[kolski vjeronauk u [panjolskoj · 2020. 1. 5. · [panjolski ustav pravo sviju na obrazovanje,...

169

Kateheza 25(2003)3, 169-193 Carlos Esteban Garcés: [kolski vjeronauk u [panjolskoj

[KOLSKI VJERONAUKU [PANJOLSKOJ

CARLOS ESTEBAN GARCÉS1

Religión y EscuelaC/ Agastia, 8028043 MadridEspaña Primljeno: 8. 9. 2003.

Izvorni znanstveni radUDK 37:014.52 (460)

Sa`etak

Autor opisuje stanje {kolskog vjeronauka u demokratskoj [panjolskoj na kraju dva-desetog i po~etkom dvadeset prvog stolje}a. U tu svrhu prikazuje zakonske, crkve-ne, sociolo{ke i teolo{ke pretpostavke, a zatim opisuje stanje {kolskog vjeronauka u{panjolskom obrazovnom sustavu. Tijekom opisanog razdoblja {kolski vjeronauk ujavnim i privatnim {kolama u [panjolskoj pro{ao je razvoj od {kolske kateheze domarginaliziranja, ali je, u najnovije vrijeme, napokon dobio novi zakonski okvir kojipredvi|a obvezatnost osnovne formacije o religiji u nekonfesionalnom i konfesional-nom obliku za predmet koji je nazvan dru{tvo, kultura i religija.Klju~ne rije~i: {kolski vjeronauk u [panjolskoj

1 Autor je urednik ~asopisa »Religión y Escuela«.Odgovoran je za obrazovanje {kolskih vjerou~ite-lja u Madridskoj nadbiskupiji i profesor na Papin-skom sveu~ili{tu Comillas u Madridu.

0. UVOD

[panjolsko dru{tvo od 1976. godineima demokratski sustav koji se zasniva na{panjolskom Ustavu, temeljnom zakonukoji je plod obostranog pristanka dru{tve-nih i politi~kih sugovornika, {to su ga gra-|ani na referendumu potvrdili 1978. godi-ne. Tako je {panjolsko dru{tvo prevladalo~etrdeset godina vojne diktature usred 20.stolje}a, koja je proiza{la iz gra|anskog ra-ta 1936. godine. Taj je krvavi sukob osta-vio tisu}e mrtvih i iseljenih te podijeljenodru{tvo kojim je politi~ki upravljala vojnahunta. Nakon smrti diktatora, s novimlokalnim izborima 1976. i op}im izbori-ma 1977. zapo~elo je novo demokratskorazdoblje. Godine 1978. donesen je Ustavkoji je omogu}io nadvladavanje pro{lihvremena i dru{tvenih podjela te otvaranjeprema novom ozra~ju dru{tvenog sporazu-ma i politi~ke demokracije. Na op}im izbo-rima 1982. parlamentarnu ve}inu dobilaje lijeva stranka, dok je 1996. pobjedu na

izborima izborila desnica. Te ~injenice od-ra‘avaju u~vr{}enje pluralisti~kog demo-kratskog sustava u zemlji s vi{e od 41 mili-juna stanovnika koja je pristupila Europ-skoj uniji.

[kolski vjeronauk ({panj. enseñanza reli-giosa escolar = ERE, doslovno: {kolska reli-gijska nastava) uvijek je postojao u raznimobrazovnim sustavima u novijoj {panjol-skoj povijesti. U prija{njem politi~komsustavu temeljio se na konkordatu iz 1953.izme|u [panjolske i Svete Stolice te na ka-toli~kom konfesionalnom obilje‘ju re‘i-ma. Tada je to bila obavezna poduka kojase u osnovi razumijevala kao katekizam u{koli. Dolaskom demokracije taj se kon-kordat 1979. mijenja novim sporazumomizme|u {panjolske dr‘ave i Svete Stolice uskladu s Ustavom iz 1978. godine, koji je

170


uspostavio novi dru{tveni i politi~ki okvirkao i nove parametre obrazovnog sustava,~ime je otvoren prostor za {kolsku vjero-nau~nu poduku.

Nakon toga vrlo se brzo, zahvaljuju}icrkvenoj obnovi poslije Drugog vatikan-skog sabora i novom dru{tveno-politi~-kom sustavu {panjolske demokracije, obli-kuje novi identitet {kolskog vjeronauka uskladu s novim crkvenim i dru{tvenim vre-menima. Dokument biskupske komisije zaodgoj iz 1979. godine put je prema no-vom prisustvu konfesionalne nekatehetskevjerske pouke u obrazovnom sustavu.

U ovom }emo ~lanku ukazati na zakon-ske, crkvene, sociolo{ke i pedago{ke pret-postavke koje pokazuju koja su obilje‘javjerske poduke u [panjolskoj. Govore}i otim pretpostavkama, ukazat }emo prijesvega na pojedine dijelove u dokumentimakoji su postojaniji od konkretnih formulakoje ure|uju mjesto te vjerske pouke u {koli.Nakon toga }emo objasniti kakav je polo‘ajreligije u obrazovnom sustavu s obziromna op}e i zakonske pretpostavke, a naposes obzirom na one konkretnije – pedago{ke.

1. ZAKONSKE PRETPOSTAVKENa po~etku valja ukazati na zakonske

pretpostavke na kojima se temelji polo‘aj{kolskog vjeronauka u {kolskom sustavu ikoje jam~e tu poduku kao temeljno pravoroditelja i njihove djece. Neka nam se do-pusti da zapo~nemo s Op}om deklaraci-jom o ljudskim pravima, kao dokumen-tom koji uvelike nadilazi {panjolsko geog-rafsko podru~je i vremenski prethodi dru-gim pretpostavkama koje }emo iznijeti.

1.1. Op}a deklaracija o pravima ~ovjekaOp}a deklaracija o pravima ~ovjeka,

koja je donesena 10. prosinca 1948, utvr-|uje ideale i vrijednosti prema kojima tre-

baju te‘iti svi narodi i nacije, me|u ostalimi pomo}u pou~avanja i obrazovanja, kao{to se isti~e u uvodu. U svojih 30 ~lanakata deklaracija ukazuje na temeljna pravasvih ljudi bez ikakve diskriminacije. Njezinsadr‘aj nadahnuje politiku pojedinih dr‘a-va i njihove temeljne zakone. U slu~aju[panjolske, ~iji je Ustav kasnijeg datuma,na~ela te deklaracije prihva}ena su i uklju-~ena u Ustav.

U ~lanku 26. Deklaracija progla{avaop}e pravo na obrazovanje, i to na cjelo-vito obrazovanje, priznaju}i prvenstvenopravo roditelja da izaberu obrazovanje ko-je ‘ele za svoju djecu. Cjelovit tekst toga~lanka glasi:

a) Svaki ~ovjek ima pravo na obrazovanje.Obrazovanje treba biti besplatno, ba-rem kad je u pitanju osnovno obrazo-vanje. Osnovno je obrazovanje obavez-no. Tehni~ko i strukovno obrazovanjetreba biti op}edostupno; pristup svimvi{im studijima bit }e jednak za sve, uskladu s odgovaraju}im uspjehom.

b) Cilj obrazovanja bit }e puni razvoj ljud-ske osobe i potpuno po{tivanje ljudskihprava i temeljnih sloboda; promicat }erazumijevanje, toleranciju i prijateljstvome|u svim narodima i etni~kim ili reli-gioznim skupinama kao i razvoj aktiv-nosti Ujedinjenih naroda za odr‘avanjemira.

c) Roditelji imaju pravo odabrati vrstuobrazovanja za svoju djecu.

1.2. [panjolski UstavPravo sviju na obrazovanje, koje je po-

tvr|eno u spomenutoj Deklaraciji, uz jam-stvo obvezatnosti i besplatnosti, te pojam ob-razovanja koji uklju~uje pun i cjelovit razvojosobnosti u~enika, jesu klju~evi osnovneobrazovne politike koja se utvr|uje u te-meljnom dokumentu {panjolskog dru{tva,

171


u Ustavu iz 1978. U ~lanku 27. utvr|ujuse demokratski pravci unutar kojih valjaorganizirati obrazovanje u {panjolskomdru{tvu. Posebnu pa‘nju valja obratiti nadrugi i tre}i paragraf:a) Svi imaju pravo na obrazovanje. Pri-

znaje se sloboda pou~avanja.b) Cilj obrazovanja je pun razvoj ljudske

osobe uz po{tivanje demokratskih na~e-la su‘ivota i temeljnih prava i sloboda.

c) Dr‘ava jam~i pravo roditelja da njihovadjeca dobiju vjersko i moralno obrazo-vanje koje je u skladu s njihovim vlasti-tim uvjerenjima.

d) Osnovno je obrazovanje obavezno i bes-platno.

e) Dr‘ava jam~i pravo sviju na obrazova-nje, uz stvarno sudjelovanje svih zainte-resiranih ~imbenika i stvaranje u~itelj-skih centara.

f) Fizi~kim i pravnim osobama priznajese sloboda otvaranja {kolskih centara,uz po{tivanje ustavnih na~ela.

g) Profesori, roditelji i u~enici sudjelovat}e u kontroli i upravi svih centara kojefinancijski potpoma‘u dr‘avni fondoviu skladu sa zakonom.

h) Dr‘ava }e nadzirati i uskla|ivati obra-zovni sustav kako bi osigurale po{tiva-nje zakona.

i) Dr‘ava }e pomagati {kolske centre kojiispunjavaju zakonom utvr|ene uvjete.

j) Priznaje se autonomija sveu~ili{ta u okvi-ru zakonom utvr|enih granica.

1.3. Ugovor Crkve i dr‘aveU skladu s Ustavom i u dru{tvenom

okviru pluralnosti i demokracije, {panjol-ska dr‘ava i Sveta Stolica su nakon usposta-ve demokracije potpisale nove ugovore osuradnji nadi{av{i prethodne konkordatekoji su bili svojstveni drugom obliku vla-

davine u [panjolskoj i drugoj crkvenojstvarnosti. Me|u tim ugovorima potpisanje i onaj koji se odnosi na pou~avanje i kul-turna dobra a kojim se dr‘ava obavezuje da}e u suradnji s Crkvom jam~iti pravo rodi-telja da njihova djeca, ako to tra‘e, mogudobiti vjersko obrazovanje, u skladu s vlas-titim religioznim i moralnim uvjerenjima,u javnim {kolama i privatnim centrima, bi-li oni katoli~ki ili ne. U daljnjem tekstunavodimo nekoliko ~lanaka tog Sporazumakoji mogu pomo}i u razumijevanju odno-sa prema {kolskom vjeronauku:

Sveta Stolica i {panjolska dr‘ava, na-stavljaju}i reviziju konkordatskih tekstovau duhu Sporazuma od 28. srpnja 1976,pripisuju temeljnu va‘nost temama kojese odnose na obrazovanje.

S jedne strane, dr‘ava priznaje temelj-no pravo na vjersko obrazovanje te je pot-pisala me|unarodne sporazume koji jam~eostvarivanje toga prava.

S druge strane, Crkva mora uskladitivlastito obrazovno poslanje s na~elima gra-|anske slobode na vjerskom podru~ju i spravima obitelji i svih u~enika i profesora,izbjegavaju}i bilo kakav oblik diskrimina-cije ili povla{tenosti.

Sredstva dru{tvenog priop}ivanja po-stala su djelotvorna {kola spoznaje, krite-rija i pona{anja. Stoga u njihovoj se prav-noj regulativi trebaju primijeniti ista na-~ela vjerske slobode i jednakosti bez povlas-tica, koja Crkva i dr‘ava jam~e na podru~juobrazovanja.

Napokon, povijesna, umjetni~ka i arhiv-ska ba{tina Crkve nastavlja biti osobito va-‘an dio sveukupnih kulturnih dobara naci-je; prema tome se organizira suradnja iz-me|u Crkve i dr‘ave kako bi se ta ba{tinastavila u slu‘bu i uporabu cijeloga dru{tvai kako bi se osiguralo njezino o~uvanje inapredak.Stoga obje ugovorne strane zaklju~uju slje-de}i SPORAZUM:

172


^lanak 1. – U svjetlu na~ela vjerskeslobode obrazovna }e djelatnost po{tivatitemeljno pravo roditelja na moralno i vjer-sko obrazovanje njihove djece u {koli.U svakom slu~aju, obrazovanje u javnim {ko-lama po{tivat }e vrednote kr{}anske etike.

^lanak 2. – U svim obrazovnim centri-ma, u pred{kolskom obrazovanju, u op}emosnovnom obrazovanju i u polivalentnomujedinjenom bakaleureatu te u stupnjevi-ma strukovnog obrazovanja za u~enike istedobi obrazovni }e programi uklju~ivati ka-toli~ki {kolski vjeronauk, pod jednakimuvjetima s drugim osnovnim predmetima.Zbog po{tivanja slobode savjesti, ta poukane}e biti obavezna za u~enike. Ipak je za-jam~eno pravo na primanje te pouke.Obrazovne vlasti primijenit }e odgovaraju-}e mjere kako ~injenica {to netko poha|aili ne poha|a {kolski vjeronauk ne bi dovo-dila do bilo kakve diskriminacije na pod-ru~ju {kolske djelatnosti.U spomenutim stupnjevima pouke, kom-petentne obrazovne vlasti dopustit }e dacrkvena hijerarhija, pod konkretnim uvje-tima koje s njom valja dogovoriti, ustanovidodatne oblike vjerskog obrazovanja i pri-sutnosti Crkve u obrazovanju.

^lanak 3. – U obrazovnim stupnjevi-ma na koje se odnosi prethodni ~lanak,{kolski vjeronauk }e predavati osobe koje}e za svaku {kolsku godinu odrediti obra-zovne vlasti me|u onima koje dijecezanskiordinarij predlo‘i za predavanje spomenu-te pouke. Dijecezanski }e ordinarij u pri-mjerenom roku unaprijed priop}iti imenaprofesora i osoba koje se smatraju kompe-tentnima za tu pouku.U javnim centrima pred{kolskoga obrazo-vanja i osnovnoga op}eg obrazovanja ime-novat }e se, u skladu s navedenim okolno-stima, prvenstveno profesori op}eg temelj-nog odgoja koji to budu tra‘ili.Nitko ne}e biti obavezan predavati {kolskivjeronauk.

[kolski }e vjerou~itelji u svakom smislupripadati nastavni~kom zboru odgovaraju-}ih {kolskih ustanova.

^lanak 4. Predavanje katoli~kog vjero-nauka i njegove metodike u sveu~ili{nimustanovama za obrazovanje profesora bit}e organizirano izborno za sve studentepod jednakim uvjetima kao i za druge osnov-ne predmete. Profesore tih {kola odre|ivat}e obrazovne vlasti po istom postupku kojije utvr|en u ~lanku 3, te }e i oni biti dionastavni~kog zbora.

^lanak 5. – Dr‘ava jam~i Crkvi mo-gu}nost organiziranja dragovoljnih te~aje-va pouke i drugih vjerskih aktivnosti u jav-nim sveu~ili{nim centrima te uporabu od-govaraju}ih prostorija i pomagala. Crkve-na }e se hijerarhija sporazumjeti s uprava-ma tih centara oko vr{enja spomenutihdjelatnosti u svim njihovim vidovima.

^lanak 6. – Crkvena }e hijerarhija od-rediti sadr‘aj katoli~kog {kolskog vjero-nauka i obrazovanja te predlo‘iti odgovara-ju}e ud‘benike i didakti~ke materijale.Crkvena hijerarhija i dr‘avna tijela }e u okvi-ru vlastitih kompetencija nastojati da ta pou-ka i to obrazovanje budu prikladno pou~a-vani, tako da i {kolski vjerou~itelji budupodvrgnuti op}oj disciplini tih centara.

^lanak 7. – U raznim obrazovnim stup-njevima, materijalni status profesora kato-li~kog religijskog obrazovanja koji ne pri-padaju dr‘avnom profesorskom zboru bit}e utvr|en dogovorom izme|u sredi{njeadministracije i [panjolske biskupske kon-ferencije tako da se taj dogovor mo‘e primi-jeniti po~ev{i od stupanja na snagu ovogasporazuma.

1.4. Zakoni o vjerskoj slobodii obrazovanjuOsim {panjolskog Ustava i specifi~ne

teme obrazovanja valja podsjetiti da taj istiUstav u ~lanku 16. vjersku slobodu definirasljede}im rije~ima:

173


1. Jam~i se ideolo{ka i vjerska sloboda te slo-boda kulta pojedinaca i zajednica bez ogra-ni~enja u njegovim o~itovanjima osim ono-ga {to je potrebno za odr‘avanje javnogareda za{ti}enog zakonom.

2. Nitko ne mo‘e biti prisiljen da se izja{njavao svojoj ideologiji, vjeri ili vjeroispovijesti.

3. Nijedna vjeroispovijest nema dr‘avno zna-~enje. Dr‘ava }e voditi ra~una o vjerskimuvjerenjima {panjolskoga dru{tva i odr‘a-vat }e dosljednu suradnju s Katoli~komcrkvom i s ostalim vjeroispovijestima.

Ta se vjerska sloboda regulirala odgova-raju}im zakonom o vjerskoj slobodi (BOEod 24. srpnja 1980) u kojemu se utvr|ujesljede}e:

^lanak 2. Vjerska sloboda i sloboda kultazajam~eni Ustavom uklju~uju, po na~eluimuniteta povlastica, pravo svake osobe da:

C) primi i predaje vjerski nauk i najrazli~i-tije obrazovanje, bilo usmeno bilo pismenoili na bilo koji drugi na~in, izabran za sebe,za maloljetnike i za osobe s posebnim po-trebama, pod njezinom nadle‘no{}u, u {kol-skim prostorima i izvan njih, vjersko i mo-ralno obrazovanje koje je u skladu s njiho-vim vlastitim uvjerenjima.

Ustavna na~ela koja se odnose na obra-zovanje regulirana su raznim upravnim za-konima u kojima se utvr|uje ustroj i orga-nizacija obrazovnog sustava. Ustavni za-kon iz 1985. godine koji regulira pravo naobrazovanje (LODE), priznaje, me|u osta-lim, pravo roditelja i skrbnika da njihovadjeca primaju vjersko i moralno obrazova-nje u skladu s njihovim uvjerenjima; osimtoga utvr|uje pravo u~enika na po{tivanjenjihovih vjerskih i moralnih uvjerenja.

Zakon iz 1990. godine o op}em ustrojuobrazovnog sustava (LOGSE) isto tako usvojoj drugoj dodatnoj odredbi utvr|ujepravo u~enika i roditelja na vjersko i moral-no obrazovanje sukladno njihovim vlastitim

uvjerenjima i obvezuje na ostvarivanje ono-ga {to je utvr|eno navedenim ugovorimaizme|u Crkve i dr‘ave, a {to se odnosi napredmet katoli~kog {kolskog vjeronauka uko-liko to oni zatra‘e.

Ovo zakonsko priznanje prava na vjer-sko obrazovanje i odgoj u {kolskom susta-vu iznova je priznato na prikladniji na~inu novom upravnom zakonu o kvaliteti ob-razovanja od 23. prosinca 2002. koji po-stavlja novi okvir za {kolski vjeronauk uobrazovnom sustavu. U posljednjem dijeluovoga rada zadr‘at }emo se na tom novomzakonskom okviru za {kolski vjeronauk.

1.5. Druge upute:Vije}e Europe i UnescoMe|u zakonske pretpostavke za {kol-

ski vjeronauk mo‘e se ubrojiti i odlukaVije}a Europe od 27. sije~nja 1999. s Lui-som Maríom Puigom, {panjolskim socija-listi~kim zastupnikom u Europskom par-lamentu, kao predlaga~em. U toj se odlucika‘e: Demokracija i religija nisu nespojive,naprotiv. Demokracija se pokazala kao naj-bolji okvir za slobodu savjesti, vjerski ‘ivot ireligiozni pluralizam. Sa svoje strane religi-ja, svojim moralnim i eti~kim obvezama, povrednotama koje podupire, svojim kriti~kimpristupom i kulturnim izri~ajem mo‘e bitivaljan partner demokratskog dru{tva. Malodalje ta ista rezolucija pokazuje kako {kol-ski i sveu~ili{ni te~ajevi trebaju biti hitno po-novno razmotreni radi boljeg poznavanjaraznih religija.

Vije}e Europe bavilo se i u drugim pri-godama raznim kulturama i religijama. Uprija{njim prigodama priznat je svestranidoprinos religije europskoj kulturi. Ne go-vori se samo o kr{}anstvu nego i o ‘idovstvu(Preporuka 885 iz 1987. i Odredba 465) iislamu (Odredba 1162, 1991). U prija{-njim prigodama bilo je govora i o vjerskojtoleraciji u demokratskom dru{tvu (Pre-

174


poruka 1202, 1993) te se upozoravalo naborbu protiv rasizma, ksenofobije i neto-lerancije (Preporuka 1222, 1993). Vije}eEurope ukazalo je na to kako ekstremizamne pripada religiji, nego je njezino izobli~e-nje i izopa~enje. Nijedna od velikih i drev-nih religija ne propovijeda nasilje. Ekstre-mizam je ljudska tvorevina koja religiju skre-}e s njezinog humanisti~kog puta da bi odnje na~inila sredstvo odr‘avanja vlasti.

U svojoj nedavnoj Preporuci 1396. o»Religiji i demokraciji«, koja je prihva}ena27. sije~nja 1999, a predloìo ju je {panjol-ski socijalisti~ki zastupnik Luis María Puig,Vije}e Europe je proglasilo: Demokracija ireligija nisu nespojive, nego ba{ suprotno to-me. Demokracija je pokazala da je najboljiokvir za slobodu savjesti, za vjerski ìvot ireligiozni pluralizam. Sa svoje strane religi-ja, svojim moralnim i eti~kim obvezama,vrednotama koje podupire, svojim kriti~kimpristupom i kulturnim izri~ajem moè bitivaljan partner demokratskom dru{tvu. Malodalje ta ista rezolucija pokazuje kako {kol-ski i sveu~ili{ni te~ajevi trebaju biti hitno po-novno razmotreni radi boljeg poznavanjaraznih religija. Kona~no, Vije}e Europe utom dokumentu ukazuje na konkretne za-da}e koje preporu~uje svim vladama drà-va ~lanica Europske unije kako bi: zajam-~ile slobodu savjesti i vjerskog izraàvanja;o~uvale religiozni pluralizam u dru{tvu,kulturi, obrazovanju i sredstvima priop}a-vanja; promicale bolje odnose dru{tva i vla-dâ s raznim religijama i poticale dijalog me-|u religijama; promicale obrazovanje o reli-gijama. Zadràvam se na ovom prijedlogukoji se posebice odnosi na obrazovanje.

Vije}e Europe je preporu~ilo posebiceovih pet zada}a: Osna‘iti u~enje o religija-ma ukoliko je povezano s vrednotama premakojima mladi moraju razviti kriti~ki osje}aj,u okviru eti~kog obrazovanja i obrazovanjaza demokratsko gra|ansko dru{tvo. Promi-

cati, u {koli, pou~avanje usporedne povijestiraznih religija, s posebnim osvrtom na pod-rijetlo, sli~nost odre|enih vrednota i razlikuu obi~ajima, tradiciji, blagdanima itd. Poti-cati prou~avanje povijesti i filozofije religijei u~enje o tim istim temama na sveu~ili{tu,paralelno s teolo{kim studijem. Sura|ivati sobrazovnim vjerskim ustanovama kako bi seu njihovim kurikulima uveli ili osna‘ili vi-dovi koji se odnose na prava ~ovjeka, povi-jest, filozofiju i znanost. Kada je o djeci rije~,izbjegavati svaki sukob izme|u obrazovanjao religijama koje promi~e dr‘ava i vjere obi-telji, kako bi se po{tivala slobodna odlukaobitelji na tom vrlo delikatnom podru~ju.

Spomenuti Delorsov izvje{taj, na~injenpod pokroviteljstvom UNESCO-a, koji nu-di temeljne smjernice za obrazovanje u 21.stolje}u, ustvrdio je kako u suo~avanju smnogim izazovima koji ga ~ekaju u budu}-nosti, ljudski rod vidi u obrazovanju neza-mjenjivo dobro u poku{aju postizanja idealamira, slobode i dru{tvene pravde – {to suujedno i prve rije~i Jacquesa Delorsa u nje-govom Izvje{taju UNESCO-u. Taj Izvje{tajpotvr|uje njegovo uvjerenje o bitnoj uloziobrazovanja u trajnom razvoju osobe i dru{-tva. Obrazovanje je, isti~e se u Izvje{taju,put, svakako jedan me|u mnogima, ali vi{eod drugih, u slu‘bi skladnijeg, izvornijegljudskog razvoja, za borbu protiv siroma{-tva, isklju~ivosti, nerazumijevanja, tla~enja,ratova itd. Kad Izvje{taj razmatra napetostikoje }e obrazovanje morati nadvladati u21. stolje}u, on izme|u ostaloga ukazujena napetost izme|u duhovnoga i materijal-noga. Svijet – ka‘e se u Izvje{taju doslovno– a da to ~esto ne osjeti i ne izrazi, nastojivoditi ra~una o idealima i vrednotama koje}emo nazvati moralnima kako ne bismo ni-koga povrijedili. Kojeg li plemenitog zadatkaza obrazovanje da u svakoj osobi, u skladu snjezinim tradicijama i uvjerenjima i uz pu-no po{tivanje pluralizma, uzdi‘e misli i duh

175


2 Usp. COMISIÓN EPISCOPAL DE ENSEÑAN-ZA Y CATEQUESIS, Orientaciones Pastorales so-bre la Enseñanza Religiosa Escolar. Su legitimidad,carácter propio y contenido, lipanj 1979.

3 Na tom identitetu {kolskog vjeronauka koji je ozna-~en u dokumentu iz 1979. kasnije se definiraoidentitet {kolskog vjerou~itelja, posebice u dr‘av-nim {kolama. S obzirom na taj identitet, o kojemuu ovom radu ne}emo pobli‘e govoriti, vidi vi{e u:COMISIÓN EPISCOPAL DE ENSEÑANZA YCATEQUESIS, El profesor de Religión Católica.Identitad y misión, sije~anj 1998.

do univerzalnoga i do odre|enog nadila‘e-nja sebe samoga! Pre‘ivljavanje ~ovje~anstva– isti~e Povjerenstvo odmjeravaju}i rije~i– ovisi o tome.

Me|utim, i nakon {to je predstavio ~e-tiri potpornja obrazovanja u 21. stolje}u iukazao na znati u~iti, znati ~initi, znati ‘i-vjeti zajedno, Izvje{taj isti~e: [ire poimanjeobrazovanja treba svaku osobu potaknutina otkrivanje, bu|enje i {irenje svojih krea-tivnih mogu}nosti, aktualiziraju}i takoblago koje je sakriveno u svakome od nas,{to pretpostavlja nadila‘enje usko instru-mentalnog vi|enja obrazovanja... kako bise uloga obrazovanja promotrila u svoj svo-joj punini, radi ostvarivanja osobe koja u~ibiti. Malo nakon toga Izvje{taj nadodaje:Od svog prvog sastanka, Komisija je ener-gi~no potvrdila temeljno na~elo – obrazo-vanje treba doprinijeti op}em razvoju sva-ke osobe: tijelu i du{i, razumu, osjetljivosti,estetskom osje}aju, osobnoj odgovornostii duhovnosti.

2. CRKVENE PRETPOSTAVKE

Narav i identitet katoli~kog {kolskog vje-ronauka u {panjolskom obrazovnom susta-vu, u okviru Ustava iz 1978. i sporazumaiz 1979, odre|uje se u dokumentu {panjol-skih biskupa objavljenom 1979. godine.To je nesumnjivo klju~ni dokument2 za ra-zumijevanje dometa i smisla prisutnosti ka-toli~kog {kolskog vjeronauka u {kolama prvo-ga i drugoga stupnja s gledi{ta Crkve.

U tom se dokumentu ustanovljuju uobi-~ajene {kolske zna~ajke vjeronauka kao {kol-skog predmeta, pod jednakim uvjetimakao i kod ostalih predmeta; ciljevi, metodei sadr‘aji svojstveni {koli ali formulirani skr{}anskog gledi{ta, po ~emu je to konfesio-nalni predmet; a istovremeno je razja{njenai razlika izme|u kateheze i religijske inici-jacije. Iz toga dokumenta ovdje navodimo,

iscrpno ga citiraju}i, bitne doprinose kojiomogu}uju da se shvati identitet {kolskogvjeronauka u demokratskom dru{tvu3.

2.1. Klju~ni dokument za utvr|ivanjeidentiteta {kolskog vjeronaukaDokument se u prvom dijelu usredoto-

~uje na obrazlaganje nu‘nosti {kolskog vjero-nauka produbljuju}i sljede}a obja{njenja:• To je zahtjev {kole ~ije je svojstvo, me|u

ostalima, sustavno preno{enje kulture,kao i obrazovanje i odgoj. U tom {kol-skom okviru {kolski vjeronauk omogu-}uje u~enicima da se jasno postave pre-ma kulturnoj tradiciji, te da se kriti~kiuklju~e u dru{tvo daju}i odgovor nakona~ni smisao ‘ivota sa svim eti~kimvidovima. Kao dio {kolskog sustava,{kolski vjeronauk valja smatrati i orga-nizirati kao redoviti {kolski predmet, po-put svih ostalih predmeta.

• To je i pravo pojedine osobe i roditelja uistome smislu kao {to je to ve} iznesenos obzirom na zakonske pretpostavke uprvome dijelu na{ega rada. Isti~e se ka-ko to pravo obitelji ne potje~e od hipo-teke konfesionalne dr‘ave, jer se dr‘avane podudara s religioznim odnosno mo-ralnim usmjerenjima i osje}ajima svo-jih dr‘avljana, nego je to svojstveni za-datak dru{tva i njegovih skupina uko-liko ‘ive unutar utvr|enih zakonskihokvira.

176


• [kolski vjeronauk je sastavni dio ljud-skog obrazovanja na temelju kojega semo‘e uspostaviti dijalog izme|u vjere ikulture, pomo}u kriti~kih kriterija i uskladu s obrazovnim procesom.

• [kolski vjeronauk je napokon, prematom dokumentu, crkveno slu‘enje kojene ote‘ava pravo na religioznu slobodu,nego ga razvija i omogu}uje te po{tujeprava roditelja koji tra‘e vjersko ob-razovanje za svoju djecu u dogovoru sCrkvom. Stoga je to pou~avanje u pot-punosti {kolsko, ali je istovremeno ikonfesionalni predmet ~iji sadr‘aj odre-|uje Crkva, a predaju ga profesori kojeimenuje Crkva u skladu s ugovoromsklopljenim s dr‘avnim vlastima.

U svom drugom dijelu, dokument isti-~e identitet {kolskog vjeronauka kao {kolskogpredmeta koji je razli~it od kateheze. Posebnaobilje‘ja {kolskog vjeronauka jasnija su kadse {kolski vjeronauk stavi u odnos s katehe-zom kr{}anske zajednice i s drugim {kolskimpredmetima.• Rije~ je o dva razli~ita podru~ja. [kolski

vjeronauk i kateheza kr{}anske zajednicesmje{teni su u dva razli~ita podru~ja, kojasu u skladu s vlastitim svojstvima. U {kolisu ljudske skupine prvenstveno ujedinjeneakademskim odnosima pedago{ke naravi,dok su na crkvenom podru~ju skupine vjer-nika prvenstveno povezane vezom vjere.

• Pokre}u ih razli~iti izvori. U katehezikr{}anske zajednice Crkva djeluje po vlas-titoj inicijativi u strukturama koje onasama ustanovljuje za katehizaciju: kate-kumenat, ‘upe, apostolske skupine, malezajednice... Zajednica je ona koja ih sa-ziva i {alje. U {kolskom vjeronauku,naprotiv, Crkva djeluje na podru~ju kojeje stvoreno prvenstveno za obrazovanjegra|ana u dru{tvenim strukturama stvo-renim s tim ciljem. Tu je Crkva pozvana

na svoje slu‘enje, kao {to mogu biti po-zvane druge vjeroispovijesti i druge kul-turne skupine. Crkva mo‘e i ne mora bitiu mogu}nosti odgovoriti na taj zahtjev.Ako prihva}a, nastoji prilagoditi {kolskivjeronauk ciljevima i metodama koje susvojstvene {koli i utjeloviti svoje djelova-nje u konkretnim povijesnim uvjetimaustanove koja pou~ava.

• Razli~ite su i nakane naslovnika. S ob-zirom na katehezu kr{}anske zajed-nice, kod roditelja koji {alju svoju djecu,kao i kod djece i mladih koji dolaze navlastitu inicijativu, pretpostavlja se izrav-na i izri~ita nakana tra‘enja evangeliza-cije i dubljeg uklju~ivanja u kr{}anskuzajednicu. S obzirom na {kolski vjero-nauk, kad roditelji zahtijevaju da u obra-zovanju njihove djece na vi{e ili manjeizravan na~in ne nedostaje ta dimenzija,oni ‘ele da se religijsko uklju~i u ljudskoobrazovanje tako da smisao ‘ivota i vi-|enje svijeta koje }e u~enici primiti u {kolisadr‘avaju i kr{}ansku perspektivu.

• Razli~iti su im ciljevi. Cilj katehezekr{}anske zajednice je uvo|enje i dozri-jevanje kr{}anske vjere u toj zajednici,ukorjenjuju}i se u vjeri te zajednice, izra-‘avaju}i se u svim njezinim noolo{kim ikognitivnim dimenzijama, aktivno su-djeluju}i na liturgijskim slavljima i ispu-njavaju}i kr{}anske obveze. @ivot kr{}an-ske zajednice kao takve jest svojstvenomjesto dozrijevanja osobne i zajedni~ar-ske vjere. Cilj {kolskog vjeronauka jepoticaj da, na temelju poznavanja kr{}an-ske vjere, do|e do interdisciplinarnog di-jaloga izme|u evan|elja i ljudske kultureu ~ijoj kriti~koj asimilaciji u~enik dozri-jeva. Svrha je {kolskog vjeronauka inte-grirati tu dimenziju u obrazovanje osob-nosti, uklju~uju}i poznavanje vjere u cje-linu ostalih znanja i op}ih stavova kojeu~enik usvaja s obzirom na ‘ivot.

177


Dokument isto tako ukazuje na poseb-nost {kolskog vjeronauka s obzirom nadruge akademske discipline. [kolski vjero-nauk mora jasno izraziti svoj identitet ne samos obzirom na katehezu kr{}anske zajednicenego i s obzirom na druge predmete, pokazuju-}i svoj poseban doprinos {koli. Svaki se pred-met naime ozna~uje posebnim pribli‘ava-njem stvarnosti, odgovara na ~ovjekova speci-fi~na pitanja i zahtjeve daju}i izvorni dopri-nos postizanju op}ih ciljeva obrazovanja.

[to bi mogao biti poseban doprinos {kol-skog vjeronauka u tom op}em procesu ljud-skog dozrijevanja osobe? [kolski vjeronaukotvara u~enika, na prvome mjestu, proble-matici posljednjega, dubokoga smisla ‘ivota:problematici kojoj se ne mo‘e pristupiti nadruge na~ine koji su svojstveni drugim zna-nostima. Kako bi odgovorio na tu problema-tiku, {kolski vjeronauk ustanovljuje inter-disciplinarnu suglasnost izme|u vlastitogaznanja i znanja drugih predmeta.

Pogledajmo sada na koju razinu trebasmjestiti taj dijalog. [kolski vjeronauk ne sa-mo da se utjelovljuje u konkretne doprinosedrugih predmeta boljem shva}anju odre|e-nih doktrinarnih ili prakti~nih vidova, negose ne ograni~ava ni na odgovaranje na pita-nja {to ih znanja koja proistje~u iz tih pred-meta mogu postaviti kr{}anskoj vjeri.

Odnos izme|u {kolskog vjeronauka i dru-gih {kolskih disciplina ne treba se ustanovitiisklju~ivo na konkretnim temama koje suposebno bliske, nego prije svega na onojrazini na kojoj svaki predmet oblikuje u~e-nikovu osobnost.

[kolski vjeronauk osim toga usvaja op}eciljeve {kole, razvijaju}i pritom ciljeve kojisu svojstveni {kolskim predmetima u specifi~-nim dimenzijama kr{}anske savjesti kao {tosu: stvarala~ka i kriti~ka sposobnost vjere, po-vijesni osje}aj koji polazi od vjere, sposobnostuo~avanja semanti~kog ustroja religioznoggovora i njegove neizostavne uloge u obliko-

vanju osobnosti, napose u razumijevanju me-|usobnih odnosa i ljudskog su‘ivota, posebanosje}aj za radikalna ograni~enja ~ovjeka...

Upozoravamo me|utim da se interdisci-plinarni dijalog {kolskog vjeronauka nudikao vjerni~ko tuma~enje stvarnosti, bez ikak-ve te‘nje za vla{}u, vode}i ra~una o misliDrugog vatikanskog sabora, koji potvr|ujeopravdanu autonomiju ljudske kulture i po-sebice znanosti (GS 59).

Dokument napokon donosi prvu sin-tezu temeljnog sadr‘aja {kolskog vjero-nauka usredoto~enog na kr{}ansku po-ruku. Posebnost {kolskog vjeronauka, kao {toproizlazi iz svega dosad re~enoga, ograni~it}e njegov sadr‘aj. Taj se sadr‘aj sastoji upredstavljanju poruke i kr{}anskog doga-|anja koje omogu}uje sintezu izme|u vjere ikulture, kako bi u~eniku priskrbio kr{}anskovi|enje ~ovjeka, povijesti i svijeta i tako gaotvorio za probleme posljednjega smisla ‘ivo-ta i u njima ga usmjerio.

Stoga }e biti nu‘no predstaviti ono {to jekr{}anska vjera u svojim temeljnim elemen-tima: u poruci koju Crkva navije{ta svakakoima mnogo drugotnih sastavnica ~ije pred-stavljanje velikim dijelom ovisi o promjena-ma okolnosti. Te se sastavnice tako|er mije-njaju. Postoji me|utim bitni sadr‘aj, ‘ivajezgra koju se ne mo‘e izmijeniti niti pre{ut-jeti a da se te{ko ne ugrozi sama evangeli-zacija (Pavao VI, EN 25).

Kakav god bio {kolski razvoj te bitne jezgrekr{}anske poruke, morat }e uvijek imati oblikodre|ene organske sinteze razmi{ljanja.

Svakom je {kolskom predmetu naime svoj-stvena sustavnost razmi{ljanja i djelovanja.S druge strane, interdisciplinarni dijalog iz-me|u {kolskog vjeronauka i ostalih predme-ta bit }e nemogu} ako se na kraju ne dobijeorganska sinteza kr{}anske poruke. Kako biu~enik mogao integrirati svoje sveukupnoiskustvo, informacije i vjersko pona{anje uidentitet svoje ljudske i kr{}anske osobnosti,

178


potrebno je i vi|enje koje je sukladno nje-govoj vjeri i kr{}anskom ‘ivotu. Ta sintezamo‘e se posti}i tako da elementi Bo‘jeg otaj-stva i njegovog spasonosnog djelovanja buduunutarnja veza koja utemeljuje razumljivostkr{}anskog otajstva.

Kao {to smo to ve} vi{e puta istaknuli,interdisciplinarna povezanost jedno je od te-meljnih obilje‘ja {kolskog vjeronauka. Stogase razvoj temeljne jezgre kr{}anske poru-ke – koja svakako mora biti prisutna bezograni~enja ili izobli~enja bilo kojeg oblika{kolskog predstavljanja te poruke – razli~itou njoj suobli~uje prema ljudskoj i kulturnojznanstvenoj problematici {to ih razne aka-demske discipline i brige suvremenog ~ovjekapostavljaju kr{}anskoj vjeri. S druge strane,dob u~enika, stanje vjere i svijest o pripadno-sti Crkvi, njihova religiozna kultura, njihovodru{tveno okru‘enje, kvaliteta primljene ka-tehizacije... mogu biti toliko razli~iti da na-me}u pluralnost naglasaka u predstavljanjute bitne jezgre.

Prije negoli prije|emo na sljede}u to~kubit }e potrebno iznijeti jo{ nekoliko primjeda-ba koje su osobito va‘ne.• Ustvrdiv{i da ne mo‘e postojati kvalite-

tan {kolski vjeronauk bez predstavljanjabitnog sadr‘aja vjere, ‘elimo re}i kako setaj sadr‘aj mora izraziti tako da budemogu} dijalog s kulturnim potrebama ko-je u~enici ‘ive i otkrivaju: time se ne ‘elire}i kako se s njima treba poistovjetiti ilikako bi im se trebalo podlo‘iti, nego ka-ko je prijeko potrebno da ta jezgra ne bu-de predstavljena na na~in koji je nespojivs kulturom koju ‘elimo pro‘eti. Druga~ijere~eno, postoji sinteza vjere koja polaziod kulturnih pretpostavki i u teolo{kimpodru~jima iz drugih vremenskih raz-doblja koje usprkos njihovoj objektivnojvrijednosti, ne mogu prikladno odgovoritina posebna obilje‘ja {kolskog vjeronauka.Paradigmu napora predstavljanja biti

vjere sa svom vjerno{}u dijalogu s kon-kretnom dru{tveno-kulturnom situaci-jom nalazimo upravo u nau~avanju Pa-vla VI, u njegovoj pobudnici o evangeli-zaciji u suvremenom svijetu.

• Na drugome mjestu, suvremenoj kulturiponekad nedostaju potrebne pretpostav-ke za dijalog izme|u vjere i kulture. Ne-rijetko se doga|a da se vjerou~itelji kojistru~no predaju katoli~ki nauk i nadove-zuju se na kr{}ansko iskustvo, stavove iobveze, susre}u s u~enicima za koje je savtaj svijet religioznoga iskustva stran i bezsmisla. U takvim okolnostima, ono za ~i-me vjerou~itelji ‘ale jesu pretpostavke kojebi bile jednako prisutne kod u~enika,kako bi se mogao uspostaviti stvaran di-jalog izme|u vjere i kulture u {kolskomokviru. Valjat }e se zatim potruditi okoponovnog zadobivanja govora, simbola ioblika koji su tipi~ni za iskustvo u vjer-skoj povijesti te za ostvarivanje filozofskograzmi{ljanja o op}im antropolo{kim pret-postavkama otvaranja ~ovjeka za trans-cendenciju i kr{}ansku vjeru, kao i za eti~ki‘ivot.

2.2. Op}i direktorij za katehezuIdentitet {kolskog vjeronauka, kao {to

smo ga opisali na temelju {panjolskog do-kumenta, mo‘e se uo~iti i na op}oj raziniu Op}em direktoriju za katehezu. U tomse dokumentu ka‘e:

73. Posebno razmi{ljanje zaslu‘uje –unutar slu‘enja Rije~i – vlastito obilje‘je{kolskog vjeronauka i njegova odnosa pre-ma katehezi djece i mladih.

Odnos izme|u {kolskog vjeronauka ikateheze odnos je razlikovanja i komple-mentarnosti: »Postoji nerazrje{iv vez iistodobno jasna razlika izme|u vjero-nauka i kateheze.«

Ono {to {kolskom vjeronauku daje nje-govo posebno obilje‘je jest ~injenica da je

179


pozvan prodrijeti na podru~je kulture iimati veze s ostalim ljudskim znanjima.Naime, kao izvorni oblik slu‘enja Rije~i{kolski vjeronauk uprisutnjuje evan|eljeu osobnom sustavnom i kriti~kom proce-su asimilacije kulture.

U svijetu kulture, koji u~enici prihva-}aju i koji je odre|en znanjima i vrijed-nostima koje pru‘aju ostali {kolski pred-meti, {kolski vjeronauk pola‘e dinami~-ni kvasac evan|elja i nastoji da »doistamo‘e dodati i druge elemente znanja iobrazovanja kako bi evan|elje pro‘elona~in razmi{ljanja u~enika na podru~junjihova odgoja i obrazovanja te da seuskla|ivanje njihove kulture provede usvjetlu vjere«.

Stoga je potrebno da {kolski vjeronaukbude, kao i ostali {kolski predmeti, jed-nako zahtjevan u sustavnosti i strogostipoput ostalih predmeta. On mora prika-zati kr{}ansku poruku i doga|aj s istomozbiljno{}u i dubinom s kojima ostalipredmeti predstavljaju svoja saznanja.No on se uz njih ne smje{ta kao sporednastvar, ve} u potrebni interdisciplinarnidijalog. Taj dijalog mora se ponajprijeuspostaviti na onoj razini na kojoj svakipredmet oblikuje osobnost u~enika. Nataj }e na~in prikazivanje kr{}anskog evan-|elja utjecati na na~in na koji se shva}astvaranje svijeta i smisao povijesti, temeljeti~kih vrijednosti, uloga religije u kul-turi, sudbina ~ovjeka, odnos s prirodom.[kolski vjeronauk putem tog interdis-ciplinarnog dijaloga utemeljuje, ja~a, raz-vija i upotpunjuje obrazovno djelovanje{kole.

[kolsko okru‘je i naslovnici {kolskogvjeronauka

74. [kolski vjeronauk odvija se u raz-li~itim {kolskim okru‘jima, pa je to raz-log {to poprima razli~ite naglaske, prem-

da posvuda zadr‘ava svoje vlastito obi-lje‘je. Ti naglasci zavise od zakonskih iorganizacijskih uvjeta, od didakti~ke kon-cepcije, od osobnih pretpostavki u~itelja iu~enika te od odnosa izme|u {kolskog vje-ronauka i obiteljske i ‘upne kateheze.

Sve modele {kolskog vjeronauka kojisu se razvili kroz povijest nakon ugovoras dr‘avama i odluka pojedinih biskupskihkonferencija nije mogu}e svesti na jedanoblik. No potrebno je zalo‘iti se kako bi{kolski vjeronauk prema svojim pretpo-stavkama odgovorio na svoju posebnu svr-hu i obilje‘ja.

U~enici »imaju pravo istinito i sigur-no u~iti vjeru kojoj pripadaju. Ne moèse zanemarivati to njihovo pravo da dub-lje spoznaju Kristovu osobu i cjelovitostspasenjskog navje{taja koji je donio. Da-kle, konfesionalno obilje`je {kolskog vje-ronauka, koje se u Crkvi odvija na na~i-ne i oblike odre|ene u pojedinim zemlja-ma, nu`no je jamstvo koje se pruà obite-ljima i u~enicima koji izabiru takvu pou-ku.« Za katoli~ku {kolu {kolski je vjero-nauk, tako ozna~en i upotpunjen ostalimoblicima sluènja Rije~i (kateheza, litur-gijska slavlja itd.), nu`nim dijelom nji-hove pedago{ke zada}e i temelj njihovapostojanja.

[kolski vjeronauk u okviru javne (dr‘av-ne) i nekonfesionalne {kole, tamo gdjegra|anske vlasti ili ostale okolnosti nala-‘u zajedni~ki vjeronauk katolicima i ne-katolicima, imat }e ekumenskije obilje‘-je te pridonijeti zajedni~kom me|ureli-gijskom upoznavanju.

U ostalim prigodama {kolski vjero-nauk mo}i }e imati vi{e kulturno obilje‘-je usmjereno na upoznavanje religija, akatoli~ku }e vjeru prikazati s du‘nomva‘no{}u. I u tom slu~aju, a nadasve akoga pou~ava profesor koji ga iskreno po{tu-

180


je, {kolski vjeronauk zadr‘ava istinskudimenziju »evan|eoske priprave«.

75. @ivotne i vjerske prilike u~enikakoji polaze {kolski vjeronauk zna~ajno sei neprekidno mijenjaju. [kolski vjero-nauk mora ra~unati s tom ~injenicom ka-ko bi mogao posti}i vlastite svrhe.

[kolski vjeronauk u~enicima vjernici-ma poma‘e da bolje shvate kr{}ansku po-ruku s obzirom na velike egzistencijalneprobleme koji su zajedni~ki svim religi-jama i karakteristi~ni za svako ljudskobi}e, s obzirom na stajali{ta o ‘ivotu kojasu najprisutnija u kulturi i s obzirom nanajve}e moralne probleme s kojima se ~o-vje~anstvo suo~ava danas.

No oni u~enici koji jo{ uvijek tra‘e, ilikoji se suo~avaju s vjerskim sumnjama, u{kolskom }e vjeronauku mo}i otkriti {toje to~no vjera u Isusa Krista, koji su odgo-vori koje Crkva pru‘a na njihova pita-nja, daju}i im prigodu da bolje preispita-ju vlastitu odluku.

No kada u~enici nisu vjernici, {kolskivjeronauk poprima obilje‘ja misionar-skog navije{tanja evan|elja u skladu svjerskom odlukom kojoj }e kateheza sasvoje strane, u zajedni~arskom okru‘ju,pomo}i rasti i sazrijevati.

3. SOCIOLO[KE PRETPOSTAVKE

U ovom dijelu isti~emo dvije nove vrstepovezanosti kako bi se shvatio suvremeni{kolski vjeronauk. Na po~etku }emo se usre-doto~iti na strogo sociolo{ke pretpostavke,oslanjaju}i se na specifi~ne rasprave, bezikakve pretenzije na produbljivanje te te-me, jedino da poka‘emo temeljna mjestapluralne sociologije koja zahtijeva {kolskivjeronauk. Nakon toga }emo predstaviti»dekalog« pretpostavki koje su vi{e teoret-skoga i ideolo{koga zna~enja i koje polazeod gra|anskog tuma~enja.

3.1. Sociolo{ka istra‘ivanjaPrije svega pogledajmo sociologiju i

njezine statistike. Centar za sociolo{ka is-tra‘ivanja4, u svom je Izvje{taju u o‘ujku2002. objavio podatke koji se odnose narazli~ita pitanja u vezi s obrazovanjem. Toistra‘ivanje uklju~uje i pitanje o tome sla-‘u li se ispitanici s postojanjem {kolskogvjeronauka u javnim {kolama ili ne. Istra-‘ivanje je uklju~ilo i razlike po vjeroispo-vijestima. S obzirom na katoli~ku vjeru,ne{to vi{e od 82% je za, dok je 10,5% pro-tiv; s obzirom na islamsku vjeru, gotovo50% je za, a 35% je protiv; sli~no potonji-ma misle i pripadnici ‘idovske i prote-stantske vjere. Prisjetimo se da se pitanjeodnosi na {kolski vjeronauk u dr‘avnim{kolama. Pa‘nju privla~i ~injenica da supodaci o {kolskom vjeronauku znatno raz-li~iti s obzirom na vjersku pripadnost. Tobi se moglo objasniti i tako {to je {panjol-sko dru{tvo, sociolo{ki gledano, ve}inomkatoli~ko; s povijesnog i kulturalnog mo-tri{ta, na{e se dru{tvo tijekom stolje}a obli-kovalo u kr{}anskoj religijskoj tradiciji i,premda s kulturnim korijenima drugihreligijskih tradicija, u najve}em je dijelunasljednik kr{}anskih vrednota. S drugestrane, religijska pluralnost u na{em dru{-tvu jest stvarnost koja je vi{e u po~etnomstadiju nego u drugim europskim zemlja-ma, a na{a multikulturalna tradicija nijepre{iroka.5

Ti podaci, koji govore o tome da je vi{eod 80% {panjolskoga pu~anstva naklonje-no {kolskom vjeronauku, predstavljaju sta-tisti~ki i sociolo{ki dokaz u korist {kolskog

4 Podaci iz ovog i sli~nih zanimljivih istra‘ivanjamogu se vidjeti na web stranicama te ustanove(Centro de Investigaciones Socilógicas): www.cis.es.

5 O tome vidi vi{e u na{im raspravama koje su objav-ljene u »Escuela Española« br. 23 od 23. svibnja2002. i u »Alfa y Omega«, vjerskom dodatku dnev-nika ABC, od 9. svibnja 2002.

181


vjeronauka u {kolskom kurikulumu. Tajse dokaz nadovezuje me|u ostalim i na an-tropolo{ke i pedago{ke, koji su temeljniji,a isto tako i na ustavne. Vi{e od 82% gra-|ana je za, a samo je 10% protiv.

Ovi posljednji podaci Centra za so-ciolo{ka istra‘ivanja pribrajaju se drugim,isto tako statisti~kim podacima, iz {kolske2001/2002. godine, o u~enicima koji seopredjeljuju za nastavu katoli~kog vjero-nauka. Ti podaci pokazuju da se vi{e od76% u~enika svih vrsta i razina {kola opred-jeljuje za {kolski vjeronauk. Gotovo tri mi-lijuna u~enika slobodno se opredjeljuje zanastavu katoli~koga vjeronauka, dok gagotovo 900000 ne izabire. U ugovornim{kolama, koje su ve}inom vjerske, posto-tak u~enika koji poha|aju {kolski vjero-nauk prelazi 99%. Pogledamo li privatneneugovorne {kole, otkrivamo da oko 77%onih koji se opredjeljuju za {kolski vjero-nauk. Podaci pokazuju da se u javnim {ko-lama gotovo 70% u~enika opredjeljuje za{kolski vjeronauk. To~nije re~eno, rije~ jeo vi{e od 85% u~enika u pred{kolskim iosnovno{kolskim ustanovama te vi{e od50% srednjo{kolaca.Zbroj tih statisti~kihpodataka, sociolo{ka ispitivanja i slobod-no opredjeljenje u~enika za vjeronauk u{koli ukazuju na ozra~je naklonjeno {kol-skom vjeronauku u {panjolskom dru{tvu,iako sredstva priop}avanja ne odra‘avajuop}u situaciju. Paradoksalno, ~ini se da se10% {panjolskoga dru{tva koje je protiv{kolskoga vjeronauka u {koli u nekim sred-stvima priop}avanja i u nekim ustanova-ma ~uje puno vi{e.

3.2. Gra|anski govorU ovom drugom dijelu sociolo{kih pret-

postavki predstavit }emo deset teorijskihargumenata koji mogu doprinijeti socijal-nom razgovoru o legitimitetu ili nelegiti-mitetu religije u {koli6.

1. U kulturi na{ega vremena prije sve-ga vodimo ra~una o okviru novoga dru{tvau kojemu ne valja mije{ati javni prostor sdr‘avom, kao niti s politikom. Ovdje seoslanjamo na tezu Joséa Casanove7 u ne-davno objavljenoj knjizi ~iji je uvod napi-sao Rafael Díaz Salazar. Sociolog Casanovavje{to analizira kako gra|ansko dru{tvo – is-ti~e Díaz Salazar – predstavlja javni prostorkoji se sastoji od raznih podru~ja s odre|enomvrstom autonomije... me|u njima je religioz-na ~injenica jedna od onih koje najvi{e di-namiziraju interakciju me|u raznim pod-ru~jima od kojih je taj djelokrug sastavljen,a me|u njima, politi~ko dru{tvo i dr‘avu.Javni prostor u kojemu ‘ive gra|ani prila-go|en je gra|anima, tu je bilo i jo{ uvijekje religiozno koje ne samo da ‘ivi izme|uslika i sekularizacije, nego }e u neobi~nomprocesu koji Casanova naziva »deprivati-zacija«, religije osloboditi va‘ne javne slu‘beu izgradnji modernoga svijeta. Rije~ je ne-sumnjivo o multireligioznim dru{tvima,ali ipak dru{tvima koja su religiozna u ve-}oj mjeri od one koju je prognoziralo mo-derno doba.

2. Mogu}e je da svi ~imbenici koji tvo-re dio javnoga prostora ne ‘ele biti prisutniu obrazovnom sustavu nekoga dru{tva. Re-ligiozno, koje je prisutno u tom javnom

6 O tome vidi vi{e u na{em nedavno objavljenomprilogu: Interpelaciones a la educación cristiana des-de la enseñanza de la religión, u: »Sínite« (2002)131, 465-496.

7 J. CASANOVA, Religiones públicas en el mundomoderno, Editorial PPC, Madrid 2000. Uz teoret-ska sociolo{ka razmi{ljanja knjiga prikazuje raznezemlje u kojima je religija dobila novo mjesto ujavnosti na temelju novih odnosa izme|u javnogai privatnoga, nove uloge religije u modernome svi-jetu i novih strujanja u procesu sekularizacije. Uistome smislu vidi i: J. M. MARDONES, El dis-curso religioso de la modernidad, Anthropos, Barce-lona 1998; Análisis de la sociedad y fe cristiana,PPC, Madrid 1995; En el umbral del mañana, elcristianismo del futuro, PPC, Madrid 2000.

182


8 Usp. DELORS, U~enje – blago u nama.9 L. GÓMEZ LLORENTE, El papel de la religión

en la formación humana, u: »Iglesia Viva« (2002)202, 17-59.

10 V. Camps to izra‘ava na brojnim mjestima. Kaoprimjer se mo‘e vidjeti sljede}i ~lanak: Religión,educación y enseñanza, u: »Iglesia viva« (2000)202,9-16.

11 Usp. navedeni ~lanak. Vidi tako|er isti rad LuisaGómeza Llorentea u: Tender Puentes. PSOE y mun-do cristiano, Desclée, Bilbao 2001.

12 Mo‘e se uzeti u obzir cjelovit ~lanak 27. {panjol-skoga Ustava. Isto je tako nadahniteljsko ~itanje~lanka 26. Op}e deklaracije o ljudskim pravima.Oba su ta ~lanka ve} predstavljena u prvome dijeluovoga rada.

13 Usp. C. ESTEBAN GARCÉS, Didáctica del Áreade Religión, Ediciones SPX, 21998, poglavlje 9, str.153-202.

prostoru, prisutno je u obrazovnom susta-vu8 jer je ono ~imbenik humanizacije, os-novna sastavnica ~ovjekova obrazovanja...da se izrazimo rije~ima Gómeza Lloren-tea9. Doista, sla‘emo se s njime, religija nijetemeljna ili utemeljuju}a. Kad ka‘em osnov-na sastavnica, ‘elim samo re}i da je to pozna-vanje temelj ili preduvjet za ispravno prihva-}anje drugih spoznaja, u kona~nici za boljeshva}anje samoga sebe ili za upoznavanjevlastitog na~ina mi{ljenja i bivovanja, pa bi-lo {to bude. Ne mo‘emo se slo‘iti s Victo-rijom Camps10 kad u istom broju toga ~a-sopisa tvrdi da se religiozno mo‘e savr{enoispustiti iz ljudskog obrazovanja, iako pri-znaje da mo‘e imati ulogu u kulturnomobrazovanju osobe.

3. [panjolski Ustav iz 1978. nije lai~ki,niti konfesionalan. Na podru~ju jednako-sti jam~i ideolo{ku slobodu i slobodu bo-go{tovlja. Nijednu religiju ne progla{avaslu‘benom dr‘avnom religijom. Me|utim,uklju~uje znakovit izri~aj (~lanak 16): Dr‘av-ne }e vlasti voditi ra~una o religioznim uvje-renjima {panjolskoga dru{tva. Isto tako jam-~i (~lanak 27) religioznu i moralnu pouku,prema uvjerenjima roditelja (27.3), ali jeva‘nije pravo na cjelovito obrazovanje (27.2){to odre|uje da ne}e biti ni ukinuta ni spre-~avana nijedna od konstitutivnih ~ovjeko-vih sloboda.

Ti sadr‘aji, koji su plod vrlo slo‘enogustavnog konsensuza, tra‘e od nas, zajednos divnim rije~ima Gómeza Llorentea11,po{tovanje Ustava. Lai~nost javne {kole kojase tra‘i i zahtijeva te lai~nost dr‘ave koja sebrani jesu prihvatljivo polazi{te u pluralis-ti~kom dru{tvu, ali nam se ne ~ini jedinimtuma~enjem {panjolskoga dru{tva. To jetoliko neprihvatljivo i vrijedno prijekoradanas kad se potvr|uje kao element kojiodre|uje i koji je presudan za na{e dru{-tvo, kao {to su bili drugi oblici konfesio-nalnosti javne {kole ili dr‘ave svojstveni

drugim vremenima. Navedeni ~lanak 2712

na{e temeljne povelje o obrazovanju, izra‘a-va privolu svih sugovornika dru{tva kojebismo mogli predstaviti kao primjer dijalo-ga i dru{tvenog dogovora koji prema tomeotad valja dr‘ati, premda nije bilo tako, alikoje mo‘da ve} povezuje trenutak nadok-na|ivanja onih snaga za ~ije rezultate iz is-kustva znamo da su uvijek plodonosni.

4. Konkretni oblici s kojima religioznomo‘e ostati prisutno u {kolskom kurikulu-mu mogu biti razli~iti i promjenjivi, jednom}e biti pouzdaniji nego drugiput13. Posljed-njih smo godina svjedo~ili {irokom raspo-nu oblika: poznato rje{enje Otera Novasa,koje je uvedeno nakon prvih demokratskihpromjena u EGB, FP i BUP, {kolski vjero-nauk ili etika, dva sata tjedno u svim razre-dima i oba potpuno vrednovana; prijedlogJoséa Segovie, u prvim godinama socija-listi~ke vlade, {kolski vjeronauk bez alter-native i s polovicom {kolske satnice; za-konske odredbe Logse (1990) u drugojdodatnoj odredbi, koje se temelje isklju~i-vo na strogom ispunjavanju ugovora Crkvei dr‘ave, a ne na {panjolskom Ustavu, nina obrazovnim ciljevima niti na pravimaroditelja i djece; prvo reguliranje kraljev-

183


skih dekreta o donjoj granici pou~avanja(1991, koje je Vrhovni sud 1994. progla-sio ni{tavnima) u kojima se poni{tavajuu~inci vrednovanja vjeronauka te se usta-novljuju alternativne {kolske djelatnosti zanajmanju pouku bez vrednovanja; kraljev-ski dekret od 16. prosinca 1994, koji je idanas na snazi, jer je sudskom odlukompovratio u~inke vrednovanja podru~ja vje-ronauka, ali inzistiraju}i na alternativi kojase ne vrednuje i na sadr‘ajima koji nisu ku-rikularni osim u nekim razredima; novaobrada {kolskog vjeronauka koju je usta-novio zakon o kvaliteti sa svojom drugomdopunskom odredbom i novim nastavnimpredmetom »Dru{tvo, kultura i religija« zasve u~enike s dvostrukom mogu}no{}u:konfesionalnom i nekonfesionalnom.

U svjetlu novijih iskustava ~ini nam seda ne valja predlagati djelomi~nu politikujednog ili drugog predznaka. Spomenutoustavno priznanje bit }e prikladan primjeri uzor obrazovne politike u na{em dru{-tvu. Novi zakon o kvaliteti bit }e nu‘ankorak, ali mo‘da ipak ne}e biti prijedlogkoji }e prihvatiti svi na koje se on odnosi.

5. Kakvi se god tehni~ki prijedlozi izradi-li, a prijedlog GOCE u dobroj mjeri ide utome smjeru, morat }e uzeti u obzir neop-hodnu prisutnost religioznoga znanja u{kolskom kurikulumu i voditi ra~una o tomeda se religiozno ne susre}e apstraktno ni udru{tvu ni u povijesti, nego uvijek vezanouz tradicije i vjeroispovijesti koje su neraz-dvojivo spojene s religioznom ~injenicom.Isto tako valja razrije{iti i jedno drugo pita-nje: pou~avanje-u~enje religiozne ~injeni-ce, osobito kada se vezuje uz neku religioz-nu tradiciju, valja potpunije nadovezati naneko eti~ko i aksiolo{ko oblikovanje, jer setim pitanjima mora uvijek pristupiti po-vezano, premda tehni~ki prijedlozi kona~-no vode ra~una o raznim pedago{kim pro-mi{ljanjima za jedno i drugo pou~avanje.

To {to je pou~avanje religiozne ~injeni-ce vezano uz konkretnu tradiciju ne trebabiti prepreka. Dostatan je druga~iji stav –isti~e Eugenio Trías u svom djelu »Za{tonam je potrebna religija«: onaj koji se pribli-àva religiji, posebice po pouci koju moè da-ti, a da to pribliàvanje ne zna~i ispovijestvjere ili vjerovanje u na~ela jedne ili drugereligije. To se moè na~initi polaze}i od naj-radikalnijeg i najnedvosmislenijeg agnosti-cizma kao i od religioznog stava koji ne traìprihva}anje jednog ili drugog posebnog obli-ka religije. Na{e dru{tvo u ovom trenutkunije dostiglo zrelost koju predstavlja dogo-vor Tríasa, ali smo mo`da tome ve} bliènegoli prije nekoliko desetlje}a. Za Zapad,mo`da vi{e za Europu, to je nastavni pred-met koji teì pomirenju sa samim sobom,sa svojom tradicijom i povije{}u, sa samomstvarno{}u ljudskoga bi}a.

6. Kad se govori o prisustvu religijsko-ga u {koli, premda je rije~ o jednoj od reli-gija koje su sklopile dogovor s dr‘avom, negovorimo o indoktriniranju ni o katehezi.Kao {to je to proro~ki istaknuo dokumentiz 1979. godine14 i kao {to je to sa sigur-no{}u istaknuto u raznim prigodama, npr.prigodom prihva}anja kurikuluma vjero-nau~nog podru~ja 1992, koji va‘e i danasnakon prilago|avanja tog istog prijedloga{to ga je u studenome 2001. obavila Bi-skupska komisija za vjeronauk.15

14 COMISIÓN EPISCOPAL DE ENSEÑANZA YCATEQUESIS, Orientaciones Pastorales sobre laEnseñanza Religiosa Escolar. Cjelovit tekst ponov-no je objavljen o dvadesetoj obljetnici prvog objav-ljivanja, u broju 131-132 (lipanj-srpanj) iz 1999.godine ~asopisa Religión y Escuela. Taj smo doku-ment ve} spominjali kad je bilo govora o crkvenimprijedlozima za ERE.

15 O sada{njem vjeronau~nom kurikulumu i o njego-voj novijoj preradbi usp.: C. ESTEBAN GAR-CÉS, Reorganizado el currículo de Religión por laComisión Episcopal de Enseñanza, u: »Religión yEscuela« (2001)155 (prosinac).

184


16 U vezi s time mo‘e se prou~iti ono {to je re~eno naposljednjem sastanku na vrhu koji je odr‘an uMadridu krajem 2001. godine, kao i o onome {toje re~eno u zavr{noj deklaraciji na Me|unarodnojsavjetodavnoj konferenciji o odgoju i nediskrimi-naciji koju su organizirali Ujedinjeni narodi gdjese poziva na po{tivanje religijske slobode u {kola-ma, na aktivno po{tivanje koje uklju~uje i obrazo-vanje o tim pitanjima. Op{iran prikaz zaklju~aka ste konferencije mo‘e se vidjeti u ~lanku o tom do-ga|aju koji je objavljen u »Religión y Escuela«(2002)156 (enero).

17 Usp. preporuke Vije}a Europe ve} spomenute uovome radu.

Nema sumnje da je to jedna od pret-postavki koju najlo{ije razumiju u na{embliskom okru‘enju. U Crkvi tako|er. Valjaozbiljno prihvatiti ~injenicu da vjeronauku {koli, iako je konfesionalan, nema za vlas-titi cilj ni katehezu, ni indoktriniranje niprozelitizam; njegovi ciljevi ne tra‘e reli-gijsku inicijaciju. Dru{tvo i {kola ne trebajubiti toliko nepovjerljivi prema obrazov-nom doprinosu religijskoga. Crkva i religi-je moraju, sa svoje strane, prihvatiti {kol-ske okvire i osobitosti {kole, biti lojalni jav-nom slu‘enju koje nude u okviru plura-listi~kog dru{tva ne pod~injavaju}i {kolskuustanovu sebi. Znakovita je ve} i sama ~inje-nica da se danas ipaki o toj temi govori.16

7. Ako je religijsko prisutno u {kolskomsustavu, onda mora po{tivati tu strukturu,pogotovo ako je javna. O~ito je da obra-zovni sustav mora postaviti uvjete i ograni-~enja religijskoj pouci, njezinu kurikulumui profesorima, metodologiji... Administraci-ja mo‘e poticati suradnju religija u organi-ziranju prisutnosti religijskoga u obrazov-nom sutavu, ali isto tako mora od religijazahtijevati uvjete koji su svojstveni {koli i ob-razovnom sustavu. Tako se mo‘e razumjetiput koji je LOCE otvorio religijskoj pouci.Nadajmo se da }e u daljnjem razvoju po-sebnim dekretom zajam~iti pou~avanje re-ligijske ~injenice i temeljnih vrijednosnih ieti~kih sadr‘aja za sve u~enike i u~enice, uskladu sa specifi~nim zahtjevima obrazov-nog sustava i s akademskom rigorozno{}ute s teologijom kao epistemolo{kim izvo-rom i s prikladnim pedago{kim i psiholo{-kim izvorima.

8. Kad smo govorili o religijskome u{koli, obavezno smo govorili o eti~komsadr‘aju... koji ne mora nu‘no biti alternati-va drugim oblicima shva}anja etike, a niisklju~ivati eti~ko. Religijska pouka, zbogzahtjeva obrazovnog sustava i zbog vlasti-

tih i specifi~nih zahtjeva, koristi se eti~kimsadr‘ajima kojih se ne mo‘e odre}i a da nerazgradi vlastiti identitet religijskoga iskus-tva. Svi eti~ki sadr‘aji koji se nalaze u {kol-skom kurikulumu religije moraju po{tiva-ti gra|anske i ustavne vrednote i biti pove-zani s njima. Isto je tako o~ito da i u~enicikoji ne tra‘e religijsku pouku nijedne vje-roispovijesti imaju pravo na eti~ko i gra-|ansko obrazovanje koje se ne ‘eli ureditikao alternativa pou~avanju religije. Nada-mo se da }e novi prijedlog LOCE o {kol-skom vjeronauku olak{ati ove posljednjeteorijske pretpostavke na koje smo ukazali.Pouzdan prijedlog morat }e voditi ra~unao minimalnom sadr‘aju religijskog, aksio-lo{kog i eti~kog religijskog zna~enja koji}e biti zajedni~ki i obavezan za sve oblikenovog nastavnog predmeta, »Dru{tvo, kul-tura i religija«, {to ga je ustanovila obra-zovna administracija u svjetlu ustavnih na-~ela i obrazovnih ciljeva. Polaze}i od tihminimalnih zahtjeva, kurikulum }e se mo-}i upotpuniti na bilo koji na~in za koji jekompetentan, i na razini administracije ihijerarhije ili na raznim razinama sredi{-njih ili autonomnih kompetencija.

9. Ovim teoretskim pretpostavkamamo‘e se nadodati jo{ jedan iskaz vode}ira~una o rezoluciji Vije}a Europe17 od 27.sije~nja 1999, ~iji je predlaga~ bio {pa-

185


njolski socijalisti~ki zastupnik Luis MaríaPuig. U tom se tekstu ka‘e: Demokracija ireligija nisu nespojive. Naprotiv. Demokra-cija je pokazala da je najbolji okvir za slobo-du savjesti, za vjerski ‘ivot i religiozni plu-ralizam. Sa svoje strane religija, svojim mo-ralnim i eti~kim obvezama, po vrednotamakoje podupire, svojim kriti~kim pristupom ikulturnim izri~ajem mo‘e biti valjan par-tner demokratskog dru{tva. Malo dalje taista rezolucija pokazuje kako {kolski i sveu-~ili{ni te~ajevi trebaju biti hitno ponovnorazmotreni radi boljeg upoznavanja raznihreligija.

10. Te pretpostavke, ~iji cilj nije iscr-pan prikaz svih sastavnica o kojima se valjadogovoriti u religijskoj pouci u {kolskomsustavu niti nastojanje da se prika‘e nji-hovo cjelovito stupnjevanje, mogu se za-klju~iti pozivanjem na jedan od posljed-njih izvje{taja o pou~avanju religije u {ko-li, koji se mo‘e ponuditi kao ideolo{kioslonac o kojemu valja voditi ra~una u ras-pravi o ovom predmetu. Rije~ je o pozna-tom Izvje{taju Debray, odnosno izvje{tajukoji je prija{nji francuski ministar prosvje-te Jack Lang povjerio Régisu Debrayu18,u kojemu se utvr|uje, pomo}u sadr‘ajakoji su u [panjolskoj poznati ve} nekolikogodina, potreba da se osna‘i poznavanjereligiozne ~injenice u francuskom {kol-skom sustavu, iako za to ne predla‘e novpredmet, nego produbljivanje sadr‘aja ve}postoje}ih predmeta.

U tom europskom obzorju mo‘e se spo-menuti i ~injenica da je pou~avanje religijestvarnost koja nije izuzeta od proturje~no-sti, u svim europskim zemljama osim u ne-koliko iznimaka. U svim se slu~ajevima re-ligija pou~ava uz sudjelovanje predstavni-ka religijskih vjeroispovijesti. SudioniciDesetog. europskog foruma o {kolskomvjeronauku u travnju 2002. u Njema~kojto su tako|er potvrdili.19

4. TEOLO[KE PRETPOSTAVKEU ovome }emo dijelu nastojati predlo-

‘iti neke pretpostavke za ERE polaze}i odteologije. Nije rije~ o nabrajanju sadr‘ajaERE, nego o nekim »klju~evima« koji suzami{ljeni polaze}i od pedagogije i episte-mologije {kolskog predmeta o kojemu jerije~ u ovome ~lanku. Sigurno je da se mo-gu formulirati i drugi prijedlozi, ali je tako-|er sigurno da je ovdje rije~ o onima kojemo‘emo prikazati danas polaze}i od vlas-titog iskustva s u~enicima i profesorima.Te }emo pretpostavke prikazati u njiho-vim temeljima i u njihovoj konkretizacijiu ~etiri tematske cjeline.

4.1. Temelji na{ih teolo{kih klju~eva za ERE

Kr{}anstvo20 se mo‘e promatrati izva-na i tada se pojavljuje kao jedna religija vi{e,odre|ena svojim ‘idovskim podrijetlom alinamijenjena sveukupnom ~ovje~anstvu.Ono je objavljena povijesna religija, kojaupu}uje na konkretnu povijest ljudi u ko-joj je Bog posredovao pomo}u doga|aja iosoba. To je dogmatska religija ukoliko jeta Bo‘ja objava upravljena ljudima, po-sredstvom ljudi koje je Bog izabrao, utje-lovljena u konkretnim rije~ima izre~enimu konkretnom vremenu, kulturi i jeziku.

18 Usp. R. DEBRAY, L’enseignement du fait religieusdans l’école laïque, Ed. Odile Jacob, Paris 2002.[panjolski prijevod cjelovitog teksta vidi u: »Reli-gión y Escuela« (2002)163 (listopad).

19 Usp. C. ESTEBAN GARCÉS, La enseñanza de lareligión es una realidad en los países europeos, u:»Religión y Escuela« (2002)160 (svibanj). Sva pre-davanja i zaklju~ci s tog susreta objavljeni su i nahrvatskom jeziku. Usp.: »Kateheza« 24(2002)2,101-177.

20 Ti su teolo{ki klju~evi razra|eni u ve} spomenutojraspravi Claves de la ERE. Nedavno su ti isti klju-~evi predlo‘eni i u posljednjem broju za 2002.godinu ~asopisa »Sínite« Visokog instituta kate-hetskih i religijskih znanosti San Pio X Papinskogsveu~ili{ta u Samanci.

186


Bo‘ja se objava tako susre}e u ljudskimpoimanjima i knjigama koje se prenosi, tu-ma~i i primjenjuje; ta bo‘anska rije~ obli-kuje skup tekstova poznatih kao Biblija.To je zajedni~arska religija, nije upravljenapojedincu u njegovoj osamljenosti nego~ovjeku kao osobi u povijesti i u zajednici.Stoga se kr{}anstvo izra‘ava u osobnoj i uzajedni~arskoj vjeri, zbog nje se o~ituje nainstitucionalan na~in. To je eshatolo{ka re-ligija, Bog se pojavljuje usred povijesti i svi-jeta, objavljuje se na nepovratan na~in usvom Sinu i u svom Duhu budu}i da suova povijest i ovaj svijet bitni scenarij ljud-skog postojanja i Bo‘je objave, ali nadilazeovu stvarnost prema novoj budu}nosti.

Me|utim, kr{}anstvo ‘eli da ga se ra-zumije, iznad svega, prema njegovu shva-}anju samoga sebe, u njegovoj povijesnojtradiciji koja se uklju~ila u tradiciju izrael-skoga naroda. Ono prihva}a Pisma kao diote Bo‘je objave ~iji je kona~ni izri~aj, rije~i darivanje Krista. Ono se ‘ivi u zajedni{-tvu zajednica koje nastaju, u mno{tvu i raz-li~itosti karizmi, u povijesnom doga|anjuusred na{ega svijeta. Kr{}anstvo polazi odtvrdnje Knjige Postanka: Bog je stvorio ~ov-jeka na svoju sliku kako bi mu ~ovjek biosli~an. Time se ‘eli re}i da je ~ovjek po tojkonstitutivnoj sli~nosti i trajnom odnosus Bogom, netko protiv koga je mogu}e ulo-‘iti priziv, slu{atelj sposoban davati odgo-vor i biti odgovoran, netko tko je otvorenprema povijesti i svijetu, drugome i svima,Bogu samome. Kr{}anstvo tako sjedinjujestvaranje i povijest ukoliko je ona bila sce-narij izbora, saveza i bo‘anskog otkuplje-nja. Bog je u povijesti ~ovjeku udijelio svo-je prijateljstvo i dao mu da bude s njimesuodgovoran. Bog tako ~ovjeka ~ini slo-bodnim, svjesnim i suverenim; sposobnimpriznati da ga je Bog stvorio i stupiti u dija-log s Bogom. ^ovjek prepoznaje tu najvi-{u mogu}nost kao milost, kao dar, kao

vjeru, ali ga Bog na to ne sili i nije mu tonu‘no da bi ‘ivio u odre|enoj punini.21

Ako je u Isusu iz Nazareta Bog postao~ovjekom, to zna~i da je Bog proslavio izauvijek potvrdio ~ovje~anstvo; da se ~ovje-~anstvo pro{irilo daju}i od sebe najvi{e mo-gu}e; da je po njemu potvrdio svoje mo-gu}nosti i svoje nade. ̂ ovjek je bitno stvo-ren za Boga, ali taj je cilj ponu|en kao mi-lost njegovoj slobodi, bez ikakve hipotekena njegovu slobodu i autonomiju.22 ^o-vjek ima tri mogu}nosti: odbiti je kao ne{tonepotrebno; dr‘ati je ne~im {to je sam za-slu‘io; prihvatiti je kao dar i zadatak, uz po-niznost ograni~enosti pred bezgrani~nim.

Kr{}anstvo je antropologija, ali bilo ko-ja antropologija nije odmah i kr{}anstvo.Od po~etka 19. stolje}a moderna znanostnije prestala nastojati oko sekulariziranjakr{}anstva vezuju}i ga prvo uz moral, za-tim uz kulturu i kona~no uz antropologijuili revolucionarnu utopiju. To su stvarniplodovi, ali se nijedan plod ne mo‘e pois-tovjetiti sa stablom. Grci su govorili da jeBog ljubav i da je za njih ljubav Bog; Feuer-bach je rekao da je Bog ~ovjek i da je zanjega ~ovjek Bog; Bloch je rekao da je Isu-sova konsupstancijalnost s Bogom jednakokao i re}i da je ~ovjek istinski Bog... Ipak,

21 Usp. O. GONZÁLEZ DE CARDEDAL, La en-traña del cristianismo, Salamanca 1997, str. 6sl.Kada je rije~ o kr{}anstvu i kr{}anskoj vjeri, autorgovori o povijesnom i teolo{kom, o institucionalnozajedni~arskom i o subjektivno osobnom. Polaze}iod tih temeljnih misli, autor proni~e u otajstvoBoga i Isusa Krista. Temeljne ideje ovog sa‘etkakr{}anske poruke ve}im dijelom crpimo upravo izte teologije.

22 Jedna od tvrdnji koje Rahner o~ituje protiv Kün-gove teologije jest da ne uzima dovoljno ozbiljnoBo‘ju autokomunikaciju omogu}uju}i ~ovjekovodgovor u sebi samome, sumnja da je pobo‘anstve-nje konstitutivna ‘elja suvremena ~ovjeka. Usp.{to s time u vezi ka‘u O. González de Cardedal,bibliografske bilje{ke oba autora te Balthasar i dru-gi teolozi, str. 10sl.

187


sve ono {to kr{}anstvo tvrdi o Bogu i o ~o-vjeku shvatljivo je, protuma~ivo, valjano iostvarivo ako prolazi po Kristu, raspetomei uskrslome.

Kr{}anstvo je izvor sveop}ega smisla zasvakoga ~ovjeka ako se ukorjenjuje u Kri-stovoj osobi, ako se ne odvaja od njega iako se uvijek odnosi na njega, na njegovuo~itu povijesnost i povijesnost njegove oso-be koju Duh Sveti, njegovi apostoli i nje-gova zajednica ~ine od njega u vremenu.Kr{}anstvu nije dovoljno analizirati ga unjegovim sveop}im sadr‘ajima, nego ga ‘e-li vidjeti kao slu‘benika u njegovim povi-jesnim ostvarenjima.

Kr{}anstvo je ustanovljena, utemelje-na religija. To zna~i da ne govorimo o ne-kom praznom religioznom obliku bez sa-dr‘aja; ne govorimo o nekom bezobli~nomreligioznom iskustvu, bez pojedina~ne idru{tvene strukture; ne govorimo o su-bjektivnoj i intimnoj ideji o Bogu. Kr{}an-stvo je evan|elje, s jasnim sadr‘ajem kojiprenose oni koji su od po~etka bili svjedo-ci – to su apostoli, sa znanjem i iskustvom,koji ga ustanovljuju u odlu~uju}em autori-tetu i stupnju s obzirom na istinu evan|e-lja i na jedinstvo poslanja; to je zajednicaonih koji su preporo|eni po kr{tenju; kr{}an-stvo je i slavlje i sakramentalni znakovi.

Kr{}anstvo je u tom smislu institucijaukoliko je rezultat utemeljuju}ih ~ina napo~etku. Konkretni lik u kojemu se od-ra‘ava kr{}anstvo, s teolo{kim sadr‘ajima iinstitucionalnim oblicima koji su bo‘an-ski zajam~eni, jest Crkva. Nije sve ono {tou Crkvi postoji bo‘anska tvorevina, ali imabitne elemente koji izmi~u ljudskim odlu-kama. Pismo je utemeljuju}i dokument,trajna norma i temelj Crkve koja ga slijediu svojim tvrdnjama. Na tom temelju, nekao neki vanjski dodatak, nego kao unu-tarnje tuma~enje, postoji povijest dogme itradicija.

Crkva zna da je poslana svim ljudima.Tako zapo~inje proces uklju~ivanja, in-karnacije ili inkulturacije koji ‘eli dati po-vijesno tijelo evan|elju u svakoj kulturi,usred svakoga dru{tva, posti‘u}i da svakaljudska stvarnost postane Kristov dio (uz-me udjela u Kristu). Evan|elje je kvasackoji ‘eli sve preoblikovati, a Kraljevstvo jeklica koja raste dok ne postane veliko sta-blo sposobno prihvatiti sve ptice nebeske.

To Bo‘je objavljivanje nudi se ljudimau na{em svijetu. Bog ne mora prestati bitiBog niti njegovi naumi tra‘e pla}u ljudskesamovolje. Bog beskona~no po{tuje ~ovje-ka kojega je stvorio na svoju sliku. Ta seobjava puta mo‘e prihvatiti ili odbaciti.Kad se prihvati, zapo~inje polagan i {irokproces prihva}anja onoga {to, budu}i dadolazi izvana, biva uklju~eno u na{u oso-bu i zapo~inje pro‘imati ~itav na{ ‘ivot.Taj se proces zavr{ava u obra}enju koje po-novno raspore|uje sav na{ biti i razumjetiu skladu s evan|eljem i u svjetlu objaveBoga koji se uprisutnio me|u ljudima.

Pristup toj objavi, odgovor na poziv,vjera kao dar, predstavljaju vjersko iskus-tvo koje raste, hrani se i ‘ivi u krilu zajed-nice sviju onih koji su ve} do‘ivjeli taj su-sret. Iskustvo brzo prelazi granice indi-vidualnosti i zajedni~arski se isprepli~e.Odatle se ‘ivi dru{tvo, kultura, povijest s od-re|enim oblikom razumijevanja ‘ivota, oso-be, vrednota... Vjersko iskustvo zapo~injepreoblikovati stvarnost, sjeme po~inje kli-jati, kvasac djeluje, a povijest kre}e premautopiji bratstva oko istoga Boga Oca. Toje Kraljevstvo.

4.2. ^etiri klju~a za put teologijeprema pedagogijiOd tog opa‘aja, tra‘imo sintezu koja

danas ~ini razumljivom kr{}ansku poru-ku; sa‘etak razumski oblikovan s intelek-tualnom strogo{}u uz kriti~ko preispitiva-

188


nje. Rije~ je o sa‘etku koji mo‘e uspostavi-ti dijalog s kulturom i znano{}u; sa‘etakkoji prenosi ono {to je za kr{}anstvo bitno,postavlja pitanja, uznemiruje, poti~e ra-doznalost i preispituje ju. To je sa‘etak kojipribli‘ava bit kr{}anstva mu{karcima i ‘e-nama na{ega vremena; sa‘etak spoznaje ivjere koji se predla‘e polaze}i od iskustva sdubokom zahvalno{}u i po{tivanjem, vjerekoja se ne name}e ni sama po sebi ni ponama vjernicima, sa‘etak vjere koja je da-rovana ali ju se mo‘e i upoznati, ~iji izri~ajodgovara svakom pojedinom ~ovjeku. Toje jamstvo pluralnosti i razli~itosti, oboga-}enja i nadopunjavanja, suodgovornosti izajedni{tva.

Sa‘etak koji se organizira oko ~etiriklju~a bitna za kr{}anstvo i, u svjetlu Dru-gog vatikanskog sabora, sr‘na za teolo{koizra‘avanje kao i za razumijevanje kuri-kuluma i za njegovu uporabu, {to smo ve}spomenuli na po~etku prikaza kurikular-nih klju~eva:• ^ini nam se nu‘nim po}i od antropo-

centri~nog klju~a koji nam poma‘e dajasno shvatimo sredi{nje mjesto ljud-skoga bi}a u na{oj povijesti i u na{emdru{tvu, koje se svakim danom sve vi{eglobalizira i me|uovisno je u svojimmnogostrukim kulturama, uklju~uju-}i i religije. Isto nam tako poma‘e dashvatimo najve}u vrijednost koju pred-stavlja svaka osoba u obrazovnom pro-cesu. Vrijednost ljudskoga dostojanstvaprenosi se od po~etka, a na{e vjerskoiskustvo ispunjava smislom njegov ‘i-vot. Svaki sa‘etak kr{}anstva morat }epromatrati ljudsko postojanje kao sr‘,a ‘ivot svakog mu{karca i ‘ene kao ne-posrednu vrijednost.

• Istinska sr‘ na{e vjere je Isus Krist, zbog~ega predla‘emo da na{u kurikularnusintezu nastavimo polaze}i od kristocen-tri~nog klju~a. U svjetlu Isusa iz Naza-

reta razja{njava se misterij ~ovjeka i unjegovu }emo svjetlu mo}i vidjeti slikuBoga nevidljivoga. Drugi vatikanski sa-bor je s velikom lucidno{}u istaknuoKristovo sredi{nje mjesto u objavi, u~ovje~anstvu, u samome stvaranju. Onje sredi{te povijesti i mora zauzimati sre-di{nje mjesto bilo kojeg ozbiljnog sa‘et-ka kr{}anske poruke pa prema tome i una{im programiranjima.

• Vjera u Isusa se ‘ivi i prenosi u kriluCrkve, te je stoga u na{em teolo{komsa‘etku nu‘no napredovati polaze}i odekleziolo{kog klju~a. Poznavati zajedni-cu koja je odr‘ala ‘ivom Isusovu poru-ku, njezino podrijetlo, njezinu povijest,njezina slavlja i izri~aje, njezino poslanjei organizaciju tako|er je bitno u kr{}an-skom razmi{ljanju. Ta sredi{njost nu‘nomora biti zapisana u zadacima progra-miranja kad se ‘eli razumno prikazatikriti~ka i preispitana sinteza kr{}anstva.

• Eti~kim i aksiolo{kim klju~em mo‘e senadopuniti poznavanje kr{}anskoga is-kustva danas, njegovih eti~kih implika-cija za pojedinca, dru{tvo i planet. Toje globalni prijedlog vrednota koji se ra-|a iz vjerni~kog iskustva i koji se ‘iviusred pluralisti~kog, multikulturalnogi multireligioznog dru{tva. Na{ eti~kiprijedlog izla‘e se besplatno i blago, bezbuke, nudi se onako kako je Isus pri-op}avao svoju radosnu vijest.

Tako se ‘eli olak{ati teolo{ki sa‘etak ku-rikularnih sadr‘aja ERE-a, ne samo u svjet-lu epistemologije nego i svih izvora {kol-skog kurikuluma. Oni su autenti~ni teolo-{ki i pedago{ki klju~evi, tj. sr‘ sadr‘aja kojimo‘e usmjeravati sve profesorove zadatke.

Polazimo od uvjerenja da uskla|ivanjeili, bolje, poticanje prvog kurikularnog sa-‘etka sadr‘aja ERE-a u teolo{kom klju~uprofesorima olak{ava zadatak programi-

189


ranja, posredovanje u razredu, svojstveniproces u~enja na{ih u~enika i u~enica teda, u kona~nici, omogu}uje plodniji dija-log izme|u kr{}anskog razmi{ljanja i kul-tura sada{njega dru{tva.

Uz taj teolo{ki klju~ postoje i drugi~imbenici23 koji tako|er mogu doprinijetirazumijevanju {kolskog vjeronauka danasu na{em dru{tveno-kulturalnom i obra-zovnom okviru. Me|u njima potrebno jenavesti odlu~uju}i klju~: formaciju vjerou-~itelja, ali ograni~eni prostor ovoga ~lankane dopu{ta nam da o tome vi{e govorimo.24

5. NOVO MJESTO[KOLSKOG VJERONAUKAU OBRAZOVNOM SUSTAVU

5.1. Nedovoljna rje{enjaPosljednjih dana prosinca 2002. done-

sen je Upravni zakon o kvaliteti obrazova-nja u [panjolskoj koji mijenja mjesto {kol-skog vjeronauka u obrazovnom sustavu. Dotog vremena {kolski je vjeronauk, usprkosjasno}i zakonskih, crkvenih, sociolo{kih iteolo{kih pretpostavki spomenutih u ovo-me ~lanku, bio nedovoljno akademski po-{tovan u obrazovnom sustavu.

Iako ovo nije mjesto za prisje}anje nanoviju povijest {kolskog vjeronauka25, nje-govi su problemi u obrazovnom sustavuzapo~eli po~etkom osamdesetih godina ka-da se raspravlja o prvom rje{enju koje jebilo na snazi nakon uvo|enja demokracije:katoli~ka religija za one koji izaberu tajpredmet i etika za ostale, oba predmeta upotpunosti {kolska i s mogu}no{}u ocje-

vjera-kultura; humanisti~ka vrijednost kr{}anskeporuke i evangelizacijski potencijal koji je razbori-to predstavljanje poruke; njegovanje transcenden-talne dimenzije i unutarnji prostor svake pojedi-ne; uzbudljiv doprinos osobnoj izgradnji vlastitogidentiteta; sijanje pitanja, misterij, nesigurnost... inezamjenjiva te‘nja za dru{tvenim i gra|anskimsudjelovanjem; radikalna integracija solidarnogkompromisa za pravdu u osobnom ‘ivotu.

24 Bilo bi dobro bolje razmotriti nove potrebe forma-cije vjerou~itelja koje su danas aktualne u obzorjunovog Zakona o kvaliteti i njezine nove paradigmeo vjerskoj pouci u {kolskom sustavu. Cjelo‘ivotnoobrazovanje je pravo i obveza svakog u~itelja i odgo-vornost obrazovnih vlasti i vlastitih {kola. U~iteljipovremeno moraju ostvariti aktivnosti znanstvene,didakti~ke i profesionalne aktualizacije u u~iteljskimcentrima, u specifi~nim obrazovnim ustanovama ina sveu~ili{tima (Logse, 1990, ~l. 56, 2). Cjelo-‘ivotno obrazovanje u~itelja postupno se pretvori-lo u klju~ni ~imbenik boljeg odgoja i ‘eljene kvali-tete pou~avanja. Kako bi se pobolj{ala kvaliteta obra-zovanja valja zapo~eti pobolj{avati ugovaranje, for-maciju, dru{tveni polo‘aj i uvjete rada u~itelja, jeroni ne}e mo}i odgovoriti onome {to se od njih o~ekujeako ne budu imali znanja i kompetentnosti, osobnihkvaliteta, stru~nih mogu}nosti i motivacija koje setra‘e (Izvje{taj Delors, 1997). Nikada se ne}e do-voljno inzistirati na va‘nosti kvalitete pou~avanja i,prema tome, u~itelja – nagla{ava Izvje{taj. Pobolj{a-ti kvalitetu i motivaciju u~itelja, mora biti prvenstve-ni zadatak u svim zemljama. Op}enito govore}i,kvaliteta pou~avanja mnogo ovisi (ako ne i najvi{e)o neprekidnoj formaciji u~itelja kao i o po~etnoj for-maciji. U {koli otvorenoj svijetu, u kojoj je pou~ava-ti umjetnost i znanost, u~itelji }e morati trajno u~itiono {to trebaju pou~avati i kako to pou~avati. Iz-vje{taj nadalje podsje}a da se ravnote‘a izme|ukompetentnosti u predmetu koji se pou~ava i peda-go{ke kompetentnosti mora pomno nadopunjavati.Ipak nadodaje: iako je u~iteljsko zvanje u osnovi sa-motna djelatnost u mjeri u kojoj se svaki odgojiteljmora suo~iti sa svojim vlastitim odgovornostima iprofesionalnim du‘nostima, nu‘an je rad u ekipi,posebice u {kolama drugoga stupnja, kako bi se po-bolj{ala kvaliteta odgoja i bolje se prilagodila poseb-nim karakteristikama razreda ili skupine u~enika.Ima li se na umu formacija profesora u Zakonu okvaliteti koji je nedavno donesen, potvrdit }e sekako je to jedna od temeljnih osi bolje kvalitetekoju se pri‘eljkuje. U vezi s time mo‘e se kao pri-mjer usporediti uvodni dio navedenoga Zakona.

25 Panoramski pregled te povijesti mo‘e se vidjeti u~lancima koje smo objavili u tjedniku »Vida nue-va« br. 2334 od 22. lipnja 2002. te u ~asopisu »Re-ligión y Escuela« (2002)161-162 (lipanj-srpanj).

23 Drugi ~imbenici o onome o ~emu smo razmi{ljaliodvijaju se oko ovih tema: znakovi identiteta obra-zovnog prijedloga, s vi{e razloga ako imaju vlastitoobilje‘je; narav i identitet {kolskog vjeronauka kaokurikularnog predmeta; pluralisti~ki i multikultu-ralni kontekst koji definira na{e vrijeme i nu‘nojasno predstavlja kr{}anstvo omogu}uju}i dijalog

190


njivanja. Tih je godina ukinuta etika kaopredmet alternativan religiji, a {kolska jesatnica smanjena na polovicu. To je zna~i-lo »objavu rata« – neka mi se dopusti tajmetafori~ki izraz, i to samo u dijalekti~-kom smislu – protiv {kolskog vjeronauka.Otada pa sve do danas, polo`aj {kolskogvjeronauka u obrazovnom sustavu bio jenestalan s obzirom na njegovo akademskopromi{ljanje, a ne s obzirom na u~enikekoji su se slobodno odlu~ivali za njega ikoji su cijelo vrijeme bili u ve}ini.

U op}em zakonu iz 1990. godine, kojinije bio plod socijalnog konsenzusa niti jena odgovaraju}i na~in odgovarao na dru{-tveni zahtjev za pou~avanjem religije u {ko-li, nego je prije donosio zakone protiv nje-ga, definira se u drugoj dodatnoj odredbimarginalizacija religije kao {kolskog pred-meta. To drugo rje{enje o {kolskom vjero-nauku u {panjolskoj demokraciji donesenoje samo prema dogovoru izme|u dr‘ave iCrkve, bez obzira na {panjolski Ustav i naciljeve obrazovanja. U kasnijim dekretimazakona ustanovljuje se pou~avanje religijekao podru~je ili predmet koji se ne ocjenjujei sa {kolskim obrazovnim aktivnostima kaoalternativom za one koji se nisu odlu~ili za{kolski vjeronauk.

Priziv na tu marginalizaciju {kolskogvjeronauka u obrazovnom sustavu upu}enje sudu, koji je poni{tio zakonske ~lankekoji su marginalizirali pou~avanje religije.Po~ev{i od tog trenutka, sudske su odlukeobvezivale na novu regulativu, ali se niti uovom tre}em rje{enju ne razmatra kon-senzus ili sporazum o novoj regulativi. Ta-ko }e zapo~eti nova etapa u kojoj se {kolskivjeronauk iznova promatra kao {kolski pred-met. Rije~ je o predmetu koji se ocjenjuje,ali te ocjene ne utje~u na kona~ni uspjeh, aalternativne djelatnosti vi{e nisu u~enje iponavljanje, ali nemaju ni kurikularnihsadr‘aja ni vrednovanja.

Zatim je pro{lo vi{e godina tijekomkojih je {kolski vjeronauk bio u situacijiakademske nesigurnosti, dru{tvenog na-zadovanja i obrazovne neva‘nosti. Tu seneodr‘ivu situaciju uvijek javno spomi-njalo, a nije to ~inila samo Crkva, kao pita-nje koje zahtijeva novo rje{enje koje }e bitizadovoljavaju}e.

5.2. Novo rje{enje23. prosinca 2002. odobren je novi

op}i Zakon o obrazovanju26, koji uklju~ujenovo, zadovoljavaju}e, rje{enje o {kolskereligijske pouke koje }e se po~eti primje-njivati sljede}ih mjeseci.

Rije~ je o novom pristupu pou~avanjuo religiji u obrazovnom sustavu. Stvara seposeban prostor u osnovnom obrazovanju,a za drugostupanjsko obrazovanje novi pred-met, nazvan dru{tvo, kultura i religija, koji}e biti dio nastavnog plana i koji }e moratipoha|ati svi u~enici. To se podru~je ilipredmet u po~etku stvara pod istim uvjeti-ma kao i svi ostali predmeti. U tom okviruu~enici }e mo}i izabrati izme|u konfesional-nog oblika, uz mogu}nost izbora izme|u~etiri vjeroispovijesti koje su sklopile ugo-vor sa {panjolskom dr‘avom, i nekonfesio-nalnog oblika. Poha|anjem bilo kojega odta dva oblika posti‘u se obrazovni ciljevikoji se tra‘e i na jednak se na~in u oba slu-~aja razvijaju sposobnosti ali po{tivaju}ipravo roditelja i sociolo{ku pluralnost.

To novo rje{enje za {kolski vjeronauku {panjolskom obrazovnom sustavu usta-novljuje se u Dodatnoj drugoj odluci. Opodru~ju ili predmetu dru{tvo, kultura ireligija u sljede}im izrazima:1. Podru~je ili predmet dru{tvo, kultura i

religija obuhvatit }e dva opredjeljenjarazvoja: jedno konfesionalnog obilje‘ja,

26 Vi{e informacija o tom novom Zakonu o kvalitetiodgoja kao i cjelovit tekst Zakona mogu}e je vidjetina sljede}oj internetskoj stranici: www.mecd.es.

191


u skladu s vjeroispovije{}u za koju seodlu~uju roditelji ili u drugom slu~ajuu~enici, izme|u onih s kojima je dr-‘ava potpisala sporazume; drugo ne-konfesionalnog obilje‘ja. Oba mogu}aopredjeljenja {kolske }e ustanove mo-rati obavezno ponuditi u~enicima koji}e morati izabrati jedno od njih.

2. Pou~avanje religije prilagodit }e se onome{to je odre|eno u Ugovoru o pou~avanjui kulturalnim sadr‘ajima potpisanomizme|u Svete Stolice i {panjolske dr‘avea uzimaju}i u obzir ono {to je odre|e-no u drugim ugovorima ili bi se moglopotpisati s drugim vjeroispovijestima.

3. Vlada }e odrediti op}u nastavu koja od-govara nekonfesionalnom opredjelje-nju. Odre|ivanje kurikuluma konfe-sionalnog opredjeljenja bit }e u nad-le‘nosti odgovaraju}ih vjerskih vlasti.Odluke o uporabi ud‘benika i didak-ti~kih materijala kao i nadzor i odobra-vanje tih pomagala u nadle‘nosti je po-jedinih vjerskih vlasti, u skladu s onim{to je utvr|eno ugovorima potpisanimasa {panjolskom dr‘avom.

4. Profesori koji, budu}i da ne pripadajunastavni~kom zboru, predaju religijskunastavu u javnim centrima u kojima seodr‘ava pouka regulirana ovim zako-nom, ~init }e to u skladu s ugovorom oradu na odre|eno vrijeme i u skladu sa{kolskom godinom, na potpuno ili djelo-mi~no radno vrijeme. Pla}e tih profeso-ra bit }e sukladne odgovaraju}oj obra-zovnoj razini privremenih profesora.

Novi upravni zakon o kvaliteti obra-zovanja odre|uje osnovne mehanizme zaispunjavanje ustavnog propisa 27.2, kojika‘e: Cilj obrazovanja bit }e puni razvojljudske osobnosti u po{tivanju demokrat-skih na~ela su‘ivota i prava i temeljnih slo-boda. Ne zanemaruje se da je religiozna for-

macija, temeljna dimenzija za ostvarivanje»cjelovite formacije«, jedno od temeljnihprava ~ovjeka. Isto je tako temeljna du‘-nost dr‘avnih vlasti jam~iti ispunjavanjetoga prava kako bi se udovoljilo temeljnojdimenziji ~ovjeka: njegovoj religioznoj di-menziji. Tako je ovaj zakon korak vi{e uostvarivanju potrebnih sredstava za stvar-no postizanje tog ustavnog cilja.

5.3. Neke prednosti novoga rje{enjaNalazimo se dakle pred novom para-

digmom, koju uo~avamo kao odgovaraju-}i okvir za ciljeve svojstvene {kolskom vje-ronauku u cjelovitoj formaciji. Novi okvirza koji dr‘imo da je dosljedan dokumentuiz 1979. i drugim zakonskim okvirima una{em demokratskom dru{tvu i raznimpretpostavkama koje smo dosad prikazaliu na{em radu.

Navest }emo sada neke razloge zbogkoji dr‘imo da je taj novi okvir – dru{tvo,kultura i religija – pozitivan:– Priznaje potrebu svih u~enika i u~eni-

ca da prime formaciju u religijskim iaksiolo{kim sadr‘ajima koji su ustanov-ljeni i utemeljeni u {panjolskom Usta-vu (27.2) i opisani u ciljevima obrazo-vanja koji su odre|eni glavnim zakoni-ma na{eg obrazovnog sustava: Lode,Logse i Loce.

– To pravo jam~i pomo}u podru~ja ilipredmeta za sve, a jam~i ga pomo}u ku-rikularnog, a ne samo popre~nog pro-kopa. Svi }e primiti osnovnu formaci-ju o religiji, o konstitucionalnim i uni-verzalno po‘eljnim vrednota, temeljnueti~ku formaciju. Ta osnovna minimalnaformacija mo}i }e se nadopuniti u kuri-kulumu svakog oblika s drugim sadr‘a-jima koji su svojstveni tom obliku.

– Prihva}a razli~itost puteva za postiza-nje ciljeva svojstvenih tom novom {kol-

192


skom predmetu, kao i pluralnost op-redjeljenja, {to je povezano s plural-no{}u dru{tva, a prihva}a tako|er i po-{tivanje i suradnju s roditeljima kakonjihova djeca ne bi bila odgajana pro-tiv njihovi vlastitih eti~kih i religioznihuvjerenja, nadilaze}i podjele i kontro-verzije izme|u etike i religije.

– Budu}i da je rije~ o novom strogo ku-rikularnom {kolskom i akademskomokviru, koji su prihvatile sve konfesije ireligije koje ‘ele biti prisutne u {koli podogovoru s dr‘avom, to je strogo {kol-ski plan, sukladan ciljevima {kolske,javne ili privatne, ustanove koja se defi-nira od kurikularne objektivnosti kojaje svojstvena njezinoj epistemologiji ikoja se mora ozbiljno tra‘iti za svakokonfesionalno pou~avanje.

– Okvir koji bi se mogao definirati u po-sljednjem dekretu tako da obrazovnaadministracija po klju~u kurikularnogplaniranja odredi minimalne ciljeve isadr‘aje koje svi u~enici i u~enici morajuposti}i na tom podru~ju ili nastavnompredmetu. Osnovno planiranje s obzi-rom na minimum koji }e morati bitipropisan za kasniji razvoj kurikulumasvih, konfesionalnih i nekonfesional-nih, modaliteta.

– Novi okvir koji ~ini nu‘nom obnovukurikuluma pou~avanja katoli~ke re-ligije koji su ustanovljeni 1991. Novikurikulumi koji podupiru konfesional-ni identitet predmeta, ali se izra‘avajusukladno planovima za predmet dru{-tvo, kultura i religija.

– Novi okvir koji od profesora tra‘i zna-~ajniju promjenu klju~eva sabijanja nesamo za profesore nego i za sve koji suna crkvenom podru~ju odgovorni. Vi-{e ne govorimo samo o pravu roditeljana obrazovanje sukladno vlastitim uvje-renjima, govorimo i o prethodnom pra-

vu na cjelovitu formaciju. Vi{e ne}e bitivaljane sheme religije i njezine alterna-tive. Te elemente koji nikako nisu za-nemarivi trebat }e o~uvati u sadr‘aju iu govoru.

– Novi okvir za pou~avanje religije u obra-zovnom sustavu koji }e na odgovaraju-}i na~in protuma~iti dru{tvu i vlastitojCrkvi. O~ito je da je postupak pou~ava-nja religije u {koli, koji je razli~it odkateheze, prili~no nepoznat u dru{tvupa ~ak i u Crkvi.

– Novi okvir koji nu‘no zahtijeva obnavlja-nje cjelo‘ivotne formacije profesorakoji }e trebati dobro shvatiti i oni kojisu odgovorni i sami vjerou~itelji. U tonastojanje moraju biti uklju~eni i vjero-u~itelji javnih {kola i vjerou~itelji privat-nih {kola. Taj novi okvir isto }e nas takodovesti do znatne revizije nastavnihplanova u po~etnoj formaciji profesorakoji }e predavati {kolski vjeronauk.

To je novi okvir koji je ve} ustanovljenu op}em zakonodavstvu i koji }e omogu}i-ti formaciju o religioznoj ~injenici za sveu~enike i u~enice. Ta }e formacija biti za-jam~ena svima i, uz to, omogu}uje se nje-zino ostvarivanje u {kolskom sustavu nanekonfesionalan na~in, s nastavnim pred-metom koji definiraju dr‘avne vlasti, ili nakonfesionalan na~in, sa {kolskim predme-tom koji definiraju pojedine konfesije. Pro-fesor je u prvom slu~aju slu‘benik dr‘ave,a u drugome Crkve predla‘u, a dr‘ava skla-pa godi{nji sporazum.

U ovome je trenutku utvr|en tek op}iokvir, o kojemu smo ovdje razmi{ljali, dok}e se sva ta nova regulativa morati utvrditinovim zakonima sljede}ih mjeseci. Nemasumnje da je op}i okvir koji je utvr|en za{kolski vjeronauk u obrazovnom sustavuvrlo pozitivan. Valja se nadati da }e i daljnjirazvoj biti takav.

[kolski vjeronauk u [panjolskoj · 2020. 1. 5. · [panjolski ustav pravo sviju na obrazovanje,...

Documents