana operacija.Dvoumljenje oko toga koji plan da se prihvati od svih onih to su bili predloeni jo se vie pojaalo nakon careva jednomjesenog boravka u glavnom stanu. U svakoj od trijuarmija bio je po jedan vrhovni zapovjednik, ali nije bilo zajednikog starjeine nad svim armijama niti se car prihvaao tedunosti.to je car dulje boravio u Wilnu, to su se manje pripremali za rat, jer im je dojadilo da ekaju kad e izbiti. Reklo bi seda su se svi ljudi koji su bili oko vladara trudili samo okotoga kako bi se on lijepo provodio i zaboravio da je rat napomolu. Nakon mnogih balova i proslava kod poljskih veleposjednika, kod dvorana i kod sama cara, u mjesecu lipnju je jednom od carevih poljskih general-autanata palo na pametda general-autanti prirede ruak i bal u vladarevu ast. Tusu ideju svi radosno prihvatili. Vladar je izjavio da pristaje.General-autanti skupie meu sobom novac. Osobu koja jecaru mogla biti najmilija - pozvae da bude domaica bala.Grof Bennigsen, vlastelin iz vilinske gubernije, ponudio je zatu sveanost svoj ljetnikovac, i za 13. lipnja bjee zakazan bal,ruak, vonja u amcima i vatromet u Zakretu, ljetnikovcugrofa Bennigsena.Onoga istog dana kad je Napoleon izdavao svojoj vojsci nalog da prijee Njemen i kad su njegove prethodnice potisnule kozake i prele rusku granicu, Aleksandar je provodioveer u Bennigsenovu ljetnikovcu - na balu koji su bili upriliili general-autanti.Bila je to vesela, sjajna sveanost; znalci su tvrdili da se malokad na jednom mjestu okupilo toliko ljepotica. Meuostalim ruskim damama koje bjehu dole za carem iz Petrograda u Wilno bila je na tom balu i grofica Bezuhova koja jesvojom bujnom, takozvanom ruskom ljepotom, zasjenila tanahne poljske dame. Udarala je svakome u oi i car ju je udostojao plesa.Boris Drubecki je, en garon (kao momak), kako je sam govorio, jer je ostavio enu u Moskvi, bio takoer na tom balui, premda nije bio general-autant, priloio je veliku svotunovaca za taj bal. Boris je sad bio bogat, postigao je visokepoasti i nije vie traio protekciju nego je bio ravan svojimvrnjacima koji su bili na najviim poloajima. Poto nijeodavno vidio Helenu i nije mislio o prolosti, sastao se s njomu Wilnu; ali budui da je ona bila u milosti jedne veomaugledne linosti, a on se nedavno oenio, sastali su se kao staridobri prijatelji.O ponoi su jo plesali. Kako Helena nije imala dostojnakavalira, sama je pozvala Borisa da otpleu mazurku. Bili sutrei par. Boris je ravnoduno pogledavao Helenina krasnagola ramena koja su virila iz haljine od zagasite gaze protkanezlatom, priao o starim znancima i nesvjesno i neprimjetnobez prestanka promatrao vladara koji je bio u istoj dvorani.Vladar nije plesao; stajao je na vratima i svaki as zaustavljao as jedne, as druge prijaznim rijeima kakve je samo onumio govoriti.Na poetku mazurke Boris je vidio kako je general-autant Balaev, koji je bio jedna od linosti najbliih caru, priao istao bez ikakvih ceremonija blizu cara koji se razgovarao sjednom poljskom damom. Poto se porazgovorio s damom, carupitno pogleda Balaeva i oito se dosjeti da je on postupiotako samo zato to ima za to neke vane razloge, pa ovlaklimnu glavom dami i okrenu se Balaevu. im je Balaevpoeo govoriti, na carevu se licu odrazi zaprepatenje. Onuhvati Balaeva ispod ruke i poe s njim kroz dvoranu kreinesvjesno sebi s obje strane tri hvata irok put izmeu gostijukoji su se sklanjali pred njim. Boris primijeti Arakejevljevouzbueno lice u asu kad je car poao s Balaevom. Gledajuiispod oka cara i puui na svoj crveni nos, Arakejev se izdvojiiz gomile kao da oekuje da e se car obratiti njemu. (Borisshvati da Arakejev zavia Balaevu i da mu nije po volji tocar nije od njega doznao tu nekakvu, jamano krupnu novost.)Ali car i Balaev ne primijetie Arakejeva i izioe na izlazna vrata u osvijetljeni vrt. Pridravajui sablju i gledajui ljutito oko sebe, Arakejev poe za njima u razmaku oddvadesetak koraaja.Dok je Boris i dalje izvodio figure mazurke, neprekidno ga je muila misao kakvu li je vijest donio Balaev i kako bi jeon doznao prije drugih.Kad doe figura u kojoj je trebalo da bira dame, on apnu Heleni da eli uzeti groficu Potocku, koja je, ini se, izila nabalkon, pa istra, klizei po parketu, na izlazna vrata u vrt izastade kad opazi da car i Balaev izlaze na terasu. Car i Balaev se uputie prema vratima. Boris se uzvrpolji kao da toboe nije dospio da se skloni, pa se ponizno pribi uz dovrataki sae glavu.Uzrujan kao da su ga osobno uvrijedili, car je izgovarao ove rijei:- Ui u Rusiju bez objave rata! Ja u sklopiti mir tek onda kad ne bude nijednog naoruanog neprijateljskog vojnika na mom tlu - ree on. Borisu se uini da je caru dragoto je izgovorio te rijei: bio je zadovoljan kako je izraziosvoju misao, ali je bio nezadovoljan to ga je uo Boris.- Da to nitko ne sazna! - nadoveza car i namrti se. Boris shvati da se to njega tie pa svede oi i ovla nakloni glavu.Car ponovo ue u dvoranu i provede jo oko pola sata na balu.Boris je prvi doznao da su francuske ete prele Njemen, pa je tako imao priliku da pokae nekim uglednim linostimada on zna tota to se krije od drugih, te da se tako uzdigneu oima tih ljudi.Neoekivana vijest da su Francuzi preli Njemen bila je pogotovo neoekivana nakon mjesec dana uzaludnog oekivanja, i jo na balu! Car je u onom prvom asu kad je primiovijest, onako zbunjen i uvrijeen, izrekao rijei koje su poslijepostale znamenite i koje su se njemu samu svidjele i potpunoizraavale ono to je osjeao. Kad se vratio s bala kui, car jeu dva sat u noi poslao po tajnika ikova i naloio mu danapie naredbu vojsci i reskript feldmaralu knezu Saltikovuu kojemu je bezuvjetno zahtijevao da budu i one rijei kakonee sklopiti mir sve dotle dok bude ijednog naoruanog Francuza na ruskom tlu.Sutradan je napisao ovo pismo Napoleonu.Monsieur mon frre. Jai appris hier que malgr la loyaut avec laquelle jai maintenu mes engagements envers VotreMajest, ses troupes ont franchis les frontires de la Russie,et je reois linstant de Ptersbourg une note par laquelle lecomte Lauriston, pour cause de cette agression, anononce queVotre Majest, sest considre comme en tat de guerre avec-moi ds le moment o le prince Kourakine a fait la demandede ses passeports. Les motifs sur lesquels le duc de Bassanofondait son refus de les lui dlivrer, nauraient jamais pu mefaire supposer que cette dmarche servirait jamais de prtexte lagression. En effet, cet ambassadeur ny a jamais t autoris comme il la dclar lui-mme, et aussitt que jen fusinform, je lui ai fait connatre combien je le dsapproruvaisen lui donnant lordre de rester son poste. Si Votre Majestnest pas intentionne de verser le sang de nos peuples pour unmalentendu de ce genre et quelle consente retirer ses troupes du territoire russe, je regarderai ce qui sest pass commenon avenu, et un ccommodement entre nous sera possible.Dans le cas contraire, Votre Majest, je me verrai forc derepousser une attaque que rien na provoque de ma part. IIdpend encore de Votre Majest dviter lhumanit les calamits dune nouvelle guerre.Je suis, etc.(sign) Aleksandre.[footnoteRef:10] [10: 10 Gospodine brate! Juer sam doznao da su vae ete, iako sam ja lojalno izvravao svoje obaveze prema Vaem Velianstvu, prele ruske granice, a ovog sam asa primio iz Petrograda notu u kojoj grof Lauriston objavljuje kao razlog toj agresiji to to Vae Velianstvo smatra da je u ratu sa mnom od onog asa kad je knez Kurakin zatraio putne isprave. Razlozi zbog kojih je vojvoda Bassano odbio da mu ih izda ne bi me bili nikad naveli na pomisao da bi taj postupak mogao posluiti kao izlika za agresiju. Taj ambasador nije, doista, bio ovlaten da to uini, kako je i sam izjavio, i im sam ja to doznao, pokazao sam mu kako to ne odobravam time to sam mu naloio da ostane na svom mjestu. Ako Vae Velianstvo ne kani prolijevati krv naih naroda zbog ovakva nesporazuma i ako pristane da povue svoje ete s ruskog teritorija, smatrat u da se nita nije dogodilo i moi emo se nagoditi. Inae u Vae Velianstvo, biti primoran da odbijem napadaj koji nisam niim izazvao. Od Vaeg Velianstva jo zavisi da izbavi ovjeanstvo od strahota novog rata.Ostajem itd.Aleksandar s. r.]

IV

Trinaesti lipnja u dva sata nou car je pozvao Balaeva, proitao mu svoje pismo Napoleonu i naloio mu da odnese topismo i osobno ga urui francuskom caru. Otpravljajui Balaeva, car jo jednom ponovi rijei kako nee sklopiti mira svedotle kod bude ijednog naoruanog neprijateljskog vojnika naruskom tlu, i naredi mu da te rijei svakako prenese Napoleonu. Car nije unio te rijei u pismo Napoleonu jer je, onakoobziran kakav je bio, uviao da je nezgodno napisati te rijeiu trenutku kad posljednji put pokuava da se pomiri s njim;ali je naredio Balaevu da ih svakako kae osobno Napoleonu.Balaev je krenuo s trubaem i dva kozaka u noi izmeu 13. i 14. lipnja i pred zoru je stigao u selo Rikonti, do francuskih predstraa s onu stranu Njemena. Zaustavila ga jefrancuska konjika straa. Francuski husarski podoficir, u odori malinove boje i u ubari, viknu Balaevu koji mu se primicao neka stane. Balaev nije odmah stao nego je produio korakom po cesti.Podoficir se smrkne, promrsi nekakvu kletvu pa pri tjera konja tako da se grudima nalegao na Balaeva, mai se sabljei grubo viknu na ruskoga generala pitajui ga: je li gluh dane uje ta mu se govori. Balaev ree tko je. Podoficir poslavojnika oficiru.Ne osvrui se na Balaeva, podoficir zavrgne s drugovima razgovor o njihovu puku i ne gledae ruskog generala.Poto je bio blizu najvioj vlasti i moi, poto se prije tri sata razgovarao s carem i budui da je uope bio u svojojslubi naviknut na poasti, Balaevu je bilo veoma udno totu, u ruskoj zemlji, vidi grubu silu kako se neprijateljski i,to je glavno - neuljudno vlada prema njemu.Sunce se tek poelo pomaljati iza oblaka; zrak je bio svje i hladan. Putom su iz sela tjerali stado. U polju su, kao mjehurii na vodi, jedna za drugom, uzlijetale eve i pjevale.Balaev gledae oko sebe oekujui da doe oficir iz sela. Ruski kozaci i truba i francuski husari pogledavahu utkejedni druge.Francuski husarski pukovnik bio je jamano tek ustao i jahao je iz sela na lijepu uhranjenu zelenku s dva husara. Naoficiru, na vojnicima i na konjima ogledalo se zadovoljstvo igizda.Bilo je ono prvo vrijeme rata kad je vojska bila jo u potpunom redu, kao u mirno doba na smotri, samo je u odjei bila neka primjesa ratnike gizdavosti i u raspoloenju neka primjesa vedrine i poduzetnosti, kako vazda biva na poetku rata.Francuski se pukovnik jedva suzdravao da ne zijeva, ali je bio uljudan i oito je shvaao svu vanost Balaeva. Proveoga je pored svojih vojnika na prednje poloaje i rekao mu dae njegova elja da izie pred cara biti, vjerojatno, uskorousliana, jer se carev stan, koliko on zna, nalazi negdje ublizini.Poli su kroz selo Rikonti pored francuskih husarskih privezanih konja, straara i vojnika, to su pozdravljali svog pukovnika i radoznalo promatrali rusku odoru, i izjahali na drugoj strani sela. Pukovnik ree da se dva kilometra dalje nalazi komandant divizije koji e primiti Balaeva i odvesti ga kamo treba.Sunce je ve bilo izilo i radosno je odsijevalo na ivom zelenilu.Tek to su bili izjahali iza jedne krme na brdo, kad ugledae gdje im ispod brda dolazi u susret skupina konjanika pred kojom je jahao na vrancu, kojemu se oprema blistala nasuncu, visok ovjek u eiru s perjanicom, crne nakovranekose to mu je padala niz ramena, u crvenu platu i dugihnogu, koje je bio uspruio naprijed, kao to jau Francuzi. Tajovjek, u koga su blistali i treptali na jarkom lipanjskom suncuperjanica, dragulji i zlatni iriti, krenu trkom u susret Balaevu.Balaev je ve bio na udaljenosti od dvije konjske duine od konjanika koji mu je jurio u susret, sveana i teatralnaizraaja na licu, s narukvicama, perjanicom, ogrlicama i savu zlatu, kad mu Ulner, francuski pukovnik, smjerno doapne:Le roi de Naples.[footnoteRef:11] Doista, to je bio Murat koga su sad zvalinapuljskim kraljem. Mada je bilo potpuno neshvatljivo zatosu ga zvali napuljskim kraljem, ipak su ga tako zvali i on jesam bio uvjeren da on to jest, pa se stoga drao mnogo sveanije i dostojanstvenije nego prije. Bio je tako uvjeren da jezaista napuljski kralj da se uoi odlaska iz Napulja, dok jeetao sa enom ulicama i nekoliko mu Talijana do viknulo:Viva il re![footnoteRef:12] turobno osmjehnuo, okrenuo eni i rekao: Lesmalhereux, ils ne savent pas que je les quitte demain![footnoteRef:13] [11: Napuljski kralj.] [12: ivio kralj!] [13: Jadnici, ne znaju da ih sutra naputam!]

Ali usprkos tome to je vrsto vjerovao da je napuljski kralj i to je alio svoje podanike koji e tugovati za njim,on se u posljednje vrijeme, poto su mu naredili da stupi ponovo u slubu i pogotovo poto se sastao s Napoleonom uGdansku, kad mu je njegov carski urjak rekao: Je vous aifait Roi pour rgner ma manire, mais pas la votre[footnoteRef:14] -veselo latio posla koji je dobro poznavao pa se, poput dobrouhranjena, ali ne pretila konja, koji je osjetio da je zapregnut,razigrao u rukunicama, nakitio se to je arenije i raskonije mogao i veseo, zadovoljan, jurio poljskim cestama ne znajui ni sam kamo i zato. [14: Nainio sam vas kraljem da vladate na moj nain, a ne na va.]

Kad je ugledao ruskog generala, kraljevski je sveano zabacio glavu s nakovranom kosom to mu je padala niz ramena, i upitno pogledao francuskog pukovnika. Pukovnik ponizno priopi njegovu velianstvu po kakvu poslu dolaziBalaev ije ime ne mogae izgovoriti.- De Balmacheve! - ree kralj (savlaujui svojomodlunou ono to je bilo teko pukovniku) - charm de fairevotre connaissance, gnral[footnoteRef:15] - nadoda on i naini kraljevskimilostivu gestu. im kralj poe govoriti glasno i brzo, u asunestade svega njegova kraljevskog dostojanstva, i on poprimi,ne primjeujui ni sam toga, svoj uobiajeni ton dobroudnefamilijarnosti. Poloi ruku na greben Balaevljeva konja. [15: Bal-maev! Drago mi je to sam vas upoznao, generale!]

- Eh bien, gnral, tout est la guerre, ce quil parat[footnoteRef:16] - ree kao da ali zbog neega o emu ne moe suditi. [16: Bogme, generale, sva je prilika da e biti rata.]

- Sire - odvrati Balaev - lEmpereur mon matre nedsire point la guerre, et comme Votre Majest le voit[footnoteRef:17] - kazivae Balaev upotrebljavajui Votre Majest[footnoteRef:18] u svim padeima, pri emu je morao afektirati jer je esto ponavljao titulu,obraajui se osobi kojoj je ta titula bila jo novina. [17: Vae Velianstvo, moj gospodar car nikako ne eli rata, kako vidi Vae Velianstvo.] [18: Vae Velianstvo.]

Muratovo je lice sjalo od glupa zadovoljstva dok je sluao monsieura de Balachoffa. Ali royaut oblige,[footnoteRef:19] osjeao je da jepotrebno da se porazgovori s Aleksandrovim izaslanikom odravnim poslovima, kao kralj i saveznik. On sie s konja,uhvati Balaeva ispod ruke, udalji se na nekoliko koraka odpratnje koja ga smjerno ekae, i stade s njim hodati tamo-amo nastojei govoriti ozbiljno. Spomenu kako je car Napoleon uvrijeen to od njega zahtijevaju da povue vojsku izPrusije, pogotovo kad su za taj zahtjev svi doznali i kad jetime povrijeena ast Francuske. Balaev ree da taj zahtjevnije nipoto uvredljiv zato to... Murat mu se utee u rije: [19: Kraljevska ast obavezuje.]

- Onda vi smatrate da nije car Aleksandar izazvao rat? - ree iznenada i osmjehnu se dobroudno i glupo.Balaev kaza zato on doista misli da je Napoleon zapoeo rat.- Eh, mon cher gnral - upade mu ponovo u rije Murat - je dsire de tout mon coeur que les Empereurs sarrangententre eux, et que la guerre commence malgr moi se terminele plus tt possible[footnoteRef:20] - ree on onako kako se razgovarajusluge koji ele ostati dobri prijatelji premda su im se gospodari zavadili. I on ga uze ispitivati o velikom knezu, o njegovuzdravlju, i priati kako mu je lijepo i zabavno bilo s njim uNapulju. Onda najednom, kao da se sjetio svog kraljevskogdostojanstva, Marut se sveano isprsi, zauze isto onakvo dranje kao na krunidbi i maui lagano desnicom ree: - Je nevous retiens plus, gnral; je souhaite le succs de votre mission[footnoteRef:21] - i, dok su mu crveni vezeni plat i perjanica leprali inakit blistao, poe prema pratnji koja ga je smjerno ekala. [20: Eh, dragi moj generale, ja elim da svega srca da se carevi nagode i da se rat, koji je zapoeo protiv moje volje, svri to prije.] [21: Neu vas vie zadravati, generale; elim vam da uspijete u svojoj misiji.]

Balaev krenu dalje drei, po Muratovim rijeima, da e uskoro izii pred sama Napoleona. Ali, umjesto da se uskorosastane s Napoleonom, straari ga Davoutova pjeadijskog korpusa zadrae kod prvog naselja, isto onako kao i predstraa,i dozvae autanta komandanta korpusa koji ga odvede u selo,k maralu Davoutu.

V

Davout je bio Arakejev cara Napoleona - ne kukavica kao Arakejev, ali isto onako savjestan, nemilosrdan, ne znajui iskazati svoju odanost drugaije nego nemilosrdnou.U mehanizmu dravnoga ustrojstva potrebni su takvi ljudi, isto onako kako su vuci potrebni u ustrojstvu prirode, i njihuvijek ima, uvijek se pojavljuju i odre, koliko se god iniloapsurdno to se nalaze u blizini dravnoga poglavara. Samose tako moe protumaiti da se neobrazovani, neotesani,okrutni Arakejev, koji je osobno upao brkove grenadirimai koji zbog slabih ivaca nije mogao podnositi opasnosti, mogao odrati u takvoj moi uz viteki plemenit i njean Aleksandrov znaaj.Balaev je zatekao Marala Davouta u pojati jedne seljake kue kako sjedi na bavici zadubljen u nekakve spise (pregledavao je raune). Autant je stajao pored njega. Mogao senai i bolji stan, ali je maral Davout bio od onih ljudi kojihotimice ive u najmranijim ivotnim prilikama da bi imalipravo da budu mrani. Zbog toga i vazda uurbano i upornoneto rade. Kako da mislim o srei u ljudskom ivotu kadvidite da sjedim na bavici u prljavoj pojati i radim - govorae izraz na njegovu licu. Glavni uitak i potreba tih ljudijest u tome da, kad naiu na vedrinu u ivotu, suprotstavetoj vedrini svoju mranu, upornu djelatnost. Taj je uitak priutio sebi Davout kad su mu doveli Balaeva. Kad je uaoruski general, on se jo vie zadubi u svoj posao, pogledapovrh naoara Balaeva, ije se lice bilo razvedrilo pod dojmom divnog jutra i razgovora s Muratom, i nije ustao niti seak maknuo, nego se jo jae namrtio i pakosno osmjehnuo.Kad proita na Balaevljevu licu neugodan dojam koji je izazvao taj doek, Davout podie glavu i hladno upita ta eli.Drei da ga je Davout tako doekao samo zato to ne zna da je on general-autant cara Aleksandra i, tovie, njegovzastupnik kod Napoleona, Balaev pohita da mu kae tko jei zato je doao. Davout ga saslua i, suprotno onome to jeBalaev oekivao, postade jo nepristojniji i grublji.- A gdje vam je pismo? - zapita on. - Donnez-le moi,je lenverrai lEmpereur.[footnoteRef:22] [22: Dajte mi ga, poslat u ga caru.]

Balaev ree da je dobio nalog da pismo osobno urui samu caru.- Nareenja se vaega cara izvravaju u vaoj vojsci, aovdje morate initi ono to vam se kae - ree Davout.I kao da eli da jo vie pokae ruskom generalu kako je ovisan u gruboj sili, Davout posla autanta po deurnoga.Balaev izvadi omotnicu u kojoj je bilo carevo pismo i stavi je na stol (stol se sastojao od vrata koja su bila poloena nadvije bavice i na kojima su strile otrgnute arke). Davoutuze omotnicu i proita natpis.- Vi imate potpuno pravo da mi iskazujete ili ne iskazujete potovanje - ree Balaev. - Ali dopustite mi da vas upozorim da imam ast biti general-autant njegova velianstva ...Davout ga bez rijei pogleda i bje mu, oito, drago kad opazi na Balaevljevu licu neko uzbuenje i zbunjenost.- Vama e se iskazati ono to vam pripada - ree pa turi omotnicu u dep i izie iz pojate.Nakon jedne minute ue maralov autant, gospodin de Castr, i odvede Balaeva u stan koji su bili spremili za nj.Balaev je tog dana ruao s maralom u pojati na onoj istoj dasci na bavicama.Sutradan je Davout odjahao rano ujutro. Prije toga je bio pozvao Balaeva, otro mu rekao da ga moli neka ostane gdjejest, neka krene s prtljagom, dobiju li za to zapovijest, i nekase ni s kim ne razgovara osim s gospodinom de Castrom.Nakon etiri dana usamljenosti, dosade, spoznaje o svojoj podreenosti i beznaajnosti, to je naroito osjeao poslije onemone sredine u kojoj se bio doskora nalazio, nakon nekolikomareva s maralovom prtljagom i s francuskim etama kojesu zauzimale cijeli kraj, Balaeva dovezoe u Wilno, koje jesad bilo u francuskim rukama, na ona ista gradska vrata krozkoja je bio izjahao prije etiri dana.Sutradan je carski komornik, monsieur de Turenne, doao Balaevu i javio mu da e ga car Napoleon udostojiti audijencije.Prije etiri dana stajali su pred tom istom kuom do koje dovedoe Balaeva straari Preobraenskog puka, a sad su stajala dva francuska grenadira u modrim uniformama, otvorenim na grudima, i u ubarama, eskorta husara i ulana i sjajnapratnja autanata, paeva i generala koji oekivahu da se pojavi Napoleon, okupljeni kod ulaznih stepenica oko njegovajahaeg konja i mameluka Roustana. Napoleon je primio Balaeva u onoj istoj kui u Wilnu iz koje ga je bio odaslaoAleksandar.

VI

Iako je Balaev bio naviknut na dvorski sjaj, iznenadi ga rasko i bogatstvo Napoleonova dvora.Grof Turenne uvede ga u veliku ekaonicu gdje je ekalo mnogo generala, komornika i poljskih veleposjednika od kojihje mnoge Balaev viao na dvoru ruskoga cara. Duroc ree dae car Napoleon primiti ruskoga generala prije no to izie uetnju.Nakon nekoliko minuta u ekaonicu doe deurni komornik uljudno se pokloni Balaevu i pozva ga da ga slijedi.Balaev ue u malu ekaonicu iz koje su jedna vrata vodila u kabinet, u onaj isti kabinet iz kojega ga je bio otpravio ruskicar. Balaev stajae i ekae minutu-dvije. Za vratima se razlegoe hitri koraci. Oba se krila vratiju brzo otvorie i iz kabineta dopre bat dugih, vrstih, odlunih koraka: to je bio Napoleon. Upravo se bio odjenuo za jahanje. Bio je u modrojodori, otvorenoj nad bijelim prnjakom to mu se sputao nizokrugli trbuh, u bijelim konim hlaama pripijenim uz gojnabedra kratkih nogu, i u visokim konjikim izmama. Kratkamu je kosa bila, oito, tek malo prije poeljana, ali mu sejedan pramiak kose sputae do sredine iroka ela. Njegov jebijeli zadrigli vrat otro odudarao od crnog ovratnika odore;mirisao je na kolonjsku vodu. Na njegovu naoko mladu, punanu licu istrale brade bijae izraz milostiva i velianstvenacarskog pozdrava.On izie poneto zabaene glave drhtucajui brzo pri svakom koraku. Cijela njegova ugojena, kratka prilika irokih tustih ramena i nehotice izbaena trbuha i grudi bila je onakonaoita, stamena kao u ljudi etrdesetih godina koji ive uizobilju. Osim toga vidjelo se da je izvanredno dobre volje.On klimnu glavom na Balaevljev dubok i smjeran poklon, pa mu prie i odmah uze govoriti kao ovjek kome je dragocjena svaka minuta i koji ne mari da se sprema ta e rei, veje uvjeren da e svagda rei lijepo ono to treba rei.- Dobar dan, generale! - ree. - Primio sam pismo caraAleksandra koje ste vi donijeli i veoma mi je drago to vasvidim. - On pogleda u lice Balaevu svojim krupnim oimapa odmah poe gledati mimo njega.Bilo je oito da ga sam Balaev nimalo ne zanima. Vidjelo se da ga zanima samo ono to se zbiva u njegovoj dui. Sveto je bilo izvan njega nije bilo vano, jer je sve u svijetu, kakose njemu inilo, zavisilo od njegove volje.- Ja ne elim niti sam elio rata - ree - ali su menagnali u nj. Ja sam i sad (ovu je rije istakao) spreman daprihvatim svako objanjenje koje mi moete dati. - I on poe kratko i jasno nabrajati razloge zbog kojih je nezadovoljan ruskom vladom.Sudei po prilino mirnom i prijateljskom tonu francuskoga cara, Balaev je vrsto vjerovao da on eli mir i da kani pregovarati.- Sire! LEmpereur, mon matre[footnoteRef:23] - poe Balaev davnopripremljen govor kad je Napoleon dovrio i upitno pogledaoruskog izaslanika; ali ga zbuni carev pogled, koji bjee uprtu nj. Zbunjeni ste - saberite se - kao da kaza Napoleonrazgledajui Balaevljevu odoru i sablju i jedva se primjetnoosmjehujui. Balaev se sabra i nastavi govoriti. On ree dacar Aleksandar smatra da to to je Kurakin traio putneisprave nije dovoljan razlog za rat, da je Kurakin postupiotako po svojoj volji i bez careva pristanka, da car Aleksandarne eli rata i da nema nikakvih veza s Engleskom. [23: Vae Velianstvo! Moj gospodar car.]

- Jo nema - umetnu Napoleon pa, kao da se poboja dase ne prepusti osjeajima, namrti se i ovla klimnu glavompokazujui Balaevu da moe nastaviti.Poto je rekao sve to mu je bilo nareeno, Balaev pripomenu da car eli mir, ali da e otpoeti pregovore samo pod uvjetom da ... Tu Balaev zape: sjetio se onih rijei koje carAleksandar nije napisao u pismu, ali je naloio da ih Saltikovbezuvjetno umetne u reskript i da ih Balaev prenese Napoleonu. Balaev je pamtio te rijei: dok bude ijednog naoruanog neprijateljskog vojnika na ruskom tlu, ali ga svladanekakvo sloeno osjeanje. Nije mogao izrei tih rijei, iako ihje htio rei. Zape i ree: pod uvjetom da se francuska vojskapovue preko Njemena.Napoleon opazi da se Balaev zbunio kad je govorio te posljednje rijei; lice mu zadrhti, list mu na lijevoj nozi poe jednoliko poigravati. On se ne pomae s mjesta i uze govoritiglasnije i bre nego prije. Dok je Napoleon govorio, Balaevje vie puta sputao pogled i nehotice promatrao poigravanjelista na Napoleonovoj lijevoj nozi, koje se to vie pojaavalo,to je glasnije govorio.- Ja ne elim manje mir od cara Aleksandra - poe on.- Ne inim li ja osamnaest mjeseci sve da bih ga postigao?Osamnaest mjeseci ekam objanjenja. Ali da otponu pregovori, to trae od mene? - ree mrtei se i odluno ineiupitnu gestu svojom malom bijelom i punanom rukom.- Da povuete vojsku preko Njemena, vae velianstvo - ree Balaev.- Preko Njemena? - ponovi Napoleon. - Dakle, sad hoete da se povuem preko Njemena - samo preko Njemena? - ponovi Napoleon i pogleda pravo u Balaeva.Balaev se smjerno nakloni.Prije etiri mjeseca zahtijevali su da se povue iz Pomeranije, sad su mjesto toga zahtijevali da se povue samo preko Njemena. Napoleon se hitro okrenu i ushoda po sobi.- Vi kaete da od mene zahtijevaju da se povuem prekoNjemena kako bi otpoeli pregovori; ali su prije dva mjesecaupravo isto tako od mene zahtijevali da se povuem prekoOdre i Visle pa, usprkos tome, vi pristajete na pregovore.On utke proe od jednog kuta sobe do drugoga i ponovo se zaustavi pred Balaevom. Njegovo lice, onako stroga izraza,kao da se skamenilo, a lijeva mu je noga poigravala jo brenego prije.Napoleon je znao da mu list lijeve noge ponekad zaigra.- La vibration de mon mollet gauche est un grand signe chezmoi[footnoteRef:24] - govorio je kasnije. [24: Poigravanje lista moje lijeve noge velik je znak kod mene.]

- Badenskom se knezu moe predlagati da odstupi prekoOdre i Visle, ali ne meni - malne viknu Napoleon i sam setome iznenadi. - Da mi dadete Petrograd i Moskvu, ne bihpristao na te uvjete. Vi kaete da sam ja zapoeo ovaj rat? Atko je prije doao vojsci? Car Aleksandar, a ne ja. I vi minudite pregovore kad sam potroio milijune, kad ste u savezus Engleskom i kad ste u kripcu - nudite mi pregovore! Akoja je svrha vaeg saveza s Engleskom? ta vam je ona dala? - govorae on brzoreko, ne smjerajui, oito, vie da svojimrijeima prikae kakve bi bile koristi od sklapanja mira i daprosudi koliko je mogu, nego da dokae kako on ima pravoi kako je moan, i da dokae kako Aleksandar nema pravo ikako grijei.On je, oito, napravio takav uvod da pokae kako je u povoljnom poloaju i kako, usprkos tome, pristaje da otponu pregovori. Ali je ve poeo slobodno govoriti i to je vie govorio, to je manje mogao upravljati jezikom.Svrha je njegovih rijei bila sad ve, oito, samo u tome da uzvisi sebe a ponizi Aleksandra, to jest da uradi upravoono to je u poetku sastanka najmanje elio.- Kau da ste sklopili mir s Turcima?Balaev klimnu potvrdno glavom.- Mir je sklopljen ... - poe on. Ali ga Napoleon ne pustida govori. Vidjelo se da mu je bilo potrebno da govori sam,pa nastavi govoriti onako ljeporjeivo i neobuzdano razdraljivo kako su skloni da govore razmaeni ljudi.- Jest, ja znam da ste sklopili mir s Turcima, a niste dobiliMoldaviju ni Vlaku. Ja bih pak dao vaem caru te pokrajineonako kako sam mu dao i Finsku. Jest - proslijedi on - obeao sam i dao bih caru Aleksandru Moldaviju i Vlaku, a ovakonee imati tih divnih pokrajina. Mogao ih je, meutim, pripojiti svome carstvu i za jedne vladavine proiriti Rusiju od Botnikog zaljeva do ua Dunava. Ni Katarina Velika ne bimogla vie uiniti - kazivae Napoleon raspaljujui se svevie i vie, hodajui po sobi i ponavljajui Balaevu gotovo isteone rijei koje je govorio samom Aleksandru u Tilsitu. - Toutcela il laurait d mon amiti. Ah! quel beau rgne, quel beaurgne![footnoteRef:25] - ponovi on nekoliko puta, zaustavi se, izvadi iz depazlatnu burmuticu i umrka iz nje. [25: Sve bi to dugovao prijateljstvu sa mnom. Ah, kakva lijepa vladavina, kakva lijepa vladavina!]

- Quel beau rgne aurait pu tre celui de lempereurAlexandre![footnoteRef:26] [26: Kako je lijepa mogla biti vladavina cara Aleksandra!]

On saalno pogleda Balaeva i. im Balaev zausti da napomene neto, presijee mu brzo rije.- ta je on mogao eljeti i traiti to mu ja kao prijateljne bih uinio? ... - ree Napoleon slijeui ramenima u nedoumici. - Ali je on smatrao da je bolje da okupi oko sebemoje neprijatelje, i to koga?! - produi on. - Pozvao je Steinove, Armfeite, Bennigsene, Vincingerode. Stein[footnoteRef:27] je - izdajica koji je prognan iz svoje domovine, Armfelt[footnoteRef:28] - razvratniki spletkar, Vincingerode - izbjeglica, francuski podanik, Bennigsen je neto vie vojnik od ostalih, ali ipak nesposobnjakovi koji nije umio nita uiniti godine 1807. i koji bi morao buditi u caru Aleksandru strane uspomene ... Recimo, kad bi oni bili sposobni pa bi ih se moglo upotrijebiti za to - produi Napoleon jedva stiui da izrazi rijeima misli koje su muneprestano navirale u glavu i pokazivale mu kako ima pravoili kako je moan (to je po njegovim shvaanjima bilo jednote isto) - ali nisu ni to: od njih nikakve koristi ni u ratu niu miru! Kau da je Barclay najvredniji od svih njih; ali ja nebih rekao, sudei po njegovim prvim potezima. I ta oni rade,ta rade svi ti dvorani! Pfuel predlae, Armfelt se prepire,Bennigsen razmatra, a Barclay, koji treba da radi, ne znata bi dok vrijeme prolazi. Jedini je Bagration - vojnik. Glupje, ali ima iskustva, dobro oko i odluan je... I kakvu uloguigra va mladi car u tom sablanjivom kolu? Oni ga kompromitiraju i svaljuju na nj odgovornost za sve ta se dogaa. Unsouverain ne doit tre larme que quand il est gnral[footnoteRef:29] -pripomenu on upuujui te rijei, oito, izravno kao izazovcaru. Napoleon je znao koliko je car Aleksandar elio da budevojskovoa. [27: Barun Stein (1757-1831), pruski dravnik, ministar vanjskih poslova.] [28: Grof Armfelt (1757-1814), vedski dravnik i general.] [29: Vladar treba da bude s vojskom samo ako je vojskovoa.]

- Ve ima sedmica dana kako je rat otpoeo, a vi nisteznali obraniti Wilno. Prepolovljeni ste i protjerani iz poljskihpokrajina. Vojska vam guna.- Naprotiv, vae velianstvo - ubaci Balaev koji jejedva stizao da popamti sve to mu je on govorio i teko pratiotaj vatromet rijei - vojska gori od elje ...- Sve ja znam - unese mu se Napoleon u rije - sve jaznam, i znam broj vaih bataljona isto tako tano kao i svojih.Vi nemate ni dvjesta tisua vojnika, a ja imam tri puta vie;dajem vam ma parole d honneur que jai cinq cents trenteda ta njegova asna rije ne moe imati nikakve vrijednosti -dajem vam ma parole d honneur que jai cinq cents trentemille hommes de ce ct de la Vistule.[footnoteRef:30] Turci vam nee nitapomoi; oni nisu ni za ta i dokazali su to time to su se pomirili s vama. veani - njihova je sudbina da imaju lude kraljeve. Njihov je kralj bio luak; promijenili su ga i uzeli drugoga - Bernadottea koji je odmah enuo pameu, jer samoluak moe, ako je veanin, stupiti u savez s Rusijom. - Napoleon se pakosno i podrugljivo osmjehnu i ponovo prinese burmuticu nosu. [30: asna rije da imamo petsto trideset tisua ljudi s ovu stranu Visle.]

Na svaku je Napoleonovu reenicu Balaev htio i mogao neto rei; neprestano se vrpoljio kao ovjek koji eli da netokae, ali mu Napoleon nije dao da doe do rijei. Da bi pobiotvrdnju da su veani ludi, Balaev je htio rei da je vedskaotok dok je Rusija iza nje, ali je Napoleon srdito viknuo dazaglui njegov glas. Napoleon je bio u onom stanju razdraenosti kad ovjek mora govoriti, govoriti, govoriti, ne bi li samsebi dokazao da ima pravo. Balaevu bjee nelagodno: pribojavao se da kao izaslanik ne ponizi svoje dostojanstvo, a osjeao je da mora proturjeiti; ali se kao ovjek zgraao to seNapoleon zaboravio u bezrazlonu gnjevu koji ga je, oito, bioobuzeo. Znao je da sve rijei koje Napoleon sad izgovori nitane znae i da e ih se samo stidjeti kad se smiri. Balaev stajae oborenih oiju gledajui kako se miu Napoleonove debelenoge i nastojei da izbjegne njegovu pogledu.- I kakvi su mi ti vai saveznici? - kazivae Napoleon.- Ja imam saveznike - Poljake: ima ih osamdeset tisua,bore se kao lavovi. A bit e ih i dvjesta tisua.I on se vjerojatno jo vie uzruja zato to je rekao tu oitu neistinu i to je Balaev utke stajao isto onako, kao ovjekkoji se pokorava sudbini, pa se naglo okrenu, unese se u liceBalaevu i maui odluno i brzo svojim bijelim rukama gotovo povika:- Znajte, ako pobunite Prusiju protiv mene, znajte da uje zbrisati s karte Evrope - ree udarajui odluno jednommalom rukom po drugoj, a lice mu poblijedjelo i unakazilo seod pakosti. - Jest, odbacit e vas preko Dvine, preko Dnjepra,i opet u podii prema vama onu ogradu koju je Evropa, usvojoj zloinakoj zaslijepljenosti, dopustila da se porui. Jest,eto to e vam se dogoditi, eto to ste dobili time to ste serazili sa mnom - ree i utke proe nekoliko puta po sobitrzajui svojim gojnim ramenima. On turi burmuticu u depod prsluka, ponovo je izvadi, nekoliko puta prinese nosu i zaustavi se pred Balaevom. asak poutje, pogleda podrugljivopravo u oi Balaevu i tiho ree: - Cependant quel beau rgneaurait pu avoir votre matre![footnoteRef:31] [31: A meutim, kakvu je lijepu vladavinu mogao imati va vladar!]

Balaev je osjeao potrebu da proturjei pa ree da na ruskoj strani ne vide da je sve tako crno. Napoleon je utiogledajui ga i dalje podrugljivo i oito ga ne sluajui. Balaevree kako u Rusiji od rata oekuju samo dobro. Napoleonklimnu milostivo glavom kao da kae: Znam, vaa je dunostda tako govorite, ali vi ni sami u to ne vjerujete, ja sam vasuvjerio da imam pravo.Kad Balaev dovri, Napoleon ponovo izvadi burmuticu, mrknu iz nje i kao signal lupnu dvaput nogom o pod. Vratase otvorie: jedan komornik, previjajui se ponizno, prui carueir i rukavice, drugi mu prui depni rupi. Ne gledajui ih,Napoleon se obrati Balaevu.- Uvjerite u moje ime cara Aleksandra - ree i uze eir - da sam mu odan kao i prije; poznajem ga veoma dobroi veoma cijenim njegove velike vrline. Je ne vous retiens plus,gnral, vous recevrez ma lettre lEmpereur.[footnoteRef:32] - I Napoleonse brzo zaputi vratima. Svi iz ekaonice pojurie i trcae nizstepenice. [32: Neu vas vie zadravati, generale, dobiti ete moje pismo za cara.]

VII

Poslije svega onoga to je Napoleon rekao, poslije onih provala gnjeva i poslije posljednjih rijei koje je hladno izrekao: Je ne vous retiens plus, gnral, vous recevrez malettre, Balaev je bio uvjeren da Napoleon ne samo to neepoeljeti da ga vidi nego e uznastojati da ne vidi njega -uvrijeenoga izaslanika i, to je najvanije, svjedoka njegovenedoline estine. Ali, na svoje veliko udo, Balaev primi odDuroca poziv da toga dana bude na ruku kod cara.Na ruku su bili Bessires, Caulaincourt i Berthier.Napoleon je doekao Balaeva veselo i prijazno. Ne samo to se nije opaalo na njemu da se snebiva ili prekorava zbogjutronje plahovitosti nego se, naprotiv, trudio da osokoli Balaeva. Vidjelo se da je Napoleon bio ve odavno uvjeren dane moe pogrijeiti i da je, po njegovu shvaanju, sve to jeinio bilo dobro ne zato to se podudaralo s pojmovima dobrai zla, ve zato to je to inio on.Car je bio veoma dobre volje nakon svoj etnje na konju kroz Wilno, za koje ga je svjetina ushieno doekivala ipratila. Svi prozori na ulicama kroz koje je prolazio bili suiskieni sagovima, zastavama, njegovim monogramima, i poljske su ga dame pozdravljale maui mu rupiima.Za rukom je posjeo Balaeva do sebe i vladao se prema njemu ne samo ljubazno nego tako kao da i Balaeva ubrajameu svoje dvorane, meu one ljude koji pristaju uz njegoveosnove i koji se moraju radovati njegovim uspjesima. U razgovoru je spomenuo Moskvu i poeo ispitivati Balaeva o ruskoj prijestolnici, ne samo kao neki radoznao putnik koji seraspituje o novom mjestu koje kani pohoditi, nego kao da vjeruje da Balaevu, kao Rusu, mora laskati ta radoznalost.- Koliko stanovnika ima Moskva, koliko kua? Je li istinada Moscou zovu Moscou la sainte?[footnoteRef:33] Koliko crkava ima uMoskvi? - pitae on. [33: Sveta Moskva.]

A kad dozna da ima vie od dvjesta crkava, ree:- emu toliko crkava?- Rusi su veoma poboni - odvrati Balaev.- Uostalom, velik broj samostana i crkava uvijek je znakzaostalosti naroda - pripomenu Napoleon osvrui se naCaulaincourta ne bi li uo njegov sud o tom miljenju.Balaev se smjerno usudi da se ne sloi s mnijenjem francuskoga cara.- Svaka zemlja ima svoje obiaje - ree on.- Ali nigdje u Evropi nema vie niega slinog - reeNapoleon.- Molim vae velianstvo neka mi oprosti - ree Balaev- osim u Rusiji, i u panjolskoj ima mnogo crkava i samostana.Ovaj Balaevljev odgovor koji je ciljao na nedavni poraz Francuza u panjolskoj bio je, po Balaevljevu prianju,mnogo cijenjen na dvoru cara Aleksandra, a veoma malo cijenjen sad, za rukom kod Napoleona, i proao je nezapaen.Po ravnodunim i zauenim licima gospoe marala vidjelo se kako se pitaju u emu je tu doskoica na koju je ciljala Balaevljeva intonacija. Ako je i bila, onda je nismoshvatili ili uope nije duhovita - govorahu lica marala. Tajje odgovor bio tako malo cijenjen da ga Napoleon nije ak ni primijetio, pa je bezazleno upitao Balaeva kroz koje gradove vodi odatle najkrai put do Moskve. Balaev je za cijelogaruka bio na oprezu, pa je odgovorio da comme tout cheminmne Rome, tout chemin mne Moscou,[footnoteRef:34] da ima mnogoputova i da meu tim mnogobrojnim putovima ima put prekoPoltave, koji je odabrao Karlo XII, i tu Balaev i nehoticeporumenje od zadovoljstva to je tako lijepo odgovorio. Nijeni dorekao posljednje rijei Poltawa, a Caulaincourt vepoe priati o tome kako je neudobno putovati iz Petrogradau Moskvu, i o svojim petrogradskim uspomenama. [34: Kao to svi putovi vode u Rim, tako i svi putovi vode u Moskvu.]

Poslije ruka prijeoe na kavu u Napoleonov kabinet koji je prije etiri dana bio kabinet cara Aleksandra. Napoleonsjede mijeajui kavu u alici od sevrskog porculana[footnoteRef:35] i pokazaBalaevu na stolicu pored sebe. [35: Vrsta finog porculana koji se izrauje u gradu Svresu (izmeu Pariza i Versaillesa).]

U ovjeka biva poslije ruka stanovito duevno raspoloenje koje jae od bilo kakvih pametnih razloga nagoni ovjeka da bude zadovoljan sam sobom i da smatra svakoga za prijatelja. Napoleon je bio tako raspoloen. Njemu se inilo daje sred ljudi koji ga oboavaju. Bio je uvjeren da je i Balaevposlije ruka postao njegov prijatelj i oboavatelj. Obrati muse smijeei se milo i pomalo podrugljivo.- Ovo je ona ista soba, tako su mi rekli, u kojoj je stanovao car Aleksandar. udno, nije li tako, generale? - reene sumnjajui, oito, da te rijei moraju goditi njegovu sugovorniku, jer su pokazivale kako je on, Napoleon, moniji odAleksandra.Balaev ne mogae na to nita odgovoriti pa utke obori glavu.- Tako je, u ovoj su se sobi prije etiri dana savjetovaliVincingerode i Stein - produi Napoleon smijeei se istoonako podrugljivo i samosvjesno. - Ono to ja ne mogu razumjeti jest to - ree on - zato je car Aleksandar okupiooko sebe sve moje osobne neprijatelje. Ja to ne ... razumijem.Nije pomislio da ja mogu uiniti isto tako? - obrati se upitnoBalaevu, i to ga sjeanje zacijelo gurnu opet u onu koloteinujutronjeg gnjeva koji je bio jo svje u njemu.- I neka zna da u ja tako uraditi - ree Napoleon ustajui i otiskujui rukom svoju alicu. - Istjerat u iz Njemakesve njegove roake, wrtemberske, badenske, weimarske...tako je, istjerat u ih. Neka sprema za njih utoite u Rusiji!Balaev nakloni glavu pokazujui svojim dranjem da bi se najradije oprostio i da slua samo zato to ne moe da neslua to mu govore. Napoleon nije opazio tog izraza; nije seobraao Balaevu kao izaslaniku svog neprijatelja nego kaoovjeku koji mu je sad potpuno privren i koji se mora radovati poniavanju svog biveg gospodara.- I zato je car Aleksandar preuzeo zapovjednitvo nadvojskom? emu to? Ratovanje je moj zanat, a njegov je posaoda caruje, a ne da zapovijeda vojskom. Zato je preuzeo tuodgovornost?Napoleon ponovo uze burmuticu, utke proe nekoliko puta po sobi i odjednom neoekivano prie Balaevu smijeei seovla, pa tako samosvjesno, brzo i jednostavno kao da obavljaneto to je ne samo vano nego i ugodno Balaevu, podieruku do lica etrdesetogodinjega ruskog generala, uhvati gaza uho i malko ga potee osmjehujui se samo usnama.Avoir loreille tire par lEmpereur[footnoteRef:36] smatralo se za ast i milost na francuskom dvoru. [36: Da car potegne koga za uho.]

- Eh, bien, vous ne dites rien, admirateur et courtisan delEmpereur Alexandre?[footnoteRef:37] - ree on kao da je smijeno u njegovu prisuu biti bilo iji courtisan i admirateur[footnoteRef:38] osim njegov,Napoleonov. [37: Dakle, vi nita ne kaete, oboavaoe i dvoranine cara Aleksandra?] [38: Dvoranin i oboavalac.]

- Jesu li spremni konji za generala? - nadoda i malkonakloni glavu odgovarajui na Balaevljev poklon.- Dajte mu moje, eka ga dalek put...Pismo koje je donio Balaev bilo je posljednje Napoleonovo pismo Aleksandru. Ruski je car doznao za sve pojedinostirazgovora i rat je otpoeo.

VIII

Poto se sastao u Moskvi s Pjerom, knez Andrej je otputovao u Petrograd po poslu, kako je rekao svojima, ali zapravo zato da potrai kneza Anatola Kuragina, jer je smatrao da jeprijeko potrebno da ga nae. Kad je stigao u Petrograd,raspitao se za Kuragina, ali njega ondje vie nije bilo. Pjerje javio svom urjaku da knez Andrej dolazi za njim. AnatolKuragin dobio je odmah od ministra vojske premjetaj i otputovao u Moldavsku armiju. U to je isto vrijeme knez Andrejsastao u Petrogradu Kutuzova, svoga biveg generala koji muje uvijek iao na ruku, i Kutuzov mu je ponudio da poe snjim u Moldavsku armiju kojoj je stari general bio imenovanza glavnog zapovjednika. Knez Andrej je dobio mjesto u tabuvrhovne komande i otputovao u Tursku.Knez Andrej je smatrao da je nezgodno pisati Kuraginu i izazvati ga na dvoboj. Smatrao je da bi kompromitirao groficu Rostovu kad bi izazvao Kuragina bez novoga povoda zadvoboj, pa je gledao da se osobno sastane s Kuraginom i datom prilikom nae nov povod za dvoboj. Ali ni u Turskojarmiji nije uspio da se sastane s Kuraginom koji se domalonakon dolaska kneza Andreja u Tursku armiju vratio u Rusiju.U novoj zemlji i u novim ivotnim prilikama bilo je knezuAndreju lake. Poslije nevjere svoje zarunice, koja ga je tovie pogodila, to je briljivije krio koliko je djelovala nanjega, teko je podnosio one ivotne prilike u kojima je biosretan, a jo tee slobodu i neovisnost do kojih mu je prije bilotoliko stalo. Ne samo to se nije vie bavio onim mislima kojesu mu prvi put pale na um dok je gledao nebo na austerlitzkompolju, koje je rado raspredao s Pjerom i koje su mu ispunjaleusamljenost u Boguarovu a poslije u vicarskoj i u Rimu;ak se bojao sjetiti se tih misli to su mu otvarale beskrajnevedre horizonte. Sad su ga zaokupljali samo neposredni praktini interesi koji nisu bili u vezi s prijanjima i za koje sehvatao utoliko udnije ukoliko su mu prijanji interesi bilinepristupaniji. Kao da se onaj beskrajni nebeski svod to seudaljavao i bio prije nad njim, odjednom prometnuo u niski,ogranieni svod koji ga pritie i na kojemu je sve jasno, alinije nita vjeno ni tajnovito.Od svih poslova kojima se mogao baviti, vojna mu je sluba bila najjednostavnija i najpoznatija. Kao deurni general uKutuzovljevu tabu, on je radio uporno i marljivo iznenaujui Kutuzova svojom voljom za rad i savjesnou. Kad nijenaao Kuragina u Turskoj, knez Andrej nije smatrao za potrebno da ponovo juri za njim u Rusiju; ali je uza sve to znaoda "nee moi, ma koliko vremena prolo dok ne sretne Kuragina, pored sveg prezira koji je osjeao prema njemu, poredsvega toga to je uvjeravao sebe kako ne vrijedi poniavatise toliko da se sukobi s njim, znao je da nee moi, kad gasretne, suzdrati se da ga ne izazove na dvoboj, kao to gladanovjek ne moe da ne navali na jelo. I ta spoznaja da se jonije osvetio zbog uvrede, da nije iskalio bijesa, ve da mu leina srcu, trovala je onaj umjetni mir koji je knez Andrej biostvorio u sebi u Turskoj u obliku brine, uurbane i donekleastoljubive i tate poslenosti.Dvanaeste godine, kad je do Bukureta (gdje je Kutuzov ivio dva mjeseca provodei dane i noi kod svoje Vlahinje)doprla vijest o ratu s Napoleonom, knez Andrej je zamolioKutuzova da ga prebaci u Zapadnu armiju. Kutuzovu je Bolkonski ve bio dodijao svojom poslenou koja je njemu bilakao prijekor to nita ne radi, pa ga je veoma rado otpustioi predao mu poruku za Barclaya de Tollyja.Prije no to je otiao u armiju koja se u svibnju nalazila u Driskom[footnoteRef:39] taboru, knez Andrej je svratio u Lise Gore kojesu mu bile ba uz put, na tri vrste od smolenske glavne ceste.Za posljednje tri godine bilo je u ivotu kneza Andreja tolikopromjena, toliko je razmiljao, osjetio i vidio (proputovao jei Zapad i Istok) da ga je neobino i neoekivano prenerazilokad je, ulazei u Lise Gore, vidio da ivot tee isto onako, donajmanjih pojedinosti, kao i prije. Uao je u drvored i nakamena vrata kue u Liim Gorama kao u zaarani, usnulidvorac. Ista ona ozbiljnost, ista ona istoa, ista ona tiinabijahu u toj kui, isto ono pokustvo, isti oni zidovi, isti onizvuci, isti onaj miris i ista ona plaljiva lica, samo neto starija. Kneginjica Marja bijae ista onakva plaljiva, runa djevojka u godinama koja u strahu i vjeitim duevnim mukama,bez koristi i radosti, provodi najbolje godine svoga ivota.Bourienneova je bila ista onakva koketna djevojka koja nastoji da to radosnije provede svaki trenutak svoga ivota, puna najljepih nada i zadovoljna sama sobom. Samo je postalasamopouzdanija, kako se uini knezu Andreju. OdgojiteljDessales koga je on bio doveo iz vicarske nosio je kaput ruskoga kroja, natucao ruski govorei sa slugama, ali je bio istionaj odgojitelj ograniene pameti, naobraen, krepostan i pedantan. Stari knez promijenio se fiziki samo toliko to muje u ustima sa strane nedostajao jedan zub; duevno je bioisti onakav kao i prije, samo je postao jo ogoreniji i nepovjerljiviji prema svemu to se u zbilji dogaalo u svijetu.Samo je Nikoluka narastao, promijenio se, postao rumen, popala ga kovrasta crna kosa, a kad se smijao i radovao, zadizao je, ne znajui ni sam, gornju usnu svojih lijepih ustaca,ba isto onako kako ju je zadizala pokojna mala kneginja.Jedino se on nije pokoravao zakonu nepromjenljivosti u tomzaaranom usnulom dvorcu. Ali, iako je izvana ostalo sve postarom, odnosi su se tih osoba promijenili otkako ih knez Andrej nije vidio. Ukuani su se bili podijelili u dva tabora, kojisu jedan drugom bili strani i neprijateljski i koji su se sastajalisamo sad pred njim mijenjajui radi njega svoj uobiajeninain ivota. Jednom su taboru pripadali stari knez, Bourienneova i graditelj, drugome - kneginjica Marja, Dessales,Nikoluka i sve dadilje i dvorilje. [39: Drisa je rjeica koja kod istoimenog grada utjee u Dvinu.]

Za njegova boravka u Liim Gorama svi su ukuani ruali zajedno, ali je svima bilo nelagodno i knez Andrej je slutioda je on gost radi koga ine iznimku i da se svi susteu zatoto je on tu. Prvog dana za rukom knez Andrej je i nehoticeto osjeao i bio utljiv, pa se stari knez, opazivi kako se neprirodno dri, takoer durei se uutio i odmah poslije rukaotiao u svoje odaje. Kad je knez Andrej uveer doao k njemui pokuao ga razonoditi prianjem o ratnom pohodu mladogagrofa Kamenskoga, stari je knez nenadano poveo razgovoro kneginjici Marji i stao je osuivati zbog njena praznovjerja,zbog toga to ne voli M-lle Bourienne koja mu je, po njegovim rijeima, jedina istinski odana.Stari knez ree, ako je bolestan, to je samo zbog kneginjice Marje; ona ga namjerno mui i gnjavi; maenjem i glupimrijeima kvari maloga kneza Nikolaja. Stari knez znao jeveoma dobro da mui svoju ker, da je njen ivot veomateak, ali je isto tako znao da ne moe da je ne mui i daona to zasluuje. A zato mi knez Andrej koji to vidi, negovori nita o sestri? - miljae stari knez. - Misli li onda sam ja zlikovac ili stara budala, da sam se samo onakootuio od keri i primamio Francuskinju? On to ne razumijepa treba da mu razjasnim, treba da me on saslua - miljaestari knez. I on uze nabrajati razloge zbog kojih ne moepodnositi glupe kerine naravi.- Kad me ba pitate - ree knez Andrej ne gledajuioca (prvi put u ivotu osuivao je oca) - ja nisam htio govoriti; ali kad me ba pitate, onda u vam rei otvoreno tamislim o svemu tome. Ako ba ima nesporazumaka i neslaganja izmeu vas i Mae, nikako ne mogu nju kriviti zbogtoga - ja znam kako vas ona voli i potuje. Kad me vepitate - produi knez Andrej ljutei se, jer je u posljednjevrijeme bio vazda spreman da se naljuti - mogu vam reisamo ovo: ako ba ima nesporazumaka, onda je tome kriva onanitavna ena koja ne bi smjela biti drubenica moje sestre.Starac ispoetka gledae sina ukoenim oima i, osmjehnuvi se usiljeno, otkri da nema jednog zuba, na to se knez Andrej nije mogao privii.- Kakva drubenica, sinko moj? A? Bogme si pretjerao! A?- Oe, nisam vam htio biti sudac - ree knez Andrejuljivo i oporo - ali ste me vi izazvali, pa sam rekao i uvijeku rei da kneginjica Mar ja nije kriva nego su krivi... krivaje ta Francuskinja ...- A osudio me!... Osudio!... - ree starac tiho i zbunjeno, kako se uini knezu Andreju, ali onda odjednom skoii povika: - Napolje, napolje! Da te vie ne vidim ovdje!...Knez Andrej je htio odmah otputovati, ali ga je kneginjica Marja namolila da ostane jo jedan dan. Toga se dana knezAndrej nije vidio s ocem koji nije izlazio niti putao koga usvoje odaje osim M-lle Bourienne i Tihona i nekoliko putapitao je li otputovao sin. Sutradan prije odlaska knez Andrejje otiao u sinovu sobu. Zdrav djeak, koji je od majke naslijedio kovravu kosu, sjeo mu je na koljena. Knez mu uze priati priu o Modrobradome, ali je ne ispria do kraja ve sezamisli. Nije razmiljao o ovom ljepolikom djeaku, svom sinu,koga je drao na koljenima, nego je razmiljao o sebi. Zgraaose traei i ne nalazei u sebi ni kajanja to je naljutio oca,ni aljenja to (zavaen prvi put u ivotu) odlazi od njega.Najvanije je bilo to je traio, a nije nalazio one nekadanjenjenosti prema sinu za koju se nadao da e mu se probuditiu srcu kad pomiluje djeaka i posjedne ga sebi na koljena.- Pa hajde, priaj - govorae sin. Ne odgovarajui mu,knez Andrej ga skide s koljena i izie iz sobe.im je knez Andrej napustio svoje svakodnevne poslove, osobito im se naao u onim ivotnim prilikama u kojima jenekad bio sretan, obuzela ga amotinja isto onako snano kaoi prije, pa je htio da pobjegne od tih uspomena i da to prijenae bilo kakav posao.- Ti doista odlazi, Andr? - priupita ga sestra.- Hvala bogu to mogu otii - ree knez Andrej -veoma mi je ao to ti ne moe.- Zato tako govori? - ree kneginjica Marja. - Zatotako govori sad kad polazi u taj strani rat, a on je takostar! M-lle Bourienne je rekla da je pitao za tebe ... - imje poela o tome govoriti, usne su joj zadrhtale i suze potekle.Knez Andrej se okrenu od nje i ushoda se po sobi.- Ah, boe moj! Boe moj! - ree on. - I kad ovjeksamo pomisli ta i kako, kakva nitarija moe biti uzrok ljudskoj nesrei! - ree tako bijesno da se kneginjica Marjauplai.Ona je shvatila da on, govorei o ljudima koje je nazivao nitarijama, ne misli samo na M-lle Bourienne koja nju unesreuje, nego i na onog ovjeka koji je razorio njegovu sreu.- Andr, samo te neto molim, preklinjem - ree onadodirujui mu lakat i gledajui ga oima to su se sjale krozasuze. - Ja te razumijem (kneginjica Marja obori oi). Nemojmisliti da su jad zadali ljudi. Ljudi su - njegovo orue. -Ona pogleda malo iznad glave kneza Andrej a onim pouzdanim, obinim pogledom kojim ovjek gleda poznato mjestogdje visi portret. - Jad dolazi od njega, a ne od ljudi. Ljudisu - njegovo orue, oni nisu krivi. Ako ti se ini da ti je bilotko kriv, zaboravi i oprosti! Mi nemamo prava da kanjavamo.I pojmit e kako je ovjek sretan kad oprata.- Kad bih bio ensko, uinio bih tako, Marie. To je enskavrlina. Ali mukarac ne smije niti moe zaboravljati pratati- ree on i, mada nije toga asa mislio na Kuragina, sav seneutoljeni gnjev probudi u njegovu srcu. Ako me ve kneginjica Marja nagovara da oprostim, onda znai da je odavnotrebalo da ga kaznim - pomisli. I, ne odgovarajui vie kneginjici Marji, on uze misliti o onom radosnom grenom trenutku kad sretne Kuragina koji se (znao je) nalazi u vojsci.Kneginjica Marja preklinjala je brata neka ostane jo jedan dan, govorila da zna kako e otac biti nesretan ako knezAndrej ode da se ne pomiri s njim; ali knez Andrej odgovorida e, po svoj prilici, uskoro opet doi iz vojske, da e svakakopisati ocu i da bi se taj razdor jo poveao kad bi sad duljeostao.- Adieu, Andr! Rappelez vous que les malheurs viennent de Dieu, et que les hommes ne sont jamais coupables[footnoteRef:40] - bijahu posljednje rijei koje je uo od sestre kad se oprataos njom. [40: Zbogom, Andreju! Upamti da nesree dolaze od boga i da ljudi nisu nikad krivi.]

Tako mora biti! - miljae knez Andrej izlazei iz drvoreda kue u Liim Gorama. - Ona, jadno, neduno stvorenje, ostaje na milost i nemilost sumanutom starcu. Starac osjeada je kriv, ali se ne moe promijeniti. Moj djeak raste i raduje se ivotu u kojemu e biti isto takav kao i svi, prevarenili e varati. Ja polazim u vojsku, zato? - ne znam ni sam,i elim sresti onog ovjeka koga prezirem ne bih li mu daopriliku da me ubije i da me ismije! I prije su bile te isteivotne prilike, ali su se nekako drale meu sobom, a sad sesve rasulo. Samo besmislene pojave, bez ikakve veze, izlazilesu, jedna za drugom, pred oi knezu Andreju.

IX

Knez Andrej je stigao u glavni stan vojske potkraj lipnja. ete prve armije, one kod koje se nalazio car, bile su smjetene u utvrenu taboru kod Drise; ete su se druge armijepovlaile nastojei se zdruiti s prvom armijom od koje su ih- kako se govorilo - bile odsjekle jake francuske snage. Svisu u ruskoj vojsci bili nezadovoljni opim tokom ratovanja;ali nitko nije ni pomiljao da bi neprijatelj mogao prodrijetiu ruske gubernije, nitko nije raunao da bi se rat mogao prenijeti dublje od zapadnih poljskih gubernija.Knez Andrej naao je Barclaya de Tollyja, kome je bio dodijeljen, na obali Drise. Budui da u okolici nije bilo nijednog veeg sela ni gradia, sva se sila generala i dvorana,koji su bili s vojskom, bijae smjestila na deset vrsta unaokolopo najboljim seoskim kuama, s jedne i s druge strane rijeke.Barclay de Tolly nalazio se na etiri vrste od cara. Primio jeBolkonskoga suho i hladno i rekao mu svojim njemakim izgovorom da e izvijestiti o njemu cara kako bi mu odrediodunost, a dotle ga moli neka ostane u njegovu tabu. KnezAndrej se bio nadao da e u vojsci nai Anatola Kuragina, alinjega nije tu bilo: bio je u Petrogradu, i ta je vijest bilaBolkonskomu ugodna. Kneza Andrej a je zanimao centar golemoga rata koji je bio u toku, pa mu je bilo drago da se naneko vrijeme oslobodi one nelagode koju je u njemu izazivalapomisao na Kuragina. U prva etiri dana dok ga jo nisunigdje traili, knez Andrej je obiao na konju cijeli utvrenitabor i trudio se da, koristei se svojim znanjem i razgovorimas upuenim ljudima, stvori o njemu odreeno miljenje. Alinije rijeio pitanje je li taj tabor pogodan ili nije. Bio je veuspio da s pomou svoga vojnog iskustva stekne uvjerenjekako u ratovanju ne vrijede nita ni najdubokoumniji planovi(kako je vidio u bici kod Austerlitza), da sve zavisi od togakako e se odgovoriti na nenadane neprijateljske poteze kojise ne mogu predvidjeti, da sve zavisi od toga kako i tkoupravlja cijelim poslom. Da bi razjasnio ovo posljednje, knezAndrej je, koristei se svojim poloajem i poznanstvima, nastojao da dokui kako se upravlja vojskom, da upozna znaajlinosti i stranaka koje u tome sudjeluju te je stekao ovakvomiljenje o situaciji.Dok je car bio jo u Wilnu, vojska se podijelila natroje: prva armija bila je pod zapovjednitvom Barclaya de Tollyja,druga pod zapovjednitvom Bagrationa, trea pod zapovjednitvom Tormasova. Car je bio kod prve armije, ali nije biovrhovni zapovjednik. U naredbama nije bilo reeno da e carzapovijedati nego je samo reeno da e car biti kod vojske.Osim toga, uz cara nije bio tab vrhovnoga zapovjednitvanego tab carskog glavnog stana. Uz njega su bili zapovjednikcarskog glavnog stana knez Volkonski, generali, carski autanti, diplomatski slubenici i velik broj stranaca, ali nije bilotaba armije. Osim toga, uz cara su bili, ali bez ikakve dunosti: Arakejev - bivi ministar vojske, grof Bennigsen -najstariji general po inu, veliki knez carevi KonstantinPavlovi, grof Rumjancev - kancelar, Stein - bivi pruskiministar, Armfelt - vedski general, Pfuel - glavni tvoracratnog plana, general-autant Paulucci - sardinski izbjeglica,,Wolzogen i mnogi drugi. Iako te osobe nisu imale vojnih dunosti u armiji, ipak su po svom poloaju bile utjecajne, paesto komandant korpusa, pa ak ni vrhovni zapovjednik nijeznao u kojem svojstvu pita ili savjetuje ovo ili ono Bennigsen,ili veliki knez, ili Arakejev, ili knez Volkonski, i nije znaodolazi li od njega osobno ili od cara to i to nareenje u oblikusavjeta i treba li ga ili ne treba izvriti. Ali je to bilo samonaoko, a pravi smisao nazonosti careve i svih tih linosti bioje s dvorskog stanovita (a pred carem postaju svi dvorani)svima jasan. On je bio ovaj: car nije preuzimao titule vrhovnoga zapovjednika, ali je zapovijedao svim armijama; ljudikoji su ga okruivali bili su njegovi pomonici. Arakejev jebio pouzdani izvrilac i uvar reda i carev tjelohranitelj; Bennigsen je bio vlastelin iz wilnanske gubernije i kao da je inioles honneurs[footnoteRef:41] svoga kraja, a zapravo je bio dobar general,koristan zbog toga to je dijelio savjete i to je bio uvijek spreman da zamijeni Barclaya. Veliki knez bio je tu zato to jedavao korisne savjete i zato to je car Aleksandar veoma cijenio njegove line osobine. Armfelt je mrzio Napoleona iz dnadue i bio general koji se uzdao u sebe, to je vazda utjecalona Aleksandra. Paulucci je bio tu zato to je govorio smionoi odluno. General-autanti su bili tu zato to su bili svugdjegdje je bio i car, i napokon - ono glavno - Pfuel je bio tuzato to je stvorio ratni plan protiv Napoleona, silom uvjerioAleksandra da je taj plan svrsishodan i vodio cijelo ratovanje.Uz Pfuela je bio Wolzogen koji je iznosio Pfuelove misli netojasnije nego sam Pfuel, osoran kabinetski teoretiar koji jebio toliko uobraen da je sve prezirao. [41: Kao da je primao goste u svom kraju.]

Osim tih osoba, Rusa i stranaca (napose stranaca koji su, onako smiono kao ljudi koji su zaposleni u stranoj okolini,iznosili svaki dan nove neoekivane misli), bilo je jo mnogo sporednih linosti koje su se nalazile u vojsci zato to su im tu bile starjeine.Sred svih misli i glasova u tom golemom, nemirnom, sjajnom i uznositom svijetu knez Andrej je vidio kako se jasnije ocrtavaju ovi pravci i strane.U prvoj su stranci bili: Pfuel i njegovi pristae, ratni teoretiari koji su vjerovali da postoji vojna nauka i da ta nauka ima svoje nepromjenljive zakone, zakone bonoga kretanja,zaobilaenja itd. Pfuel i njegovi pristae traili su da se povlae u unutranjost zemlje tano po pravilima koja propisujetobonja vojna teorija, a svako krenje te teorije bilo je zanjih samo barbarstvo, neobrazovanost ili zlonamjernost. Tojsu stranci pripadali njemaki knezovi, Wolzogen, Vincingerodei drugi, mahom Nijemci.Druga je stranka bila suprotna prvoj. Kao i uvijek, uz jednu krajnost bilo je predstavnika druge krajnosti. Ljudi testranke bili su oni koji su jo od Wilna traili da se kreneu Poljsku i da se odbace svi unaprijed smiljeni planovi. Poredtoga to su predstavnici ove stranke bili za smione pothvate,oni su bili i predstavnici nacionalne struje, pa su bili jojednostraniji u prepirkama. To su bili Rusi: Bagration, Jermolov koji se poeo uzdizati, i drugi. U to se vrijeme bilarairila poznata Jermolovljeva ala kako je on, toboe, moliocara da mu udijeli milost - da ga promakne u Nijemca. Ljudiiz te stranke spominjali su Suvorova i govorili da ne trebamisliti ni zabadati pribadae u karte, nego se treba boriti, tuineprijatelja, ne putati ga u Rusiju i ne dopustiti da vojskaklone duhom.Treoj stranci, kojoj je car najvie vjerovao, pripadali su dvorski posrednici izmeu ta dva pravca. Ljudi iz ove stranke,koji su mahom bili civili i meu kojima je bio i Arakejev,mislili su i govorili onako kako obino govore ljudi koji nemaju svog uvjerenja, ali ele pokazati da ga imaju. Oni sugovorili kako nema sumnje da rat, pogotovo s takvim genijemkakav je Bonaparte (opet su ga zvali Bonaparte), iziskujeveoma duboke zamisli, temeljito poznavanje nauke i kako jePfuel u tome genijalan; ali se isto tako mora priznati da suteoretiari esto jednostrani i stoga im ne treba sve vjerovati,nego treba uti i ta govore Pfuelovi protivnici i ta govorepraktini ljudi koji su vini ratovanju, pa od svega izabratisredinu. Pristae te stranke uporno su zahtjevali da se ouvaDriski tabor po Pfuelovu planu, ali da se promijeni kretanjedrugih armija. Iako se na taj nain nije mogla postii ni jednani druga svrha, pristaama se te stranke inilo da je takobolje.etvrti pravac bio je onaj pravac kojega je najvieniji predstavnik bio veliki knez, prijestolonasljednik carevi, koji nije mogao zaboraviti svog razoaranja kod Austerlitza gdje jeizjahao pred gardu kao na smotru, u ljemu i koletu,[footnoteRef:42] raunajui da e junaki smlaviti Francuze, a kad je nenadanodospio u prvu liniju, jedva se izvukao iz opeg metea. Pristae te stranke imali su u svojim sudovima i vrlinu i manuiskrenosti. Plaili su se Napoleona, smatrali da je on jak a onislabi, i otvoreno su to izricali. Govorili su: Od svega ovoganee biti nita doli jada, sramote i propasti! Eto, napustili smoWilno, napustili smo i Vitebsk, napustit emo i Drisu. Jedinoto jo moemo pametno da uinimo jest da sklopimo mir, ito to prije dok nas ne istjeraju iz Petrograda! [42: Kratka tijesna bijela bluza u ruskoj carskoj vojsci.]

Ovo miljenje, koje je bilo veoma rasprostranjeno u najviim vojnim vrhovima, zastupali su mnogi i u Petrogradu, a zastupao ga je i kancelar Rumjancev koji je zbog drugihdravnih razloga bio takoer za mir.Peti su bili pobornici Barclaya de Tollyja, ne toliko kao ovjeka koliko kao vojnog ministra i vrhovnog zapovjednika.Oni su govorili: Kakav je da je (uvijek su tako poinjali),ipak je poten, vrijedan ovjek i nema boljega od njega. Dajtemu u ruke pravu vlast, jer se ne moe uspjeno ratovati bezjedinstvenoga vodstva, pa e on pokazati to moe uiniti, kaoto se iskazao u Finskoj. To to nam je vojska sreena isnana i to se povukla do Drise a da nije pretrpjela nikakvaporaza, imamo zahvaliti samo Barclayu. Zamijene li sad Barclaya Bennigsenom, sve e propasti jer je Bennigsen ve godine 1807. pokazao da je nesposoban.esti, bennigsenovci, govorili su, naprotiv, da ipak nitko nije sposobniji i iskusniji od Bennigsena i da e se, kako godokrenuli, opet vratiti na njega. I pristae su te stranke dokazivali kako je sve nae povlaenje do Drise najsramotniji poraz i neprekidan niz pogreaka. to vie pogreaka naprave- kazivahu oni - to bolje; bar e prije uvidjeti da se ovakone moe dalje. A nije potreban nikakav Barclay nego ovjekkao Bennigsen koji se ve iskazao godine 1807, kome je odaopriznanje sam Napoleon, i takav ovjek iju e vlast priznavati bez pogovora - a takav je samo i jedino Bennigsen.Sedmi su bili ljudi kakvih uvijek ima uz careve, poglavito uz mlade, a kojih je bilo osobito mnogo uz cara Aleksandra- generali i carski autanti koji su bili duom i srcem odanicaru, ne kao vladaru nego kao ovjeku koga su oboavaliiskreno i nesebino, kako ga je oboavao Rostov godine 1805,i koji su nalazili u njemu ne samo sve vrline ve i sve ovjeanske osobine. Iako su se ti ljudi divili skromnosti cara kojije odbijao da zapovijeda vojskom, ipak su osuivali tu suvinuskromnost i eljeli i traili samo jedno, da oboavani carodbaci suvino nepovjerenje prema samom sebi i objavi cijelom svijetu da staje na elo vojske, da osnuje uza se tabvrhovnoga zapovjednika i da, savjetujui se kad je potrebnos iskusnim teoretiarima i praktiarima, sam vodi svoju vojskukoju bi samo to proelo najveim oduevljenjem.Osma, najvea skupina ljudi, koja se svojim silnim brojem odnosila prema drugima kao 99 prema 1, nije eljela ni mira,ni rata, ni ofenzive, ni obrambena tabora ni kod Drise ni bilogdje drugdje, ni Barclaya, ni cara, ni Pfuela, ni Bennigsena,nego je eljela samo jedno i ono najvanije: najvee koristii uitke. U toj mutnoj vodi izukrtanih i isprepletenih spletaka, kojima je obilovao carski glavni stan, moglo se uspjetiu mnogo emu na to se u neko drugo vrijeme ne bi mogloni pomiljati. Jedan, koji je samo elio da ne izgubi svoj povoljni poloaj, pristajao je danas uz Pfuela, sutra uz njegovaprotivnika, prekosutra je tvrdio da nema nikakva miljenja o nekom predmetu samo da izbjegne odgovornosti i da ugodicaru. Drugi, koji je elio izvui koristi, svraao je na se carevupanju viui na sav glas ono to je car uoi toga dana bio teknatuknuo, prepirao se i galamio u vijeu busajui se u prsa i izazivajui na dvoboj one koji se nisu s njim slagali pokazujui time kako je spreman da se rtvuje za ope dobro. Treibi izmeu dva vijeanja i dok nije bilo njegovih neprijatelja,naprosto izmolio jednokratnu pomo za svoju vjernu slubuznajui da ga sad nemaju kad odbiti. etvrti se uvijek nenadano pojavljivao pred carem preoptereen poslom. Peti je, dabi ostvario davnanju elju da bude na ruku kod cara, gorljivo dokazivao kako je tano ili pogreno neko miljenje kojese nedavno pojavilo i navodio za to manje ili vie dobre ivaljane dokaze.Svi su ljudi iz te stranke lovili rublje, krieve, inove i u tom lovu pazili samo na vjetrokaz carske milosti i, im biopazili da se vjetrokaz okrenuo na jednu stranu, odmah bi cioroj tih trutova u vojsci stao puhati u istom smjeru tako daje caru bilo jo tee da ga okrene na drugu stranu. U neodreenu poloaju, pred ozbiljnom opasnou koja je prijetila idavala svemu osobito uzbudljiv peat, sred tog vrtloga spletaka, samoljublja, sukoba, razliitih shvaanja i osjeanja, uzplemensku razlinost svih tih osoba, ta je osma, najveastranka ljudi koji su bili zaokupljeni vlastitim interesima unosila jo veu zbrku i smutnju u opu situaciju. Kakvo bi segod pitanje potaklo, odmah bi roj tih trutova koji nije joodzujao preanju temu, prelijetao na novu temu i svojim zujanjem zagluivao i nadvladavao glasove onih koji su seiskreno prepirali.Od svih ovih stranaka obrazovala se, ba kad je knez Andrej stigao u vojsku, jo jedna, deveta stranka koja je poela dizatisvoj glas. To je bila stranka starih, razboritih ljudi koji subili iskusni u dravnikim poslovima i koji su umjeli, ne zastupajui ni jedno od proturjenih miljenja, nepristrano pogledati na sve to se zbivalo u tabu glavnoga stana i promisliti o tome kako da se uklone ta neizvjesnost, neodlunost, zamraenost i slabost.Pristae te stranke govorili su i mislili da sve zlo potjee, uglavnom, odatle to se car s vojnim dvorom nalazi kod vojske; da se na vojsku prenijela ona neodreena, konvencionalna i kolebljiva nesigurnost u odnosima koja je umjesna na dvoru,ali je tetna u vojsci; da car treba da caruje, a ne da zapovijeda vojskom; da je jedini izlaz iz toga poloaja da car sasvojim dvorom napusti vojsku, da samo careva nazonost paralizira pedeset tisua vojnika koji su potrebni radi njegoveosobne sigurnosti; da e i najgori vrhovni zapovjednik kojibude imao slobodne ruke biti bolji od najboljega kome su rukevezane carevim prisuem i vlau.Ba u to vrijeme dok je knez Andrej provodio vrijeme bez posla kod Drise, dravni tajnik ikov, koji je bio jedan odglavnih predstavnika te stranke, napisao je caru pismo koje su pristali da potpiu Balaev i Arakejev. Koristei se doputenjem koje mu je dao car da prosuuje o opem stanju poslova, on je u tom pismu ponizno i pod izlikom kako je prijeko potrebno da car oduevi za rat narod u prijestolnici predloiocaru da napusti vojsku.Oduevljenje koje e car izazvati u narodu i pozivanje naroda da brani domovinu - ono isto narodno oduevljenje (kao to ga je izazvao carev dolazak u Moskvu) koje je bilo glavnirazlog to je Rusija pobijedila, predoie caru i on ga prihvatikao izliku da napusti vojsku.

X

To pismo nije bilo jo urueno caru, kad je Barclay za rukom priopio Bolkonskomu da je car voljan da osobno vidikneza Andrej a kako bi ga pitao o Turskoj i da se knez Andrejmora javiti u Bennigsenovu stanu u est sati uveer.Toga je istog dana stigla u carev stan vijest o novom Napoleonovu kretanju koje bi moglo biti opasno po vojsku - vijest koja se poslije pokazala kao neistinita. I toga je istog jutrapukovnik Michaud obilazio s carem driske utvrde i dokazivaocaru kako je taj utvreni tabor koji je bio podigao Pfuel i kojisu sve dotada smatrali za taktiki chef-doeuvre[footnoteRef:43] koji moraupropastiti Napoleona - da je taj tabor besmislica i propastza rusku vojsku. [43: Remek-djelo.]

Knez Andrej je doao u stan generala Bennigsena koji je zapremao omanju vlasteosku kuu na samoj obali rijeke. NiBennigsena ni cara nije bilo tu; ali erniev, carev autant,primi Bolkonskoga i saopi mu da je car otiao s generalomBennigsenom i s markizom Pauluccijem da po drugi put togadana obie utvrde Driskoga tabora u valjanost kojih se poelojako sumnjati.erniev je sjedio s nekim francuskim romanom u ruci do prozora u prvoj sobi. Ta soba bila je prije zacijelo dvorana;u njoj su jo stajale orgulje na koje su bili nabacani nekakvisagovi, a u jednom se kutu nalazila rasklopna postelja Bennigsenova autanta. Taj je autant bio tu. Sjedio je na sklopljenoj postelji i drijemao, oito umoran od gozbe i posla. Iz dvorane su vodila dvoja vrata: jedna pravo u veliki salon, druga desno u kabinet. Kroz prva vrata dopirali su glasovi nekihljudi koji su se razgovarali njemaki i kadto francuski. Ondje,u bivem salonu, okupilo se, po carevoj elji, ne ratno vijee(car je volio sve to je neodreeno), nego nekoliko osoba kojihje miljenje prilikom nastajalih tekoa htio uti. To nije biloratno vijee nego neto kao vijee odabranih koje je trebaloda razjasni neka pitanja samu caru. Na to poluvijeanje bijahupozvani: vedski general Armfelt, general-autant Wolzogen,Vincingerode koga je Napoleon nazivao odbjeglim francuskimpodanikom. Michaud, Toli, grof Stein koji nipoto nije biovojna linost i, napokon, sam Pfuel koji je, kako je knez Andrej uo, bio la cheville ouvrire[footnoteRef:44] cijeloga posla. Knez Andrejje imao priliku da ga dobro promotri, jer je Pfuel doao maloposlije njega i otiao u salon poto se bio zadrao asak da seporazgovori s ernievom. [44: Pokreta.]

Pfuel se, u svojoj ruskoj generalskoj, loe saivenoj odori koja mu je slabo pristajala, kao krabulja, uini knezu Andrejuna prvi pogled poznat, iako ga nikad prije nije vidio. U njemusu bili i Weyrother, i Mack, i Schmidt, i mnogi drugi njemakigenerali teoretiari koje je knez Andrej imao priliku daupozna godine 1805; ali je od svih njih on bio najtipiniji.Takva Nijemca teoretiara koji je sjedinjavao u sebi sve toje bilo u onim Nijemcima nije knez Andrej jo nikad vidio.Pfuel je bio oniska rasta, veoma mrav, ali krupnih kostiju, nezgrapno, snano graen, irokih bokova i ispalih lopatica.Lice mu bijae veoma naborano, oi duboko usaene. Kosa muje sprijeda, kod sljepooica bila, oito, na brzu ruku