KRBAVSKA BITKA (1493.)KRBAVSKA BITKA (9.9.1493.)

Gotovo cijelo XV. stoljee Osmanlije su konstantno i nemilice pljakali i unitavali hrvatske zemlje, ali su im se Hrvati manje ili vie uspjeno odupirali kako bi sauvali svoj teritorij. Tako je bilo sve do poetka devedesetih godina spomenutog stoljea kada je isticalo sedmogodinje primirje koje je sa sultanom Bajazidom ugovorio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. Njegovom smru 1490. godine na prijestolje dolazi Vladislav II. Jagelovi, a pravo na krunu Ugarske i Hrvatske polagali su jo i njegov mlai brat Ivan Albert i njemaki car Maksimilijan Habsburki. U to vrijeme i hrvatski su velikai vodili meusobne borbe oko pojedinih posjeda. Bernardin Frankopan pokuao je vratiti grad Senj, koji je kralj Matija uzeo obitelji Frankopan, pa su hrvatski banovi Emerik Derenin i Ivan Bot protiv njega podigli svoje ete. I dok su hrvatsko-ugarsko kraljevstvo slabili unutranji sukobi, Turci su u kasno ljeto 1493. godine pod vodstvom Jakub-pae opljakali i opustoili tajersku, Kranjsku i Hrvatsko zagorje. Upravo je taj turski pljakaki pohod uspio pomiriti hrvatske velikae i ujediniti ih u nastojanju da umorne, brojano inferiornije osmanlijske ete doekaju kod Udbine na njihovom povratku u Bosnu, te pokuaju barem na neko vrijeme sprijeiti pribliavanja i prodore Turaka prema granicama Ugarske, a posebno Hrvatske, to su oni u to vrijeme na dugakom frontu vrlo esto inili.

Hrvatsku vojsku tada je vodio ban Emerik Derenin, ija je loa taktika doprinijela, a na kraju i presudila konanom ishodu bitke. Veina velikaa nije bila suglasna s njegovom odlukom da

se s Turcima sukobe na otvorenom polju, ali hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban u njoj je ustrajao do kraja. Sukob je zapoeo ujutro 9. rujna 1493. godine i ve za nekoliko sati hrvatske su snage potpuno poraene. Za ilustraciju je dovoljno rei kako su Turci doslovno predvidjeli svaki potez Emerika Derenina i njegove vojske te su ih nekoliko puta uspjeli namamiti u zasjede, izvlaei ih na ravnicu. Opkolivi ih sa svih strana Turci su hrvatskim snagama nanijeli teke gubitke i ubrzo okonali borbu u svoju korist. Po pisanju ondanjih suvremenika, ali i samih sudionika bitke, na Krbavskom polju izginuo je "cvijet hrvatskog plemstva", izmeu deset i trinaest tisua ljudi. Od poznatijih velikaa ivot su izgubili Ivan Frankopan Cetinski, Mihajlo Pethkey, Juraj Vlatkovi, Petar Zrinski te sin bana Derenina. Rijetki su se uspjeli spasiti, a veina preivjelih odvedena je u zarobljenitvo. Meu njima je bio i Emerik Derenin, koji je odveden sultanu Bajazidu u Carigrad i na nepoznatom je mjestu umro samo nekoliko mjeseci nakon bitke.

Posljedice poraza na Krbavskom polju bile su dalekosene i to ne samo u vojnom smislu. Dolo je do promjene demografske strukture stanovnitva, a ni zemljopisno Hrvatska vie nije bila ista. Svela se na "ostatke ostataka" i njezina se samostalnost gotovo potpuno uruila. Bez pomoi stranih vladara Hrvati se nisu mogli odupirati Turcima, pa je njihov ulazak u savez s Habsburzima 1527. godine, nakon bitke na Mohakom polju i raspada Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, bio samo logini slijed dogaaja.