Univerzitet u Sarajevu

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

Prof.dr. Elmedin Muratbegovi

KRIMINOLOKA ANALITIKA

Hrestomatija

Sarajevo, 2014.

Page | 2

Univerzitet u Sarajevu

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

Prof.dr. Elmedin Muratbegovi

KRIMINOLOKA ANALITIKA

Hrestomatija

Page | 3

PREDGOVOR

Potovane kolege,

Pred Vama je hrestomatski rukopis namijenjen

iskljuivo studentima 1. ciklusa studija kriminologije

za potrebe modula: Kriminoloka analitika.

Nadam se da e Vam ovi materijali biti dostatni za

uspjeno spremanje ispita iz pomenutog modula.

S potovanjem,

Page | 4

1. Uvod

U svakodnevnom ivotu esto koristimo termin analiza, analitika, analitiar, a da se ne bavimo

podrobnije znaenjem. Posebice u oblasti izuavanja kriminaliteta pomenuti termini imaju naroit znaaj, jer

je kriminalitet po svojoj naravi kompleksna pojava koja se moe adekvatno spoznavati samo ako se ralani,

razloi na sastavne dijelove.

Kriminoloka analiza je nova tema u obrazovanju u kriminalistici, kriminologiji i sigurnosnim studi-

jama, a kolegij kriminoloke analitike daje studentima priliku da spoje teoriju, metode istraivanja i praksu.

Studenti se, naime, trebaju obuiti ne samo za vladanje strunim vjetinama, nego i teorijskim znanjem i

alatom za argumentiranu kritiku postojeeg znanja, a to (barem djelomice) prua kolegij kriminoloke

analitike.

Neka tipina pitanja koja se postavljaju u kriminolokoj analitici su:

Koje lokacije su aktualne u pogledu auto kraa?

Da li se vie krade sa viih ili sa niih spratova zgrada?

Je li manje kriminala u bolje osvijetljenim ulicama?

Jesu li kue privlanije za poinitelje kaznenih djela od zgrada?

U koje doba godine se najvie krade?

Je li jednaka vjerojatnoa da se postane rtvom openito ili pojedine vrste kriminala?

Da li je policija adekvatno organizirana da se suprotstavi kriminalitetu?

Kriminoloka analitika u stanju je dati odgovor na pomenuta pitanja i pruiti validnu injeninu osnovu

donosiocima odluka u kom pravcu reagirati i usmjeriti napore na rjeavanje problema. Bez takve injenine

osnove postupanje donosioca odluka bilo bi stihijsko i dezorganizirano, ne bi poluilo eljeni uspjeh, te bi

iscprljivalo materijalne i kadrovske resurse. Tako bi primjerice potvrdan odgovor na pitanje da li kriminala

ima manje u bolje osvijetljenim ulicama mogao pruiti injeninu osnovu da bolje ulino osvjetljenje zaista

situacijski preventivno djeluje, te bi sluilo kao temelj policijskim zvaninicima da aktivnosti policije

usmjerava na dijelove grada koji su sa stanovita prilike (koju pruaju slabije osvjetljeni dijelovi grada) u

teoj poziciji. Isto tako je dakako mogua situacija da nema neke znaajnije razlike u pogledu stanja krimi-

naliteta razmatrajui ga kroz prizmu geografske distribucije. U svakom sluaju se zakljuak ne bi trebao iz-

voditi bez konsultacije adekvatnih podataka.

Podaci koje prezentira analitika, dakle, bili bi od koristi za donoenje odluka i relokaciju resursa. U

konanici bi se na taj nain ostvarivala politika zasnovana na injenicama (eng. evidence based policy), a ne

politika zasnovana na impresijama i pekulacijama.

Page | 5

2. Pojam i vrste kriminoloke analitike

2.1. Pojam kriminoloke analitike

Na poetku uvodnog dijela kratko smo naznaili da se sa terminom analitika vee niz drugih termina.

Jedna od osnovnih stvari jest dakako distingviranje analitike kao procesa i organizacije i njezino definiranje.

Tako se analitika moe shvatiti kao analitiko-sintetiki proces stjecanja nekog ciljno odreenog

saznanja o nekom predmetu ueg ili ireg obuhvat, primjenom sistematske kombinacije raznih

metoda. Istodobno, analitika sluba je organizacija (ili njezin dio) iji je pretean ili iskljuiv zadatak

da stjee saznanja o nekom predmetu (ili vie njih) kontinuiranim, sistematskim prouavanjem

odreenih pojava i procesa (Termiz & Milosavljevi, 2008).

Iz navedenog se moe zakljuiti da je analitika proces koji se zasniva na analizi (ralambi) i sintezi

(ponovnom spajanju) nekog predmeta (najee misaonog). Mi, naime, ralanjivanjem predmeta

spoznajemo njegove osobine, elemente, njihov meusobni odnos, a spajanjem ih dovodimo u neku smisaonu

vezu. Mogue je, npr., da razlaemo stanje kriminaliteta po vremenskim jedinicama (recimo, godinama), kako

bismo zakljuili koja godina je najoptereenija kriminalitetom. Kada tako dobivene podatke dovedemo u

vezu sa ekonomskim kretanjima u drutvu, iznenadnim krizama, demografskim promjenama i sl., mogue je

da smisleno interpretiramo zabiljeeno stanje kriminaliteta. Stoga je osnova analitike analiza, ali i sinteza

neke pojave i njezinih dijelova.

Iz navedenog se moe zakljuiti da je analitika i organizacija. Naime, bavljenje analitikom, kao

djelatnou koju prakticiraju ljudi, podrazumijeva da postoji profesionaliziran dio neke organizacije (ili

posebna organizacija) koji se poglavito ili iskljuivo bavi procesom analitike. Tako u policiji postoji odjeljenje

analitike, u pravosuu odjel za pravosudnu upravu, itd. Bitno je da analitika kao proces podrazumijeva da

postoji dio drutva koji provodi taj proces (i obrnuto).

Kriminoloka analitika je dio aplikativne kriminologije (kao naune discipline kriminologije)1 koja

povezuje teoriju i praksu. Aplikativna kriminologija, pak, utjee na praksu na sljedei nain (prema Stout,

Yates & Williams, 2008):

1. Instrumentalno

2. Simbolino

3. Konceptualno

Kriminoloke spoznaje koje prua aplikativna kriminologija djeluju instrumentalno ako se izravno

koriste kao osnova za donoenje odluka. Neko kriminoloko istraivanje, npr., sugerira da alternativni naini

1 Veina se nauka sastoji od veeg ili manjeg broja naunih disciplina. Tako se kriminologija sastoji od kriminalne

etiologije, kriminalne fenomenologije, kriminalne psihologije, aplikativne kriminologije, itd.

Page | 6

reagovanja na kriminalitet imaju vee preventivno djelovanje na budue kriminalno ponaanje osuenih

osoba. Ovakvi nalazi slue kao osnova strunoj javnosti da u kaznenoj politici vie panje posvete

alternativnim nainima reagiranja na kriminalitet nego tradicionalnim. Kriminoloke spoznaje mogu takoer

samo potvrditi ono to je ve u formi zvanine odluke realizirano ili ija realizacija traje. U tom sluaju

aplikativna kriminologija djeluje simboliki (npr. ve je donesena odluka da se oformi posebno odjeljenje

unutar kriminalistike policije koje bi se bavilo samo maloljetnom delinkvencijom. Takva odluka se zasnivala

na procjenama donosioca odluka bez valjane injenine osnove. Tek je naknadno kriminoloko istraivanje

potvrdilo opravdanost takvog postupanja, u kom sluaju se donosioc odluka poziva na provedeno istraivanje

tek da bi potkrijepio vlastitu odluku). Najzad, mogue je da neka kriminoloka saznanja djeluju tek kao najira

osnova, kao osnovni opi stavovi od kojih kree neko nae miljenje. U tom sluaju kriminoloke spoznaje dio

su uvrijeenog, opeprihvaenog sistema spoznaja (poput, recimo konstatacije da je obitelj bitan faktor

maloljetne delinkvencije, ili da je poprilian dio kriminalnog ponaanja situacijskog karaktera), pa zapravo

djeluju neizravno, nakon izvjesnog vremena. U opisanom sluaju kriminoloke spoznaje djeluju

konceptualno na donoenje odluka.

Kriminolokom analitikom se bave naunici (ako se promatra kao dio aplikativne kriminologije), ali i

praktiari (ako se promatra kao organizacija). Stoga se moe rei da je kriminoloka analitika akademska

oblast (kriminoloka disciplina) i oblast struke koja se koristi sistematskim istraivanjima da podrava rad

policijskih i sl. organa i daje informacije razliitim korisnicima.

Tijekom vremena su se javljale razliite definicije kriminoloke analitike. Jedna od najcitiranijih je

sljedea: "[Kriminoloka analitika je] skup sistematskih, analitikih procesa usmjerenih na pruanje

pravovremenih i relevantnih informacija u odnosu na kriminalitet kako bi se pomoglo operativnom i

administrativnom osoblju u planiranju i rasporeivanju sredstava za prevenciju i suzbijanje kriminalnih

djelatnosti, pomaganje u istraiteljskom procesu, i poveanju stope hvatanja poinitelja KD-a i rjeavanja

kaznenih sluajeva. U tom kontekstu, kriminoloka analitika podrava mnoge policijske funkcije, poput

uporabe patrola, specijalnih pol. operacija i taktikih postrojbi, kriminalistikih istraivanja, planiranja i

istraivanja kriminaliteta, sprjeavanja kriminala i administrativnih usluga (budetiranje i planiranje

programa)" (Gottlieb, Arenberg & Singh, 1994). Neto drugaiju, saetiju definiciju iznosi Rachel Boba (2005):

"Kriminoloka analitika je sistematsko prouavanje kriminaliteta i problema nereda, kao i

drugih pitanja kojima se bavi policija- ukljuujui i socijalno-demografske, prostorne i

vremenske imbenike kriminaliteta- kako bi pomogli policiji u hvatanju poinitelja kaznenih

djela, smanjenju kriminala i nereda, sprjeavanju kriminala, i evaluaciji uinjenog.

Pojanjenje svakog aspekta ove definicije pomae da se jasnije sagledaju razni elementi kriminoloke

analitike. Openito, prouavati znai ispitivati, istraivati, paljivo pregledati, i/ili razmatrati informacije.

Sredinje arite kriminoloke analitike je prouavanje kriminala i nereda (npr. buka, prisustvo beskunika ili

ovisnika o drogama, druge sumnjive aktivnosti), problema i informacija vezanih za prirodu kaznenih

dogaaja, kriminalce, rtve ili mete kriminala (mete su neivi objekti, kao to su zgrade ili imovina).

Page | 7

Kriminoloka analitika nije sluajan ili anegdotalan pristup kriminalitetu, nego ona ukljuuje primjenu

drutveno-znanstvenih postupaka prikupljanja podataka, analitikih metoda, te statistikih tehnika.

Podaci kojima se bavi kriminoloka analitika su kvantitativne (numerike) ili kvalitativne prirode.

Tako se prikupljaju podaci o koliini kriminaliteta (broju KD-a) zabiljeenom na nekom prostoru i vremenu,

trajanju kriminalnih dogaaja, uestalosti u odnosu na ukupan broj stanovnika, itd., ali i o osobinama tog

podruja i vremena, odnosima izmeu pojedinih geografskih cjelina, itd.

Analitika se bavi sociodemografskim (spol, dob, socijalni status, religijska i etnika pripadnost,

obrazovanje), prostornim (geografska distribucija kriminaliteta i problema nereda) i vremenskim (mjesena,

kvartalna ili godinja distribucija kriminaliteta i problema nereda, ali i doba dana, dan u sedmici, i sl.)

karakteristikama kriminaliteta.

Zavrni dio gore navedene definicije-"kako bi pomogli policiji u hvatanju poinitelja kaznenih djela,

smanjenju kriminala i nereda, sprjeavanju kriminala, i evaluaciji uinjenog"- uglavnom saima ciljeve

kriminoloke analitike.

Prvi cilj kriminoloke analitike je potpora policijskog rada. Bez policije ne bi bilo kriminoloke

analitike, jer veina onoga ime se bavi analitika (makar je u organizacijskom smislu ne provodila policija)

potie iz policijskih evidencija i openito njihova rada. Stoga je prvi primarni cilj kriminoloke analitike

rjeavanje konkretnih kaznenih djela hvatanjem poinitelja, i to povezivanjem aktualnih predmeta sa onim

koji su ve okonani (npr. kriminalistiki istraitelj na temelju posebnog modus operandi [tj. metode krivinog

djela] jednog razbojnitva pretrauje bazu podataka prethodnih razbojnitva za sline sluajeve kako bi

doao do indicija o moguem poinitelju).

Drugi primarni cilj policije je da smanji kriminal i nered. Kriminoloka analitika pomae u identifi-

kaciji i analizi kriminala i nereda, te omoguava relokaciju fokusa nadlenih organa na aktualne probleme.

Analiza, npr., moe ukazati da je problem krae automobila jako prisutan i da se moe oekivati njegova

ekspanzija u narednom periodu. To moe posluiti donosiocima odluka da usredsrede aktivnosti nadlenih

organa na pomenuti problem.

Na osnovu podataka koje prua kriminoloka analitika mogue je i preduprjeivati (prevenirati)

kriminalitet. Ne bi bilo, npr., mogue koncipirati uspjenu kampanju prevencije imovinskog kriminaliteta ako

se ne bi raspolagalo adekvatnim podacima koji bi ukazivali koje su mete ili rtve najee, koji se oblik

imovine najee otuuje, itd. Zasnovana na tim podacima, prevencija bi bila daleko uspjenija nego stihijsko

postupanje koje bi se temeljilo na intuiciji donosioca odluka (moglo bi se, npr., sugerirati da su sitniji pred-

meti od vrijednosti najea meta, a da su vii spratovi nebodera osobito pogoeni provalama, te kampanjom

poveane opreznosti stanara bi se preveniralo neopaeno prisustvo sumnjivih lica u tim objektima).

Konani cilj kriminoloke analitike je evaluacija uinjenog. Takva procjena se odnosi na dva glavna

podruja: (a) uspjenost programa i inicijativa za kontrolu i sprjeavanje kriminala i nereda, i (b) kako se

(ne)uspjeno upravlja policijskim organizacijama. Kako, naime, neki program smanjenja ili prevencije krimi-

naliteta podrazumijava da se ocijeni (evaluira) sa stanovita uspjenosti onoga zbog ega je pokrenut, to

analitika prua nezamjenjivu osnovu za kvalitetnu evaluaciju. Kriteriji uspjenosti policijskog rada, planiranje

Page | 8

kadrova, redizajniranje podruja nadlenosti policijskih uprava i sl. se u idealnom sluaju treba temeljiti na

objektivnim podacima koje prua kriminoloka analitika, a ne na intuiciji ili subjektivnosti u nekom drugom

smislu.

Shematski se izloeno moe prikazati na sljedei nain:

Page | 9

2.2. Proces kriminoloke analitike

Generalno se proces kriminoloke analitike sastoji od etiri faze: prikupljanja podataka, sreivanja

podataka, analize podataka, i njihove diseminacije. Poseban se dio odnosi na povratne informacije koje o

procesu analitike pruaju njihovi korisnici.

Shematski se taj proces moe prikazati na sljedei nain:

Page | 10

2.3. Prikupljanje podataka

Prvi korak u analizi procesa kriminala je prikupljanje podataka, a taj je korak tijesno vezan uz pohranu

podataka. Prikupljanje podataka je usmjereno, koncentrirano skupljanje informacija preko javnih i

tajnih sredstava, iz svih moguih izvora. Ovaj korak se odvija van kontrole kriminolokog analitiara. Vei

dio podataka policija, npr. prikuplja nemajui u vidu kasniju analizu tih podataka. To je jednostavno njihova

dunost po zakonskim i drugim propisima. Podaci za kriminoloku analitiku mogu biti prikupljani iz mnotva

izvora, poput:

Povjerljivi informanti: pojedinci sa direktnim pristupom informacijama o ilegalnim aktivnostima

ili sistemima koji daju ove informacije agencijama za sprovoenje zakona.

Tajne operacije: namjerno i planirano postavljanje osoblja (nije nuno da budu snage zakona)

unutar nezakonitog sistema u svrhu sticanja specifinih elemenata informacija vezanih za sistem.

Prethodna istraga: ranije izvedeni zakljuci iz prethodnog prikupljanja i analize povezanih

kriminalnih aktivnosti organizacija ili pojedinaca.

Zakonski instrumenti: upotreba instrumenata kao sto su nalozi za pretres i sudski pozivi da bi se

prikupile informacije od zastienih izvora ili ne ko-operativnih subjekata.

Pohranjivanje informacija i povratni sistemi: podaci koji su ve prikupljeni i pohranjeni u spre-

mite informacija (baze), kao sto su kabinet s kartotekom ili kompjuterska banka podataka.

Fiziki dokazni materijal: informacije o fizikim uslovima dobijenim sa mjesta zloina, od rtve ili

osumnjiene osobe i njegove okoline.

Lina prismotra: lino diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti.

Tehnika prismotra: diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti putem upotrebe tehnikih ure-

aja.

Interna razmjena: informacije dobijene od, ili razmjenjene sa drugom osobom iz snaga za spro-

voenje zakona.

Regionalne obavjetajne mree: agencije koje olakavaju razmjenu informacija i pruaju

odreene usluge podrke unutar odreenog podruja.

Slobodni izvori: sastavljanje informacija koje su ve prikupile vladine agencije i druge institucije,

ukljuujui javne spise.

Otvorene reference: nauna dokumentacija i drugi referentni materijali, kao to su novine.

Intervjui: informacije dobijene putem koritenja planiranog, ali neformalnog dijaloga; uesnici se

obino ne odnose neprijateljski jedan prema drugom.

Ispitivanje: lino intervjuisanju sa iznimkom da stanje neprijateljskog odnosa moe postojati

izmeu uesnika.

kratak brifing: formalni sastanak pitanje-odgovor izmeu lanova iste jedinice, agencije i/ili

profesije.

Kompjuterska tehnologija: postoje mnogobrojne metode dobijanja informacija iz kompjuterskih

izvora. Internet, e-mail i web stranice su samo neke od njih.

Page | 11

Proces prikupljanja podataka zahtijeva sljedee:

1. Podaci moraju biti prikupljeni precizno i dosljedno (ne smije biti varijacija u metodologiji biljeenja ili

kvalifikacije pojedinih delikata);

2. Samo prikupljati podatke prikladne za kriminoloku analitiku (analitiku interesiraju samo podaci koji

imaju smisla za analizu kriminaliteta i srodnih pojava, a ne irelevantni);

3. Podaci moraju biti prikupljeni pravodobno (npr., ne 6 mjeseci nakon opaanja);

4. Podaci moraju biti dovoljno dugo dostupni kako bi bilo mogue provesti analize (ako se ele analizirati

viegodinji trendovi kriminaliteta, podaci moraju biti arhivirani i dostupni za analize);

5. Podaci moraju biti dostupni u sirovom obliku da se pretrauju i pohranjuju (analitiar bi bio znaajno

ogranien u svom radu kada bi raspolagao samo sa standardiziranim ili sumiranim podacima, a ne pristupom

pojedinanom dosjeu kojega bi mogao pregledati i kombinirati sa drugim predmetima).

2.4. Sreivanje podataka

Kako je naznaeno, veina podataka koji se koriste za kriminoloku analitiku se prikupljaju u svrhu

drugaiju od analize (najee jer je to opis posla onoga koji vri biljeenje podataka). Jasno je da me-

todologija prikupljanja tih podataka, njihovog evidentiranja, i sl. ne odgovara nuno onome to kriminoloki

analitiar namjerava uraditi sa tim podacima. Podaci se, pored toga, trebaju i kontrolirati (najee tehniki

[npr. provjerava se odreeni skup podataka da li raspolae svim podacima] i logiki [npr. provjera ima li

pogreaka u logici biljeenja podataka]). Iako referira na vie zadaa, najee sreivanje podataka obuhvata:

1. ienje: proces ispravljanja pogreaka i nedosljednosti u podacima

2. Geokodiranje: postupak dovoenja kriminoloke analitike u vezu sa geografskim podacima tako da

oni mogu biti prostorno analizirani

3. Stvaranje nove varijable: proces rekodiranja ili raunanja nove varijable iz postojeih varijabli za

uinkovitiju analizu (npr. kategorije kaznenih djela konstruirane iz postojeih kategorija [spajaju se

svi podaci koji se odnose na imovinski kriminalitet, iako se u bazi prikazuju samo za pojedina

kaznena djela]).

Page | 12

2.5. Analiza podataka

Ovo je kljuna faza kriminoloke analitike i zapravo se moe smatrati analitikom u uem smislu.

Analiza podataka o kriminalitetu je sinteza policijskih i drugih relevantnih podataka kako bi se identificirali i

interpretirali obrasci i trendovi kriminaliteta i informirala policija i pravosudni organi (John & Maguire,

2007). Analiza podupire prevenciju, represiju i istraivanje kriminala osiguravajui policiji podatke koji

omoguuju fokusiranje (prioritizaciju) u njezinom radu.

Prikupljeni i sreeni podaci bi, naime, imali malu vrijednost kada bi ostali samo na toj razini. Oni se trebaju

ralaniti i dovesti u meusobnu vezu, kako bi se utvrdile pravilnosti u stanju i kretanju kriminaliteta kao

pojedinane ili masovne pojave.

2.6. Diseminacija podataka

Nakon to je proces analize podataka zavren, analitiar kriminaliteta treba diseminirati (distribui-

rati) podatke. Njihov korisnik moe biti razliit: od kriminalistikih istraitelja i policijskog menadmenta, do

studenata, medija, naunika, drugih analitiara, i sl. Metode distribucije rezultata kriminoloke analitike

ukljuuju razliita izvjea, mape, prezentacije,e-potu, internet dokumenta, ak i telefonske pozive.

Prilikom prezentacije rezultata treba imati na umu dvije bitne stvari: prezentacije treba prilagoditi spozna-

jama odreene publike (na primjer, ako se podacu prezentiraju graanima, analitiar e moda morati pojas-

niti definicije razliitih vrsta kaznenih djela -npr., razbojnitvo i provalna kraa, prije predstavljanja rezultata

analize) i treba prenijeti samo najnunije informacije (velik dio rada analize kriminaliteta ukljuuje postupke

koji nisu interesantni ili ih ne treba [npr. radi tajnovitosti] prenijeti korisnicima).

Takvi rezultati mogu obavijestiti policijsku praksu (npr., napore na izvrenju ili prevenciji kriminaliteta) i

praksu analize kriminaliteta (npr., kopiranje uspjenih metoda prikupljanja podataka i analitikih tehnika),

kao i doprinijeti opem znanju o kriminalu i drugim policijskim pitanja vezanim za kriminalitet (npr., priroda

prostitucije u ruralnim podruja). To ne znai da je jedan izvjetaj o jednom zloinu dostatan da stvori svo

znanje o odreenoj temi, nego se irenjem rezultata analize kriminaliteta od brojnih policijskih agencija s

vremenom moe poeti formiranje sume spoznaja o kriminaliteta, to je cilj svake drutvene znanosti.

2.7. Povratne informacije

Nakon diseminacije rezultata svojih analiza, analitiari kriminaliteta primaju povratne informacije od

pojedinaca kojima su te obavijesti dostavile. Povratne informacije iz uporabe proizvoda iz analize mogu po-

moi u daljnjem unaprjeenju procesa. Analitiari mogu primati povratne informacije o kvaliteti pojedinih

analiza i izvjea, o prirodi analiziranih podataka, ili o korisnosti njihove analize za donoenje odluka.

Page | 13

2.8. Vrste kriminoloke analitike

Izraz analiza kriminaliteta odnosi se na opi pojam i za disciplinu unutar policijske znanosti. Ova dis-

ciplina se moe dalje podijeliti na vrste analiza koje se razlikuju u svrsi, opsegu, prirodi podataka i tehnikama

analize. Obino se razlikuju pet vrsta analitike kriminaliteta. To su:

1.Obavjetajna analitika

2.Istrana analitika ili profiliranje

3.Taktika analitika

4.Strategijska analitika

5.Administrativna analitika

2.9. Obavjetajna analitika

Svrha kriminoloke analize je otkrivanje mree poinitelja i kriminalne djelatnosti, kao i za pomo

policiji u uhienju tih poinitelja. Te mree su obino vezane uz organizirani kriminal, droge, prostituciju, fi-

nancijske prijevare, odnosno ovih kriminalnih aktivnosti i fokusira se na veze meu licima i meu organizaci-

jama, ukljuenim u konspirativne, ilegalne aktivnosti. Kriminoloka analiza se provodi u okviru policijskih

odjela.

Velik dio podataka koritenih u kriminoloke analize je prikupila policija kroz tajne izvore, poput

praenja, prislukivanja, dounike, te promatranja sa sudjelovanjem. Vrsta informacija pregledanih nije

ograniena samo na informacije o krivinim djelima, ona moe ukljuiti telefonske razgovore, informacije o

putovanju, financijske / porezne informacije, te porodine i poslovne odnose onih o kojima se prikupljaju po-

daci. Analizirajui te podatke, kriminoloki analitiari nastoje povezati informacije, prioritizirati ih, identifi-

cirati odnose i podruja za daljnje istraivanje.

2.10. Istrana analitika ili profiliranje

Primarna svrha istrane analitike je da pomogne kriminalistikim istraiteljima identificirati

osumnjiene i fokusirati istragu na njih na temelju osobnih karakteristika vjerojatnih prijestupnika.

Ova se vrsta analize bavi konstruiranjem profila pointelja koji su poinili teka krivina djela.

Analitiari koriste elemente tih krivinih djela (poput mjesta izvrenja, vremena, objekta napada, naina iz-

vrenja, motivacije, i sl.) kako bi zakljuili neke stvari o poiniteljima, poput osobina linosti, drutvenih i

radnih navika. Primjerice, mjesto zloina koje je haotino, a rtva izmasakrirana ukazuje na bitno drugaijeg

poinitelja nego u sluaju da je mjesto oieno i tragovi izbrisani.

Vrsta istrane analitike je i geografsko profiliranje, koje se bavi geografskim lokacijama vjerojatnih

poinitelja krivinih djela (gdje ive, rade, imaju neku vezu sa lokacijom, i sl.). Ponovno je cilj identifikacija i

hvatanje pointelja.

Page | 14

2.11. Taktika analitika

Taktika kriminoloka analitika je prouavanje nedavnih incidenata i potencijalne kriminalne aktiv-

nosti kroz ispitivanje dimenzija kao to su kako,kada,i gdje je dolo do aktivnosti koje e pomoi u razumi-

jevanju tijeka djela, usmjeravanju istraivanja i identifikaciji osumnjienih, te razrjeavanju djela.

Taktika kriminoloka analitika se fokusira na nedavne zloine i na temelju konkretne informacije o

metodama izvrenja krivinih djela, kao i pojedinaca i vozila ukljuenih u poinjenje djela pomae identifi-

kaciji i hvatanju poinitelja. Analizirani podaci dolaze iz formalnih policijskih izvjea, koje ukljuuju informa-

cije o karakteristikama kaznenih djela, kao to su nain i mjesto ulaska na mjesto poinjenja djela, ponaanje

osumnjienog, tip rtve, vrstu koritenog oruja, kao i datum, vrijeme, lokaciju i tip lokacije gdje se zloin de-

sio.

Taktika kriminoloka analitika ima tri cilja: (a) povezivanje kaznenih djela i tako prepoznavanje

pravilnosti (tendencija, zakonitosti) (b) identifikaciju potencijalnih osumnjienih za zloine, i (c) povezivanje

rijeenih sa aktualnim sluajevima i na taj nain pomo u rasvjetljavanju predmeta.

2.12. Strategijska analitika

Strategijska analitika je prouavanje kriminala i ostalih problema vezanih uz rad policije, kako bi se

ustanovile smjernice rada i evaluirala postupanja policije i njihove organizacijske procedure. Poto su pred-

met strategijske analitike dugoroni obrasci kriminaliteta, podaci koji se koriste su uglavnom kvantitativni. U

strategijskoj analitici se koriste razliite statistike metode za uvid i manipulaciju sa elektronikim bazama

podataka koji sadre stotine, hiljade, pa i desetke hiljada predmeta. Analitiari se na ovoj razini analize bave

varijablama kao to su datum, vrijeme, lokacia i vrsta incidenta, umjesto s kvalitativnim podacima kao to su

narativni opisi incidenata.

Dva osnovna cilja strategijske analitike su: (a) pomo u identifikaciji i istraivanju dugoronih prob-

lema kriminaliteta; i (b) procjena postupanja policije u odnosu na probleme i organizacijske postupke polici-

jskih agencija. Istraivanje problema moe ukljuivati analizu stope kriminala, ponovljene viktimizacije, vru-

ih taaka, i ekolokih karakteristika koje utjeu na prilike i same incidente kako bi se procijenila uinkovitost

policijskog rada. Nalazi mogu koristiti za drugaiju organizaciju policijskog rada ili fokusiranje na pojedine

oblike kriminaliteta i sl.

2.13. Administrativna analitika

Svrha administrativne analitike je da upozna policijski i/ili politiki menadment, kao i graane o

rezultatima kriminolokih istraivanja, te pravnih, politikih i praktinih analiza. Razlikuje se od taktike i

strategijske kriminoloke analitike prema tomu to se bavi prezentacijom nalaza, prije negoli samim is-

traivanjem ili provoenjem analiza. Kao to se publika za analizu kriminaliteta razlikuje od jedne do druge

situacije i povoda, tako se i vrsta i koliina podataka odabranih za prezentaciju takoer razlikuje.

Page | 15

Taktika i strategijska analitika je usmjerena na operativne radnike, a administrativna na me-

nadment i javnost. Uporaba interneta za prezentaciju stanja o kriminalitetu i napora na njegovom suzbijanju

je primjer administrativne analitike.

2.14. Profesija kriminolokog analitiara

Iako prve evidencije broja stanovnika i veliine zemlje potiu jo od XI stoljea i vladavine kralja Wil-

liama, sistematsko praenje stanja kriminaliteta vee se za imena Michela Guerrya i Adoplha Queteleta. Prve

su kriminalne statistike objavljene 1820. godine u Engleskoj i Walesu, 1825. u Francuskoj i 1828. u New

Yorku (Ignjatovi, 2005). Ova su praenja stanja kriminaliteta i danas nezaobilazan dio statistike jedne zem-

lje, ali kriminoloka analitika ide dalje od prikupljanja i prezentacije sirovih podataka i nastoji da podatke o

kriminalitetu povee kako bi se uoile zakonitosti i utjecalo na kvalitetnije donoenje odluka, bilo da se radi o

operativnoj (mikro), bilo strategijskoj (makro) razini.

Poeci kriminoloke analitike (u uem smislu) se veu za prvu polovinu XIX st. i osnivanje metropoli-

tanske policije u Engleskoj 1829. godine. Ve 1842. je osnovan detektivski ured kojemu je dato u zadatak da

identificira zakonitosti u manifestiranju kriminaliteta kako bi se rasvjetljavala krivina djela.

U Sjedinjenim Dravama, poznati kriminalist August Vollmer proklamirao je i podravao rad policije

koji se temeljio na podacima (mapiranje mjesta zloina pomou markera [ioda], pregledanje pol. izvjea

kako bi se uoile pravilnosti u manifestiranju kriminaliteta ili prikladnosti reagovanja policijske organizacije

na kriminalne incidente, formiranje patrolnih podruja na osnovu podataka o optereenosti kriminalitetom,

itd.). Suradnik Vollmera, O. W. Wilson, prvi je u knjizi Rukovoenje policijom iz 1963. godine upotrijebio

termin analiza kriminaliteta, iako je i ranije bila prisutna praksa koja se nije tako nazivala. U kasnijem iz-

danju knjige, Wilson definira analizu kriminaliteta kao proces identifikacije trendova i zakonitosti krimi-

naliteta putem statistike analize podataka i pregleda stvarnih izvjea o krivinim djelima.

Od sedamdesetih godina prolog stoljea je u Sjedinjenim Dravama svijest o znaaju i mogunosti

uporabe analize kriminaliteta pojaano porasla, pa treba navesti par dogaaja znaajnih za etabliranje krimi-

noloke analitike kao dijela naunogi strunog angamana. Kao rezultat toga, publikacije iz 1970-ih o tehni-

kama analize kriminaliteta, te ocjene o funkcijama analize kriminala pokazuju da je policija poela da prim-

jenjuje savjete Vollmera i Wilsona o formaliziranju analitike kriminaliteta. 1979 je znanstvenik o policiji,

Hermann Goldstein, uveo pojam Rad policije usmjeren na probleme (Problem-oriented policing [POP]),

kako bi oznaio rad policije koji pomie fokus policije iz administrativnih i politikih pitanja kako bi dao na-

glasak na rjeavanju kriminala i problema nereda. Sem toga, praktiari kriminoloke analitike su se poeli

udruivati poetkom osamdesetih godina, pa je ve 1982. osnovano prvo udruenje u Koloradu, a 1991. je

osnovana Meunarodna udruga analitiara kriminaliteta (IACA). Konano, u 1994. u New Yorku je uveden

Compstat, strategija policijskog rada koja se temelji na podacima i mapiranju (kartografiji) kriminaliteta, a

koju je brzo prihvatio velik broj drugih policijskih uprava. Sve to je utjecalo na svijest o upotrebi analize

kriminaliteta i njezinom znaaju i integriranosti u svakodnevni policijski rad.

Page | 16

Danas je kriminoloka analitika priznata kao vana i za praksu i za znanost o policiji. Meutim, poto

se jo uvijek razvija, mnoge policijske agencije, posebno one manje, i dalje su skeptine o korisnosti analitike

kriminaliteta. Veina srednjih do velikih policijskih agencija u SAD-u, meutim, imaju razvijenu analitiku

kriminaliteta: specijalno za potrebe analize, oni zapoljavaju osobe, policijske slubenike ili posebno obuene

analitiare civile, kako bi provodili barem jedan oblik analize kriminaliteta. Iako danas postoje naznake o i-

rokom koritenju analitike kriminaliteta, ipak se uglavnom radi o taktikoj analizi, a rijetko o strategijskoj.

Razlozi se mogu traiti u injenici da:

Je policija najvei konzument analitikih rezultata (provoenje istranih analiza donosi vie

priznanja i podrke za analizu kriminaliteta i i mapiranje iz redova policijskih slubenika i me-

nadmenta. Nasuprot tome, rad policije usmjeren na probleme [kojim se bavi strategijska analitika]

je noviji koncept za primjenu zakona, te tu moe biti manje znanja ili potpore koncepta jednostavno

jer rezultati nisu odmah vidljivi);

Je postupanje policije uglavnom reaktivno i ogranieno vremenom (provedba zakona podrazumijeva

tradicionalno reagiranje nakon to se neto desi i zahtijeva brzu reakciju [hvatanje poinitelja i ras-

vjetljavanje djela]. Istrani proces je mnogo bri i njegovi rezultati vildjiviji od procesa rjeavanja

problema);

Su vjetine konzumenata i autora analitikih rezultata ograniene (mnogi analitiari su dugo vre-

mena bili ili su slubenici ili su radili u provedbi zakona, posebno u ophodnji i istragama. Oni esto ne

poznaju formalnu metodologiju istraivanja, evaluaciju programa, ili statistike analize koje bi im

omoguile provoenje prodornijih i uinkovitijih analiza. Isto tako, konzumenti analitikih produkata

ne poznaju statistike metode i alatke, pa im rezultati djeluju prije zbunjujue nego to im pomau).

Miljenja se poneto razlikuju o tome to ini "dobrog" analitiara kriminaliteta, a obino miljenja ljudi

odraavaju njihova vlastita iskustva. Tako, kriminoloki analitiar koji je policajac je vjerojatnije da e drati

da analitiari kriminaliteta trebaju biti policajac, a kriminoloki analitiar sa akademskom naobrazbom e

vjerojatno smatrati da bi svi analitiari kriminaliteta trebali imati takav profil. Iako je ovo pojednostavljenja,

dobar je pokazatelj o tome kakav zaista profil analitiar treba da ima. Pored navedenih kvalifikacija (svojstvo

policijskog slubenika i akademska naobrazba), neki tvrde da kriminoloki analitiar treba da bude dobar

raunalni strunjak. Idealna situacija kada bi analitiar imao iskustvo u slubi u kojoj obavlja poslove

analitike i akademsko zvanje, posebno spoznaje iz statistike. Nije vjerojatno da e jedna osoba imati sve ove

kvalifikacije na poetku karijere, nego on ili ona moe imati odreene sklonosti ili prednosti u jednom od tih

podruja, a druge bi tek trebali sticati tijekom vremena. Grafik pokazuje odnos tih specifinih sposobnosti.

Tendencija je da se sve vie zapoljavaju analitiari iz graanstva, no pozicija u analitici je upitna sa

stanovita napredovanja u slubi. Naime, posao kriminolokog analitiara je dobar za poetak karijere, ali

rijetko prua mogunost napredovanja, pa je analitiar prinuen ili da trai premjetaj u drugu organizaciju

ili da mijenja poziciju unutar postojee organizacije. Stoga se, ukoliko se pozicija analitiara eli etablirati kao

Page | 17

vrst element u nomenklaturi zanimanja, posebna pozornost skree policijskom menadmentu ka pre-

poznavanju pozicije kriminolokog analitiara. U tom smislu valja spomenuti rjeenja iz Sjedinjenih Drava, u

kojima postoji (ali, dakako, ne u svakoj agenciji) nekoliko pozicija koje se veu za posao analitiara.

To su ponajprije pripravnici i volonteri, koji se tradicionalno koriste za podrku i/ili poboljanje resursa i

produktivnost analize kriminaliteta. Volonteri su ljudi koji rade za policijske uprave bez plaa, te postoji

tendencija da se radi uglavnom o studentima ili umirovljenicima. Pripravnici su dodiplomski ili poslijedip-

lomski studenti koji rade u policijskoj postaji za dobivanje praktinog iskustva i univerzitetske bodove. Prip-

ravniki sta esto moe posluiti kao uvertira za budue zaposlenje u odnosnoj agenciji.

Druga vrsta pozicije koja se vee za rad analitiara je asistent/tehniar u analizi kriminaliteta. To je osoba

zaduena za administrativnu podrku, to ukljuuje (ali se ne ograniava na) javljanje na telefon, unos po-

dataka, izrauje kopije, uva dosijee, kreira jednostavne standardizirane izvjetaje, te obavlja ostale adminis-

trativne zadae. To je pozicija koju obino obavlja neko ko je tajnik ili pojedinac koji tek poinje u struci anal-

ize kriminaliteta. Kad policijska agencija ima viestruke pozicije razine analize kriminala, jedna od tih razina

je analitiar kriminaliteta na poetnoj razini (eng. entry-level analyst). Analitiar u tom poloaju obino po-

duzima relativno rutinske analize kriminala, jer je vjerjatno da je on ili ona biti nov na tom polju polja i ima

ogranieno iskustvo. Tipino, ova pozicija zahtijeva dodiplomski akademski stupanj u kriminalistici, krimi-

nologiji, politologiji, sociologiji, ili na polju koje ukljuuje statistiku i metodologiju naunog istraivanja, te 1

godinu analitikog iskustva, iako ne nuno iskustva u analizi kriminaliteta (magisterij se esto doivljava kao

ekvivalent jedne godine radnog iskustva).

Iskusni analitiar kriminaliteta moe biti dio strukture kriminalistiko (kriminoloko) analitikog odjela u

policiji ili moe biti samostalni praktiar u analizi kriminaliteta (dakako, u policiji). U usporedbi s razinom

analitiara kriminaliteta na ulaznoj razini, iskusni analitiar kriminala ima vie odgovornosti, a oekuje se i da

provodi vie napredne analize. Poloaj iskusnih analitiara kriminala zahtijeva minimalno zvanje bakaleurata

iz kaznenog prava, politologije, sociologije, i drugih srodnih polja koje ukljuuju statistike i metodologiju

naunog istraivanja, te godine iskustva u analizi kriminala.

Specijalizirani analitiar kriminaliteta je analitiar koji je angairan za obavljanje odreene vrste analize

kriminaliteta. Agencija sa relativno velikim kriminalistiko (kriminoloko) analitikim odjelom moe prefer-

irati da se zaposli analitiar kriminala koji su strunjaci (tj., koji imaju svoj individualni skup specijaliziranih

vjetina i znanja), a ne generalizatore (tj. koji imaju netipine, generalne vjetine i znanja). Tako je mogue

govoriti o taktikom analitiaru kriminaliteta (koji je specijaliziran samo za provenje taktike analize), prob-

lemski analitiar kriminaliteta, itd.

Page | 18

Supervizor analize kriminaliteta je osoba koja predstavlja interese kriminalistiko (kriminolokog)

analitikog odjela na visokoj razini organizacijskih sastanaka (kao to su sastanci rukovodnog osoblja, ili sas-

tanci koji se bave istragama), koja e voditi razvoj kriminalistiko (kriminoloko) analitikog odjela, i sl.

Tipino, ova pozicija zahtijeva magistra znanosti u kaznenim znanostima, politologiji, sociologiji, ili drugim

srodnim oblastima analize kriminaliteta, te 2 godine u analizi kriminaliteta i jednu godinu rukovodnog

iskustva.

Page | 19

3. Etiologija kriminoloke analitike

Znanje (openito) parira snazi. Koncept prikupljanja i koritenja informacija za pomo u donoenju

odluka predstavlja strukturalni put u neto novo.U cilju postizanja prednosti ispred protivnika imperativno je imati podatke, take informacije u sklopu mnogo drugih stvari, njegovih namjera i sposobnosti. Ovo pravilo je prihvaeno u svim poljima, politikim, poslovnim, vojnoj strategiji, ili kriminalistikom obavjetajnom radu. Nadalje, ovo je proces koji je uvijek postojao, koji je i sada, konstatno u razvoju i napredovanju, kao odgovor na promjene u drutveno/kulturnim injenicama, tehnologiji, organizacijskim potrebama ka novim/viim nivoima analitikih sposobnosti. Posmatranjem historijske pozadine ('korijeni'), obavjetajnog rada i analize kao procesa i profesije jesu koritenje i vjeba. Proirivanje naeg razumijevanja porijekla obavjetajnog rada i analize pomae nam da razumijemo oboje, gdje smo sada i kako/zato smo stigli do ove take. To nam takoer proiruje saznanje kako se kriminoloka analiza kontinuirano mijenja, praktino razvija, to nas stalno podsjea da relevantna i korisna praksa praktino se stalno mora osvjeavati, fleksibilno primjenjivati, donositi nove ideje, nove sposobnosti, novu tehniku. Konstanta za obavjetajnog analitiara je da nema dvije dunosti ili projekta, uvijek egzaktno ista, svaki novi dio rada trai svje pristup. Mnogo je primjera kroz istoriju vojske, religije i drutva gdje su voe aktivno zaduivale pojedince da ire probne informacije na skupovima i onda bazirali svoje odluke na tako prikupljenim informacijama. Moda je najranije prepoznati tekst kao subjekt probne informacije i obavjetajnog rada Umjetnost rata, umjetnost strategije. Napisao ga je u 5. vijeku p.h. Sun Tzu, (mecena-gospodara rata), a isti tekst je bio slavan po svojoj sposobnosti u vojnim kampanjama iji je uspjeh prvenstveno baziran na efektima skupljenih informacija (informanata) i odlukama donesenim na bazi obavjetajnog rada. Mnogi raniji primjeri su dokumentovani u Bibliji, kao kada je Gospod rekao Mojsiju da poalje voe dvanaest plemena da ispitaju zemlju Cannan radi prikupljanja informacija kako bi procjenili snagu i mogunosti neprijatelja. Od ovih ranih poetaka kroz istoriju do sadanjih vremena, upoljavanje skupljaa informacija (informanata) za osnovne vojne podatke je bio opi trend. ta vie, metodologija izrasla iz ovog procesa je u osnovi ukljuila direktan kontakt izmeu informanta (skupljaa informacija) i klienta / donosioca odluka. Dananja krim kriminoloka analiza ima svoju genezu u Sjevernoj Americi.60-tih godina prolog vijeka, organizovani kriminal je postao stvarna opasnost po drutvo i bio je opisan u izvjetaju Predsjednike komisije za kriminal 'Snage za organizovani kriminal'. U zakljucima ovog izvjetaja je stajalo da su zakonske mjere (prisile) nee-fektivne da se suprotstave organizovanom kriminalu. Kao rezultat, razvile su se mnoge krim. obavjetajne tehnike. Jedan od njih je 'Anacapa science program' (nauni Anakapa program) koji je obezbijedio osnove za obuku u odreenim tehnikama krim obavjetajnih analiza. Krim kriminoloki analitiari koristili su uni-formnu tehniku fokusiranu na razvoju i hipotezama, rekonstrukcijom slijeda pojedinanih krim. djela, pre-poznavanjem serija povezanih kriminala, razumijevanja kriminalnih mrea i analizom svrhe i podloge u kriminalnim aktivnostima. Krim. kriminoloki analitiari obezbijedili su strandardizirane fleksibilne protivm-jere koje su bile limitirane jedino spospobnou i imaginacijom krim. obavjetajnih analitiara. Postojee i nove tehnike su stalno razvijane kako je zahtijevao stepen istrage i projekt na kojem se mogu primjeniti. Operativna analiza je bila istraena i obebjeivala je da bude efektivan alat kao ispomo istraiocima.U 1990-tim strateka forma krim.kriminoloke analize je bila puno vie istraena i krim analiza je postala esto koritena metoda u pravljenju-organizaciji policijskih snaga. Kako su se kriminalci premjetali u razliita podruja kriminala, tako su i metode krim.analitiara postajale sofsticiranije, a za agencije koje provode zakon je bilo vano da budu sposobne da se prilagode njihovim metodama. Krim kriminoloka analiza je od agencija koje provode zakon, tokom posljednjih tridesetak godina prihvaena kao uspjeni alat za podrku u borbi protiv kriminala. Od prvog izdanja do sadanjih vodia u 1995. godini uloga i poloaj krim kriminoloke analize u globalnim snagama zakona se fundamentalno izmijenila. Meunarodna organizacija, kao EUROPOL i Meunarodni tribunal za ratne zloine, sada imaju istaknut broj krim. obavjetajnih analitiara meu svojim personalom. Dananji krim. kriminoloki analitiari i informatika tehnologija su nerazdvojivo povezani s ciljem da se raunari koristi na najbolji nain.

Page | 20

3.1. Koncepti koji se mogu primjeniti u analitikom procesu

Informacija je materijal svake vrste, ukljuujui i ono sto je izvedeno iz zapaanja, prismotre, izvjetaja, glasina i drugih izvora. Sama informacija moze biti istinita ili lana, tana ili netana, potvrena ili nepotvrena, bitna ili nebitna. Prema tome, analitiki proces zahtjeva da se informacija procjeni, organizuje, pohrani i povrati.,Ove funkcije su neophodne za podravanje procesa. Obavjetajni podatak je proizvod koji rezultira iz pravca prilagoenog za prikupljanje informacija i kasniju procjenu kao i interpretaciju prikupljenih informacija. Obavjetajni podaci se mogu gledati kao informacije kojima je nesto dodato. To nesto dodato je rezultat analize tj. objanjenje ta znai informacija. Izvedeni zakljuak je glavni proizvod analitikog procesa. To je objanjenje onoga sto prikupljena informacija znai. Cilj analize je da se razviju, to je vise mogue, najprecizniji i najnepobitniji izvedeni zakljuci iz bilo koje dostupne informacije. Osim toga, analiza slui da se identifikuju potrebni podaci, te s tim u vezi pomae da se fokusiraju i obezbjede upute za dalje prikupljanje informacija. Proizvod procesa se zove obavjetavanje. Obavjetenja po prirodi mogu biti opta i posebna. Opta obavjetavanja se fokusiraju na iroko podruje kriminalnih aktivnosti, to je tipino u agencijama ili jurisdikcijama. Posebna obavjetavanja se fokusiraju na odreen tip kriminalnih aktivnosti kao sto je prijevara, industrijska pijunaa ili organizovani kriminal. Obavjetavanje ima i taktike i strategijske primjene. Taktiko obavjetavanje je usmjereno ka kratkoronom cilju sprovoenja zakona ili aktivnom sluaju, imajui na umu trenutno djelovanje: hapenje, oduzimanje, zapljena. Strategijsko obavjetavanje se bavi veim, dugoronijim pitanjima i ciljevima, kao sto su identifikacija pojedinaca ili udruenja koji su poinili tea krivina djela, nacrtima rasta vrsta kriminalnih aktivnosti i utemeljivanjem naela i prioriteta snaga zakona.

Page | 21

3.2. Komponente analitickog procesa Da bi se razumio ovaj proces, korisno je opisati njegove osnovne komponente, kao odvojene i razliite faze ili funkcije. Meutim, treba imati na umu da su komponente sutinski meusobno povezane i da se konano moraju smatrati kao integrisani sistem. Slika 3-1. prikazuje meusobnu povezanost izmeu kom-ponenata.( ANACAPA, 2003)

Analitiki proces je serija aktivnosti ili procedura koje vode do najpreciznijeg i najneospornijeg zakljuka koji se moe izvesti iz dostupnih informacija. Informacija je prikupljena, procjenjena i sreena (ureena i pohranjena). Analitiki dio procesa poinje povraajem odgovarajuih podataka i organizovanjem istog tako da je jednostavniji za razumjevanje. Ovaj korak, opis podataka, pomae za identifikaciju informacija koje nedostaju i u fokusiranju na napore za naredno prikupljanje informacija (naznaeno strelicom od opisa podataka do prikupljanja podataka). Takoe prua temelje za primjenu induktivnog rasuivanja u razvijanju jedne ili vise hipoteza o kljunim aspektima kriminalne aktivnosti. Hipoteze se testiraju ponavljanjem ciklusa prikupljanja podataka, procjenom podataka, sreivanjem podataka, opisom podataka i induktivnim rasuivanjem. Svaki put kada se ciklus ponovi, ue se fokusira na specifine vrste informacija koje su neophodne da potvrde ili opovrgnu hipoteze i vodi ka dobro-podranom

Prikupljanje Podataka

Razvijanje Hipoteze

Induktivno Rasudjivanje

Sredjivanje Podataka

Procjena Podataka

Opis Podataka

Procjena

Analiza

Slika 3-1. Komponente analitickog procesa.

Pravac (Strategija)

Sirenje

Page | 22

izvedenom zakljuku. Krajnji cilj procesa jeste da prui takav izvedeni zakljuak koji e dati predvianje ili procjenu na osnovu kojih se moe pouzdano djelovati

3.3. Prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka je usmjereno, koncentrisano skupljanje informacija preko javnih i tajnih sred-stava, iz svih moguih izvora, ukljuujui agencije i pojedince koji se bave krivinim pravom kao i ne-krivinim pravom. Neki primjeri izvora prikupljanja podataka dole su navedeni.

Povjerljivi informanti: pojedinci sa direktnim pristupom informacijama o ilegalnim aktivnostima ili sistemima koji daju ove informacije agencijama za sprovoenje zakona.

Tajne operacije: namjerno i planirano postavljanje osoblja (nije nuno da budu snage zakona) unu-tar nezakonitog sistema u svrhu sticanja specifinih elemenata informacija vezanih za sistem.

Prethodna istraga: ranije izvedeni zakljuci iz prethodnog prikupljanja i analize povezanih krimi-nalnih aktivnosti organizacija ili pojedinaca.

Zakonski instrumenti: upotreba instrumenata kao sto su nalozi za pretres i sudski pozivi da bi se prikupile informacije od zastienih izvora ili ne ko-operativnih subjekata.

Pohranjivanje informacija i povratni sistemi: podaci koji su ve prikupljeni i pohranjeni u spremite informacija (baze), kao sto su kabinet s kartotekom ili kompjuterska banka podataka.

Fiziki dokazni materijal: informacije o fizikim uslovima dobijenim sa mjesta zloina, od rtve ili osumnjiene osobe i njegove okoline.

Lina prismotra: lino diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti. Tehnika prismotra: diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti putem upotrebe tehnikih ureaja. Interna razmjena: informacije dobijene od, ili razmjenjene sa drugom osobom iz snaga za

sprovoenje zakona. Regionalne obavjetajne mree: agencije koje olakavaju razmjenu informacija i pruaju odreene

usluge podrke unutar odreenog podruja. Slobodni izvori: sastavljanje informacija koje su ve prikupile vladine agencije i druge institucije,

ukljuujui javne spise. Otvorene reference: nauna dokumentacija i drugi referentni materijali, kao to su novine. Intervjui: informacije dobijene putem koritenja planiranog, ali neformalnog dijaloga; uesnici se

obino ne odnose neprijateljski jedan prema drugom. Ispitivanje: lino intervjuisanju sa iznimkom da stanje neprijateljskog odnosa moe postojati izmeu

uesnika. Kratak brifing: formalni sastanak pitanje-odgovor izmeu lanova iste jedinice, agencije i/ili

profesije. Kompjuterska tehnologija: postoje mnogobrojne metode dobijanja informacija iz kompjuterskih

izvora. Internet, e-mail i Web stranice su samo neke od njih.

Page | 23

3.4. Komponente obavjetajnog procesa Za razumjevanje ovog procesa, korisno je opisati njegove osnovne komponente, kao odvojene i razlicite faze ili funkcije. Meutim, komponente su sutinski meusobno povezane i moraju se smatrati kao jedan sistem.

3.5. Sistem procjene etiri puta etiri ( 4 X 4 ) Nacionalno usvajanje sistema formalizuje procese i ujedno upuuje na kredibilitet informacija ime se naglaava kvaliteta vjerodostojnosti informacije vrijedne za razvijanje-dogradnju ili potencijalnu akciju.Takav nain rada pomae kod stvaranja reda prioriteta to vodi ka nainu da se oskudni izvori usmjeravaju ili eliminiu iz podruja gdje informacije imaju operativnu bitnost.Sistem 4 x 4 olakava pronalazak (razmjenu) informacija izmeu obavjetajnih operativaca (slika 3-3 Obrazac krim.obavjetajnog izvjetaja).Primalac informacije moe odmah pristup kvalitetu i kredibilitetu informacije.Sistem zavisi od procjene izvora informacija i tanosti informacija. 3.5.1.Tri osnovna naela na kojima sistem poiva su :

1. Na procjenu ne smije uticati osjeanja,ve ista treba biti zasnovana na profesionalnom prosuivanju 2. Procjena izvora mora biti izvrena odvojeno od procjene informacije 3. Proces procjene se obavezno mora izvriti tamo gdje informacija ulazi u obavjetajni sistem

Slika 3-2 Obavjestajni ciklus

I I

KRIMINOLOKO-OBAVJESTAJNI CIKLUS

PRAVAC

PRIKUPLJANJE

PROCJENA SREIVANJE

IRENJE

Page | 24

3.6. Procjena podataka Djelotvorna procjena zahtjeva neke pokazatelje pouzdanosti izvora i valjanosti informacije za kasnije upuivanje. Skale procjene podataka slue ovoj svrsi. Tabele 1-1 i 1-2 ilustruju skale valjanosti pouzdanosti izvora i informacije koje se obino koriste. (UNDCP In-telligence Policy and Training Manual ,2000:5) Tabela 1-1: Skala pouzdanosti izvora

Stepen Opis Zabiljeka A Potpuno pouzdan Nema sumnje u autentinost, istinitost, kompetentnost, u

prolosti je izvor bio potpuno pouzdan u svim sluajevima. B Obino pouzdan Izvor koji je u veini sluajeva dokazao pouzdanost C Obino nepouzdan Izvor koji se u veini sluajeva dokazao nepouzdanim X Neisproban Prethodno neisprobani izvor gdje postoji sumnja u

autentinost, istinitost ili kompetentnost.

Tabela 1-2: Skala valjanosti informacije

Stepen Opis Zabiljeska

1 Tana Kada se zna da je informacija tana bezuvjetno. 2 Vjeruje se da je tana Kada je informacija lino poznata izvoru, ali nije lino poznata

podnosiocu izvjetaja. 3 Mogue tana Kada informacija nije lino poznata izvoru, ali je potvrena

ve zabiljeenim informacijama. 4 Ne moe biti procjenjena Kada informacija nije lino poznata izvoru, i ne moe se

potvrditi ni na koji nain.

Page | 25

Slika 3-3 Obrazac krim.obavjetajnog izvjetaja

OBAVJESTAJNI IZVJESTAJPOLICIJSKA UPRAVA DATUM BROJ DOKUMENTA

PODNOSIOC IZVJESTAJA

IME I PREZIME:................................................................... BROJ/CIN:......................................

ODJELJENJE:..................................................................... BR. TELEFONA:.............................

IME IZVORA ILI PSEUDONIM (ili broj ) PROCJENA INFORMACIJE

1 - Tacna bez sumnje

2 - Informacija poznata

izvoru

3 - Informacija nije licno

poznata izvoru

4 - Ne moze biti

procjenjena

PROCJENA IZVORA

A - Pouzdan

B - Obicno pouzdan

C - Obicno nepouzdan

X - Neisproban izvor

Vrsta krivicnog djela/dogadjaja na koje se sumnja:

Detalj i informacije: Procjena:

Dostavljeno odjeljenju (i datum):Druge informacije ili predlozene akcije:

Page | 26

3.7. Sreivanje Sreivanje ukljuuje pohranjivanje informacija, te povrat i pribavljanje popisanih uputa za podatke na drugom mjestu. Sredstva koja se koriste za sreivanje imaju za cilj zadovoljiti brz i taan pristup informaciji koja je neophodna za analizu.

3.8. Opis podataka Cilj opisa podataka je da se dostupne bitne informacije okupe i sastave u cjelinu, tako da njihovo znaenje postane jasnije analitiaru. Dijelovi i djelii informacija se zbog toga organizuju u formate koji olakavaju razumjevanje i koji pomau analitiaru ili timu za analizu da se fokusiraju na dodatne informacije koje e se moda traiti.

3.9. Logino rasudjivanje Da bi se razvili zakljuci o kriminalnim operacijama, umjeanim kljunim pojedincima, metodama kriminalnih operacija i obim kriminalne aktivnosti slui se u logikim rasuivanjem, koje predstavlja kritini elemenat analize. Logiko rasuivanje je proces umnog rasuivanja koji se primjenjuje da se ukae na znaenje specificnosti i detalja. To je posebno korisno kod krim kriminoloke analize gdje je glavni cilj razviti znaenje iz djelova informacija od razlicitih izvora. Analiza zahtjeva da se ide iz/iza injenica. Analitika komponenta reducira podatke na formu kojom se moe rukovati tako to je transformisemo u grafiki format, obino u grafikon. Grafikon pomae analitiaru u interpretaciji podataka koji su esto nepotpuni i olakava identifikaciju znaenja ili vezanost podataka.

3.10. Razvoj hipoteze Hipoteza je probno objanjenje, teorija koja trai vie informacija da bi se potvrdila ili porekla. Moe se razviti vie hipoteza da se objasni ista serija podataka. Hipoteza prua teoriju koja se moe fokusirati na dalje napore za prikupljanje podataka. Hipoteza postoji samo da bi se potvrdila ili porekla kroz testiranje. Hipoteza, ili bilo koji izvedeni zakljuak, se sastoji iz dva dijela same teorije i nivoa sigurnosti ime se te-orija podrava. Teorija nam znaajno govori o est aspekata situacije: Ko? Kljuni pojedinci, organizacije Sta? Priroda kriminalnih aktivnosti Kako? Metoda operacije Gdje? Geografsko podruje Kada? Vremenski okvir Zasto? Motiv Naravno ovdje se mogu dodati i preostala tri zlatna pitanja kriminalistike : S kim ?, ime ?, Koga ili to ? Nivo sigurnosti se utvruje u obliku vjerovatnoe (s tim da su anse za zakljuak tane), slino nainu na koji meteoroloki zavod daje izvjetaj o vremenskoj prognozi postoji 70% sansi da ce padati kisa.

Page | 27

3.10.1. Testiranje hipoteze

Dalje prikupljanje podataka je potrebno da se hipoteza potvrdi ili odbaci, ili da se izabere jedna od alternativnih hipoteza. Hipoteza pomae analitiaru da se fokusira na specifine stavke koje se trae iz dodatnog prikupljanja podataka. Kako? Samo se prikupljaju potrebni podaci, a nepotrebni ne. Vie podataka se prikuplja za krae vrijeme i po nizoj cijeni. Unapreuju se ko-ordinacija i razumjevanje.Konani proizvod loginog rasuivanja e biti zakljuak, predvianje ili procjena. Ranije je predstavljen zakljuak o aktivnostima lica S.K. i njegovih saradnika.

3.11. Izvoenje i procjena zakljuaka Opis podataka i tehnika integracije, poput analize veza, nisu same po sebi krajnji cilj.To predstavlja jedan od koraka u procesu dolaenje do zakljuka iz analiziranih informacija. Zakljuak je objanjenje izvedeno iz skupa povezanih informacija. Na cilj je da razvijemo zakljuke u koje imamo dovoljno povjerenja, te na osnovu kojih moemo donositi odluke i poduzimati akcije. Zakljuak ima ogranienu vrijednost bez neke procjene njegove vjerovatne istine. Postupci koji se trebaju poduzeti, a vezani su za zakljuak, razlikovat e se u zavisnosti od toga koliko se moemo pouzdati u tanost zakljuka. Na primjer, zakljuak u iju tanost vrlo malo vjerujemo, moe posluiti samo da usmjerimo prikupljanje dodatnih informacija. S druge strane, visok nivo uvjerenosti u tanost zakljuka moe dovesti do odreenih postupaka (akcija) usmjerenih protiv vodeih ljudi kriminalnih.

3.11.1. Vrste takljuaka

Postoje etiri vrste zakljuaka:

Lice S.K. vodi kriminalnu zavjeru Bavi se prinudnim steajem i preuzimanjem nonih klubova i kladionica. Sukob oko posla, sabotae, fingirane pljake, ucjene i prijetnje su metode koje primjenjuje lice S.K i njegovi saradnici. Jos od 1998 svoje kriminogene aktivnosti provode na podruju Kantona Sarajevo. Zasnovano na prikupljenim podacima do danas, postoji 60 posto sansi da je hipoteza tacna.

Page | 28

Hipoteza - probno objanjenje (teorija koja zahtjeva dodatne informacije da bi se potvrdila ili negirala).

Zakljucak - objanjenje koje ima dobru podrku (hipoteza koja je potvrena i na osnovu koje se moze djelovati).

Predvianje - zakljuak o neemu to e se desiti u budunosti. Procjena - zakljuak sainjen iz uzorka u cjelinu (po prirodi znaajno kvantitativan-iznos novca,

potrebno vrijeme, velicina operacije itd).

3.12. Logika osnova Zakljuci se izvode na logikoj osnovi. Elementi ove osnove su:

argument : lista izjava, od kojih svaka odrava kljunu stavku ili prijedlog, koji vodi do zakljuka. Ove izjave se zovu pretpostavke.

logika : veza izmeu pretpostavki i zakljuaka je argument. Postoje dvije vrste logike, deduktivna i induktivna. Deduktivna logika: Proces uzimanja (oduzimanja) neega iz pretpostavk (zakljucak mora proizaci iz pret-postavki). Prema tome, ako su pretpostavke tane, zakljuak mora biti taan. Argument ide od opteg stanja do specifinih okolnosti. Nema rizika. Primjer deduktivne logike :

Kazna za posjedovanje heroina sa namjerom preprodaje je najmanje jedna godina dogina.zatvora.

PRETPOSTAVKA

Lice S.K je osuen zbog posjedovanja heroina sa namjerom preprodaje.

PRETPOSTAVKA

Lice S.K e biti osuen na najmanje jednu godinu zatvora.

ZAKLJUCAK

ARGUMENT

Induktivna logika: Proces rasudjivanja, od dijelova do cjeline, ili od specificnih do opstih. Prema tome nema garancije da su pretpostavke tacne. Ipak, nas zanimaju slucajevi u kojima, ako su pretpostavke tacne, vjerovatno je tacan i zakljucak. Rizik postoji. Primjer induktivne logike:

Page | 29

PRETPOS.

PRETPOS.

ZAKLJUCAK

ARGUMENT

Lica S.K. i M.P. dijele eliju u zatvoru i bliski su saradnici.

Lice M.P je uhapsen i optuzen za krae u zlatarama.

Lice S.K. je ukljuen u krae u zlatarama.

3.13. Deduktivna protiv inudktivne logike

3.13.1. Procjena argumenta Kod obje vrste logike mi odluujemo DA LI su pretpostavke tane prije nego se da bilo kakva izjava o tanosti zakljuka. Premda u stvarnom svijetu obavjetavanja mi procjenjujemo argument putem procesa koji se sastoji od dva koraka.

Kod prvog koraka moramo odgovoriti na pitanje :

Koliko su vrijedne nae pretpostavke ? Ovo je uglavnom funkcija procjene podataka. Kod sljedeeg koraka moramo odgovoriti na pitanje:

Koliko je jaka veza izmeu naih pretpostavki i naeg zakljuka ? Ovo je uglavnom funkcija induk-tive logike.

3.14. irenje irenje razvijenih izvedenih zakljuaka od analitiara ka korisniku je vitalni dio analitickog procesa. ak i najsofisticiranija analiza vrijedi malo ukoliko se sadraj i znaenje rezultirajuih proizvoda ne mogu efikasno predstaviti korisniku. Primjeri korisnika mogu biti komandir, visi policijski cinovnik, odredi, krim inspektori i civilno osoblje ili administrativno osoblje. Proces sirenja moze biti u pismenoj ili usmenoj formi, ali ako morate brzo djelovati ili ste u taktickoj situaciji, usmeno sirenje je najbolje zato sto pruza mogucnost interakcije izmedju analiticara i korisnika. 3.13 Model za izvoenje zakljuka Slika 3-4 ilustrira induktivan pristup izvoenju zakljuaka. U ovaj model, kao ulazni elementi procesa su ukljueni: prikupljanje podataka, smanjenje podataka i njihova analiza. U ovom modelu porijeklo zakljuka je prikazano kako proizilazi iz pretpostavki. Kljuna stvar je da zakljuak proizilazi iz pretpostavki, a ne obrnuto. To znai da se ne bi trebao izvesti zakljuak, a nakon toga traziti informacije koje bi ga podrale.

Page | 30

Slika 3-4. Model izvoenja zakljuka 3.13.1 Pogreno rasuivanje kao rezultat

DEDUKTIVNA

INDUKTIVNA

Zakljuak ne ide iza pretpostavki - ne moe se doi do neeg novog

Zakljuak ide iza pretpostavki - prilika za otkrivanje i predvianje

Bez rizika: ako su pretpostavke tane, zakljuak mora biti taan

Rizik: ako su pretpostavke tane, zakljuak moe biti i taan i netaan

Ne zahtjeva procjenu Vjerovatnoe

Zahtjeva procjenu vjerovatnoe

Od opteg ka specifinom

Od specifinog ka optem

Nije od koristi za analizu krim. obavjetajnih podataka

Korisno za analizu krim. obavjetajnih podataka

P

R

I

K

U

P

LJ

E

N

E

I

N

F

O

R

M

A

C

I

J

E

STAVKA - M

STAVKA - X

PODRZAVAJUCI

GRAFIKON

STAVKA - D

STAVKA - L

STAVKA - F

STAVKA - S

STAVKA - W

STAVKA - R

PODRZAVAJUCI

GRAFIKON

STAVKA - T

STAVKA - O

PREMISA 1

PREMISA 2

PREMISA 3

PREMISA 4

PREMISA 5

ZAKLJUCAK

Page | 31

3.13.2 Pogrene logike Kod logikog pristupa izvoenju zakljuka, moraju se izbjei "logike pogreke" ili pogreke. Ove greke rezultiraju pogrenim zakljucima. U najee pogreke spadaju pogreke propusta i varljive pret-postavke. 3.13.3 Pogreke propusta Neke vane pretpostavke, razmatranja ili aspekti argumenta su zanemareni. Ovdje su navedeni naini na koje se to moze desiti:

previe pojednostavljeno - (zakljuak koji se ne uspijeva na odgovarajui nain dotai svih rele-vantnih uslova i mogunosti).

neodgovarajui primjeri - (pogreka napravljena zbog izvoenja zakljuaka- procjena na osnovu premalo informacija ili iz informacije koja nedovoljno objanjava.

pogresan uzrok - (neopravdan uzrok i efekat odnosa uspostavljenih izmeu dogaaja ili uslova koji postoje istovremeno ili koji prethode jedan drugom ne moraju neophodno biti uzrok i posljedica jedno drugom).

varljiva dilema - (pogreka u kojoj se samo ekstremne vrijednosti uzimaju u obzir). 3.13.4 Varljive pretpostavke Primjeri u ovoj kategoriji su sljedeci:

molba za pitanje - (umjesto odgovaranja na pitanje ili problem, ono se refrazira ili se problem zamjenjuje drugim problemom, a nita drugo se ne ostvaruje).

hipoteza koja je u suprotnosti sa injenicama - (pogreka koja nastaje kada neko odluno kae ta bi se desilo da su okolnosti bile drugaije, pruajui time hipotezu koja se ne moe potvrditi).

pogreno koritena analogija - (kada se odluke donose na osnovu analogije, onda se pretpostavlja su objekat ili dogaaj u stvarnom svijetu slini objektu ili dogaaju u analogiji. Analogija nije prik-ladna kao dokaz u analitikom radu. Analogije se najbolje mogu koristiti kao pomo objanjenju ili razjanjenju koncepta.

3.14 Procjena zakljuaka Krajnji korak kod procesa izvoenja zakljuaka je koritenje vrijednosti vjerovatnoe kako bi se proci-jenio stupanj izvjesnosti tanosti zakljuka. Zakljuak bez procjene njegove tanosti (valjanosti) je nekomple-tan. Stupanj izvjesnosti moe biti izraen verbalno na nekoliko nacina, na primjer: "veoma mogu," "velika vjerovatnoa," "gotovo siguran," "nevjerovatan," "nikako vjerovatan". Vjerovatnoa je vie sredstvo za izraavanje stupnja izvjesnosti. Generalno gledajui vjerovatnoa je decimalni razlomak koji pokazuje koliko je mogue postojanje nekog uslova ili koliko je mogue da e se desiti neki dogaaj. Vjerovatnoa se definise putem sljedee jednaine:

=VJEROVATNOCA (P)Broj PUTA koliko ce se dogadjaj desiti

Broj PRILIKA za dogadjaj da se desi

Vrijednost vjerovatnoce kao sredstvo procjene, pokazuje kada bi se zakljuak mogao koristiti sa sigur-nou ili kada bi dodatne informacije trebale biti prikupljene, dok kao sredstvo komunikacije, obezedjuje precizno orue za izraavanje nivoa izvjesnosti za korisnike analitikih rezultata.Slika 3-5. (ANACAPA, 2000)

Page | 32

Slika 3-5. Prikaz u procentima

3.14.1 Izvori procjene vjerovatnoe Postoje tri izvora procjene vjerovatnoe:

relativne frekvencije dogaaja iz prolosti teoretska procjena subjektivna procjena

3.14.2 Vrste vrijednosti vjerovatnoe

Postoje tri vrste vrijednosti vjerovatnoe: jednostavna vjerovatnoa (vjerovatnoa da e se desiti samo jedan dogaaj). udruena vjerovatnoa (vjerovatnoa da e se dva dogaaja desiti u isto vrijeme). uslovna vjerovatnoa (vjerovatnoa drugog dogaaja, s tim da se prvi dogaaj vec desio).

3.14.3 Primjena uslovne vjerovatnoe Koncept uslovne vjerovatnoe se koristi da bi se procijenili zakljuci izvedeni putem induktivnog logikog procesa. Pretpostavke su bile graevinske cigle koje su nas vodile do zakljuaka. One su takoe "graevinske cigle" na kojima mi moramo zasnovati na nivo sigurnosti u valjanost zakljuaka. Kod primjene uslovne vjerovatnoe pretpostavke su uvjeti na osnovu kojih se vri procjena.

1.00

0

.20

.10

.30

.40

.50

.60

.70

.80

.90

Najvjerovatnije hoce

Najvjerovatnije nece

Sanse da ce se dogadjaj desiti =

Sanse da se dogadjaj nece desiti

Sigurno

Sigurno

Dogadjaj ce se desiti

Uslov postoji

Dogadjaj se nece desiti

Uslov nepostoji

Skala

Page | 33

Definicija uslovne vjerovatnoe je vjerovatnoa drugog dogaaja, s tim da se prvi dogaaj ve desio. Prvi dogaaj je skup pretpostavki; drugi dogaaj je zakljuak. elimo da procjenimo vjerovatnou, tanosti zakljuka, s tim da je skup pretpostavki taan Jedan od naina za procjenu valjanosti zakljuka bi jednostavno bio razmatranje svih zakljuaka odjednom i odgovaranje na sljedee pitanje: ukoliko je skup pretpostavki tacan, koliko zakljucaka od njih 100 bi bilo tacno? Ukoliko je odgovor 90 od njih 100, mi bismo odredili vjerovatnou za taj zaljuak da bude 0.90. Onda moemo rei da smo 90% sigurni da je zakljuak taan. Pored ovoga moemo imati i taniju procjenu ukoliko sistematski uradimo procjenu tako to emo dodavati pretpostavke, jednu po jednu, i time graditi vrijednost vjerovatnoe na svakom koraku procesa dodavanja. 3.14.4 Radni formular za procjenu Uslovna vjerovatnoa radnog formulara za procjenu, prikazanog na slici 2-6, je osmiljena u svrhu procjene valjanosti zakljuka izvedenog iz skupa pretpostavki. Maksimalan broj pretpostavki obino ne bi prelazio sedam, zbog toga sto veina ljudi najbolje operira sa ovim brojem koncepata u isto vrijeme, a isto se

odnosi i na analiticare i korisnike analize.(+ simbol predstavlja kombinovanje i jaanje informacija koje sva-kom novom pretpostavkom doprinose sveukupnoj vjerovatnoci).

PR

EM

ISE

ZA

KL

JU

CA

K

RADNI LIST PROCJENE VJEROVATNOCE

6

7

5

4

3

2

1

P=

P=

P=

P=

P=

P=

P=

P=1

2+1

3+2+1

4+3+2+1

5+4+3+2+1

6+5+4+3+2+1

7+6+5+4+3+2+1

Page | 34

Slika 3- 6. Radni list za procjenu vjerovatnoa 3.15 Usmeni brifinzi i pismeni izvjetaji 3.15.1 Usmeni brifizi

Usmeni brifing je najefektivniji kada se koristi da predstavi pregled analize koja e biti osnova za trenutnu akciju, kao to su rezultati koji e se rairiti u kritinoj brzoj istrazi. Glavna prednost oralnog brifinga je da obezbjeuje licem u lice interakciju izmeu korisnika i proizvoaca analize. Stoga je kritino da vas brifing oslikava logino rezonovanje vae analize. Definicija : usmeni brifing je kratka usmena i vizuelna prezentacija kljunih elemenata situacije ili analize odreenoj publici. 3.15.2 Prednosti usmenog brifinga

uteda vremena - izlaga moe prenijeti maksimalnu koliinu informacija korisniku u krat-kom vremenskom periodu.

direktni kontakt - usmeni brifing omoguava direktni kontakt izmeu osobe koja je uradila analizu i korisnika. Korisnik moe pitati analitiara o izvorima podataka, procjeni njihove pouzdanosti i kako su povezani sa slinim informacijama. Direktnim kontaktom, korisnik moze ee procijeniti znaaj rezultata analize jer se oni odnose na druge informacije o temi.

"Up-to-the-minute" - Do posljednjeg minuta. Ovo nije mogue sa pisanim izvjetajem. Brifing moe biti brzo promjenjen kada informacija dobivena u posljednjem trenutku postane dostupna. Brifing moe efektivno dati opis situacije koja se desilo malo prije brifinga.

Page | 35

3.15.3 Struktura brifinga Paljiva priprema i logina prezentacija su esencijalne za efektivnost usmenog brifinga. Logiko rezonovanje koje je ulo u vau analizu bi treblo biti evidentno na brifingu.

Slika 3-7. Redoslijed prezentacije brifinga

Predstavite se

i

upoznajte prisutne.

Navedite svrhu brifinga.

Opisite znacajnije rezultate: Izvedeni Zakljucak

(Hipoteza, Predvidjanje, Procjena ili Zakljucak)

u kratko sazet format.

Pruzite potporu za rezultate:

Premise i podrzavajuce podatke

Navedite da ce se odgovarati na pitanja po zavrsetku.

Pruzite

Preporuke

Odgovorite na pitanja i drzite pod kontrolom bilo kakve

diskusije.

Zakljuciti brifing

Page | 36

3.15.4 Kritini koraci u pripremanju brifinga Analiziranje publike Imati na umu potrebe publike. Na primjer, da li e informacija biti koritena kao osnova za pravljenje prezentacije od strane osoba u publici, za nekoga drugog, za donoenje odluka, za razvijanje plana za sakupljanje podataka, ili u neku drugu svrhu? Poznavanje istorije i znanja koje publika ve ima o situaciji da se pokrije na brifingu. Skiciranje brifing. Zakljuci i premise iz kojih se razvije zakljuak u analitikom procesu pruaju odlinu osnovu za skicu brifinga. Oni osiguravaju logini kontinuitet izmedju analize i prezentacije. Skica bi trebal sadravati etiri glavne sekcije:uvod,iskaz zakljuka,pomone premise i podaci i preporuke.

Uvod. Uvod bi trebao biti koncizan i dati svrhu brifinga. Bilo koja osjetljivost vezana za informacije u brifingu bi trebala biti iznesena na ovom stadiju. Priznanja, ako je potrebno, se takodje rade na ovom stadiju. Iskaz zakljucka. Publika eli da zna rezultate analize na poetku. S tim u vezi potrebno je odmah izvesti-prezentovati zakljucak jasno, bez detalja i pojedinosti analize na ovom nivou. Pomone premise i podaci. Premise daju osnovu brifinga. Da bi se postigla efikasnost analize treba koristiti odgovarajue grafikone, one koji su bili razvijeni tokom analitikog procesa i koji su bili najkorisniji za izvlaenje premisa. Preporuke. Voditi brifing nasuho.Pruziti publici preporuke vezane za zahtjeve za dodatnim prikupljanjem po-dataka i ostaviti dovoljno vrijemena za pitanja. 3.15.5 Pomagala za brifing Pomagala za brifing su korisni alati koji omoguavaju jasno, koncizno i logino predstavljanje brifinga. Njihova svrha je da pojaa rije. Pomagala se obicno sastoje od vizulenih prezentacija, kao to su fo-lije koritene sa grafoskopom, flip chart-I (grafikoni), slajdovi koriteni sa slajd projektorom, video ili Power point prezentacija. Smjernice Dok su pomagala za brifing vrijedni alati kod usmenog brifinga mogu takoe biti i ometanje u prezentaciji. Panja publike je podjeljena izmeu izgovorene rijei i onoga to bi mogli vidjeti. Ove smjernice ce minimizirati problem.

koristiti ih za ilustraciju take (pomagalo bi trebalo da dopuni i ilustruje brifing, ne da ga predstavi. Trebalo bi se koristiti da pojaa ili pojasni sloene take u brifingu. Nikad ne bi trebala biti koritena za prikazivanje, izlobu, ili uredjivanje izloga).

drati ih jednostavnim (potrebno je pomagalo uiniti jednostavnim i laganim za razumjeti. Ako publika mora da deifruje komplikovani grafikon, to e njenu panju odvojiti od brifinga. Pomagalo e postati izazov i djelovati kao barijera izmeu prezentatora i publike.

pomagala pripremiti unaprijed ( postavljanje,premjetanje pomagala dok tokom prezentacije ce odvui panju publike sa brifinga.

Page | 37

uiniti ih vidljivim i itljivim ( osigurati da su pomagala vidljiva i itljiva cijeloj publici, a ne samo onima koji sjede u prvim redovima.

objasniti zato je pomagalo tamo (naglasiti i objasniti tano ta je to sto grafikon ilustruje i pri tome izbjei puko itanje onoga to je prikazano na grafikonu.

Page | 38

4. Pravljenje analitikih grafikona

4.1 Analiza veza Kod istrage mnogo je sirovih podataka prikupljeno u kompleksnim i detaljiziranim izvjestajima. Drugi podaci koji su vazni za analizu kriminalnog poduzeca ili sumnjive kriminalne aktivnosti su cesto obimni i u razlicitim oblicima. Osnovni problem za analizu je spajanje informacija na organizovani nacin kako bi se olaksao komplikovani dio posla koji se odnosi na izvodjenje znacenja.Ova tehnika nam daje nam informacije o odnosima izmedju entiteta-individua, organizacija, lokacija itd., u obliku grafikona koji razjasnjava veze i pomaze kod izvodjenja zakljucaka. Analiza povezanosti (veza) moze se primjeniti na odnose izmeu specificnih jedinki (entiteta) koje su identificirane u datoj analizi. Analiza povezanosti je proces koji se sastoji od sedam koraka. Proizvod procesa je grafikon povezanosti poput primjera koji je prikazan na slici 4-1. Sedam koraka koji cine analizu povezanosti su:

Sakupljanje sirovih podataka, izvjestaja sa terena, izvjestaja informanata, zapisnika itd Identificiranje entiteta (jedinki) koje ce biti u fokusu naeg grafikona. itanje podatka i podvlaenje

ili oznaavanje ovih jedinki koje mogu ukljucivati imena ljudi i/ili organizacija, registracije auta, adrese itd

Konstruiranje matrica povezanosti.(Matrica povezanosti je medju-korak u konstruiranju grafikona veze. (unoenje imena entiteta koji su subjekti na dijagonalnoj osi matrice po abecednom redu,zatim unoenje organizacije/a po abecednom redu, adresa, vozila itd. Kada se koriste drugi entiteti poput brojeva dozvola, registarskih oznaka ili adresa iste je poeljno poredati po brojevima,odnosno po abecedi)

Kodiranje matrica povezanosti. Slika 4-2. Predlozeni kodovi povezanosti (ANACAPA, 2003) Odredjivanje broja veza za svaku jedinku (entitet) Odredjivanje fokusa grafikona Crtanje preliminarnog grafikona Razjasnjavanje i ponovno postavljanje grafikona

Analiza veza prikazuje odnose izmeu entiteta (pojedinaca, organizacija itd.).

Slika 4-1 je primjer matrice povezanosti. Osnova za povezanost je udaljenost izmedju gradova

192 80

225

118 78

146

Page | 39

4.2. Grafikon toka Grafikon toka se primjenjuje da prikae tok neke robe (novca, ukradene robe itd.) izmeu serije entiteta ljudi, mjesta, organizacija i tako dalje.

Slika 4-2. Primjer grafikona toka.

4.2.1. Pravljenje grafikona toka robe Veina kriminalnih radnji ukljuuje neku vrstu robe, materijalne ili nematerijalne. Primjeri nematerijalne robe su informacije,politicki uticaj i upravljaka kontrola.Primjeri materijalnih roba su novac, dokumenti i ukradena roba. Razumjevanje toka robe koja je predmet naeg interesovanja moe pojaati razumjevanje kriminalne operacije ili organizacije. U mnogim sluajevima znanje o ukljuenim tokovima e biti fundamentalni zahtjev za razumjevanje operacije. Na primjer, pratei tok droga u uvoznoj mrei, potrebno je da se identifikuju kljune osobe umjeane u operaciju. Praenje toka novca takoe pomae da bi se identifikovale uloge kljunih osoba upletenih u finansiranje operacije, koji moda nisu upleteni u preprodaju droge. Za razliku od grafikona dogaaja i grafikona aktivnosti, entiteti (osobe, lokacije, i organizacije) su fokus grafikona toka. Simboli identifikuju umjeane entitete, a povezujue linije i strelice pokazuju tok roba izmedju entiteta. Slika (a) pokazuje primjer grafikona toka.

Srecko K.

Orient Bank N.N Fikret A.

Lara E.

Marko T. Danko

Cicko

N.N

Page | 40

Slika a. Primjer grafikona toka robe ukljuujui pojedince i organizacije

Postoje dva pristupa konstruisanju grafikona toka. Jedan je da se konstruise prvo grafikon veze, identifikuju veze koje su povezae za tokom robe koja nas interesuje, i da se konstruise grafikon toka koristeci te veze.Drugi pristup je da se konstruse grafikon toka direktno iz sirove informacije. Ovaj pristup je modifikacija metode od sedam koraka koji se koristi u analizi veza. Sastoji se od sljedecih koraka:

Sakupiti sve sirove informacije Utvrditi robu koja se odnosi na tok novac, imovina, itd. Konstruisati cetverougaonu matricu udruzenja Unijeti kodove veze u matricu Nacrtati preliminarni grafikon Pojasniti i ponovo pozicionirajti grafikon

Bambi Srecko

Nune

Kiki

Beri Roki Gazda

Kole

Pijaca

Stup

Pijaca

Otoka

Pijaca Arizona

prodav. Sve u pola cijene

Page | 41

Slika b. Primjer cetverougaone matrice sa unesenim kodovima toka veze.

SRECKO

BERI

ROKI

KIKI

UKUP-NOO

U

K

U

P

N

O

PREMA

OD

S

R

E

C

K

O

L

A

L

E

B

E

R

I

R

O

K

I

K

I

K

I

1

1

1

1

1 1 2 4

LALE

Page | 42

Slika c: Grafikon toka robe konstruisan od informacija iz matrice

LALE SRECKO

BERI

ROKI

KIKI

Page | 43

4.3. Grafikon dogaaja Grafikon dogaaja prikazuje hronoloku vezu izmeu srodnih dogaaja. 4.3.1. Pravljenje grafikona dogaaja

Grafikon dogaaja je odgovarajui alat za razvijanje smisla iz povezanog niza dogaaja. Grafikon dogaaja pokazuje niz dogaaja tako da vremena deavanja i veze izmeu dogaaja postaju jasne. Grafikon dogaaja se sastoji od sljedeih komponenti:

kratki opisi dogadjaja su sadrzani u simbolima kao sto su krugovi i pravougaonici u kojima opisi dogaaja treba da budu kratki ne duzi od tri ili cetiri rijeci.

povezujue linije su koritene da oznae veze izmeu dogaaja vremenski redoslijed dogaaja u kojem svaki dogaaj vodi do drugoga.

strelica na svakoj liniji oznaava redoslijed dogaaja tok dogaaja kroz vrijeme. datum ili vrijeme udrueno sa svakim dogaajem je povezano na neki nain sa opisom dogaaja-

unutar svakog simbola dogaaja, blizu simbola, ili vezana za simbol. Finalni grafikon bi se trebao smatrati monim alatom za analitiara da predoi znaaj dogaaja u kriminalnoj radnji. Najese koriteni tip grafikona dogaaja je prikazan na slici 6 -1. U ovom grafikonu, sve informacije izuzev povezujuih linija i strelica, su sadrane unutar simbola dogaaja- datuma i opisa dogaaja.

Slika 6- 1.Primjer grafikona dogaaja

23-9

Srecko

posjecuje Orijent Bank

24-9

Srecko kupuje

kartu za Kairo

24-9

Srecko zove Laru

25-9

Srecko leti za Kairo

25-9

Lara zove N.N lice u

Kairo

27-9

Srecko se sa N.N. licem u

Kairu

28-9

Lara zove Fikreta u

Kairo

30-9

Srecko se sree sa

Fikretom u Kairu

Page | 44

4.4. Grafikon aktivnosti Grafikon aktivnosti prikazuje vezu izmeu serija srodnih aktivnosti. Moe se koristiti da se utvrdi i opie model ili sekvenca kriminalne operacije Modus Operandi.

Slika 4-4. Primjer grafikona aktivnosti.

4.4.1. Pravljenje grafikona aktivnosti Grafikonii aktivnosti su korisni u ilustrovanju i analiziranju procesa ili redoslijeda aktivnosti usmjerenih ka nekom cilju, gdje je svaka aktivnost prikazana grafiki tako to odgovara na tri pitanja: Koje aktivnosti mogu biti nezavisne od drugih aktivnosti? Koje aktivnosti moraju prethoditi datu aktivnost? Koje aktivnosti moraju slijediti datu aktivnost? Model aktivnosti se pojavljuje iz akcija koje se ponavljaju ili vraaju. Tako, da grafikon toka aktivnosti moe biti razvijen iz dva ili vie grafikona dogaaja te da pokae modus operandi ili da uspostavi model kriminalnog ponaanja.

Slika 7- 2. Primjer grafikona aktivnosti

Kupuje

propalu

kompaniju

Objavljuje

pozitivne

clanke za

novine

Promovise

prodaju

dionica

kompanije

Kraj

Obradjuje

bankarskog

sluzbenika

za zajmove

Iznajmljuje

kradene

dionice

Nabavlja

zajam sa

laznim

izvjestajima

Preuvelicav

a finansijske

izvjestaje

Start

Aktivnost

5

PocetakAktivnost

1

Aktivnost

3

Aktivnost

6

Aktivnost

8Kraj

Aktivnost

4

Aktivnost

2

Aktivnost

7

Page | 45

Jedinstvena informacija prikazana u grafikonu aktivnosti je veza izmeu niza aktivnosti. Grafikon pokazuje koje aktivnosti zavise od drugih aktivnosti, moraju slijediti druge aktivnosti ili mogu biti zajednike sa drugim aktivnostima u cjelokupnom procesu ili redoslijedu. U primjeru prikazanom na Slici 7- 2, data je sljedea informacija: Aktivnost 7 ovisi o aktivnosti 4 i mora prethoditi aktivnosti 8. Aktivnost 3 ovisi o aktivnosti 1 i mora biti praena aktivnou 6. Aktivnost 5 ne ovisi ni o jednoj drugoj aktivnost; moe biti zajednika sa bilo kojom drugom aktivnosti: meutim, mora biti zavrena prije nego se proces smatra zavrenim. Aktivnost 2 moze biti zajednika ili sa aktivnosti 1 ili aktivnosti 3, ali mora prethoditi aktivnosti 6. Aktivnost 8 mora slijediti aktivnost 6 i ovisi o aktivnosti 7. Ista logika koristena u pravljenju grafikona mree prethodinih aktivnosti je ukljuena u razvijanje grafikona aktivnosti. Slijedei koraci pruaju sistematski nain pristupa grafikonu razvoja. 4.4.2. Razvoj grafikona aktivnosti 1. identifikovati sve kljuene specifine aktivnosti i navesti ih na listu. 2. odluiti koje su aktivnosti ovisne o drugima, a koje nisu. 3. simbolom predstaviti svaku aktivnost. 4. unutar simbola opisati aktivnost. 5. povezati linijama sve medju-uvezane aktivnosti. 6. prikazati pravac veza, npr. koja aktivnost prethodi ili prati drugu, koristitei strelicu na jednom

kraju zajednike linije.

Page | 46

4.5. Analiza telefonskih poziva Pristup pravljenju grafikona veze se moe primjeniti na manuelni grafikon telefonskih poziva. Trae se manje modifikacije ukoliko grafikon ide dalje od dijagrama telefonskih veza. U veini sluajeva nas zanima prikazivanje:

broja koji upucuje poziv broja koji prima poziv uestalosti poziva u svim pravcima poziv koji po svojoj vremenskoj vrijednosti moze biti kljuan u sluaju

Da bi se ovo postiglo, matrica je neznatno modifikovana poprimajui oblik kvadrata. Upueni brojevi bie navedeni na vertikalnoj (od) osi na lijevoj strani kvadrata. Primljeni brojevi bie navedeni na horizontalnoj (za) osi preko gornjeg dijela kvadrata.S tim u vezi potrebno je :

utvrditi sve brojeve srediti liste (po prefiksu pripremiti sve brojeve uzlaznim redoslijedom. Ukoliko postoji vise od jednog

broja sa istim prefiksom, navesti po cetverocifrenom sufiksu. unos liste vertikalno unos liste horizontalno

01

21

01222

01223

01

41

01

51

01603

01

61

0171.629

0171.930

0121

01222

01223

0141

0151

01603

0161

0171.629

0171.930

12 3 33 93364

9

4

5

5

6

6

5

0

6

Ukupan

Broj

Od

Ukupan Broj Poziva Za

Matrica Medjugradskih Telefonskih Poziva

Poziva

1

1

12

3 1

2

2

2

2

1

3

1 1

11

13

1

1

12

11

2

1

2

2

1 2

0151 709

01440161 273

8754

0121 454

9667

01223 350666

01603 28341

0141 643

155601222 495977

0171 629

6334

0171 930

2334

Slika 8-2. Grafikon analize telefonskih veza

Page | 47

4.6. Analiza skrivenog prihoda

Cilj analize skrivenog prihoda jeste da procjeni potencijalni nezakonit prihod pojedinaca ili organizacija. Koritenjem informacija koje su dostupne od otvorenih izvora, ova tehnika moe da prui razne pokazatelje kriminalne aktivnosti. Posebno je korisna kada se kombinuje sa drugim tehnikama kao to je analiza veza i grafikon toka. Financijska dobit je osnovni motiv kriminalne aktivnosti. Zadravanje ovog novca bez otkrivanja njegovog porijekla, je dalja motivacija za one koji su umjeani u kriminalne aktivnosti. Zato su vjetine za analizu prikrivenih prihoda bitne za razvoj zakljuaka koji su povezani s veinom kriminalnih aktivnosti i postaju kritine kada je u pitanju organizovani kriminal ( Bijela kragna). Analiza prikrivenih prihoda bi trebala biti posmatrana kao jo jedno orue, korisno pri kombinovanju rezultata analize sa drugim produktima analitickih tehnika.

Primjer: Sreten P. je doao na podruje Kantona Sarajevo poetkom 1997.g. Sreten P. je prethodno bio osuivan za trgovinu drogom, veinom za prodaju heroina na nivou grama.Policija Kantona Sarajevo ga je uhapsila sredinom 1997.g. kao osumnjienog za dilanje heroina sluaj odbaen zbog tehni