... __

Recenzenti:

dr Nijaz Durakovi

dr Ivan Krtali

Glavni urednik:

Miroslav Prstojevi

l ! . l

Dr Ivan Cvitkovi

KRLEA, HRVATI I SRBI

,;O izdavalko UlJ preuzett

'Oslobomje public"

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetna biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo

323.1(497 .l: =861 =862) 886.11.2.09:929 Krlea

CVITKOVI, Ivan Krlea, Hrvati i Srbi l Ivan Cvitkovi.

-Sarajevo: Osloboenje public ... [et al.] , 1991.- 195 str.; 21 cm

Registri. -Bibliografija: str. 185-194.-Bibliografske biljeke uz tekst ISBN 86-319-0254-3

l. Krlea, Miroslav

7

l UVOD

Miroslav Krlea, nacija i nacionalizam. Zato se vraati na ovu temu ako ne davati doprinos odstranjivanju svega onoga to je pokuaj iskrivljavanja Krleinog ivota i t:Yegovog djela. Krlea je linost koju politika kao karijera nije nikad interesirala, ali ono to gaje interesiralo tojenjegovazemlja(.bio sami ostao sam vezan za nau bijedu"). U razgovorima sa Enesom engiem rei e da su nacije i nacionalnosti teme koje su ga trajno zaokupljale, mada ni u jednom djelu nije eksplicite pisao o tome. Ali, problematika nacije i nacionalnih odnosa prati gotovo sve wegove radove jo od 1916. godine do razgovora sa Enesom Cengiem.

Godine 1924. i sam se pita koje je narodnosti. Rei e daje u pukoj koli bio Hrvat (starevievac i kvaternikovac), samo-hrvat, svehrvat. Poslije se preobratio u nagodbertiaka u interesu Srbo-Hrvata. Njegova se svijest razvijala u okviru liberalizma, kosmopolitizma, naprednjatva i narodnog indiferentizma. Bio je i Jugoslaven u kulturnom smislu, oduevljen Markom Kralje-viem i Ivanom Metroviem. 1

Osjeao se i Srbinom osvetnikom Kosova. Panslaven zadojen slavenstvom. Pripadao je generaciji koja za vrijeme Austrije nije poznavala Hrvate i koja se, prilikom susreta u inostranstvu, predstavljala kao Srbi, osvetnici Kosova, pijemontenci sve dok nisu doivjeli taj Pijemont. ta da bude nakon svega, pitao se Krlea 1924. godine. Austrija je bila propala . Srbi nismo jer emu da laemo da jesmo kad nismo! Jugoslaveni nismo, jer ako je jugoslavenstvo ono to hoe vojvoda Stepa Stepanovi2 ( ... ) tko pametan moe daje ciaJ:!.as Jugoslaven?"3 --------~~--~ '

Ivan Metrovi (1883-1962), kipar i arhitekt.

2 Stepa Stepanovi (1850-1929), srpski vojvoda, isJaknuti komandant, u balkanskim ratovima i u I svjetskom ratu.

3 M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova 2" .Oslobodenj~", Sara-jevo- .Mladost", Zagreb, 1975. godine, str. 647.

5

,~

Preostalo mu je, kako je zapisao, da pospe glavu pepelom i da se vrati pod okrilje . tog nevjerojatnog i popljuvanog hrvat-stva" . 1

Smatrali su ga kasnije .hrvatskim separatistom" i zbog toga jer nije vie prihvatio Metroviev politiko-kulturni mesijani- . zam i tajnu yidovdanskog misterija, jer nije mogao, ni htio shvatiti da se za isti posjed u Hrvatskoj plaa 5. O 12 dinara poreza, a u Srbiji 810 dinara.

Sredinom tridesetih godina (1934) Krlea razoarano konsta-tuje da ga niko nee. Hrvati su mu odricali da je Hrvat zbog opredijeljenosti za marksizam, a marksisti .nisu htjeli sa nmom jer sam pesimist, malograanin i rodoljub". Katolici su ga optuivali zbog nemorala jer je ime boje pisao sa malim slovom b". Uz njih su bili i oni koji su ga htjeli, u predveerje katastrofe 1941. godine, kompromitovati da je zakleti neprijatelj i izdajica hrvatskog naroda. Krlea .jest Hrvat, ali kakav? On pripada hrvatstvu, ali kojem? 2

Poslije rata, 1948. godine, irile su se intrige daje krivotvo-rio medievalnu prolost i izmislio bogumilske mramorove kako bi u drugi plan potisnuo freske. U svojim radovima alio se na optube daje srbofil, narodno i politiki sumnjiva linost, daje mad.arofil, kosmopolit, internacionalist, da je ratovao za tue barjake, daje idealist koji je (dok je bio austrijski kadet) ostavio svoje romantino srce u nesretnoj zemlji Srbiji, da je bio austrij-ski agent kao i njegov Kamilo iz .Zastava", da je austrijski patriot, neka vrsta austrokroata, da je salonska komunistika luda, daje njegov komunizam naivna mitomanija. Iz .Obzora" su ga optuivali kako nije Hrvat nego Jugoslaven, a da ga treba .popljuvati kao narodnu sramotu jer je .mistifikator", .klevet-nik" nacionalno i moralno ispravne hrvatske javnosti. I tako uvijek jedno te isto ve pedeset godina, pie Krlea 1968. godine, .prati me sjenka kroatofobije".

Iako lan Komunistike partije Jugoslavije od 1919. godine, esto je bio u opoziciji spram nekih njenih stavova, posebno u pogledu nacionalnih odnosa. Krlea je to pokuavao obrazloiti pojavom da nijedna komunistika partija, pa ni Komunistika

l ibidem

2 V.Ivan Katali, Krlea za i protiv ll, .Globus", Zagreb - .Komunist", Zagreb, 1988. str. 313.

6

partija Jugoslavije, nije uspjela stvoriti vlastitu inteligenciju. Cijenio je to da je Komunistika partija Jugoslavije uinila niz krupnih stvari, to joj niko ne moe poricati, ali joj je zamjerao da nije uspjela stvoriti svoju inteligenciju.

Hrvatska .arija ga nije trpila zbog njegovog kritikog stava spram hrvatstva. Za njih je bio Srbin i unitarist koji je, eto, bio preao i u Beograd da otuda .napada" sve to je hrvatsko. S druge strane smatran je frankovcem i ustaom, 1 za ustae je bio marksist i komunist, za pojedine marksiste salonski komunist koji nije doao u partizane, za klerikalce antikrist kojeg treba razapeti, luteran, sotona. Odricano muje i jugoslavenstvo, iako je za sebe znao rei daje Jugoslaven, ali ne koncepta Aleksandra Karaordevia2 i Pere ivkovia3 Bio sam dobar Jugoslaven i danas sam to, isticao je 1976. godine.

Za ivota se nasluao kritika po kojima je internacionalistiki odrod koji mrzi hrvatstvo, premda je u toliko svojih radova varirao upravo temu o potisnutoj svijesti hrvatskog narodnog osjeanja. Neki od njih, poput .Hrvatske knjievne lai"~ ,

Ustae, pripadnici teroristike i faistike organizacije u Hrvatskoj osnova-ne poslije I svjetskog rata. Za vrijeme II svjetskog rata osnovali tzv. NDH, provodili teror nad Srbima, Jevrejima, progresivnim i demokratski orijen-tisanim Hrvatima i pripadnicima drugih naroda i narOdnosti.

2 Aleksandar Karaorevi (1888-1934), sin kralja Petra, pripadnik vlada-jue dinastije u Srbiji, kralj u Kraljevini SHS.

3 Petar ivkovi (1879-1953), general, bliski saradnik kralja Aleksandra sa kojim je izveo estojanuarski udar 1929. godine, protivnik radnikog i komunistikog pokreta, neprijateljski djelovao protiv NOP-a.

4 I knjievni kritiari u novije vrijeme razliito vrednuju Krleinu .Hrvatsku knjievnu la". Stanko Lasi e u knjizi .Krlea-kronologija ivota i rada" (Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1982, str. 16) zapisati da je Krlea u ,.Hrvatskoj knjievnoj lai prvi put radikalno izrekao sudbinu hrvatskog naroda. To je bila negacija mitske svijesti". Pet godina kasnije u knjizi .Mlodi Kr/ea i njegovi kritiari (1914-1924) u izdanju .Globusa" (v. str. 305) isti autor e zapisati: .s pamfletom Hrvatska knjievna la udarena je toka kojom poinje kruni ili spiralni proces, pa e se osnovni stavovi tog pamfleta stalno ponavljati, obnavljati i rekonstrui-rati, jer su rjeenja do kojih je Krlea doao rjeenja bez rjeenja, kontra-diktorne sinteze, bolni oksimoroni. Samo u ovakvom pogledu na Krleu, njegov pamflet iz prvog broja .Plamena" zavreuje punu panju. Inae bi ga trebalo tek spomenuti kao danak plaen mladenakom anarhizmu i sarnouvjerenom preziru prema predasnicima i prema svojim saplemenicima". Dobar poznavalac Krleinog djela, Vasilije Kalezi, u knjizi .u Krleinom sazvjet.du" (.August Cesarec", Zagreb 1982, str. 40) e nil istu temu zapisati: .1919. godine pojavio se znameniti Krlein lanak, 'Hrvatska

7

shvaeni su kao antihrvatski pamflet, kojim je izdao narodnu tradiciju krei svoje mjesto u istoriji. A uvijek kada je negativno govorio o raznim hrvatskim stvarima i prilikama, pojavama i dogaajima, isticao je da to ini u najboljoj namjeri. Za sebe je govorio daje u tim redovima bio lijenik- dijagnostiar sa eljom da bolesnik stane na svoje noge i ozdravi. (.Kad neko ita Kroatiku moze doi do zakljuka da sam ja kroatofobil, da mrzim Hrvate, ali zapravo sam lijenik nad krevetom bolesnika i elim da bolesnik ozdravi. ")l

Nakon smrti neki suga katoliki teolozi svrstali u okvire .katolike teoloke misli", istiui daje u nju iznikao iz .duhov-

.ne situacije hrvatskog naroda", jo preciznije .iz hrvatskog katolicizma", da je bio .pod koom, u krvi, hrvatski katolik", koji je djetinjasto proveo u sjeni kaptolskih crkava. A svoj odnos prema religiji Krlea je moda najbolje izrazio u pismu Marku Ristiu prvog oktobra 1940. godine: .Ja ne vjerujem u bogove, ali ja se ne ljutim na vjernike koji vjeruju da e im bog pomoi, no ja isto tako ne spadam u razoarane vjernike koji mrze boga, jer ga smatraju razlogom raznovrsnih nedostataka svemirskog ureenja( ... ) Netko tko u boga vjeruje razlikuje se od onoga tko u boga ne vjeruje samo po svom stavu spram jedne fikcije, kao to se i onaj ovjek u Stenjevcu koji vjeruje u Sebe da je Bog razlikuje od onog drugog pacijenta koji to njemu ne vjeruje samo po tome to su i jedan i drugi pacijenti s razliitim sistemom u glavi..,2

Uz sve ove protiv:Ijene ocjene o Krlei, teko se ne prisjetiti njegovih rijei iz daleke 1919. godine: .Ja naime oduvijek znadem ovu istinu, da dvopapkari i kopitari bjee u stado i turaju glave u sredinu i bleje, kada ide vuk. Neka stado bleji! Ja ne znam jo jesam li vuk, ali dvopapkar ni kopitar nisam, to stoji. "3

(nastavak fusnote) knjievna la', kao manifest, kao strana negacija svega to je stvoreno i stvarano u h.-ulturi itavog jednog naroda. Do danas, taj se manifest nije odrao u mnogim bitnim ocjenama, a i Krlea je sam odstupio od njega. Njegova skoranja rije o ilirskom pokretu jest;megacija 'Hrvatske knjiev-ne lai'".

E. engi, S Krleom iz dana u dan, t.4, .,Globus", Zagreb, 1985, str. 133.

2 M.Krlea, Pisma, NIRO .Osloboenje" Sarajevo - IKRO .Mladost", Zagreb- "Globus", Zagreb, 1988, str. 280-281.

3 M.Krlea, .Srbojil i znameniti borac protiv Bea gosp. Bach, v.," Iz nae knjievne batine, .Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1983. godine, ?tr. 56.

8

II KRLEINO ODREENJE

POJMA NAROD

Poslije uzmaka Turaka na junu obalu Save i Dunava, poelo je, po Krlei, buenje narodne svijesti kod junoslavenskih naroda koje je dovelo do stvaranja slobodne srpske, crnogorske i bugarske drave, do likvidacije turskog carstva 1912. godine, a kasnije i do propasti Austrije. Ta tema buenja nacionalne svijesti pod uticajem razliitih elemenata politike svijesti, koji predstavljaju anahronizme tragino zapletene u vlastitim protu-slovljima, ostala je nedovoljno istraena. Isto tako, po Krlei, nedovoljno, kod mlaeg narataja, izgraujemo kritiki pristup nastanku i razvoju pojedinih junoslavenskih naroda. To onda omoguava da djeca formiraju predstavu o narodu na osnovu predaje po kojoj je vlastiti narod velik", .,slavan" ili, mo~da, .,nesretan i potisnut", varan", .,eksploatisan", itd . .,Za posljed-njih pedeset godina srpska nacionalna propaganda je, pie Krlea 1937. godine, voena po liniji politikih konjuktura veoma dobro, moglo bi se rei vjeto, dok kod Hrvata, s obzirom na okolnosti u okviru kojih su ivjeli do sloma Austrije i zbog prilika koje vladaju danas u naoj zemlji, osjeaj nacionalne pripadnosti taloi se u svijestima kao osjeaj nelagodnog, nesret-nog i potisnutog stanja koje odgovara itavom ciklusu politikih poraza od godine 1968. do sloma Austrije godine 1918. i od proglaenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca godine 1918. do godine 1935. "1

Krlea je bio kritian i prema stavu Druge internacional& po kojem narodi na jugu od Drave i Dunava nisu bili narodi i da to nee nikada postati. U istu grupu .marksistikih stavova" Krlea

l M.Krlea, Napomena, ..Eseji "t.4 .Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb 1979. godine, str. 222.

2 Druga intemacionala, medunarodna organizacija socijalistikih radnikih partija (1889-1914) osnovana uz uee F.Engelsa. Veina njenih lanica izdala je u I svjetskom ratu princip proleterskog internacionalizma.

9

je uvrtavao i stav austrijskih socijalista koji su bili protiv buenja nacionalne svijesti. 1 Zbog svega toga je smatrao da, uz niz ostalih zadataka, Enciklopedija Jugoslavije treba da se poza-bavi istorijom raanja suvereniteta junoslavenskih naroda .koje su Grci zvali Srbima ili Hrvatima, a zapadnjaci Slovenima" .2

Prepreka brem razvoju nacionalne svijesti kod naih naroda bila je, po Krlei, i seoska struktura narodne privrede. Zaostalo selo bilo je izvor reakcije. Revolucionarna partija, kao politika organizacija, nije mogla nastati dok nije sazrela revolucionarna svijest u gradovima. Pa i Jugoslavija, 1920. godine, bila je konglomerat u kojem se nije moglo ostvariti jedinstvo. Zato .Krlea u svoj .Dnevnik" zapisuje: .Jedinstvom (narodnim) i slinim neodreenim parolama neka se bake graanska klasa ako hoe! To je njena stvar! Sve nacionalistike parole o inte-gralnom Jedinstvu mogu da nam nanesu samo tetu". 3 Palanaki modeli nae nacionalne svijesti bili su, po Krlei, izraz bijede, nerazvijenosti socijalnih, materijalnih i plitikih odnosa i poja-vili su se kao prehjele eme iz osamnaestog stoljea.

ta je narod? Za Franka Potonjaka4 aestraktna retorika. Za Supila5 to je stanje koje nije defmisao. Surmanov6 ili Lorko-viev pojam naroda je kaa. Zato se Krlea pita koji narod i ko, u ime koga, u tom narodu? Gospodari u ime kmetstva, kmetovi u ime popova. Svi su oni .narod", jer je .narod" neto to se

Ve Krleine rane spoznaje o naciji i nacionalnom bile su mnogo iznad onih kod njegovih suvremenika, s izuzetkom Vladimira llia Lenjina i nekolicine boljevika. Primjerice, bile su nadmone spoznajama austromar-ksista o kojima on inae pie porazno po njih"- Stipe uvar, .o Krleinim spoznajama o naciji i nacionalnom", .Sveske", Institut CK SKBiH za prouavanje nacionalnih odnosa, br. 10/1985. str. 68.

2 M.Krlea, O nekim problemima Enciklopedije, v. Sa urednikog stola, .Osloboenje", Sarajevo,- .Mladost", Zagreb, 1983, str. 142.

3 M.Krlea, Dnevnik, t.2 . Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1977. str. 142.

4 Franko Potonjak (1862- 1932), advokat, politiar i publicista, jedan od osnivaa Hrvatsko-srpske koalicije, lan Jugoslavenskog odbora, uestvovao u izradi Krfske deklaracije 1917. godine.

5 Frano Supila (1870-1917), politiar i publicista, istaknuta linost u hrvat-skom politikom ivotu poetkom XX vijeka, jedan od osnivaa Jugosla-venskog odbora, s A. Trumbiem pripremio .Rijekn rezoluciju" i postao jedan od inicijatora Hrvatsko-srpske koalicije.

6 Duro urman (1867-1937), istoriar knjievnosti, naprednjak, koaliciona, ministar u staroj Jugoslaviji.

lO

moe voditi. 1 Nekima je jedini graanski poziv da vode narod, ali u ime koga? Zato Krlea, '!aleke 1918. godine i kae, nemamo naroda, a narod nema nas. Sta smo mi njemu, a ta on nama? Hekube . Narod, to je lice, subjekt, ovjek, pojedinac, netko tko sjedi na oltaru ili vodi civilnu parnicu. "2

Svi kukaju za narodom u mraku i tmini. A ta je narod? Entitas nationis ili entitas populi? To su dva identiteta i dvije svijesti. U njima ima dosta slavjanskoserbske etatistike i hrvat-ske dravnopravne eme, koje u potpunosti nije uspjela prevla-dati ni Komunistika partija Jugoslavije i vratiti ih kao sablasti u grob. Zato je Krlei teko definisati nacionalnu svijest. Uzalud se geio da su se time muile i velike" nacije (navodio je primjer De Gola3, koji je rekao: .Francuska je izronila iz mraka vjekova i ja o toj Francuskoj imam odredenu ideju", ali koja je to ideja, De Gol nikad nije tano rekao). Znao je samo da potisnuta nacionalna svijest uvijek znai zraenje uragana i da naciju ne moemo smatrati, niti od nje traiti, da bude onakva kakva je bila u osamnaestom ili devetnaestom stoljeu.

Po Krlei, kod nas, u oblikovanju nacinalne svijesti i nema neeg izvornog to se nije na istorijskoj pozornici pojavilo kao kobno zakanjenje. Nacionalna svijest je neto to spada u ma-gine pojave, koje se ne mogu odgonetnuti ni teorij_om o proiz-vodnim snagama, o sredini, socijalnim uslovima . Cuan, esto tajanstven osjeaj narodnosti ne da se svrstati ni u kakve kalupe,

U Krleinoj viziji Narod nismo mi- malograani, trgovci, sitnoposjednici, bankari, plemii, profesori i vjerouitelji - nego je to ona crna gomila zgaenih i ponienih bia po kojima mi (htjeli mi to ili ne) gazimo i pljujemo. Koliko god Krlea vidi tu apstrakciju kao istinskn ivu supstanciju to se prua preko cijele zemaljske kugle, ipak je taj narod za njega prvenstveno simboliziran onim to je bila svakodnevna prisutnost njegova djetinjstva i njegove mladosti, a to je panonski seljak ili nepregledna masa slavenskog ivlja od Jadrana do Vladivostoka. Taj narod, to je ona povorka mrtvih satnija i divizija iz Bitke kod Bistrice Lesno (1924) i ona uma iz Magyar ldralyi honved novele (1922), koja pjeva bez obzira na to to po njoj udaraju granate. To su Obespravljeni rna gdje se oni nalazili i rna gdje oni trpjeli. (S.Lasi, Mladi Krlea i njegovi kritiari (1914-1924), .Globus", Zagreb, 1987. str. 310.).

2 M.Krlea, Dnevnik, .Osloboenje", Sarajevo,- .Mladost", Zagreb, 1977. str. 337.

3 ari de Gol (1890-1970), francuski gen,eraj i;dravnik, na elu Pokreta otpora u Francuskoj tokom ll svjetskog ra,ta.

ll

ni lingvistike ni socioloke" .1 Kada se definiu nae nacije, definiu se jo uvijek po kriterijima devetnaestog stoljea. U njima nema dvadesetog stoljea. Krlea navodi Niea2, po kojem "ljudi, koji itaju is[e novine, misle da pripadaju istoj naciji".

Pa koji su to elementi nacije: teritorijalna povezanost, jezik, ekonomsko i politiko zajednitvo, zajednitvo kulture, zajed-niko porijeklo, zajednika svijest, zajednika drava i drav-nost, ili neto drugo? Zadraemo se na onim elementima koje navodi Krlea. To su, prije svega, jezik, geografska podloga, privredna povezanost, etnika masa, feudalna i graanska etati-zacija te mase, razne predaje, legende itd. ta sve moe biti uzeto za element nacionalne svijesti Krlea pokazuje na primjeru Do-stojevskog3, koji je ak zamisao istonog grijeha prenio u oblast ruske narodne svijesti kao jedan od njenih najbitnijih elemenata.

Bez dravnog suvereniteta nema politike i kulturne slobode. Ali, narodna svijest se stala razdvajati na uzajamnoj religijskoj negaciji. Od tada narodnost se ui i na propovijedima u crkvi,4

po kojima je srpska nacionalna crkva vrhunaravna vrijednost ovog naroda, a po tim crkvenim propovijedima o katolikoj kosmopolitskoj narodnosti Hrvati-katolici su i zaboravili da je njihova "narodna" crkva postala instrumentom talijanske drav-ne politike. Na toj osnovi, negacija Katolike crkve od Hrvata-ateista dovela je, po Krlei, do njihove moralne izolacije od vlastite katolike sredine. Krlea je bio protiv patrijarhalno zaostalih "ideala", za poticanje svih elemenata koji nacionalnu svijest grade po romantiarskom kalupu devetnaestog vijeka i koji predstavljaju preivjele, reakcionarne svijesti. Onje bio za razmatranje savremene nacionalne problematike na nain koji

M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova 4, .Osloboenje", Sara-jevo- .Mladost" Zagreb, 1975. godine, str. 28.

2 Fridrih Nie (1844-1900), njemaki filozofi pjesnik.

3 Fjodor Dostojevski (1821-1881), veliki ruski romansijer.

4 .,Krlea, naime, za razliku od onih koji su insistirali na nekom vulgarnom materijalistikom, ekonornistikom i biologistikom tumaenju nacije u ime marksizma, insistira, uz ostalo, i na znaaju osjeaja narodnosti, odnosno na nacionalnoj svijesti, smatrajui da se kroz pokoljenja putem vaspitanja i obrazovanja, kroz itanje ovakve ili onakve literature, sluanjem crkvenih pridika, itd. medu ljudima, pripadnicima istog naroda, stvara jedna duhovna podudarnost, identinost, predstava o zemaljskoj stvarnosti, interesima, udesu, sudbini itd." (ivko Suurlija, .o Kr/einom poimanju nacije" "Sveske", Institut CK SKBiH za prouavanje nacionalnih odnosa br. 10/1985. str. 161)

12

.l

nee biti zatrovan grko-latinsko- islamskim raskolom kao ele-mentima nacionalne svijesti koja djeluje rastvorno. .Jadni su narodi koji ni u socijalizmu nemaju nikakvog dokaza o svom identitetu osim srednjovjekovnih fresaka. Na tome grade svq_ju nacionalnu budunost'', pisao je Krlea 1967. godine1 Zato je traio da se pojam nacije definie na Marksov nain, koji e liiti transcendentalne pretpostavke od elemenata nacionalne svijesti.

Narodnost, toj e za Krleu bila i geografija koja se nekad uila u obliku tendenciozne, jednostrane, ekskluzivne, politike pro-pagande koja se pretvorila u propagandistiki aparat. Osjeaj narodne pripadnosti, i po njemu, moe biti izgraeni na zajednici uslovljenoj prirodnom povezanou. Ali da to i ne mora biti uvijek tako, Krlea navodi primjer istone i zapadne obale Jadranskog mora. Unato prirodnoj povezanosti, nije se na tim prostranstvima formirao jedan narod. Kavkaz, Balkan, Mala Azija, Srednji istok, dunavski bazen, primjeri su kako se narodi koji ive najednom teritoriju nikad nisu slili ujedan narod. Ili, Krlea navodi primjer austrijske granice gdje su ivjela dva naroda (Srbi i Hrvati) na istom teritoriju, u istim socijalnim uslovima, pod istim istorijskim okolnostima, govorili istim je-zikom, ali su se uzajamno negirali. Nai narodi formirali su na istonoj jadranskoj obali tridesetak politikih narodnih suvere-niteta, gradili su crkve po svom ukusu, stvarali elemente svog slikarstva. Krlea e pretierano rei da je narod zajednica jezika, jer nema naroda koji bi govorio dva jezika dok ima primjera da jedan jezik govore dva naroda: Englezi i Amerikanci, Norveani i Danci, Flami i Holanani, Irci i Englezi, Alzaani i Nijemci.

Uzdizanje narodne poezije, kao simbolike jednog mrtvog istorijskog perioda, na rang nacionalnog ideala, Krlea je nazi-vao intelektualnim zakanjenjem. Smetale su mu i interpretacije po kojima smo, u dobroj mjeri, kao narod odgojeni uz narodnu pjesmu. Tu romantiku nae narodne pjesme smatrao je za pje-sniku tlapnju nad istorijskim stratitima, "teak uzdah nad smrti nae civilizacije". Narodna poezija satkana je od leleka pokol-jenja kao puka, gruba logika bijede .kompendij naeg primitiv-nog, arhajskog znanja, ona je, u jednu rije, duhovni point d 'honneur siromatva". Krlea se ismijavao na raun deseterca kao toboe najdubljeg smisla naeg istorijskog opstanka. Zato je

M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmol'a t. 4 . Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1975. str.8.

13

i zapisao da namje sljepaki deseterac postao jalovom nadom i .ako tako produimo krepat emo na ovoj historijskoj cesti". Narod se, smatrao je, treba izraziti nekim novim, a ne desete-rakim, arhajskim, patrijarhalnim formulama . Na tako roman-tiarski nain mislili su i nai stari da bi trebalo 'produbiti viteki duh' naivnim parolama: 'Pjesma nas je odrala, njojzi hvala', a meni danas takvi loi stihovi ne govore vie arna ba nita". 1 I zato na narod nije dalje: od vica otiao, pitao se Krlea.

Krlea nije mogao da shvati da satni sebe ustrajno prikazuje-mo u najbanalnijoj folkloristikoj rasvjeti, .a onda se udimo to su nas svrstali u etnografski muzej kao lutke u gaama i opanka-ma n 2 Jesu li ajkaa i fes nacionalne kape!? I ti Dunaj svetu reci, da svoj narod Hrvat ljubi, lijepa naa puna flaa. To ti je na narod, pisao je Krlea. Meumurac i madarski Zadunavac blii su jedan drugom po aranju uskrnjih jaja, po preslicama, ko-laima, nonji, obiajima nego Meumurac i Konavljanin. Te votane pojave nacionalne, kulturne i socijalne svijesti, koje nas ne gnjave samo po etnografskim muzejima svojim nonjama i svojim obiajima, svojom narodnom pjesmom, svojim tamburi-cama, svojom loom kuhinjom, i harmonikama, goevima, tu-panima, trubama, klarinetima, diplama, plisiranim suknjama, vezivom i plesovima, patetini su simboli naih ilirskih narod-nosti". 3 Krlea je jedan od onih autora koji su ukazivali da su Hrvati i Srbi koji su ivjeli kao carski graniari blii jedni drugima nego gradovi koji su ih odgojili u narodnoj svijesti na crti ekskluzivnog srpstva ili hrvatstva. Razlika izmeu dalmatin-skog Zagorca koji ivi bjednije od svoje koze i zagrebakog .prosjenog nosioca nacionalne svijesti n feudalnog hrvatstva, ta distanca je nerazmjerno vea unutar tog hrvatstva nego u ra-zliitoj nacionalnoj svijesti kod istih socijalnih slojeva. Pro-sjean Negotinac, po njemu, blii je bugarskom prosjenom tipu nego Srbinu kraj Budima kojeg prezire kao preanina i inostran-ca, jer se u okviru srpske nacionalne svijesti Austrija smatrala sablau koja dijeli srpstvo na zonu Srbijanaca i preana.

M.Krlea, Zastave l . Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1976. godine, str. 253.

2 M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova 3. .Osloboenje", Sara-jevo- .Mladost", Zagreb, 1975. god. str. 117.

3 M.Krlea, Teze za jednu diskusiju iz 1935. godine v. Eseji 5 . Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1979. god. str. 220.

14

Narodnost, slikovito e zapisati Krlea, to su uspomene na zastave, ratove, uniforme, na prole dane, karnevale i krvav~ dane. Narodnost su snovi kako bi moglo biti bolje nego to jeste. Tosuproitaneknjige. Tosupopularnaizdanjanaihmaticakoja bude iluzije o hrvatskim i srpskim kraljevima, o velikoj i slavnoj prolosti, pjesme koje nas vode putem nacionalnih obmana. Narodnost je pamenje kroz vijekove. Te malograanske eme narodne svijesti pretvorile su se u boleivi kampanilizam: .Ja bih umro od stida prije nego to bi se pozvao na nekoga svog mrtvog kralja, a vi, oprostite, od tih istih utvara stvarate patetino boanstvo nacionalne tradicije i poslanstva, i ako to nije dim, to je onda dim na ovom svijetu ( ... )ja ne znam kakvo je to prokletstvo da se ne moete oteti opanku? Zar vi zaista nikada niste pomislili od ega je zapravo sastavljen va nacionalni mitos: od opanaka, od poderanih opanaka, od crkvenih zvona, od rakije, od kolaa, od kobasica, od tamburica o Boiu, od naivnog kleanja nad grobovima mrtvih feudalnih kriminalaca i barbara, od grobalja i zvonika, od grobalja, znai per saldo - od dima i od tamjana". 1 Mogli bismo rei da ni do danas nismo uspjeli izbjei vulgarno preuveliavanje nekih prolostoljetnih nacional-nih romantikih svetinja.

Krlea se zalagao za to da se u podruju nae nacionalne prolosti poe od toga kako je nastajala i kako je nastala nacio-nalna svijest, gdje i pod kojim drutvenim uslovima se raala, i ta se sa drutvenim promjenama promijenilo u elementima nacionalne svijesti. Jer, nacija za njega ne predstavlja neku statiku konstrukciju, niti konstantu, .ni kabinetski profilirani fantom" ve se trajno mijenja i vie je nalik na .korablju na talasima nego na solidnu zgradu sa nepokretnim temeljima". Sve se vrlo polagano giba na ovoj kugli, a naroito narodna supstan-cija, zapisao je lijepo Krlea daleke 1920. godine. Dakle, nacija se razvija i nije neto to e i u budunosti ostati neizmijenjeno. Nacija je kao velika rijeka koja mijenjajui svoje tokove predsta-vlja pojavu trajne promjenljivosti. Odnosi u svijetu se bitno mijelijaju i nacije esto ne nalikuju vie na one za koje smo uvjereni da ih poznajemo po raznim emama ... Narodi u historiji nisu moralne ni tielesne konstante i ne treba ih idealizirati u misaonom ili pragmatskom smislu kao da bi bili jedinstveni i

M.Krlea, Banket u Blitvi l/l, .Osloboenje", Sarajevo - .Mladost", Za-greb, 1980. str. 136.

15

cjeloviti organizmi, koji traju u prostoru i 11: vre:n~nu ~o ~epromjen ji vim zakonima. Narodi su podvrgnutl traJmm IZmje~, pak prema tome ni nai narodi nisu. u to~ ??gle?u ~~ izuzetak" .1 Dakle, ne smiju se apsoluttzova~ m ~eru:n sociO.lo.~ki elementi koji naciju ine nacijom, b.ez ob~rr~ ~e li to ~.ehgtJa, jezik, kultura u uem ili irem znaenJu t~ n Jeci Itd. ~~CIJU treba posmatrati kaQ dio socijalnog procesa koJeg se ne SlllJe zanema-rivati u odnosu na neke druge faktore.

Krlei je smetalo poklonstvo lanim boans~ima ~cije, nacionalne misije, dravotvornosti. Smetala mu Je podJel.a na .velike" i .male", .naprelfe" i "nazadne" narode. U ptsm~ G.lllyesu, 28. febmara 1977. godin~,y~v?dom ~~t~ o ... ;eh-kim" i "malim" narodima, o .vel~m 1 .. mal.uJ? . ~eztct~;, Krlea je to nazvao praznim frazama]ernema vel~ t . malih

daniti velikih" i .malih" jezika.2 .O, prokletlovaJ fantom :~acije. "3"u tom k?~tek~t:u treba.r.osmatrati i njegov

1 poklik da

je prevladavanje naciJe naJosnovrnJI zadatak vremena.

M.Krlea, Panoramapogleda,pojava i pojmova 4 .Osloboenje", Sarajevo -.Mladost", Zagreb, 1975. godine, str. 22.

2 M.Krlea, Pisma, NIRO .Osloboenje", Sarajevo - IKRO .Mladost", Zagreb- .Globus", Zagreb, 1988. godine, str. 168.

3 M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova 4, .Osloboenje", Sara-jevo- .Mladost", Zagreb, 1975. godine str. 22.

16

i III

ULOGA JEZIKA U KONSTITUISANJU NACIJE

Mnogi autori uzimaju jezik kao konstitututivni elemenat nacije i njenu osnovnu karakteristiku. Po njima, jedan jezik znai i jednu nacionalnu pripadnost. Tano je da je dosta nacija imalo jezik kao osnovu za svoju nacionalnu diferencijaciju, ali je bilo i ima i suprotnih primjera. Moda je stav o jeziku kao bitnoj karakteristici nacije bio naj dominantniji u evropskoj drutvenoj misli, iako on nije vaio ni na svim jugoslavenskim prostorima. Naime, ni na podruju srpskolrrvatskog!hrvatskosrpskog jezika nije vrijedilo pravilo jedna nacija- jedna jezika varijanta. Pa ni lrrvatskosrpski/srpskolrrvatski jezik nije nacionalno homo gen j~r njime govore etiri nacije, oni koji se izjanjavaju kao Jugosla-veni, kao i pripadnici vie narodnosti.

Razni autori razliito gledaju na ulogu jezika u konstituiranju nacije. Tako Zvonko Leroti smatra da je jezik u evropskih naroda bio veoma znaajan, a ponegdje i ideologijski najizrazi-tiji inilac individualizacije naroda i nacija". 1 I Veljko Cvje-tianin uzima jezik kao "okvir nastanka nacije" 2 Mihovil Pavlinovi3 dovodio je u pitanje stav daje jezik sutinsko obil-jeje nacije: U Americi i u Svajcarskoj dravna je zajednica vanjsko obiljeje narodnosti, po kojoj ljudi, govorei razliitim jezicima, koji njemakim, koji francuskim, koji panjolskim, koji inhlikim svi se ipak priznaju narodnosti, jedni amerikan-

Leroti Zvonko, Nacija, Biblioteka .Kulturni radnik", Zagreb, 1977, str. 73.

2 Veljko Cvjetianin, Marksizam i nacija, Marksistiki centar, Split, 1974. godine, str. 7.

3 Mihovil Pavlinovi (1831-1887), politiar i pisac, pobornik ujedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom.

17

ske, drugi vajcarske. Belgijanci, oni v~ poizbor g?vor~ i pi~ francuski: ipak ponos imje belijansko trne( ... ) Irc1: ~m ti vec imadu isti knjievni jezik, iste obiaje .~a o t~ ~nglez1; t pak~:) tamo poglavito vjerozakonski odno~aJl odlucu~u ~o.~e teznJe ( ... )dakle vidi, da ga narodnost niJe u samu Jez~! .

Dakle, po Pavlinoviu, jezik, ipak, n~ mo~.blti ~ov~lJ.an.za stvaranje nacionalne zajednice. U jedno~ naCIJI moze ~~~. v~e jezika (vicarska), a pripadnici ~i~ na~iJ~ mogu go~ont11st~~ jezikom. Irci i Englezi govore 1st1m Jeziko~ kao 1. Eng.lezl l Amerikanci; Brazilci i Portugalci; ~o~e~. ~ D.anct. Ah~ ako i moemo rei daje u svim tim slulijeVlma 1st1 JCZ~, ~~ mozemo rei daje isti narod. Ili, kod nas istimjezikom govon v~se.naroda: Srbi, Hrvati, Muslimani, Crnogorci. Pre~ to~~ Jezik se ne moe uzeti kao apsolutni indikator odrednice naciJe.

Jezik moe, u datim okolnostima, bi~ ne. samo f~to! jaanja ve i slabljenja nacionalne svije~ti. ~olik~ Je, na pnmJer, ~potreba latinskog jezika u KatohkoJ crkv1 kod nas negauvno uticala na jaanje nacionalne svijesti Hrvata?

Bez smim je da i jezik i religija mogu. ~ti k~r~~a~vni ?dnos sa interakcijom meu pripadnicima razhc1tih rehglJa 1 ~ctoU:Unosti. O tome J uriel Vajnrajh pie: Verska ~od~la deluje ka~ JO vea prepreka integrisanju komuna nego Jezik, tako da. Je. u dvojezikim ali jednoreligijski~ komun~ kontakt dva~u J~zikih grupa osemo intimniji. Zitelj takvih. sela po pravilu. Je svesniji veroispovesti svoga suseda nego nJegovog maternjeg

jezika. "2

o uticaju jezika i pisma na nacionalnu afiin;U1cijujugos~~venskih naroda pisao je i Marks u tekstu .Bnta?ska. polr~~ka.Turska": .Ovi Juni Slaveni ne samo da.~~lJ~VaJu veel dio Turske ve i Dalmaciju, Hrvatsku, Slavomju ~JuznU Ma~s~: Svi oni govore istim jezikom, koji je veo~ shan rusk.om.' l ~OJ l zapadnom uhu zvui muzikalnije o~ ~vih s~ovens~ ~ez~. Hrvati i dio Dalmacije su rimokatohct, a .sv1 ?stab. P.npadaJu pravoslavnoj crkvi. Rimokatolici upotreblJavaJu. latlmcu, dok pripadnici pravoslavne crkve piu irilic.om, ko~om se t~oe slue Rusi i kojom su pisani staroslavenski crkvem tekstovi. Ova

Pavlinovi Mihovil, Razgovor o slavenstvu, jugoslavenstvu, srba-hrvat-stvu, Zadar, 1876, str. 21.

2 Vajnrajh Juriel, Jezici u kontaktu, .Kultura" br. 25/1971, str. 61.

18

okolnost povezana sa razliitou vjeroispovijesti doprinijela je da se zaustavi svaki nacionalni razvoj koji bi obuhvatio cijelu jugoslovensku teritoriju. ovjek iz Beograda moda nee biti u stanju da ita knjige tampane na njegovom jeziku u Zagrebu ili Beu, on e se, moda, protiviti ak da ih i u ruke uzme zbog 'inovjerne' azbuke i pravopisa kojim su tampane, dok e mu predstavljati veoma malu tekou da proita i razumije laijigu tampanu u Moskvi, na ruskom jeziku, poto ova dva jezika, naroito u staroslavenskom etimolokom pravopisnom sistemu, izgledaju sasvim slino, i zato to je knjiga tampana pravoslav-nom azbukom. Masa pravoslavnih Slavena ak ne eli da tampa u svojoj zemlji ni svoja sveta pisma, liturgije i molitvenike, zato to su uvjereni da postoji neka posebna ispravnost, ortodoksnost i posveenost u svemu to se tampa u svetoj Moskvi ili u carskoj tampariji u Petrogradu. Uprkos svim panslavistikim naporima zagrebakih i parikih entuzijasta, srpska, bugarska i bosanska raja, slovenski seljak u Makedoniji i Trakiji, imaju mnogo vie nacionalnih simpatija, mnogo vie dodirnih taaka, mnogo vie naina za intelektualno saobraanje sa Rusom nego sa Jugoslo-venom, rimokatolikom koji govori isti jezik. "1

Dakle, po Marksu, na naem srpskohrvatskom govornom podruju religija je bila snaniji faktor povezivanja nego jezik. Ali jezika je granica, po pravilu, u veini nacionalnih pokreta Evrope bila vanija od konfesionalnih i nekih drugih. To je kriterij koji se i danas esto upotrebljava u razmatranju nacional-nog diferenciranja kod mnogih autora. Sigurno da je jezik bio vaan faktor diferencijacije u onim socijalnim sredinama u koji-ma su jezike razlike velike. Moe li se govoriti o istoj ulozi jezika u nacionalnoj diferencijaciji na naem tlu ili je rije o odreenim specifinostima hrvatskosrpskog ili srpskohrvatskog jezinog podruja gdje je, uglavnom, rije ojednomjeziku?

Kako na sve to gleda Miroslav Krlea? Koliko jezik utie na nastanak i razvoj nacionalne svijesti Krlea pokazuje na primjeru Maara. Definisati maarsku naciju za njega znai definisati problematiku maarskog jezika, tj . ivotvorni fluid,; koji vee milijune ljudi u jednu cjelinu narodnog osjeanja.

Svjesni takve uloge jezika za razvoj nacionalne svijesti, a u cilju .italijaniziranja" stanovnitva, osvajai sa zapadne jadran-ske obale su i izbaci vali hrvatski jezik iz katolikih sjemenita.

K. Marx- F.Engels, DELA, T.12, .Prosveta", Beograd 1975. str. 8-9.

19 J

U istom cilju bilo je i poticanje borbe za meunarodnu ravno-pravnost naeg jezika koja je voena jo u devetom stoljeu (borba za crkvenu slavjentinu i glagoljicu), kao simbola borbe za afirmaciju vlastite narodnosti. Krlea navodi primjer dolaska pape l 077. godine u Zadar, kad ga je narod u Katedrali svete Stoije doekao i pozdravio slavenskim pjesmama. To je bila narodna demon,stracija protiv tristogodinjeg papinskog miljen-ja "da na narodni jezik nije dostojan da se njime slavi Gospo-din". Taj osjeaj jezine pripadnosti dakako da se nije podudarao sa zapadnoevropskom suvremenom formulom narod-ne svijesti", 1 ali se, po Krlei, ne moe negirati daje to bio protest protiv nepriznavanja narodnog jezika u crkvi i protiv latinske, antinarodne, politike koju je crkva vodila. Hrvati su pokrteni iz Rima, ali se meu njima proirilo glagoljatvo kao prvi vid narodne pobune. Narod na istonoj obali prvi je preveo Sveto pismo na svoj jezik, izmislio tri pisma i veliao Boga svojim jezikom.

Krlea je bio vrlo otar u kritici omalovaavanja narodnog jezika koje je dolazilo od zapadne jadranske obale i po kojemje on, toboe,. pastirski, bez tradicije, jezik koji se tek raa itd. Zan1ierao je Maarima to su slali nae ljude na vjeala samo zbog to gajer su htjeli govoriti, uiti i pisati na svome maternjem jeziku. "Kad netko govori blitvinski, on za Hune laje. "2Tridese-tih godina ovog stoljea, Krlea je razmiljao o tome kako se moglo dogoditi da se jezik ne zove hrvatski, a on je mea koja dijeli narod od naroda. Ta ideja, da nema naroda bez jezika, isticao je Krlea, javljala se kod svih slavjanofilskih prosvjeti-telja od Bugara do Krapine. Ali niko jo, pisao je on 1943. godine, nije uspio opisati kako narod govori.

Na pitanju jezika moe da se razvija i jeziki nacionalizam. Krlea o tome 1917. godine progovara sljedeim stihovima:

"0 jeziku, rode, da ti pojem, o jeziku glupom tvom i mudrom mojem".

Dokle see jeziki ovinizam Krlea je navodio jo jedan prin1ier. Dok je bio u Maarskoj nije mogao sobaricu poslati ni po kavu u prodavnicu ako ne zna maarski .jer je sada ovinizam

M.Krlea, Zlato i srebro Zadra, v. Likovne studije, .Osloboenje", Sara: jeva- .Mladost", Zagreb, 1985, str, 68.

2 Krlea, Banket u Blitvi Ill, .Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1982. str. 21.

20

opet podigao glavu u tolikoj mjeri da nigdje nikoga ne posluuju ako ne zna maarski". 1 -

~ov_odom r~govanja u javnosti na pojavu "Deklaracije o naztvu 1 poloaJu hrvatskog knjievnog jezika 2 i .Prijedloga za razmilj~je" grupe_~lanova Udruenja knjievnika Srbije, koji su-~ s ?~mom na nJihovu idejnu sutinu i politike posljedice -OCIJemh kao pokuaj oivljavanja nacionalistikih strasti i smiljena politika akcija proti v bratstva i jedinstvitnaih naroda Krlea- i sam potpisnik Deklaracije -nervozno januara 1968: godine postavlja pitanje .ta je nacionalizam? Gospodi je sve to se ?ovo? protiv Deklar~cije 'progresivno', i ba nita nije nactonahzam oko nas ostm Deklaracije, 'koja je bila i ostala izaz~v' ". 3 Da li je u pr:avu Vlado Maarevi kada kae da je Krleza .zbog SVOJe tenJe za ouvanjem specifinosti hrvatske knjievn~~ti i jezinog izraza nepromiljeno potpisao poznatu DeklaraciJu o posebnom hrvatskom knjievnom jeziku ne sh va-tajui o~1ah njezinu nacionalistiku pozadinu i razo~e poslje-dtce :a Jugosl~ven~ku zajednicu, ali je ubrzo uvidio svoj pogresan korak 1 kongovao ga raznim izjavama o 'jedinstvenom

2

3

!vf.Krlea, Sprovod u 1heresienburgu, v. Drame IV, .Osloboenje", Sara-Jevo- .Mladost", Zagreb, 1981. str. 107.

~a poe_tku 1967. godi?.e sakupljali su se potpisi za "Deklaraciju o nazivu 1 poloaJU hrv~tsk?g knjievnog jezika" ime se eljelo uticati na poslanike u Saboru za IZmJenu lana Ustava o nazivu jezika. Medu kulturnim i naunim radnicima koji su potpisali Deklaraciju bio je i M. Krlea. Zboo toga je zatraio da bude razrijeen dunosti lana Centralnoo komiteta SK Hrvatske. -~iui o t~m~, dr Du~n Dragosavac istie da je Krlea rekao, obrazla~~~ dr YJad;~ru Bakanu kako je dolo do toga da potpie Dekla~a~IJ~, d_a J_e ~Isho da se rad~ "o amandmanu na Ustav kojim e se p~stavttt pt~nJ~ J";Z~ka,. pr~tp?stavlJ?ju~i da iza toga stoji CK, to su mu, IZ"'leda, neki uttcajm pojedmct sugensah ( ... )usvojena je i Krleina ostavka na :anstvo u C!C ( ... ) Bakari i vie nas u Predsjednitvu i Izvrnom konutetu smatrah smo da Krlea ne bi trebao podnijeti ostavku. ve da bi dovol~no bilo d? izn~se _svoj stav o jeziku to je, inae, i ranije i poslije go~ono. _Meduttm, bila Je stvorena takva situacija, pritisak je bio tako jak da Je to bilo nemogue, i onda se rijeilo da se prihvati ostavka. I tada sam Sri_Iatrao, a smatram _i danas, da nismo dobro uradili, mada to nije bitno Utjec?lo na odnose IZmedu Krlee i politikog rukovodstva. Krlea je pod~? ostavku_ na lanstvo ~ CK, _ali ~e i dalje ostao lan SK. Svojim kaS?! Jim dranjem. P?k~ao J~ da je nJegov potpis na Deklaraciji bila politika greka koje Je hto SVJestan". (v. dr Duan Dragosavac Zbivanja i svjedoenja, .Globus", Zagreb, 1985. str. 22) '

M. ~Jea, Dnevnik 5 .Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1977. str. -96.

21

hrvatsko-srpskom jeziku' i potvrujui stalno svoju staru jugo-slavensku orijentaciju~ . 1 Sam Krlea je obrazlagao daje "Dekla-raciju" potpisao kao amandman za izmjenu jednog ustavnog lana o nazivu hrvatskog i srpskogjezika.2 Godine 1978. pono-vio je da je odbacio sve politike zakljuke .,Deklaracije" jer su bili glupi i .,politiki tetni", aii bilo je dolo dotle da je bio napravljen popis rijei koje se nisu smjele upotrebljavati u radio-emisijama, a bilo je i forsiranja nekih arhainih i ve zaboravljenih rijei. .Deklaracija je u svalcom sluaju prokleta stvar. 3 Sastali su se 'eksperti' Novog Sada i Zagreba da piu rijenik zajedno s kroatizmima i srbizmima, a oni nameu svoje

Vlado Maarevi, Diskontinuitet j konstante Krleine kritike i revolucio-narne misli, v. "Sveske", Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, br. 10/1985, str. 163

2 v. E.engi, S Krleom iz dana u dan, t. I."Globus", Zagreb, 1985, str. 13.

3 .,Mene su pozvali u Akademiju toga dana kad je trebalo potpisati. Svi su se bili sl:-'Upili. Proitao sam tekst i odmah upozorio na drugi dio, odnosno na poslednji pasus ili dva, da bi mogli djelovati dvosmisleno prema Srbima. Ali na to su svi rekli dn je tekst sada nemogue mijenjati, da je tekst ve odobren od petnaestak institucija u Hrvatskoj, da bi svaka izmjena traila nova dva-tri mjeseca da se pred e isti put... I tako dalje. Dobro, nisam insistirao, potpisao sam". v. Boro Krivokapi, Pitao sam Krleu .,Reporter", Beograd 1982, str. 18-19. U pismu Vladimiru Bnkariu, 18. aprila 1967. godine, Krlea pie: .Potovani drue predsjednie, Potpisao sam Deklaraciju kao amandman za izmjenu jednog ustavnog lana o nazivu hrvatskog i srpskog jezika uvjeren da je takav zahtjev potpuno opravdan. Da sam to uinio bez ikakve skrivene misli ili neke politike kombinacije, smatram da je neosporno. Zbog ovog potpisa rnoje je ime izvrgnuto na politikim sastancima, u kolama, u fabrikama, u tampi i na javnim zborovima ruglu i najgrubljim pogrdama, da sam partijski i nacionalni izdajnik, sija razdora, neprijatelj narodnog jedinstva, senilni oven koji je pljunuo na svoju prolost i tako dalje. Da svojim pedesetogodinjim radom i djelovanjem u okviru naeg socijali-stikog pokreta dokazujem kako su sve ove teke rijei nedostojne insinua-ciji, mislim da u ovom trenutk"U predstavlja jalov napor. Priznajem Savezu komunista pravo da poziva svoje lanove na disciplinsku odgovornost po kriteriju politikog oportuniteta, ali kako danas, usred ove atmosfere uznemirenih duhova, nisam u kondiciji da objektivno obrazloim sve motive svog individualnog postupka, to Vas drue predsjednie, molim, da budete pred CK tumaem rnoje molbe da mc rijee lanstva u CK

22

Sa drugarskim pozdravom M.Krlea" (v. M.Krlea, P/srna, NIRO .Osloboenje" - IKRO .Mladost", Zagreb, .,Globus", Zagreb, 1988, str. 21)

srbizme i briu kroatizme gdje mogu. Pusti, brate, kroatizme, jesu li pametni ili nisu, tu su. A radilo se u ono vrijeme o tome daje 'oujak' bio zabranjen i 'srpanj' nije smio da ivi. Smatraj~ to nekom hrvatskom karakteristikom nacionalnog identiteta, pa briu, a to je besmisleno" .1

Za mnoge potovaoce i poznavaoce Krleinog djela bilo je pravo iznenaenje daje on potpisao Deklaraciju . Mi, jednostav-no, nismo vjerovali da je Krlea to uradio. 2

Oito da je i samom Krlei zbog toga bilo dosta teko. U Fragmentima Dnevnika iz godine 1967. Krlea pria o snu to ga je sanjao u noi od 8. na 9. listopada: u Kazalinoj kavani pojavio se Petar Dobrovi, ali nije htio prii Krlei: da lije istina da je potpis~o Deklaraciju!? Bio je to kljuni dogaaj za Krleu 1967. ( ... )Cin je protumaen od politikih struktura kao izrazita nacionalistika manifestacija, poduzete su energine mjere, koje katka~ prelaze granice oekivanog (posebno zahvaljujui Mi-lou Zanku), izre_ene su brojne partijske kazne i napokon, ono osnovno: Krlea Je prestao biti lanom Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske( ... )

27. kolovoza sanja da ga Rankovi s trabantima ispituje o Deklaraciji, a Krlea mu sabrano tumai smisao svog potpisa. 3

Krlei je smetao i engleski jezik ovako, dnevno, prisutan na televiziji, u muzici i filmu. Time se, po njemu, potiskuje nacio-nalna samosvijest, jer se nai graani osjeaju manje vrijedni, moe se kod njih javiti osjeaj inferiomosti spram engleskog. .Djeca koja ue strani jezik kao jezik vieg tipa civilizacije inferiorna su. "4

Pratei rasprave o tome da li postoji jugoslovenski jezik, ta su srpskohrvatska ili hrvatskosrpska varijanta, kakva je to po-sebna varijanta hrvatskog knjievnog jezika za razliku od srpskog knjievnog jezika, Krlea poetkom novembra 1967. godine zapisuje u .Dnevnik": Sviram svoju staru gramofonsku

E. engi, S Kr/etom izdana udan, t. 4., .Globus", Zagreb 1985 str. 35-36. ' '

2 v. Vasilije Kalezi, U Kr/einom sazv}eu, .August Cesarec", Zagreb 1982, str. 43.

3 v. Stanko Lasi. Krlea-hronologija tivota j rada, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1982. str. 403 i 404.

4 E. engi, S Krleom iz dana u dan, t.4 . Globus", Zagreb, 1985, str. 181 .

23

- ___ ______.

plou o jednom jeziku koji se zove hrvatski ili srpski." 1 Nije li to, da su srpski i hrvatski j edan jezik, govorio i putem Kamila u .Zastavama"? .. Ja sam od kad piem mislio i govorio da je to jedan jezik koji su Hrvati oduvijek zvali hrvatski, a Srbi srpski. I to je dobro poznato. Nitko ne kae da govori hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, nego svi kau govore hrvatski odnosno srpski. Tako je,na ulici, tako je u koli, tako je u ivotu uope, a ivot je esto najbolja mjera stvari. "2 I zaista, hrvatskosrpski odnosno srpskohrvatski kao jezik Hrvata, Srba, Muslimana, Crnogoraca i drugih kome je on maternji - bez obzira na ra-zliitost u varijantama; jedan je standardni jezik. On je temelj knjievnosti, kulture i kulturnih tekovina ovih naroda, zajed-niki medij nacionalnih kultura, sa osobenostima standardno-jezikog izraza kojeg treba njegovati u interesu tolerancije i unapreivanja jezike kulture.

Krlea je smatrao da je i pismo jedno, zajedniko, jer su Hrvati pisali glagoljicom, te da je irilica isto tako hrvatsko istorijsko narodno pismo kao i glagoljica. Posebno je ukazivao na ozbiljnostjezikog pitanja u Bosni i Hercegovini, koja nikad nije bila pravoslavna, srpska, a niti .latinska" i hrvatska. Zato samo dosljednom primjenom i provoenjem knjievnojezike politike u ovoj republici moi e se uspjeno suprotstavljati bilo unitaristikom, bilo separatistikom nacionalnom jeziku.

Za Krleu i nije bilo toliko vano da li je rije o jednom, dva ili tri jezika,3 ve moemo li ostvariti neki zajedniki jezik. U eseju .. Duh individualne pobune"4 pie da su od .jezikog jedinstva" daleko vaniji problemi intelektualne i moralne svije-sti. Rasprave o jedinstvu ili nejedinstvu naeg jezika, po njemu,

M.Krlea, Dnevnik 5, "Osloboenje", Sarajevo- "Mladost", Zagreb, 1977. str. 204.

2 v.Boro Krivokapi, Pitao sam Krleu, "Reporter", Beograd, 1982, str. 18.

3 "Nije mi jasno to smo se toliko uskokoakali oko jezika, da li je jedan ili nije, kad je stvar jasna kao dva puta dva, samo smo mi po zakonu neke mutne dijalektike pretvorili ovo pitanje u kvadraturu lingvistikog kruga. Otkad piem, piem hrvatski, upravo tako kao to svi srpski knjievnici piu srpski. I to je jasno. I ba zato, jer je to jasno, bilo bi mudro kad bi se kod postojee izmjene U stava stvar oko jezine zavrzlame vratila u predstanje po ustavnom prijedlogu iz godine 1946, tako da se taj na jezik konano pojavi pod svojim vlastitim imenom, to jest da bude ono to jeste: hrvatski ili srpski". (v. M.Krlea, Gdje smo i kako smo, .Osloboenje" Sarajevo-"Mladost" Zagreb- "Globus" Zagreb, 1988, str. 141)

4 ibidem, str. 142.

24

povezane su sa spletom konzervativnih mentaliteta. Iza .. intran-sigentnog" stava prema jedinstvu jezika krije se .opasna i na temelju pedesetogodinjeg negativnog iskustva razorna centrali-stika politika, koju je trebalo prevladati od prvog dana, to jest od proglaenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca". I

Treba imati u vidu da Krlea nije bio lingvista ve knjievnik i kao takav je pristupao i problematici jezika. Nije imao-ni neki karakteristian stav prema jeziku ve gaje esto mijenjao. Nekad e ismijavati nae jezike podjele i razlike, a nekad e to smatrati bitnim izrazom nacije, kao to e prihvatiti postojanje srpsko-hrvatskog, odnosno hrvatskosrpskog jezika u Bosni i Hercego-vini .sa svim raznolikostima i bogatstvima to ih u sebi nosi". 2

ibidem, str. 143.

2 E. engi. S Krleom iz dana u dan, t. 2., .Globus", Zagreb, 1985, str. 185.

25

IV KRLEA O ODNOSU

RELIGDA-RELIGIJSKA ZAJEDNICA - NACUA

Uz jezik, Krlea se esto vraao na Illi esto i ulogu religija i religijskih zajednica u razvoju nacionalne svijesti. To pitanje bilo je naroito prisutno i u raspravama mladohegelovaca1 sredinom devetnaestog vijeka. Na tu diskusiju osvrnuo se i K.Marks u ..Prilogu idovskom pitanju" kritiku jui prenaglaavanje uloge kranstva u Njemakoj i jevrejske religije u ivotu jevrejskog naroda posebno. Umjesto istraivanja socijalno-klasnih odnosa i njihovog uticaja na razvoj nacije i religije, mladohegelovci su se bavili istraivanjem uticaja kranske i jevrejske religije na razvoj naroda. Marks identitet naroda nije traio u konfesional-nom predznaku, ve u socijalno- ekonomskim odnosima i onome to proistie iz tih odnosa (gdje svakako spada i religija).

O uzajamnoj vezi klasnih, socijalnih, nacionalnih i religijskih faktora, u odreenim socijalno-istorijskim okolnostima, pisao je i Lenjin u lanku "Socijalno znaenje srpsko-bugarskih pobje-da": Veleposjednici u Makedoniji (takozvane spahije) jesu Turci i muslimani, a seljaci su Slaveni i krani. Stoga klasnu suprotnost zaotravaju religiozna i nacionalna suprotnost. 2

Situacije u kojima je, zbog straha od dominantnih uticaja drugih religija u naoj multikonfesionalnoj zajednici, crkva bra-nila svoje vlastito bie i svoju vlastitu religiju, ele se danas predstaviti kao borba za vlastite nacionalne interese. Istina, te borbe je bilo, ali u onim crkvenim strukturama koje su se, po Krlei, borile za uvoenje narodnog jezika u crkvene obrede, za

Mladohegelovci, predstavnici lijevog krila hegelovske filozofske kole kojem su kratko pripadali i K.Marks i F.Engels.

2 Marks-Engels-Lenjin, O religiji, .Mladost", Beograd, 1976. str. 223.

26

uvoenje glagoljice i bosanice. Prema tome, religijske razlike nisu morale, i ne moraju imati presudnu vanost, niti neposrednu aktivnu ulogu u nastanku nacija. U tom smislu bilo bi drutveno opravdano posluati Krleu i raiavati sa mitovima i mitoma-ni jama.

Upravo tu, na tlu klasnog pristupa, bilo je najvie ner~jevanja za ~ksistiki pristup nacionalnom pitanju. U antiko-munistikoj literaturi isticalo se da komunisti ne priznaju narod, da su isticanjem klasnog potisnuli nacionalno. Materijalistika nauka, isticalo se u njoj, koju komunisti prihvataju, priznaje samo dvije antagonistike klase koje stvaraju istoriju. Isticalo se kako su Marks i Engels u .Manifestu komunistike partije" pisali da .proletarijat nema domovine" . Narod se ne priznaje u koi?:u-nizmu ( ... )U Komunistikom manifestu itamo, da 'proletanjat nema domovine'. Za komuniste postoji samo internacionalizam, oni su meunarodni proletarijat, zato se njihova organizacija zove 'Internacionala'. Tako se isto zove i njihova himna! Oni se bore za meunarodnu revoluciju i sl. Nita ne koristi naim komunistima okretati kabanice i pokazati se najveim Hrvatima, samo da se mogu uvui u hrvatske redove i razjediniti ih naziva-jui neke faistima, neke klerikalcima, jer mi tano znamo, da su takve upute dane od Kominterne" .1

Komunisti nisu ni anacionalni ni antinacionalni, pa ni nadna-cionalni ma koliko se to eli prikazati parolom .Proleteri svih zemalja ujedinite se" i stavom da .proleteri nemaju domovine". Ta reenica u .Manifestu komunistike partije" u kojoj se kae da radnici nemaju domovine ne znai da komunisti tee da ukinu nacionalnost. Istina, zloupotreba ove reenice bilaj e i kod autora poput Huaresa2 Bakunjina3, R.Luksemburg4 i drugih. Lenjinj~, ini se, najbolje pronikao u bit te reenice: .u Manifestu Je zapisano da radnici nemaju domovine. Tano. Meutim, tamo nije reeno samo to. Tamo je reeno i da uloga proletarijata u formiranju nacionalnih drava dobija poseban karakter. Ako posmatramo prvo stanovite (radnici nemaju domovine) i zabo-l Perovi Bonifcije, Komunizam, Zagreb, 1938, str. 12.

2 Huares Benito (1806-1872), meksiki dravnik, donio zakon o odvojenosti crkve i drave.

3 Bakunjin Mihail (1814-1876), ruski revolucionar i ideolog anarhizma, iskljuen iz I internacionale.

4 Luksemburg Roza (1871-1919), njemaka revolucionarka, jedan od osni-vaa Komunistike partije Njemake.

27

ravljamo na njegovu vezu sa drugim (radnici se konstituiu kao nacionalna klasa, iako ne u buroaskom smislu) onda je to potpuno netano. "1 '

. .. ~tiari ;nar~sizma su .. dokazali" da marksizam, naglaava-JUCI ~ternacwnaltz~, .rui svaku narodnost", "vjeru" i "uljud-nost , te da za nJega narodnost predstavlja ,.graansku predrasudu.".

. s~~arel~gijadijelinarodena ,.izabrane" i .lane"; .pravov-~eru~ _1 .~evjeme". Teolozi sve religije, osim vlastite, smatraju IZilllSlJenn:~, -~ z~ vl~titu smatraju da je .boanska objava". .. S~~ rehg~Ja :VJeruJe da se od drugih, posebno, uobraenilz reh?IJa, razliku]~ ?pravo svo~ im posebnim biem i da upravo svoJom_ odre_~~oscu pr~~tavlJapravu religiju". 2 Didro3 je sma-trao daJe rehgtJa "stvonla 1 da ovjekovjeuje naj eu odvratnost me~~ na:o~ma,4 a Simon Foumai da su trojica podijelila svijet SVOJim uce:ruem: Mojsije, Isus i Mul1amed.

. Y odre?enim socijalno-istorijskim okolnostima pojedine re-~IgiJe ~u uticale n~ oblik~~anje i ouvanje nacionalne svijesti. To Je, pn~e svega, ~Ilo u vnJeme otpora tudjinu, u situacijama kad se nac~~nalna pnpadn?st podudarala s klasnom i vjerskom pri-p~dnoscu (npr: borba IZ~~u Kozaka i Poljaka, Iraca i Engleza) Ih kad se nacwnahla SVIJest oslanjala na religijske institucije (npr. u ~~rb~ Srba protiv Turaka). Religijska zajednica je i mo?l~ b1~ d~lllnalltna u to vrijeme kad je i bila jedini priznati obi~ mstitucwnalnog organizovanja jednog naroda. U timokol-n~s~ sl~bljenje religijske zajednice doivljavalo se kao sla-bljenJe nacwnalne zajednice .

. Religije i religijske ~ajednice nisu bile samo elemenat koji je djel_ovao u pravcu naciOnalne integracije, ve su uticale i na n~~~o_nalnu. d~zinte?raciju, posebno na Balkanu. Pripadnost ra-zhcttim reli g~~ 1_ re~igij~~ zaj~c~ znaila je i razliitu kulturu, tradiciJU, Jezik, sto Je uttcalo 1 na razvoj nacionalne

Prema; Rudi Rizman, Marksavo i Engelsovo razumijevanje pitanja nadje Mar~s!Zam u savremenom svijetu, MSC CK SKBiH ,,Veljko Vlahovi.' Sarajevo 1982, str. 200. '

2 Marks- Engels-Lenjin, O religiji, Mladost, Beograd, 1976. str. 29.

3 Deni Didro (171_3-1 ?.84), franc;~ski filozof materijalist, enciklopedist, pisao drame, romane 1 knjievnu kritii.."U.

4 Deni Didro, O religiji, .Svjetlost", Sarajevo, 1958, str. 66.

28

svijesti. 1 Otud u tradicionahioj svijesti religijsko znaenje esto ima i nacionalne karakteristike. Ono proistie i iz visokog stupnja konfesionalne identifikacije .

Sve te istorijske okohiosti uticale su, po Krlei, na nae historike da pojavu hrvatskog naroda povezuju sa rimskom legendom. Po njima, Hrvati su se nali na tlu na kojem su roeni neki rimski carevi (Konstantin2 i majka mu Jelena), na kojem je sveti Jeronim bio inspirisan za prijevod Vulgate3, Marko Aure-lije4 pisao svoje memoare (.Staraki autoportreti u obliku me-moara ne vrijede ni lule duhana. Manje od toga", zapisao je M.Krlea u .Dnevniku"), Dioklecijan5 sadio kupus, a mnoge vojskovoe poput Cezara6, Pompeja7 i Augusta, gubili bitke.

Slaveni su doli na ovo podruje izmeu Ilirika i Makedonije, .nakrvavecestenaroda", koji su prije njili nestali i ije ili lubanje i kosturi .promatraju iz otvorenili grobova", opominjui ili da su svojom glavom platili kulturne veze sa Zapadom. Kad ti slavenski narodi primaju krtenje, to je vie politiki in nego sveti sakramenat. Zato je za Krleu glupo pisati da smo i mi narod "svetaca, genija, kraljeva i junaka", to se ini i sa katolike i sa pravoslavne strane. To kranstvo sa kojim su se susreli Slaveni nije ono revolucionarno kranstvo koje su zagovarali oni koji su kransku formulu smatrali veoma rentabilnim barjakom za pobjedu vlastitili vladalakili strategema. .Bila je to politika organizirane dravne vlasti koja se zaogmula grimizom i okru-nivi se krunom Kralja nad Kraljevima i Vladara nad svjetovima i zvijezdama, zavladala zemljom i nebom", pisao je Krlea. 8

Najdan Pai, Nacionalno pitanje u savremenoj epohi, .Radnika tampa", Beograd, 1973, str. 100.

2 Konstantin I Veliki (oko 180- 337), rimski car, roen u Niu, uveo kranstvo kao dravnu religiju.

3 Vulgata, latinski prevod Biblije.

4 Marko Aurelije (121-180), rimski car, filozof.

5 Dioklecijan (134-316), rimski car porijeklom iz Dalmacije.

6 Cezar Julije (110-44 p.n.e.) rimski vojskovoa, govornik, pisac i dravnik, ubijen od republikanaca.

7 Pornpej (1006-48 p.n.e.), rimski dravnik.

8 V .M. Krlea, lllyricwn sacrwn, v .Historijske teme, .Osloboenje", Sara-jevo- .Mladost", Zagreb 185, str. 40.

29

Takvom kranstvu Slaveni su pruali organizovani otpor, najprije u crkvenoj slovjentini i glagoljakoj borbi za narodni jezik, potom kroz prevod biblijskih tekstova, uvoenjem litur-gijskih igara na narodnom jezil."U, bogmnilstvom1, ranom arhi-tekturom, skulpturom i umjetnou, osamostaljenjem Srpske pravoslavne crkve u trinaestom stoljeu itd. U periodu reforma-cije Biblija je prevoena na slavenske narodne dijalekte to je vodilo buenju nacionalne svijesti. Zato je Krlei, pri kraju ivota, smetalo kada je itao izjavu poglavara Komke po kojoj je ., slovenski jezik, minijaturni jezik jednog minijaturno g naro-da". Tim povodom Krlea je isticao: .,Odurnim manjine i utapaju se u vee nacije. Eto, ispada da Slovenaca u Austriji ima sve manje, pa i Gradianskih Hrvata. U Maarskoj je danas, ostalo jo jako malo Srba i Hrvata, a sve ih je manje( ... ). Zanimljivo je( ... ) da se nai BunjevcF Hrvati i u Vojvodini madariziraju, idu u maarske kole, u njihove crkve. To je glupo, ali trae oslonac u istoj vjeri i bore se tako protiv irilice. Pa hajde, budite Vi ovdje pametni" .3 Kao da je htio ilustrativno pokazati kako politika upotreba religije vodi prema nacionalizmu. A pitanje je koliko je i nedovoljna briga dmtva za pojedina pitanja iz nacionalnog ivota ovog ili onog naroda ili narodnosti ostavljala prostora religijskim zajednicama da se bave nacionalnim i poja-vljuju zatitnikom nacionalnih interesa.

Povezivanje religija i religijskih zajednica sa nacionalnim nije karakteristika san1o za .nacionalne religije" (Engels) starog svijeta, ve i za tzv. svjetske religije: kranstvo i islam. One su u naim dmtveno-istorijskim okolnostima ostvarivale odredeni uticaj na razvitak nacije i nacionalnih odliosa. Svojom vievje-kovnom aktivnou religijske zajednice su se .uplele" u nacio-nalna osjeanja ljudi, ntiui na razvoj njihove kulture, tradicije, itd.

Za sekularna dmtvo znaajno je (posebno u situaciji kad se religijske zajednice svojim lanovima ele prikazati kao jedan od

Bogumili, dobili ime po popu Bogomilu, vjerski pokret nazvan heretikim zbog dualistikog vjerovanja, odbacivali su materijalni svijet, crkvenu organizaciju, zagovarali strogu askezu itd.

2 Bunjevci, Hrvati u Bakoj, Baranji, Banatu i Maarskoj koji govore ikavski. Spominju se ve u 16. vijeku.

3 Enes engi, S Krleom iz dana u dan,t.2 . Globus", Zagreb, 1985, str. 173.

30

vanih elemenata nacionalne istorije i nacionalne kulture - na-roito jezika) razobliavanje svih pokuaja .unoenja" religije kao sastavnog elementa nacionalnog bia.

Iako, na prvi pogled, moe izgledati da teza o religiji i religijskoj zajednici kao osnovnom predznaku nacije pripada prolosti, treba istai da se ona - na odreden nain - man.!festira i danas. Najee se to da empirijski utvrditi u apelima religijskih voda da se ne zaboravi svoja .nacionalna religija", koja je indikator nacionalne pripadnosti. Uz to, postoje i autori koji smatraju daje religijski elemenat~ naem tlu pratio naciju kao integralni dio nacionalne kulture. Cak, smatraju da je religija i religijska zajednica bila moniji faktor integracije nego kultura. Ako je religija i religijska zajednica moniji faktor integracije nego kultura, onda se namee pitanje: ta biva sa nacijom u sekulariziranim socijalnim uslovima kada se prevladava religija? Da li prevladavanjem religije onda prevladavamo i naciju(!). Da li moemo iz injenice da su - u uslovima velike etnike bliskosti i zajednikog jezika- religije i religijske zajednice bile u svijesti tradicionalnog vjernika jedno od qbiljeja nacionalnog raspoz-navanja i iz injenice identifikacije religiozno-crkvene i nacio-nalne pripadnosti izvlaiti zakljuke o religiji kao .nacionalnoj vododjelnici "? Da li se ovdje bitni elementi nacije ne svode na psiholoku struktum (religija je bitan elemenat nacije), na .du-hovni", a ne na materijalni nivo? Kod zagovaraa ovih teorija nije za naciju bitna ni teorija, ni etniko porijeklo, ni drutveno-politika zajednica, ni ... koliko sama religija. Istina, religije i religijske zajednice imale su odredeni uticaj na konstituisanje naih nacija, pa ak i u ouvanju osjeanja posebnosti. Otud njihovo insistiranje na nacionalnoj tradiciji. Ali, ako su religije i religijske zajednice nekada i titile naciju, dananje njihovo insistiranje na nacionalnom rezultat je tenje religijskih zajednica ne da ouvaju naciju .od propadanja", ve svoju vlastitu drutve-nu poziciju.

Religijske zajednice se potinjavaju naciji samo utoliko uko-liko se nuno moraju pojavljivati u konkretnoj naciji. Nacije daju religijama mogunost konkretnog ispoljavanja.

Vjerski razdor je mogao, u odredenim socijalno-istorijskim uslovima, i posluiti kao indikator nacionalnog identiteta. Na primjer, u 19. stoljeu politika svijest je bila tako niska daje

31

vjersku pripadnost uinila kao glavni elemenat nacionalnog opredjeljenja, narodnost je uzdizala na rang boanstva (Krlea).

Krlea je zamjerao onima koji latinsko-grki raskol identifi-kuju s elementima svoje nacionalne svijesti ,.ne osjeajui ovu srednjovjekovnu klizmu kao inostranu intruziju za raun stranili sila", iako je sve to u drugoj polovini devetnaestog stoljea .oblikovalo" srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Otuda je Krlea raskol smatrao .dubokom tektonskom pukotinom", "kan-jonima preko naeg terena sve do danas".

O Krleinom kritikom stavu prema uticaju religija i religij-skili zajednica na razvoj nacionalnill svijesti kod nas najbolje

. govori sljedei tekst pun ironije:

.. ( ... )i dijeli nas (Srbe i Hrvate- LC.) i Bog!

- Kako Bog? Pa Bog na itavom svijetu spaja narode, a ne da ili dijeli.

-E, vidite, kod nas je to ba obratno! Srbi na svojim bankno-tama imaju tampanu devizu: 'Bog uva Srbiju'. A Hrvati vjeruju da je Bog s njima. 'Bog i Hrvati'. Nije jo rijeeno na iju e stranu Bog odluiti. Na hrvatsku ili srpsku.

-Menije to nejasno! Jesu li to dva boga ijedan narod ili dva naroda i jedan Bog!

- udno! Ma - ta kako moe jedan Bog da dijeli dva naroda? -Moe! To su dvije crkve ijedan Bog! Hrvati vjeruju da ena

moe roditi dijete kao djevica, a Srbi po iskustvu tvrde daje to nemogue. Jo ni jedna Srpkinja do dana dananjeg nije rodila kao djevica" 1

Maks Veber je smatrao da "( ... )razliita nacionalnost moe postojati i kod ljudi koji su, nesumnjivo, istog porekla, samo zato to postoje razlike u veroispovesti kao u sluaju Srba i Hrvata" .2

M.Krlea, U Drezdenu, v. Putovanja, sjeanja i pogledi, .Osloboenje" Sarajevo- "Mladost", Zagreb, 1985, str. 63. ' Ovaj Krlein tekst .Mister Vu-San P ej zanima se za srpskohrvatsko pitanje" po Ivanu Krtaliu predstavlja .najsmjeliju parafrazu hrvatsko-srpskih odno-sa i nerijeenog nacionalnog pitanja" (v.I. Krtali, Krlea za i protiv ll, "Globus", Zagreb 1988, str. 20.)

2 Maks Veber, Priroda i drutvo, knjiga I, .Prosveta", Beograd, 1976, str. 334.

32

Iz teze da su religija i religijske zajednice napravile razdor izmeu Srba i Hrvata razvila se druga teza; da nema potpunog ujedinjenja, ravnopravnosti, bez stvaranja religijskog ujedinje-nja. Daje to ista graanska teorija koja ne uvaava ivljenje na ovom prostoru pripadnika i drugil1 pa i nekranskih religija, kao i anili koji ne vjeruju, o tome je suvino raspravljati.

Religija i religijska zajednica se javlja kao elemenat kroz koji se nacionalno uvijek ispoljavalo kada je, zbog neravnopravnosti u drutvu, bilo potisnuto. Tako je i Srpsko-pravoslavna crkva bila neka vrsta "politike" orijentacije naroda u doba Turske, to je predstavljalo pogodno tlo za identifikaciju religije i nacije i identifikaciju Srpske pravoslavne crkve sa propalom srpskom dravnou. I .nije Srpska crkva ouvala srpski narod u tursko doba, nego je srpski narod iskoristio Srpsku crkvu kao autonom-nu crkveno-politiku ustanovu posle obnavljanja Peke patri-jarije 1557. godine u svojoj borbi za odbranu narodne individualnosti, versko g uverenja i kulturne osobenosti u okviru jedne islamske drave, kakva je bila Turska". 1

U razgovoru s autorom ovili redaka2 Krlea je istakao daje crkvena problematika i crkvena politika bila trajno predmet njegovog zanimanja, posebno negativni uticaj crkvene politike na entitet, respektive identitet nacionalne svijesti (posebno kod katolika i pravoslavaca). Analitiki je prilazio problemu nega-tivnog uticaja crkvene politike svijesti na buenje nacionalnog identiteta, svjestan da je tema delikatna, tim prije to elimo izgraditi narodno jedinstvo. A religijski faktor uvijek je bio iskoritavan protiv tog jedinstva. Krlea je navodio primjer austrijskog upada u Bosnu kad je agresivni germanski imperija-lizam, politikom parolom ,.dijeli pa vladaj", u Bosnu ubacio oganj vjerskog razdora. Konstantne rasprave s elementima grko-latinsko-islamskog razdora, uz materijalnu i kulturnu zao-stalost, djelovale su kao elemenat razdvajanja. Zato je i Tito svjestan da se pod okriljem crkve tad okupljala i politika reakcija koja je prieljkivala i izazivala mrnju izmeu hrvatskog i srpskog naroda, u razgovoru s delegacijom katolikog sveenstva 1945. godine, traio da se odnosi izmeu Katolike i Srpsko-

Vaso ubrilovi, Istorija politike misli u Srbiji 19. veka, "Prosveta", Beograd, 1958, str. 26.

2 v. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, t.4. "Globus", Zagreb, 1985. str. 100.

33

pravoslavne crkve dovedu u sklad s idejom zbliavanja i zajed-nike saradnje svih naih naroda i narodnosti.

NaCionalni romantizam razvio se do krajnje desnog popov-skog mesijanizma crkvi koje su propovijedale mesijanizam svo-jih mrtvih kraljeva uz naelo uzajamne negacije. Krlea je u vie svojih radova ukazivao na to .. nesuvislo trabunjanje" .jednog i drugog palanakog i reakcionarnog mentaliteta jedne i druge popovtine". Sve ove korozivne, razorne i rastvome sheme najfatalnije su djelovale na raanje i na razjedinjavanje nae nacionalne svijesti u devetnaestom stoljeu. To nesuvremena raanje nacionalne svijesti, na uzajamnoj grko-latinskoj nega-ciji bilo je, izmedu ostalog, rezultat materijalne i agrarne zaosta-losti planinskih, stoarskih krajeva.

Katolika crkva je, po Krlei, djelovala negativno i otuplju-jue na nastanak nacionalne svijesti i njen otpor tuinu. Katolika crkva je irila tezu n svi smo katolici n' internacionalno povezani u internacionalnoj crkvi, svi njeni sljedbenici su, dakle, kosmo-polite. I kad je uticala na razvoj nacionalne svijesti bio je to onaj oblik svijesti koji bitno odudara od Grke, a to u naem sluaju znai svetosavsko-pravoslavne . Imamo masu elemenata u koje -kae Krlea- nitko ne zadire. Recimo, robijai i komunisti koji sjede pet, est, sedam ili deset godina u Mitrovici ili Lepoglavi, Srbi i Hrvati, robijai i komunisti, ipak se razlikuju. Srbi su u stanovitom smislu formalno antiklerikalni, u pelagievskom smislu. Medutim, neki Srbi komunisti na robiji slave Krsne slave, Boie i Uskrse, i to se podudara, s njihovim nacionalnim identitetom. Narodna pjesma, car Lazar, Kosovo, sveti Sava i Krsna slava. A Hrvatu katoliku u tome zatvoru ne pada na pamet, kad je ve komunist, da slavi nikakav religiozni praznik jer on hoe da bude ateist, a onaj dmgi ne; tonije, onaj ne smatra da je to to ini teizam, nego smatra da je to njegova nacionalna svijest."' Rezultat je to toga to su religija i religijska zajednica djelovale pozitivno pri stvaranju nacionalne svijesti kod Srba. Pri tome Krlea ne pada na stanovite graanske misli koja naciju iskljuivo vezuje za religiju i religijsku zajednicu ne pokuava-jui uzroke njenog nastanka traiti u drutvenoj podjeli rada.2

t ibidem

2 .,Ovdje se ovjek radn kao pravoslnvnc, i on morn biti Srbin, ili se rada kao katolik, i on mora biti Hrvat. A kakvi su to Srbi i Hrvati, to je drugo pitanje", rei e Krlea (v.Boro Krivokapi, Pitao sam Krletu, .,Reporter", Beograd, 1982, str. JJ).

34

Krlea slijedi Marksa koji je pisao da odnosi medu nacijama zavise od toga koliko je svaka od njih razvila proizvodne snage i podjelu rada, ali i unutranje strukture same nacije.

U svom predavanju .ta je narod", odranom 1882. godine, Ernest Renan1 - koji je imao dosta uticaja i na Krleino poimanje nacije - negirao je religiju i religijsku interakciju kao neto to bi moglo biti dovoljno za nastanak nacije. Njegov zakljuak je bio da vjera ne bi mogla initi osnovu za uspostavljanje modeme nacionalnosti. ovjek, po Renanu, moe biti Francuz, Englez, Nijemac, a da ne bude ni katolik, ni protestant, ni pripadnik jevrejske religije, ak da ne bude sljedbenik nijedne religije. Vjera je privatna stvar svakog graanina i podjela nacija na toj osnovi (katolik, pravoslavni, protestant) ne postoji. 2

Sam Marks smatrao je da religija ne moe biti temelj narod-nog bia, otuda je i isticao da .politika emancipacija idova, kranina, uope religioznog ovjeka jeste emancipacija drave od idovstva, od kranstva, od religije uope" .3 Shodno tome nacija se ne moe graditi na osnovu religije, ime je Marks ukazao na neke druge bitne elemente preko kojih se moe doi do onoga to podrazumijevamo pod pojmom nacionalnog.

Lenjin je upozoravao da n u odnosu prema zaostalim drava-ma i nacijama, u kojima prevladavaju feudalni ili patrijarhalni i 'patrijarhalnoseljaki odnosi, treba naroito imati na urim ( ... ) potrebu borbe protiv klera i ostalih reakcionarnih i srednjovje-kovnih elemenata koji imaju uticaja u zaostalim zemljama; po-trebu borbe panislamizma i slinih struja koje pokuavaju da oslobodilaki pokret protiv evropskog i amerikog imperijaliz-ma spoje s uvrivanjem poloaja kanova, velikoposjednika, hoda itd n. 4

Krlea je jedan od rijetkih autora koji je kritikovao teze po kojima se nacionalna svijest svodi na oblik religijske svijesti (katolike, pravoslavne, islamske). U uslovima velike etnike bliskosti i zajednikog jezika religije i religijske zajednice su

Renan Ernest (1882-1982), francuski filozofi knjievnik, kritiar kranstva.

2 Ernest Renan, ta je nacija, .Kulturni radnik", broj 6/1981, str. 101.

3 v. Marks- Engels, Rani radovi, .Naprijed", Zagreb, 1961, str. 54.

4 Lenjin, Socijalizam l nacionalno pitanje, .kolska knjiga, Zagreb, 1977, str. 295.

35

uzimane kao jedno od obiljeja nacionalnog raspoznavanja. Na to je, po Krlei, uticala i materijalna, agrama .i ~turna. zaosta-lost. Krlea vri Iilarksistiku analizu, povezuJUCI sav taJ proces sa sveoptom bijedom i zaostalou.

Ako su pravoslavlje i katolicizam i doprinosili diferencij~ciji Srba i Hrvata, to ne znai da su imali pozitivnu ulogu u razvitku ova dva naroda. Katolicizam je, na primjer, u Bosnu uveden stranim orujem, ime je oznaavao politiku prevlast stranaca i onemoguavao opti razvoj nacionalne svijesti. ~l~a,. s t?g stanovita, zamjera i Katolikoj crkvi u HrvatskoJ sto Je bila instrument talijanske dravne politike.

Ne treba danas praviti ni politike pekulacije od toga to je Tito u razgovoru sa delegacijom ka~~liko.g sveenstva, j~a 1945. godine, traio da crkva bude vise naciOnalna, "da se vise prilagodi naciji", kako je rekao Tit~: Nije s~ radilo ni o kakvo~ zahti evu da se Katolika crkva odvOJI od': a~a :_1. neku;' tob?ze nacionalnu Hrvatsku katoliku crkvu. Tito Je traz10 vece pnla-goavanje crkve naciji zbog proli~ene krvi i paiD:ji ~atskog i svih drugih naroda, zbog nedovolJne povezan?stl svecen~tva s interesima naroda ("da shvate narodne mterese 1 da pou zaJedno sa narodom" rei e novembra iste godine). Njega, kao i Krleu, smeta to je Vatikan uvijek vie v_odio ~auna o .drav~m intere-sima Italije na istonoj jadranskOJ obali nego o mteresimahrvat-skog naroda.

Prihvata jui stav da su se nai narodi fonnirali pod uticajem razliitih stranih vjeroispovijesti i i~eol~g!ja, Krl~a ~d ~je davao primat religiji i religijskoj zaJedniCI u fomnranJu naCIJa. Zamjerao je i Supilu to nije vidio ~je e~on~msk~~om~onenta glavna pokretaka snaga svega, pa 1 formiranJ.a naCIJ~. N!smo se razvijali kao narod zbog naklonosti.pre~ latini~~~ ~1Zantluku. Jest da se narodi definiraju na VJerskOJ osnovi, ali 1 cesto ne, pisao je Krlea. 1

Krlea je kritikovao to se bog ~~~za ne~ vrstu ~~io~listikog mitosa ili za dokaz "OSJ~anJa nac1~nalne SVIJ~Stl . Protestovao je zbog toga to se za s1mbo~e nac10n~og nntosa uzima narodna pjesma, deseterac, slava, vidovdanska 1 ~~et~savska tradicija, i drugi elementi religiozno-nacionalne SVIJesti.

36

M.Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, 4, "Osloboenje", Sara-jevo- "Mladost", Zagreb, 1975, str. 22.

Ovakvim svojim stavovima Krlea nimalo nije umanjivao znaaj pojedinih sveenika koji su odigrali progresivnu ulogu u razvijanju i ouvanju nacije. To su one linosti koje su na crkvenom indeksu "te e ih od zaborava spasiti tek materijali-stiko i dijalektika ispitivanje historije". Krlea je navodio glagoljaa Vuka koji se u desetom stoljeu usudio zamoliti Papu "da premilosti vo dopusti da se Hrvati Bogu mole hrvatski" , zatim Strosmajera1, kardinala Jamometia2 , biskupa Gospodnetia, Grgura Ninskog3, zagrebakog kanonika Krelia\ franjevca Filipa Grabovca5, dominikanca Vinka Pribojevia6 i nmoge dru-ge.

Krlea je meu prvima u naoj literatur;i ukazao da su religije i religijske zajednice, u cjelini gledajui, na naem tlu, djelovale negativno (unato nekim periodima kada su imale i pozitivnog uticaja) na razvoj nacionalne svijesti. Naalost, niko nije taj pristup o odnosu izmeu religije, religijske zajednice i nacije dalje razraivao. Djelimino je to rezultat i stanja u naoj poli-tikoj istoriji i istraivakoj svijesti o ovome. Otud tolika pria o hiljadugodinjici pokrtenja Hrvata, o Hrvatima kao "vjeru-juoj naciji", o Kosovu, o "svetom pravoslavlju", o prosvjetitel-ju Savi. Svjestan otvorenosti i konzervativnosti klerikalizma, Krlea je jo 1920. godine upozoravao da proletarijat nee izvesti nijednu konkretnu politiku bitku ako se bude iscrpljivao u jalovim raspravama bilo o hiljadugodinjem hrvatskom kraljev-stvu, bilo o Duanovom carstvu. Takve rasprave nametao je sukob izmeu hrvatske buroazije ("Bog i Hrvati"), s jedne, i srpske ("samo sloga Srbina spaava"), sa druge strane, u kojem su Srbi vjerovali da "Bog uva Srbiju", a Hrvati su govorili "Bog i Hrvati". Crkva nije inlala argumenata da ovjeka uvjeri da je njen odnos prema nacionalnom pitanju progresivan i da odgovara

Josip Juraj Strosmajer (1815- 1905), biskup i politiar, osniva Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjenosti.

2 Andrija Jamometi (?-1484), nadbiskup i diplomata.

3 Grgur Ninski, biskup u Ninu.

4 Adam Kreli (1715-1778), kanonik, jedna od najpoznatijih linosti ov-danjeg hrvatskog kulturnog ivota.

5 Filip Grahovac (1697/1698-1749), franjevac, knjievnik, zatvaran zbog rodoljublja.

6 Vinko Pribojevi (?-1532), humanistiki pisac, ivio na Hvaru.

37

narodnim interesima. Vjerski konflikti sluili su samo za meusobne obraune stranih sila te se, u interesu najirih narod-nih masa, trebalo sa njima najenerginije razraunati. Ve 1924. godine Krlea je kritikovao sveenike koji su se borili protiv ateizma uvjereni da se na taj nain bore za narodne interese, i to su obmanjivali narod nacionalnim ekstremizmom, nudei mu na taj nain politiku narkozu koja e uroditi .kobnim umrtvljenjem narodne volje".

Slino je govorio i Tito, gotovo dvadeset godina kasnije, u razgovoru sa delegacijom vedskih sindikata (1952. godine). Tito je istakao da su u prolosti vjerske suprotnosti bile jedan od

. osnovnih razloga nacionalnih sukoba, nacionalizma i ovinizma. U prevazilaenju takvog stanja bitna su, po Titu, dva elementa: l) pravilno rjeavanje nacionalnog pitanja i 2) razvijanje socija-listike svijesti. Uz to, nuno je paziti da nosioci reakcije ne

koriste crkvu za irenje razdora medu narodima. Revolucija je na ovim naim prostranstvima trebala savladati

i nacionalnu mrnju. Zato Tito i poruuje: vjerske i nacionalne razlike ne mogu i ne smiju biti smetnja jedinstvu i zajednikim naporima radnih ljudi u izgradnji drutva.

Novembra 1979. godine, u razgovoru sa delegacijom Bosne i Hercegovine, Tito je poruio da se ne smije dozvoliti da se naruavaju odnosi medu narodima Bosne i Hercegovine, jer bi to nanosila tetu ne samo Republici ve naoj zajednici u cjelini. Takve pokuaje" - istakao je Tito - treba u korijenu sprijeiti". Znao je Tito ta znai ravnopravnost i jedinstvo naroda i narod-nosti koji ive u Bosni i Hercegovini. U diskusiji o agrama-se-ljakom i nacionalnom pitanju, oktobra 1940. godine, rekao je daje Bosna jedno zbog vjekovnog zajednikog ivota, bez obzira na vjeru. Aprila 1942. godine Tito je konstatovao da je narodni ustanak u Bosni poprimio vrst karakter zbliavanja naroda, bez obzira na njihovo vjersko i nacionalno opredjeljenje. U razgo-voru s predstavnicima istone Bosne, aprila 1945. godine, Tito im je govorio da vjera ne smije biti smetnja ostvarivanju ravno-pravnosti i jedinstva.

Po Krlei, nismo se ni pojavili, ni razvijali, ni civilizirali kao narod. zbog toga to smo pripadali jednoj, drugoj ili treoj vjeroispovijesti. Uticaj ovih triju religija na narodnu svijest ne treba shvatiti kao dogmu, kao princip ili model. Bilo kakvo tjeenje nacionalnog pitanja koje nije areligiozno za Krleu je

38

protuprogresivno i predstavljalo bi preivjele, reakcioname sna-ge. On je bio posebno kritian prema dezintegrativnoj funkciji religija i religijskih zajednica u nacionalnim odnosima. Zato je traio da se, u interesu najirih narQdnih masa, najenerginije razraunavamo sa vjerskim nesuglasicama i zabludama da je popovsko gledanje na nae nacionalno ujedinjenje progresivno. Za nae naciopalne odnose bitno je ne biti mitoman optereen balastom prolih vijekova, tradicijom i fetiizmom, i ne prihva-titi elemente koji nacionalnu svijest naih naroda i narodnosti grade po romantiarskom kalupu devetnaestog vijeka.

U vrijeme najeeg crkvenog antikomunizma pred dntgi svjetski rat, Krlea je s puno mudrosti upozoravao zagovornike radikalne negacije crkve meu komunistima da ih to moe dove-sti do moralne izolacije u vlastitoj religijskoj sredini, svjestan da je .trabunjanje" o .,crkvenoj" predaji protuprogresivno i da vodi produbljavanju nesporazuma. Samo areligijsko prilaenje naciji moe dati plodne rezultate -upozoravao je Krlea.

Njegov dugogodinji drug i prijatelj, Tito, svjestan duboke ukorijenjenosti religije u svijesti naih balkanskih naroda, jo prije nego to je doao na elo KPJ, zalagao se, slino Krlei, da komunisti u svom pristupu religiji ne identifikuju vjernike mase sa crkvenom reakcijom iju naklonost klerikalizmu i faizmu treba energino razobliavati. Tito je zahtijevao da komunisti prave razliku izmeu klerikalizma i religije koja prestaje tamo gdje nastaje klerikalizam ... Razlika izmedu katolicizma i lderi-kalizma" -pisao je Tito 1936. godine- .. jeste razlika izmedu vjere i politike partije" ... Crkvena reakcija eli" -upozoravao je Tito komuniste pred drugi svjetski rat - .,da iskoristi svoj poloaj i da narod odvede u tabor faizma".

Kao to i danas prigovaraju komunistima da religiju i religij-sku zajednicu vrednuju kao negativnu drutvenu pojavu, tako je crkvena reakcija prigovarala komunistima i u svom borbenom antikomunizmu sredinom tridesetih godina. Na te kritike Tito je odgovarao, ini se, na jedino mogui nain: .Ako bi katolike organizacije i katoliki pokreti uope danas ustali protiv faizma i rata, oni bi tim samim postali objektivno, napredni, a ne reakcionarni pokreti. To je odluujue mjerilo za odnos komu-nista prema organizacijama, pokretima, narodima, pa i njihovim voama", pisao je Tito u tekstu "Komunisti i katolici" 1936. godine, nastavljajui da je komunistima vanije jedinstvo borbe

39

svih demokratskih i miroljubivih pokreta za mir, slobodu i napredak nego svjetovni nazori tih pokreta.

Jo i danas imani.o autora koji polaze od toga da je naa civilizacija hebrejsko-grko-katolika i daje istorijski nosilac te civilizacije u pojedinih naroda kod nas Katolika crkva. Razvoj te civilizacije, po njima, i ubudue e zavisiti od te crkve i od profila .. modernog kranskog intelektualca". A upravo .na hrvatskoj trobojnici Krist je razvio crveni baljak. Internacional-na negacija hrvatske trobojnice", zapisao je Krlea u svom .,Dnevniku". Samo se njegov Joja smio pojaviti na misi sa culoeerom od trobojnice jer je isticanje narodnih boja u crkvi bilo zabranjeno, jer .,Sveta misa( ... ) nije mjesto za demonstra-cije". Da smo .,antemurale christianitatis" to su govorili i nama i svim nacionalnim bijedama katolikim na Dunavu i Visli koji su ginuli na krvavoj predstavi evropskih interesa. U toj svojoj zaljubljenosti u prolost, u galeriju biskupa i grofova, latinsko takozvano zapadnjako hrvatstvo - pisao je Krlea - reaguje histerino na svaku lijevu kritik-u. Zato su spreavali svaku raspravu o keramici, slavenskoj mitologiji, praslavenskim za-drugama, staroslavenskoj arhitekturi, da bi .,dokazivali" da hrvatska kultura poinje od Solina i Vieslava. 1 Nosioci tog hrvatstva, umjesto narodne istorije, pisali su istoriju i znaenje grofovskih grobova, a ne .,istoriju ekonomskih i materijalnih prilika u kojima je narod ivio".

Poetkom tridesetih godina Krleu su brinule klerika.ln,a igra oko hrvatskog naroda, njihova borba za .. zastave", .narodne interese"' .,narodne vrijednosti n i .. latinsku spiritualizaciju"' toboe ugroenu od izmatika i materijalista. Za te .narodne borce" hrvatsko pitanje je prije svega bilo pitanje biskupije svetog Andronika u Sremskoj Mitrovici, latinska izolacija od pravoslavnog balkanizma i grka izolacija od pokatolienja. Izmedu dvije meusobne negacije (katolike i pravoslavne) ti .,narodni borci" isturili su Majku Boiju, kraljicu Hrvata, koja e donijeti pobjedu Rimu, kao to su .,narodni borci" s druge strane istakli krunu Karaorevia kao najunosnije sredstvo za irenje patrijarijskih interesa . .,Bistrika madona postoji u ovom sluaju kao Advocata ne samo Croatiae, nego i Crkve katolike kao takve, a hrvatstvo i katolicizam podudaraju se u toj politikoj kozmogoniji do romantine cjeline, koja se u svakom sluaju

l Vieslav, hrvatski knez ije je ime uklesano na krstionici u crkvi u Ninu.

40

javlja kao simbolian jaganjac gospodnji, stojei na predzidu zapadne civilizacije, ak kao carski i kraljevski port-parol pro-dora na istok, a as kao oklop boijih bojovnika, koji i dan-da-nanji deklamiraju o 'krstu asnom i slobodi zlatnoj' kao o aktuelnim politikim parolama n. l

Istovremeno, Tito je u pripremi irokog antifaistikog bloka za borbu protiv faizma, u kojem, naravno, treba da lJudu i vjernici - u predveeJje drugog svjetskog rata - navodio kako Baski j cima i Kataloncima, iako guboko religioznim, ne smeta da se bore na strani demokratije u Spaniji. Tito je analitiki pisao o klerikalnoj tampi kod nas koja je klasnu borbu panjolskog naroda eljela prikazati kao borbu protiv religije. Smetalo muje i to to slovenski klerikalci, politikom koju su vodili, .ele predati slovenaki narod na porobljavanje talijanskim faistima to bi vodilo unitenju njegove nacionalne svijesti".

Da se Tito istinski zalagao za irok front otpora faizmu pokazao je i Proglas za ustanak, 25. jula 1941. godine, upuen svim narodima i gradanima, bez obzira na njihovo politiko i vjersko opredjeljenje, da stanu u borbu protiv faistikog oku-patora i domaih izdajnika. I politika linija partizanskih odreda bilaj e stvaranje narodnooslobodilakog fronta svih, bez razlike na politiko i vjersko opredjeljenje, to je omoguilo da narodni ustanak poprimi i karakter zbliavanja naroda i narodnosti, bez obzira na vjersko i nacionalno opredjeljenje.

Mi smo, kae Krlea, govorili visokom kleru i gospodi biskupima da mogu vjerovati u to hoe, ali ne mogu vjerovati da im mi vjerujemo da oni vjeruju u interesu naeg naroda. Ne moe se istovremeno vjerovati u interesu Vatikana i narodnih interesa. A taj Vatikan - sve do drugog koncila - bio je na pozicijama negacije hrvatskih interesa. Krlea nudi primjer ho-doaa etiri hiljade Hrvata- katolika u Rim godine 1925. kada ih je Papa pozdravio kao .,etniku i jeziku dravnu skupinu, koja dolazi pod imenom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca". Oni za Papu nisu ni .antemurale christianitatis", ni "istona njiva", ve .skupina" i to umanja" .etnika i jezina" pod okriljem krune Karaorevia. Papa je hrvatsku krunu nudio danskom kralju Svenonu II, klao na narod po Bosni s maarskim kraljevima.

M.Krlea, Teze za jednu diskusiju iz 1935. v. ESEJI V, .Osloboenje", Sarajevo- .Mladost", Zagreb, 1979.

41

.,Nikad sveti Otac hrvatskome narodu nije pruio sa svoje trpeze ni ubrusa za njegove rane", pisao je Krlea. I kada u jednom jedinom sluaju uzima u zatitu Hrvate, to je zato to su mu oni manje zlo od .Slavena" izmatika. Reagujui na teze da je katolicizam Hrvate iz primitivnog barbarstva digao na nivo istorijskog naroda, Krlea je uzvraao da Hrvatima Rimljani nisu nikad dali da: postanu istorijskim narodom. Nai narodi su za njih bili bespravna rulja, slovenski pljakai, rodoskvrnitelji, oceu-bice, razbojnici, gusari, guje, skorpioni, izmatici, raskolnici, nevjernici, pagani, krivovjernici, heretici, odmetnici, provalni-ci, ideolopoklonici, bezbonici, vjeci, arijevci, Goti, paklena bagra, infamna druba, bosanska kuga itd. Po Krlei, nema ni

jednog istorijskog dokumenta koji bi govorio da se Papa kod nas zauzimao za bilo to osim za Petrov Novi, krstake ratove, protiv slovenske liturgije, progona hrvatskog jezika. Istoriarima n u sjeni biskupske mitre n nebitno je da su nai ljudi napisali prvu istoriju Rimske crkve, prvu talijansku gramatiku, otkrili spektar, dali prve temelje slavistici, bizantologiji, atomistici, da imamo narodnu knjievnost petsto godina, jer je to za njih nacionalizam.

U" Tezamazajednudiskusiju iz 1935. ",Krlea je upozoravao na jaanje uticaja crkve i sveenstva koji rade po direktivama iz inostranstva. Ta crkva predstavlja trajnu negaciju svih onih koncepata koji se zasnivaju na idealistikoj pretpostavci .,narod-nog jedinstva". "Po tom istom zakonu politike inercije, pravo-slavna crkva dostojanje partner rimske. Prevladati obje crkve graanska klasa Jugoslavije nije i nee biti u stanju iz itavog niza materijalnih razloga. Crkva i ta klasa su korelati n. To e dio crkvenog vodstva odvesti i u otvorenu suradnju s faizmom. l ne stoje istorijske lai po kojima nikad nije bilo nikakve politike simbioze katolianstva kod Hrvata s faizmom i nacizmom. To govore samo oni koji su nerijetko, u prvotnim prilikama, prilt-vatili za crkvu ulogu nekakve opozicije ili zatitnika toboe potisnute nacije. Ne zbog nacije, ve zbog laskanja opoziciona-rima.

Pred kraj ivota, u razgovorima s Enesom engiem, Krlea je izrazio aljenje to nije napisao rad pod nazivom .Sretan Boi". U tom radu elio je ukazati na gluposti u odnosu spram Krista i glupim ulogama oko tog cirkusa . Svaka je ponoka na svoj nain politika demonstracija i ujedno dokaz da su Hrvati

42

konzervativan i ne znam kako raspoloen narod. Meutim, masa ljudi koji idu na ponoku niti znaju ~ano ~o je po~o~, jer nisu o tome nita uili ni itali, niti vjeruJU u Krista, naJmanJe u Boga, niti su krteni, nego bog te pitao to". 1

Krlea ukazuje na razliitu praksu proslavi janja Boia. Ima i onih koji i ne idu u crkvu, prirede gozbu i najedu se dpbrog peenja. Nasuprot njima su oni to brbljaju o ~oi~ k~o _o hrvatskom narodnom blagdanu, .kao da smo zaista VJenlJuca katolika nacija". Smetalo mu je i to to neki prikrivaju svoju religiju. Stie. se onda utisak da se .stide svoJe relig~~~- Krle~ se prisjea i diskusija o tome da l~ ~dr~cu Bozi~ .~osiU ~ Enciklopediju Jugoslavije. A kako Je IZbJeci kad u nasoJ hteratun ima .najmanje tri hiljade citata koji poinju: na Boi te i te godine( ... ) Maari slave Boi kao dravni ?raznik, na tat:_av nain da slave socijalizam". To je za Krleu bilo glupo, kao sto su glupe i d