kolumne razmiŠljanja intervju · čestitam dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina...

KOLUMNE

Salem ef.Dedović

Važnost stjecanjaznanja za Bošnjake

INTERVJURAZMIŠLJANJA

Tragovi egipatskerevolucije

VAŽNOST OBRAZOVANJA

NAŠ GLASNIK MOŽETE PREUZETI NA SLJEDEĆIM WEB STRANICAMA

Akos.ba, islamski web portal

Asocijacija studenata BiH u Egiptu Islam-iman.com, islamski web portal

IZAŠAO JE NOVI, 310. BROJ SAFF, ISLAMSKIH INFORMATIVNIH NOVINA

Svjetski savez dijaspore BiH

Nur-islam.com, islamski web portal

Imam Sedin Agić, Kentucky, USA

Džemat Sabur, Islamska zajednica Bošnjaka u Münchenu

Svim građanima Bosne i Hercegovine od srca čestitam Dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina bude bolja i da je svi koji žive

na njenoj teritoriji osjećaju svojom domovinom!

Hasib Hadžić, predsjednik Asocijacije studenata BiH u Egiptu

GLASNIK, februAr - mArt 2012. GODINe 5

uvodnik

urednikAsmir BEkRiĆ

iZdAvAČ:Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine uEgiptu

GLAvni i odGovoRni uREdnik:Asmir Bekrić

ZAMJEnik GLAvnoG i odGovoRnoGuREdnikA:Jusuf džafić

SEkRETAR REdAkCiJE:Adis Mahalbašić

LEkToR:Jusuf džafić

FoToREPoRTER:Hamdija islamović

TEHniČko uREĐEnJE i nASLovnA STRAnA:Adis Mahalbašić

ČLAnovi REdAkCiJE: Ajla keserović, naila duraković, Sulejman Čolaković, Muhammed kapo, Adis Mahalbašić, Abdullah kapo, Muhamed Strika, Sedin omerbašić, Hamdija islamović, kenan Ćosić, dino Maksumić, ,Hasib Hadžić.Amir uzunović, Muhamed Makić

STALni SARAdniCi:.mr. Medina džanbegović, islam-iman.com

oSTALi SARAdniCi:mr. Mustafa Prljača, nezim ef. Halilović-Muderris,islamBosna.ba

konTAkT:[email protected]

List izlazi mjesečno.Za dostavu prošlih brojeva obratitese na e-mail adresu.Rukopisi i fotografije se nevraćaju.

www.asbih.net

Glasnik

list asoci

jaci

je st

ud

enata iz Bosne i Herce-

14

46

4

6

17

29

33

36

Flash iz asocijacije

iZMEĐu dvA BRoJA

inTERvJu:Salem ef. dedović

nAŠA TEMA:važnost obrazovanja

novi svjetski poredak i teorije zavjere

ALuMni:Abdurahman Hukić

HuTBA:Zuhd, odlika vjernika

fotoreportaža

iZ SAdRžAJA...iMPRESSuM

بسم الله الرحمن الرحيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!Impressum

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: „Kada čovjek umre njegova djela prestaju, osim u tri slučaja: tekuće sadake, znanja kojim se drugi koristi i dobrog djeteta koje dovi za njega.“ (Muslim, 3084)

Istina, koju ne može da ne vidi nijedan pošten historičar niti pisac koji posjeduje bilo kakavmorala, je to da je obrazovanje fundamentalni uzrok razvoja jednog društva. Dakako, to obrazo-vanje je doživjelo ekspanziju kroz islamsko, sveobuhvatno, realno učenje. A upravo vjera islam nalaže i obavezuje traženje znanja, pomaganje na tom putu, te daje savršene odgovore i smjerni-ce u tim procesima. U momentu kada obrazovanje biva sastavljeno iz dvije komponente (odgoja i obrazovanja), ono ima svoju prvobitnu ulogu u društvu. Međutim, ako se to obrazovanje svede na puko obrazovanje, sa odgojem na marginama, ili bez odgoja, onda to više ne možemo nazvati obrazovanjem. S toga tema osmog broja Glasnika jeste Važnost obrazovanja. U ovom broju pred vama se nalaze aktivnosti Asocijacije bh. studenata u Egiptu u rubrikama Između dva broja i Flash. Razgovarali smo sa Salem ef. Dedovićem, glavnim imamom MIZ Mostar, vrsnim prevodiocem. Ru-brika Razmišljanja vam nudi korisne informacije o toku egipatske revolucije. Neizostavna hutba uvaženog Muderrisa Nezima ef. Halilovića krasi svojim sadržajem i ovo izdanje našeg lista. Dopu-stite da vas upoznamo sa Abdurahmanom Hukićem, naime on je još jedan u plejadi bošnjačkih svršenika Azhara koji su obilježili doba u kojem su živjeli i djelovali. Tu su, naravno, i rubrike Poezija, Aforizmi, Mali rječnik, te Prijevodi, gdje vam predstavljamo dostignuća naših studenata na polju književnosti i lingvistike. U ovom broju donosimo i fotoreportažu sa centralnog kairskog trga Tahrir, povodom godišnjice egipatske revolucije. Od ovog broja u Glasniku možete pronaći veoma zani-mljive recepte, počinjemo sa ni manje ni više nego „Egipatskom tortom“, a za naše čitaoce koji su vični arapskom jeziku predstavljamu i arapski kutak.Naš Glasnik svakim novim brojem je sve čitaniji, i nadamo se sve bolji. Poštovani čitaoci, budite i dalje uz nas, pišite nam...Naša e-mail adresa je poznata [email protected]čan selam od redakcije.Asmir Bekrić

4 GLASNIK 8 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

Uvodnik

Flash Flashjanuar, 2012.god

Dana, 23. januara tekuće godine naši sunarodnjaci sa Kairskog univerziteta su okončali završne ispite za prvi semestar. Također, nakon trosedmičnih ispita za prvi semestar, sada odmaraju na ras-pustu za sve studente tog univerziteta.

.januar, 2012.god 23.

Održan je radni sastanak Asocijacije bosansko-hercegovačkih studenata u Kairu. Na ovom sastanku se raspravljalo o planovima koje treba ispuniti do kraja ove akademske 2011 /12. godine na afirmaciji naših studenata na polju islamskih i političkih nauka. Sastanak je vodio predsjednik asocijacije Hasib Hadžić, a prisu-stvovali su članovi upravnog odbora i vođe grupa.

22. januar - 7. februar 2012.godine

Od 22. januara do 7. februara održao se 43. kairski međunarodni

sajam knjige , sa mnogo manjim brojem izdavačkih kuća u odnosu na

prošle godine. Počasni gost sajma ove godine je zemlja u kojoj je počelo

„arapsko proljeće“ - Tunis. Na sajmu su učestovale 29 zemalja: 17 arap-

skih, te 12 stranih zemalja.

29.

Na univerzitetu El-Azharu završili su ispiti na svim fakultetima. U periodu od tri sedmice studenti su radili ispite za prvi semestar. Nadamo se da su svi zadovoljili traženi nivo znanja koji se tražio na ispitima.


Ponovo su počela sportska druženja na lokaciji „ El-vefau vel-emel“ . Sportska druženja će se nastaviti svakog petka u popod-nevim satima.


GLASNIK, februAr - mArt 2012. GODINe 7 6 GLASNIK 8 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

iZMEĐu dvA BRoJAiZMEĐu dvA BRoJA

Nove rubrike Od ovog broja uveli smo čitav niz novih rubrika:- Pravila islamskog prava, u kojoj će nam naš student Dino Maksumić pisati o osnovnim i glavnim pravilima metodologije islamskog prava, na kojima se temelji dotično pravo.- Lična karta. Rubrika u kojoj ćemo svaki broj predstav-ljati po jednog alumnija (svršenika) koji radi i djeluje u našem dobu.- Preporuka knjige, u kojoj ćemo vam prezentirati knji-ge koje bismo vam preporučili da čitate, pogotov ako su vezane za Bosnu, Egipat i Azhar.- Iz arhiva. Rubrika u kojoj ćemo sa vama dijeliti rado-ve naše stare uleme, koja je djelovala i radila nekada prije, a čiji su radovi nose sa sobom općesvjetsku po-ruku koja je i danas aktuelna.- Arapski kutak. Rubrika rezervisana za poznavaoce arapskog jezika. Tu ćemo vam donositi radove naših studenata, napisane na arapskom jeziku.- Istraživanja. Rubrika u kojoj ćemo se truditi da vam predstavimo ankete, upitnike i sve ostalo, konkretno vezano za istraživački rad naših studenata.- Bosanska kuhinja. Najukusnija rubrika, od čijeg ime ide voda na usta, u kojoj će nam Naila Duraković, „šef kuhinje Glasnika“, predstavljati jela iz bogate bosan-ske kuhinje.- Zanimljivosti. Rubrika koja se bavi zanimljivim vijesti-ma, reportažama ili pričama, a koje želimo da podije-limo s vama.

Sve veća popularnost Glasnika Sve velikom radošću, možemo vas obavijesti da je prošli, sedmi broj Glasnika, do 1. februara, imao elek-tronski tiraž veći od 5 000 primjeraka. Pored oko

1 700 primjeraka koje smo dostavili našim e-mail pretplatnicima, Glasnik je skinut sa www.islam-iman.com, islamskog web portala, više od 3 000 puta. Ako k tome dodamo da je Glasnik bilo moguće skinuti na još tri web stranice (www.bihdijaspora.com, www.scribd.com, imamsedin.wordpress.com), broj je možda i veći nego što pretpostavljamo. Koliko popularnost Glasni-ka raste iz broja u broj, dovoljno pokazuje činjenica da je 5. broj Glasnika na web portalu Islam-iman skinut preko 1000 puta, sljedeći 6. broj preko 2 000, a ovaj 7. broj, kao što smo već spomenuli, čak i preko 3 000 puta. Nadamo se da će se trend rasta popularnosti Glasnika rasti i u budućnosti.

Direktor marketinga i marketing Glasnika Kao što je svim našim čitateljima poznato, Glasnik izlazi samo u elektronskoj formi, ne samo zbog lakše dostupnosti, već i zbog toga što je trenutno štampanje Glasnika finansijki nemoguće. Naime, poznato je da naša država malo ili skoro nimalo ne brine o svojem podlamatku, pogotovo studentima koji studiraju u inostranstvu (SAD, Egipat, Austrija, Njemačka itd.), pa tako i u slučaju Asocijacije bosanskohercegovački stu-denata u Egiptu, koja, izuzevši pomoć ambasade BiH u Egiptu nefinansijske prirode (koliko joj Oni iz Sara-jeva dozvoljavaju), nema nikakve pomoći, niti jednog feninga, ni od ijedne bosanskohercegovačke državne institucije. Sve ovo što radimo, radimo na dobrovolj-noj osnovi. Stoga, s ciljem promovisanja Glasnika, a u skorijoj budućnosti, nadamo se, i štampanja, izabrali smo Hamdiju Islamovića kao direktora marketinga, kako bi efikasnijim lobiranjem namakli nešto novčanih sredstava. Uskoro ćemo otvoriti i žiro račun Asocijaci-je na koji ćete moći uplatiti svoje dobrovoljne priloge.

U nedjelju, 22. januara je otvoren četrdeset i treći kairski međunarodni sajam knjige, te prvi sajam na-kon egipatske revolucije. Čast da proglasi ovogodišni sajam otvorenim, pripala je ministru kulture doktoru Šakiru Abdul-Hamidu. Ministar kulture je kazao da će ovaj sajam biti u ozračju egiptske revolucije. Na sajmu su ove godine organizovane i debate na različite teme. Neke od tema su bile: „ Vrste narodnih revolucija“, „Uticaj elektornskih medija na revolucije u arapskom svijetu“, te „Raznovrsnost narodnih kultura “. Na ovo-godišnjem sajmu je učestvovalo 745 izdavačkih kuća iz 29 zemalja, od toga 17 arapskih i 12 stranih zema-lja. Zbog godišnjice egipatske revolucije, pojačane su sigurnosne mjere na ovogodišnjem sajmu. Sajam je protekao mirno bez ikakvih incidenata. U periodu od 22. januara do 7. februara. Dana 25. i 26. januara sa-

jam je bio zatvoren zbog godišnjice revolucije. Ti dani su bili i neradni u čast revoluciji i poginulim revoluci-noarima. Na kraju ovogodišnjeg sajma je organizova-na ceremonija za dodjelu nagrada za najbolju knjigu iz raznih oblasti za 2011. godinu. Neke od tih oblasti su: najbolji roman, pripovjetke, poezija, najbolja knjiga za djecu, najbolja knjiga iz oblasti politike, sociologije te najbolje knjige na polju istraživanja o raznima tema-ma, kao što su doktorske disertacije.Kažu da slika govori hiljadu riječi. Zato nakon ovog kratkog obrazloženja o ovogodišnjem sajmu knjige u ovom broju vam donosimo i fotoreportažu sa kairskog sajma, pa uživajte...

43. KAIRSKI MEĐUNARODNI SAJAM KNJIGE

pripremio:Jusuf džAFiĆ

VAŽNE VIJESTI IZ REDAKCIJE

pripremio:Hamdija iSLAMoviĆ


iZMEĐu dvA BRoJA

Dana 01.02.2012. godine, u prostorijama Am-basade Bosne i Hercegovine u Kairu, održana je utemeljiteljska sjednica Egipatsko - bosansko-hercegovačkog udruženja prijateljstva. Ovo je početak realizacije ideje o kojoj se među Egip-ćanima, prijateljima Bosne i Hercegovine, već dugo razgovara. Cilj udruženja je da kroz civil-ne inicijative i akcije jača sveukupne veze dvije prijateljske države. U ostvarivanju tog cilja ra-čuna se i na pomoć male, ali aktivne zajednice bosanskohercegovačkih državljana, kao i na Asocijaciju studenata iz Bosne i Hercegovine

u Arapskoj republici Egipat. Među osnivačima Udruženja je nekoliko ambasadora koji su bili na službi u Bosni i Hercegovini, nekoliko knji-ževnika i novinara, likovnih i filmskih umjetni-ka, ljekara i inženjera, a najviše je privrednika koji imaju izražen interes za tješnjim ne samo trgovinskim vezama... Za predsjednika Udruženja jednoglasno je izabran ambasador dr. Salah El-Ašri. Na redu je proces registracije u toku kojeg će biti iza-brani i ostali organi Udruženja.

Ambasador Egipta u BiH Kerim Šerif organizovao je 25.1.2012, u srijedu, prijem u Sarajevu, povodom go-dišnjice egipatske revolucije. U obraćanju zvanicama ambasador Šeref je rekao, kako u ime osoblja Ambasade i egipatske zajednice, izražava svim svojim srcem saučešće porodicama še-hida, poručivši da njihovo časno djelo nikad neće biti zaboravljeno. Također, čestitamo narodu Egipta na sazivanju prvog

demokratski izabranog parlamenta sa nadom da će ispuniti ciljeve i želje revolucije u smislu demokratije, socijalne pravde, jednakosti, ali i odmazde, kazao je ambasador.Prisutnima se obratio i reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić i čestitao prvu godišnjicu egipatske revolucije. Revolu-cija je egipatskim državljanima obnovila njihov ponos i dostojanstvo i vratila Egipat ponovo na put demokra-tije, rekao je dr. Mustafa ef. Cerić

U Sarajevu obilježena godišnjica revolucije u Egiptu

OSNOVANO EGIPATSKO-BOSANSKOHERCEGOVAČKO UDRUŽENJE

PRIJATELJSTVA

iZMEĐu dvA BRoJA

pripremila:REdAkCiJA GLASnikA


iZMEĐu dvA BRoJAiZMEĐu dvA BRoJA

Sarajevo, 25. januar 2012. (MINA) - Povo-dom prve godišnjice egipatske revolucije, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je uputio če-stitku egipatskom ambasadoru u BiH Kerimu Omeru Abdulazizu Šerefu.U čestitki reisu-l-uleme se kaže: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su mir i blagoslov na našeg vjerovjesnika Mu-hammeda koji je poslan kao milost svjetovi-ma, na njegovu porodicu i sve drugove.Hvala Allahu, koji je u Svojoj Časnoj knjizi re-kao:„A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tla-čeni, milošću obaspemo i da ih vođama i na-sljednicima učinimo,” (sura El-Kasas, ajet 5.) Vaša ekselencijo, ambasadore Arapske Re-publike Egipat u Bosni i Hercegovini, gosp. Kerim Šeref. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve bere-katuhu, Raduje me da vam se danas mogu obrati-ti i uputiti čestitku povodom prve godišnjice revolucije 25. januar koja je krunisana pobje-dom, zahvaljujući, prvenstveno, Uzvišenom Allahu, a zatim čistoj krvi šehida Egipta koja je zalila stablo slobode, obasjala put buduć-nosti, oživila nade, ne samo kod sinova do-brog naroda Egipta, nego i kod svih naroda svijeta, u budućnost u kojoj će se narodi oslo-boditi nasilja i tiranije i vratiti svoju slobodu, dostojanstvo i dignitet. Molimo Allaha da obaspe milošću šehide re-

volucije 25. januara, a njihovim porodicama izražavamo sućut i saosjećanje, a ranjenim sinovima dragoga Egipta želimo brzo ozdrav-ljenje.Mi, učestvujući s našom braćom, sinovima velikog egipatskog naroda, sa svim njegovim slojevima i zajednicama, u njihovom slavlju povodom prve godišnjice revolucije 25. ja-nuar, želimo da podsjetimo da je Egipat sa svojim ljudima, sinovima i institucijama, vi-jekovima bio i još uvijek je, utočište dobra, inspiracija narodima koji streme slobodi; on je učitelj generacija, i da Al-Azhar eš-Šerif za-uzima pročelje među svim obrazovnim usta-novama, jer njeguje znanje, školuje ulemu koja poziva čistom islamu, podučava i odga-ja u njegovim vrijednostima i načelima tole-rancije, suživota i saradnje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Stoga, s ovog mjesta podsti-čem našu braću u Egiptu da čuvaju Al-Azhar eš-Šerif, i da ulože sve dragocjeno i vrijedno na putu jačanja njegovih stubova, te mu svim sredstvima omoguće razvoj, kako bi bio uko-rak sa savremenim tokovima znanosti. Koristim se ovom prilikom, da mojoj braći u Arapskoj Republici Egipat, u različitosti nji-hovih položaja, grupacija,zajednica i pripad-nosti, uputim savjet da ujedine svoju riječ i slože se oko zajedničke stvari, da odlučno i vrijedno rade na otklanjanju nedostataka iz prošlog perioda i ostvarivanju nadanja i am-bicije velikog egipatskog naroda u pokreta-nju istinskog napretka koji će Egiptu vratiti sjaj i postaviti ga na poziciju koja mu priliči kao jednu od vodećih zemalja svijeta.Na kraju, Molim Allaha da zaštiti Egipat i sa-čuva njegov narod, uputi njegove dužnosnike i sinove svakom dobru koji naš Gospodar voli i s kojim je zadovoljan. Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve be-rekatuhu.

Čestitka reisu-l-uleme egipatskom narodu

Izvor: www.rijaset.ba

Na platou ispred Baščaršijske džamije u petak, 27.1.2012. godine, je svečano počela manifestacija “Dani o Allahovom poslaniku - Selam, ja resulallah” koju organizira Medžlis Islamske zajednice Sarajevo. U okviru ove manifestacije u hanikahu Gazi Husrev-begove mederese danas je otvorena izložba radova o Kasimu ef. Dobrači, a izložbu je otvorio reisu-l-ulema Mustaf ef. Cerić. Priređivač izložbe, Ferid ef. Dautović, naglasio je da je Kasim ef. Dobrača jedan od naših najznajačnijih alima. Začetnik je i kreator el-Hidajine i sarajevske rezoluci-je zajedno sa Mehmed ef. Handžićem, u kojoj se u naj-težim trenucima fašizma bori za pravo na život i druga ljudska prava svih naroda u BiH, a napose Srba, Jevre-ja i Roma. Kasim Dobrača je učestvovao u prikupljanju podataka o zločinima nad Bošnjacima kroz Odbor Na-rodnog spasa, zbog čega će biti, između ostalog, osu-đen na 15 godina zatvora, naglasio je Dautović. U teškim i neuporedivim uvjetima za rad u odnosu na

današnje vrijeme, dodaje, Dobrača je priredio dva ka-taloga arapsko - turskih i perzijskih rukopisa. Također ga prepoznajemo i po njegovoj knjizi „Kloni se zla“, koja je i danas aktuelna. Napisao je knjigu „Kadijanije i ahmedije“, koja se tiče i našeg vremena danas zbog prisutnosti ovih sekti u BiH. Posebno želim naglasiti važnost njegovog neobjavlje-nog teksta za njegova života koji smo štampali kao po-sebno izdanje „Nacionalizam i patriotizam u islamu“, koji bi svi naši srednjoškolci i studenti trebali pročitati i tako se uvjeriti da islam podržava naš nacionalni iden-titet i da on nije inkompatibilan islamskom identitetu kako to neki žele prikazati, kazao je Dautović. Izložen je i dio sačuvane zaostavštine koja se odnosi na život i rad prof. Kasim ef. Dobrače koju je Dautović sabrao po arhivima, a posebno od porodice Osmana, Subhije i Munevere Dobrača, koji su mu povjerili svu zaostavštinu koju su imali o svom amidži.

Izvor: www.bportal.ba

pripremio:REdAkCiJA GLASnikA

Izložba o Kasimu ef. Dobrači: Čovjek koji je digao glas za spas Srba, Jevreja i Roma



LiČnA kARTAiZMEĐu dvA BRoJA

Ahmed Hatunić je rođen 17.11. 1976. godine u Tuzli. Nakon završene Osnovne škole, upisao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koju je završio 1996. godine. Tokom školovanja u medresi učestvovao je u radu redakcije lista „Zemzem“. Nakon završene Medrese, posredstvom Rijaseta IZ BiH, odlazi na školovanje u Kairo, gdje na Univerzitetu Al-Az-har upisuje Šerijatsko-pravni fakultet, odsjek Islamsko pravo. U avgustu 2000. godine uspješno je okončao školovanje na Al-Azharu. U mjesecu septembru iste godine počinje raditi kao odgajatelj u Behram-begovoj medresi u Tuzli, gdje ostaje u stalnom radnom odnosu sve do danas. Uz redovne poslove povremeno je obavljao dužnost hatiba u nekim dža-mijama na području Muftiluka tuzlanskog. U školskoj 2000/01. godini radio je kao profesor islamske vjeronauke u Medicinskoj školi u Tuzli. U džematu Krojčica, MIZ Tuzla, obavljao je dužnost hatiba u 2002. go-dini. Od polovine školske 2002/ 03. godine predaje nastavni predmet Ahlak u Behram-begovoj medresi i radi kao odgajatelj. Nakon stažiranja u nastavi u trajanju od godinu dana i mentorovog praćenja njegovog rada u nastavi, u školskoj 2003/ 04. godini položio je stručni ispit iz nastavnog predmeta ahlak pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i spor-ta i Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona. U mjesecu ramazanu 2003 i 2005. godine je obav-ljao dužnost ramazanskog imama, hatiba i mu-allima u džematu „Sabah“ na području gradova Herning, Brande i Ikast u Kraljevini Danskoj, na osnovu postavljenja Rijaseta IZ u BiH. Zajedno sa ostalim profesorima Behram-begove medrese svakog ramazana od početka rada u Medresi obi-lazi džemate na području Muftiluka tuzlanskog i drži prigodna predavanja. Radio je na poslovima sekretara redakcije lista „Hikmet“, kojeg je iz-davao Muftiluk tuzlanski. Povremeno objavljuje članke i prijevode u listu „Preporod“. Od školske 2006/07. godine pre-daje ahlak i povijest islama u Behram begovoj medresi. Te iste 2007. godine je angažiran kao vodič za hadždž u organizaciji Ureda za had-ždž Rijaseta IZ u BiH. U maju mjesecu 2007. godine nakon ocjenjivanja i praćenja rada imenovan je u više zvanje profesor- mentor. Od mjeseca septembra 2007. godine je jedan od hatiba u džamiji Behram-begove medrese u Tuzli. Od septembra 2009. godine radi na poslovima pedagoga u Behram-be-govoj medresi. Student je postdiplomskog studija na Fakultetu islamskih nauka u oblasti savremenih islamskih studija. U posebnim povodima pojavljuje se u programima televizije TK i nekih drugih TV stanica govoreći o islamskim vrijednostima, obrazovanju, Be-hram-begovoj medresi, blagdanima...Od septembra 2009. godine je pedagog Behram-begove medrese u Tuzli. Govori arapski a služi se engleskim jezikom. Oženjen je i otac dvoje djece. Živi u Lukavcu.

Bibliografija objavljenih knjiga, članaka, te recenzija

Prijevodi:- Halal i haram, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Velika mudžiza Isra i miradž, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevo-dilac- Sihir i zavist, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Nevidljivi svijet, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Primljeni hadž, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Nafaka, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Život i smrt, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, prevodilac- Kraj svijeta, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Neprijateljstvo šejtanovo, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, prevodilac (u pripremi)- Mudžize vjerovjesnikove, Muhammed Mu’tevelli Ša’ravi, koprevodilac- Fetve o ženi muslimanki, dr. Atijje Sakr, prevodilac, (u pripremi)- Kako se odnositi prema Kur’anu časnom, dr. Jusuf Karadavi, koprevo-

dilac- Fetve, Ibn Tejmije, tom I, jedan od četiri prevo-dioca prvoga dijela- Savremene fetve, I, II, jedan od četiri prevodi-oca, IC El-Kalem, Sarajevo- Kako se odnositi prema Kur’anu časnom, dr. Jusuf Karadavi, prijevod u nastavcima, izlazio u islamskim informativnim novinama Preporod u 62 nastavka- Život i smrt, Muhammed Mutevelli Š’aravi, pri-jevod u nastavcima- Moj prvi susret sa Mekom, Enis Mensur, prije-vod putopisa objavljen u Preporodu- Moj prvi susret sa Medinom, Enis Mensur, pri-

jevod putopisa objavljen u Preporodu

Članci:- niz informativno-edukacijskih članaka u Preporodu o radu u nastavi i odgoju u Behram-begovoj medresi, prikazi knjiga...-Muslimanska lična imena i njihova važnost, autorski rad objavljen u Preporodu-Liječenje Kur’anom, Preporod, prijevod i obrada teskta Jusufa Karada-vija

Recenzije:- Žena u Kur’anu, Muhammed M. Ša’ravi- Historija islama, Enver Alić- Riječ imama i šejha Mehmeda Hafizovića, pod uredništvom Ediba Kra-vića - Stazama dobrih i zahvalnih, Sead Seljubac

Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine لهرسك اتحا د الطالب البوسنة و ا u Egiptu ىف مرص

PISMO PODRŠKE ADNANU BUSULADŽIĆU, DIREKTORU ZEMALJSKOG MUZEJA U SARAJEVU

Adnan Busuladžić, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Poštovani, Budući da studiramo u Egiptu, zemlji koja jednim dijelom živi od svog kulturno-historijskog naslijeđa, ima-mo priliku da svakodnevno svjedočimo kako se ovaj egipatski narod odnosi prema svojoj višemilenijskoj kulturi i civilizacijskom naslijeđu, koje je, zapravo, naslijeđe čovječanstva. Počastvovani studiranjem u zemlji koja je „kolijevka civilizicije“, ne možemo ostati nijemi i obavezni smo da reagujemo na žalosnu situaciju u kojoj su se našle državne institucije kulture, a posebno Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Ovom prilikom želimo Vam pružiti svu našu podršku i na neki način stati u odbranu jedne od najstarijih institucija kulture ne samo u Bosni i Hercegovine, već i na Balkanu. Time želimo poručiti da u svim dijelo-vima svijeta ima Bosanaca i Hercegovaca koji shvataju značaj Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i koji se žele pridružiti svim dobronamjernim građanima naše zemlje koji Vam daju podršku koja će, nadamo se, konačno dovesti do trajnog rješenja za dostajanstveni nastavak rada Vašeg muzeja, kao i ostalih institucija kulture koje su na rubu egzistencije. Mi smo već kontaktirali neka udruženja bosanskohercegovačkih studenata i omladine, iz drugih zemalja, poput Turske, Malezije, Saudijske Arabije, Jemena... Nastojimo takođe da po ovom pitanju stupimo u vezu sa studentima iz evropskih zemalja i USA. Pokušavamo da o ovom problemu upoznamo i naše kolege Egipaćane, ali i studente iz drugih zemalja Afri-ke, te ostalih kontinenata koji studiraju u Kairu. Naša je zamisao da se, prije svega, povežemo u ovoj ideji, a onda zajedno, kao bosanskohercegovački studenti iz svih dijelova svijeta, uputimo dopis u nekoliko razlicitih institucija širom svijeta, poput ureda Ze-malja islamske konferencije u Džiddi, odnosno njenom generalnom sekretaru profesoiru Ihsanogluu, zatim takođe velikom prijatelju Bosne i Hercegovine, historičaru i ministru vanjskih poslova Turske dr Ahmetu Da-vutogluu. Razmatramo mogućnost da se obratimo i UNESCO-u, kao i vladama zemljama koje se okupljene u Alijansi civilizacija. Predlažemo takođe da svi turistički aranžmani za Sarajevo obavezno uključe i posjetu Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. U krajnjem slučaju, naša ideja je da od svog studentskog džeparca odvojimo neku simboličnu sumu novca i na ovaj način pomognemo Muzeju. S poštovanjem.

Hasib Hadžić,

Predsjednik Asocijacije bh. Kairo, 1. februar 2012. god studenata u AR Egipat

AHMED ef. HATUNIĆ, prof.


inTERvJuinTERvJu

Šta je bio povod da dođete na studije na Univerzitet Azhar? Dedović: U prošlom broju Glasnika moj vrli prijatelj Ahmed Hatunić, profesor Behram -begove medrese u Tu-zli, generacijski kolega, vam je dao odgovore kako se prva poslijeratna grupa bh. studenata obrela u Kairu. To je bila jedna odvažna grupa mladića i djevojaka, željnih nauke i izazova, i svi smo uspješno završili studije, elhamdulillah. Dakle poratni bosanski mladići i djevojke u jednoj veli-koj metropoli, u složenom i kompliciranome administra-tivnom sistemu Egipta i Al-Azhara, krčili su put u svome opredjeljenju da ostanu, naviknu se, prihvate sve izazove, i ni u kom slučaju ne pokleknu i napuste studij. Možete li nam opisati kako je to bilo studirati na Azharu prije više od deset godina, i šta je to što vas je doista doj-milo u Egiptu i ostavilo traga u vašem životu? Dedović: Kairsko iskustvo je nezaboravno. Ono je itekako ostavilo traga u mome životu. U svijetu punom kontra-sta, različitih vjerskih, kulturnih, ideoloških obrazaca, tra-žio sam “svoje mjesto pod suncem”, i uvijek pravio neke usporedbe, analize, tražeći adekvatne idejne obrasce za svoju poimanje vjere, društva, i života uopće. Interesan-tna su bila iskustva i razgovori - dijalozi koje smo vodili s različitim profilima egipatskih građana, a sretna je okol-nost da su Egipćani vrlo otvoren, komunikativan i gosto-ljubiv narod. Puno smo naučili iz neposrednih kontakata s ljudima, druženjima, posjetama njihovim privatnim kuća-ma, egipatskim selima, nacionalnim spomenicima. Tokom vašeg boravka u Egiptu koji su to ljudi koji su osta-vili jak dojam na vas? Dedović: Poseban dojam u pamćenju i sjećanju ostav-lja to internacionalno i višekulturna studentska zajedni-ca, okruženje i ambijent u kojem sam provodio svoj stu-dentski život i obrazovanje. Prava sreća bila je upoznati studente s različitih strana svijeta: Indonezije, Malezije, Tajlanda, Bruneja, Maldiva, afričkih država, Rusije, Uzbe-kistana, Kazahstana, SAD-a, bivših jugoslovenskih repu-blika, te nekih evropskih država...U vjerskom, kulturnom i društvenom životu Egipta teško je izdvojiti posebno po-jedine ljude; ja bih prije svega kulturnu sredinu i ambi-jent izdvojio kao povoljne i pozitivne faktore na mome studentskome putu i akademskom obrazovanju. No, ipak teško ću se oteti utisku, a da ne spomenem velike mislio-ce, sjajne vaize, kulturne i javne radnike: Šejha Ša’ravija, uglednog mufessira; Ahmeda Omera Hašima, nekadaš-njeg rektora Al-Azhara; dekana Azharovog Teološkog fakulteta profesora Bejumija; Ahmeda Behdžeta, pisca i kolumnistu brojnih časopisa; Redžu en-Nekaša, književ-nog kritičara i teoretičara, Mustafu Mahmuda, i brojne druge... Kažu da su studenski dani najljepši u životu. Ima li neki događaj iz Kaira kojeg se rado sjećate?

Dedović: Za mene su bila nezaboravna putovanja, dru-ženja i upoznavanja koja smo ostvarili putem Kluba za strane studente , gdje smo mi bili članovi, i koristili velike pogodnosti koje je to Udruženje nudilo kroz organizira-nje naučnih ekskurzija, izleta, kampova. Zahvaljujući nji-ma mi smo obišli brojne gradove Egipta u kojima su ve-liki nacionalni spomenici i kulturna baština od svjetskog značaja. Ostaje mi u sjećanju i na kraju studija boravak u odgojno -edukativnom i sportskom kampu u Aleksandriji, druženje u okruženju studenata, čini mi se sa svih strana svijeta, dolazak Ahmeda Omera Hašima u kamp, njegovo predavanje, itd... Nakon što ste završili Azhar i vratili se u Bosnu i Herce-govinu bili ste imam-hatib u Lakšića dzamiji u Mostaru, te profesor islamske vjeronauke i arapskog jezika u Gimna-ziji Mostar, zatim rješenjem reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, od 1. septembra 2006. godine, imenovani ste za glavnog imama Medžlisa IZ Mostar. Možete li nam reći nešto više o svom radu i kakva je trenutačna situacija u Medzlisu i koji su vasi najznacajniji projekti do sada ? Dedović: Moj profesionalni angažman vezuje se za La-kišića džamiju, a za koju sam i do danas hutbom ostao vezan, i to je jedno važno iskustvo, s obzirom na hetero-genost i kvalitet džematske strukture, koji je bio uvijek motivirajući da se za hutbe treba ozbiljno pripremati i tražiti povratnu informaciju koliko je ta hutba našla svoga odjeka i podloge kod džematlija. Također, iznimno važ-nim držim činjenicu da sam više od četiri godine radio kao predavač u poznatoj mostarskoj Gimnaziji, u ambi-jentu koji je bio motivirajući; sa aspekta dobre nastavno -naučne klime, kvalitetnih učenika, dobrih vannastavnih stručno osposobljavajućih programa i pružanja prilika za profesionalno i stručno usavršavanje. Misijski rad na mjestu glavnog imama Medžlisa Mostar je jedan vrlo zahtjevan, odgovoran i težak zadatak, koji se realizira u vrlo dinamičnoj i širokoj organizaciji poslova i aktivnosti, u raznim sferama: vjerske, odgojne, edukativne, kultur-ne, društvene, medijske, itd...Sretan sam da smo uradili dosta dobrih i kvalitetnih odgojno-edukativnih programa koji su sistemski postavljeni i funkcionišu na tom princi-pu, gdje posebno želim izdvojiti: rad s mladima, rad sa ženskom populacijom, odgojni rad s predškolskim uzra-stom. U jednom vrlo dinamičnom i relativno mladome imamskome timu kojem mnogo pomaže bogato iskustvo starije generacije imama, uradili smo dosta na osmišlja-vanju kreativnih programa za mektebsku djecu (kampovi za mujezine, mektebska olimpijada, akademija). Medžlis Mostar je i vrlo vrijedan primjer pozitivnog zamaha na planu revitalizacije vakufa i na tom planu čini velike isko-rake i osigurava generacijsku stabilnost u pogledu mate-rijalnog funcionisanja Islamske zajednice. Znamo da prevodite dijela sa arapskog jezika. Koliko

Možete li sa nama podijeliti radost vaših medresanski dana i šta je to ostavilo na vas najviše traga u vašem ško-lovanju poslije medrese? Dedović: Školovanje u Gazi Husrev -begovoj medresi je nezaboravno iskustvo koje je i odredilo moj životni put, profiliralo izbor akademskog obrazovanja, i utvrdilo u meni vrijednosti koje određuju moje biće, osobnost i uku-pno razumjevanje vjere i života. U trajno lijepom sjećanju ostaju mi generacijska druženja, izleti; vrijdeni i zanimljivi profesori, njihovi časovi, pristup u radu s učenicima. S obzirom da ste vi jedna od onih generacija koju je za-desio rat u BiH, kako se to odrazilo na vas i vaše medre-sansko školovanje? Dedović: Rat je jedno posebno teško iskustvo, koje je donijelo prekid moga školovanja u trajanju od više od

godine dana, ali je u tim teškim momentima to podsta-knulo kod mene snažnu motivaciju i želju za učenjem, naukovanjem,daljim naobrazovanjem, pa sam tako okto-bra mjeseca ratne 1993. godine iz doslovno mostarskog pakla razaranja i uništavanja našeg naroda i njegove vjer-ske, kulturne i nacionalne baštine, izašao planinskim sta-zama bespuća i uputio se u ratno Sarajevo da bih nasta-vio školovanje u drugom razredu Medrese. Put je trajao nekoliko dana, s puno neizvjesnosti, ali s jasnim ciljem, čistim motivima i odlučnim korakom. I kad se stvari tako poslože u životu, rezultat će biti, Allah daje sretne i hairli završnice. Sarajevo opet isto tako, bilo je u u obruču, nije bilo nimalo lahko, ali je bilo entuzijazma i velike volje kod ljudi da aktiviraju rad i u tim okolnostima, da preuzmu brigu i rizik oko učenika...

INTERVJU

Salem ef.DEDOVIĆ

Trebamo izdržati sve ove političke pritiske i pokušaje destrukcije naše drža-ve; moramo biti hrabri, dosljedni i istrajni, ne smijemo nikada dovesti u pi-tanje temeljne ciljeve bez kojih nećemo opstati, a to su: država Bosna i Her-cegovina kao naša domovina i ujedno domovina svih drugih jednakopravnih naroda i njenih građana, afirmiranje nacionalne pozicije Bošnjaka, vjerska svijest i osvjedočena praksa naših muslimana, briga o našem bosanskom je-ziku, našoj bošnjakoj kulturi, tradiciji, običajima, jačanje svijesti kod mladih o važnosti nauke i obrazovanja i promicanje odgojne dimenzije kod mladih

naraštaja

glavni imam MIZ Mostar

razgovarao:Enes HuJduR


TEMA BRoJAinTERvJu

Jednom je neko rekao: Bosna je jedna zemlja, sa dva enti-teta, tri konstitutivna naroda, četiri konfesije i stotinu pro-blema... I zaista, ako hladne glave stanemo i zamislimo se nad na-šim dijelom kugle zemaljske, iskreni prema sebi i drugima, reći ćemo: Kada bi najveći dušmani birali kakva Bosna treba da bude, izgledala bi, vjerovatno, ovako kao danas: podije-ljena na dva dijela, sa politički i teritorijalno jedinstvenim srpskim dijelom i rasparčanom Federacijom, politički raz-bacanom na nekoliko „jakih“ stranaka, necentralizovana, uz jednu veliku vojsku nezaposlenih, tankom ekonomijom, ogromnom državnom administracijom i spetljanim obrazo-vanjem i još mnogo toga... Na najvećim državnim televizija-ma, onaj koji iole praktikuje islam, prikazuje se kao neko ko hoda ulicom isukane sablje, sa revolverima i u životu nema drugog cilja, doli da ubije ili nahudi nekome. Sve bitne stva-ri u državi, poput medija, ekonomije, policije i sl., trude se da preuzmu ljudi koji otvoreno govore o raspadu Bosne i „mirnom razilaženju“. Mlada bosanska država, izmorena svojom burnom historijom, sada je napadnuta propagan-dnom mašinerijom susjeda koji su uspjeli instalirati u škole pola ove lijepe zemlje da mladi uče kako su Bošnjaci ustva-ri poturčeni Srbi, a Bosna jedna od srpskih zemalja, i jos mnogo sličnih laži... Tokom ovog stoljeća poraza i poniženja razvio se tip bosanskog čovjeka, dovoljno sposobnog i in-teligentnog da odrađuje i najsloženije zadatke pod tuđom komandom, te onoga koji jako teško prihvata uspjeh svoga i isto tako teško može da se okupi i dogovori oko zdrave i jake ideje u vremenu blagostanja i mira. Ako uspjeh jednog društva zavisi od prepoznavanja prilika, te pravovremenom povlačenju poteza sa ciljem iskorišta-vanja istih, da se zaključiti da u vremenu užurbanog global-nog razvoja mogu opstati samo društva sa obrazovanim i dobro istreniranim pojedincima, te prosvećenom i discipli-novanom masom. Shodno tome, gledajući potrebe nas Bošnjaka, nameće se zaključak da nam je pogotovo potrebno obrazovanje i stručni ljudi u sljedećim stvarima:

- Vjersko obrazovanje sa ciljem prosvećenja mase, a o čemu je jos davno pisao rahmetli Alija Izetbegović. Nasu-prot današnjoj razjedinjenosti, postojanja mnogih grupaci-ja, od onih najekstremnijih poput džemata tekfir ili šiitskih grupa, koje se sve više uvlače u naše društvo, ionako razje-dinjeno, još ga više razbijaju do velike mase koja je apso-lutno neupoznata sa islamom. Ona se trudi se da upravo to neznanje nametne kao naš „tradicionalni islam“ i da sva-kog ko se s tim ne slaže proglasi ekstremnim, te da svako praktikovanje islama proglasi pretjerivanjem. Znaj Bošnjače, da je odavno vrijeme da se vrši pritisak na imame i sve iskrene studente na islamskim univerzitetima da izađu među narod sa ciljem podučavanja, kako bi se s tim znanjem postiglo jedinstvo rasparčane nacije, te da bi se s njim razumjela fikhska razilaženja među starom ule-mom, čime bi se odbranilo od ubacivanja stranih ideja u našu vjeru i odbranilo od ubacivanja sumnje u nju.- Isto tako, potrebna nam je obrazovana i odlučna elita i političari, ljudi koji neće samo trčati sa položajem da na njemu ne bi ništa radili, doli primali plate i dnevnice, već oni koji, oslanajući se na znanje i iskustvo, sa velikom do-zom hrabrosti mogu da se nose sa napadima mnogih i jakih kojima je cilj rasparčavanje i uništavanje ove lijepe zemlje, jer, lahko je biti vođa ili političar u nekoj sređenoj i bogatoj zemlji, ali u jednoj Bosni moraš biti najbolji, jako obrazo-van, odlučan i neustrašiv da bi samo opstao... Zato Bošnjače, školuj svoje dijete da bi uz tu školu, moral i vjersko obrazovanje bilo najbolje i na taj načim pomoglo da opstanemo i učvrstimo se u ovoj zemlji.Takođe, trebamo prestati gledati na tuđi uspjeh, kao na svoj poraz, te se ispomagati na ekonomskom planu. Ni jed-na ekonomija nije nikla preko noći, već pametnim radom, međusobnim potpomaganjem i pametnim prepoznava-njem prilika i iskoristavanjem istih.Zato Bosnjače radi danas, pomaži brat i nemoj odustajat, pa ćes plodove svoga rada požnjeti sutra.„Nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju, samo oni koji pameti imaju pouku primaju.“ (Kuran)

vam je pomoglo školovanje u Egiptu na tom planu, i koja su to najvažnija djela koja ste preveli na naš jezik? Dedović: Sudbina je htjela da se moj prevodilački rad u velikoj mjeri realizira u formi kooprevodilaštva, sa kole-gom Ahmedom Hatunićem, i to vrlo uspješno, a vezan je za rad na prijevodu djela iz biblioteke velikog mufessira šejha Ša’ravija. Djelo uvažnog rahmetli Šheyha je lijepo primljeno u našoj bosanskoj stvarnosti i percepciji islama, i nadam se da smo, elhadulillah, učinili makar malo da se njegov bogati misijski opus približi našim ljudima. Ja sam još samostalno radio na prijevu pripovjetke “Svjetiljka Ummu Hašim”, egipatskog pisca Jahje Hakkija. Nažalost, iako mi ovaj prevodilački rad “leži” i volio bih mu se po-svetiti više, to mi aktuelne obaveze i poslovni zadaci ne dozvoljavaju. Uz sve to, nastojim i dalje da se obrazujem , te sam ovih dana završio s polaganjem i posljednjeg ispita na postdiplomskom studija na našem FIN-u i sad bih se trebao posvetiti pisanju magistarskog rada. Kakve su predispozicije svršenika Azhara kada se vrati u rodnu Bosnu, te koje su njegove dužnosti i obaveze? Dedović: Treba sačuvati vezu sa svojom maticom ze-mljom, nit i vezu sa svojim narodom, da razumije njegov mentalni sklop, da se uključi u njegovo prosvjećivanje; da doprinosi tamo gdje ga može dati, a da se strpi, uči i usva-ja iskustvo, jer mladi, vrlo često u zanosu i mladalačkom entuzijazmu ne procijene sve društvene okolnosti i po-sebnosti u kojima živ,e pa krivim istupima i djelovanjem učine više štete nego koristi. Azharska energija, znanje i iskustvo je iskoristivo u BiH. U posljednje vrijeme čitali smo u medijima pisma uvaže-nog muftije mostarskog Sejid ef. Smajkića upućena Pred-sjedništvu BIH ,OHR-u i svim drugim vlastima o teškoj si-tuaciji Bošnjaka u gradu na Neretvi? Koji su to problemi, šta je dovelo da se Bošnjaci nalaze u takvoj poziciji, i koja su rješenja tih problema? Dedović: Muftija mostarski godinama ustrajno bdije nad pitanjem Mostara, političkom i društvenom pozicijom Bošnjaka u ovom gradu, tražeći da se osigura jednako-pravnost svih njegovih građana, a boreći se protiv hege-monističke politike koja bi da u Mostaru osigura domi-naciju jednoga naroda. U konkretnom slučaju, hrvatskog. U tom pravcu su i zadnja događanja koja idu u smjeru hrvatskog zahtjeva izmjene izbornog zakona u Statutu Grada Mostara, koji je dobar, jer osigurava jednakoprav-nost i ne dozvoljava majorizaciju, a taj Statut je donijela Međunarodna zajednica i samo ga ona može mjenjati, uz napomenu da on do kraja i u potpunosti nije nikada implementiran. Bošnjaci su žrtvovali uređenje grada po nacionalnom ključu i općinama utemeljenim na domi-nacijii jednog naroda (kako je to bilo definirano ranijim

uređenjem do 2004. godine), zarad jedinstvenog grada i funkcionisanja svih institucija kao zajedničkih. Hrvatska politika traži izmjenu tog izbornog zakona i njegovo funk-cionisanje po sistemu “jedan čovjek jedan glas”, što bi, s obzirom na promijenjenu etničku sliku grada usljed et-ničkog čišćenja i progona Bošnjaka, a naseljavanja Hrvata iz drugih dijelova Bosne u Mostar, nas Bošnjake dovelo u poziciju da budemo majorizirani i stavljeni u podređenu poziciju u svemu. Naravno, mi na to nećemo pristati i borićemo se svim demokratskim sredstvima, tražeći ustrajan i dosljedan stav i borbu naših političkih predstavnika svih političkih opredjeljenja na tom polju. Kakav je vaš pogled na današnju društvenopolitičku sli-ku BiH? Šta mislite kako će teći dalji razvoj ovih političkih dešavanja u našoj zemlji? Dedović: Trebamo izdržati sve ove političke pritiske i pokušaje destrukcije naše države; moramo biti hrabri, dosljedni i istrajni, ne smijemo nikada dovesti u pitanje temeljne ciljeve bez kojih nećemo opstati, a to su: država Bosna i Hercegovina kao naša domovina i ujedno domo-vina svih drugih jednakopravnih naroda i njenih građana, afirmiranje nacionalne pozicije Bošnjaka, vjerska svijest i osvjedočena praksa naših muslimana, briga o našem bosanskom jeziku, našoj bošnjakoj kulturi, tradiciji, obi-čajima, jačanje svijesti kod mladih o važnosti nauke i obrazovanja i promicanje odgojne dimenzije kod mladih naraštaja. Asocijacija bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu je osnovala svoj list „Glasnik”, kroz koji ćemo afirmirati naša mišljenja, ideje, istraživanja itd. Nadamo se da vam uredno dolazi naš list na mail adresu! Koji su vaši utisci, te imate li savjete za unapređenje istog? Dedović: Čestitam vam na tom velikom poduhvatu, iznimno sam sretan što ste se organizirali, što ste bolji i uspješniji nego naša generacija, koja nije uspjela tako se dobro organizirati. I dobro je da nove generacije ostvare nove vrijednosti i ostave ih sljedećim. Čestitam na podu-hvatu izdavanja “Glasnika” i hvala na urednom dostavlja-nju. Na kraju ovog, nadam se ugodnog razgovora, željeli bismo da na, svoj sopstven način, posavjetujete sve stu-dente iz BiH koji studiraju na egipatskim univerzitetima? Dedović: Izdržite sve izazove i iskušenja s kojima se su-očavate. Živite u jednom kontekstu “drugačijeg Egipta”, što nosi sa sobom mnoštvo pitanja, i zato ponesite otuda ono što je dobro i korisno našem narodu, a nemojte nas opterećivati onim što pripada drugoj kulturalnoj zoni i specifičnostima egipatskog miljea.

ZNAČAJ STJECANJA ZNANJA ZA BOŠNJAKEpiše:Adis MAHALBAŠiĆ


TEMA BRoJATEMA BRoJA

EU-a. (Detaljnije informacije pogledaj: Analiza položa-ja mladih i omladinskog sektora u BiH, str.122). Također, prema podacima svjetske zdravstvene orga-nizacije (WHO) BiH je na prvom mjestu po količini po-pijenog alkohola. Prema tim podacima WHO-a u Bo-sni i Hercegovini svaki stanovnik godišnje popije 11-12 litara alkohola. Premala zemlja, a prevelika cifra. Ako uzmemo u obzir činjenicu da svako istraživanje po-drazumijeva samo ono što je ispitano, onda ovaj po-datak WHO-a je razlog za još veću brigu. Naime, šta je sa svim onim litrama i stolitrama alkohola koje se proizvedu i popiji u privatnoj režiji, kuhajući rakiju u kazanima i čuvajući je u vlastitim magazama, daleko od dometa svih istraživanja, pa i ovih svjetskih? Još žalosnije od toga jeste da u ovim ciframa ima i najbroj-nijeg stanovništva u BiH-Bošnjaka muslimana, kojima alkohol i nije stran pojam, iako ga je vjera kojoj pri-padaju deklarativno zabranila. Ovaj rezultat istraživa-nja WHO-a mnogi su nazvali u BiH „pobjedom“ bar u nečemu, međutim, to je naš najveći poraz kojeg smo doživjeli od rata, pa naovamo. Ovi navedeni problemi nisu nerješivi, ukoliko bude-mo svi kao društvo, ustrajali ovo možemo a i moramo popraviti. Školovanjem i odgajanjem generacija, koje će biti svjesne da su alkohol, duhan, droga, korupcija, nepravda loše strane života, možemo uspjeti u razvo-ju našeg društva, jer za BiH i vrijeme u kojem živimo karakteristične su brojne i brze unutarnje i vanjske promjene i izazovi, kao što su rekonstrukcija i tranzi-cija, europske integracije, decentralizacija i globaliza-cija. Odgovarajuće promjene u obrazovanju ne mogu, naravno, biti jedini, ali su neophodan dio odgovora na sve ove procese, jer doista, Allah neće promijeni-ti stanje jednog naroda sve dok se taj narod sam ne promijeni.

osnovne škole, programski školovati stručni kadar na priznatim univerzitetima širom svijeta s ciljem omo-gućavanja unapređenja, modernizacije, te reforme obrazovnog sistema i podizanja kvalitete obrazovanja na bh. univerzitetima. Ali mnogim je izgleda preče ukidanje vjeronauke u školama, nego li problemi sa-mog obrazovanja, koji također nastaju nedostatkom savjesti i morala. Svaka reforma ima svoju cijenu, pa tako postoji po-treba za povećanjem financijskog izdvajanja za odre-đene segmente i namjene u obrazovanju. Neophodno je da se ulaže mnogo više u obrazovanje, jer kako to kaže engleska izreka: Today learners are tomorrow le-aders (Današnji učenici su sutrašnji lideri). Ti sutrašnji lideri, ako se budu razvijali kroz obrazovanje i odgoj, će znati da sutra neće smjeti dozvoliti korupciju, mito, zlostavljanje, ugnjetavanje, nepravdu u svim sektori-ma, a tako i u obrazovanju. To sve ne mogu naučiti bez odgoja i bez morala. Pogledajmo na trenutak još nekoliko slika našeg društva, koje su nastale nedostat-kom morala, ali koje će se vremenom, ako Bog da, po-praviti, samo budemo li imali čiste i iskrene namjere i predano se pozabavili rješavanjem ovih problema. Jedna trećina mladih u BiH u dobi između 15 i 24 go-dine konzumira cigarete, što je za oko 6% više od pro-sjeka zemalja EU-a. Izuzev nekolicine zemalja, u svim evropskim zemljama omjer mladih muškaraca pušača veći je od omjera žena. Isto je i u BiH gdje muškaraca pušača ima za 6% više nego žena. Svaka treća osoba u dobi od 15 do 24 godine u BiH je pušač. Nadalje, u svim zemljama EU-a, izuzev Švedske, Norveške i Velike Britanije, znatno je veći broj muškaraca pušača nego žena. U bh.populaciji između 15 i 24 godine omjer muškaraca koji puše za 6% je veći od omjera žena pu-šača. 83% mladih pušača puši manje od 20 cigareta dnevno. Ovo je za oko 9% više od prosjeka zemalja

Istina, koju ne može da ne vidi nijedan pošten histo-ričar niti pisac od bilo kakvogmorala, je to da je obrazovanje fundamentalni uzrok razvoja jednog društva. Dakako, to obrazovanje je doživjelo ekspanziju kroz islamsko, sveobuhvatno, re-alno učenje. A upravo vjera islam nalaže i obavezu-je traženje znanja, pomaganje na tom putu, te daje savršene odgovore i smjernice u tim procesima. U momentu kada obrazovanje biva sastavljeno iz dvije komponente (odgoja i obrazovanja), ono ima svoju prvobitnu ulogu u društvu. Ali, ako to obrazovanje se svede na puko obrazovanje, sa odgojem na margina-ma, ili bez odgoja, onda to više ne možemo nazvati obrazovanjem. Nažalost, današnji vakat svjedoči, da je i obrazovanje u Bosni i Hercegovini velikim dijelom skrenulo sa ispravne magistrale, te se gubi na trnovi-tim kaldrmama i čorsokacima. U ovom tekstu neću se detaljnije osvrćati na islamski stav o obrazovanju, niti o blistavim primjerima historije islama o tome ću, ako Allah da, pisati u narednim brojevima. Ali, ovaj put po-kušat ću vam predstaviti realne slike i činjenice (ne)obrazovanja u našoj Bosni i Hercegovini. Neto stopa upisa mladih u srednje obrazovanje u BiH iznosi 76,2 posto, od čega ih tek 54 posto završi sred-nju školu u predviđenom roku. Samo 20 posto sred-njoškolaca završava opće srednje obrazovanje, a samo 30 posto onih koji idu u srednje stručne škole zavr-šava četverogodišnje obrazovanje. Neto stopa upisa mladih u visoko obrazovanje iznosi samo 24 posto, od

čega ih tek 10 posto završava studij u roku. (Strategija razvoja srednjeg stručnog obrazovanja i obuke za peri-od 2007-2013, Službeni glasnik BiH, br. 65/07) Obrazovanje se u BiH financira gotovo isključivo iz javnog proračuna: entitetskog, kantonalnog, Brčko distrikta BiH i u nekim slučajevima općinskog. Iznos sredstava za obrazovanje iz državnog proračuna mi-nimalan je. Iako je postotak izdvajanja za obrazovanje relativno visok, ta sredstva uglavnom nisu dovoljna jer su sami proračuni niski. U RS-u se za obrazovanje izdvaja oko 4%, u FBiH oko 6%, dok se za obrazovanje u Distriktu Brčko izdvaja 11,2% ukupnih budžetskih sredstava. (Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bo-sni i Hercegovini, pogledati detaljnije : Analiza polo-žaja mladih i omladinskog sektora u BiH, str. 10. Ova analiza položaja mladih je izvršena pod koordinacijom komisije za koordinaciju pitanja mladih Vijeća minista-ra BiH). Navedeni podaci nam jasno govore da u našoj dr-žavi su potrebne reforme, poboljšanja obrazovanja. Neophodno je osigurati da se učenici, studenti školu-ju za adekvatna zanimanja, koja su nam prijeko po-trebna, jer nijedna država ne može opstati sa samo pravnicima, niti matematičarima, niti farmaceutima, nego nama trebaju i dobri matematičari i doktori me-dicinskih nauka, teolozi, farmaceuti, hemičari, auto-mehaničari, pekari... Sa svim navedenim zanimanjima potrebno je sistemski se baviti, time što će se razviti sistem profesionalnog usmjeravanja učenika već od

Neophodno je osigurati da se učenici, studenti školuju za adekvatna zanimanja, koja su nam prijeko potrebna, jer nijedna država ne može opstati sa samo pravnicima, niti matematičarima, niti farma-ceutima, nego nama trebaju i dobri matematičari i doktori medicinskih nauka, teolozi, farmaceuti,

hemičari, automehaničari, pekari...

VAŽNOST OBRAZOVANJA

piše:Asmir BEkRiĆ


TEMA BRoJATEMA BRoJA

gija zdravog razuma, te time najpodesnija i najprikladnija stvarnom životu. Znanje u islamu, za razliku od moder-ne civilizacije u kojoj se samo koristi kao nužno sredstvo, predstavlja ono što bi se moglo okarakterisati samo kao imperativ imperativa, odnosno preduslov (prauslov, uslov uslova) za sve. Ovakav položaj znanja u islamu temelji se na prvim ajetima božanske Objave s kojima je melek Dži-bril došao Muhammeda, s.a.v.s – prvih pet ajeta sure Ikre: Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna. U ovih pet ajeta sažeti su principi islama, najuzvišenija naredba, srž životnog puta svakog muslimana. U nastav-ku, bit će reči samo o nekim principima koji se nalaze u njima:- Naredba, poziv i savjet (čitaj, uči, naučavaj), upućen svim ljudima da ispune svoj život učenjem i čitanjem. Učenjem, bilo da je u pitanju klasično učenje putem čitanja knjige ili bilo koje drugo usvajanje znanja poput usvajanja vještina, tehnika, sposobnosti. Činjenje obreda takođe spada pod ovu kategoriju, jer njima osoba stiče znanje o svome Gos-podaru i uči se pokornosti i poniznosti.- Uzvišena i ispravna odluka, namjera, način sticanja znanja (u ime Gospodara). Da bi znanje imalo pozitivne posljedice, kako na ovom tako i na ovom svijetu, te da bi znanje imalo mjesto u društvu koje zaslužuje i tako u budućnosti obezbjedilo opstanak i napredak ljudsk rase, neophohodno je da bude u ime Vlasnika znanja, u ime Onoga koji ga je stvorio. Stoga znanje koje čovjek stiče u ime Gospodara, čisto je od zloupotrebe, pošto takva oso-ba primarno radi za onosvjetsku korist.- Sticanje znanja u ime jedinog Gospodara ljudi (tvoga). Ljudi imaju samo jednog boga, gospodara, a to je Uzviše-ni Bog. Vođenje savršenim principima u sticanju znanja dovodi do uspjeha i napretka, dok vođenje krnjavim prin-cipima, postavljenim od nekih nazovi božanstvima, kad tad će dovesti do propasti i nazadovanja. O tome najbo-lje svjedoči primjer Zapadne civilizacije, čije je božanstvo novac i moć, a koja već pokazuje znake truhlenja iznutra.- Glavni razlog (koji stvara). Zaista, nema većeg razloga za sticanje znanja u ime Allaha od činjenice da je on stvorio čovjeka. Najmanje što čovjek može učiniti kao čin zahval-nosti je da se pokori Njegovim uzvišenim naredbama.- Kakvoća stvaranja i pojašnjenje glavnog razloga (stvara čovjeka od ugruška). Uzvišeni Bog spominje od čega je stvoren čovjek, naglašavajući time da čovjekovo stvaranje nije jednostavna, već složena, veličanstvena stvar, o kojoj moderna nauka zna vrlo malo. Današnja nauka potvrđuje ovu činjenicu, koja je spomenuta u Kur’anu čak 1300 go-dina prije nego je nastala i sama nauka o prvom stadiju razvoja čovjeka u majčinoj utrobi – embriologija. Spomi-njanjem ovog detalja stvaranja čovjeka, Allah detaljnije

pojašnjava razlog zašto se čovjek prilikom sticanja znanja treba usmjeriti Njegovim metodama.- Podsticaj na izučavanje znanja (stvara čovjeka od ugruš-ka). U ovom ajetu nalazi se i podsticaj ljudima da izučavaju znanje vezano za nastanak, razvoj čovjeka, prvenstveno ugruška, odnosno embrija, kako ga moderna nauka na-ziva.- Potvrda i naglašavanje naredbe, poziva i savjeta (čitaj). Uzvišeni ponavlja važnost obrazovanja, znanja.- Drugi razlog (plemenit je Gospodar tvoj). Plemenitost, je inače moralna vrlina koja je u samom vrhu čovjekovih težnji, te naglašavanje ove savršene Božije osobine, pred-stavlja jak razlog i podsticaj čovjeku da izučava, čita u Bo-žije ime.- Pojašnjavanje drugog razloga (koji poučava peru (pisalj-ki), koji čovjeka poučava onome što ne zna). Kroz ova dva ajeta Uzvišeni pojašnjava Svoju osobinu plemenitosti, koja, između ostalog počiva na obezbjeđivanju čovjeku ne samo sredstva za učenje, čitanje, naučavanje - pisaljke, već i rezultata postignutih tim sredstvom, alatom – zna-njem. Nema sumnje da obezbjeđivanje alata za sticanje znanja i rezultata sticanjem znanja i više nego dovoljno da insan stiče znanje, obrazovanje u ime Jedinog Boga.- Sredstvo za izučavanje i rezultat izučavanja (koji poučava peru (pisaljki), koji čovjeka poučava onome što ne zna). Pored toga što naređuje sticanje znanja, pojašnjava način sticanja znanja, navodi važnost baš takvog načina, Uzviše-ni Bog u ovim prvim ajetima Objave naglašava i sredstvo za takav znanstveni put - pisaljku, te rezultat, posljedicu takvog puta – podučavanje novim saznanjima.- Podsticaj čovjeku (plemenit je Gospodar tvoj, koji pouča-va peru (pisaljki), koji čovjeka poučava onome što ne zna). U zadnja tri ajeta nalazi se i stimulans, podsticaj čovjeku da se okiti sa jednim zvanjem koje, ako se na ispravan na-čin sprovede u praksu, čini čovjeka plemenitim. To zvanje je naravno zvanje mualima, učitelja, odgajatelja, kojim se svaka osoba može okiti na njoj svojstven način, da li preko direktnog bavljenja tim profesijama, ili preko odgajanja svoje djece, davanja savjeta onima koji savjet traže i sl. Naši prethodnici znali su kako se okoristiti poukama ovih prvih ajeta Objave. Za to je dovoljan primjer čuvenog mu-hadisa Buharije koji je u svojoj zbirci hadisa naslovio po-glavlje pod imenom Poglavlje: Znanje prije riječi i djela. Sigurno, da bi se o položaju znanja u islamu kao pre-duslova moglo naširoko pričati, no s obzirom da nam je ovdje cilj kratko osvrtanje na zadatu temu, završio bih ovo izlaganje s željom da mi, današnji muslimani, shvatimo važnost ovog preduslova u islamu i da se potrudimo da se odazovemo onome što Uzvišeni Bog traži od nas u pogle-du njega, koliko smo u mogućnosti, a ne koliko mi mislimo da treba, kako bismo postigli zadovoljstvo Allaha, dž.š.

Danas živimo u vremenu kada se znanje, uprkos tome što tehnološki napredak čovječanstva opstoji na njemu, ipak stavlja u drugi plan, kako na Zapadu, tako i među musli-manima. Slava, novac, provod, sloboda bez odgovornosti i obaveza, samo su neke od krilatica hedonističko-mate-rijalnog pogleda na svijet koji je zaokupio maštu i postao težnja, san prosječnog modernog čovjeka. Temelj napretka i opstojnosti čovjeka oduvijek je bilo znanje. Čovjek je od davnina tražio načine da proširi svo-je znanje i vidike kako bi sebi olakšao svakodnevni život. Kako je vrijeme prolazilo, a njegovo znanje sve veće, teh-nološki napredak čovjeka postajao je sve intenzivniji i brži. Time je čovjekova ovisnost o tehnologiji, proizvodu zna-nja postojala sve veća. Današnji čovjek za svoj lagodni život treba da zahvali znanju. Komunikacija između ljudi se nikad nije tako lah-ko i brzo mogla ostvariti. Dok se nekad trajanje puta neke informacije mjerilo godinama, ponekad čak stoljećima, danas se taj put mjeri sekundama ili bukvalnije rečeno „klikovima“. U prošlosti čovjekova aktivnost je uglavnom bila ovisna o dnevnoj svjetlosti, te tako čak i u najvećim gradovima, metropolama, tokom noći svi bi poslovi zami-rali. Danas, zahvaljujući vještačkoj svjetlosti, Zemlja nikad nije bila osvjetljenija, rad je postao neovisan o sunčevoj svjetolosti, te tako nema metropole koja ne „živi 24 sata“. Zaista, kada bi se nabrajale sve prednosti života moder-nog čovjeka naspram njegovih predaka, ne bi se sigurno mogle nabrojati ni kad bi svi ljudi živjeli koliko je živio Nuh, a.s. Šta je uzrok modernog ponižavajućeg statusa znanja? Za-što se baš sada znanje ponižava, u trenucima kada ljudska civilizacija nikada nije bio na ovolikom stepenu ovisnosti

o njemu? Zašto je sve manje učenih, čime se ljudska rasa dovodi u opasnost? Odgovore na ova pitanja ne treba tra-žiti u odnosu čovjek-znanje, jer se srž problema ne nalazi tu, iako na prvi pogled izgleda suprotno. Odgovore treba tražiti u odnosu čovjeka prema onome ko je vlasnik zna-nja. U odnosu čovjeka prema Onome koji sve zna, Uzvi-šenom Bogu, jedinom vlasniku znanja, Koji obuhvata svo znanje, kako o onome što je bilo, što jeste sada i što će biti. Zaista, ako čovjek ostavi sve pristrasnosti, te pomno sagleda problem položaja znanja u našem podneblju, doći će do jedinog realnog zaključka, koji se prosto sam po sebi nameće – glavni uzrok nižerazrednog položaja znanja u modernom dobu je, nažalost, nižerazredni položaj Uzvi-šenog Boga u modernoj civilizaciji, Tog napajača znanjem. Dovoljno je samo pogledati svakodnevni život jedne mo-derne mahale, da je tako nazovemo, gdje se Bog spomi-nje samo u trenucima kakve nesreće i belaja, a i onda se to uglavnom svodi na ono što bismo mogli nazvati „bo-garanje“ – psovanje i proklinjanje Uzvišenog Boga, koji je, naravno, zaslužio daleko bolji odnos. Sticanje imetka, brak i porodica, obrazovanje, međuljudski odnosi, moral, takoreći skoro cijeli ljudski život, izuzev možda pogrebnih ceremonija i običaja, danas se može opisati kao život u kome Uzvišeni Bog predstavlja devetu rupu na svirali, od-nosno neku skoro beznačajnu stvar o kojoj se ovlaš tu i tamo nešto spomene, uglavnom kad neko umre, i tada većinom „radi reda“. Stoga ne treba da čudi da je znanje, ta Božija blagodat i Njegovo vlasništvo, kao takvo i samo postalo „radi reda“ , odnosno stvar sporedne važnosti, kojoj se posvećuje pažnja onoliko koliko će se imati mate-rijalne koristi od nje. Upravo položaj znanja u islamu svjedoči da je islam reli-

Upravo položaj znanja u islamu svjedoči da je islam religija zdravog razuma, te time najpodesnija i najprikladnija stvarnom životu. Znanje u islamu, za razliku od moderne civilizacije u kojoj se samo koristi kao nužno sredstvo, predstavlja ono što bi se moglo okarakterisati samo kao imperativ im-

perativa, odnosno preduslov (prauslov, uslov uslova) za sve. Ovakav položaj znanja u islamu temelji se na prvim ajetima božanske Objave s kojima je melek Džibril došao Muhammeda, s.a.v.s – prvih

pet ajeta sure Ikre

piše:Jusuf džAFiĆ

ZNANJE – PREDUSLOV U ISLAMU


TEMA BRoJATEMA BRoJAneku veliku funkciju, samo ako je ona izrazito bolja od ostalih konkurenata, muškaraca. Upravo ovakvo razmišljanje i ovakvi postupci do-vode do toga da žena gubi samopouzdanje ili se osjeća preforsirano pri samoj pomisli na dvostruko opterećenje od posla i od porodice.Ako se pogleda malo dublje u prošlost, vidjećemo da je žena bila tretirana kao predmet, pa su tako prije pojave islama, ženska djeca, živa zakopavana, te one koje su nekim spletom okolnosti preživljava-le, bile su izložene raznim neprijatnostima, od toga da su bile vlasništvo muškarca; nisu imale pravo na svoje tijelo, a da ne pominjemo pravo na izbor muža, nije imala pravo odlučivanja u porodici, čak ni o vlastitoj djeci; bile su poput trgovačke robe, mo-gle se prodavati i kupovati, te niz drugih ponižava-jućih stvari. U prijašnjim zakonima žena nije imala nikakvu ulo-gu u formiranju društvene zajednice. U srednjem vijeku, ličnost žene je tretirana na različite načine, čak se raspravljalo o njenoj duši, je li njena priroda ljudska ili možda životinjska. Što se tiče položaja žene u nekim starim civilizaci-jama, o tome nam indijski vođa Dževahirlal Nehro u svojoj knjizi Iktišaful-hind kaže sljedeće: „Prema tvrdnjama Manija, zakoni koji su u to vrijeme bili na snazi doveli su ženu u veoma težak i nezavidan po-ložaj. Žene su u to vrijeme u potpunosti zavisile od oca, muža ili sina. Poznato je da u to vrijeme žena nije imala pravo na nasljedstvo i sav imetak umrlog odlazio bi u ruke muškaraca koji bi ga naslijedili.“ Nakon ovih riječi, Nehro veli: „U svakom slučaju, po-ložaj žene u staroj Indiji bio je bolji od onog u staroj Grčkoj ili u starom Rimu ili u prvim stoljećima nakon pojave kršćanstva.“ U pomenutoj knjizi se navodi da žene nisu imale nikakvo pravo ni po kakvoj osnovi. Nije bilo razlike između male djevojčice i odrasle žene. Bilo je jedino bitno i dovoljno da pripada ženskom rodu da bi bila osudivana na nadzor muškarca tokom cijelog svog života. Provodila je svoj život u sjeni oca, muža ili brata.Ovakvo stanje-mišljenje o ženama bilo je prisutno sve do pojave islama. Pojavom islama i dolaskom Časnog poslanika sa istinom od Allaha, okončava se stoljetno mučenje ponižavanja žena; žena doživlja-va preporod, počinje da živi. Islam je ženu uzdigao na viši stepen, dao joj je pra-vo na život, obrazovanje, na nasljedstvo, te da bude ravnopravan član bračne zajednice. Sva pomenuta prava i niz drugih, žena je dobila još prije 1400 godi-ne sa pojavom islama. Ostale žene svijeta mogle su

samo da snuju o takvim, sve do prije 100 godina kad su se, kako smo predhodno kazali, izborile vlastitim trudom i dugotrajnom borbom. Žena muslimanka se nije trebala boriti, ona ih je dobila na poklon od svoga Gospodara. Dolaskom islama, žene, konačno, postaju puno-pravni članovi ljudske zajednice. Najprije dolazi za-brana zakopavanja živih djevojčica, što je bio običaj kod Arapa prije pojave islama.Islam jeste dokinuo poniženja i mučenje žene u jed-nom smislu, ali možemo slobodno reći da je društvo donijelo druga, nova poniženja još gora od prethod-nih. Stoga je jako bitno shvatiti islamske propise, kako bi se vratili istim. Ako otvorimo Kur’an, uočit ćemo koliku je vrijed-nost islam dao obrazovanju, te stoga Objava i zapo-činje sa naredbom „UČI”! Upravo ove riječi obave-zuju, kako muškarca tako i ženu, da uči i da se bavi izučavanjem, da traži nauku. Žena je u potpunosti izjednačena sa muškarcem po pitanju njenih prava i dužnosti u društvu, kao potvrdu navodimo ajet: O ljudi bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega i drugu njegovu stvorio.(En-Nisa, 1). Gospodar ljudi, koji sve zna, On nas je stvorio - svaki autor poznaje svoje djelo najbolje. Muškarce i žene je stvorio sasvim jednake, ali zbog njihove prirode im je dao različite uloge, za koje ih je On obdario i radi koji ih je stvorio. Kako bismo shvatili i cijenili našu vjeru islam, neop-hodno je napomenuti da je mišljenje većine zapad-njaka kako islam tlači i ponižava ženu, izrečeno bez dokaza. Naprotiv, sve ukazuje da je situacija obr-nuta, jer prije islama su postojale kršćanske knjige i religija kršćanstva i jevrejstva, te su postojale sve ostale religije koje i danas postoje, ali niti jedna od njih nije dala ženi mjesto koje joj je islam podario. Možda će pojedinici i nakon ovog tvrditi da je ženi mjesto da odgaja djecu i da bude dobra domaćica. Potvrđujem, ali ne želimo stati samo na tome. Žena je toliko snažna da zaista može da uskladi pomenu-te obaveze u porodici i da zauzme svoje mjesto u društvu, na nekoj njoj odgovarujućoj funkciji. Ako kažemo da se žena ne treba obrazovati, dobi-ćemo nešto što se zove nepismenost, naime, kako žena da odgoji svoje dijete i da ga pouči osnovama života, ako ista nije poučena?! Zašto da se vrtimo ukrug, zašto da idemo jednom putanjom zbog stra-ha od onog što se nalazi pored nas ili da ćemo mož-da posustati na putu ka traženju znanja?! Usudimo se skrenuti sa dobro poznatog puta, neka naš voz iskoči iz tračnica kojim je vozio cijelog svog života,

Na samom početku obraćanja vama, vjernim čita-ocima našeg lista, pomenula bih da ću u nastavku predstaviti položaj, status žene kroz historiju.Naime , ako govorimo o pravima žene i njenom pra-vu na obrazovanje, moramo pogledati u prošlost. Pojasnit ćemo to na primjeru Njemačke: Polovinom 19.stoljeća bilo je poznato da su žene činile tek dio u porodici, kratile su svoje vrijeme uz ručne radove, čekajući neku dobru priliku da se udaju. Žene su još 1890. osnovale “realne kurseve” za pripremu ženske omladine za studiranje na visokim školama. Pomenuti kursevi su 1893. prerasli u gi-mnazijske kurseve.Godine 1893. opći njemački savez je tražio slobodu studiranja za žene. Sve do kraja ovog stoljeća žene Njemačke nisu mogle studirati. Početkom 1920. žene su mogle da brane doktorsku disertaciju, te je u martu 1923. prva žena stekla zvanje redovnog profesora. Možemo reći da se od tog perioda dosta toga pro-

mijenilo, ali što se tiče visokih pozicija u poslovnom svijetu, one su i dalje nedokučive za pripadnice sla-bijeg spola. Kada govorimo o nauci i istraživanju, žena je bila slabije zastupljena u odnosu na muškarca.Naučna statistika u Evropi govori nam da je broj žena i muškaraca, koji su zaposleni u nauci i tehno-logiji, gotovo jednak. Zašto je žena postavljena na takav nivo ? Prije svega krenut ćemo od odgoja, koje ima ve-liku ulogu u životu svih nas. Opće je poznato da se djevojčice i dječaci ne odgajaju na isti način. Zašto?Pravilo je da su djevojčice te koje moraju pomagati u kućnim poslovima, i svaka majka svoju kćer najpri-je priprema kako da bude dobra majka i domaćica, dakle, to je tipična uloga žene.Roditelji, u većini slučajeva, podržavaju školsko ob-razovanje ženske djece, samo ako će isto doprinijeti životnom izdržavanju porodice. Nažalost, ovakvo je stanje i danas prisutno u nekim dijelovima Evrope. Iz tog razloga muškarci će uzeti u obzir ženu, za

Islam je ženu uzdigao na viši stepen, dao joj je pravo na život, obrazovanje, na nasljedstvo, te da bude ravnopravan član bračne zajednice. Sva pomenuta prava i niz drugih, žena je dobila još prije 1400 go-dine sa pojavom islama. Ostale žene svijeta mogle su samo da snuju o takvim, sve do prije 100 godina kad su se, kako smo predhodno kazali, izborile vlastitim trudom i dugotrajnom borbom. Žena musli-

manka se nije trebala boriti, ona ih je dobila na poklon od svoga Gospodara.

piše:naila duRAkoviĆ

ŽENE I OBRZOVANJE


viJESTi iZ EGiPTAviJESTi iZ EGiPTA

Ovo je dugovječna baština bez koje ne mogu. Zato mislim da je dobar znak što su, u svom vodstvu, ponovo istakli značaj El-Azhara kao referentnog tijela. Mi smo tu i bit ćemo tu da pomognemo Egipćanima, da pomognemo vladama, da pomognemo ljudima koji tragaju za umjerenim tumačenjem islama, koje je i vjerno princi-pima naše vjere, a i odjekuje savremenim potrebama na-roda. Mnogo ljudi po upute dolazi k nama. Elita, normalan na-rod, ljudi iz medija, svi – zaprimili smo brojna pitanja, po-gotovo u posljednja dva tjedna. Ja mislim da je to divno. U medijima se svaki dan javljaju vijesti o El-Azharu. Samo jučer smo imali gotovo 90 priloga o Dar El-Ifta’u, a ona je tek ogranak El-Azhara. Danas je o njoj u egipatskim me-dijima bilo oko 45-50 priloga. Ovo je nešto jako značajno. Prije bismo imali 5 ili 6 priloga dnevno. Ljudi od nas traže uputu. Isto važi i za ostale ustanove pod El-Azharom. Mi nudimo tumačenje koje je vjerno tradiciji, ali i koje vodi računa o savremenim potrebama i izazovima koji su pred nama. Druga skupina će se možda voditi samo tradicijom, no zanemarit će moderne potrebe ljudi. Ne možete se voditi samom tradicijom. Morate shvatiti živu stvarnost oko nas, kako biste ponudili najbolje rješenje. Kada je riječ o uplitanju u politiku, želimo kristalno razja-sniti razliku između politike i države. Državu čine sva ona načela koja reguliraju i organiziraju odnos između naroda, vlade, parlamenta i razlike između izvršnih i zakonodavnih tijela. Mi narodu govorimo da je važno da oni glasaju. Mi im govorimo da kriteriji pri odabiru predstavnika trebaju biti iskrenost, dobar program i visok raniji uspjeh u svome po-lju. Mi narodu govorimo da ne mogu ljude odabirati na osnovu njihovog izgleda. Imamo skoro 60.000 imama, zaposlenih širom Egipta. To je, suštinski, u svakome selu. Imamo 8.000 vjerskih insti-

tucija, primarnih, pripremnih i sekundarnih, povezanih sa El-Azharom i oni imaju gotovo dva miliona studenata. Sve-učilište El-Azhar ima gotovo pola miliona studenata raspo-ređenih u 65 različitih koledža svuda po Egiptu. Tako da imamo snagu. Trebamo pokrenuti dva, ako ne i tri satelitska televizijska kanala koji će se emitirati u ime našeg instituta. To bi tre-balo biti početkom 2012. godine. Lopta se sada kotrlja u pravome smjeru. Dar El-Ifta će pokrenuti portal za vijesti i priče o našim aktivnostima. Već posjedujemo internetsku stranicu, no ovdje će se moći naći informacije, poput vijesti vezanih za vjerske ustanove i aktivnosti naše institucije. Heneghan: Zašto svi ti imami nisu ranije pristupali ljudi-ma? Nedžm: Postoji razlika između posla i zadatka. Oni su obavljali posao, ali nisu bili na zadatku. To je pitanje smjer-nica, vizije, entuzijazma, novčanih naknada, vodstva – a sva su ta sredstva bila odsutna. Nije to bio politički problem, već nedostatak vizije. Do neke mjere, bili smo i uspješni, no nismo se koristili nekim sredstvima i mogućnostima da poboljšamo odnos sa ljudima i da sa njima radimo više. To ne znači da su oni bili potpuni promašaji. Oni su obavljali svoj posao. No mogli su i više od toga. Jedna stvar koja će načiniti pravu razliku je to što ćemo ljudimo pristupati izravno. Ljudi će nas moći naći svugdje, svoje ruke kojima pomažemo i upućujemo ćemo još proši-riti. To je najučinkovitiji način. Pokušat ćemo raširiti svoju poruku masovnom proizvodnjom CD-ova, audio vrpci, le-taka, brošura i ostalih papira. Muslimansko bratstvo je izmijenilo svoj način ophođe-nja. Sastavili su inicijativu za promidžbu turizma. Tu su bili veoma uspješni, uspjeli su u svoje ophođenje sa glavnim strujama uključiti i ophođenje koje je prihvatljivo za sve Egipćane.

Urednička bilješka: Slijede neznatno izmijenjeni isječci iz mojih razgovora sa dvojicom viših službenika kairskog El-Azhara, prestižne džamije i sveučilišta u Kairu, koje je cen-tar sunnijskog islamskog učenja više od 1000 godina. Prvi dio: Razgovor sa Ibrahimom Nedžmom, 12. decem-bar 2011. Ibrahim Nedžm je viši savjetnik velikog muftije Alija Džumue, drugog najvišeg egipatskog autoriteta odgovor-nog za ured Dar el-Ifta’ koji se bavi fetvama. Mahmud Azab je savjetnik za dijalog sa šejhom Ahmedom Tajjibom, veli-kim imamom El-Azhara i najvišim islamskim autoritetom za ogroman broj muslimana sunnija u svijetu. Heneghan (urednik): Gdje stoji El-Azhar među svim pro-mjenama koje su zadesile Egipat?Nedžm: El-Azhar je u historijski značajnom položaju u kom se može podići i ne biti tek zadovoljan obraćanjem kroz medije. Ljudi su za Muslimansko bratstvo i selefije glasali, jer ih poznaju. Mi moramo probiti debele slojeve pregra-da, koje su se izgradile između ljudi i vjerskih ustanova, to-kom protekla tri desetljeća. Moramo unaprijediti naše islamske teme tako što ćemo govoriti o običnim stvarima koje brinu ljude; o pitanjima s kojima oni imaju problema, o pitanjima kojima se druga skupina uspjela obratiti ljudima. To su pitanja o ponašanju, odijevanju, obredima i svakodnevnim poslovima. Na primjer, uspjeli su reći ljudima kako da budu dobri mu-slimani; morate pustiti bradu. To značaj islama ograničava na formalni izgled. No, te vjerske ustanove nisu ljudima objasnile šta islam stvarno znači, da islam ide dublje od vanjskog izgleda, da

se islam zasniva na vrijednostima kojima ih trebamo podu-čiti. Nema puno koristi što nosiš bradu ili veo preko lica, ako imaš razmirice sa susjedom. Radi njih se ljudi previše bave ovakvom vrstom problema. Iz toga ishodi da ljudi za-pravo krivo shvataju šta danas znači biti pobožan. Heneghan: Šta je El-Azhar radio tokom protekla tri deset-ljeća? Nedžm: El-Azhar je obavljao svoj posao. Međutim, kada su u Egipat uvedeni satelitska televizija i internet, El-Azhar se nije adekvatno nosio sa tim savremenim komunikacij-skim sredstvima. Tim se sredstvima moglo ljudima pričati i u privatnostima njihovih domova. Za sada, El-Azhar ne posjeduje niti jednu satelitsku televiziju, nijednu. Selefije ih imaju osam, u svim dijelovima regije. El-Azhar ima tek par internetskih stranica dok ih drugi imaju na stotine.Također, u pogledu literature, ne štampamo previše knjiga dok ih oni imaju na hiljade. Bili su vrlo aktivni u vođenju popularnih vjerskih programa u predgrađima i vangrad-skim područjima i njima su podizali svijest. Uspjeli su do-prijeti do takvih mjesta i propovijedati u njima. Mi smo to tek shvatili, pa smo se počeli buditi. Nije pre-kasno za to. Za mene je ekstremizam pojava kratkoga trajanja. Egipat-ski narod se toj pojavi odupirao kroz svu svoju dugu povi-jest. Ona nije ranije postojala u ovakvom obliku. Nedavno su i Muslimansko bratstvo i selefije izjavile da je El-Azhar njihov vjerski referentni okvir. Ovo je jako do-bar korak. Morat će razvrstati dosta pitanja koja je El-Azhar već razvrstao, pitanja koja se tiču međunarodnih poslova, privrede, turizma, sve do političkog razumijevanja šerijata.

Izvor: onislam.net Obrada: www.islam-iman.com Prijevod sa engleskog: Abdurrahman Kadrić



Nedavno su i Muslimansko bratstvo i selefije izjavile da je El-Azhar njihov vjerski referentni okvir. Ovo je jako dobar korak. Morat će razvrstati dosta pitanja koja je El-Azhar već razvrstao, pitanja koja se tiču međunarodnih poslova, privrede, turizma, sve do političkog razumijevanja šerijata

Glasovi sa El-Azhara: Egipat, islam i izbori

RAZMiŠLJAnJAPRAviLA iSLAMSkoG PRAvA

Ljudi najčešće vrijeme računaju po nekom značajnom do-gađaju. Na globalnom nivou to je 11/9, dan kada je svijet krenuo u tzv. borbu protiv terorizma. U Bosni i Hercego-vini vrijeme se još uvijek dijeli na prije i poslije rata, a u Egiptu odsada vrijeme se definitivno dijeli na prije i poslije 25. januara, dan kada je egipatski narod odlučno rekao NE. Ne, višedecenijskom, političkom, vjerskom, obrazovnom, ekonomskom i svakom drugom vidu ugnjetavanja. Egipća-ni su imali i više nego dovoljno razloga da izađu i iskažu svoje nezadovoljstvo, ali nijedan pojedinac niti grupa nije se usuđivala da započne takvo što. Mnogi od njih su živjeli zbog jednog razloga, zato što mora-ju. Neki od njih, kada bi počeli razmišljaju o druš-tveno-političkim proble-mima, imali su osjećaj da su oni jedini koji koji misle o tome, iako je ve-ćina bila takva, jer svoje stavove nisu mogli niti su imali načina da iznose u javnosti, a o tome čak ni u svojim domovima nisu mogli da govore. (U ovo sam se lično uvjerio). Ovakav politički oblik vladavine nije bio jedini razlog neza-dovoljstva. Polovina egipatskog naroda živi u siromaštvu, i mnogi od njih su, u pravom smislu riječi, sluge višeg druš-tvenog sloja. Samo u zadnjih četiri godine, cijene nekih osnovih životnih namirnica duplo su porasle. Nisu posku-pljivali samo prehrambeni artikli, nego i sve ostalo, te za samo nekoliko godina životni standard je za duplo pora-stao. Obrazovni sistem već odavno je trebao reforme, jer ovakav obrazovni sistem prouzrokovao je oko 30% popula-cije u Egiptu nepismeno, a to je išlo na ruku samo režimu. O zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, moglo se čuti u

medijima, ali u stvarnosti nije bilo primjene. Bez korupcije čovjek bi morao uložiti Sizifov napor da bi došao do osnov-nih prava. Lista razloga za opće nezadovoljstvo i dizanje naroda, tra-žeći izlaz iz ovog stanja je duga, ali dva od njih su jako bit-na, s obzirom da je zbog njih, jedinstveni narod Egipta, bez obzira na vjeru, stalež, godine i sve ostale razlike, zajedno izlazio na ulicu i po cijenu vlastitog života, u postrevolucio-narnom periodu stao na različite strane i kroz demokratske izbore traži svoja prava, a što je i dovelo do kasnijih nemira,

pa i otvorenih sukoba.

Islamsko buđenje Već decenijama, širom islamskog svijeta, kruži velika doza pesimizma. Generacijama koje dolaze dosadile su priče o tome kako su muslimani začet-nici medicine, astronomi-je, sociologije, o velikim poduhvatima Mehmeda El-Fatiha i Salahuddina Ejjubija i o tome kako je zapad uzeo od muslima-na sve ono najbolje i te-oriju pretvorio u praksu,

a diljem islamskog svijeta širi se rajedinjenost, sektaštvo, nasilja, a u civiliziranom dijelu svijeta, stječe se dojam da u ovom dijelu svijeta primitivizam dostiže svoj vrhunac. U prilog tome idu i činjenice da su i mnoge zemlje u kojima muslimani čine većinu, pale i ispod granice trećerazrednih zemalja. Političke elite koje su održavale ovakvo stanje bile su marionete zapadnih sila preko kojih su ostvarivali svo-je ciljeve u zemljama regije. Prorežimske vlade su bile ga-rant sigurnosti za Izrael, eksplotaciju prirodnog bogatstva, i ostalog u što upru očima, i kao takve su odgovarale onima koje ova generacija muslimana najviše optužuje za strada

Fikh - islamsko pravo, predstavlja skup propisa koji regulišu svaki aspekt života pojedinca i zajednice. Nakon više od 1400 godina od završetka misije Poslanika Muhammeda, sallalla-hu alejhi ve sellem, islamsko pravo se razvilo u mnogobrojne pojedinačne discipline, o kojima su napisana zasebna djela i koje se danas, na skoro svim fakultetima islamskog prava, izu-čavaju kao posebni predmeti kao što su: metodologija islam-skog prava (usuli-fikh), historijat islamskog prava, islamsko pravo kroz pojedine pravne škole itd. Jedna od grana islamskog prava koja se u današnjem vreme-nu izučava kao zasebna disciplina je oblast koja se bavi pro-učavanjem pravila islamskog prava, što je u arapskom jeziku poznato kao kava’id fikhijje. Pravilo islamskog prava (ka’ide fikhijje) se definiše kao: Opća osnova islamskog prava izražena u sažetoj konstrukciji koja sa-drži šerijatske propise za novonastale slučajeve koji potpadaju pod istu tematiku. Ili drugim riječima, pravilo islamskog prava je: Opća norma koja se odnosi na sve pojedinačne slučajeve koji se svrstavaju pod tu opću normu. Primjeri pravila islamskog prava su:Poslovi se prosuđuju prema namjerama. Poteškoća donosi olakšanje.U ugovorima su mjerodavne namjere i ciljevi, a ne jezičke for-me i izrazi.Šteta se mora otkloniti.Sumnja ne pobija čvrsto ubjeđenje.Pravilo je da stvari ostaju onakve kakve jesu dok se ne dokaže suprotno.Nužda čini dopuštenim zabranjene stvari. Iz navedenih primjera pravila islamskog prava vidimo da su ista formirali i napisali islamski učenjaci u kratkim jezgrovitim rečenicama, ali ona u sebi sadrže norme kojima se regulišu mnogobrojne novonastale situacije i pojedinačni slučajevi koji iziskuju donošenja pravnog propisa (hukm šer’i). Ona su nastala na osnovu izučavanja i proučavanja šerijatskih teksto-va, Kur’ana i Hadisa, i dubokog razmišljanja i ulaganja maksi-malnog truda u razumijevanju istih.Navedena i desetine drugih pravila islamskog prava nalazimo

u literaturi koja govori o istim. Svako od njih je detaljno obra-đeno kroz jezičku analizu riječi od kojih je sastavljeno, dokaze na kojima se bazira i iz kojih je prvobitno i formirano, podpra-vila koja se formiraju na osnovu glavnog pravila, mnogobroj-ne pravne norme koje se donose na osnovu istog, ali i rijetke izuzetke iz dotičnog pravila. Za nauku o islamskima pravilima se može reći da je nastala u vremenu Poslanika ali naravno ne u obliku i detaljima po kojem je danas poznata u knjigama ove discipline. Kao i svaka druga islamska disciplina ona se postepeno razvijala kroz sve epohe islamskog prava. Konkretan autor većine pravila nam je nepoznat, ali ono što se zna jeste da su ih kreirali, oblikovali i konstantno unaprjeđivali genijalni umovi islamskih pravnika svih pravih škola. Situacija u kojoj je autor jasan jeste Hadis Poslanika, s.a.v.s., koji je ujedno i pravilo islamskog prava. Poslanikove, s.a.v.s, izreke su od prvih dana njegove misije predstavljale pravila islamskog prava koja u sebe uključuju mnogobrojna podpravila, ali i direktna rješenja za islamska pitanja budućih generacija. Njegove, s.a.v.s, izreke kao npr.: Ne smije se nanositi šteta, niti se na nanesenu štetu štetom uzvraća, ili: Profit slijedi odgovornosti, ili: Tužilac mora izni-jeti dokaz a tuženi se mora zakleti u nevinost, su vremenom postale ujedno i direktna islamska pravila, pored toga što su hadisi. Poštovanje i ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s, ali i precizan od-nos prema nauci, nam nalažu da njegove izreke kao takve i spominjemo, tj. kao govor Poslanika, a tek poslije istu izreku možemo navesti kao pravilo islamskog prava. Govor Poslanika uvijek treba razgraničiti od govora učenjaka. Mora se priznati da pravila islamskog prava u pojednostavlje-nom prijevodu na bosanski jezik, uključuju i određena pojaš-njenja značenja kako bi bila razumljiva i shvatljiva. Time izgu-be dio jezgrovitosti i sažetosti govora i ljepote jezičkog izraza kojim se odlikuju u svom arapskom izvorniku. U sljedećim brojevima Glasnika ćemo, ako Bog da, detaljno govoriti o pojedinačnim pravilima islamskog prava koje smo u ovom uvodu naveli kao primjere. Prvo pravilo koje će biti obrađeno je: Poslovi se prosuđuju prema namjerama.

pripremio:dino MAkSuMiĆ piše:

Hasib HAdžiĆ

Na Tahriru, nisu se vihorile samo egipatske zastave, niti u Tripoliju i Tunisu samo libi-jske i tunižanske, nego i palestinske, sirijske, jemenske, poručujući na taj način da stoje

uz njih u njihovoj revoluciji.

TRAGOVI EGIPATSKE REVOLUCIJE


Navedena i desetine drugih pravila islamskog prava nalazimo u literaturi koja govori o istim. Svako od njih je detaljno obrađeno kroz jezičku analizu riječi od kojih je sastavljeno, dokaze na kojima se bazira i iz kojih je prvobitno i formirano, podpravila koja se formiraju na osnovu glavnog pravila, mnogobrojne

pravne norme koje se donose na osnovu istog, ali i rijetke izuzetke iz dotičnog pravila.

UVOD U PRAVILA ISLAMSKOG PRAVA

RAZMiŠLJAnJARAZMiŠLJAnJA

Kažu da pored zvanične historije postoji paralelna koja se odvija iza kulisa i po kojoj će finansijska kriza svoj potpuni krah doživjeti u tekućoj, 2012. godini. Ali, kako je budućnost već više puta mi-jenjana, ko od nas danas može ozbiljno gledati na ovakva pred-viđanja? Treći svjetski rat je više puta izbjegnut, smak svijeta isto tako, preživjeli smo razna vještačka puštanja epidemija gripe, a 2012, kao zlokobnu godinu, odgledali smo nebrojeno puta na filmskim platnima, izrežiranu u vidu fantastike sa pojavom ilumi-nata i demona, što je u većini slučajeva izazivalo smijeh i parodi-ju, poput Majinih predskazanja o toj strašnoj godini. Uveliko se šalimo sa takvim nagađanjima, pardon proricanjima – „Ako ne bude smaka svijeta 21.12.2012, bit će mnogo djece 21.9.2013!” Međutim, autori filma “Apokalipsa 2012” putovali su u Meksiko, gdje su se susretali sa ljudima koji ozbiljno vjeruju u majansko proročanstvo i skepticima, predstavnicima tradicionalne nauke. Svugdje ima istine, pa čak i u filmovima naučne fantastike, samo uvijek treba znati koji je dio tačan. Prvi dio filma “Matrix” prilično je vjeran. To je realnost svijeta u kome živimo. Da li je „teorija zavjere“ samo etiketa koja ima za cilj diskre-ditirati, omalovažiti i čak ismijati ljude kritičkoga duha koji nisu priklonjeni „neprikosnovenim istinama“ svjetskih medija, zvanič-noga diskursa „istine“ vodećih svjetskih država i država uopće? Da li je cilj stvoriti „poslušnu masu“ koja će samo vjerovati u „zvanične istine“ bez ikakvoga razmišljanja, jer „kada oni to kažu, to mora da je istina, neće valjda tako odvratno lagati“. Da li nas neko odozgo nastoji samo dobro zaplašiti? Svijetom vlada vatikanska Crkva (a na vrhu svake crkve, u sko-ro svim zemljama, nalaze se oni vladari iz sjenke koji rade po

instrukcijama sa vrha piramide), engleska kraljevska porodica i premijer države, Bijela kuća u zajednici sa izraelskom vladajućom elitom, po čijoj volji poslušno dužnost obavlja predsjednik, tre-nutno Barack Obama, te razvijena mreža masonske lože. Takva vlastela svijet vidi kao šahovsku ploču, usitnjenu na što više po-lja, što je bio još starorimski metod pri stvaranju carstva. Polja se oblikuju u skladu sa potrebom da se vojska, koju vlastela kontro-lira, uvijek nađe, kao zaštita, u blizini strateških puteva i nalazišta prirodnih minerala i nafte. Naftna oligarhija ima samo jedan cilj - osigurati svoje naftno nalazište i naftne puteve. U praksi se pokazalo da ako jedna nacija upadne na teritoriju druge, počinje rat, kada se na tržištu dogode neočekivani lomo-vi, uskoro se zbivaju ekonomske depresije, ukoliko cijene skaču zbog nestašice, javit će se inflacija, a revolucije počinju kada se narod, uvijek nekako spontano digne, kako bi zbacio postojeću vlast. Izazivanje građanskih ratova, elementarnih nepogoda ili organi-ziranje terorističkih akcija na “šahovskim poljima”, tamo gdje je potrebno smjestiti “međunarodne vojne snage”, postala je uobi-čajena praksa u politici, koju pritajeno orkestrira globalna naftna oligarhija. Dakle, teži se da već stvorena svjetska vlada učvrsti novi svjetski poredak i to sa jednom jedinstvenom crkvom i jed-nim monetarnim sistemom, naravno pod njihovom vlašću. Ko-načni cilj je potpuno uništenje svakoga nacionalnog identiteta i nacionalnoga ponosa - kontrola svakoga pojedinca pomoću čipa, te potpuni prestanak industrijalizacije, kao i prestanak korištenja nuklearne energije. Postojeći industrijski pogoni iz Sjedinjenih Američkih Država bi se preseliti u zemlje Trećega svijeta, gdje ima

nje Palestinaca, Iračana, Afganistanaca i ostalih zemalja u kojima stradaju muslimani. Naravno da je stanovnicima Egipta, Jemena, Jordana, Libije, Sirije i ostalih arapskih zemalja stalo do ujedinjenja u svakom smislu, ali upravo njihove vlade su bile koje su ovaj narod držali na užetu. Na Tahriru, nisu se vihorile samo egipatske zastave, niti u Tri-poliju i Tunisu samo libijske i tunižanske, nego i palestinske, sirijske, jemenske, poručujući na taj način da stoje uz njih u njihovoj revoluciji. Da je neki pojedinac ili grupa, mjesecima ili godinama, planirala revoluciju i pad režima zbog prisutnosti velikih sigurnosnih i obaviještajnih predostrožnosti, nikada nebi uspjeli u tome. Posmatrajući ono šta se dešava u Tunisu, željeli su iskusiti šta znači ummet, znajući da će samo na taj način ostvariti jučerašnji san, preko noći su kao jedan izišli na ulicu, iako je svaki pojedinac bio svijestan da baš njegova krv može poteći , nije ih zaustavilo da urade ono o čemu će historija da govori.Sloboda u svakom smislu Režim je uz pomoć iskusne obavještajno-špijunske službe uspijevao, ne samo da održava vlast pod kontrolom, nego i ulije strah svakom ko i pokuša na bilo koji način da ugrozi njihov integritet. Iz tih razloga ni danas se ne zna tačan broj tamnica, a o broju političkih zatvorenika da ni ne govorimo. Sasvim sigurno da su najviše stradali pripadnici Musliman-skog bratstva, čiji je rad i politički aganžman bio zabranjen, samo iz razloga nisu bili politički istomišljenici. Bez obzi-ra što je narod gajio velike simpatije prema njima, što se može i zaključiti iz rezultata na proteklim parlamentarnim izborima, zapadu su prikazivani u negativnom smislu, kao islamski fudamentalisti, koji nanose štetu i ruše ugled Egip-ta. Međutim, uz pomoć društvenih mreža, internet portala i ostalih telekomunikacijskih sredstava, pogotovo mlađoj populaciji, otvoren je prozor u svijet. Uvidjeli su da i van Egipta postoji život, te da baš nije sve onako kako se govori u prorežimskim medijima. Upravo pomenuta sredstva bila su ono što je povezivalo ljude i zbližavalo njihova razmi-šljanja. Sigurnosne službe bile su bespomoćne u razvijanju svijesti na ovakav način.

Želja da žive slobodnim životom, da probiju barijere tra-dicionalizma koje su ih spriječavale da žive životom svojih vršnjaka kao u ostatku svijeta, da se slobodno izražavaju, oblače, prilaze ljudima i ljudi njima bez predrasuda, navele su mlade da izađu na Trg Tahrir (Trg Oslobođenja), da stanu uz sve ostale do konačnog cilja. Danas, kada je završen prvi krug demokratskih izbora. Kada se u njihovu demokratičnost ne postoji ni najmanja sumnja, i kada se zna da je Muslimansko bratstvo i ostale proislamističke partije zajedno osvojile oko 70% glasova, od ovih skupina koji se nazivaju liberalisti i sekularisti, po-stoji bojazan da upravo iz tog razloga neće ostvariti svoje ciljeve. Iz straha da će ih ovakvi rezultati vratiti u prošlost i da Muslimansko bratstvo nema dovoljno političkog isku-stva, kroz razne načine pokušavaju uticati na Vojno vijeće, koje trenutno upravlja ovom zemljom, da predaju vlast ci-vilima, da se formira prelazna vlada, da se ubrza sa pisa-njem Ustava, sve s ciljem kako bi se umanjio dignitet rezul-tata proteklih izbora, i izbora za Gornji dom, koji trenutno traju, a čiji rezultati se mogu već naslutiti. S pravom se postavlja pitanje, koliko bi demokratično bilo da vojska formira prelaznu vladu, da preda vlast civilima koju nije izabrao narod, i koliko bi to zaista zadovoljilo volju naroda.Da li je revolucija uspjela? Ukoliko možemo za neku revoluciju reći da je izvedena savršeno, onda je to zaista bila egipatska. Međutim, da bi revolucija uspjela nije dovoljno smaknuti vladajući vrh i time riješiti sve probleme. Egipatski narod mora shvatiti i na taj način poslati poruku svijetu da su postigli ono što žele, kada se i oni individualno počnu mijenjati. Želja za brzim promjenama, rezultirala je umorom, tako da eufo-rije polako nestaje. Pred ovom zemljom narodom i novom vlašću još je mnogo posla. Predsjednički izbori, pisanja no-vog Ustava, reforme u skoro svim segmentima. Trenutno se svi bave pitanjem da li ce nova vlada biti predsjednič-ka ili parlamentarna, da li će se ustav pisati prije ili poslije predsjedničkih izbora, a svakim danom ulicama Kaira je sve veća gužva i sve više smeća.

Da li je „teorija zavjere“ samo etiketa koja ima za cilj diskreditirati, omalovažiti i čak ismijati ljude kritičkoga duha koji nisu priklonjeni „neprikosnovenim istinama“ svjetskih medija, zvaničnoga

diskursa „istine“ vodećih svjetskih država i država uopće? Da li je cilj stvoriti „poslušnu masu“ koja će samo vjerovati u „zvanične istine“ bez ikakvoga razmišljanja, jer „kada oni to kažu, to mora da je

istina, neće valjda tako odvratno lagati“. Da li nas neko odozgo nastoji samo dobro zaplašiti?

piše:Medina džAnBEGoviĆ

VELIKI BRAT U 2012.(NOVI SVJETSKI POREDAK I TEORIJE ZAVJERE)


RAZMiŠLJAnJARAZMiŠLJAnJA

Svako razmišljanje o arapskome romanu nužno povlači sa sobom i širu analizu te prozne forme. Bez potpuni-jega uvida u razvojne procese romana, čitalački vrijed-nosni sud, koji je sumarno bio nepotpun, jer nedovolj-no izrečene tvrdnje, često nepotkrijepljene dovoljno općim situacijama i stvaralačkim stanjima momenata, nisu sasvim utvrdile prirodu i karakter arapskoga ro-mana. Bez jedne opsežnije analize ne možemo pratiti šta se sve u romanu vremenom mijenjalo, šta je os-ciliralo između staroga i novoga, koje su to inovacije koje arapskome romanu otvaraju budućnost ( Arapska književnost, bogata po svome sadržaju, uprkos bliskim historijskim i geografskim dodirima dvaju civilizacij-skih krugova, zapadnoeuropskoga i arapskoislamsko-ga, nije dovoljno prezentirana čitaocima u europskim

zemljama. Iako je orijentalistima i prije eurokolonijal-nih susreta sa arapskim svijetom bila dobro poznata klasična poezija, stilski dovedena do apsolutne per-fekcije, arapska literarna tradicija radoznalost europ-skih čitalaca uspijeva privući proznim djelima autora iz XX stoljeća.). Roman se dugo “mogao” oslanjati na neznatna prozna iskustva kojima je raspolagao u svo-me jeziku i na iskustva razvijenijih književnosti i kul-tura. U historiji arapske književnosti roman nije imao jaču tradiciju, niti sigurnije umjetničke oslonce, a ni stvaratelji nisu imali dovoljna uporišta. Čak i Mahfouz, romanopisac širega zamaha, kasno se potvrdio izvan arapskoga svijeta. Da je pisanje porok koga se teško zasititi, pokazuje Mahfouzovo djelo, koje vrlo suptilno eksplicira lite-rarni izazov, što postaje plodna terapeutska dimenzija njegovoga pisanja. Roman kao oblast u kojoj se nije teško spotaći, a teško je postići željeno – sve što pre-uzme iz stvarnosti mora ponovo dokazati, mada je on sam stvarnost. A kako se zapita ona mlada žena, koja se odgajala u domu pisca Herskova: “Eto, svi govore roman, roman, a ko je taj roman? Ja ga ne upoznah!”, mogli bismo, rečeno Brochovim jezikom, odgovoriti da je roman svijet onakav kakav želimo ili kakvoga se plašimo! Vjerovatno je to jedini posao koji ostaje ne-dovršen ma kada se osvrnuli na njega, jer ne postoji model kako se dovršava. Taj posao je izvrsno pozna-vao Mahfouz – iako je i svaka njegova novela osno-vica za roman, on to nikada nije zlorabio. Poput na-šega Andrića, tačno je znao koliko je priča, za razliku od romana, ograničena dešavanjem, i uvijek bi tačno prosudio dokle se i kako može protegnuti. Možda se

robovske radne snage u izobilju, a koja će raditi, takoreći, džabe. Ako se ljudi pod hitno ne probude i ne shvate kakva se opa-snost nadvila nad čovječanstvom, civilizacija koju poznajemo bit će uništena i zamijenjena Novim svjetskim poretkom., upozorava Ralf Eperson. On govori o svijetu u kome neće biti mjesta porodi-ci, privatnoj svojini, religiji, državama, kao što je Karl Marx opisao u “Komunističkome manifestu” još davne 1848. godine. Preko svjetske berze koja bi bila potpuno u vlasništvu gospoda-ra Novoga poretka, kontrolirao bi se promet kapitala, sve robe i cijene strateških sirovina, a njihovim masonima (odnosno nji-hovim rođacima i prijateljima) bi se povjerilo vođenje kulture, izdavaštvo, prosvjeta i sve ostalo u državama gdje se narod može beskrajno zaglupljivati i oblikovati po potrebama. Lijepo je to objelodanio već Orwell u svojoj “1984”. Kada žele profitirati na prodaji oružja, svjetske sile zavade drža-ve putem svojih agenata, koje imaju u svim vladama i državama, a dok oni ratuju, ovi kreditiraju, prodajući im municiju, lijeko-ve, hranu, “lobiraju” (za debele pare) za njihovu “nezavisnost, demokraciju i slobodu”. Naravno, uzgred se stalno obećava put ka “razvijenome Zapad”, “svijetloj budućnosti”, “boljem sutra” i “boljem životu”. U planu je da to sve treba izlaziti iz usta nekoga lokalnog lidera, plaćenika ili još bolje korisnoga idiota, koji i sam u to stvarno vjeruje. Takvo gospodarstvo već ima milijarde robova, koji rade za njih, idu u ratove, plaćaju im porez (što je čista korist, jer im se tako pravi dodatni prihod kojim mogu finansirati svoje privatne rato-ve), kupuju od njih ono što su im već oteli, a da toga uopće nisu svjesni. Mi smo ti glupi robovi, koji jednostavno, ne znaju, da oni, takva “imperija” postoji kao gospodar svijeta koji stoljećima bje-somučno pljačka, potpuno kontrolira, jer nijedan rob ne smije biti bez lične isprave i identifikacionoga broja (otiska prsta i mre-žnjače i bez kredine kartice). Preko medija i informativnih agenci-ja obavještavaju nas o onome što “trebamo znati” i lažu o onome što “ne trebamo znati”, prate naše kretanje i razmišljanje, prije svega poslove preko svojih obavještajnih službi, koje se duhovi-to nazivaju “državnom sigurnošću”, tako da mislimo kako takve službe funkcioniraju radi naše zaštite, dok oni u svojoj privatnoj banci emitiraju i štampaju novac, koji nam još i prodaju, jer su i te ustanove duhovito nazvane Narodnom bankom. U međuvremenu krenulo se i sa očitavanjem tablica na vozilima na daljinu tako da ako napravimo bilo kakav prekršaj stiže nam paprena kazna na adresu, te moramo stalno živjeti u strahu i ne-izvjesnosti kada će i da li će nam stići kazna. Uskoro nećemo ni ulicu moći kao ljudi preći, jer kamere i očitavanje na daljinu će biti svugdje. Neki kažu da se broj ljudi na Zemlji planira smanjiti na 500 mi-

liona. U vezi sa uspostavljanjem Novoga svjetskog poretka su slučajevi, koji nisu nimalo slučajni: cijepanje nekadašnje Jugosla-vije, Sovjetskoga saveza, napad na Trgovački centar 11. septem-bra 2001. godine, ratovi na Bliskome istoku, ubistvo Bin Ladena, Gaddafija, Europska Unija, iz koje moćna Velika Britanija i narod Njemačke želi izaći, nova bakterija E.coli, novi laboratorijski proi-zvod za razne eksperimente sa ljudima, trgovina ljudskim organi-ma, globalističke i satanističke igre, afera Wikileaks itd. Podsjetimo se da je Benazir Bhutto bila prijetnja onima koji su dugoročno planirali potpuno destabilizirati Pakistan. Upravo je ona ometala svim planovima onih koji profitiraju od postoja-nja bilo kakve vrste “terorizma“, odnosno vojno-industrijskoga kompleksa, koji radi za one koji taj kompleks finansiraju, dakle međunarodne bankare. To je ista ona grupacija međunarodnih bankara za koje radi Obama i njegov mentor iz sjene - Zbigniew Brzezinski. Hemijsko zaprašivanje, odnosno trovanje ljudi, ima više cilje-va. Genetski modificirana hrana služi za tihu depopulaciju, izazi-vajući sterilitet, rak i druge smrtonosne bolesti. Ima je u obliku dodataka u većini upakovane vještačke hrane, a to je dovoljna količina da poslije nekoga vremena izazove poremećaje. Uopće ne znamo kojih sve gena ribe, buba švabe i drugih životinja ima, recimo, u paradajzu koji jedemo. Sa druge strane, broj zemljotresa počeo je naglo rasti od po-četka 2010. godine, Sjeverni magnetni pol se pomjerio prvi put u nama poznatoj historiji za 70 km, a na Južnome se odvaljuju dijelovi veličine nekih država (nije to samo posljedica zagađenja atmosfere). Radi se o dugim procesima koji se na Zemlji ciklično ponavljaju, poplave su sve češće, vulkani se aktiviraju, a mnogi pokazuju znake da bi se uskoro mogli aktivirati. Nisu u pitanju prognoze, ovo se već dešava. Iako je čovjek sam kriv, jer je stvorio katastrofičnu budućnost, odnosno oni koji vode čovječanstvo, ne smijemo gubiti optimi-zam, jer Zapad pred našim očima propada, a Istok se budi. Sve više jačaju Kina, Indija, Malezija, Turska. Evidentno je da se sve kreće prema nekom konačnom obračunu. I Svete knjige navode da će zlo biti uništeno, te da će zavladati mir. Maje nisu tvrdile kako će 2012. godine značiti totalni prestanak života, već kraj ci-klusa moći, čiji bi se rasplet mogao objasniti početkom stvaranja neke nove ere i civilizacije. Ljudski mozak je ispran materijalizmom. Svjesni smo činjenice da se moramo početi više razvijati psihički. To se može vidjeti u odbacivanju autoriteta ili nametnutoga poštovanja, što se, na primjer, odrazilo demonstracijama i tzv. „arapskim proljećem“. Mudrost sigurno živi u nama. Trebamo joj se obratiti, u sebi pro-buditi snagu fascinantnih razmjera. Mudrost i unutarnja snaga nas mogu izbaviti. Ali, ne vjerujte mi na riječ - provjerite!

ROMAN U ARAPSKOME SVIJETU. MAHFOUZ KAO ZAČETNIK ARAPSKOGA MODERNOG

ROMANAUmjetnost je susret između individualne svijesti i svijesti ljudske

zajednice. (Naguib Mahfouz)

piše:Medina džAnBEGoviĆ


HuTBARAZMiŠLJAnJA

Braćo i sestre u islamu! Hutbu sam naslovio sa Zuhd (Skro-mnost), odlika mu’mina. Koliko nam je braćo i sestre po-trebno ovo svojstvo u vremenu sve većeg kibura (oholo-sti) i sve veće pohlepe ljudi?! Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio ovaj prolazni dunjaluk, sa svim njegovim ukrasi-ma i blagodatima Ahiretskom njivom i naredio nam da na toj njivi sijemo dobra djela, te da se čuvamo tih prolaznih dunjalučkih ukrasa, prokletog šejtana i nefsa, koji čovjeka nagovaraju na zlo. Zato braćo i sestre nastojmo da u naše dunjalučke njive sijemo samo ono što je dobro i korisno za obadva svijeta i ne ostavljamo ih nezasijane i ne dozvolimo da njima preovlada korov, koji u ovom slučaju označava grijehe!Allah, subhanehu ve te’ala, u 5. ajetu sure Fatir nas upozo-rava da nas dunjaluk ne zavara, pa kaže:O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas ni-kako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba!Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu koji bilježi imam Muslim:Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Doista je dunjaluk sla-dak i privlačan, a Allah vam je dao da živite na njemu i da vidi kako ćete postupati, zato se pazite dunjaluka i pazite se žena! Uistinu su Benu Israelćani iskušani prvo sa ženama.’’ (Muslim)Ovaj dunjaluk je braćo i sestre mjesto našeg privremenog življenja i mjesto ispita našeg imana, pa ga se čuvajmo i čuvajmo se žena kao velikog ljudskog iskušenja!Ebu Sulejman Ed-Darani je na pitanje šta je zuhd, odgovo-rio: “Zuhd je ostavljanje onoga što te zaokuplja od Allaha.” A Ebu Osman kaže: “Zuhd je ostaviti dunjaluk i ne brinuti se ko će ga umjesto tebe uzeti.”Imam Ibn Tejmije kaže: “Istinski zuhd je ostaviti želju za onim što ti ne koristi na dunjaluku ni na Ahiretu.”Abdullah ibn Mes’ud je rekao svojim učenicima u Kufi: “Vi više klanjate i postite od ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali su oni bolji od vas.” Rekoše: “Zašto Ebu Abdurrahmane?” Reče: “Zato što su oni težili Ahiretu i klo-nuli se dunjaluka više nego vi.”Kaže Hasan El-Basri: „Nije zuhd u zabranjivanju halala i u trošenju imetka, nego je zuhd da čovjek bude sigurniji u

samo pišući dolazi do modela, ali on postaje nepri-mjenjiv.Po Lawrenceu, roman je “medij koji savršeno otkriva promjenjivu dugu odnosa” jer “posjeduje kvalitet če-tvrte dimenzije”. To je jedina književna vrsta u kojoj je, kao i u životu, uvijek “sve u relativnom odnosu prema svemu drugome” i stoga je on za Lawrencea “najviši oblik ljudskoga izraza koji je do sada dostignut”. Ro-mani, zapravo, pišu život: i otkrivaju, prvo pripovjeda-ču – bez obzira na njegove sveznalačke ili neznalačke pretenzije – osnovne šare vlastitoga životnog ćilima. Zatim, predočavaju savremenicima ono što je svako-me poznato, a što još nikada niko nije vidio (bez obzira koliko je “gledao”); čitaočevi snovi i frustracije, njegovi uzleti i posrtanja, oduševljavanja i zgražavanja, oduvi-jek su bili osnovna čar ove književne vrste. A naročito kada se stvarnost ukaže na horizontima svakodnevni-ce, koja podsjeća na minula vreme-na, ili sjećanja kao halucinacije, kada sve što je u ljudskome srcu i umu po-stane u isti mah blisko i nedokučivo – što uočavamo upravo u Mahfou-zovome djelu. U osnovi njegovih ro-mana obično leži neko sjećanje – sa svojom, mogu reći, halucinantnom preciznošću ili proizvoljnošću, sa ve-ličanstvenim prividom svoga robova-nja, takozvane Stvarnosti, i igrom mašte, koja tako pre-obražava život u “tvar od koje se snovi tkaju”. “Roman najbolje transcendira historijsko varvarstvo”, možda bi ponovo rekao Kundera. U svakome slučaju, roman je umjetnička “forma par excellence: u njemu je ne-moguće nametnuti događajima bilo kakvu dogmatsku logiku”, što bi značilo da bez obzira na piščeve namje-re, “roman nikada ne komunicira njegove uske lične zablude, nego ih prevazilazi” umjetničkom logikom ili kompromitirajući situaciju lošom umjetnošću.

Mahfouzov roman je neka vrsta časa meditacije, po-nekad intimna potreba za osamom, kutija koja čuva tajne prošlosti i pretinac koji pohranjuje uspomene. Možda i “inventar mrtvih”, kako Marquez reče za knji-ževnost svoje zemlje. Sjajan portretist, čija je vizija element istinske “stvarnosti”, najrazličitije likove i ka-

raktere nije izbjegavao prikazati u svojim romanima. Ljudska tijela nalegla su cijelom dužinom na pukotinu – jedini izlaz iz ćelije Mahfouzovoga bića – zadržavajući sve svoje osobine oni postaju i prozračni kaleidoskop jednoga sjajnog romanesknog neba. Psihološki kori-jen svojih subjekata, njihov frustrirajući položaj, cije-panje svijesti, osjećaj nepripadanja ovozemaljskome svijetu, socijalna igra sa likovima, neobična složenost pretakanja historijskoga i prošloga, senzibilitet tragič-ne usamljenosti, prokletstvo sebičnosti, motiv fatalne fragilnosti i ambivalentna ljudska narav sazdani su u poetskoj intuiciji i sadržani u osnovi koncepcije nje-govoga romana. Pitam se koliko bi drugačije izgleda-

la djela „Kvart Han al-Halili”, „Novi Kairo”, „Tijesna ulica”, „Put između dva dvorca”, „Lopovi i psi”, „Razgo-vori na Nilu”, „Pansion Miramar”, „Ogledala”, „Ljubav na kiši“, „Kar-nak”, „Poštovani gospodin“, „Saga o bednicima” i „Kao u 1001. noći”, da ih je napisao neko drugi? Umjet-nost svoje svjetove gradi, kako je to pokazao još Aristotel, prema zako-nima vjerovatnosti i mogućnosti, kao suštinskim principima svoga podražavalačkog procesa. Mahfouzovo umjetničko djelo bo-gato se raslojava i u toku rada ću objasniti faze njegovoga razvoja.

Da bi se shvatio i objasnio trnoviti put romana, prije svega modernoga romana u arapskome svijetu, nei-zbježno je temeljito evociranje kroz njegov historijski razvoj i europska komparacija u stvaralaštvu. Pravil-no je potvrdio prof. dr. Esad Duraković da se Arapi ( Svejedno što se proza u arapskoj književnosti razvija-la gotovo uporedo sa poezijom, ona se javlja u znat-no manjem obimu. Njegovana je najprije u usmenoj formi, kao pripovijedno kazivanje priča i legendi, a u pisanoj se pojavila najranije u vidu junačkih epova ili sira posvećenih istaknutim nacionalnim junacima.) tradicionalno diče poezijom, ali nijedno poetsko djelo nije tako snažno proslavilo tu izuzetno bogatu tradici-ju na Zapadu, nego upravo prozna djela, među kojima su „Hiljadu i jedna noć“ i, naravno, egipatski pisac Na-guib Mahfouz, koji je nobelovac, ali upravo za roman-sijerski opus.

Da li se borimo za visoke položaje nesvjesni emaneta koji preuzimamo na svoja pleća, da li gradimo kuće, kupujemo stanove i poslovne prostore, nabavljamo skupocjena auta i štedimo, kao da ćemo ih

vječno uživati ili se osjećamo strancima i putnicima? Zapitajmo se: jesmo li svjesni svoga neminovnog putovanja sa ovoga svijeta, bez obzira što se za to putovanje neki od nas ne pripremamo i mislimo da za tevbu, farzove, dobra djela i sadaku ima još koja decenija, a Azrail, melek smrti i za mene i za tebe,

brate i sestro ima otvoren nalog i u njemu precizno stoji edžel

Zuhd (skromnost), odlika mu’mina

piše:nezim ef. HALiLoviĆ - MudERRiS, prof.


PREPoRukA knJiGEHuTBA

ono što je u Allahovoj ruci od onoga što je u njegovoj ruci.“Prenosi se od Aiše, radijallahu anhu, da je došla u njenu sobu jedna ensarijka i vidjela da je Poslanikova, sallalla-hu alejhi ve sellem, postelja predvostručeni ogrtač, pa je poslala Aiši, radijallahu anha, dušek od vune. Aiša, majka mu’mina ga je uzela, ali je Poslanik, salallahu alejhi ve se-llem, naredio da ga vrati. Ona to nije učinila jer joj se do-padalo da ima u kući takvu stvar, pa joj on to ponovi tri puta, pa na kraju reče: „Tako mi Allaha, da hoću Allah bi mi pretvorio brda u srebro i zlato.“ (Ahmed) Iako je zuhd važan i koristan na ovom i budućem svijetu, isti je često pogrešno predstavljen, razumijevan i primjeni-van. Neki su ga odbacivali, a drugi primjenjivali drugačije nego to islam traži i nego su ga ispravne generacije razumi-jevale i primjenjivale.Zuhd ne znači odricanje i zapostavljanje ovoga svijeta, udaljavanje od ljudi i oblačenje grube i stare odjeće. Zuhd znači da od ovoga svijeta uzmeš ono što će ti pomoći u po-kornosti tvome Gospodaru i da svijet i njegova bogatstva i ukrase staviš u svoju ruku, a ne u svoje srce, a svoj trud na ovom svijetu da usmjeriš ka pokornosti Allahu, dželle še’nuhu, da tražiš halal opskrbu i da se ustegneš od onoga što posjeduju drugi ljudi i ne zavidiš im. Prema tome, zahidom se smatra i bogataš kojeg nije obu-zela ljubav prema imetku i udaljila od pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, a pohlepnim se smatra siromah koji žudi za dunjalukom i gleda u tuđa bogatstva i zavidi na tome, jer mu je ovaj svijet glavna briga i otima se za prolaznim do-brima ovoga svijeta makar ne imao od njih osim vrlo malo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadi-su koji bilježi imam Buharija:Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Budi na dunjaluku, kao da si stranac ili putnik!“(Buharija) Tirmizija još dodaje: „Sebe smatraj od stanovnika kabura!“ Ibn Omer, radijalla-hu anhu, je govorio: „Kada omrkneš, ne očekuj sabah, kada osvaneš, ne očekuj noć i uzmi od zdravlja za bolest i od života za smrt!“ (Buharija) Prema tome, brate i sestro, ne okreći se dunjaluku, ne uzimaj ga za svoje stalno boravište, ne umišljaj da ćeš dugo na njemu ostati, ne pridaji mu pažnju i ne veži se za njega osim kao što se stranac veže za tuđu zemlju! Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više ha-disa upozorio svoj ummet na pogubnost pretjerane ljubavi prema dunjaluku i robovanja njemu.

Bilježi imam Muslim u Sahihu: Prenosi Kajs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk je prema Ahiretu kao kad bi jedan od vas stavio prst – pa Jahja pokaza kažiprstom - u more, pa neka pogleda u prst sa čime se vraća!” (Muslim) Bilježi Ibn Madždže, hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu: „Naslonio se jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hasuru (podmetač), te on ostavi na njegovoj koži trag od krutosti. Rekoh: „Allahov Poslaniče, preči si mi od babe i majke, da si nam kazao mi bi prostrli šta preko kako bi te sačuvali od toga!“ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A šta je primjer mene i dunjaluka? Moj primjer, je kao jahač koji zastane u hladovini drveta, potom ode i ostavi ga.” (Ibn Madždže) Na kraju, braćo i sestre spomenimo slučaj Davuda, alejhis-selam, i Sulejmana, alejhis-selam, koji su bili vladari svoga vremena, ali imetak i raskoš nisu okupirali njihova srca. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, Osman ibn Affan, radija-llahu anhu, Abdurrahman ibn Avf, radijallahu anhu, i drugi ashabi su raspolagali velikim imetkom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, svjesni istinitosti hadisa Po-slanika, sallallahu alejhi ve sellem, da smo na dunjaluku samo „kao stranci ili putnici.“ Što se tiče nas i našeg stanja, prosudimo sami: da li se bo-rimo za visoke položaje nesvjesni emaneta koji preuzima-mo na svoja pleća, da li gradimo kuće, kupujemo stanove i poslovne prostore, nabavljamo skupocjena auta i štedimo, kao da ćemo ih vječno uživati ili se osjećamo strancima i putnicima? Zapitajmo se: jesmo li svjesni svoga neminov-nog putovanja sa ovoga svijeta, bez obzira što se za to pu-tovanje neki od nas ne pripremamo i mislimo da za tevbu, farzove, dobra djela i sadaku ima još koja decenija, a Azrail, melek smrti i za mene i za tebe, brate i sestro ima otvoren nalog i u njemu precizno stoji edžel (smrtni čas), a za taj trenutak uvijek treba biti pripravan?! Braćo i sestre, budimo od onih koji su skromni na dunjalu-ku i natječimo se u dobru!Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini od istinskih zahida i sačuva oholosti i pohlepe, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudi-ma!

Autor memoarskog djela „Moji zatvorski dani u Egip-tu“, Zejneb el-Gazali rođena je 2. juna 1917. g. u Kairu. Prvo opće i vjersko obrazovanje stekla je pred svojim ocem koji je bio učenjak na El-Azharu. Nakon očeve smrti, kada joj je bilo svega deset godina, nastavlja obrazovanje u školi. Na ličnost Zejneb el-Gazali pre-sudnu ulogu u daljem odgoju i obrazovanju imala je žena Huda Ša’ravi, s kojom se kasnije razišla u mišlje-nju i krenula novim putem u redovima Muslimanske braće. Treba podsjetiti da je taj period koji je preživ-ljavalo egipatsko društvo, i u vrijeme Zejneb el-Gazali, bio specifičan. Tada je na sceni bila masovna vester-nizacija egipatskoga društva i potiranje sa pozornice islamskog morala. Egipat je, nakon slabljenja osman-ske vlasti, pao pod okupaciju Engleske (1914-1922). Egipat je u periodu od 1922-1936. postao nezavisnom kraljevinom pod vlašću kralja Fuada I. Velika Britanija je, međutim, zadržala velike ovlasti u Egiptu, izme-đu ostalog, i pravo na stacioniranje svojih jedinica u Egiptu. Egipat se revolucijom 1953. godine uspio se izboriti za samostalnost. Na vlast je došao general Muhamed Nedžib. Njega je nakon dvije godine vojnim pučem smjenio general Džemal Abdu-n-Nasir, koji će ostati predsjednikom Egipta sve do svoje smrti 1970. godine. Iako su dobrim dijelom i članovi Musliman-ske braće pomogli u revoluciji, to im je lično Džemal Abdu-n-Nasir zaboravio. Štaviše, Muslimanska braća mogu zabilježiti u svojoj povijesti da im je jedan od najtežih perioda bio, upravo, ovaj pod vladavinom Džemala Abdu-n-Nasir U to će se i čitaoci memoara moći uvjeriti iz ličnih iskustava i kazivanja Zejneb el-Gazali. Duboko opredijeljeni na putu življenja islama, u nastojanju da se spasi islam, do izražaja dolazi rad i

aktivnosti pokreta Muslimanske braće. Tim radom ru-kovodi imam Hasan Benna r.a. i Zejneb el-Gazali. Oni će se naći na listi žrtava pripadnika pokreta Musliman-ska braća, s kojima se režim u Egiptu surovo i žestoko obračunao. O tome periodu Zejneb nam iscrpno piše u ovome djelu. Zejneb el-Gazali se nakon izlaska iz zatvora ponovo posvetila radu na širenju islamske da’ve, kojoj je po-svetila sav svoj život.Nakon više godina poslije, u nizu zadataka koje sam dobio od osobe koju izuzetno cijenim, poštujem i uva-žavam, bio je i zadatak da prevedem knjigu sa arap-skog jezika od Zejneb el-Gazali, „Moji zatvorski dani u Egiptu.“ Odazvao sam se sa zakašnjenjem. Ali sada mogu reći da ovaj prijevod dolazi u pravo vrijeme. U vrijeme „arapskog proljeća“ i obaranja sa vlasti osta-taka Naserovog režima, pod kojim više narod nije mo-gao durati. S nadom da će djelomično u ovome šti-vu čitaoci moći naći odgovore na pitanja zašto se u ovolikoj mjeri narod Egipta pobunio i tražio ukidanje diktatorskog režima. Obaranje tog režima su plodovi i rezultati, između ostalog i rada Zejneb el-Gazali, Sejjid Kutba, Hasan Benne, i drugih. Oni su svoj život založili za opstojanje islama, za uspjeh njihove da’ve. Oni bi se danas radovali Arapskom proljeću, kada više od 40 posto egipatske populacije daje podršku Musliman-skoj braći. Zejneb el-Gazali će ostati simbol i svijetli primjer rada, požrtvovanosti, hrabrosti, istrajnosti, sposobnosti, srčanosti, iskrenosti, solidarnosti, izdr-žljivosti i predanosti rada na Allahovom putu. U toj svetoj predanosti ideji i životu islama smisao je i ove knjige. Zejneb el-Gazali je preselila na ahiret 3. avgu-sta 2005. godine u Kairu. Dženazu namaz joj je klanjao veliki broj vjernika. Neka je prati vječna Allahova mi-lost i magfiret.

Detaljnije na stranici: www.bošnjaci.net

obrada:REdAkCiJA GLASnikA

Autor:dr. Fikret ARnAuT


Dr. Fikret Arnaut duži period je radio na prijevodu knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, autorice Ze-jneb al Gazali, Egipćanke koja je, kao član organizacije Muslimanska braća, provela u zatvoru duži niz godina. Zejneb je o tome periodu objavila knjigu koja je bila izuzetno dobro prihvaćena kod čitalačke publike u arapskom svijetu i visoko je ocjenjena od književnih kritičara. Knjiga od Zejneb Gazali se ubraja u najbolji bestselere. Za prijevod knjige koji je uradio dr. Arnaut recenziju je napisao uvaženi

prof. dr. Ferid Muhić, dok će izdavač biti web magazin Bošnjaci.Net.

MOJI ZATVORSKI DANI U EGIPTU

ALuMniALuMni

savjetnik u Vrhovnom islamskom starje-šinstvu. Umro je u 69. godini života. Abdurahman ef. Hukić bio je poliglo-ta; govorio je i pisao arapskim, turskim i francuskim jezikom. Stoga ga vidimo kao učesnika brojnih naučnih skupova kako u zemlji tako i van nje. Učestvovao je na naučnom skupu u Parizu Država i društvo u islamskoj misli i njihova povezanost sa islamskim moralom, gdje je govorio o fak-torima na kojima počiva izgradnja islam-skog društva. Također je podnio referat pod naslovom Socijalne i humanitarne ustano-ve Gazi Husrev-bego-va vakufa na naučnom skupu o vakufu kojim je obilježena 450. go-dišnjica Gazi Husrev-begovih institucija. Pisao je u Preporo-du, Islamskoj misli, Glasniku VIS-a, kao i u Analima Gazi Husrev –begove biblioteke, čiji je glavni i odgovorni urednik bio dugi niz godina. Većinom je objavljivao pod punim imenom i prezime-nom, neke radove je objavio pod pseudo-nimom Derviš Hilmi, a neke pod imenom H. A. Hilmi. Također je koristio inicijale H.A.H., a oko dvadesetak radova objavio je bez potpisa. Najpoznatija Hukićeva djela su: „Glavne islamske vjerske škole (mezhebi)“, Mala islamska enciklopedija“ (objavljivana u nastavcima 1975-1977), „Kamata u isla-mu“... Napisao je i „Jugoslovenski vodič u arapskom svijetu,’ koji je doživio više izdanja, a tiraž petog posljednjeg bio je 4 000 primjeraka. Tu su i njegovi prijevodi sa arapskog: „Od sumnje do vjerovanja“ Mu-stafe Mahmuda, zatim prijevod dijelova djela „Značajni događaji u islamu“ egipat-skog autora Es-Saidija, koji su objavljivani

u Glasniku VIS-a... Svojevremeno je bio glavni vodič za had-ždž i u tu svrhu napisao je brošuru “Kako ću obaviti hadždž“. Tri puta ju je štampao o vlastitom trošku i poklanjao hadžijama, potom je Starješinstvo preuzelo njeno štampanje. Brošura je bila džepnog for-mata i doživjela je šest izdanja, posljednje je bilo 1996. godine.Hukić je skoro deceniju rukovodio izda-vačkom djelatnošću Starješinstva Islam-

ske zajednice, tačnije u periodu 1975-1984 godine. U tom periodu štampana su mnoga dje-la iz klasične i moderne islamske misli, filozofske islamske misli, kultur-ne baštine islama, kao i baštine Bošnjaka mu-slimana, te veliki broj udžbenika. Štampan je prijevod Kur’ana Besima Korkuta, Buharijina ha-diska zbirka, zatim Put u Mekku, Muhammeda Asada i druga djela.Nema nijedne osobe koja se bavi arapskim je-zikom, a da nije čula za arapsko-bosanski rječnik autora Teufika Muftića. Ono što možda mnogi ne znaju jeste da je upra-vo Abdurahman Hukić pregledao taj rječnik i pripremio ga za štampu.

Rječnik je izašao davne 1973. godine, ali kao arapsko-srpskohrvatski rječnik. Hukić je također izvršio recenziju za srpskohrvat-sko-arapski rječnik Kamila Buhija i Hasana Kalešija, koji je 1988. godine izdalo Star-ješinstvo Islamske zajednice. Dokle god bude koristi od ova dva rječnika, njihovi autori imat će sevape za svoje djelo, kao i svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u njegovom realiziranju. Među njima je i Abdurahman ef. Hukić, svršenik stare Be-hram-begove medrese i Al-Azhara. Da mu Allah podari džennetske ljepote!

jula 1921. godine u Tojšićima, općina Kale-sija gdje je i završio osnovno obrazovanje. Nakon završetka Behram- begove medre-se, 1937. godine odlazi na Al-Azhar. U Kai-ru je završio teologiju (Usulu-d-din), nakon

čega se vraća domovini. Godine 1945. godine osuđen je na pet godina zatvorske kazne koje je proveo u Zenici zajedno sa Rešadom Kadićem. Nakon izlaska iz zatvora, jedno vrijeme je radio kao službenik preduzeća “Veletrgovina” u Saraje-vu (1954-1960). Također je proveo neko vrijeme u Libiji na poziciji direk-tora preduzeća “Jugo-Li-bija”. Što se tiče Islam-ske zajednice, Hukić je obnašao funkciju šefa kabineta Reisu-l-uleme

(1960-1968), direktora Gazi Husrev-bego-ve biblioteke (1975-1981), a nakon penzi-onisanja 1981. godine pa do smrti bio je

U periodu između dva svjetska rata stu-dije na Al-Azharu završile su tri generacije bosansko-hercegovačkih studenata. Ab-durahman Hukić pripada trećoj generaciji studenata koji su studirali u periodu 1939.-1948. godine. Osim Hukića, diplomu sa Al-Azhara u tom vremenskom peri-odu stekli su Mu-stafa Sahačić, Hu-sein Viteškić, Ćamil Avdić i Sejid Musić. On je jedini svrše-nik Behram-bego-ve medrese koji je ujedno i svrše-nik Al-Azhara, ako izuzmemo studen-te koji su diplomi-rali nakon obnav-ljanja protokola o saradnji između ovog univerziteta i Rijaseta Islamske za-jednice nakon rata u BiH. Abdurahman (Hamze) Hukić je rođen 3.

Abdurahman Hukić( )1921.-1990.

Nema nijedne osobe koja se bavi arapskim jezikom, a da nije čula za arapsko-bosanski rječnik autora Teufika Muftića. Ono što možda mnogi ne znaju jeste da je upravo Abdurahman Hukić pregledao taj

rječnik i pripremio ga za štampu. Rječnik je izašao davne 1973. godine, ali kao arapsko-srpskohrvatski rječnik. Hukić je također izvršio recenziju za srpskohrvatsko-arapski rječnik Kamila Buhija i Hasana

Kalešija, koji je 1988. godine izdalo Starješinstvo Islamske zajednice. Dokle god bude koristi od ova dva rječnika, njihovi autori imat će sevape za svoje djelo, kao i svi oni koji su na bilo koji način učestvovali u njegovom realiziranju. Među njima je i Abdurahman ef. Hukić, svršenik stare Behram-begove medrese i

Al-Azhara.

piše:Ajla kESERoviĆ


PoEZiJAPoEZiJA

PROVLAČENJE

Oprezno se provlačimkroz razbacane misli,

saznavajući nevidljivu istinuda sam jednom davno

već bila tu.Prolazeći tim neutabanim puteljkom

osjetila sampoznati miris sjećanja i zemaljske nade.

Na toj tvrdoj stazi,praćena nepodnošljivim štucanjem

vidjela sam beskrajni niz prilikaza sve ono što zovemo životom.

Nijemo stojim i gledamkako sve nepovratno prolazi.

A od svega togaostaju samo

uskovitlane niti života.Niti, koje će spojitimisli sa stvarnošćui povesti me daljeu novo utočište.

U VREMENU TRAŽENJA

OsluškujemLjepljivu tišinu

Pogled oka sa uspravnom zjenicomTraži tebe u meni

Kidaju me želje i nemirne misli.Rovim po komadiću preostaloga razuma,

da me odvede na podleglu mirnoću,na livadu zgusnutoga opstajanja,

bez onoga drugog dijela,bez tebe.

Mr. Medina Džanbegović

BOSANAC

Bosanac je iskonBosanac je sadaBosanac je istinaBosanac je nada

Bosanac štuje Boga jedinoga kô najbližeg svoga,

namjesnike i nekako a vladare kao bilo koga.

Bosanac voli svoju zemlju za nju život daje,

Bosna mu je u srcu i kad srce staje.

Bosanac ljubi sve ljude pjesma-sevdah odjekuje svuda,

zbog ljubavi se glave gube tražeć sreću on ne žali truda.

Mitovi prošlosti stalno njega more sa avetima bori se i sada,

u budućnost bolju on vjeruje:Bosanac je kô život i vječita nada.

Hajrudin Sarajlić, prof.


PRiJEvodPRiJEvod

4. Hadis

Sunce se rađa sa zapada

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:„Zasigurno, Sudnji dan neće nastupiti dok sunce ne iza-đe sa zapada; i kada ga ljudi tada vide, ko god bude živ na površini Zemlje vjerovat će, ali to je (vrijeme) kada duši neće koristiti ako tada bude vjerovala, ako nije prije uzvjerovala. Huzejfe ibn Usejd Gifari prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao (u pogledu velikih predznaka Posljednjeg časa): „...Prvi veliki predznak koji će se pojaviti je izlazak sunca sa zapada ili dolazak životinje iz zemlje u prijepodnevno (duha) vrijeme, kojigod dođe prvi, drugi će se pojaviti odmah nakon njega.

Pojašnjenje hadisa

Neprijatelji islama među Arapima, zapadnjacima i ori-jentalistima, koji ne vjeruju u proživljenje, govore kako od početka čovjekovog bivstovanja na Zemlji sunce rađa na istoku i zalazi na zapadu, koristeći se time da bi zani-jekali činjenicu da će sunce izaći sa zapada. Oni nikako

Zvijezde su nebeska tijela koja se prostiru širom najbli-žeg neba (do Zemlje). Sastoje se od mnoštva plinova. Zvijezde su loptaste ili nalik na loptu po obliku, plame-ne i samosvjetleće. One se drže zajedno svojom gravi-tacijom, premda se sastoje od gomile plinova. Zvijezde, koje su ogromne mase i veličine, te nesrazmjerno velike temperature, zrače i vidljivu i nevidljivu svjetlost u svim valnim dužinama. Kroz svoje životne mijene zvijezde prolaze kroz stupnje-ve rađanja, mladosti i starosti, prije nego što se rasprsnu ili uruše – zvijezda potpuno uništi sebe u neizmjernoj eksploziji ili golemom prasku (supernova). Tokom ovog postupka zvijezde se pretvaraju u ono što izgleda kao veliki oblak ili dim u svemiru koji pokreće novu zvijezdu. Prije prasnuća (raspadanja ili svog potpunog uništenja) zvijezde provode 90% svog života u stadiju uobičajenih zvijezda, slično onom našeg Sunca. Posljednja dva sta-dija se završavaju njihovim rasprsnućem. Zvijezde su ta-kođe poznate kao svemirske peći u kojima se odigravaju lančane nuklearne reakcije. Kroz ovaj postupak, poznat kao nuklearna fusija, odvija se stvaranje svih elemenata potrebnih Zemlji i najbližim nebesima.

Pored gravitacionih sila, koje privlače zvijezde najbližeg neba ujedno, imaju i druge sile, koje čuvaju materiju ne-taknutom unutar nebeskih tijela, najbližeg neba i na Ze-mlji. U te sile spadaju i sljedeće: jaka nuklearna sila, sla-ba nuklearna sila i elektromagnetna sila. Ove četiri sile održavaju materiju i energiju u vidljivom dijelu svemira. Uslijed ogromne mase zvijezda, one nastoje da uprav-ljaju, kroz sopstvenu silu gravitacije, svime što se okreće u njihovoj putanji, kao što su planete, asteroidi, mjeseci, komete i drugi oblici materije. Zvijezde se privlače skupa preko gravitacionih sila i okupljaju zajedno u veće sve-mirske jedinice, kojes se takođe privlače posredstvom gravitacionalnih sila. Ako se ove sile (koje ih privlače ujedno) raspadnu, zvijezde bi se zauzvrat raspale i cijeli svemir bi prema tome stropoštao. Mi bismo tako uvidjeli koliko izuzetna Vjerovjesnikova izražajnost jeste:„Zvijezde tvore izvor sigurnosti za nebo, i kada zvijezde iščeznu nebo će snaći ono što mu je suđeno, tj. snaći će ga ista sudbina.“ Ovaj hadis dokazuje ništa drugo do istinost Vjerovjesni-ka, s.a.v.s., i božanstvenost njegovog izvora.

NAUČNI PRISTUPRiznice u sunnetu Treasures in the sunnah

A SCIENTIFICAPPROACH_PART 1

autor:ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR

prijevod s engleskog: Jusuf DŽAFIĆ

.4. nastavak

ne mogu da zamisle da ima sila na Zemlji ili u cijelom svemiru koja bi mogla da prouzrokuje takvu strahovitu promjenu u izlasku i zalasku sunca. Štaviše, nekoliko godina ranije, geolozi su počeli da rade istraživanja zemljine prehistorijske klime, kako je zabilježena na deblima drveća, u fosiliziranim ostacima životinja i u naslagama ledenjaka koji su na kopnu skli-znuli s dva pola ili s vrhova planina. Oni su takođe ispitali različite morske i kopnene sedre, nađene u ostacima ze-mljinih stijena, i ono što one još uvijek sadrže a spada u pokazatelje ranog života, posebno polen žitarica, koji su se sačuvali u velikom broju u svim vrstama taloga i talož-nih stijena. Oni su u velikom broju značajno zastupljeni u morskim talozima, ušćama rijeka i morskim obalama. Vrlo često ove naslage su prožete suhim površinama usljed spuštanja morske vode ili oskudice kiše. Štaviše, ove površine sadrže nanose minerala, koji odražavaju punu sliku sastava plinovitih i vodenih područja koje okružuju Zemlju, kao i stepen temperature i kiselosti po-jedinačno svakog od njih. Uz to, godišnji godovi drveća (koji pokazuju starost) i pruge rasta na životinjskim ko-sturima predstavljaju značajan zapis klimatskih promje-na koje su trenutačno i tačno zabilježene na svakom od nj. U nedavnoj studiji klimatskih promjena, kako su zabilje-žene na godovima drveća, pronađeno je da je svaki od ovih godišnjih godova ustvari sastavljen od velikog broja prstenova koji predstavljaju četiri godišnja doba, dvana

Neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, koji nam je prije čestrnaest stoljeća kazao o neizbježnosti rađanja sunca na zapadu, kao jednom od velikih predznaka Sudnjeg dana. Potom, prije nekoliko go-dina, savremena nauka je došla do otkrića da je ova činjenica zapisana u biljkama i životinjskim kos-turima. Nijedna razumna osoba ne može pomisliti da je izvor ove svemirske činjenice sutrašnjice prije četrnaest stoljeća mogao biti iko drugi doli Allah, Svemoćni, Tvorac nebesa, zemlje i cijelog ljudskog


PRiJEvodPRiJEvod

est mjesečevih mjeseci u godini, broj sedmica u svakom mjesečevom mjesecu, kao i broj dana svake sedmice, pa čak i obdanicu i noć svakog dana. Tokom toka istraživanja primjećeno je da se dan godine povećava kako vrijeme prolazi. Istraživači su shvatili da je jedino objašnjenje za to povećanje brzine obrtanja Zemlje oko svoje ose ispred Sunca. Ova brzina povećava broj dana brojku dana u godini i čini dužinu dana kraćom, dok je broj godišnjih doba i mjeseci stalan. Naučnici su nacrtali mnoge krivulje koje priazujue broj dana u svakoj godini kroz različita geološka doba. Oni su otkrili da je u početku stvaranja broj dana u godini bio više nego 2 000 dana i da je duljina obdanice i noći zajedno bila manja od četiri sahata. Nevjerovatno je vidjeti u ovom tre-nutku da Slavni Kur’an govori o ovoj svemirskoj činjenici, kao što Allah, slavljen nek je On, kaže: Zaista vaš Gospodar je Allah, Koji je stvorio nebesa i ze-mlju u Šest dana i onda je Isteva (uzdigao iznad) Prijestola. On donosi noć kao pokrivač preko dana, tražeći ga hitro. (El-E’araf, 54) Uzimajući u razmatranje da je ovaj ajet objavljen prije 1 400 godina, kada čovjek nije znao ništa o brzina zemljinog obrtanja oko svoje ose – činjenica otrkivena u poznim de-setljećima XX stoljeća, mi, nesumnjivo, dolazimo do za-ključka da je Slavni Kur’an Allah objavio i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik. Ovo neprekidno smanjenje brzine zemljine rotacije oko svoje ose ispred Sunca je otrkiveno iz studije o prugama rasta na kosturima mnogih životinja, kao što su drevni ko-ralni grebeni i njihovi ostaci u stijenama kasnijih geoloških doba. Ovo neprekidno smanjenje u brzini obrtanja Zemlje oko svoje ose je pojašnjeno kao posljedica trenja, koje proizilazi iz postupka oseke i strujanja, te puhanja vjetra u suprotnom pravcu od zemljinog obrtanja. Oba ta činioaca djeluju kao kočnice, koje usporavaju brzinu zemljinog obr-ta oko svoje ose stopom trenja od sekunde po stoljeću. Crtanje budućih krivulja za ovaj postupak smanjivanja br-zine zemljinog obrta, pokazuje da ovaj postupak (smanjiva-nja svoje brzine) mora konačno prisiliti Zemlju da promije-ni pravac svoga obrtanja (od zapada prema istoku, tako da će sunce izađi na istoku i zaći na zapadu), dočim ne počne da se obrće u suprotnom pravu, od istoka prema zapadu. Tada će sunce da izađe na zapadu, što je jedan od velikih predznaka Časa , i jedno od Poslanikovih, s.a.v.s., predska-zanja. Mnogi neprijatelji islama su mislili da se to nikada neće desiti. Međutim, to je sada dokazano modernom na-ukom da je to događaj koji će se sigurno odigrati. Mi konačno moramo privući pažnju čitaoca ka činjenici da onosvjetski život takođe ima svoje zakone, koji su zasi-gurno različiti od onih za ovaj svijet. No, Allahova milost je

krajnje očevidna u ostavljanju nekih materijalnih dokaza

za nas u ovom životu koji potvrđuju stvarnost zbivanja do-gađaja onozemaljskog života, sa svim svojim predznacima. Nijedna mudra osoba ne može zapravo zamisliti da je mo-guće izračunati vrijeme kad će sunce izaći sa zapada, raču-najući stopu usporavanja zemljinog obrtanja oko svoje ose, pošto je odigravanje Sudnje dana božanski događaj koji ne treba zakone ili usporavanje brzine Zemlje da bi se odigrao. Doista Allah kaže: Pitaju te o Času (Danju proživljenja): „Kada će biti njegovo dogovoreno vrijeme?“ Reci: Znanje o tome je kod Gospoda (Samog). Niko ne može objelodaniti njegovo vrijeme osim On. Težak je njegov teret nebesima i Zemlji. On vam neće doći osim iznenada.“ Pitaju te kao da ti imaš znanje o nj. Reci: „Znanje o tome je kod Allah, ali većina čovječanstva ne zna.“ (El-E’araf, 187) Na kraju, neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, koji nam je prije čestrnaest stoljeća kazao o neizbježnosti rađanja sunca na zapadu, kao jednom od velikih predzna-ka Sudnjeg dana. Potom, prije nekoliko godina, savremena nauka je došla do otkrića da je ova činjenica zapisana u bilj-kama i životinjskim kosturima. Nijedna razumna osoba ne može pomisliti da je izvor ove svemirske činjenice sutraš-njice prije četrnaest stoljeća mogao biti iko drugi doli Allah, Svemoćni, Tvorac nebesa, zemlje i cijelog ljudskog roda.

5. Hadis

Pomračenje: Znamenje Allahove moći

Ebu Mesu’d priča da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sunce i Mjesec se ne pomračuju ni zbog nečije smrti, već su to dva znamenja među Allahovim znamenjima. Kada god viditi ova pomračenja spominjite Allaha, veličajte Ga, uzviknite “Allah je najveći” i dajite milostinju.”

‘Aiša, r.a., prenosi da je bilo pomračenje sunca tokom ži-vota Allahovog poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je predvodio ljude u namazu, te je na stajanju dugo učio. Za-tim se poklonio duže vremena (učinio je dugi ruku’). Pono-vo je ustao i dugo učio, ali je ovaj put stajanje (kijam) bilo kraće nego prvi put. Ponovo se poklonio duže vremena, ali ovaj put kraće nego prvi put (ruku’), zatim je pao ničice i odužio sedždu. Na drugom rekatu je uradio isto kao na prvom pa je onda završio namaz. Do tada Sunce (pomra-čenje) se rasčistilo. Održao je hutbu (propovijed), te nakon zahvale i veličanja Allaha rekao: “Sunce i Mjesec su dva znamenja među Allahovim znamenjima. Oni se ne pomra-čuju zbog ičije smrti ili rođenja. Stoga, kada god vidite po-mračenje, spominjite Allaha i izgovarajte tekbir (uzviknite Allah je najveći), klanjajte i dajite sadaku (milostinju).

Molim Allaha Uzvišenog da nam ne uskrati klanjanje sabah namaza sve dok Ga ne sretne-mo. Želim ti reći da imaš vrlo precizan termometar s kojim možeš vrlo precizno mjeriti svoj

iman (vjerovanje) i nifak (licemjerstvo) ili razlikovati iman i nifak: „Nema težeg namaza licemjerima od sabaha i jacije.“ (hadis) Ovo je pravi termometar. Ako se vidiš na sabahu –

raduj se, raduj se, raduj se.Prijevod:kenan ĆoSiĆ

isječak iz predavanjaMuhammeda Hassana

Zašto prespavamo sabah?

Naš dragi brat pita o razlogu zbog kojeg prespava sabah, iako je ispunio sve uzroke da ne prespava. Dobro, da vi-dimo koji su to uzroci? Prvi uzrok – hajde da vidimo šta ćete reći, jer on nema veze s tom što si zamislio. Reći ćeš – alarm. Reći ćeš – telefon. Namjestićeš alarm i ugasiti i njega i telefon i prespavaćeš. Je li tako ili nije? Dobro. Prvi uzrok je OSTAVLJANJE GRIJEHA I ZABRANA. Ne treba ti ništa po-red ovoga. To je to i gotovo. Spavaj od tri sata, tri ujutro i tako mi Allaha ustaćeš na sabah namaz nakon sat vremena i osjećaćeš se kao da si ustao iz sna koji je trajao više od 10 sati. I ovo se dešava, svi smo to osjetili. Svi smo to osjetili. Drugi spava od 10. Znači 10, 11, 12, 1, 2, 3, 4 – šest sati. Jel to deva il šta je? Kad ćeš ustati? I na to sve ne klanja sabah. Bogami ga neće klanjati. Ali zašto? GRIJESI, braćo moja. Ne-pokornost! Znam da nisi očekivao da ti kažem da je razlog zbog kojeg se sabah prespava ili ne klanja – grijesi. Najveći razlog. Najčešći razlog zanemarivanja sabaha, noćnog na-maza, redovnog učenja Kur’ana, glavni uzrog zaboravljanja naučenog, zaborava dokaza iz Knjige našeg Gospodara i poslanikovog sunneta, najveći razlog slabljenja bogoboja-znosti... Sve ovo zbog grijeha i nepokornosti. Rekao je Ab-dullah ibn Mes’ud, radijallahu ‘anhu: Smatram da čovjek neko znanje zaboravi zbog grijeha kojeg počini. A Abdullah ibn Mubarek je rekao: Vidio sam da grijesi umrtvljuju srca, vidio sam da grijesi umrtvljuju srca, a poniženje uzrokuje njihovo mnoštvo. Šta je poniženje u rečenici? Ko zna šta je poniženje ovdje? Direktni objekat! Namjerno sam tako re-kao da vidiš značenje. A poniženje uzrokuje njihovo mnoš-tvo. To znači mnoštvo grijeha uzrokuje poniženje na dunja-luku i ahiretu. Slušaj značenje, jer je veoma korisno: Vidio sam da grijesi umrtvljuju srca, a poniženje uzrokuje njihovo mnoštvo. Ostavljanje grijeha je život srca, a tebi je najbolje da si im nepokoran. Gospodaru, oživi naša srca pokorno-šću Tebi. Prvi uzrok da ne prespavaš sabah je da zaspiš s iskrenim pokajanjem. Prvi uzrok! Nije prvi korak da alarm

naviješ, kao što sam pročitao kod neke naše braće i čitam... Ne, ne, ne. Naviješ ga i zaspiš. Namjestiš telefon, ovaj kako se zove, džepni ili mobitel ili prenosivi. Navićeš ga i ugasiti. I zvoniće 5-6 puta i opet ćeš ga ugasiti i prespavati. I alarm ugasiš i prespavaš. A može on i zvoniti, a da ga uopšte i ne čuješ, da nisi ni svjestan. Dobro, žena te zovne – nema fajde, može satima zvati. Nego prvi uzrok – da zaspiš s po-kajanjem i nećeš zaboraviti. Dobro, sačekaj. Da zaspiš s po-kajanjem, jer pokajanje ako imaš grijeh loše djelo poprati dobrim, ono će ga izbrisati. (hadis) Da zaspiš s pokajanjem. Zatim, drugi uzrok – da budeš iskren sa Allahom Uzvišenim u tome da želiš klanjati sabah. Dozoveš svog Gospodara i kažeš: Gospodaru, ne dozvoli da me moji grijesi spriječe da klanjam sabah namaz. Gospodaru, ne dozvoli da me moji grijesi odvrate od sabah namaza. Ako si iskren da se želiš probuditi, Boga mi ćeš se i probuditi. Spavaj od 3 – ustaćeš i osjetićeš snagu i radost i kao da si više sati spavao. A nekad spavaš 6 ili 7 sati i pored toga osjećaš se umorno i skučeno. Ili kaže – kosti su mi satrane, a od spavanja. I stvarno, vidiš ljude 6 sati spavaju, tako mi Allaha, 6 sati, kako može. 12? MašaAllah, ti si pravi. 12 sati. Molim Allaha da oživi naša srca. Zatim uzmi druge uzroke, nema smetnje, pored ovih što sam naveo. Navij alarm nek’ zvoni, zaduži nekog dru-gara da ti pokuca ili te nazove. Reci – ne prekidaj dok ti se ne javim. Uzmi sve ove uzroke, ali su oni kod mene manje važni sve dok ne uzmeš imanske uzroke i srčane uzroke na prvom mjestu. Molim Allaha Uzvišenog da nam ne uskrati klanjanje sabah namaza sve dok Ga ne sretnemo. Želim ti reći da imaš vrlo precizan termometar s kojim možeš vrlo precizno mjeriti svoj iman (vjerovanje) i nifak (licemjerstvo) ili razlikovati iman i nifak: Nema težeg namaza licemjerima od sabaha i jacije. (hadis) Ovo je pravi termometar. Ako se vidiš na sabahu – raduj se, raduj se, raduj se. I molim Allaha da nas učini od takvih.


ZAniMLJivoSTiMALi RJEČnik

Komunikacija i jezik (1I)Grubo rečeno, odnos između govornog i pisanog obli-ka jezika i komunikacije manifestuje se na četiri nači-na:- Ako određeni jezik može da se preko komunikacije ostvari i u govornom i u pisanom obliku bez ikakvih poteškoća, onda takav jezik ima perspektivu i moć da se i dalje nesmetano razvija, te daje mogućnost svo-jim govornicima da se na njemu slobodno izražavaju (njemački, kineski, bosanski i dr.). - Ako određeni jezik može da se ostvari samo preko komunikacije u govornom obliku, jer ili nema nikakav pisani oblik, ili ga ima, ali je nedovoljno razvijen za ne-smetanu komunikaciju, onda takvom jeziku kad-tad prijeti uzimiranje, pošto niti je dovoljno sposoban da se odupre uticajima drugih, jačih jezika, niti daje mo-gućnost svojim govornicima da se u potpunosti izraze na njemu (u prošlosti:bugarski, normanski u Francu-skoj, većina jezika američkih Indijanaca i dr.; danas: većina jezika Indijanaca Amazonskih prašuma, jezici Afrike, Nove Gvineje i dr.). - Ako određeni jezik može da se ostvari preko komuni-kacije samo u pisanom obliku, jer zbog nekog poznat-nog ili nepoznatog razloga nema govorni oblik, onda je tu riječ ili o nekom kompjuterskom jeziku ili o već mrtvom, izumrlom jeziku, koji se samo upotrebljava u nauci (latinski, starogrčki, sanskrt i dr.). - Ako određeni jezik ne može da se ostvari preko ko-munikacije ni u pisanom ni u govornom obliku, tu onda nije riječ samo o izumrlom jeziku, već i o jeziku čiji su rječnik, gramatika i pravopis nepoznati, tj. o iz-gubljenom jeziku (ilirski, tračanski, staromakedonski, brojni jezicim američkih Indijanaca i dr.). Nije teško zaključiti da odnos između komunikacije i jezika, u kojem se jezik ostvaruje preko komunikaci-

je i u govornom i pisanom obliku, obezbjeđuje zdrav napredak i razvoj jezika, a da svaka manjkavost u tom odnosu može dovesti do ugrožavanja opstanka samog jezika, pa čak i do njegovog izumiranja, o čemu nam je historija nebrojeno puta posvjedočila.

Turcizmi:jalan m (tur.) laž; lažan, patvoren, potvoren, imitacija. < tur. yalğan – laž. Prim. upotrebe: To je zagrebačka laž. Ovdje su svi jalni i ovdje svi lažu... (Željko Senečić, roman Britanac)jaka f (tur.) < tur. yaka – ovratnik, okovratnik, kragna.saf (arap.) čist, prav, nevin. < tur. saf < arap. صاف (čit. saf) – istog značenja kao kod nas.Arhaizmi: struka f – vrsta, rod, pleme. Struka ti prokleta i iman’je ostalo. (Ivan Gundulić, drama Dubravka)dočim vezn. – zastarjeli oblik dok. Prim. upotrebe: Šake, batine padahu nemilo na jadnu žrtvu, dočim je razjareni fiškal za njime vikao... (August Šenoa, pripo-vijetka Prosjak Luka)pače pril. i vezn. - zastarjeli oblik pak; pa i, čak, dapa-če, štaviše < prasl. пaкъ, паки (stsl. паки, rus. пaки). Prim. upotrebe: Zašto si onda učila, pače i ispit položi-la? (August Šenoa, pripovijeta Branka)

Naučni izrazi:enterologija (grč. enteron – unutra, logia - nauka) - dio medicine koji proučava crijeva i utrobu uopće.ebonit (engl. ebony - ebanovina) - vrsta umjetne eba-novine; hem. vulkanit, crni kaučuk otvrdnuo vulkani-zacijom.perla (lat. perla, fr. perle) - biser; med. kao mlijeko bi-jela, biseru slična pjega na rožnici oka.

Mali rječnikpripremio:Jusuf džAFiĆ


Fotografija za koju se tvrdi da je Tieri Anri, jedan od najvećih zvijezda u historiji fudba-la koji se na dva mjeseca vratio u Arsenal, obara rekorde gledanosti na društvenim in-ternet portalima i forumima širom svijeta. Poznato je da francuska zvijezda Henry pomaže siromašnim porodicama i djeci. Ta-kođe, široj javnosti je poznata i pobožnost Tieri Anrija, jednog od fudbalera islamske vjeroispovijesti.

U vjeri je spas:Thierry Henry predvodi u namazu djecu koja

pohađaju školu fudbala u Francuskoj!

Svjetski poznati fudbaler Thierry Henry (Tieri Anri) fotografisan je kako kao imam pred-vodi u namazu djecu koja pohađaju školu fudbala u Francuskoj.


Detaljnije na stranici: www.24.sata.info

GLASNIK, februAr - mArt 2012. GODINe 49 48 GLASNIK 8

F O T O R E P O R T A Ž APROSLAVA I GODIŠNJICE 25-JANUARSKE REVOLUCIJE U EGIPTU

Nekoliko naših studenata prisustvovalo je ovom histori-jskom događaju. Neki od njih su ga i svojim fotoobjek-tivima ovjekovječili. Među njima je i Kenan Ćosić, čiju

fotoreportažu sa proslave I godišnjice 25-januarske rev-olucije ovdje i donosimo.

Lokacija: Kairo, centralni trg Tahrir

Fotografisao: Kenan Ćosić

onih koje su usko povezane uz svoju maticu, tako su i muslimani stanovnici Bosne po svojoj posebnoj žila-vosti i otpornosti i vjerskoj gorljivosti unišli u europsku i svjetsku povijest. Upravo kao što poljski katolicizam svoju vjersku borbenost i žilavost duguje činjenici što se već stotinama godina nalazi ukliješten između agresivnog ruskog pravoslavlja i borbenog german-skog protestantizma, tako je i islam u Bosni, kao u svo-je doba u Španjolskoj, zapleten u dugotrajne borbe za samoodržanjem, izoštrio svoju borbenost i nagomilao toliko otporne snage da je stotinama godina odolije-vao vanjskim udarcima.Iz takvog borbenog i dinamičkog islama izvirale su otpornost, žilavost, vjer¬ski žar, duh samoodricanja i pripravnost žrtvovati se za ideal, dakle sve one životne vrednote koje su omogućile opstanak islamskih sku-pina na balkanskom prostoru unatoč okolnosti koje prate politički i državni razvitak islamskih za¬jednica na Balkanu, naročito iza Prvog svjetskog rata. Za upo-znavanje pitanja samoodržanja muslimana na Balkanu u buduć-nosti od najvećeg je značenja istaknuti činjenicu da je pravilno shvaćeni i u životu primijenjeni islam uvijek u prošlosti držao muslimanske stanovnike Bosne, Albanije i Rumelije na okupu, tako da su u časovima ugroženo-sti, koja je dolazila s vana, uvijek nastupali skupno i jedinstveno, u čemu treba gledati ponajglavniji razlog njihova održanja. Ukoliko je vanjski ili unutarnji pritisak usmjeren na račun životnog ili vjerskog opstanka muslimana bi-vao jači, jednodušni otpor muslimanskih sta¬novnika se je nalazio u stalnom porastu. Kao primjer navodi-mo razloge poza-dine slučaja Fate Omanović, nakon čega je uslijedila kolektivna reakcija muslimana koja je imala krupnih posljedica u našem novijem vjerskom i političkom životu.Također je za naša razmatranja od velike zanimljivosti sudbina španjolskog islama, koji je također bio granič-na religija na međašnjoj crti Pirineja, gdje su se su-kobljavale ne samo dvije različite kulture nego i dva protivna vjerska svijeta. On se na Pirinejskom poluo-toku održao punih osam stoljeća, nakon čega je pod-legao u hrvanju sa stoljetnim protivnikom. Ali se razli-čite skupine ljudskog društva mogu i vjerski i kulturno i biološki održati sve do stanovitih granica. Naime u trenutku kada razorne pojave kao što su ćudoredna pokvarenost, seksualna raspojasanost, mlitavost,

raskoš, slabljenje vjerskih i čovječanskih os¬jećaja i gramzivost za zemaljskim dobrima, dakle sve one oso-bine koje nužno proističu iz materijalističkih pogleda na svijet, prevagnu nad vrednotama karaktera (znače-nja) i duše, narodi propadaju. Tako i muslimani u Špa-njolskoj i drugdje nisu propali odjedanput ni uslijed izgubljenih vojničkih ratova.Propadanju ili, drugim riječima, fizičkom uništenju islamskih skupina u Španjolskoj, Siciliji i Balearima prethodila je duga povijest raspadanja zajedničke duše naroda, koju tvori ne samo razum nego i vjerski osjećaji, ćudoredne vrline, vjerski ideali, ljubav prema dobru, vjerska gorljivost, smisao požrtvovanja za bli-žnjega, društvena stega i spremnost odreći se života ako to zatraže vrhovni probici vjere i općih zajedničkih dobara. Kao i uvijek u povijesti tako i u našem slučaju sudbina i opstanak naroda bili su uvjetovani ne samo razumom nego i osobinama karaktera i narodne duše. Poznato je da su biološki iščezli mnogi narodi za koje

povijest znade, primjerice Aditi i Semuditi (o kojima Kur’an govo-ri), kao i Kelti i Hundi, dok su se drugi uslijed kulturne ih ćudored-ne inferiornosti (potčinjenosti) stopili s kulturno jačim i rasno zdravijim narodima (stapanje sje-vernoafričkih Berbera s kulturno nadmoćnijim Arapima i postanak današnjih Rumuna, koji čine mje-šavinu praslavenskih stanovnika s kulturno jačim ratnicima rimskih legija koji su operirali u donjem toku Dunava).

Propadanje iznutra

Nijedan narod nije propao zbog jedne izgubljene bitke i uslijed isključivo vanjskih uzroka, nego je ras-padanje počelo iznutra, u njegovu unutarnjem biću, dok su vojnički porazi ubrzali to raspadanje. Sudbo-nosni završetak imperijalnog Rima, kulturne Helade, starog Egipta, Šparte i Babilona, muslimanske držav-ne tvorbe u Španjolskoj i Turskog carstva uslijedio je gotovo iz istih razloga, uslijed ćudorednog pada druš-tva, unutarnje nesloge i rastrganosti, pokvarenosti i nes¬posobnosti državnih upravljača koji su počinjali nedjela svake vrste. Sve su se navedene tvorbe raspa-le poput istrošenog organizma zbog svoje unutarnje po¬kvarenosti, dok su vanjski neuspjesi samo odavali unutarnju bolest i pokva¬renost društva.U posljednjem razdoblju svoje povijesti muslimanska Španjolska razbijena na mnogobrojne državice stvore

Svi veliki povijesni prelomi povlače za sobom jače društvene potrese i preo¬braze koji kroz dalja stoljeća određuju životni put naroda. U sudbonosnim doga-đajima, kakvi su primjerice danas, koji su uskovitlali suvremeno ljudstvo najbolje se odrazuje životna spo-sobnost i zrelost, odnosno slabost i trulost razli¬čitih skupina ljudskog društva kao i svih jedinki koje pove-zane jedinstvom etničkih ili vjerskih veza tvore dotične zajednice. U hrvanju za vlastitu afirmaciju i samoodr-žanje, dakle u trenutku kada se rješava pitanje sudbi-

ne ljudi, pruža se izvrsna mogućnost da se najsnažnije odraze vrednote skupne duše naroda, kada ona u naj-većoj mjeri razvija svoje i duhovne i fizičke snage.Od dana kada je počelo naglo islamiziranje zemalja jugoistočne Europe mus¬limani su Bosne i Hercego-vine u svom političkom razvitku imali bezbroj teških časova, kada su im događaji, pretežno vanjske naravi, stvarali skoro bezizlazne situacije koje su prijetile vjer-skim i fizičkim uništenjem muslimanskog elementa. U takvim trenucima muslimani su zahvaljujući političkoj mudrosti svojih preda uvijek zrelo i hladno pristupa-li prosuđivanju težine stvorene situacije i iznalaska mogućnosti i sredstva kojima su na vrijeme otklanjali nastalu opasnost, o čemu nam politička povijest mu-slimana u balkanskim zemljama pruža dovoljan broj primjera.

Muslimanska Španjolska kao primjer

I u vremenu kada smo se nalazili u sklopu jedne mu-slimanske (turske) države muslimani nisu sačinjavali apsolutnu brojčanu većinu, nego su po svim balkan-skim zemljama živjeli izmiješani s pripadnicima drugih vjera na pragu europskog kršćanstva.Dakle, i u prošlosti njihovo držanje nije počivalo toliko na brojčanoj snazi koliko na unutarnjim vrednotama duše muslimanskih stanovnika Bosne i Balkana uop-će, čija su iskonska čeznuća duša u vjerskim i druš-tvenim ustanovama islama našla svoj odgovarajući i naravni izraz. Kao što su sve granične bilo vjerske ili narodnosne skupine ljudskog društva borbenije od

iZ ARHivAiZ ARHivA

Mustafa Busuladžić

autor:Mustafa BuSuLAdžiĆ pripremila:

REdAkCiJA GLASnikA

MISLI O SUDBINI NARODA I ZAJEDNICA U POVIJESTI

Propadanju ili, drugim riječima, fizičkom uništenju islamskih skupina u Španjolskoj, Siciliji i Balea-rima prethodila je duga povijest raspadanja zajedničke duše naroda, koju tvori ne samo razum nego i vjerski osjećaji, ćudoredne vrline, vjerski ideali, ljubav prema dobru, vjerska gorljivost, smisao požrtvovanja za bližnjega, društvena stega i spremnost odreći se života ako to zatraže

vrhovni probici vjere i općih zajedničkih dobara.

Poglavlje iz knjige: Muslimani u Evropi, Sejtarija, Sarajevo, 1997.


inteligencija su strašno zatajili. S druge pak strane mi smo se mogli uvjeriti da se naš vitalitet i otporna sna-ga najviše očitovala u našim selima i izvangradskim naseljima koja nisu u velikoj mjeri bila zaražena civi-lizacijom suvremenih gradova. Naše seljaštvo, koje je u svojoj jezgri muslimansko i zdravo, predvođeno u većini slučajeva sitnim vjerskim službenicima, ima-mima i mualimima, pokazalo je svoju vjersku svijest i sposobnost za život. Zato rad muslimanskih vjerskih i svjetovnih in¬teligenata treba da bude usmjeren u pravcu prosvjetnog podizanja, buđenju vjerske svije-sti i očuvanju životnih snaga muslimanskog seljaštva, koje predstav¬lja našu snagu danas i sutra.Uopće muslimanske zajednice na Balkanu (Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvat-skoj) stoje pred dosta složenim problemima čije rješe-nje pripada budućnosti. Ali po našem mišljenju, naše potpuno saživ¬ljavanje s Europom, pogotovo s eu-ropskim načinom duhovnog, porodičnog i društvenog života kakav se javlja danas, za nas bi bilo pogibeljno ako se hoćemo održati kao muslimani, ako želimo sa-čuvati svoju duhovnu samobitnost (vjeru, vjersko-po-rodični život, tradicije, islamsku kulturu). Graničnim vjerskim skupi¬nama, kao što smo mi koji živimo na razmeđi Istoka i Zapada, otrgnutim od jačih skupina više konvenira stanoviti konzervatizam i opreznost u primanju tuđih ideja nego, slijepo imitirajući Euro-pu, kidati s prošlošću, s očinskim zdravim predanjima i s mentalnim osobinama naše muslimanske i rasne duše. Zabacivanjem ćudorednih vrednota, slabom primjenom vjerskih propisa i poprima-njem našem islamskom mentalitetu stranih ideja, čime podupire-mo pojavu vjer¬ske ravnodušnosti kod nas, postaje-

mo duhovno inferiorniji. Duhovna pak in¬feriornost nam prijeti opasnošću našeg idejnog stapanja s ne-muslimanskom Europom, koja bi nas tada i fizički lah-ko istrijebila. Sudbina nestalih musliman¬skih skupina u Španjolskoj i Mađarskoj treba da nas više pokrene na razmišljanje o našoj sutrašnjici.Ali trenutno je za nas važniji jedan drugi problem, pi-tanje našeg fizičkog opstanka, koji nam je nametnulo razračunavanje velikih naroda u svijetu, naro¬čito u Europi. Užasi savremenog totalitarnog rata pogodili su i muslimane na balkanskom prostoru i zaprijetili im biološkim istrebljenjem. Ocjenjivanju našeg položaja treba pristupiti bez plačljive sentimentalnosti, sasvim hladno, zrelo i realno. Duhovno pribiranje, idejno po-vezivanje, jačanje muslimanske fronte sa¬moobrane, volja da se održimo na prostoru koji je naš, lijepi kom-šijski odnosi sa svim inovjernim sugrađanima i pribav-ljanje puške, to su jedini putevi našeg spasa. U postav-ljenim zahtjevima zbijena je suvremena muslimanska problema¬tika. Sve ostalo je nebitno.Trebamo biti svijesni da se naša sudbina ne rješava negdje u vanjskom svijetu, nego u nama samima. Do-bro je rekao jedan dubokoumni pisac da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijezde vlastite sudbine. Ne samo po-jedinac nego i svaki narod kovač je svoje sreće. Kada riješimo zapreke u nama samima, kada izgra¬dimo razum, srce i volju i budemo voljeli smrt u općem pro-bitku koliko i život, same od sebe će pasti sve prepreke u vanjskom svijetu. Od naše duhovne i otporne snage, povezanosti i odlučnosti da s puškom u ruci branimo živote i žrtvujemo se za ideale vjere, čast porodice i

ne razmiricama nesposobnih kneževa koji su se gložili oko vlasti propadala je iz dana u dan. Dok se u Španjol-skoj odigravala prava nesreća pripremijena od nespo-sobnih vladara koji su se međusobno optu¬živali i svadali oko pitanja tko je pravi politički predstavnik naroda, žiteljstvo pocijepano na mnogobrojne stranke nije se moglo oduprijeti neprijatelju koji je prodirao. Španjolski politički predstavnici lišeni političkog i mo-ralnog autoriteta izgledali su kao truli panjevi držeći se dograbljenih stolica, dok je na tisuće muslimanskih glava dnevno padalo, a zemlja se pretvarala u zgari-šte. Oni su krvlju plaćali međusobne razmirice i svoje ranije naklonosti prema nemusliman¬skim kraljevima Aragona i Kastilje, koje su u međusobnoj zavađi dozi-vale u pomoć u borbi protiv svojih političkih protivni-ka, inače muslimana.-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------Bogumilski pokret u Bosni, koji je bio nositelj nezavi-sne državnosti, izložen stoljetnim nasrtajima protivni-ka sa Zapada i Bizanta uspio se othrvati jedino trajnim otporom i žilavošću bosanskih bogumila koja se te-meljila na moralnoj čvrstini i životnoj jednostavnosti. Svima nam je dobro poznata potresna borba senusij-skog pokreta, koji se svojom otpornošću na zadivlje-nje čitavog svijeta trideset godina uspješno odupirao zvjerstvima talijanskih kolonizatora u Tripo-lisu. U ne-jednakoj borbi koja podsjeća na borbu Davida s Goli-jatom pristaše senusijskog pokreta su svi bez razlike na spol i doba bili prigrabili za pušku kojom su branili svoje živote i ugrožena prava. U Tripolisu je svak ostao na svom mjestu, i nakon potpunog talijanskog osvaja-nja zemlje nijedan senusija nije ispustio pušku iz svoje ruke niti ju htio predati nakon opetovanih poziva tali-janskih vlasti. Krvavo iskustvo ga je naučilo da je puška jedini jezik koji napadač razumije. Da su se senusije kukavički predali i na prvi poziv vlasti odbacili oruž-je, da su lakoumno nasjedali licemjernim obećanjima okupatora i da na talijanska presezanja nisu reagirali jedinstveno, islam bi u Tripolisu još prije dvadeset go-dina zadesila sudbina islama u Španjolskoj.

Kad god jedan narod izgubi smisao za vjerske, kulturne i druge više ideale i više bude cijenio život nego smrt, kad zanemari ćudoredne vrednote i omlitavi, njegova otporna snaga znatno slabi unatoč njegove civilizaci-je, koja je usmjerena na vanjsko usavršavanje života. Ovu nam činjenicu također potvrđuje povijest uspona i slabljenja pojedinih naroda. Dovoljno je istaknuti pri-mjer unutar razje¬dinjene Francuske, koja je do tada

bila ključ europske dinamike, jednim jačim udarcem svana slomljena i tako izbačena iz kruga jačeg poli-tičkog aktivizma na europskom kontinentu. Mi sličnu preobrazbu osobina koje tvore dušu jedne društvene skupine zapažamo i u životu bosanskohercegovačkih muslimana.

Otporna snaga Bošnjaka

Naš društveni razvitak kroz posljednjih pedeset godi-na, od kada se jače pribli¬žavamo europskom Zapadu, očito pokazuje naš uspon u prosvjetnom pogledu i u poprimanju zapadnih civilizatorskih tekovina. Nu isto-dobno bilježi kržljanje našeg ćudoredno-duhovnog života, propadanja vjerske svijesti, popuštanje stege u porodičnom životu, mlitavost i slabljenje otporne snage. To proizilazi iz toga što smo pored prosvjete, koja nam je neosporna, poprimili i one upravo najsla-bije tekovine (materijalizam, kamatu s bankarstvom, modu, europski način porodičnog života, nenaravnu emancipaciju žene, alkoholizam, hazardne igre, sek-sualnu raspojasanost, blud, samoživost, odvratnost prema predajama, rav¬nodušnost prema vjeri i ću-dorednim vrlinama) koje su samu Europu sunovratile u propast. Suvremeni matrijalizam, koji plavi Europu počevši još tamo od de¬vetnaestog stoljeća, zahva-tio je i nas. To se najsudbonosnije odrazilo u životu znatnog dijela naših inteligenata (istina mahom polu-obrazovanih), pa i onih koji su svršili naše više vjer-ske zavode, kod kojih je ljubav prema vjeri zamije-nio vjerski indiferentizam (ravnodušnost). Iza Prvog svjetskog rata pa do danas znatan broj naših mahom površno obrazovanih žena pošao je stopama Fatime Omanović, ali moderne Fatime Omanović ni izdaleka ne uznemiruju našu sav¬jest niti izazivaju onu reakciju kod muslimana kao što je to bilo prije četrdeset i pet godina, kada je krug naših intelektualaca bio uži. Vjer-ski i moralni život naših gradova koji stoje pod jačim utjecajem europskog materijalizma u pos¬ljednje vri-jeme dobiva sasvim novi, više nemuslimanski izgled. Namjerno na¬vodimo Mostar, Banju Luku, Derventu i Brčko, koji su potpuno izmijenili lice svog vjersko-du-hovnog života.Mi smo u uglađivanjima čisto vanjskih oblika života znatno dostigli Europu, ali nas je zato čisto vanjski izgled zapadne civilizacije isuviše omlitavio, što se naj-bolje odrazilo na našoj otpornoj i fizičkoj snazi, koju smo trebali u daleko većoj mjeri pokazati pri obrani naših ugroženih prava u posljednje tri godine.Stanovništvo naših gradova kao i vjerska i svjetovna

iZ ARHivAiZ ARHivA


- Dobivene rezultate smo rasporedili u dvije tabe-le: tabelu negativnih (1.1.) i tabelu pozitivnih (1.2.) epiteta. - Ličnosti smo u tabele poredali okomito u stupce, po principu na koliko se internet stranica ukupno spominju, od najviše spominjanog do najmanje.- Vodoravno u redove, pored imena svake ličnosti, prvo smo unijeli koliko se ukupno puta spominju ličnosti, a potom i dobivene rezultate za svaku od negativnih, odnosno pozitivnih osobina. Glede re-zultata za svaku osobinu, unijeli smo tri stavke: broj-

ku koliko se puta ta osobina spominje, postotak za tu osobinu od ukupnog broj stranica na kojima se ta ličnost spominje, te redni broj prema visini postotka u odnosu na istu tu osobinu kod ostalih osoba. Ispod slijede te tabele, koje prikazuju srž istraživa-nja. S ciljem što veće nepristrasnosti, ličnosti su u tabelama poredane po broju ukupnog spominjanja na internetu.

1.1. Tabela negativnih epiteta

Internet je medij i društveno-globalna mreža, koji je sa svojih 2.1 milijardu korisnika (30% ljudske populaci-je), doslovice ušao u svako domaćinstvo na ovoj plavoj planeti. Stoga, nije daleko od istine kada bismo inter-net nazvali „globalnim gradom“ ili „globalnim selom“. Pomoću interneta razmjena novosti, stavova, misli i drugih podataka je dostigla neslućene razmjere, tako da bilo ko, u bilo koje doba dana i noći, samo jednim klikom miša, može sa pola čovječanstva podijeliti bilo koju informaciju. Google search je internet stranica i internet pretra-živač koji služi za pretragu informaciju dostupnih na webu. On je ujedno i najpopularniji internet pretraži-vač i najpopularnija internet i web stranica. Sa preko 150 miliona ljudi, koliko ga svakodnevno posjete, a koji ostvare preko 1 milijarde pretraga, Google search je postao neprikosnoven kad je u pitanju pretraga in-formacija. Još ako uzmemo u obzir da skoro da nema nijednog korisnika interneta koji se ne služi Google pretraživačem, te da je moto i cilj Google-a nepris-tranost (da nepristrasnost nije samo mrtvo slovo na papiru, svjedoči i njegova omiljenost među internet korisnicima), Google je najkompetentniji da „donosi“ stavove o nekom događaju ili društvenoj pojavi. To znači da nema objektivnijeg i boljeg pretraživača od Google, kad je u pitanju ispitivanje javnog mnijenja korisnika interneta. Naravno, glede objektivnosti, a ne nužno i istinitosti, pošto istinitost i objektivnost ne dolaze uvijek u paru. Stoga, odlučili smo da sprovedemo jedno zanimljivo istraživanje, koristeći Google pretraživač.

Predmet istraživanja:

Predmet našeg istraživanja su sedmerica ličnosti koji su obilježili rat u bivšoj Jugoslaviji: četiri osobe srpske etničke pripadnosti: Ratko Mladić, Radovan Karad-žić, Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj; dvije osobe hrvatske etničke pripadnosti: Franjo Tuđman i Mate Boban; te jedna osoba bošnjačke etničke pripadnosti: Alija Izetbegović. Omjer etničke pripadnosti ličnosti koje su obuhvaćene ovim istraživanjem (4:2:1) približ-no odgovara i omjeru tih etničkih pripadnosti na jugo-slovenskom popisu 1991. godine (36% : 20% : 10%).

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je detaljno upoznavanje sa „stavom“ Google pretraživača, odnosno šta korisnici internete koji govore južnoslovenskim jezicima bivše Jugoslavi-je misle o glavnim akterima rata u bivšoj Jugoslaviji, tačnije šta misle o Ratku Mladiću, Radovanu Karad-žiću, Slobodanu Miloševiću, Vojislavu Šešelju, Franji Tuđmanu, Mate Bobanu i Aliji Izetbegoviću.

Istraživanje, 4. januara 2012. godine:- U Google pretraživaču smo ukucali bez navodnika ime i prezime svake od sedam ličnosti koja je predmet našeg istraživanja, npr. Ratko Mladić, Alija Izetbegović itd., kako bismo saznali na koliko ih ukupno, prema Gooogle, stranica ljudi spominju.- Zatim smo u Gooogle bez navodnika ukucavali ime i prezime osobe, te po 5 negativnih (mafijaš, zločinac, kasapin, krvnik i lopov) i 5 pozitivnih (gospodin, heroj, uvaženi, domoljub, patriota) epiteta, na sljedeći na-čin: Ratko Mladić mafijaš, Ratko Mladić zločinac itd. - za negativne; Ratko Mladić gospodin, Ratko Mladić heroj itd. - na isti način za pozitivne.

iSTRAživAnJAiSTRAživAnJA

Ako imate bilo kakve primjedbe, komentare ili prijedloge za buduća istraživanja, bilo da su ona vezana za Google pretraživač, egipatsko javno mnijenje ili slično tome, voljeli

bismo da to podijelite sa nama. Naša adresa vam je poznata.

ŠTA GOOGLE MISLI O GLAVNIM AKTERIMA RATA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI (I DIO)

istražio:Jusuf džAFiĆ

Nakon sagledavanja pojedinačno svih negativnih i po-zitivnih osobina, željeli smo da saznamo kako izgleda poredak ličnosti gledajući zbir svih negativnih (2.1.), odnosno pozitivnih (2.2.) osobina. Ispod slijedi gene-ralni poredak za negativne, odnosno pozitivne epite-te. Prvi broj predstavlja ukupan broj spominjanja svih osobina (negativnih ili pozitivnih), drugi broj prosječ-no spominjanje, treći broj predstavlja postotak pro-

sječnog spominjanja u odnosu na ukupan broj spomi-njanja dotične ličnosti, a četvrti broj je indeks (skala od 0 do 10). Nrp.: Vojislav Šešelj – negativni epiteti se spominju ukupno 254 240, prosječno se spominju 50 848 puta, što predstavlja 9.85% od ukupnog broja spominjanja dotične osobe, koje iznosi 516 000 puta, što na kraju daje indeks od 0.985, na skali od 0 do 10.


Nova generacija tablet kompjutera iPad će se na trži-štu naći u martu ove godine.Appleov iPad 3 će imati ekran visoke rezolucije, brži procesor u odnosu na iPad2, a podržavat će i novu ge-neraciju bežičnih mreža, tvrde izvori bliski američkoj kompaniji. Azijski partneri kompanije Apple su počeli proizvodnju iPada 3 ovog mjeseca, a vrhunac proi-zvodnjeće biti u februaru. Tablet kompjuter će imati procesor sa četiri jezgra, što će omogućiti veoma brzo korište-

nje i izmjenu aplikacija. Pouzdani izvori tvrde da će iPad 3 podržavati i LTE mreže koje omogućavaju brži pristup podacima. Novi ekran će imati veću rezoluciju u odnosu na ekran prethodne generacije iPada sa više piksela, nego što je to slučaj i kod nekih HD televizora. Pikseli su toliko mali da se čini da je slika zapravo prin-tani materijal. Predstavljanje iPada 3 će biti prvo veliko predstav-ljanje značajnog uređaja ove kompanije nakon smrti bivšeg direktora Stevea Jobsa.

TEHnoLoGiJAiSTRAživAnJA

1.2. Tabela pozitivnih epiteta

2.1. Generalni poredak negativnih epiteta1. Vojislav Šešelj – 254 240 – 50 848 – 9.85% - indeks 0.9852. Alija Izetbegović – 247 560 – 49 512 – 9.65% - indeks 0.9653. Radovan Karadžić – 487 250 – 97 450 – 8.79% - indeks 0.8794. Mate Boban – 198 515 – 39 703 – 6.37% - indeks 0.6375. Ratko Mladić – 817 000 – 163 420 - 5.38% - indeks 0.5386. Slobodan Milošević – 523 400 – 104 680 – 6.12% - indeks 0.6127. Franjo Tuđman – 403 420 – 80 684 – 3.71% - indeks 0.371

2.2. Generalni poredak pozitivnih epiteta1. Alija Izetbegović – 985 400 – 197 080 – 38.42% - indeks – 3.8422. Radovan Karadžić – 1 164 500 – 232 900 – 20.98% - indeks 2.0983. Mate Boban – 607 000 – 121 400 – 19.49 % - indeks 1.9494. Vojislav Šešelj – 457 300 – 91 460 – 17.72% - indeks 1.7725. Slobodan Milošević – 1 273 500 – 254 700 – 14.89% - indeks 1.4896. Franjo Tuđman – 1 208 800 – 241 760 – 11.14% - indeks 1.147. Ratko Mladić – 1 547 600 – 309 520 – 10.18% - indeks 1.018

Toyota je iskoristila Sajam motora u Tokiju kako bi predstavila novo čudo tehnologije. Javnosti su poka-zali koncept Fun-Vii, automobil koji razmišlja i izgleda kao “pametni telefon”, piše Telegraph. Fun-Vii skraćenica je za “zabava - vozilo, interakcija i internet”, što uistinu i potvrđuje automobil na čijim se vratima nalazi ekran na dodir. Vozilo radi kao raču-nalo, prepoznaje i pozdravlja svoga vozača, te dopu-šta da ga upali preko ekrana s vanjske strane. Vozač također može promijeniti boju, odnosno ekran svoga

automobila. Smatrali smo kako bi bilo zabavno staviti pametni te-lefon na točkove. Ta ideja dovela nas je do Fun-Viija, rekao je čelni čovjek Toyote Akio Toyoda. Automobil je dugačak 4,020 mm, širok 1,745 mm i visok 1,415 mm, a u njega stane vozač i dvoje putnika. U Toyoti su dodali kako još nemaju u planu masovno proizvoditi ovakav automobil i pustiti ga na tržište, već su samo htjeli pokazati gdje sve može odvesti tehno-logija u dizajniranju automobila.

Appleov iPad 3 stiže u martu

Toyota predstavila auto koji izgleda kao pametni telefon

pripremio:Muhamed kAPo

pripremio:Muhamed kAPo


vAŠA PiSMABoSAnSkA kuHinJA

EGIPATSKA TORTA

Sastojci Kore: (mjere za jednu koru, peći dvije ovakve) 5 kom bjelanjaka 5 kašika šećera 100 gr mljevenih oraha 1 kašika brašna Fil 1: 10 kom žumanjaka 10 kašika šećera 8 (punih) kašika gustina 600 ml mlijeka 250 gr margarina 5 kašika šećera u prahu aroma vanilije

Fil 2: 300 gr šećera 200 gr jezgre oraha 300 ml slatke pavlake

PripremaKore:Umutiti čvrst snijeg od bjelanjaka, potom dodati šećer. La-gahno mješajući dodati brašno i orahe.Masu sipati u pleh koji je prethodno podmazan i posut brašnom. Peći u prethodno zagrijanoj rerni na oko 180 ste-peni, dok se kora ne odvoji od ivica pleha.Peći ovakve dvije kore (u plehu prečnika 28 cm).

Fil 1:

Sipati 400ml mlijeka u šerpu, tome dodati šećer, pa sve staviti na šporet da provri.Posebno umutiti 200 ml mlijeka sa žumanjcima i gustinom. Vodite računa da vam se ne stvore grudvice.Kada mlijeko provri dodati masu od mlijeka, žumanjaka i gustina. Sve zajedno prokuhati, neprekidno miješajući dok se masa ne zgusne. Ostaviti da se ohladi.Posebno umutiti margarine sa šećerom uprahu. Kada je fil hladan sjediniti ga sa umućenim margarinom. Na kraju do-dati aromu vanilije.

Fil 2:Šećer staviti u šerpu, istopiti ga miješajući da se ne bi za-palio. Kada je šećer skroz istopljen u njega dodati jezgre oraha. Sve izliti na papir za pečenje ostaviti da se ohladi.Kada je masa ohlađena samljeti je ili je usitniti tučkom.Umutiti slatku pavlaku. Paziti da se ne umuti previše. Ako se previše umuti, dodajte malo mlijeka, oko 1dl, tako da masa bude kremasta i lagahna za mazanje.Odvojte malo grilijaša za posipanje preko torte, oko 3-4 kašike.U slatku pavlaku dodajte izmrvljeni grilijaš (grilijaš je rasto-pljeni šećer kom se dodaju orasi).Umesto slatke pavlake možete koristiti i šlag.

Tortu filovati redosljedom: kora - fil 1- fil 2- kora - fil 1- fil 2. Ukrasiti grilijašem.Tortu služiti ohlađenu.

Prijatno!!!

Od ovoga broj uvodimo i novu rubriku Bosanska kuhinja u kojoj će nam naša studentica Naila Duraković pokazati kako Bosanska kuhinja živi gdjegod se nalazi i umješna ruka naše Bosanke

koja je zna spremati.

Esselamu alejkumPoštovani, Počastvovan sam da ste i mene odabrali da dobijam vaš Glasnik.Sve čestitke na trudu i želim vam mnogo uspjeha.Samo radite to što ste započeli. Od vašeg rada će mnogi imati koristi, a najviše vi lično.Koristi drugih su mnogobrojne, ali koristi koje ćete vi ako Bog da imati još brojnije.Ako nastavite ovako u vama ćemo dobiti vrhunske alime koji će znati na izvrstan način prenijeti svoje znanje....Ovo sam vam napisao da bih vam dao podstrek da nastavite.Mahsuz selam iz Bosne!Sabahudin Čehajić

Aferim braćo..Vidi se da inicijativa Glasnika BH Studenata u Egiptu nije bila euforija niti samo želja nekog mutehevvira

(lahkoumnika, o.u.) nego je bila: potreba i dobro naučen korak...Uz mahsus selam vaš brat,Husamedin Abazi, predsjednik Asociacije za kulturu, obrazovanje i nauku AKEA, PrištinaA K EAASOCIACIONI PER KULTURE EDUKIM DHE ARSIMTHE ASSOCIATION FOR CULTURE AND EDUCATIONAddress:Arberia III, Str. “Ahmet Krasniqi” pn. 10000 Prishtina - KosovaTel:+ 377 44 143 610+ 377 44 600 095+ 377 44 114 404

Esselamu alejkum.Zahvaljujem vam na slanju Glasnika, a posebno zadovoljstvo izražavam zbog vašeg truda da na ovom

projektu radite kao entuzijasti. Neka vas Uzvišeni nagradi za vaš nijjet i trud, te podari vam uspjeh u studi-jima i životu.

Šefik ef. Čavčić, imam džemata Zalik, Mostar

VAŠA PISMA I KOMENTARIMoramo odati priznanje čitaocima da su sve aktivniji, glede slanja pisama i davanja komentara

na Glasnik. I ne samo to, nego po prvi put zaprimamo i pravo pismo u formi komentara-kritike, koje je napisao Hajrudina Sarajlića, prof. Sve veći broj komenatara, kritika i pisama, te njihova sve veća

dužina i detaljnost, samo govori kako naš Glasnik postaje sve popularniji i kvalitetniji, te time podsti-če sve veći broj ljudi da ga komentarišu. Nadajmo se da će se ovaj razvojni trend i za buduće brojeve

nastaviti.

pripremila:naila duRAkoviĆ


vAŠA PiSMAvAŠA PiSMA

Selam alejkum.Dobio sam na mejl vaš list “Glasnik” i veoma mu se obradovao. Poslali ste mi i prethodni, ali ga zbog

tehničkih problema nisam uspio otvoriti.Pregledao sam ga dva puta. Lijepo ste me iznenadili koncepcijom, odabirom tema i istrajavanjem da to

i lijepo likovno prezentirate.Vaš list je bitan, a saznanje o vašem pregalaštvu potvrđuje da smo mi Bošnjaci, ipak bolji nego što mi-

slimo o sebi.Mahsuz selam.Isnam Taljić, uvaženi bošnjački i bosanskohercegovački pisac (opaska urednika)

Uvaženi članovi redakcije Glasnika,Svaki put me obraduje vaš Glasnik i jako sam zahvalan što sam se našao među primaocima elektronske

pošte.Ovoga puta me je posebno zainteresovao članak vašeg urednika o utjecaju Muslimanske braće na Mlade

muslimane i njegova teza da se radi o direktnom utjecaju. Pošto studiram na fakultetu u Bernu (Švicarska) moj diplomski rad nosi upravo tu temu, s tim što želim upravo suprotno dokazati, tj. da se ne radi o direk-tnom utjecaju, već da su muslimani plod višestoljetnog islama u Bosni, koji je potišten fašizmom i drugim strujanjima, koje je i vaš urednik spomenuo, isto kao što su Muslimanska braća plod višestoljetnog islama u Egiptu, koji je potišten kolonijalizmom i drugim strujanjima.

Rad je na njemačkom jeziku, ali se iskreno nadam da ću u toku godine naći vremena da ga prevedem na bosanski, te da ga podijelim sa vama.

Da vam ovo napišem, ponukala me je krilatica:كل ما كتب قر و ما حفظ فر

Molim Allaha, dž.š., da vam podari snage i sabura da ustrajete na Njegovom putu.Mahsuz selam,Muris Begović

Ovo pismo, odnosno komentar nas je ponukao da u impressumu stavimo i sljedeću izjavu, koju smo u prošlim brojevima previdjeli: Tekstovi objavljeni u listu stav su njihovih autora, a ne nužno i stav redakcije. Stoga, u skladu s tim, te u skladu sa dvije univerzalne islamske vrijednosti - sloboda govora i uvažavanje svačije ličnosti, u ovom broju objavljujemo komentar i dvije pjesme Hajrudin Sarajlića, profesora u Konjicu, inače, autora knjige „Zapisi, pisma i poruke o Bosni i Hercegovini, Iz-gubljene godine 1990 – 2010“.

Hajrudin Sarajlić, prof.Konjic, BiH

Glasnik BH studenata u EgiptuUredništvo

Poštovani, Do mene je stiglo nekoliko zadnjih brojeva Glasnika koji je zaista dobar i interesantan sa širokim

rasponom različitih tema. Pozdravljam svaku aktivnost na širenju spoznaje o sebi, svom narodu, Bosni i povezivanju sa drugim narodima i zemljama.

Nisam mislio komentarisati, ali se moram osvrnuti na zadnji Glasnik (br.7, januar 2012.) u kome se dotiču razne ličnosti vezane za Bosnu. Ne mogu se oteti kontradikciji (protivurječnosti) koja dovodi u kontroverziju (neslaganje). Povod za komentar je pjesma „Diktator“ koja asocira na Josipa Broza Tita. Ispred nje je članak o Besimu Korkutu, a cijela zadnja strana je posvećena Ivi Andriću. Dakle, u glasniku se, između ostalih, predstavljaju ljudi koji su imali nesporan uticaj na Bosnu: Korkut, Tito i Andrić.

Apsolutno se ne slažem sa aluzijama u navedenoj pjesmi. Pretpostavljam da je autor Jusuf Džanić to-liko mlad da ga ne dotiče to vrijeme, a pošto se radi o ličnostima iz tog vremena, dajem jedan drugačiji pogled ili pogled iz jednog drugog ugla. Šta je kontradiktorno?

Ajla Keserović je napisala u Glasniku jedno lijepo podsjećanje na Besima Korkuta, čiji prevod Kur’ana je vjerovatno u svakoj muslimanskoj i bošnjačkoj kući i zapis zaslužuje svaku pohvalu. Slijedi Džanićeva pjesma o Titu (ime se ne pominje) koji se satanizira ( Pričam ti doista čudnu priču / O sudbini sa Balkana jednog naroda jadnog / Gdje neki ljudi i danas kliču / U čast svog bivšeg krvnika hladnog. / Slatkorječiv bijaše diktator lukavi taj / Obećanja i izjave davaše puste / Zavedenom narodu nudio je raj / Svijest im obavijao u magle guste. / ...). U najboljoj namjeri, ne da autora kritiziram, već da ukažem, stoje i neke druge činjenice. Treba znati da su Bošnjaci, upravo za vrijeme Tita, pokrenuli svoju reafirmaciju i od op-ćenitog muslimana (malo m) prešli na konkretnog Muslimana (veliko M), a sada Bošnjaka. U to vrijeme je Korkut prevodio sa arapskog i radio u Ministarstvu prosvjete, onda u Komitetu za visoko školstvo, te na kraju u Orijentalnom institutu, gdje je uradio poznati prevod Kur’ana koji je prvo štampala državna izdavačka kuća „Svjetlost“ Sarajevo, a kasnije i IZ BiH, Hrvatske i Slovenije (sve ove informacije su iz prethodnog članka). Dakle, puno kontradikcije sa stavovima u „Diktatoru“.

Na kraju,čitava zadnja strana Glasnika je samo za jednu izreku Ive Andrića. Nije li to zapravo glori-fikacija. Dobro, možda to i zaslužuje. Ali, možda tu stranu više zaslužuje izreka čovjeka koji se tretira kao diktator. Možda? Otkud to? Ima li kontradikcije? Kao što Andrić kaže u izreci koju upravo navodite: „Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo“

Tako, mnogi komentarišu da je Andrićevo pisanje doprinijelo stvaranju slike u kojoj nema Bošnjaka, već se Musliman vraća na muslimana-poturčenjaka i usmjerava na Turčina. Čini mi se da su o takvom „doprinosu“ Andrićeve riječi govorili, također velikani riječi, Muhsin Rizvić, Alija Isaković i Nedžad Ibriši-mović. Kao što je Andrićevo pripovijedanje odraz umjetničke slobode, fikcija, isto tako se gore navede-ne konstatacije mogu uzeti kao fikcija.

Naravno, upućenost na Turke ne treba značiti ništa loše, jer se od Turaka učilo, a pogotovo se to

Poštovani u redakciji Glasnika bh. studenata u Egiptu, čestitke s moje strane za trud i rad koji činite preko Glasnika. Neka vas dragi Allah nagradi.

Do vašeg javljanja,Dr. Fikret ef. Arnaut, drugi zamjenik muftije za Njemačku

Selam.Drago mi je na uspješnim novim brojevima. Gledat ću da vam nešto napišem iz Amerike.Ahmed Serdarević, bivši urednik Glasnika, glavni imam Islamskog centra Sent Louis džemata Nur


može odnositi na današnje vrijeme. No, niste vi ono što jeste, već ste ono kako vas drugi gledaju. Tako, ako neko ima averziju prema Turcima, u kontekstu iskazanog, onda se to prenosi i na Bošnjake. Uostalom, Mladićeva TV-izjava koja je obišla svijet, pri padu Srebrenice i pred početak strašnog zloči-na genocida bila je: „Došlo je vreme da se osvetimo Turcima.“

Uzimajući sve navedeno kao fikciju, ne može se prenebregnuti činjenica glorifikacije Andrića u stvarnosti, i logičnim se nameće pitanje današnje gradnje Andrić grada pored Višegrada. Ko, kako i zašto gradi Andrić grad?

Da ne bijaše pjesme o diktatoru, ne bi bilo ovog i ovakvog komentara. To će reći da svaka medalja može imati dvije strane. Nije lahko pisati o prošlosti i dosegnuti istinu, jer ta prošlost može lahko postati fikcija. A istina je samo jedna. To ne znači da ne treba pisati o prošlosti, makar to izazivalo i kontroverziju. „Zaista, s mukom je i last!“ – kako prevodi Korkut u svom poznatom prevodu (Kur’an, 94:6) i zaista je običnom čovjeku teško dokučiti i postići ono o čemu govori cijela 94. sura koja se zove Inširah: Širokogrudnost.

Nadam se da će me Jusuf razumjeti i ovaj komentar smatram zajedničkim proširivanjem naših vi-dika, čemu svakako doprinosi Glasnik studenata, kojeg upravo uređuje autor pjesme. Još jednom, za uređivački dio sve pohvale, i priznanja na uloženi trud. Samo nastavite sa širenjem spoznaje o Bosni i svim njenim ljudima i narodima, makar bilo različitih reakcija. Nemojte samo da bude „jednoumlje“.

Na kraju, Bosna je toliko bogata svega da je danas sve to teško poslagati, i zato ne mogu, a da ne pomenem članak koji sam upravo pročitao (Dnevni avaz, 14.1.2012.). Pišući o čuvenom šejhu Abbdurrahmanu Sirri-babi, osnivaču tekije u Oglavku (Fojnica, 1800. god.), autor Mirsad Sinanović uvodi u priču poštivaoca Sirri-babe, derviša Ibrahima koji je porijeklom iz Bosne, a živi u Istanbulu, gdje jednom prilikom pripovijeda Mirsadu koji zabilježi: Vi u Bosni ne znate svoje i onda hvalite tuđe, zato hodate bez sebe.

Ovo zapisujem, upravo zato, što vi iz Kaira imate priliku gledati Bosnu sa distance i da, kao naš dobri derviš Ibrahim, drugačije vidite Bosnu i pomognete da se ona bolje razumije kako bi svi ljudi u njoj bolje upoznali sebe i više se poštivali između sebe.

Još jednom, svima u Glasniku puno uspjeha.Srdačan pozdrav!Es-selamu alejkum!

Konjic, 16.1.2012. Hajrudin Sarajlić

vAŠA PiSMA MudRoSniCEMudrosnicepripremio:Sedin oMERBAŠiĆ

Ja nisam mudar, i to znam; drugi nisu mudri, i to ne znaju.

Dođu tako ponekad vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.

Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre.

Ništa ljude ne veže tako kao zajednički i sretno preživljena nesreća.

Oduvijek je i svuda tako, da se sitni i bezimeni ljudi penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih.

Najveća budala nije onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.

U životu nema pobjednika - ima samo preživjelih.

Jesu li mrtvi pali uzalud? Ako svijet treba da ostane kakav jeste, onda jesu!

Kad covjek priseže na vjernost do groba, obično ne misli na svoj grob.

Živjeti je vrlo nezdravo. Ko živi, taj umire.

Genije je jedan posto nadahnuća i devedeset devet posto znoja.

Naše društvo je puno onih koji vole bez upoznavanja, ili onih koji tvrde da vole. Kako to uspijevaju , stvarno ne znam? Naravno, ta vrsta ljubavi je kratkotrajna: traje dok se ne upozna. Nazivaju je i ljubav na prvi pogled.

Zemlja je smrtnim sjmenom posijana, ali smrt nije kraj. Jer, smrti, zapravo, i nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda.

Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe - mali ih čovjek postavlja drugima.

Viđam ljude koji se prepiru oko vjere, a čovjek bi rekao da se u isto vrijeme natječu ko će je se manje pridržavati.

Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.

Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči šutiti.

Bolje je biti dobro obješen nego loše oženjen.


Kada su Srbi zauzeli Crnu Goru (Plav i Gusinje) 1912. godine, tada je u ovim predjelima Crne Gore, gdje su živjeli i boravili muslimani, nastao jedan vrlo težak, čak i najteži period u historiji. Bilo je to zbog toga što su bili ostavljeni na milost i nemilost kršćanskoj invazi-ji i pritisku. Osmanska imperija se raspala. Islam koji je vjekovima vihorio cijelim Balkanom, pa tako i Crnom Gorom, Allahovom odredbom, našao se u velikoj opa-snosti zbog najezdi kršćana. Tako su hrišćani uspostav-ljali vlast nad osvojenim teritorijama, i onda, pokazav-ši svoju nezahvalnost muslimanima koji su vjekovima vladali nad ovim prostorima, te čuvali i štitili kršćane, vratili im tako što će u narednim decenijama izvrši-ti velike zločine i genocid nad muslimanima, putem pokrštavanja, etničkog čišćenja, zatvaranja, ubijanja, silovanja, kao i pute, ostalih vrsta zvjerstava i zlodjela. To je bilo vrijeme i doba kada su muslimani ovih kra-jeva bili poznati po vjerovanju u Allaha, po hrabrosti, čojstvu, moralu, ljudskosti i čvrstine, jer su se napa-jali dugo godina sa izvora islama i na tim temeljima su i odrastali i živjeli. Tako je veliki broj naših predaka ostao i dalje čvrst u vjeri i jekinu, ne popustivši na-dolazećoj kršćanskoj oluji, već su se čvrsti kao jedan i ujedinjeni, iako u malom broju, odupirali koliko su mogli s vjerom u Allaha, kako bi sačuvali svoju vjeru i din, svoja ognjišta i svoju čeljad, i pritom mnogi dali živote i preselili kao šehidi za ovu veličanstvenu i uzvi-šenu vjeru islam.

Tako su odvajali skupine biranih mladića i vodili su ih u Previju i u neka zabačena mjesta širom Crne Gore okruženoj visokim planinama i liticama, gdje su ih streljali i ubijali. Toliko su zverski postupali sa musli-manima, da su ih tjerali da sami sebe kopaju mezar i da onda jedni druge i zatrpaju.Jedan među tim biranim mladićima i muslimanima je bio i momak po imenu Jakup Pepić. Bio je to visok mo-mak, hrabar i snažan, pravi Arnaut sa bijelim ćulahom na glavi. Njega su prvo uhapsili i odveli u zatvor. Onda su ga izveli i prije nego što su ga ubili, pitali su ga pred svima: Hoćeš li da staviš crnogorsku kapu na glavu i nećemo te ubiti. A on je rekao: Ne Vallahi, da mi date tri života, a ne jedan, nebih stavio tu kapu na glavu. Nakon toga su njega s ostalima koji nisu htjeli prodati svoju vjeru za ništa i za mizerne prohtjeve, poveli na brdo Previju. Kada je došla Jakupova majka da se po-zdravi s njim, rekao je Jakup Pepić svojoj majci: ‘Gajret nëna, do të shihemi në ahiret!’(‘Sabur majko, vidjećemo se na ahiretu).Nakon toga su ih poveli u jednu visoku planinu, gdje su ih pogubili i pobili, ali su preselili kao šehidi, ponositi što su muslimani i nijesu htjeli popustiti i prodati se za mizerne i prolazne stvari koje vode u džehennem, već su čvrsto vjerovali i nadali se susretu s Allahom i radovali se odlasku na ahiret.

ZAniMLJivoSTi

Dok se vojno vozilo probijalo kroz šume Afrike u kojima su otmice i pljačke svakodnevnost, iznenada se ispred auto-mobila ispriječi drugo vojno vozilo. Iz vozila je izašao oficir, otvorio vrata od automobila, pogledao putnike a onda upi-tao: Da li ste vi dr. Abdurrahman? On odgovori: Da, ja sam dr. Abdurrahman. Tada se oficir nasmija i reče: Pa šejh, ja sam… jedan od vaših jetima kojeg ste othranili i odgojili. Sada radim kao direktor za vjerska pitanja u vojsci! Ko je taj dr. Abdurrahman??? On je dr. Semit Abdurahman, ljekar islamski daija iz Kuvajta. Poznat je po tom što je većinu svoga života posvetio pozivanju u islam u Africi, kao i pruža-nju svake vrste pomoći tom napaćenom narodu. Za vrijeme svog boravka širom Afrike, pred njim je islam primilo oko 11 miliona ljudi. Njegova humanitarna organizacija, u kojoj je pod njegovim nadzorom radilo 4000 daija, tokom 35 godina postigla je sljedeće rezultate: sagradili su preko 5500 džami-ja, 860 škola u kojima nauku izučava preko pola miliona uče-nika, preko 11 000 bunareva za vodu, 186 bolnica, kao i 120 domova za zdravlje. Iako su ove cifre velike, šejh dr. Abdurahman veli:Kada je u pitanju trgovina sa Allahom, cifre nisu bitne, najvažnije je da te učinjene stvari daju rezultate i da ide ka boljem; to nam

je cilj. Kad je imao šest godina, gledajući slike u novinama Afike i nje-nih naroda, zamišljao je sebe kako šeta šumama Afrike, osla-njajuči se na štap. Tada ga je već pogađalo tamošje stanje ljudi, njihovo siromaštvo i glad. Razmišljao je kao šestogodišnjak: A zašto mi muslimani ne bi pomogli ove ljude? U šestoj godini čitao je priče za djecu a u 11. godini života počeo je aktivno da čita časopise na stranim jezicima. Ta razmišljanja su se kasnije i ostvarila.Danas šejh Abdurahman ima 65 godina i oslanjajući se na štap hoda šumama Afrike pomažući ljudima. Kad je doktorirao u Kanadi, njegova žena mu je predložila da se presele u zemlje Azije kao bi ljude pozivali u Allahovu vjeru. Odmah je posjetio Ministarstvo vakufa u Kuvajtu, tražeći od njih da ga pomognu u njegovim projektima koje je zamislio. No, nije naišao na potvrdan odgovor. To ga nije pokolebalo, pa je sa nekoliko prijatelja osnovao nevladinu humanitarnu or-ganizaciju. To su bile neke početne ideje, međutim prvi i pravi korak, a koji će kasnije biti uzrokom šejhovog odlaska u Afriku, jeste kad je jedna sestra koja je obezbijedila novac, zatražila od šejha da napravi džamiju u Malaviju. Kad su ti ljudi ušli u džamiju, taj doživljaj njihove radosti je bio neopisiv. Međutim, šejh je pojmio stanje muslimana u Africa kada je pred njim umrlo dijete od malarije, čije liječenje košta u Africi samo nekoliko dolara, kad je vidio da 48 000 djece u jednoj pokrajini u kojoj su većinamuslimani ne pohađaju školu, jer ne mogu da kupe udžbenike koji koštaju svega 5 dolara... Ima na desetine nadimaka, od kojih su najpoznatiji „Sluga Afrike“ i „Dobri čovjek“. Trenutno živi u Madagaskaru. Tu je za-dnje tri godine. Tu je sebi i svojoj ženi iskopao kabur da ga u njega ukopaju kada preseli. Spava u šatoru na zemlji, pije vodu iz bunareva, hrani se za istom sofrom za kojom jedu i siromasi, sa njima radi poljoprivredu, pomaže im u svim poslovima. Od dunjaluka nema ništa niti želi bilo šta, samo želi Allahovo zado-voljstvo i nagradu. Neka te šejh Abdurahman, Allah, dž.š., nagradi svakim do-brom i molimo Ga da ti podari Džennetu-l-Firdevs. Amin.

ZAniMLJivoSTi

64 GLASNIK 8 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

Detaljnije na stranicama: www.akos.ba www.islamika.net

Semit Abdurraham, čovjek čijim je sebebom islam primilo 11 miliona ljudi

Jedan među tim biranim mladićima i muslimanima je bio i momak po imenu Jakup Pepić. Bio je to visok momak, hrabar i snažan, pravi arnaut sa bijelim ćulahom na glavi. Njega su prvo uhapsili i odveli u zatvor. Onda su ga izveli i prije nego što su ga ubili, pitali su ga pred svima: „Hoćeš li da

staviš crnogorsku kapu na glavu i nećemo te ubiti. A on je rekao: „Ne vallahi, da mi date tri života, a ne jedan, ne bih stavio tu kapu na glavu.“

Priču zabilježio: Almedin Pepić Detaljnije na stranici: www.bošnjaci.net

ŠEHADET JAKUPA PEPIĆA 1912.

GODINEpripremila:REdAkCiJA GLASnikA


GLASNIK, februAr - mArt 2012. GODINe 65

„A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja. To je vjera da ljudi različitih

religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.“

Alija Izetbegović

kolumne razmiŠljanja intervju · čestitam dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina...

Documents