KNUTHAMSUN

P A NIzzabilješkiporučnikaThomasaGlahna

SnorveškogapreveoMunibDelalić

I

Uposljednjevrijemestalnomislimovječnomdanusjevernogaljeta.Sjedimtui razmišljam o njemu i o jednoj kolibi, u kojoj sam živio, i o šumi iza kolibe, ispremam se nešto o tome napisati kako bih prikratio vrijeme, a i kako bih serazonodio.Vrijemejeveomadugo,neprolazimibrzokakobihhtio,iakonizačimne žalim, i iako od života uzimam sve što hoću. Sa svime bih trebao bitizadovoljan,mojihtridesetakgodinainijenekadob;prijenekolikodanaizdalekasamdobiodvaptičjapera,od izvjesneosobe,kojanijebiladužnaposlatimi ih,dva zelena ptičja pera u arku poštanskoga papira s krunom zapečaćenomoblatom.Obradovalomejekadsamvidiotadvavražjizelenaptičjapera.Niinačenemam nikakvih tegoba, osim katkadamaloga bola u lijevom stopalu od stareraneodmetka,kojajeodavnozarasla.

Sjećamsedajeprijedvijegodinevrijemeprolaziloveomabrzo,neusporedivobrženegosad,ljetojeprošloadanisamniznaokako.Zbogsvogbihzadovoljstvaotomehtioneštonapisati,oonomeštomiseprijedvijegodine,1855.,dogodilo,ilištosamsanjao.Mnogosamtogaodtihdoživljajazaboravio,jeronjimaposlijeskorodainisammislio;alisjećamsedasunoćibilevrlosvijetle.Mnogotogamijeizgledaloiizokrenutim,godinajeimaladvanaestmjeseci,alinoćsepretvorilaudan, i nikad se na nebu nije vidjela niti jedna zvijezda. I ljudi, koje sam sretao,bijahuosobitiinekakodrukčijinegoliljudikojesampoznavaootprije;ponekadjejednanoćbila dovoljnada se oni rascvjetajuu svoj svojoj divoti, zreli i sasvimodrasli.Nikakvetučarolijenijebilo,notakvoštonikadprijenisamdoživio.O,ne.

Ujednojvelikoj,bijelookrečenojkućiuzmoresreosamjednuosobu,kojajenakratkozaokupilamojemisli.Nemislimnanjuvišetakočesto,ne,nesad,skorodasamjeizaboravio;alizatomislimnasvedrugo,nakrikmorskihptica,namojlov u šumama, na moje noći, sve tople ljetne sate; uostalom, sasvim sam seslučajnosnjomupoznao, ibez te slučajnostinebionaniti jednogadanabilaumojimmislima.

Izsvojesamkolibemogaovidjetimnoštvootočićaiškoljaihridi,djelićmora,nekoliko plavkastih planinskih vrhova, a iza kuće se, čudesna, pružala šuma.Radost bi me ispunila, i zahvalnost, našavši se u miomirisu korijenja i lišća, ugustomu kadu borovine, što podsjeća na miris srži; tek se u šumi sve u menistišavalo, duša mi se smirivala i snagom punila. Danima sam znao hodatišumovitimbregovima,sEzopomkrajsebe,iništadrugonebihpoželiodolihodatitako iz dana u dan, iako je pola šumskoga terena još bilo pod snijegom ibljuzgavicom. Moj jedini drug bijaše Ezop; sad imam Coru, no onda sam imaoEzopa,svogapsa,kogasamkasnijeusmrtio.

Počestouvečer,kadbihdošaoukolibunakonlova,svegabimeznaoprožetiosjećaj da sam kod kuće, da, duša bimi se blago potresala, hodao bih i Ezopugovoriokolikonamjedobro.Tako,asadćemonaložitivatruiispećinampticunaognjištu,kazaobih,štomislišotome?Ikadbisvetobilourađeno,imizavršilis

jelom,Ezopbi se odvukaodo svogmjesta izaognjišta, dokbih ja zapalio lulu ičasakprilegaonapoljskikrevetosluškujućipustišumšume.Zrakombiseoglasiloprigušeno brujanje, vjetar bi se spuštao prema kolibi, i jasno sam mogao čutitetrijebovodrhtanjedalekozabrdom.Inačebisvebilotiho.

Imnogobihputatakozaspao,sasvomodjećomnasebi,ukojojsambiovani,inebihseprobudioprijenegolibisesvojomvriskomoglasilemorskeptice.Ikadbihtadpogledaokrozprozor,mogaosamnazrijetivelika,bijelazdanjatrgovišta,Sirilundove kejove, dućan, u kojem sam kupovao kruh, te bih časak tako ležaočudećiseotkudmetu,ukolibi,nasjeveruzemlje,narubušume.

Tad bi Ezop zatresao svojim dugim, uskim tijelom tamo kraj ognjišta,zazveckalabimuogrlica, zijevaobi imahao repom, a ja bih, nakon ta tri, četirisatasna,skočioskrevetaodmoraniveseo,svemuse,svemuradujući.

Takojeprošlamnoganoć.

II

Može padati kiša i bjesniti oluja, ništa ne smeta, često temala radostmožeobuzeti i u kišovit dan i sa svojom te srećomodvesti daleko. Tad se uspraviš ipredašgledanju,gledašispredsebe,katkadsenijemonasmiješiuokolopogledaš.Našto li tadpomisliš?Nablistavoprozorskookno, inaoknusunčevuzraku,napoglednanekipotočić,imoždanaplaviprocjepnanebu.Netrebaviše.

Drugi teputčaknineobičnidoživljajinemoguotrgnutiodobičnog i jadnograspoloženja; nasred balske dvorane možeš sjediti siguran, ravnodušan ineosjetljiv.Zašto?Zatoštojetvojadušaizvoritugeiradosti.

Sjećamsedobrojednogdana.Biosamsišaonaobalu,iznenadilamejekiša,tesamseskloniounekootvorenospremištezačamce,sjeosamičekao.Malosamipjevušio,alibezradosti,bezvoljno,tektolikodamiprođevrijeme.Ezopbijašesamnom,sjediojeiodjednomnaćuliouši,osluškivaoje,prestanempjevušititeijaoslušnem, izvana su se čuli glasovi, netko se približava. Slučajnost, odvećprirodnaslučajnost!Nekodruštvo,dvagospodinaijednadjevojka,navratnanosuletjeunutradomene.Dovikivalisujednidrugimasmijućise:

“Brzo!Ovdjesemožemoskloniti!”Ustaosam.Na jednom je gospodinubiobijeli, neuštirkani žabo, koji se usto skvasio od

kiše i visio u naborima; na tom mokrom žabou bila je dijamantna kopča. Nanogama je imao duge, špicaste cipele, izgledale su pomalo kicoški. Pozdravihčovjeka,bijašetogospodinMack,trgovac,prepoznaosamga,izdućanagdjesamkupovaokruh.Čakmejejednombiopozvaosvojojkući,alijoštamonisamotišao.

“O, poznanik!” kazao je, kad me je spazio. “Pošli smo do mlina, ali smo semorali vratiti. Koje nevrijeme, ha? A kada ćete doći u Sirilund, gospodineporučniče?” Omanjeg, crnobradog gospodina, koji bijaše s njima, predstavio jekaodoktora,kojijestanovaokrajcrkve.

DjevojkamalopodiževeosnosaiispotihasejaviEzopu.Upademiuočinjenajakna, po postavi i rupicama za dugmadmogao sam vidjeti da je bojena. I njugospodinMackpredstavi,bijašeonanjegovakći,zvalaseEdvarda.

Edvardamepogledakrozveo,tenastavišaptatipsu.“A,tako,zovešseEzop…”onaćepročitavšinanjegovojogrlici.“Doktore,tkoje

onobioEzop? Jedino se sjećamda je pisao basne.Danije bio Frižanin?Ne, neznam.”

Dijete, školarka.Pogledah je,bijaševisoka,nobezoblika,otprilikepetnaest,šesnaest godina, dugih, tamnih ruku bez rukavica. Možda je tog popodnevarasklopilanekileksikoničitalaoEzopu,isadtozna.

GospodinMackmeupitaomomlovu.Štonajvišeulovim?Kadgodmiustrebamoguseposlužitijednimodnjegovihčamaca,trebammusamokazati!Doktorniriječinijerekao.Kadjedruštvokrenulo,zapazihdadoktormalohramaidakoristištap.

Zaputiosamsekućiuistompustomraspoloženjuukojemsamibio,pjevušećiodravnodušnosti.Susretuspremištuzačamcenipočemminebijašedojmljiv;od svega sam najviše zapamtio vlažni žabo gospodina Macka, i na njemudijamantnukopču,istotakomokru,ibesjajnu.

III

Ispred moje kolibe stajao je visok, siv kamen. Činilo se da je prijateljskiraspoložen prema meni, kao da me je gledao kad bih mu se primicao, iprepoznavao.Radosamprolazioporedtogkamena,kadbihujutroizlazio,bijašekaodatamoostavljamnekogdobrogprijatelja,kojićemečekatidoksenevratim.

Agoreušumipočeojelov.Ponekadbihneštoulovio,aponekadne…Pred otocima pružalo se teško,mirnomore. Koliko ga sve puta, popevši se

visoko,nisamsbrdagledao;umirnedanebrodoviseskoronisunipomicali,potribihdanamogaovidjetiistojedro,maloibijelo,naistommjestu,kaogalebnavodi.Akadbiseoglasiovjetarplaninesumogle,udaljini,skoronestati,nastalobinevrijeme, jugozapadna bura, prizor čiji bih ja bio svjedok. Sve bi bilo u dimu,zemljabisepomiješalasnebom,morebiseprevrtalouuskovitlanuplesuzraka,pretvarajućiseuljude,konjeipokidanezastave.Stajaobihuzaklonupodnekomstijenomi,napet,razmišljaoomnogočem.Bogzna,pomišljaosam,čegasamsvedanassvjedok,izaštosemorebašpredmojimočimaotvara?Moždaovogačasagledam u samo srce zemljine unutrašnjosti, zavirujem u to kako se tamo radi,kakosvevrije!Ezopbiseuznemirio,katkadbipodignuonjuškuinjušio,bolestanodnevremena,primjetnodrhtavihnogu;kadmusenebihobraćao,ležaobimeđumojim nogama i kao i ja zurio u more. I nikakav se uzvik niotkud ne bi čuo,nikakva ljudska riječ, ništa, tek teško brujanje okomoje glave. Onamo u daljinibila jenekahrid,usamljena;kadbi tuhridmorezapljusnulo, stajalabionakaosumanutizavrtanj,ne,kaokakavmorskibog,kojisemokarpodižeuvisipromatrasvijet, frkćući, dokmukosa i brada stojepoput kotačaokoglave. Pabi onopetnestaopodvalovima.

Iusredolujemorembiseprobijaomali,kaougljencrnparobrod…Kad sam se popodne spustio do pristaništa, taj je mali, kao ugljen crni

parobrod bio pristao u luku; bijaše to poštanski brod.Mnogo ljudi se našlo nakejudavidi rijetkogagosta,primijetio samdasvi,bez iznimke, imajuplaveoči,ma koliko se oni međusobno razlikovali. Malo podalje stajala je neka mladadjevojkazabrađenabijelomvunenommaramom;imalajeveomatamnukosu,odkoje je tajbijelirubacčudnoodudarao.Pogledala jeznatiželjnoumene,umojukožnu odjeću, moju pušku; kad sam joj se obratio, zbunila se i okrenula glavuustranu.Kazaosam:Trebalabiuvijeknosititajbijelirubac,lijepotistoji.Utojojpriđenekikrakatčovjekuislandskojkošulji,oslovijeEvom.Očitomujebilakći.Poznavaosamtogkrakatogčovjeka,bijašeonkovačutommjestu.Prijenekolikodanastaviojenovukapislunajednuodmojihpušaka…

Kišaivjetarsuučinilisvojeiotopilisavsnijeg.Nekolikojedananazemljibiloneugodno i hladno vrijeme, trule su se grane lomile, a vrane jatima skupljale ikričale.Nonepotrajatodugo,suncebijašeblizu,ijednogsejutraonopodižeizašume. Svaki me put svega prožmu slatki trnci milinja kad se sunce rađa; unijemomuushitutadzabacimpuškunarameikrenemušumu.

IV

U to vrijeme nimalo nisam oskudijevao u divljači, ulovio bih sve što bihpoželio,zeca,tetrijeba,snježnicu,akadbihsenašaodoljenaobaliibioublizinikakvemorskeptice,injubihustrijelio.Vrijemeseproljepšalo,danipostalidugiimnogosvjetliji,opremiobihseinadvadanazaputiouplaninu,premaplaninskimvrhuncima, sreo bih Laponce s njihovim sobovima i od njih bih dobio sira,malenog,masnog sira sokusom ljekovitogbilja.Tamosambione jednom.Kadbih se vraćao kući, uvijek bih ulovio neku pticu i stavio je u torbu. Sjeo bih izavezaoEzopa.Namiljuispodsebevidiobihmore;obronciplaninabijahuvlažniicrni od vode, koja se s njih slijevala, kapala je i žuborila uvijek istom tihanommelodijom. Te sumi tihemelodije duboko u gorama prikratilemnogi čas, doksamtakosjedioigledaookosebe.Sadtajmalibeskrajnizvukžuborituusvojojsamoći,pomisliobih, initkoganečuje initkonanjnemisli,a ipakontucijelovrijemežubori,zasebesama,cijelovrijeme!Islušajućitožuborenjenebimiseviše činilo da je planina sasvim pusta. Ponekad bi se dogodilo da iznenadnagrmljavina potrese zemlju, da se dio stijene odlomi i surva dolje premamoru,ostavljajućizasobomtragkameneprašine;uistibičasEzop,začuđen,podignuonjuškuprematomoštrommirisu,kojimubijašenepoznat.Kadbivodaotopljenogsnijega napravila procjepe u planini, dovoljan bi bio jedan pucanj, ili čak samomalooštrijiuzvik,padaseodlomivelikikomadbrdaistropošta…

Mogao je tako proći jedan sat,možda i više, vrijeme je tako brzo prolazilo.Odvezao bih Ezopa, nabacio torbu na drugo rame i zaputio bih se kući. Dan sebližiokraju.Adolje,ušumi,obaveznobihnaišaonasvojustaru,poznatustazu,zapravo usku traku od staze, s najčudnovatijim zavojima. Slijedio sam svakizavijutak,imaosamvremena,nikamomiseniježurilo,panitkomekodkućeniječekao;slobodanpoputkakvavladarahodaosamonamomirnomšumom,polako,sve nogu za nogom. Sve su ptice zanijemile, samo bi se tetrijeb, kao i uvijek, udaljinioglasio.

Izišaosamizšume,ispaziodvojeispredsebe,šetalisu,teihsustigoh,jednood njih bijaše djevojka Edvarda, prepoznao sam je i pozdravio; doktor je bio snjom.Moraosamimpokazatisvojupušku,pogledalisumojkompas,mojutorbu;pozvaosamihusvojukolibu,obećašedoćijednogdana.

Večersevećspustila.Otišaosamkućiinaložiovatru,ispekaopticuivečerao.Sutrajeopetnovidan…

Posvudamir i tišina. Ležim tijekom večeri i gledam kroz prozor, čas je kadzemlju i šumu obasja neki vilinski sjaj, sunce je zašlo i obojilo obzor jarkim,crvenimsvjetlom,kojebijašemirnopoputulja.Nebojebiloposvudaotvorenoičisto,zuriosamutojasnomore,ikaodasamliceprisloniolicudnasvijeta,ikaodami srce strasno tuče timgolimdnomkojemu istinskipripada.Bog sami zna,pomislio samusebi, zašto seuvečerobzorodijevau ljubičasto i zlatno,danijegore kakav blagdan, sa zvjezdanom glazbom i jurnjavom čamaca po velikim

vodama.Patakoizgleda!Isklopiobihočiiprepustiosetojjurnjavičamaca,doksumiglavomjedrilemisli…

Takobiprošaonejedandan.Lutao sam i gledao, gledao kako snijeg postaje voda, i kako se led otapa.

Mnogedanenebih ispalioni jednogmetka izpuške,kadbihusvojojkolibivećimao dovoljno hrane, samo bih tumarao uokolo u svojoj slobodi i puštao davrijemeprolazi.Kamogodbihseokrenuo,imalobiseitekakoštovidjetiičuti,zasvaki bi se dan sve pomalo promijenilo, čak su i šipražje i klek stajali i čekaliproljeće. Otišao bih, tako, do mlina, još je on okovan ledom; ali zemlja je okonjegagaženamnogih ljetagospodnjih i jošsvjedočidasuovamodolazili ljudisvrećamažitanaleđimaitugamljeli.Kadsamtamo,kaodasammeđuondašnjimljudima,mnogasuslovaimnogegodineurezaniuzidove.

Panaravno!

V

Hoćulipisatimnogo?Ne,ne.Samomalo,zbogsvogzadovoljstva,aizatoštosi,pričajućio tomkako jeproljećepristizaloprijedvijegodine, ikako jezemljaizgledala, skraćujem vrijeme. Zemlja i more su već počeli pomalo mirisati,slatkasto je, na sumpor,mirisalood starog lišća, koje je trunulou šumi, dok susvrakeprelijetalesgrančicamaukljunu igradilegnijezda.Zakoji ćedanpotocinabujati i početi se pjeniti, vidjet će se poneki leptir, a ribari se vratiti kući izsvojih ribarskih nastambi. Dva su trgovčeva jedrenjaka pristigla puna ribe iusidrilase isprednjihovasušila;odjedanput ježivnuloonamonanajvećemuodotoka,gdjeseribatrebalasušiti.Svesamtovidiosasvogprozora.

Ali do kolibe nije dopirala nikakva buka, bio sam i ostao sâm. Katkada biponetko prošao, vidio sam Evu, kovačevu kćer, na nosu joj se pojavila ponekapjega.

“Kamosisezaputila?”upitaosam.“Ušumupodrva”,odgovorilajetiho.Urucijenosilakonopackakobisvezala

drvaiponijelaih,naglavijeimalasvojubijelumaramu.Gledaosamzanjom,noonasenijeokrenula.

Zatimjeprošlomnogodanaadanikoganisamvidio.Proljeće je nezaustavno dolazilo, i šuma postajala svjetlijom; bijaše veliko

zadovoljstvopromatratidrozdove,kojisusjediliuvrhkrošnjiizurilipremasuncuikričali;ponekadbihbionanogamavećudvasataujutrokakobihbiosvjedokomtogveseljapticaiživotinja,dokjesuncejačalo.

Proljećejeosvojiloimene,ikrvmijesvremenanavrijemejakotukla.Sjediosam u kolibi i mislio pregledati svoje štapove za pecanje i udice, ali nisam sepomaknuosmjesta,nekiveseoinejasannemirobuzeomijedušu.AondajeEzopodjednomskočio,staoukočenihnogu ikratkozalajao.Netkoseprimicaokolibi,brzo skinuli kapu s glave i već začuh glas djevojke Edvarde koja se pojavila uvratima.Ona i doktor su jednostavnodošli dameposjete, kao što su i obećali;ljubaznoodnjih.

“Pada,kodkućeje”,čuosamjekakokaže.Prišla je ipružilamiruku,onako,djevojački.“Ijučersmobiliovdje,aliVasnijebilokodkuće”,objasniona.

Sjelajenamojkrevet,nadeku, ipogledalapokolibi;doktorsjedekrajmenena dugu klupu. Prepustismo se razgovoru, ugodno ćaskasmo, pričao sam imizmeđuostalogkakvesusveživotinjeušumiikojudivljačvišenisamsmioloviti,jersuzaštićene.Sadjetetrijebpodzaštitom.

Doktor ni ovaj put ne bijaše baš razgovorljiv; ali kad ugleda moj rog sbarutom,nakojemjebilafiguricaPana,dadeseuobjašnjavanjemitaoPanu.

“Ali”,nagloseoglasiEdvarda,“odčegaživite,kadjesvadivljačzaštićena?”“Odribe”,odgovoriosam.“Najvišeodribe.Uvijeksetunađeneštozajelo.”“Alimožetedoći donas i jesti”, dočekaona. “Lani je uVašoj kolibi bioneki

Englez,ionječestodolazionamaikodnasjeo.”

Edvardamepogleda,aijanju.Utomčasuosjetihkakomeneštodirnuusrce,kao neki mali, letimičan i ljubazan pozdrav. To je od proljeća i svijetlog dana,poslijesammislio.Ustosamsedivioinjenimtankovitimobrvama.

Kazala jenekolikoriječiomomnastanu.Pozidovimasambioobjesio raznakrzna i ptičja pera, iznutra je koliba nalikovala na kakavmaljavi brlog. To ju jeoduševilo.“Jest,ovojebrlog”,kazalaje.

Pomislihkakogostenemamničimponuditištobimoždanjimabilopovolji,tenaumih ispećipticu,zabaveradi;da jeduna lovačkinačin,prstima.A takobi semogloivrijemeubiti.

Pasamiispekaopticu.Edvarda je pričala o Englezu. Bijaše to star čovjek, na svoju ruku, pričao je

glasnosamsasobom.Biojekatolik,imakamosezaputioigdjegodbio,udžepujenosiomalimolitvenik,scrnimicrvenimslovima.

“AmoždajeIrac?”oglasiosedoktor.“lrac?”“Da,zarne,čimjekatolik?”Edvardaporumenje,skrenupogledipromuca:“Pada,moždajebašIrac.”Od toga časa nestade njene živahnosti. Sažalio sam se na nju i htjedoh je

oraspoložiti.“Mane”, kazao sam, “naravnoda imatepravo,morada je onEnglez. Irci ne

putujuuNorvešku.”Dogovorilismosedajednomodemočamcemdosušilaribe…Otprativšisvoje

gostedioputa,vratiosamseisjeodaporadimnasvomribarskompriboru.Mrežamijevisjelanačavlukrajvrata,ivišepetljibijašeoštećenoodhrđe;naoštriosamnekoliko udica, povezao ih, pregledao trake. Danas mi je sve teško padalo!Nevažnemislisumisemotalepoglavi,učinilomisedasampogriješiodopustivšidadjevojkaEdvardacijelovrijemesjedinakrevetu,umjestodasamjojponudiomjestonaklupi.Odjednommipredoči izađenjenopreplanulo lice ipotamnjelivrat;pregačujebilasvezalamalonižeprekotrbuhadabijojstasbiovitkiji,štojebiloumodi;raznježiosamsepripomislinačednidjevojački izraznjenogpalca,itekakosamseraznježio,advijeboreiznadzglobabijahupunedražesnosti.Imalajevelikausta,znalasubuknuti.

Ustao sam, otvorio vrata i oslušnuo. Ništa nisam čuo, a nisam ni imao štoosluškivati.Ponovnosamzatvoriovrata;Ezopjeustaosasvogalogaigledaomojnemir.PademinapametdabihmogaopotrčatizadjevojkomEdvardomizamolitijezamalosvilenakoncakojimbihurediosvojumrežu;nijetonikakvasmicalica,mogaosamskinutimrežuipokazatijojzahrđalepetlje.Ivećbijahizašaonavrata,kadsesjetihdaisamimamsvilenogkonca,usvojojzbircimušica,čakivišenoštomi treba. I polako se vratihunutra, utučen, kad samveć sâm imao svilenogkonca.

Akadsamušaoukolibu,zapahnumenekinepoznatdah,kaodatuvišenisambiosam.

VI

Nekimeječovjekupitaozarvišenelovim;niječuodaseoglasioijedanmojpucanjpobrdima, iako jedvadana ležaouzaljevu ipecao.Ne,nisam lovio,biosamukolibi,svedoksamimaohrane.

Trećegdanasamizašaoulov.Šumabijašepomaloozelenjela,osjetiosemiriszemljeidrveća,vlasacjevećzelenizbijaoizmrazomopaljenemahovine.Bijahumespopaleraznemisliinavišesammjestasjeo.Zatridananisamvidiovišeodjednogačovjeka, tog ribara,kogasamsreo jučer;mislio sam:moždanaiđemnanekog večeras, kad se zaputim kući, na rubu šume, gdje sam zadnji put sreodoktora i djevojku Edvardu. Moglo bi biti da se opet onamo prošetaju, moždahoće, možda neće. Ali zašto pomislih baš na njih dvoje? Ustrijelio sam dvijesnježniceiodmahjednupripremioiispekao,azatimsamsvezaoEzopa.

Jedući,ležaosamnasuhojzemlji.Posvudajebilomirno,tekblagišumvjetraiponekiptičjicvrkut.Ležaosamigledaogranje,polakosenjihalonavjetru,lahorje činio svoje, nosio je pelud s grančice na grančicu i ispunjavao svaku čednustigmu; cijela je šuma bila u oduševljenju. Jedan zelen crvić, gusjenica, miligranom,nezaustavljase,kaodaneznazapredah,Ikaodaništanevidi,iakoimaoči, počesto se uspravi i pipaprovjeravajući stoji li joj što naputu; izgleda kaokomadićzelenogkoncakoji,polaganimubodima,pogranišijemališav.Dovečermoždaonaidođetamokamosezaputila.

Uvijekmir.Podignemse ihodam,sjednemiopetustanem.Otprilike ječetirisata;kadbudešest,zaputitćusekućiipogledatihoćulikogasresti.Imamjošdvasata, ali samvećpomalouznemiren i sa svojeodjećenervoznootresamvrijes imahovinu.Poznata sumimjestakojimaprolazim,drveće i stijenje stojeonamokao iprijeusamoći, lišćepucketapodmojimstopalima.Taj jednolični šum i toznano drveće i stijenjemnogomi znače, čudname zahvalnost svega ispunjava,svemeprožima, i postajemoje, sve volim.Podignemsuhugrančicu, držim jeuruciigledam,doktusjedimpredansvojimmislima,grančicajeskorotrula,njenaoskudnakoradjelujename,sažaljenjemipreplavisrce.Ikadustanemikrenem,grančicu ne bacim, nego je pažljivo spustim, stojim i o njoj razmišljam;naposljetkuje,prijenegojenapustim,suznihočijuposljednjiputpogledam.

Ibudepetsati.Suncemipokazujelažnovrijeme,cijelogsamdanaišaopremazapadu,imoždasamdošaopolasataranije,uodnosunasuncekrajmojekolibe.Svega toga sam bio svjestan; pa ipak imam sat vremena do šest, zato opetustanem i malo hodam. I lišće pucketa pod mojim stopalima. Tako prođe satvremena.

Gledam ispod sebe rječicu imalimlin, što je zimus bio zaleđen, pa stanem;mlinradi,njegovmebrujprobudi,zbognjegasamodmah istao.Zakasniosam!kažem glasno. Neki bol sijevnemnome, smjesta se okrenem i zaputim kući, aliznamdasamokasnio.Pružimkorak,potrčim;Ezopshvaćadajeneštoposrijedi,trza remenom, vuče me, cvili i žuri se. Suho lišće oko nas pršti. Ali kad se

spustismo na rub šum, nikoga ondje ne bijaše, ne, sve je bilo tiho, nikoga nebijaše.

Nikoganema!kažem.Paipaknijebilogorenoštosamočekivao.Nisamtudugostajao,krenuosam, išaosamtragomsvojihmisli,prošaokraj

svoje kolibe, sišao u Sirilund, s Ezopom i torbom i puškom, s cijelim svojimpriborom.

GospodinMackmejenajljubaznijedočekaoipozvaonavečeru.

VII

Vjerujem damogu pomalo čitati ljudsku dušu, dušu onih kojime okružuju;možda to i nije bez neke. O, kadmi je po volji, učinimi se damogu prodrijetidubokounutrinudrugih,iakoseinebihbašmogaopohvalitinekommudrošću.Sjedimoudnevnojsobi,nekolikomuškaraca,nekolikoženaija,imislimdavidimštosedogađaudušitihljudi,ištoonimisleomeni.Primijetimponeštousvakommigunjihovaoka; katkada im jurnekrvuobraze i zarumeni ih, ponekad seonipretvarajukaodagledajunadrugustranu,aipakmekriomicedrženaoku.Sjedimisve tovidim, initko ineslutida jamoguprozreti svačijudušu.Godinamavećmislimdasamustanjupročitatidušusvihljudi.Moždatoinijebezneke…

CijelusamvečerproveoukućigospodinaMacka.Mogaosamdavnootići,nijemibašbilozanimljivoondjesjediti;alizarnisamtudošaozatoštosumemojemisli tamo vodile? I zar sam onda mogao odmah otići? Nakon večere smo sekartali,igraliwhist,ipilitoddy,sjeosamleđimaokrenutsobiisagnuoglavu;izamenejeizlazilaiulazilaEdvarda.Doktorjebiootišaokući.

GospodinMackmijepokazaosvojenovesvjetiljke,prveparafinskesvjetiljkekojesustiglenasjever,raskošnenapravenavelikimolovnimnogama,svakuihjevečer on sâmpalio kakobi odagnao svakunesreću.Udvanavrata govorio je osvomdjedu,konzulu:mojdjed,konzulMack,primiojeovukopčuosobnoizrukuKarlaJohana,kazaoje,pokazavšinasvojudijamantnukopču.Njegovaženabijašeumrla, pokazao mi je njenu sliku u jednoj od pokrajnjih soba, žena otmjenaizgleda u plavom ogrtaču i čedna osmijeha. U istoj je sobi bio i ormarić sknjigama, u kojem su čak bile i stare francuske knjige, činilo se kao da je tonaslijeđeno,svescibijahulijepiipozlaćeni,imnogisuvlasniciunjihupisalisvojaimena.Međuknjigamabijaševišeprosvjetnihspisa;gospodinMackjebiočovjekodmisli.

Dvojicapomoćnikaiznjegovadućanabijahupozvananaigruwhista;igralisupolakoinesigurno,govorilisramežljivoiustogriješili.JednomodnjihpomagalajeEdvarda.

Prevrnuhsvojučašu,sneveselihseiustadoh.“O,ne–prevrnuosamčašu!”kazaosam.Edvardaprasneusmijehidočeka:“Jesi,pavidimoto.”Svi su me, smijući se, uvjeravali da to nije ništa. Dali su mi ručnik da se

obrišem,tesmonastavilisigrom.Bilojejedanaestsati.Obuze me neki mutan osjećaj nelagodnosti slušajući Edvardin smijeh,

pogledaosamjeividiodajojjelicepostalobesadržajnoimanjelijepo.GospodinMack je najzad prekinuo igru pod izgovorom da dvojica pomoćnikamoraju napočinak,zavalioseusofuistaogovoritionatpisukojibistavionapročeljesvogpristaništa, te upita mene za savjet. Koju bi boju uzeo? Dosađivao sam se,odgovorihcrnuboju,adaotomnisamnirazmislio, igospodinMacksmjestato

prihvati:“Crnu boju, dakako, tako sam i jamislio. Stovarište soli i praznih bačava, s

velikim,crnimslovima,tojenajelegantnije…Edvarda,zarnećešnaspavanje?”Edvarda ustade, obojici pruži ruku, poželi laku noć i ode. Mi smo nastavili

sjediti.Govorilismooželjeznici,koja je laniproradila,oprvojtelegrafskoj liniji.Bogsamiznakadaćetelegrafdoćiovamonasjever!Pazašutjesmo.

“Vidite”,oglasisegospodinMack, “malo-pomalo idoguraosamdočetrdesetšestgodina, ikosa ibradasumiosijedjele. Iosjećamdasamostario.Viditemedanju i mislite da sammlad; ali čim dođe večer i ostanem sam, klonem. Ondasjedimovdjeusobiislažempasijans.Isložise,smaloprijevare.Ha-ha.”

“Zarsepasijanssložismaloprijevare?”upitaosam.“Da.”Učinimisedabihmuizočijumogaočitatidušu.Onustade,priđeprozoruipogledavan;stajaoje,vrloplećat,maljavazatiljkai

vrata. I ja ustadoh. On se okrenu, i priđe mi u svojim dugačkim, špicastimcipelama,zabiojeobasvojapalcaudžepoveprslukairukamamalozamahao,kaokrilima, osmjehujući se. Zatimmi je još jednom ponudio svoj čamac i ispružioruku.

“Uostalom,dopustitemidaVasispratim”,kazaojeiugasiosvjetiljke.“Pada,malobihprošetao,jošnijekasno.”

Izašlismo.Pokazaojegorenaputpremakovačevojkućiikazao:“Onimputem!Onjenajkraći.”“Ne”,uzvratiosam,“putokokejovajenajkraći.”Razmijenili smonekoliko riječi oko togane složivši se.Bio samubijeđenda

samupravu, inisamshvaćaonjegovutvrdoglavost.Nakraju jeonpredložiodasvatkoidesvojimputom;onajkojidođeprvi,dasačekakrajkolibe.

Krenulismo.Ubrzoonzamačeušumu.Išaosamuobičajenimhodomiračunaodaćudoćinajmanjepetminutaprije

njega.Alikaddođohdokolibe,većjeonondjestajao.Doviknuomije:“Viditeli!Ne,uvijekjaidemovimputem,onjezaista,najkraći.”Gledaosamunjvišenegoiznenađen,nijebiougrijaniuopćenijeizgledaloda

je trčao.Odmah jepozdravio, zahvalio se zadruštvo i vratio istimputom,onimkojimjeidošao.

Stajao sam i razmišljao: Kako li je to čudno! Trebao bih malo boljeprocjenjivatiudaljenost,ajošsamtolikoputaišaoobamatimputima.Dragoviću,opetsiseposlužioprijevarom!Adasvetonijebioteknekiizgovor?

Spazihkakonjegovaleđaopetnestajuušumi.Domalo krenuh za njim, oprezno i brzo, vidio samkako cijelimputombriše

lice, teviše inisamznao je li trčao.Sad je išaosasvimpolako,držaosamganavidiku, zaustavio se kraj kovačeve kuće. Sakrio sam se i spazio da se vrataotvarajuidagospodinMackulaziukuću.

Bilojejedansat,vidiosamtopomoruipotravi.

VIII

Prošlo je nekoliko lijepih, prelijepih dana, u šumi i velikoj samoći, mojimjedinimprijateljima.DragiBože,nikadnisambiousamljenijikaoštobijahprvogaodsvihtihdana.Proljećejebiloupunomzamahu,nazemljisamnalaziojaglacistolisnik,viđaozebe,iobičnuiplaninsku,svesamjapticepoznavao.Katkadabihiz džepa izvadio dva novčića i njima zazveckao kako bih prekinuo samoću.Pomisliobih:Eh,kadbisesadodnekudDidrikiIselinpojavili!

Noćikaoda inijebilo, suncebi svojimkolutom tek tolikozaroniloumore iopetsepojavilo, crveno,obnovljeno,kaoda jeudonjemusvijetubilo idoljeseopilo.Kakomijeznalobitičudnonoću;nitkonebipovjerovao.DanijePansjedionanekomdrvetuigledaome,kakoseponašam?Damutrbuhnijebiootvoren,ionsesavskupio, sjedeći,kaoda iznjegapije? I sve tosamodabimedržaonaoku,doksecijelostablopotresaloodnjegovanijemogsmijehakad jespaziodaviše ne vladam sobom. Posvudau šumi je šuškalo, životinje sunjušile, ptice sedozivale, zrak bijaše pun njihova glasa. Bilo je to doba gundelja, njegovo sezujanjepomiješalosazujanjemnoćnihleptirica,zvučalo jekaošaputanje, tamo-amo,pošumi.Štosesvetunijemogločuti!Trinoćinisamspavao,misliosamnaDidrikaiIselin.

Gle,pomisliobih, onibimoglidoći. I IselinbidomamilaDidrikadodrveta ikazalabi:

Stanitu,Didriče,čuvajmistražu,htjelabihdamiovajlovaczaveževezicenacipeli.

Alovacsamja,paćemionadatiznakočimakakobihshvatio.Akadonadođe,moje će srce sve razumjeti, i nećeonovišekucati, onoće zvoniti.Aona,ona jegolapodkošuljom,sva,imojajerukananjoj.

Zavežimivezice!kažeona,usplamtjelihobraza.Idomalošapćenamojausta,namojeusne:O,timinevezuješvezice,ti,milimoj,nevezuješ…nevezuješmi…

A sunce zaroni svojimkolutomumore i opet sepojavi, crveno, obnovljeno,kaodajeudonjemusvijetubiloidoljeseopilo.Izrakjepunšapata.

Satkasnijeonaminaustakaže:Sadtemoramnapustiti.Imašemi,dokodlazi,ilicejojjošplamti,nježnoiushićeno.Iokrećese,opet,

premameniimaše.AliDidrikistupiizadrvetaioglasise:Iselin,štosiuradila?Vidiosam.Aonaodgovori:Štosividio,Didriče?Ništanisamuradila.Vidiosam,Iselin,štosiuradila,opetćeon.Vidiosam,Iselin.Utošumomzazvoninjezinveseosmijeh,ionasnjimodlazi,ushićenaigrešna

odglavedopete.Ikamoodlazi?Sljedećemslugi,lovcuušumi.

Bilajeponoć.Ezopseotrgnuoilovionasvojuruku,čuosamnjegovolajanjegorenabrdu,ikadsamganajzadvratio,biojejedansat.Naišlajenekapastirica,plelaječarapu,pjevušilajeigledalaokosebe.Ali,gdjejoj jeblago?Ištotoonatraži,sama,uponoćušumi?Moždaništainetraži.Moždajeuznemirena,ilipakradosna,tezatošumomluta.Pomisliosam:ČulajeEzopovlavež,iznaladasamjaušumi.

Kadjeprišla,ustaosam,stajaoigledaoje,takokrhkuimladu.IEzopjestajaoigledaounju.

“Otkuddolaziš?”upitaosamje.“Odmlina”,odgovorilaje.Ali,štolijeonaradilakodmlinatakokasnonoću?“Kako te nije strah hodati šumom tako kasno”, kazao sam, “tako krhkoj i

mladoj?”Onasenasmijalaiodgovorila:“Nisamjatakomlada,devetnaestmijegodina.”Alinijemoglaimatidevetnaestgodina,bijahuvjerenuto,slagalamejebarza

dvijegodine,moždajojjeteksedamnaest.Nozaštojelagaladajestarija?“Sjedni”,kazaosam,“ikažimikakotijeime.”Sjelajekrajmene,zacrvenjevšise,ikazaladasezoveHenriette.Upitaosam:“Imašlimomka,Henriette,ijeliteonikadzagrlio?”“Da”,odgovorilaje,stidljivo,inasmijalase.“Kolikoputa?”Šutjelaje.“Kolikoputa?”ponovim.“Dvaputa”,izustiona,tiho.Privukohjesebiiupitah:“Kakotejezagrlio?Jeliovako?”“Da”,prošaptaonadršćući.Biloječetirisata.

IX

RazgovaraosamsEdvardom:“Uskoroćekiša”,kazaosam.“Kolikojesati?”upitalajeona.Pogledaosamusunceiodgovorio:“Skoropet.”Upitalaje:“Zartakotočnomožeteodreditipremasuncu?”“Da”,odgovoriosam,“mogu.”Nastatajac.“Akadneviditesunce,kakoondaznatekolikojesati.”“Tad se ravnam prema drugim stvarima. Prema plimi i oseci, ili travi, koja

polegneuodređenovrijeme,aipremapromjeniptičjepjesme;nekepticepočinjupjevati kad druge ušute. A mogu se ravnati i po cvijeću, koje sklopi cvjetovepopodne, i po lišću, čas je svijetlozeleno, čas tamnozeleno; usto, vrijeme iosjećam.”

“Stvarno?”dočekaona.OčekivaosamkišuinisamhtioEdvardudužezadržavatinasredputa,mašihse

kape. Odjednomme ona zaustavi novim pitanjem, te ja ostadoh. Upitalame je,porumenjevši,štojazapravoturadim,zaštoidemulov,tezaštoovo,zaštoono.Lovimsamoiznužde,zahranu,kazaosam,neumaramjatolikoEzopa.

Idaljeseona,ponizna,rumenjela.Shvatiosamdajenetkoprednjomomenigovorio,nisutobilenjeneriječi.Sažalihsenanju,izgledalajeizgubljenom,sjetihsedajebezmajke,njenemršaverukeizgledahuzapuštene.Tomepogodi.

Elem, ne lovim da bih ubijao, nego da bih živio. Danas sam trebao jednogtetrijeba,zatonisamuloviodva,drugogćuulovitisutra.Zaštodaihulovimviše?Ja živim u šumi, ja sam šumski sin; od prvog lipnja je lovostaj i za snježnice izečeve, skoroda inemamvišešto loviti,nozatoćupecati ribu i živjetiodribe.Dobit ću čamacodnjenogoca i njime seotisnuti.Ne, ne, nisam ja lovackoji bisamoubijao,negodabihu šumi živio.Unjojmi jedobro, sjednemna zemlju ijedem,anekaoukući,sjedećiuspravljennastolici;itamoneprevrnemnikakvučašu.Ušumiseništaneustručavam,mogulegnutinaleđaisklopitioči,akohoću,aunjojmoguikazatištohoću.Čovjekčestopoželištogodkazati,govoritinaglas,štoušumizazvučikaodasamosrcegovori…

Kadjeupitahshvaćali,potvrdnouzvrati.Očisu jojpočivalenameni, tesamnastaviogovoriti. “DaVamjesamoznati

štojasvevidimnazemlji”,kazaosam.“Zimihodamiugledamtragoveusnijegu,možda trag snježnica. Odjednom se tragovi gube, ptice su odletjele. Ali pootiscima krila mogu razaznati u kojem smjeru je divljač odletjela, i ubrzo ihpronađem. Svaki put je tomala novost zamene. Ujesen se čestomogu spazitimeteoriti.Kakavsetosvijet,tadpomislimusvojojsamoći,tolikopotresa?Svijet

kojisenamojeočiraspadanakomade?Ija–jasamtajkomejepriuštenovidjetizvijezdupadalicuusvomživotu!Akadljetodođe,tadjemoždanasvakomlistunekaživaživotinjica,moguvidjetidasunekebezkrila,onenikamonemogustići,moraju živjeti i umrijeti na tom listku, gdje su i došle na svijet. Zamislite to.Katkadugledamplavumuhu.Isveto,kadsesluša,izgledaneznatno,neznamdalishvaćate.”

“Kakodane,shvaćam.”“Da, da. I ponekad gledam travu, a možda i trava gleda mene, što znamo?

Promatram pojedinu vlat, možda ona malo uzdrhti, i to je, pomislim, nešto;mislimusebi:gle, tu jevlat trave idršće!Aondastablobora,ukojepogledam,kojemoždaimagranu,okojojistotakomalorazmišljam.Adogodisedakatkadasretnemiljudepobrdima.”

Pogledao sam je, stajala je nagnuta i slušala. Nisam je mogao prepoznati.Toliko se unijela u moju priču da se posve izgubila, poružnjela je, izgledalapriprosto,usnejojseobjesile.

“Takodakle”,kazalajeiuspravilase.Palesuprvekapikiše.“Padakiša”,kazaosam.“Da,zamislite,padakiša”,kazalajeionaivećkrenula.Nisamjeotpratiokući,

išla je sama svojim putem, požurio sam prema svojoj kolibi. Domalo je počelosnažnije padati. Odjednom začujem da netko iza mene trči, zaustavim se iugledamEdvardu.Zarumenjelaseodnaporaismješkala.

“Zaboravilasam”,izustilaje,zadihana.“Radiseoizletunasušiloribe.Doktordolazisutra,imateliVivremena?”

“Sutra?Stvarno?Kakodane,imamvremena.”“Zaboravilasam”,opetjekazalaosmjehujućise.Kadjeodlazila,zapaziosamnjenevitke,lijepecjevanice,bilesumokreskoro

dokoljena.Cipelesujojbileiznošene.

X

Još se dobro sjećam jednog dana. Bio je to dan kad je nastupilomoje ljeto.Suncejevećpočelosjatinoćuidoujutrobiosušilovlažnuzemlju,zrakje,nakonzadnjekiše,postaoblagiugodan.

Bijašeposlijepodnekadsamsenašaonapristaništu.Vodajebilaposvemirna,čuli smo smijeh i glasove s otoka, gdje sumomci i djevojke pripremali ribu zasušenje.Bilojetoveselopopodne.

Azarnijebiloveselopopodne?Ponijelismokošareshranomivinom,velikodruštvo raspoređenoudva čamca,mlade ženeu svijetlimhaljinama.Bijah takozadovoljan,pjevušiosam.

Ismjestivšiseučamcupomislihotkudalisusviovimladiljudi.Bilesutukćerišefa policijske postaje i oblasnog liječnika, dvije guvernante, dame s župnogadvora;nisamihvidioprije,bijahuminepoznate,aipaktolikosrdačne,kaodasedugo poznajemo. Načinio sam nekoliko grešaka, odvikao sam se od druženja sljudimaičestosammladedameoslovljavaosti;nonijemisezamjerilo.Jednomkazah:draga,ili:dragamoja;aliitomibijašeoprošteno,pretvaralesusekaodatoinisamkazao.

Na gospodinu Macku je kao i obično bio njegov neuštirkani žabo sdijamantnomkopčom.Činilo sedabijašeodlično raspoložen, povikao jepremaonomdrugomčamcu:

“Pazitenakošaresbocama,luđaci!Doktore,Vimiodgovaratezaboce.”“Dobro”, uzvratio je doktor. I samo ta dva uzvika preko vode, s čamca na

čamac,zazvučašemizabavnoiveselo.NaEdvardi bijaše jučerašnja haljina, kaodanije imaladruguhaljinu, ili nije

htjelaodjenutidrugu.Icipelesujojbileoneiste.Učinimisedajojrukenisubaščiste;nonaglavijeimalaposvenovšeširsperom.Ponijelajeionusvojubojenujaknudabinanjojsjedila.

PoželjigospodinaMackaispaliosamjedanhitac,akadsmopristajali,dva,izobjesvojecijevi;poslijesezačuouzvikhura.Zaputilismoseotokom,ljudikojisusušiliribupozdravljalisunassve,dokjegospodinMackrazgovaraosnjimakaosasvojimradnicima.Bralismoivančice i ljutiće, izabadali ihuzapučke;nekisunalazilizvončiće.

Imnoštvomorskihpticajekričaloikriještalouzrakuinaobali.Smjestili smo se na jednoj travnatoj poljani, tu bijaše nekoliko usamljenih

brezabijelekore, tesmootvaralikošare,agospodinMackboce.Svijetlehaljine,plaveoči,zvekčaša,more,bijelajedra.Malozapjevasmo.

Iobrazisezarumenješe.

Satkasnijepunsamushita;svakasitnicadjelujename;ganutsamvelomštoleprša na nekom šeširu, opalom vlasi kose, dvama očima što se u smijehusklapaju.Tajdan,tajdan!

“Čulasamdaimatemalu,udobnukolibu,gospodineporučniče?”“Imam, pravo gnijezdo. Bože, kolikomi je prirasla za srce!Dođite jednomu

posjet,gospođice;tamojesamojednatakvakoliba.Aizakolibejevelikašuma.”Drugaprilaziiljubaznokaže:“Nistebiliprijeovdjenasjeveru?”“Ne”, odgovorim. “Ali svemi je ovdje već dobro poznato,moje dame. Noću

stojimlicemulicesbrdima,zemljomisuncem.Uostalom,inetrebaminištavišeodtoga.Kakvoviljetoovdjeimate!Oglasisenoću,doksvispavaju,iujutrojevećtu.Sâmsamtovidiovirećikrozsvojprozor.Imamdvaprozorčića.”

Treća prilazi. Ljupka je glasa, a imale su joj ruke ljupke. O, kako su svi bililjupki!Tatrećakaže:

“Dazamijenimocvijeće?Todonosisreću.”“Da”, kazao sam i ispružio ruku, “da zamijenimo cvijeće, i hvala Vam za to.

Kakostelijepi,imateočaravajućiglas,cijelosamgavrijemeslušao.”Alionapovučesvojezvončićesebii,kratkoijasno,kaže:“ŠtoVamje?NisammislilanaVas.”Nijemislilanamene!Tamemojapogreškazaboli,poželjehpobjeći,štodalje

odatle, u svoju kolibu, gdje mi se samo vjetar obraća. “Ispričavam se”, kažem,“oprostitemi.”Ostalesedamezgledaju,iudaljesedamesvojimprisustvomnebipovrijedile.

U tom se času netko brzo zaputi prema nama, svi to vide, i svi gledaju uEdvardukakonamseprimiče.Prišla jemeni,neštogovori,bacimiseokovrata,stegneme i više puta poljubi u usta. Nešto, između poljubaca, govori, noja nečujem što kaže. Nisam sve to shvaćao, srce mi je utihnulo, samo sam zapaziooganjunjenimočima.Kadmepusti,malesujojsegrudipodizaleispuštale.Jošjeonatustajala,preplanulalicaivrata,visokaitankovita,užarenihočiju,ninaštose nimalo ne obazirući; svi su u nju gledali. Po drugi put bijah zanesen njenimtamnimobrvama,visokouzvijenimpremačelu.

Ali,dragiBože,paonamejepoljubilanaočigledsvih!“ŠtoVamje,djevojkoEdvarda?”upitaosam,ičujemkakomikrvtuče,čujemje

izdnasebe,nemogujasnonigovoriti.“Nijeništa”,odgovoriona.“Samomiseprohtjelo.Nijeništa.”Skinemsvojukapuimehaničkisepogladimpokosi,stojeći igledajućiunju.

Zartonijeništa?misliosam.UtosezačuglasgospodinaMackasdrugogkrajaotoka,neštoongovori,što

minemožemočuti;nojasradošćupomislimdagospodinMackništanijevidio,ništa znao. Kako je dobro da je on upravo sad na drugom kraju otoka! Bi miodmah lakše, priđem društvu i, nasmijavši se, kažem, nastojeći biti štoravnodušnijim:

“Zamolio bih vas sve skupa da mi oprostite zbog mog maloprijašnjegnepristojnogponašanja; i jasamočajanzbognjega.IskoristiosamprilikukadjedjevojkaEdvardahtjelazamijeniticvijećesamnom,iuvrijedioje;molimnjuisvevas da mi se oprosti. Stavite se u moj položaj: živim sam, nisam naviknut nadruženje s damama; usto sam danas pio vina, na što isto tako nisam naviknut.

Imajteobzirapremameni.”Nasmijaosamseipravioravnodušnim,omalovažavajućicijelustvar,kakobi

setozaboravilo;aliusvojojsamdušibioozbiljan.Mojgovornimalonijedjelovaoni na Edvardu, nije ni pokušala nešto sakriti, niti poništiti dojam svojeishitrenosti,naprotiv,sjela jeblizumeneicijelomevrijemegledala.Ponekadbimiseobratila.Kadsmosekasnijeigraliudovice,glasnojekazala:

“HtjelabihporučnikaGlahna.Nedamisenizakimdrugimtrčati.”“Kvragu,djevojko,ušutite!”prošaptaosamilupnuonogomozemlju.Iznenađenje joj se ukazana licu, nosomnačini bolnu grimasu i zbunjeno se

nasmiješi.Dubokometoganu, tomsenemoćnomizrazunjenogpogleda icijelenjenevitkeprilikenisammogaosuprotstaviti,zavoljehjeiuzehnjeneduge,uskerukeusvoje.

“Kasnije!”kazaosam.“Sadjedosta.Možemosenaćisutra.”

XI

NoćuzačuhdaseEzoppodigaoizsvoguglaizarežao,čuosamtokrozasan;alipoštosamupravotadsanjaoolovu,toserežanjeuklopiloumojsan,temeinijesasvim razbudilo. Kad sam oko dva sata ujutro izašao iz kolibe, tragovi dvajuljudskihstopalasusevidjeliutravi;netkojetubio,prvojeprišaojednommomprozoru,padrugom.Tragovisusegubilidoljenaputu.

Prilazilamijezažarenihobraza,sasvimblistavalica.“Jesteličekali?”kazalaje.“Plašilasamsedanečekate.”Nisamčekao,paonajedošlaprijemene.“Jestelidobrospavali?”upitaosam.Skorodainisamznaoštobihkazao.“Ne, nisam, bila sam budna”, uzvratila je. Pa je ispričala da joj se nije dalo

spavati,sjedilajenastolicisklopljenihočiju.Aiprošetalajemalo.“Netko je noćas bio pred mojom kolibom”, kazao sam. “Jutros sam vidio

tragoveutravi.”Licejojmalopoblijedi,uhvatimezaruku,tu,naputu,ineodgovori.Pogledam

jeiupitam:“AdatomoždanistebiliVi?”“Da”, odgovorila je i priljubila se uzame, “ja sam to bila. Nisam Vas valjda

probudila, hodala sam tiho, što sammogla tiše. Jesam, ja sambila. Još jednomsambilablizuVas.VolimVas.”

XII

Isvaki,svakidansamjeviđao.Itorado,radosamjeviđao,priznajem,srcemibijašeludozanjom.Otadsuprošledvijegodine,sadnatomislimsamokadhoću,cijelamepustolovina zabavlja i veseli. A što se tiče ona dva zelena ptičja pera,malokasnijećutoobjasniti.

Navišemjesta smose sastajali, kodmlina,naputu,da, čak iumojojkolibi;došlabigdjegodsamjahtio.Dobardan!uvijekbiprvouzviknula,naštobihijaistotakoodgovorio.

“Veseosidanas,pjevaš”,kazalabi,aočijojblistaju.“Jesam, veseo sam”, odgovorio bih. “Imaš mrlju na ramenu, prašina, što li,

moždablatosputa;htiobihpoljubiti tumrlju,hoću,dozvolimida jepoljubim.Svemetvojeraznježuje,smetensamzbogtebe.Noćasnisamspavao.”

Itobijašeistina,ležaosambesan,nejednunoć.Šetamojednouzdrugoputom.“Štomisliš,ponašamliseonakokakobitihtio?”oglasiseona.“Moždapreviše

pričam?Nisam?Da,alikaži,štomisliš.Ponekadusebipomislimdaovonikakonemožeizaćinadobro…”

“Što,štonemožeizaćinadobro?”upitamje.“Ovosnama.Nećeizaćinadobro.Vjerovaotiiline,evouovomčasuzebem;

osjetimjezupoleđima,čimtisemaloprimaknem.Odsreće.”“Da, i ja”, uzvratim, “i ja se naježim, čim te vidim. Ali, ipak će biti dobro.

Uostalom,maloćutepotapšatipoleđimadateugrijem.”Neradomi ona dopusti, potapšem jemalo jače, tek šale radi, nasmijem se i

upitampomaželi.“O,ne,molimte,neudarajmevišepoleđima”,onaće.Tih nekoliko riječi! Zazvučalo mi je tako bespomoćno kad je kazala: O, ne,

molimte…Zatimkrenusmodaljeputom.Dasenijenaljutilazbogmoješale?zapitaosam

se,ihtioprovjeriti.Kazaosam:“Sjećamse jedne zgode. Jednom,pri sanjkanju, nekamladadama je sa svog

vrataskinulabijelisvilenirubacisvezalagameniokovrata.Uvečersamjojkazao:VratitćuVamrubacsutra,datćugadaseopere.One,odgovoriona,dajtemigasad, hoću ga takvog kakav je, baš takvog kao što ste ga Vi nosili. I dadnem jojrubac.Trigodinekasnijeopetsretnemonumladudamu.Rubac?kazaosam.Ionajedonijelarubac.Biojeusvompapiru,isti,onakoistoneopran,vidiosamsvojimočima.”

Edvardanakosiglavuipogledame.“I?Štojebilodalje?”“Ništanijebilodalje”,kazaosam.“Alimislimdajetobilolijepoodnje.”Nastatajac.“Agdjejesadtadama?”

“Uinozemstvu.”Nismovišeotomegovorili.Alikadjetrebalakrenutikući,kazalaje:“Onda, lakunoć. Inemislivišena tudamu;uredu? Janemislimninakoga

drugogosimnatebe.”Vjerovaosamjoj,vidiosamdamislionakokakogovori,abilomijenajvažnije

damislinamene.Išaosamizanje.“Hvala,Edvarda!”kazaosam.Domalododadohizdubinesvogasrca:“Odvećsi

dobrazame,izahvalansamštomeželiš;Bogćetezatonagraditi.Znamdanisamtakodobar, kaomnogi drugi koje bimogla dobiti; ali ja sam sasvim tvoj, samotvoj,takomiživota!Očemurazmišljaš?Patiplačeš.”

“Ma nije ništa”, uzvrati ona. “Zazvučalo je tako čudno, da će me Bog za tonagraditi…Govoriš,takonekako,kao…O,kakotevolim!”

Odjednomonapoletjepremameni,pademiokovratanasredputa i strasnomepoljubi.

A kad je otišla, skrenuo sam u šumu kako bih se sakrio i načas bio sam sasvojom srećom. Zatim sam, ganut, potrčao natrag na put, i osvrnuo se, da metkogodnegleda.Nonikoganisamvidio.

XIII

Ljetnenoćiimirnavodaibeskrajnotihašuma.Nikakvakrika,nikakvakorakasputova,srcemibijašeopijenokaoodrujnogavina.

Moljci i leptirice bešumno ulijeću kroz moj prozor, privučeni svjetlošćuognjišta i mirisom moje pečene ptice. Prigušenim zvukom udaraju o strop,prozujemikrajušiju,jezameodnjihpodilazi,isletenamojbijelirogsbarutomnazidu.Promatram ih, stoje trepereći i gledajuume,bumbari, gundelji,moljci.Pomislimdasunekiodnjihkaoletećemaćuhice.

Iziđempredkolibuiosluškujem.Ništa,nikakvaglasa,svespava.Zraksvijetliod letećih kukaca, mirijadama zujećih krila. Onamo na rubu šume su paprat ijedić;vrijescvjeta,volimnjegovesitnecvjetove.Hvalati,Bože,zasvakivrijesovcvjetićkojividim;onisukaoružicenamomputu,plačemizljubavipremanjima.Negdjeublizinijeidivljikaranfil,nevidimga,alimuosjetimmiomiris.

U noćnim su se satima naglo u šumi razvili veliki, bijeli cvjetovi, njihova sestigmaotvorila,onidišu.Idlakavenoćneleptiricespuštajuseunjihovelistoveicijelasebiljkatrese.Idemodjednogcvijetadodrugog,opijenisu,opijenocvijeće,igledamkakoseonoopija.

Laganikoraci,ljudskidah,veselodobravečer.Odgovorim,kleknemnazemljuiobujmimtadvakoljenaiuboguhaljinu.“Dobravečer,Edvarda!”kažemjošjednom,klonuoodsreće.“Zarmetolikovoliš!”prošapćeona.“O, koliko sam zahvalan!” uzvratim. “Ti simoja, i cijelimi dan srcemiruje i

mislina tebe.Tisinajljepšadjevojkanacijelomsvijetu, i ja te ljubim.Kolikosesamoputanisamzacrvenioodradostipomislivšisamodasamteljubio.”

“Zaštomebašvečerastolikovoliš?”upitaona.Volio sam je iz bezbroj razloga, sama pomisao na nju ispunjavala me je

ljubavlju.Tajpogledpodizvijenimobrvamavisokogorepremačelu,patatamna,divnaput!

“Kakotenebihvolio!”kazaosam.“Hodamisvakomdrvetuzahvaljujemštosičila i vesela. Jednom, na nekom balu, jedna je mlada dama sve plesovepresjedjela, nitko je nije pozvao na ples. Nisam je poznavao, no njeno lice mibijašeugodno,tesamjojsenaklonio.I?O,ne,odmahnulajeglavom.Gospođicanepleše?kazaosam.Možetelizamisliti,odgovorilajeona,otacmijebiozgodan,amajkapravaljepotica, iotac jemajkuosvojioodmah,naprvipogled.A jasamhroma.”

Edvardamepogleda.“Dasjednemo”,kazalaje.Sjelismouvrijes.“Znaš li što moja prijateljica kaže o tebi?” započe ona. “Kaže da imaš

životinjskipogled,kadjepogledaš,onapoludi.Kaodajedodiruješ,kaže.”

Neka posebna radost zalepršamnome kad to čuh, ne zbog sebe, nego zbogEdvarde,tepomislih:menijestalosamodojedne,idotogaštoonakažeomompogledu.Upitaosam:

“Kojajetoprijateljica?”“Nećukazati”,uzvrationa,“alitojejednaodonihštosubilesnamanasušilu.”“Da,da”,izustiosam.Pasmogovoriliodrugimstvarima.“Otac mi jednog od sljedećih dana putuje u Rusiju”, kazala je, “i tad bih

priredilazabavu.JesilibionaKorholmeneu?Ponijetćemodvijekošarevina,opetćebiti onedame sa župnogadvora, otacmi je većnabavio vino.Ali nećešopetgledatiumojuprijateljicu,jelitako?Ne,zarhoćeš?Inačejenećupozvati.”

Iništavišenekazavšiodjednommi se strasnobaciokovrata ipogledame,zurilajeumojelice,čujnodišući.Pogledjojbijašepotpunocrn.

Naglo sam ustao i u svojoj zbunjenosti samo kazao: “Stvarno, otac će ti uRusiju?”

“Zaštositakobrzoustao?”upitaona.“Zatoštojeodvećkasno,Edvarda”,kazaosam.“Sadseonibijelicvjetoviopet

sklapaju,sunceizlazi,stižedan.”Ispratio sam jekroz šumu, stao sam igledaozanjom, što sammogaoduže;

dalekodoljeonaseokrenulaiprigušenodoviknulalakunoć.Zatimjenestala.Uistisečasotvorišekovačevavrata,nekičovjeksbijelimžaboomiziđe,osvrnuseokosebe,navučešeširboljenačeloizaputisedoljepremaSirilundu.

JošmijeuušimaodzvanjaloEdvardinolakunoć.

XIV

Radost opija. Ispalim iz svojepuške, i nezaboravna jekaodgovara sbrdanabrdo,lebdiponadmoraiodjekujeuuhuumornogakormilara.Čemuseradujem?Nekojmisli, kojupomislim,uspomeni, zvukuu šumi,nekomčovjeku.Mislimnanju,sklopimočiimirnostojimnaputuimislimnanju,brojimminute.

Ožedniosam,napijemsenapotoku;brojimstotinukorakanaprijed istotinukorakanatrag;sadjevećkasno,pomislim.

Daseniještodogodilo?Prošlojemjesecdana,amjesecdanainijetakodugo;mane,ništasenijedogodilo!SamiBogznakakojeovajmjesecbrzoprošao.Alinoći su mnogo duže, te mi na um padne da skvasim kapu u potoku i opet jeosušim,samodaskratimvrijeme,dokčekam.

Svojesamvrijemeračunaoponoćima.Dogodilobise,katkad,dapadnenoćada Edvarda ne dođe, jednom je nije bilo dvije noći. Dvije noći! Ništa je nijespriječilo,tadsampomisliodajemojasrećamoždadostiglasvojvrhunac.

Azarnije?“Čuješ li, Edvarda, koliko je nemira noćas u šumi? Neprekidno šuška po

visovima, iveliko lišće treperi.Neštosemoždasprema;alinisamtohtiokazati.Čujempticugorenabrdu,pjeva,sigurnosjenica;alivećdvijenoćisjedinaistommjestuidomamljuje.Čuješlionajisti,ujednačenzvuk?”

“Da,čujemga.Zaštometopitaš?”“Nizašto.Onajeonamodvijenoći.Htiosamsamotokazati…Hvala,hvalati

štosivečerasdošla,ljubavi!Sjediosamovdjevečerasiočekivaote,iradovaosetvomdolasku,kaoštosamisinoćnatečekao.”

“I jasamčekala.Mislimnatebe,skupilasamisakrilakrhotinečašekojati jejednom ispala; sjećaš li se toga? Otacmi je sinoć otputovao, ispričavam se štonisamdošla,imalasamtakomnogopakiratiistalnogananeštopodsjećati.Znalasamdalutaššumomičekaš,plakalasamipakirala.”

Ali nje dvije noći nije bilo, pomislio sam, što je radila prve noći? I zašto unjenimočimanematakomnogoradosti,kaoprije?

Jedansat jeprošao.Sjenica jegorenabrduzamukla, šumabijašemrtva.Mane,ne,ništasenijedogodilo,svejekaoprije,onamipružirukuikazalakunoćisljubavljumepogleda.

“Sutra?”kazaosam.“Ne,nesutra”,odgovorilaje.Nisamupitaozašto.“Pa sutra imamo našu zabavu”, kazala je smijući se. “Htjela sam te samo

iznenaditi, ali ti si se odmah tako snuždio, pa evomoram kazati. Htjela sam tepozvatipismeno.”

Udušimineizrecivolaknu.Krenulaje,narastankukimnulaglavom.

“Samo još jedno”, kazao sam, stojeći na istom mjestu. “Koliko ima da sipokupilakrhotinečašeisakrilaih?”

“Kolikoima?”“Da,moždaimatjedandana,ilidvatjedna?”“Pa,moždaimadvatjedna.Azaštotopitaš?Ne,kazatćutiistinu,jučersamto

uradila.”Jučerjetouradila,netakodavno,jučerjedaklenamenemislila!Svejeznači

ipakdobro.

XV

Dva čamca bijahu na vodi, u koje smo se ukrcali. Pjevali smo i razgovarali.Korholmene su se nalazile izvan otoka, trebalo je vremena do tamo doveslati,dotlesmosedovikivalisjednogčamcanadrugi.Nadoktorujebilasvijetlaodjeća,kaoinadamama;nikadgaprijenisamvidiotakoraspoložena,živojerazgovarao,nijeonvišebioteknijemislušatelj.Imaosamdojamdajemalopopio,idazbogtogabijaševeseo.Kad smose iskrcali, načasonprivučepažnjudruštva ipoželinamdobrodošlicu.Pomislih:Gletito,Edvardagajeizabralazadomaćina.

S najvećom se srdačnošću on zabavljao s damama. Prema Edvardi bijašeuljudaniljubazan,počestojenastupaoočinskii,kaoitolikoputaranije,brižljivoju jepodučavao.Govorila jeonekomdatumu,kazala je: “Rođenasamtrideset iosme”,aonjeupitao:“Valjdamislitetisućuosamstotridesetiosme?”Kadbihjaštogodkazao,uljudnobimesaslušao,nebimeignorirao.

Nekamladadjevojkamijeprišlaipozdravila.Nisamjeprepoznao,nisamjesemogaosjetiti,tesamkazaonekolikočudnihriječi,naštoseonanasmijala.Bilajeto jedna od kćeri oblasnog crkvenog predstojnika, bio sam s njom na sušilu, ipozvaojuusvojukolibu.Nekosmovrijemerazgovarali.

Takoprođejedansat,ilipakdva.Dosađujemse,pijemvino,kojeminalijevaju,družimsesasvima,ćaskamsasvima.Iopetnekolikoputa,uzabludi,pogriješim,nesiguransaminačasneznamkakouzvratitinaljubaznost,dogodisedagovorimnepovezano ili da čak zanijemim, i zbog toga se uzrujam. Onamo kod velikogkamena,kojikoristimokaostol,sjedidoktorigestikulira.

Duša! Što je to duša? usplahirio se on. Kćer crkvenog predstojnika ga jeoptužiladajeslobodnimislilac;dobro,azarčovjeknebitrebaoslobodnomisliti?Pakao se predstavlja kao kuća pod zemljom a vrag kao šef ureda, – o, ne,veličanstvo je on. Htio je govoriti o oltarskoj slici umjesnoj crkvi: Kristov kip,nekolikoŽidova iŽidovki,vodauvino,dobro,ali…Krist imaaureoluokoglave.Štojeaureola?Žutiobručbačve,kojistojinatrivlasi…

Dvijeoddama,zaprepaštene,sklopišeruke.Alidoktorsespasikazavšiušali:“Zvuči strašno, zar ne? Priznam. Ali ako to ponoviš, sedam ili osam puta, i

malo o tomporazmisliš, već zvuči bolje…Mogu li imati tu čast da nazdravim sdamama!”

Te je on kleknuo u travu pred te dvije dame i nije skinuo šešir i odložio gaispredsebe,negogalijevomrukompodignuvisokouvisiisprazničašuzabacivšiglavuunatrag. Bijah oduševljennjegovomvelikom sigurnošću i nazdravio bih snjim,daonvećnijeisprazniosvojučašu.

Edvardagajepratilaočima.Stadohblizunje,ikazah:“Hoćemolisedanasigratiudovice?”Onasemalotrgnuiustade.“Zapamtitedajednodrugomsadnegovorimoti”,prošaptaona.Nisambionikazaoti.Opetseudaljih.

Prođejošjedansat,danseoduljio,davnobihsejazaputiokući,sâm,samodasam imao treći čamac;Ezop je ostao svezanukolibi,možda jemislionamene.ZacijelosuEdvardinemislidalekoodmene,govorilajeoputovanju,osrećikojajenegdjedrugdje,obrazisujojgorjeli,čakjeprigovorupravilagreške:

“Nitkonebibiovišesretnijiodmene,onogdana…”“Višesretniji?”dometnedoktor.“Što?”upitaona.“Višesretniji?”“Nerazumijem.”“Reklistevišesretniji,ništadrugo.”“Zar jesam? Oprostite. Nitko ne bi bio sretniji odmene, onog dana kad bih

stajala na palubi broda. Ponekad čeznem za mjestima za koja ne znam ni dapostoje.”

Čeznulajeotputovati,namenedaklenijemislila.Stajaosamondjeipolicujojvidiodajojnisamnapameti.No,natosenijeimaloštokazati;ali,stajaosaminanjenom licu sve to vidio. Iminute su žalosno polako prolazile. Više njih upitahhoćemoliubrzokrenutikući,kasnoje,kazaosam,aEzopjeostaoukolibisvezan.Alinikomesenijeišlokući.

Potrećiputpriđohkćericrkvenogpredstojnika,misliosamdajeonatakojajegovorilaomomživotinjskompogledu.Pilismoskupa;imalajerazrokeoči,nikadnisumirovale,neprekidnojegledalaumene.

“Recitemi”,kazaosam, “zarnemislite,gospođice,da ljudiuovimkrajevimaličenakratkoljeto?Nestalnisuiočaravajući,baškaoiono?”

Govoriosamglasno,čakipreglasno,itonamjerno.Glasnosamgovorioikadsamopetzamoliogospođicudameposjetiividimojukolibu.“BogbiVaszbogtogblagoslovio”, kazao sam u svojoj bijedi, i već sam zamišljao što bih joj, akoushtjednedoći,mogaopokloniti;možda,pomisliosam,inemamništadrugoosimsvogrogazabarut.

Igospođicaobećadoći.Edvarda je sjedila licemokrenutanadrugustranu,pustilame jedagovorim

koliko samhtio. Inače je slušala sve što bijaše kazano, i tek katkad bi dobacilapokojuriječ.Doktorjemladimdamamagledaoudlanirazvezaojezik;onsâmjeimaofine,sitnerukeiprstennajednomprstu.Osjećaosamsesuvišnim,tesamseudaljioinekovrijemesjedionakamenu.Poslijepodnevećbijašepoodmaklo.Evomesjedimsasvimsâmnakamenu,kazaosamsebi,astvorenjukojebimejedinomogloodavdeizbavitijesvejedno.Uostalom,imenijesvejedno.

Obuzemejakiosjećajnapuštenosti.Uušimamijeodzvanjaorazgovoronihizamene,čuosamEdvardukakosesmije;čuvšitajnjensmijeh,smjestasamustaoiprišaodruštvu.Uzbuđen,nisamvladaosobom.

“Samotrenutak”,kazaosam.“Palomijenaum,sjedećionamo,dabistemoždahtjelipogledatimojuzbirkumušica.”Teizvukohsvojuzbirkumušica.“Oprostiteštosetogaprijenisamsjetio.Molimvasučinitemiradostipogledajteje,moratepogledatisve, tusu icrveneižutemušice.”Doksamgovorio,držaosamkapuuruci.Akadjeprimijetihuruci,pomislihdanijeureduštosamjeskinuo,zatoje

odmahstavihnaglavu.Načas nastade mrtva tišina, i nitko ne prihvati moju zbirku. Najzad doktor

ispružirukuiuljudnokaza:“Da, hvala, da pogledamo te stvarčice. Uvijek mi je bilo tajnovito kako se

mušiceslažu.”“Sâm to radim”, kazao sam pun zahvalnosti prema njemu. I smjesta stadoh

objašnjavatikakojatoradim.Vrlojejednostavno,nabaviosamperaiudice;notoinijetakodobrourađeno,alijeipaksamozavlastituuporabu.Dobijusegotovemušice,itovrlolijepe.

Edvardabaci ravnodušanpogledname ina zbirku tenastavi razgovarati sasvojimprijateljicama.

“Tujeimaterijal”,doktorće.“Gletito,kojalijepapera.”Edvardapodižeglavu.“Tasuzelenalijepa”,kazalaje.“Daihpogledam,doktore.”“Uzmite ih”, uzviknuo sam. “Pa da, uzmite ih, molim Vas. To su dva zelena

ptičjapera.Buditedobriiuzmiteih,nekatobudeuspomenaodmene.”Onaihpogledaikaza:“Zelenasuizlatna,akosedrženasuncu.Da,hvala,kadmiihvećdajete.”“Da,dajemVamih”,kazaosam.Onauzepera.Domalo mi doktor vrati zbirku i zahvali se. Ustao je i upitao je li vrijeme

razmišljatiopovratku.Kazaosam:“Svakako,zaboga.Pasmijekodkuće;znate,imampsa,onmijeprijatelj,ležii

mislinamene,akaddolazim,stojinaprednjimšapamanaprozoru ipozdravljame.Danjebiozaistalijep,nouskoroćeimrak,hajdemokući.Zahvaljujemvamsesvima.”

Čekao samnaobalidavidimkoji će čamacEdvarda izabrati, te samodlučiosjestiuonajdrugi.Noodmahmeonapozva.Začuđen,pogledahje,obrazisujojplamtjeli.Kadmipriđe,ispružirukuinježnokaza:

“Hvalazapera…Čujte,zarnećemouističamac?”“Akoželite”,uzvratiosam.Sjeli smou čamac, ona se smjesti krajmene, namoje sjedalo, i dodirnume

koljenom.Pogledaosam je, ionanačaspogledaume.Godiomi jedodirnjenogkoljena,počeo samseosjećatinagrađenimza taj gorkidan i radost se vrati, alionaodjednompromijenipoložaj,okrenumileđaistadepričatisdoktorom,kojijesjediozakrmom.Cijelihčetvrtsatazanjunisampostojao.Itadsamučinioneštozbogčegasekajem,ištojošnisamzaboravio.Cipelajoj jespalasnoge,zgrabiosamjeizavitlaouvodu,radostanštojeonaublizini,iliizpotrebedaseistaknemipodsjetimjedaijapostojim–neznam.Sveseodigralotakobrzo,uopćenisamrazmišljao,tekmijepalonapamet.Damevrisnuše.Kaodabijahoduzettimeštosam učinio; ali, koja korist? Učinjeno je učinjeno. Doktor mi priskoči upomoć,povikao je: “Veslajte!”, i usmjerio čamac prema cipeli; u sljedećem ju je trenuveslač zgrabio, upravo dok je tonula; skoro cijela čovjekova ruka bijašemokra.

Utosobačamcaodjeknumnogoglasnohura!,jercipelabijašespašena.Biosamdubokoposramljen,osjećaosamkakomilicemijenjabojuiizobličuje

se, dok sam svojommaramicom posušivao cipelu. Nijema, Edvarda ju uze. Tekmalokasnijeonakaza:

“Nikadtakvoštonisamvidjela.”“Ne,stvarnoniste?”uzvratiosam.Osmjehnuosamseiuspravio,praviosamse

kaodazamojnestašlukimanekirazlog,kaodaizatoganeštoima.Aštobibilo?Doktormepoprviputpogledapodcjenjivački.

Prođenekovrijeme, čamci suplovilikući,nezadovoljstvodruštva jenestalo,pjevalismo,približavalismosepristaništu.Edvardaseoglasi:

“Čujte, nismo popili sve vino, ima ga još mnogo. Priredit ćemo još jednuzabavu,kasnije,plesatćemo,prireditibalunašojvelikojdvorani.”

Kadsmopristali,ispričahseEdvardi:“Da samo znate koliko čeznem za svojom kolibom”, kazao sam. “Ovo je bio

bolandan.”“ZarVamjebiobolandan,gospodineporučniče?”“Hoću reći”, kazao sam i skrenuo pogled, “hoću reći, napravio sam toliko

neprijatnostiisebiidrugima.BaciosamVamcipeluuvodu.”“Da,biojetočudanpostupak.”“Oprostitemi!”kazaosam.

XVI

Jelimoglobitigore?Odlučiosamsačuvatiprisebnost,maštosedogodilo,Bogmi je svjedok. Pa tko se kome od početka nametao? Zar ja njoj? O ne, nikada;samosamsejednomnašaonaputukojimjeonaprolazila.O,kakvoljetobijašetuna sjeveru! Gundelj je već bio prestao letjeti, a ljudi su mi postajali sveneobjašnjivijima, iakoih jesunceobasjavalo idaninoć.Što lisutražilenjihoveplaveoči,ikakvelisusemislirojileizanjihovihčudnihčela?Uostalom,bilomijesvejednozasvenjih.Uzeobihsvojribarskipriboridvabihdana,iličetiri,pecao;alinoćubihležaoukolibiotvorenihočiju…

“NisamVasvidiočetiridana,Edvarda?”“Baš tako, četiri dana. Čujte, imala sam posla preko glave. Dođite pa se

uvjerite.”Uvela me je u veliku sobu. Stolovi su bili izneseni, stolice postavljene uza

zidove, sve pomaknuto; luster, kaljeva peć i zidovi bijahu čudesno ukrašenivrijesomicrnomtkaninomizdućana.Klavirstajašeujednomuglu.

Tojedaklenjenapripremaza“balet”.“KakoVamsečini?”upitalaje.“Čudnovato”,odgovoriosam.Iziđosmoizsobe.Kazaosam:“Čujte,Edvarda,zarstemesasvimzaboravili?”“Ne razumijem Vas”, odgovorila je začuđeno. “Zar ne vidite što sam sve

napravila?ZarsamVammogladoći?”“Ma ne”, uzvratio sam, “možda mi i niste mogli doći.” Bijah neispavan i

iscrpljen, govorio sam nepovezano i nekontrolirano, cijelog sam dana bionesretan. “Ne, nikako mi niste mogli doći. Što sam ono htio kazati… Jednomriječju, nastala je neka promjena, nešto se dogodilo. Da. Ali, ne mogu Vampročitatinalicuštojeto.KakoVamječudnočelo,Edvarda!Sadtovidim.”

“Ali ja Vas nisam zaboravila!” povikala je zarumenjevši se, i odjednom meuhvatiispodruke.

“Ne,ne,moždame inistezaboravili.Aondaneznamštogovorim. Jednooddvoga.”

“Sutraćetedobitipoziv.Morateplesatisamnom.O,kakoćemoplesati!”“Hoćetelisamnommaloprošetati?”upitaosam.“Sad? Ne, ne mogu”, odgovorila je. “Uskoro dolazi doktor, nešto mi treba

pomoći,jošimaponeštodaseuradi.Pa,mislitedabisobamoglaovakoizgledati?Alizarnemislite…”

Nekasekočijavanizaustavi.“Zardoktordanasdolazikočijom?”upitam.“Da,poslalasamkonjaikočijuponjega,htjelasam…”“Poštedjetimubolesnostopalo,znam.Ne,dopustitemidaidem…Dobardan,

dobar dan, doktore. Radujem se što Vas opet vidim. Čili i veseli, kao i uvijek?Nadamsedaćetemioprostitištovasnapuštam.”

Ispred stepenica sam se jednom okrenuo, Edvarda je stajala na prozoru igledala za mnom, objema je rukama držala zavjese pomaknute ustranu da bividjela,zamišljena izraza lica.Mnomeprostrujismiješnaradost,brzoseudaljimodkuće,lakakorakaismračenapogleda,puškamiurucibijašelakakaoštapzašetnju.Kadbi bilamoja, postaobih dobar čovjek, pomislio sam. Stigao samdošume i razmišljao dalje: Kad bi bila moja, služio bih je ustrajnije od bilo kogadrugog,aakobisepokazaloidajenedostojnamene, iakobi jojpalonapamettražitinemogućeodmene,učiniobihsveštomogu,čakivišeodtoga,iradovaobihse što jemoja…Zaustavio samse,paonakoljena iu smjernosti inadi staoljubititravunarubuputa,azatimopetustao.

Na kraju se osjećah skoro sigurnim. Njeno promijenjeno ponašanje uposljednjevrijemebijašesamonjezinhir; stajala je i gledalazamnomdoksamodlazio,stajalajenaprozoruislijedilameočimadoksenisamizgubio,štojevišemoglauraditi?Oduševljenjemejepotpunoporemetilo,bijahgladan,aligladvišenisamosjećao.

Ezop je trčao ispredmene,domalopoče lajati.Pogledah,nekaženasbijelimrupcemnaglavistojinauglukolibe;bijašetoEva,kovačevakći.

“Dobardan,Eva!”uzviknuosam.Stajalajekrajonogvisokog,sivogkamena,svarumenaulicu,isisalaprst.“Jesilitoti,Eva?Štotije?”upitaosam.“Ezopmejeugrizao”,odgovorilajeiplašljivooborilaoči.Pogledaosamjojprst.Paonasesamaugrizla.Nekaslutnjamiprojuriglavom,

upitam:“Jesilidugoovdjestajalaičekala?”“Ne,nebašdugo”,odgovoriona.Idanijednoodnasništavišenijekazalo,uzehjezarukuiuvedohukolibu.

XVII

Došaosamkaoiobičnospecanjaipojaviosena“baletu”,spuškomitorbom,samosambioodjenuosvojunajboljukožnuodjeću.BijašekasnokadsamstigaouSirilund,čuosamdaseusobipleše,domalonetkouzviknu:Evolovca,poručnika!Nekolikomladih ljudime opkoliše, htjeli su vidjetimoj ulov, bijah ulovio dvijemorske ptice i upecao nekoliko koljaka. Edvarda mi uz osmijeh poželidobrodošlicu,plesalaje,svasezarumenjela.

“Prviplessamnom!”kazalaje.I plesali smo. Srećom, nikakva se nezgoda nije dogodila, zavrtjelomi se, ali

nisampao.Mojesuvelikečizmepomaloodzvanjale,sâmsamtočuoiodlučiodavišeneplešem,aodnjihsunaobojenompoduostale iogrebotine.O,kolikoseporadovahštonisamnapraviokakvuvećuštetu!

IonadvojicamomakaizdućanagospodinaMackabijahutuiplesalisumnogoiozbiljno,doktorsepoletnohvataokola.Osimtegospodetusujošbilačetvoricamladića,sinovigospodeizžupnecrkve,sincrkvenogpredstojnikaisinoblasnogliječnika.Bio jetuinekinepoznatitrgovačkiputnik, isticaosesvojimraskošnimglasom i pjevušenjem u taktu s muzikom; povremeno je smjenjivao dame zaklavirom.

Nesjećamsevišekakosuprošliprvisati,alisesjećamsvegaštosedogodiloprikrajunoći.Cijelojevrijemesuncecrvenoblještalouprozorima,amorskepticespavale. Dobili smo vina i kolača, govorili glasno i pjevali, Edvardin je smijeh,zdravibezbrižan,odzvanjaosobom.Ali,zaštomiseonavišenijednomriječjuneobraća? Približio sam se njenom mjestu i htio joj kazati nešto ljubazno,najljubaznije što sammogao;nanjoj jebila crnahaljina,moždanjenahaljina skrizme,kojajojjeodvećokraćala,alijojjepriplesulijepostajala,tejojtohtjedohikazati.

“KakoVamtacrnahaljina…”započeosam.Alionaustade,obgrlijednuodsvojihprijateljicaokopojasaiodesnjom.To

se ponovi dva puta. Dobro, pomislih, kad je već tako. A zašto onda, kad jenapuštam,stojinaprozoruižalosnozamnomgleda?Ha,ona!

Jednamedamapozvanaples.Edvardajesjedilaublizini,odgovorihglasno:“Ne,sadidem.”Edvardameupitnopogledaikaza:“Idete?Oh,ne,Vineidete.”Trgnuhse,osjetihdasamseugrizaozausne.Ustadoh.“To što ste kazali, djevojko Edvarda, čini mi se vrlo značajnim”, kazao sam

mračnoizaputiosenekolikokorakapremavratima.Doktormiprepriječiput,aEdvardadojuri.“Nemojtemepogrešno shvatiti”, kazala je toplo. “Htjela samsamokazatida

ćeteVi,nadamse,bitiposljednjikojićeotići,posljednjiodsvih.Osimtoga,tekjejedansat…Čujte”,dodadeonablistavihočiju, “dali stenašemveslačupet talira

zatoštojespasiomojucipeludanepotone.Bilajetoprevelikacijena.”Teseodsrcanasmijaiokrenunasvestrane.

Stajaosamotvorenihusta,razoružanizbunjen.“Visevolitešaliti”,izustiosam.“Nikakvujanovčanicuodpettaliranisamdao

Vašemveslaču.”“Takodakle,nistedali?”onaće,teotvorivratakuhinjeipozvaveslača.“Sjećaš

se našeg izleta na Korholmene, Jakobe? Spasio si moju cipelu, koja je pala uvodu?”

“Da”,odgovoriJakob.“Dobiosipettalira,zatoštosispasiocipelu?”“Da,dalistemi…”“Dobro.Možešići.”Štolihoćesovomsmicalicom?pomisliosam.Dameosramoti?E,nećeuspjeti,

nećusejazbogtogacrvenjeti.Glasnoijasnokazah:“Svima moram otvoreno kazati da je ovo ili neka greška, ili laž. Ni nakraj

pametiminijebilodativeslačuikakveparezaVašucipelu.Moždasamtotrebaoučiniti,alidosadnisamučinio.”

“Nastavljamosplesom”,onaćenabranačela.“Zaštoneplešemo?”Za ovomi duguje objašnjenje, kazah sebi, hodao sam i vrebao priliku da s

njompopričam.Napokononauđeupokrajnjusobu,tejazanjom.“Živjela!”kazaosamhtijućisnjomnazdraviti.“Nemamništausvojojčaši”,uzvrationakratko.Pogledah,isprednjestajašepunačaša.“MisliosamdajetoVašačaša?”“Ne,nijemoja”,kazalajeibrzoseokrenulačovjekudosebe.“Onda,oprostite”,kazaosam.Višegostijujezapazilotumaluscenu.Srcemijebjesnilougrudima,kazaosamuvrijeđen:“Alimiipakdugujeteobjašnjenje…”Ustalaje,uhvatilamezaobjerukeikazalamolećivimglasom:“Alinedanas,nesad.Takosamtužna.Bože,kakomegledate!Panekadsmo

biliprijatelji…”Zgranut,okrenuhsenadesnoiopetuđohonimakojisuplesali.Domalo je ušla i Edvarda, stala je uz klavir, za njim je sjedio onaj trgovački

putnikisviraoneštozaples,nalicujojseutomčasuočitovalanekavelika,tajnabol.

“Nikad nisam učila svirati”, ona će i pogledamemutnim očima. “Da bar toznam.”

Natonisamznaoštobihkazao.Alisrcemiponovnopoletjeknjoj,teupitah:“Zaštosteseodjednomtakoražalostili,Edvarda?Kadbistesamoznalikoliko

japatimzbogtoga.”“Ne znam zašto”, odgovori ona. “Možda zbog svega. Bože, kad bi ovi ljudi

odmahotišli,svidojednog.Ne,neVi;zapamtite,Vićetebitizadnji.”Iopetsamnateriječiživnuo,mojeočiugledašesvjetloutojsobiispunjenoj

suncem.Prišlami jekćicrkvenogpredstojnika istalasamnomrazgovarati,htiosamda seudalji, štodalje odmene, te samkratkoodgovarao.Namjernonisamgledao u nju, pa ona je ta koja je kazala ono o mom životinjskom pogledu.Okrenula se Edvardi i pričala joj kako ju je jednomu inozemstvu,mislimda seradilooRigi,nauliciprogonionekigospodin.

“Išaojezamnomizuliceuulicuiosmjehivaomise”,kazalaje.“Adanijebioslijep?”uzviknuosam,nebih lisedodvorioEdvardi. I jošsam

ramenimaslegnuo.Mladadamajesmjestashvatilamojegruberiječiteuzvrati:“Da,moradajebio,kadjeslijediojednutakostaruiružnuosobukaoštosam

ja.”Ali nisam odobrovoljio Edvardu, ona odvuče svoju prijateljicu u stranu,

sašaptavalesuseiodmahivaleglavom.Otadbijahposveprepuštensamomsebi.Prođejošjedansat,morskesepticepočinjubuditivanipohridima,njihovase

vriska čuje kroz naše otvorene prozore. Obuze me radost čuvši to prvo ptičjekričanje,čeznuosamizaćiikrenutiubrda,premahridima…

Doktorseopetoraspoložioiprivlačiopažnjusvih,damenimalonijezamaralobitiunjegovojblizini.Adaonnijemojsuparnik?pomisliosam,tepomislihinanjegovu hromu nogu i njegovu bijednu pojavu. Počeo je koristiti jednu novu iduhovitupsovku,“gromipakao”,isvakiputkadbikazaotuneobičnupoštapalicu,jabihseglasnonasmijao.Usvojsvojojmucipademinaumpružitidoktorusvepovlastice,sveštomogu,kadjeonvećmojsuparnik.Puštaosamdadoktorbudenapočetkuidadoktorbudenakraju,uzviknuobih:Ama,slušajteštodoktorkaže!iprisiljavaoseglasnonasmijatinjegovunačinugovora.

“Volimovajsvijet”,kazaojedoktor,“igrčevitose,irukamainogama,hvatamzaživot.Akadnekadumrem,nadamsedaćemojemjestouvječnostibitiodmahponadLondona iliPariza, kakobih cijelovrijememogao slušatibuku ljudskogakankana,cijelovrijeme.”

“Sjajno!”vrisnuosamizakašljaoseodsmijeha,iakonimalonisambiopijan.KaodajeiEdvardabilaočarana.Akadsugostiodlazili,uvukaosamseuonumalupokrajnjusobu,sjeoičekao.

Čuosamkakosejednozadrugimopraštajunastepenicama,idoktorseoprostioiotišao.Ubrzoseugasišesviglasovi.Srcemije,čekajući,jakotuklo.

Edvarda uđe. Kadme ugleda, načas zastade, začuđena, zatim se nasmiješi ikaza:

“Tako dakle, tu ste Vi. Ljubazno od Vas što čekate do kraja. Mrtva samumorna.”

Idaljejestajala.Kazaosam,ustajući:“Da, potreban Vam je mir. Nadam se da je Vaše neraspoloženje prošlo,

Edvarda.Maločasstebilitakotužni,damisesrcecijepalo.”“Proćiće,čimodspavam.”Ništavišenisamimaopridodati,krenuhpremavratima.“Pa,hvalazaovuvečer”,kazalajeipružilamiruku.Akadjehtjelaispratitime

dostepenica,pokušahtospriječiti.“Nemapotrebe”,kazaosam,“nemojtesemučiti,moguisam…”Alijeipakkrenulazamnom.Stajalajeuhodnikuistrpljivočekala,doksamja

tražiosvojukapu,puškuitorbu.Uuglujestajaonekištapzašetnju,dobrosamgavidio,malogaboljepogledahiprepoznah,biojedoktorov.Kadjeprimijetilauštogledam,zbuniseiporumeni,nalicujojsejasnovidjelodajenedužna,dazaštapnijeznala.Prođecijelaminuta.Napokonseunjojpojavibijesnonestrpljenje, tedršćućiprocijedi:

“Vašštap.NezaboraviteVašštap.”Inamojemiočipružidoktorovslap.Pogledaosamje,jošjeonadržalaštap,rukajojjedrhtala.Dabisetonekako

okončalo,uzeosamštapivratiogatamogdjejeibio.Kazaosam:“Ovo je doktorov štap. Ne mogu shvatiti da je onaj hromi čovjek mogao

zaboravitisvojštap.”“Vi i Vaš hromi čovjek!” uzviknula je gorko, i zakoračila premameni. “Vi ne

hramate,mane;ali idahramate,nebistemubili ravni,ne,nikako,nebiste,nebistemubiliravni.Eto!”Potražihnekiodgovor,nosvemijenestalo,tesamšutio.S dubokim sam naklonom natraške izišao na vrata, i na stepenice. Tu samtrenutakstaozurećiispredsebe,azatimsamotišao.

Takodakle,onjezaboraviosvojštap,misliosam,ivratitćeseistimputemponjega.Nećemidopustitidabudemzadnjikojijeizišaoizkuće…Peosamseputomsasvim polako, gledajući naprijed i natrag, te sam se zaustavio na rubu šume.Napokon,nakonpolasatačekanja,pojaviosedoktor,išaojepremameni,kadmejespazioubrzakorak.Prijenegoštojeištauspiokazati,podignuosamkapudagaiskušam.Ionpodižesvojšešir.Pošaosamravnopremanjemuikazao:

“Janisampozdravio.”Onkorakuzmaknuzurećiumene.“Nistepozdravili?”“Ne”,kazaosam.Nastatajac.“Pa,meni je ionako svejedno što vi radite”, uzvrati on problijedivši. “Pošao

samposvojštap,kojisamzaboravio.”Nisamznaoštobihnatokazaoaliseosvetihnadruginačin,uperihpuškuu

njega,kaodajeonpas,inaredih:“Hop!”Pazazviždahimamihgadaskoči.Časak se on borio sa samim sobom, licemu je poprimalo najčudnije izraze,

stezao jeusneočijuprikovanihza zemlju.Odjednommeonoštropogleda,nekipoluosmijehosvijetlimulice,tekaza:

“Zaštozapravosveovoradite?”Nisamodgovorio;alinjegovesuriječidjelovalename.Naglomionpružirukuiprigušenokaza:“NeštosVamanijeuredu.Kadbistemikazalištoje,moždabih…”Utomepreplaviosjećajstidaiobuzeočaj,njegovemirneriječiizbacišemeiz

ravnoteže.Htio sampopraviti stvar, odobrovoljiti ga, te ga obgrlih okopojasa iuzviknuh:

“Oprostitemi,čujeteli!Aštotosamnomnebibilouredu?Svejesamnomuredu,netrebamjaVašupomoć.MoždatrebateEdvardu?Naćićetejukodkuće.Alipožurite, inače će leći prije nego što dođete; bila je tako umorna, sâm sam tovidio.KažemVamsveštoznam,istinaje,naćićetejukodkuće,samopožurite!”

Okrenuosamseižurnoudaljioodnjega,dugimkoracimapojuriokrozšumu,dokolibe.

Dugosamsjedionasvompoljskomkrevetu,onakokakosamiušao,storbomoramenuipuškomuruci.Čudnesumisemislimotalepoglavi.Zaštosamipakpokleknuo pred doktorom! Ljutilo me je što sam ga zagrlio i pogledao suznihočiju;timećeseonnaslađivati,pomisliosam,moždauovomčasusjediihihoćesenaračuntogaskupasEdvardom.Ostavio jesvojštapuhodniku.Zarne, idahramam, ne bih doktorubio ravan, nikakomune bih bio ravan, pa to su njenevlastiteriječi…

Stanemnasredsobe,zategnemoroznapušci,uperimotvorcijeviusvojelijevostopalo i okinem. Metak prođe posred stopala i probije pod. Preplašen, Ezopkratkozalaje.

Domalonetkopokucanavrata.

Bijašedoktor,ušaoje.“Oprostiteakosmetam”,započeon.“Otišlistetakobrzo,pomisliosamdaneće

škoditiakomalopopričamo.Kaodaovdjemirišebarut?”Biojesasvimpriseban.“JestelinašliEdvardu?DobisteliVašštap?”upitaosam.“Dobio sam štap. Ali je Edvarda bila legla… Što je to? Ali, za ime Boga, Vi

krvarite?”“Mane,nijetoništa.Htiosamodložitipušku,aonajeopalila;nijetoništa…

Ma neka Vas vrag nosi, zašto bih ja to bio dužan ispovijedati Vam se?… Tako,dobilisteVašštap?”

Mirno jeonzurioumojuuništenučizmuikrvkoja je tekla.Brzimpokretomspustioještapiskinuorukavice.

“Sjeditemirno,čizmaVamsemoraskinuti”,kazaoje.“Pada,ipaksamjačuopucanj.”

XVIII

Kolikosamsekasnijekajaozbogtogsumanutogpucnja!Svetonebijašetolikovrijedno,aničemunijenislužilo,samosamtjednimaostaovezanzakolibu.Savjed i sve neugodnosti još uvijek predamnom živo stoje,moja je praljamoralaskoro svaki dan dolaziti u kolibu, gotovo da se tu bila nastanila, kupovala jehranu,vodiladomaćinstvo.Itakoprođevišetjedana.Bašfino!

JednogdanadoktorpočegovoritioEdvardi.Čuosamdaspominjenjenoime,čuosamdakazujeotomštojeonakazalairadila,alimitovišenijetakomnogoznačilo,bijašekaodaongovorionečemdalekominebitnom.Kakosebrzomožezaboraviti!pomisliosamzačuđen.

“I,štoViosobnomisliteoEdvardi,kadjevećspominjete?Istinugovoreći, jananjutjednimanisammislio.Ček’malo,činimiseda jebiloneštomeđuvama,čestostebiliskupa,Vistebilidomaćinaonadomaćicanajednomizletunaotok.Neporičite, doktore, bilo jenešto, izvjesna simpatija.Ne, zaboga, nemoratemiodgovoriti,nedugujeteminikakvoobjašnjenje,nepitamdabihneštosaznao,dajdapričamoonečemdrugom,akohoćete.Kadćumoćihodatinasvomstopalu?”

Sjedio sam i razmišljao o onome što sam kazao. Zašto sam se u dnu dušebojaodasedoktorizjasni?ŠtomeseEdvardatiče?Pajasamjezaboravio.

AijednomkasnijespomenulaseEdvarda,tesamopetprekinuodoktora,samiBogznaštosamsebojaočuti.

“Zaštome prekidate?” upitao je on. “Zar baš nikako nemožete podnijeti daspomenemnjenoime?”

“Recitemi”,uzvratiosam,“štoVizapravomisliteodjevojciEdvardi?Bašmezanima.”

Onsumnjičavopogledaume.“Štojazapravomislim?”“MoždadanasodVasmogusaznatištogodnovoga,moždasteječakizaprosili

idobilinjezinpristanak.MoguliVampoželjetisreću?Ne?VragćeVamvjerovati,ha-ha-ha.”

“Atako,togaseViplašite!”“Plašim?Dragidoktore!”Nastatajac.“Ne,nisamjeprosioinisamdobionjenpristanak”,napokonćeon.“Amožda

ste Vi to učinili? Edvarda se ne prosi, ona uzima onoga na koga naleti. Zar nemislite da je ona seoska djevojka? Pa Vi ste sami sreli to stvorenje ovdje nasjeveru i vidjeli je. Ona je dijete koje je dobilo premalo batina, i žena smnogoćudi.Hladna?Neplašite se toga.Topla?Ma led,kažemVam. I što jeondaona?Djevojčica od šesnaest, sedamnaest godina, zar ne? Ali pokušajte samo maloutjecatina tudjevojčicu, ona će senarugati svakomVašem trudu.Čakni otac snjom ne izlazi nakraj; naoko ga sluša, a zapravo ona vlada. Kaže da imateživotinjskipogled…”

“Griješite,nekadrugakažedaimamživotinjskipogled.”“Druga?Kojadruga?”“Toneznam.Jednaodnjenihprijateljica.Ne,nekažetoEdvarda.Stan’temalo,

amoždajetostvarnoEdvarda…”“KadjeVigledate,tonanjudjelujeiovakoionako,kažeona.Danemisliteda

ste joj timezadlakubliži?Nevjerujem.Samo jegledajte,ne štediteoči; ali čimonaprimijetidaVamseizložila,kazatćesamasebi:Gleonogčovjeka,stojiigledame imisli da je dobio igru! I ona će Vas jednimpogledom ili jednomhladnomriječju udaljiti od sebe desetmilja. Vjerovali ili ne, ja ju poznajem! Štomislite,kolikojojjegodina?”

“Parodilasetridesetosme?”“Laž.Jasamto,šaleradi,ispitao.Njojjedvadesetgodina,iakoizgledakaoda

jetekprešlapetnaest.Nimaloonanijesretna,mnogojeproturječjaunjenojmalojglavi.Kadstojiigledapremabrdimaimoru,inaustimajojsepojavicrta,tu,aboltu,onda jenesretna;aliona jeodvećponosna i tvrdoglavadabizaplakala.Nijeonabašmalopustolovna,njenamaštajebujna,onačekanaprinca.Štojetobilosnekakvomnovčanicomodpettalira,kojuste,kažu,Vidali?”

“Ma,šala.Mane,nijebiloništa…”“Vidite, nije to baš bezneke. Jednom je i samnomučinila nešto slično. Ima

tomegodinudana.Bilismonapalubipoštanskogbroda,doksenalaziotuuluci.Padala je kiša i bilo je hladno. Neka žena s malim djetetom sjedi na palubi ismrzavase.Edvardajuupita:ZarVamnijehladno?Jest,kažeženadršćući.Hladnoje imalom? Jest, imalom je hladno.A zaštone odeteu kabinu?upitaEdvarda.Imammjesto na palubi, odgovori žena. Edvarda pogleda ume. Žena ima samomjestonapalubi,kaže.Štose tumožeučiniti?odgovorimusebi.Ali razumijemEdvardin pogled. Nisam rođen kao bogataš, sve sam stekao radom, i dobroprebrojimnovacprijenegoštogadadnem.Odmaknemsedakleodženeimislim:akoćeseplaćatizaženu,nekaEdvardaplatisama,onainjenotacsuimućnijiodmene.Tetakoibude,Edvardaplatisama.Štosetogatiče,onajesjajna,nimalojojnenedostajesrca.Ali,istinajeistotako,kaoštojeistinadajasjedimovdje,dajeona očekivala da ću ja platitimjesto u kabini za ženu imalog, vidio sam to ponjenom pogledu. I što dalje? Žena se podigla i zahvalila za veliku pomoć. Nezahvaljujtemeni,negoonomgospodinuonamo,odgovorimirnoEdvardaipokažeumene. Štomislite? Čujem kako žena zahvaljuje imeni, i ništa na to nemoguodgovoriti, moram pustiti da ide kako ide. Vidite, to je taj slučaj, a mogao bihispričatijoštoga.Ištosetičetihpetveslačevihtalira,onamuihjesamadala.DastetoViučinili,onabiVamsebacilaokovrata;tadbisteVibiligospodinkoji jeučiniotakvudivnunerazumnostzbogjedneiznošenecipele,štoodgovaranjenojpredodžbikoju jesebistvorila.ApoštoVitonisteučinili,učinila jeonasama,uVašeime.Takvajeona,nerazumnaiproračunatauistovrijeme.”

“Zarjenitkonemožepobijediti?”upitaosam.“Onabisetrebaladisciplinirati”,odgovoriojedoktorokolišajući.“Nijeuredu

dozvolitijojdaradištohoće,aupravotoonaradi,radisveštohoće,inadvladavakogagodhoće.Čovjekjenjomeobuzet,nitkopremanjojnijeravnodušan,uvijek

jojsenađenetkopri rucinakogaonamožedjelovati. Jeste liprimijetilikako japostupam s njom?Kao sa školarkom, s kurvicom, šefujem joj, prigovaram zbognjenoggovora, ispravljamjeidovodimuškripac.Mislitedatoonanerazumije?Ah,onajeponosnaikruta,tonjusvakiputpovrijedi;alionajeipreponosnadabipokazalada ju topogađa.No, tako joj treba.Kad steVidošli, ja samsebiovećgodinudananjomebavio,ipočelojedjelovati,plakalajeodboliibijesa,postajalaje razumnije stvorenje. A onda ste došli Vi i sve pokvarili. Tako je to, jedan jeostaviadrugiprihvati;nakonVasposvojprilicidolazinetkotreći,tkozna.”

O-ho,doktorsezbognečegasveti,pomisliosam,tekazah:“Recite Vi meni, doktore, zašto ste se izložili tolikom naporu da mi sve to

ispričate.DabihVampomogaouEdvardinupreodgoju?”“Uostalom, ona je vrela kao vulkan”, nastavi on, nemareći zamoje pitanje.

“Pitalistemoželi jeitkopobijediti.Može,zaštone?Onačekanasvogprinca,onnijedošao,onaseuvijekiznovaprevari,povjerovalajedasteiViprinc,pogotovokadimateživotinjskipogled,ha-ha.Čujte,gospodineporučniče,VibisteusvakomslučajutrebalinositiVašuuniformu.Onabituneštoznačila.Zaštojunitkonebimogaopobijediti?Jasamjevidiokakokrširukezaonimkojibimogaodoćiiuzetije,odvestije,vladatinjenimtijelomidušom.Da.Alionmoradoćiizvana,pojavitise jednog dana kao pomalo neobično biće. Naslućujem da se gospodin Mackzaputio u neku ekspediciju, nešto se krije iza tog njegovog putovanja. I prije jejednom gospodin Mack bio na putu, i kad se vratio, s njim je došao nekigospodin.”

“Nekigospodindošaosnjim?”“Ah,alionnijebiočemu”,kazaojedoktorbolnosesmijući.“Biojetočovjek

mojedobi,ionjehramao,baškaoija.Nijetobioprinc.”“Ikamojeonotputovao?”upitaosampiljećiudoktora.“Kamojeotputovao?Odavde?Etojaneznam”,odgovoriojeonzbunjen.“No,

previšesmosezadržalinaovome.Kroz tjedandanamoćićetehodatinaVašemstopalu.Doviđenja.”

XIX

Čujemnekiženskiglaspredmojomkolibom,krvmijurneuglavu,Edvardinjetoglas:

“Glahn,čujemdajeGlahnbolestan?”Imojačistačicaodgovarapredvratima:“Onsamoštonijeozdravio.”To“Glahn,Glahn”protresemikosti,dvaputa jeonaponovilamoje ime, i to

mejedirnulo,glasjojbijašejasanidrhtav.Otvorila je moja vrata bez kucanja, žurno je kročila unutra i pogledala me.

Smjestamibijašekaoustarimdanima,bilajeuonojsvojojbojenojjakniipregačikojujesvezalamaloispodtrbuhadabijojstrukbioduži.Svesamtoodmahvidio,injenpogled,njenopreplanulolicesobrvamavisokonačelu, ineobičnonježanizraznjenih ruku, sve je to takonagloprodrloumene i zbunilome.Nju sam jaljubio!pomisliosam.Ustaosamistajao.

“Ustaliste,stojite”,kazalaje.“Masjedite,nogaVamnijedobro,ranilisteseizpuške.DragiBože,kakosetodogodilo?Teksamsadsaznala.Cijelosamvrijememislila:ŠtolijesGlahnom,pavišenikakonedolazi?Ništanisamznala.Ranilisteseprijenekolikotjedana,kakočujem,ajaništaotomnisamznala.Kakostesad?Pa Vi ste tako ublijedili, ne mogu Vas prepoznati. A noga? Ostat ćete hromi?Doktor kaže da nećete ostati hromi. O, kako Vas volim zato što nećete ostatihromi,Bogusamzahvalnaza to.Nadamsedaćetemioprostiti što samodmahdošla,trčalasamvišenegoštosamhodala…”

Nagnulasenadame,bijašemiblizu,osjetihjojdahnalicu,posegnuhrukamazanjom.Noonaseizmače.Jošsujojočibileorošene.

“Tako se zbilo”, promucao sam. “Htio sam odložiti pušku u ugao, pogrešnosamjedržao,tako,doljeokrenutu,iodjednomsamčuopucanj.Nesreća.”

“Nesreća”, kaza ona, zamišljena, kimajući glavom. “Da vidim, to je lijevostopalo;azaštobašlijevo?Pada,slučajnost…”

“Da, slučajnost”, prekinuh je ja. “Kakomogu znati zašto baš lijevo stopalo?Viditeisami,ovakosamdržaopušku,takodainijemoglobitidesnostopalo.Da,nimalotonijebilozabavno.”

Gledalamejezamišljeno.“No,Vi se dakle fino oporavljate”, kazala je i osvrnula se po kolibi. “A zašto

nisteposlaliženudonaspohranu?Odčegasteživjeli?”Razgovaralismotakojošnekolikominuta.Upitaosamje:“Kadstedošli,liceVamjebiloganuto,očisuVamsesjajile,pružilistemiruku.

AsadsuVamočiopetravnodušne.Griješimli?”Nijeodmahodgovorila.“Nemožešuvijekbitiisti…”“Recite mi samo još nešto”, kazao sam. “Što sam to ja, naprimjer u ovom

slučaju, kazao ili učinio što je izazvalo Vaše nezadovoljstvo? Možda bi mi to

moglobitiodkoristizaubuduće.”Ona pogleda kroz prozor, prema dalekom obzoru, stajala je i gledala,

zamišljena,temiodgovori,sjediosamodmahizanje:“Ništa, Glahne. Čovjek se katkad preda svojim mislima. Jeste li sad

nezadovoljni?Upamtite,nekidajumalo,izanjihjetomnogo,drugidadnusve,itonikomeništaneznači;tkojeondadaoviše?BolestVasjeučinilaturobnim.Azašto govorimo o tome?” I odjednom me pogleda, radost joj oboji lice. “Nonajvažnijejedaštoprijeozdravite.Vidimoseopet”,onaće.

Temipružiruku.Aliugnjevupademinaumneprihvatitinjenuruku.Ustaosam,staviorukena

leđaidubokosenaklonio;timesamjojsehtiozahvalitizaljubazniposjet.“OprostiteštoVasnemoguispratiti”,kazaosam.Kad je otišla, sjeo sam da još jednom o svemu porazmislim. Zatim sam

napisaopismoizatražiodamisepošaljeuniforma.

XX

Prvidanušumi.Bijah veseo, iako slab, sve sumi se životinje približavale i gledale ume, na

listovima drveća bili su tvrdokrilci, a putommiljeli kukci. Dobrodošli! rekoh usebi.Šumskiugođajprožemiosjetila,plakaosamodljubaviibijahsasvimsretan,svega me preplaviše riječi zahvalnosti. Ti, dobra šumo, dome moj, od srca tiizričem mir Božji… Zaustavim se, na sve strane okrećem i, plačući, poimencespominjemptice, stabla, kamenje, trave imrave, osvrćem se i spominjem ihporedu.Pogledampremabrdimaipomislim:Da,etome!kaodaodgovaramnanekipoziv.Visokogore izlegaosepatuljasti soko, znaosammugnijezda. Imisaonaizleženepatuljastesokolovegoreuplaninamarasplamsamojumaštu.

Upodnesamseotisnuočamcem,ipristaonamaliotok,nekiškolj,ispredluke.Tamo bijaše ljubičasto cvijeće s dugim stabljikama, dosezalo mi je do koljena,gacao sam po čudnom raslinju, grmumaline, oštroj travi; nije bilo životinja, amožda ni ljudi. More je blagom pjenom umivalo otok i obavijalo me šumnimvelom,dalekogorenaoštrimhridimakričalesui letjelesveobalskeptice.Moremejeopasalosasvihstranakaouzagrljaju.Nekasublagoslovljeniživotizemljainebo,blagoslovljenibilimojiprotivnici,uovombihčasuhtiobitimilostivpremasvomnajvećemneprijateljui,zaštone,kleknutiivezatimucipelu…

Domenedopirepjesma s jednogod jedrenjaka gospodinaMacka, i dušamigranepritompoznatomzvuku.Veslamdokeja,prođempokrajribarskihkolibaizaputim se kući. Dan se bliži kraju, ručam, podijelim hranu s Ezopom, te opetodemušumu.Blagmevjetrićnečujnomilujepo licu.Blagoslovljenbudi,kažemlahoru, zato što mi miluješ lice, blagoslovljen budi; u mojim se žilama krv izzahvalnostitebiklanja!NakoljenomiEzopstavišapu.

Umormesvlada,izaspim.

Lul, lul! Zvone li to zvona?Nekolikomilja umoru ima jedno brdo. Izmolimdvijemolitve, jednu za svog psa i jednu za sebe, te uđemo u brdo. Vrata se zanamazalupe,trgnemse,iprobudim.

Nebo,rumeno,uplamenu,suncestojiitapkamipredočima,noć,obzorbrujiodsvjetlosti.Ezopijaprijeđemouhlad.Tihojeuokolo.Ne,nećemovišespavati,kažemEzopu,sutraćemoulov,onorumenosuncenanassja,nećemoubrdo…Ičudniseoćutioglaseumeni,ikrvmisepenjeuglavu.Osjetim,uzbuđenijošslab,danetkomeljubi,dajepoljubacnamojimusnama.Osvrnemse,nikogavidljivog.Iselin! izustim.Šuškautravi,moglobibiti lišće,paonouvijekpadanazemlju,amoglibibiti ikoraci.Nešto,žurno, ipak idekrozšumu,mogaobi,pomislim,bitiIselinin dah. Po ovim je šumama Iselin hodala, tu je ona uslišavala molitvelovcima u žutim čizmama i zelenom ogrtaču. Na svom je imanju živjela, dviječetvrtine milje odavde, sjedila je na svom prozoru prije četiri ljudska vijeka islušalaglaslovačkogarogaizokolnihšuma.Bilisutusoboviivuci imedvjedi, i

mnogobijašelovaca,isvisujegledalikakoraste,isvakijeodnjihnanjučekao.Jedan joj je vidio oči, drugi joj je čuo glas; a jednom jeneki besani slugaustaonoću iprovrtio rupudo Iselininesobice, ibaršunbijeloga joj trbuhaugledao.UdvanaestojgodininjenogživotadošaojeDundas.BijašeonŠkot,trgovaojeribomiimaomnogobrodova.Imaojeonisina.KadIselinnavršišesnaestgodina,prviputugledamladogaDundasa.Onjojjebioprvaljubav…

I tako me, ondje sjedeći, čudni oćuti obuzimaju i glava mi teškom biva;sklopimočiiopetosjetimIselininpoljubac.Iselin,jesilitu,ti,ljubavniceživota?kažem,istojiliDidrikizanekogdrveta?…Aglavamisvetežombiva,ivećplivamnavalimasna.

Lul,lul!Nekiseglasjavi,kaodazvjezdanojatomojomkrvljupjeva,Iselininjetoglas:

Spavaj, spavaj! Pričat ću ti o svojoj ljubavi dok spavaš, i o svojoj ću ti prvojnoćipričati.Sjećamse,zaboravilasamzabravitivrata;bilomiješesnaestgodina,proljećesestoplimvjetrimaoglasilo;došaojeDundas.Ikaodajeoraozašumiokrilima.Srelasamgajednogjutraprijelova,bilomujedvadesetipetgodinaisdaleka je puta došao, šetao je vrtom kraj mene, i kad me je dodirnuo rukom,zavoljela sam ga. Na čelu su mu se pojavile dvije grozničavocrvene pjege,poželjelasamihpoljupcimaobasuti.

Uvečer,nakonlova,otišlasamuvrtipotražilaga,atakosamseplašiladaćuganaći.Polakosamsebiizgovaralanjegovoime,atakosamstrahovaladabionmogaočuti.Utoseonpojaviizgrmljaiprošapta:Večerasujedansat!Inestade.

Večerasujedansat,kažemsebi,štolijestimhtio?Ništaneshvaćam.Valjdajemisliodaćevečerasujedansatopetnaput;aštomesetičeakoonputuje?

Aondasamzaboravilazabravitisvojavrata…Ujedansatonuđe.Zarmivratanisuzabravljena?upitam.Jaćuihzabraviti,odgovorion.Teonzabravivrataizatvorinas.Takosamseplašilazbogbukenjegovihvelikihčizama.Nemojprobuditimoju

djevojku!kazalasam.Plašilasamseizbogškripestolice:Ne,ne,nemojsjedatinatustolicu,onaškripi!kazalasam.

Moguliondasjestikodtebenasofu?upitaoje.Da,kazalasam.Alitosamkazalasamozatoštostolicaškripi.Sjedili smonamojoj sofi. Ja samseodmakla,on seprimaknuo.Oborila sam

pogled.Tebi je hladno, kazao je i uhvatiome za ruku. Domalo je kazao: O, kako si

hladna!izagrliome.Postamitoplopodnjegovomrukom.Malotakosjedimo.Pijetaozakukuriče.Jesiličula,kazaoje,pijetaokukuriče,uskoroćezora.Ionmestademilovati,ijaseizgubih.Kadsivećtakosiguran…dapijetaokukuriče,promucalasam.

Opet sam ugledala one dvije grozničavocrvene pjege na njegovom čelu, ihtjedohustati.Tadmeonzadrža,ajapoljubihonedvijedragepjegeiprednjimsklopihoči…

I nastalo je jutro, svanulo je. Probudila sam se, i nisam mogla prepoznatizidoveu svojoj sobi, ustala sam, inisammoglaprepoznati svoje cipelice; krozame je nešto žuborilo. Što bi tomoglo biti, to što krozame žubori?mislila samsmijućise.Ikolikojeonosatiotkucalo?Ništanisamznala,samosamsesjećaladasamzaboravilasvojavratazabraviti.

Mojadjevojkadođe.Cvijećetinijezaliveno,kažeona.Nasvojesamcvijećebilaskrozzaboravila.Izgužvalasihaljinu,nastaviona.Gdjelisammoglahaljinuizgužvati?pomislimnasmijanasrca;moradasamje

sinoćizgužvala?Nekakočijaulazinavrtnavrata.Mačkatiništanijejela,kažemojadjevojka.Alijazaboravimnasvojecvijeće,nahaljinusvojuimačkuteupitam:JelionoDundasvani?Zamoligadaodmahmenidođe,čekamga,imanešto…

nešto…Iusebipomislim:Hoćeliopetzabravitivratakaddođe?Onpokuca.Otvorimmuisamavratazabravimdabihmuučinilamaluuslugu.Iselin!usklikneonicijelumeminutuuustaljubi.Nikogajanisampotebeposlala,prošapćem.Nisi?upitaon.Opetsesasvimizgubim,jedvaizustim:Jesam… poslala sam po tebe… opet sam za tobom neizrecivo čeznula. Budi

maloovdje.Isklopilasamodljubavioči.Onmenepusti,klonuhisvamuseprepustih.Kaodaopetneštokukuriče?kazaojeioslušnuo.Akadčuhštojekazao,prekinuhgaštosambržemogla,iuzvratih:O,ne,kakomožešpomislitidaopetneštokukuriče!Ništanekukuriče.Tadmiongrudipoljubi.Samojekokošzakokodakala,kazahuzadnjičas.Čekajmalo,zabravitćuvrata,kazaojeihtioustati.Zadržahgaiprošaptah:Zabravljenasu…Paseopetsnoćalo,iDundasjeotputovao.Neštojezlaćanokrozamežuborilo.

Stala sam ispred ogledala, i dvame zaljubljena oka otamo pogledaše; primompogledu nešto se u meni pokrenu, i zažubori, zažubori mi oko srca. Moj Bože,nikad prije takvim se očima nisam gledala, te puna ljubavi u ogledalu poljubihsvojausta…

Ieto, ispričalasamtiosvojojprvojnoći i jutru ivečeriposlije. JednomćutikasnijeispričatioSvenduHerlufsenu.Injegasamjavoljela,živiojemiljuodavde,naotoku,kojionamovidiš,samasamumirnimljetnimnoćimadonjegaveslala,jersamgavoljela.IspričatćutiioStameru.Biojeonpastor,injegasamvoljela.

Svesamihjavoljelaivolim…

Krozdrijemežčujempijetla,kukuričedoljeuSirilundu.Jesi li čula, Iselin,pijetao i zanaskukuriče!veseouzviknem i ispružimruke.

Probudimse.Ezopjevećnanogama.Nemaje!kažemugorućojžalostiiosvrnemse;nikoganema,nikoga!Punvreline,uzbuđen,zaputimsekući.Jutroje,pijetaoidaljekukuričeuSirilundu.

Krajkolibestojinekažena,stojiEva.Urucijojuže,pošlaušumupodrva.Jutroježivotanadtomdjevojkom,grudijojsepodižuispuštaju,suncejezlati.

“Nesmijetepomisliti…”promucaona.“Štonesmijempomisliti,Eva?”“NisamovamodošladabihVassrela,samosamprolazila…”Ilicejojpotamniodrumenila.

XXI

Idaljesamsastopalomimaoneugodnostiimuke,počestomejenoćusvrbjeloidržalobudnim,iznenadabimeunjemuprobolo,anajgorejebilopripromjenivremena,pravareuma.Mnogojetodanatrajalo.Alinisamostaohrom.

Danisuprolazili.GospodinMacksebiovratio,injegovsampovratakodmahosjetio.Uzeomije

čamac, doveomeunevolju, jer jošbijaše vrijeme lovostaja, ništanisammogaoloviti. Ali zaštomi je tek tako oduzeo čamac? Ujutro su čamcem dvojica lučkihradnikagospodinaMackaodvezlinekogstrancanapučinu.

Sreosamdoktora.“Uzelisumičamac”,požalihmuse.“Došao je neki stranac”, kaza on. “Svaki se dan mora odvesti čamcem na

pučinuiuvečervratitikući.Ispitujemorskodno.”TajstranacbijašeFinac,gospodinMackga jeslučajnosreonapalubibroda,

dolaziojeizSpitsbergenasnekolikozbirkiškoljakaimorskihživotinjica,zvalisuga baronom. Dobio je veliku odaju i još jednu sobu u kući gospodina Macka.Pobudiojeznačajnozanimanje.

Oskudijevaosamumesu,tesampomisliodabih,zavečeras,mogaozamolitiEdvarduzamalohrane.ProšetamdoljedoSirilunda.OdmahprimijetimdajenaEdvardinovahaljina,ikaodajeporasla,haljinajojjeveomakomotna.

“Oprostiteštosjedim”,kazalajekratkoiuljudnoipružilamiruku.“Da, nažalost, moja kći nije dobro”, kaza gospodin Mack. “Prehlada, nije se

čuvala…Vjerojatnodolazitezbogčamca’?PrisiljensamdatiVamdrugi,kajak;nijenov, ali ako dobro iz njega izbacite vodu… Dobili smo, znate, u kuću jednogznanstvenika, i, shvatit ćete, da jedan takav čovjek… On nema nimalo viškavremena,pocijelidanradiiuvečerdođekući.Nemojteićiprijenegoštoondođe,dagavidite,bit ćeVamzanimljivoupoznatiga.Tu jenjegovakarticaskrunom,baron.Ljubazančovjek.Sreosamgasasvimslučajno.”

A-ha,pomisliosam,nepozivajutenavečeru.HvalaBogu,ovamosamidošaotekproberadi,moguselijepovratitikući,jošimammaloribeukolibi.Naćićesevećneštozajelo.Ibasta.

Utostižebaron.Omanjičovjek,okočetrdesetgodinastar,duguljasta,uskalicas istaknutim jagodicama i rijetkom, crnom bradom. Pogled mu bijaše oštar iprodoran, iako je nosio debele naočale. I na dugmadima svoje košulje imao jekrunuspetšiljaka,baškaoinasvojojkartici.Bijašemalopognut,anamršavimsuserukamaisticaleplavežile;nonoktimubijahukaoodžutogametala.

“Veomamijemilo,gospodineporučniče.Gospodinporučnikjedugoovdje?”“Nekolikomjeseci.”Ugodan čovjek. Gospodin Mack ga potaknu da ispriča o svojim školjkama i

životinjicama,iontoradoučini,objašnjavaonamjevrsteglineokoKorholmenea,otišao u odaju i donio uzorke morske trave iz Bijeloga mora. Neprestano je

podizaodesnikažiprstipomicaonaprijedinatragdebele,zlatnenaočalenanosu.GospodinMackjesvelikimzanimanjempratio.Satvremenaprođe.

Baronjegovorioiomojojnesreći,momnesretnompucnjuizpuške.Jesamliozdravio?Stvarno?Bilomujedrago.

Tkolimujeispričaoomojojnesreći?pomisliosam.Upitah:“Aodkogajegospodinbarončuozamojunesreću?”“Od…da,tkoonobijaše?GospođicaMack,mislim.Zarne,gospođiceMack?”Edvardibuknušeobrazi.Došaosamtakobijedan,danimamenekimračniočajbijašepritisnuo;aliod

strančevih zadnjih riječi smjesta mnome prostruji radost. Nisam gledao uEdvardu, ali sam pomislio: Hvala ti što si ipak omeni govorila, svojim jezikomspomenulamiime,iakoonozatebezauvijekneznačiništa.Lakunoć.

Oprostio sam se. I sad je Edvarda sjedila, ispričala se, iz uljudnosti, timedanijedobro.Ravnodušnomijepružilaruku.

No,gospodinMackseupustiouvatrenrazgovorsbaronom.Pričaojeosvomdjedu,konzuluMacku.

“NeznamjesamlivećispričaogospodinubaronudajeovukopčuKarlJohansvojimrukamaprikačionagrudimogadjeda.”

Izišaosamnastube,nitkomenijeispratio.Uprolazubacihpoglednaprozorevelike sobe, ondje je stajala Edvarda, visoka, uspravna, objema rukama držećirazmaknutezavjese,igledalavan.Zaboravihpozdraviti,zaboravihsve,smetenostmesasvimsvladaižurnoodvedeodatle.

Dosta, stani malo! kazah sebi, kad sam se dočepao šume. Tako mi Boga,ovomesemorastatiukraj!Odjednomsezažarihodbijesaizastenjah.Ah,nikakvejačastiusrcuvišenemam,Edvardinusammilostuživaonevišeodtjedandana,iodavnojetoprošlo,adasetomenisamprilagodio.Odsadbijojmojesrcetrebalodoviknuti:Prah,zrak,blatonamomputu,takomiBoga…

Stigaosamdokolibe,izvadiosvojuribuivečerao.Hodašovudaisvojevrijemetratišnajednubijednuškolarku,anoćisutipune

pustihsanja.Isparantivjetarmirujeokoglave,nekizagušljivvjetar,stargodinudana.Doknebotreptinajčudesnijimplavetnilom,iplaninezovu.Dođi,Ezope,ej!

XXII

Prošlo je tjedandana. Iznajmio samkovačev čamac i pecaodabih imao štojesti. Edvarda i onaj stranac, baron, kad bi se on uvečer vratio s mora, uvijekbijahuzajedno, jednomsamihvidiokodmlina. Jednevečeriobojeprođošekrajmojekolibe,skloniosamsebrzosprozoraipolako,zasvakislučaj,zatvoriovrata.Nikakav dojam na me nije ostavilo vidjeti ih skupa; slegnuo sam ramenima. Ajedne sam ih večeri sreo na putu, pozdravili smo se, pustio sam barona dapozdraviprvi ipodignuodvaprstadokape.Polakosamprošao iravnodušno ihpogledao.

Prođejošjedandan.Kolikolijedugihdanavećprošlo!Nekamejepotištenostobuzela,zanijemjela

samsrcamozgaoostvarima,čakjeionajfini,sivikamenkrajmojekolibestajaosizrazom patnje i očaja, kad bih kraj njega prolazio. Mirisalo je na kišu, bijašesparno,teškosamdisaomakamoseokrenuo,bolsejavioumomlijevomstopalu,usto sam ujutro vidio jednog od konja gospodina Macka kako se, upregnut,snažnootima; sve je to zamenebionekakavznak.Najboljebibilo snabdjeti sehranomdokjejošlijepovrijeme,pomisliosam.

SvezaosamEzopa,uzeosvojribarskipriboripuškuispustiosenakej.Bijahuznemiren,sasvimneuobičajeno.

“Kaddolazipoštanskibrod?”upitaosamnekogribara.“Poštanskibrod?Ontidolazizatritjedna”,odgovoriovaj.“Očekujemsvojuuniformu”,kazaosam.AzatimsamsreojednogodmomakaizdućanagospodinaMacka.Uhvatiosam

gazarukuiupitao:“Recitemi,uimeBoga,zarvišenikadneigratewhistanaSirilundu?”“Kakodane,često”,uzvration.Načaszašutjeh.“Uzadnjevrijemenisammogaodolazitinakartanje”,kazaosam.Odvezaosamsečamcemdosvogmjestazaribolov.Nastalajezapara,komarci

su se skupljali u rojevima, i cijelo sam vrijememorao pušiti da bih se od njihobranio. Koljci su grizli, izvlačio sam dvostruke udice, zaista sam se mogaopohvalitiulovom.Naputukućiustrijeliosamidvijenjorke.

Kad sam stigaodopristaništa, ondje stajaše kovač.Bio je uposlu.Neštomisine,upitamga:

“Hoćešmipravitidruštvo?”“Nemamkad”,odgovorion,“gospodinMackmijedaoposlasvedoponoći.”Kimnuosamiusebipomisliodajetodobro.Uzeosamsvojulov ikrenuo, i toputomkojivodikovačevojkući.Evabijaše

samakodkuće.“Da samo znaš koliko sam čeznuo za tobom”, kazao sam joj. I bijah ganut

ugledavšije, jedvajeonamoglagledatiumeodčuđenja.“Volimtvojumladosti

tvojedobreoči”,kazaosam.“Kaznimesad,jersamvišemislionadrugunegonatebe…Čuj,došaosamsamoda tevidim,dobromi jes tobom,milasimi. Jesi linoćasčulakakotedozivam?”

“Ne”,odgovorionazaprepaštena.“Dozivao sam Edvardu, djevojku Edvardu, a mislio na tebe. To me je

probudilo. Jesam,mislio samna tebe, oprostimi, izletjelomi je kad samkazaoEdvarda. No, ne govorimo više o njoj. Bože, Eva, kako si mi mila, pa ti si minajmilija!Ustasutidanastakorumena.ZnašlidasutinogeljepšeodEdvardinih,samapogledaj.”Zadigaosamjojhaljinuipokazaojojnjenenoge.

Radost,kojunikadprijenisamkodnjevidio,ozarijojlice;htjedeseokrenuti,alisepredomisliijednommerukomzagrli.

Prođe koji časak. Razgovaramo, cijelo vrijeme sjedimo na dugoj klupi ipričamo,osvemuisvačemu.Kazaosam:

“Nećeš vjerovati, djevojka Edvarda još nije naučila govoriti, ona govori kaokakvo dijete, kaže ‘više sretnija’, sâm sam to čuo.Misliš li ti da ona ima lijepočelo?Janemislim.Čelojojjetamno.Aonanisvojerukenepere.”

“Panećemovišeonjojgovoriti?”“Točno.Zaboraviosam.”Prođejošnekovrijeme.Onečemurazmišljam,šutim.“Zaštosutiočisuzne?”upitaEva.“Uostalom,onaimalijepočelo”,kažem,“airukesujojuvijekčiste.Samosujoj

jednom, sasvim slučajno, bile prljave. Samo sam to htio kazati.” Ali nastavimrazdražljivoistisnutihzuba:“Stalnosjedimimislimnatebe,Eva;ipadaminaumdamoždanisičulaovoštoćutisadispričati.PrviputkadjeEdvardavidjelaEzopakazalaje:Ezop,patojebionekimudrac,biojeFrižanin.Zartonijebudalasto?Tojeonaistogdanapročitalaunekojknjizi,siguransamuto.”

“Da”,Evaće,nesigurno,“pašto?”“Kolikosesjećam,kazalajeidajeEzopimaoKsantazaučitelja.Ha-ha-ha.”“Stvarno.”“Što znači, kvragu, pričati društvuda jeEzop imaoKsanta zaučitelja? Samo

pitam.Ah,tinisidanasraspoložena,Eva,inačebisetomeslatkonasmijala.”“Da,i jamislimdajetoduhovito”,kažeEvainasmijeseusiljenoizačuđeno.

“Alijaseutonerazumijemtakodobrokaoti.”Šutimirazmišljam,dugo.“Bi li radije htio da mirno sjedimo i ništa ne govorimo?” najzad upita Eva,

polako.Dobrotazasjaiznjenihočiju,pomilovamerukompokosi.“O,dobra,dragadušice!”uzviknemisnažnojeprivučemsebi.“Siguransamda

umiremodljubavizatobom,volimtesvevišeiviše,nakrajućešpoćisamnomkadkrenemodavde.Vidjetćešsamo.Hoćešlisamnom?”

“Da”,odgovoriona.Toda skoro inečujem,aligaosjetimunjenomdahu,primijetimgananjoj,

neobuzdanosezagrlimo,ionase,ošamućena,sasvimpreda.

SatvremenakasnijepoljubimEvunarastankuikrenem.Navratimasretnem

gospodinaMacka.GospodinaMacka,glavomibradom.Onsetrgneipogledausobu,stojinapraguizuri.“O!”otmemuseizanijemi,

zbunjen,oduzet.“Nisteočekivalinaćimeovdje?”kažemipozdravim.Evasenepomičesmjesta.Gospodin Mack se brzo pribere, neka čudna sigurnost u njemu se javi, te

odgovori:“Griješite, upravo Vas tražim. Htio samVam skrenuti pažnju da je od prvog

travnja do petnaestog kolovoza zabranjeno pucati u krugu od osminemilje odmjestagdjesepticegnijezdeilegu.Vistedanasubilidvijepticekodotoka,ljudisuVasvidjeli.”

“Jasamubiodvijenjorke”,kazaosamiznenađen.Ismjestamipostajasnodajeonupravu.

“Dvijenjorkeilidvijegavke,tojeisto.Bilisteunutarzaštićenapodručja.”“Priznajem”,kazaosam.“Tomiprijenijepalonaum.”“AtrebaloVamjeprijepastinaum.”“Aiusvibnjusampucao,izobjesvojecijevi,otprilikenaistommjestu.Biloje

tonaizletunaotok.ItosampucaonaVašuosobnumolbu.”“Tojeneštodrugo”,uzvratigospodinMackkratko.“Ali,kvragu,valjdaznateštoVamječiniti?”“Kakodane”,dočekaon.Eva bijaše pripravna; čim sam krenuo, ona pođe za mnom, pregrnula se

maramomiudaljilaodkuće,vidiosamdasezaputilapremapristaništu.GospodinMack krenu kući. Hodao sam i razmišljao o tome što se upravo dogodilo. Kojaprilagodljivost u iznalaženju izlaza! I kako li sumu samo oči probadale! Jedanpucanj,dvapucnja,dvijenjorke, globa,plaćanje… I tako su svi, baš svi računi sgospodinomMackominjegovomkućomizravnati.Svejeustvariišloneizmjernolijepoibrzo…

Većjepočelakiša,padalesukrupne,mekanekapi.Svrakesuletjeletikponadzemlje,ikadsamstigaokućiiodvezaoEzopa,onstadejestitravu.Vjetarzapočešumiti.

XXIII

Na jednu milju ispod sebe vidimmore. Pada kiša, u planini sam, jedna menadvijena stijena štiti odkišnihkapi. Pušim svojukratku lulu, sve jednu lulu zadrugom, i svakiputkadpripaljujemzamigolji rumeniloduhana izpepela,poputužarenihzmijica.Takovrveimisliumojojglavi,ispredmenenazemljiležisnopsuhih grančica nekog uništenog ptičjeg gnijezda. I moja je duša kao to ptičjegnijezdo.

Sjećamsesvegaštosamdoživiotogadana,aisutradan,sjećamseinajmanjesitnice.Ho-ho,kakosamselijepoproveo…

Sjedimtuuplanini,moreizrakšume,uušimamistrašnoključaiječiodbureinevremena. U daljini se vide jedrenjaci sa smotanim jedrima, u njima su ljudi,nekamosusezaputili, isamiBogznaštoćebitisasvimtimživotima,pomislim.More se zapjenjeno podiže i prevrće, prevrće se, kao da ga nastanjuju velike,bijesnenemanikojevitlajuudovimajednepremadrugimaiurlaju,ne,tosesamivrazi vesele, nadesetine tisuća ih je, zvižde i pjevaju, pa s glavomuvučenomuramena naokolo kruže, bičujuć bijelo more vrhovima svojih krila. A u daljini,daleko odavde nalazi se podvodni greben, s tog se podvodnog grebena podižebijeli morski vilenjak i trese glavom spazivši, kao igračku, razlupani jedrenjak,vjetarganosimoremdalje,ho-ho,svedalje,morem,moremsinjim…

Veselim se što sam sâm, što mi nitko ne može vidjeti oči, pun povjerenjanaslonimsenastijenuiznamdanitkonemožestajatiizameneipromatratimesleđa.Nekapticaprodornakrikaprolebdiponadplanine,uistomsetrenuodronikomad hridi i otkotrlja premamoru. Neko vrijeme sjedim ondjemirno, sasvimopušten,obuzimameblagiugodanosjećaj, jermogusjeditisklonjenisiguranuzaklonu,dokkišaidaljevanipada.ZakopčamsvojujaknuizahvalimBoguštojuimam.Prođejošnekovrijeme.Tezaspim.

Poslijepodne je, idem kući, još kiši. A onda mi se dogodi nešto neobično:ispredmene,nastazi,stojiEdvarda.Svajemokra,kaodadugonakišistoji,aliseipakosmjehuje.Bašona!odmahpomislim, ignjevmeobuzme,bijesnostegnempušku,itakojojidemususret,iakoseonasmješka.

“Dobardan!”uzvikneonaprva.Pričekamsodgovoromdokjojnedođemnekolikokorakabliže,tekažem:“Pozdravljenibudite,ljepotice!”Onaustuknenamojušalu.Ah,tekmijeizletjelo.Onaseidaljeosmjehuje,sad

plašljivo,igledaume.“Bili ste danas u planini?” upita ona. “Onda stemokri. Imammaramu viška,

ako hoćete da se ogrnete… O, ne, Vi me ne prepoznajete.” Te ona obori oči izatreseglavom.

“Maramu?”uzvratim,iiskreveljimseodbijesaičuđenja.“Ajaimamjaknu,daVamjeposudim?Meninetreba,mogujeposuditibilokome,takodajuslobodnomožeteuzeti.Nekojbihjeribarevojženisradošćudao.”

Vidiosamdanapetočekaštoćukazati,slušalajepunaočekivanja,itotolikodajezaboravilazatvoritiusta,poružnjela je.Stojiondjesrupcemuruci,bijel jeonisvilen,skinulagajesvrata.Skinemijasvojujaknu.

“Obucite je, zaboga!” uzvikne ona. “Nećete? Zar ste toliko ljuti namene? O,Bože,obucitejaknu,skrozćetepokisnuti.”

Obukohjaknu.“Kamostesezaputili?”upitahprigušeno.“Ne,nikamo…Neshvaćamkakostemogliskinutijaknu…”“GdjeVamjebarondanas?”nastavihspitanjima.“Poovakvomvremenugrof

nebimogaobitinamoru…”“Glahne,htjelasamVamsamoneštokazati…”Prekinemje:“SmijemliVaszamolitidaknezuuručitemojpozdrav.”Gledamo se. Stojim spreman da ju nastavim prekidati, samo ako ona otvori

usta.Najzadsebolpojavinanjenomlicu,skrenempogledikažem:“Iskrenogovoreći,dajtetomprincukošaru,djevojkoEdvarda.NijeonzaVas.

UvjeravamVas,ovihdanaonhoda ipitasehoće liVasoženiti iline,a toVamanijenakorist.”

“Ne,otomenećemogovoriti;uredu?Glahne,razmišljalasamoVama,moglibistesvućiVašujaknuipokisnutizbognekogdrugog,došlasamdoVas…”

Slegnemramenimaiopetjuprekinem:“Predlažem Vam doktora umjesto njega. Što mu fali? Čovjek u najboljim

godinama,sjajnaglava.Razmisliteotome.”“Saslušajtemesamominutu…”“Ezop,mojpas,čekameukolibi.”Skinuosamkapu,pozdraviojuiopetkazao:

“Pozdravljenibudite,ljepotice.”Pasamkrenuo.Onavrisnu:“Ne, ne kidaj mi srce. Danas sam došla do tebe, čekala sam te ovdje, i

nasmiješilasekadsidošao.Jučersambilaskoropoludjela,jersamcijelovrijememislila o nečem, sve se okretalo okomene, i stalno sammislila na tebe.Danassamsjedilausobi,netkojeušao,nisampodiglaglavu,alisamznalatkoje.Jučersamveslaopolačetvrtine,kazaoje.Zarsenisteumorili?upitalasam.Ah, jesam,itekako;anažuljaosamiruke,kazaojeiražalostiose.Pomislilasam:Gle,sadseiražalostio!Trenutakkasnije je kazao:Noćas samčuoneko šaptanjepod svojimprozorima,bilajeVašadjevojkaijedanodVašihdućanskihmomaka,uintimnomrazgovoru. Da, oni će se uzeti, kazala sam. Dobro, ali bilo je dva sata! Pa što?upitala sam, i domalo kazala:Njihova je noć. Tad je on pomaknuo svoje zlatnenaočalenanosuiprimijetio:Ali,usrednoći,zariVinemislite,nijebašlijepo?Jošuvijeksamgledala ispredsebe, i takosmosjedilidesetakminuta.Smijem liVaspregrnutišalom?upitaoje.Ne,hvala,odgovorilasam.TkobiseusudiouzetiVaszaručicu!kazaoje.Nisamodgovorila,mislisumibilenadrugommjestu.Spustiojenekukutijicuumojekrilo,otvorilasamjeiunjojnašlaiglu,naiglijebilakruna,izbrojala samdesetkamenovananjoj…Glahne, tumi je igla,hoćešda je vidiš?

Izgaženajenakomadiće;dođiividi,vididajeizgaženanakomadiće…Uredu,aštoćustomiglom?upitalasam.Uresitisenjome,odgovoriojeon.Alijasammupružila iglu ikazala:Ostavitemenamiru, javišemislimnanekogdrugog.Kogadrugog? upitao je. Jednog lovca, odgovorila sam; onmi je dao samo dva divnaperazauspomenu;uzmiteVašu iglu.Alionnijehtiouzeti iglu.Tadsamgaprviput pogledala, oči sumubile prodorne.Nećuuzeti iglu, uradite s njom što godhoćete,izgaziteje,kazaoje.Ustalasam,stavilaiglupodsvojupotpeticuiizgazilaje.Bilo je to jutros…Četiri samsataposobihodala i čekala;poslijepodnesamizašla.Onme jesreonaputu.Kamoćete?upitao je.Glahnu,odgovorilasam;damene zaboravi…Od jedan satovdje čekam, stajala samkrajdrveta i vidjeladadolaziš,biosipoputBoga.Volimtvojstas, tvojubradui tvojaramena,svetvojevolim…Nestrpljivsi,želišići,samoidi,jatiništaneznačim,inegledašume…”

Biosamsezaustavio.Kad jeonazašutjela,opetsamkrenuo.Bijahmalaksaoodočajanja,noosmjehivaosamse,srcemibijašeodkamena.

“Činimise”,kazaosamiopetzastao,“dastemihtjelineštokazati?”Tojujeruganjerazoružalo,postasitamene.“Jesamlihtjelaneštokazati?Jesam,htjelasam,aikazalasam;zarnistečuli?

O,ne,ništa,ništajavišenemamVamakazati…”Glasjojječudnopodrhtavao,alimetonijedirnulo.

XXIV

Sutradan ujutro, čim iziđem, spazim Edvardu ispred kolibe. Tijekom noći osvemu samdobro porazmislio i bio donio odluku.Ne, zašto dopustiti dame tokapriciozno stvorenje i dalje zbunjuje, jedna ribareva djevojčura, praznoglavka;nijelinjenoimedovoljnodugobiloumomsrcuinijeligauništilo?Dostastim!Temi pade na um da sam jojmožda postao bliži baš zato što sam prema njojpokazaoravnodušnostirugaojojse.Ah,kakosamjojsezanosnonarugao;nakonšto je održala pravi govor, mirno sam kazao: Čini mi se da ste mi htjeli neštokazati…

Stajalajekrajstijene.Bijaševrlouzbuđenaihtjelajepotrčatimiususret,većjebilaraširilaruke,aliostadestojeći,ikršećiprste.Mašiosamsekapeinijemojepozdravio.

“Danas sam od Vas htjela samo jednu jedinu stvar, Glahne”, oglasi se onamolećivo.Nisamsepomaknuo,samodabihčuošto to imakazati. “Čulasamdastebilikodkovača.Bilojetojednevečeri.Evajebilasamakodkuće.”

Trgnuhse,ikazah:“Odkogastedobilituobavijest?”“Jane špijuniram”, uzviknuona, “čula sam to sinoć, otacmi je ispričao.Kad

sam sinoć došla kući sva pokisla, otac je kazao: Danas si se narugala baronu.Nisam, odgovorila sam. A gdje si bila? upitao je on dalje. Odgovorila sam: KodGlahna.Itadmijeotactoispričao.”

Nekakosuzbijemsvojočajikažem:“Evajebilaiovdje.”“Zarjeionabilaovdje?Ukolibi?”“Višeputa.Primoraosamjedauđe.Razgovaralismo.”“Iovdje!”Nastatajac.Držiseuspravno!pomislimikažem:“Kad se već tako dobrohotno miješate u moje stvari, ne bih da zaostajem.

JučersamVampredložiodoktora;jestelirazmišljaliotom?Princjenaimesasvimneupotrebljiv.”

Oganjsrdžbezapaliseunjenimočima.“Znate što,nije on neupotrebljiv!” ona će naprasito. “Ne, nije, on je bolji od

Vas,onmožebitiukućiadanerazbiješaliceičaše,aimojesucipelekrajnjeganamiru.Da.Onznapostupatisljudima,aVistesmiješni,srammejezbogVas,sVamasenemožeizdržati,shvaćateli!”

Njezinesumeriječidubokopogodile,sagnuhglavuiodgovorih:“Imatepravo,neznamsevišeponašatisljudima.Buditemilosrdni;paVime

nerazumijete, ja samradijeušumi, tamo jemojaradost.Ovdjeumojoj samoćinikome nije naštetu što sam takav kakav sam; a čim sam s drugim, moram senajusrdnijetruditidabudemonakavkakavbihtrebaobiti.Dvijegodinesambiotakomalomeđuljudima…”

“Čovjek od Vas svaki čas može očekivati najgore”, nastavi ona. “Na krajupostanezamornopazitinaVas.”

Kakojetobezdušnokazala!Nekagorkabolprostrujimnome,uzmaknuhprednjenomžestinomizamaloneposrnuh.NoEdvardasejošnijezaustavila,dodalaje:

“MoždamožetedobitiEvudaVaspazi.Jedinajesmetnjaštojeonaudana.”“Eva?KažetedajeEvaudana?”upitahučudu.“Da,udana.”“Zakogajeudana?”“Valjdabistetomoraliznati.Evajeudanazakovača.”“Azaronanijekovačevakći?”“Ne,onamuježena.Mislitedalažem?”Ništanisammislio,samosamsečudio,itosveviše.Stajaosamondjeimislio:

ZarjeEvaudana?“Takodasteizvršilisretanizbor”,dometnuEdvarda.O, kao da tome nema kraja! Uzdrhtah od ogorčenja, te kazah: “Ali, uzmite

doktora, kažem Vam. Poslušajte prijateljev savjet; taj Vam je princ jednasredovječna luda.” Pa sam, u svom uzbuđenju, lagao o njemu, pretjerivao onjegovojdobi,kazaosamdajećelav,dajeskorosasvimslijep;tvrdiosamidaides onom krunom na dugmadima svoje košulje samo da bi se šepirio svojimplemstvom.“Inačemisenijedalonipobližesnjimupoznati”,kazaosam.“Ničegunjemu nema što bi se moglo istaknuti, nedostaju mu glavne crte, on je jednaobičnanula.”

“Ne,nijeonnula,nijeonnula,nije!”vrisnuona,glas joj ješkljocaoodbijesa.“On jemnogovišenošto timisliš, šumski čovječe.Alipričekaj samo,o,onćestobomjošpopričati,jaćugazatozamoliti.Nevjeruješdagavolim,alividjetćešdagriješiš;udatćusezanjega,idaninoććumislitinanjega.Zapamtištokažem:volimga.NekaEva samodođe,ho-ho,Boženanebesima,nekaonasamodođe,nemašpojmakolikomijesvejedno.Da,asadidemodavde…”Pošlajestazomštosespuštaodkolibenadolje,načinilanekolikositnih,energičnihkoraka,okrenulaselicajošmrtvačkiblijedaiprostenjala:“Nikadvišedaminisidošaonaoči.”

XXV

Lišće jepožutjelo, krumpirprocvjetao i visokoporastao,opetbijaševrijemelova, lovio sam snježnice, tetrijebe i zečeve, jednog sam dana ustrijelio orla.Mirno, visoko nebo, svježe noći, mnogi jasni glasovi i dragi zvuci u šumi i pozemlji.Velikimiranpočivaojesvijet…

“JošništaodgospodinaMackanisamčuozaonedvijenjorkekojesamubio”,kazaosamdoktoru.

“TomožetezahvalitiEdvardi”,odgovorion.“Toznam,svojimsamušimačuodaseonatomeusprotivila.”

“Janjojnezahvaljujem”,izustiosam…Miholjsko ljeto, Miholjsko ljeto. Staze su kao pojasevi vijugale požutjelom

šumom,svakimjedanompristizalanovazvijezda,mjesecsenaziraopoputsjene,zlaćanesjeneusrebrouronjene…

“Bogtipomogao,patisiudana,Eva?”“Zartonisiznao?”“Ne,nisamznao.”Nijemomijestisnularuku.“Bogtipomogao,dijete,štoćemosad?”“Štogodhoćeš.Moždajošnećešputovati,bitćusretnasvedoksititu.”“Ne,Eva.”“Hoću,hoću,samodoksititu!”Izgledaizgubljenomicijelomivrijemestežeruku.“Ne,Eva,idi!Nikadviše!”Inoćiprolazeadanipristižu;većjetrećidanodtograzgovora.Evaideputom

sbremenom.Kolikolijesamodrvatodijeteljetosizšumeodnijelokući!“Spustibreme,Eva,davidimjesulitiočiistoplave.”Očisujojcrvene.“O,ne,nasmiješiseopet,Eva!Nemogutivišeodoljeti,tvojsam,tvoj…”Večerje.Evapjeva,čujemnjenupjesmu,vrelinameobuzima.“Večeraspjevaš,Eva?”“Da,veselasam.”Ipoštojemanjaodmene,maloposkočidabimeobgrlilaokovrata.“Ali,Eva,ozlijedilasiruke?GospodeBože,pasvasiuranama!”“Nijetoništa.”Licejojčudesnosja.“Eva,jesilirazgovaralasgospodinomMackom?”“Jedanput.”“Štojeonkazao,aštositikazala?”“Postao jevrlo strogpremanama,odmogmuža tražida radi idan inoćna

pristaništu,aimenidajesvakojakiposao.Naređujemidaradimimuškiposao.”“Azaštotočini?”

Evaoborioči.“Zaštotočini,Eva?”“Zatoštotebevolim.”“Akakoontozna?”“Jasammukazala.”Zašutimo.“Samodaonnijestrogprematebi,Eva!”“Nesmeta.Ništatonesmeta!”Ikaokakvadrhtavapjesmicaglasjojodzvanjašumom.

I lišće jošvišežuti,primičese jesen,nanebusepojavilo jošvišezvijezda,amjesec sad izgleda kao srebrna sjena u zlato uronjena. Nikakve još hladnoćenema, ništa, samo svježa tišina i vrveći život u šumi. Svako je drvo stajalo irazmišljalo.Bobicesusazrele.

Aondadođedvadesetidrugikolovozaitrimraznenoći.

XXVI

Prvamraznanoć.Udevetsatizađesunce.Nazemljusespustibjelkasta tama,vidisenekoliko

zvijezda,dvasatakasnijezabljeskamjesec.Tumaramšumomspuškom ipsom,zapalim logorsku vatru, svjetlo s mog ognja zasja između borovih stabala. Tunikakvamrazanema.

Prva mrazna noć! kažem. I čudno me protrese neko zbunjujuće, snažnoradovanjevremenuimjestu…

Ljudi i životinje i ptice, nazdravimo usamljenoj noći u šumi, u šumi!Nazdravimo mraku i Božjemu šumoru između drveća, slatkastom, prostomblagoglasju šutnje u mojim ušima, zelenom i žutom lišću! Nazdravimo zvukuživotakojičujem,frkćućojnjušcinadtravom,psukojizemljunjuši!Nazdravimo,bučno,mačkidivljojštosenazemljipritajila,pomnociljaispremasenavrapcaskočiti u tami, u tami! Nazdravimo milosrdnoj tišini u carstvu zemaljskom,zvijezdamaipolumjesecu,da,njimainjemu!…

Ustanemioslušnem.Nitkomeniječuo.Paopetsjednem.Hvala za usamljenu noć, za brda, šummraka imora štomojim srcembruji!

Hvalazamojživot,zadahmoj,zamilostštonoćasmoguživjeti,srcemsesvimzatozahvaljujem!Oslušniistokioslušnizapad,da,oslušni!TojetajvječitiBog!Tatišina što šumoriumomuhukrv je cijeleprirode,Bog štopjenuša i tka svijet imene. Vidim blistavu nit paukove mreže u sjaju moga ognja, čujem čamac injegovaveslanamoru,sjevernosesvjetlonebommrijesti.O,takomimojedušebesmrtne,zahvaljujemsemnogoizatoštojebašmenipripalotusjediti!…

Tišina. Jedna borova šišarka tupo padne na zemlju. Borova šišarka je pala!pomislim.Mjesecjegore,visoko,plamenijezicipalucajunapolusagorjelojvatriihoćedaseugase.Iutojkasnojnoćizaputimsekući.

Druga mrazna noć, ona ista tišina i ono blago vrijeme. Duša mi mozga.Mehanički odem do jednog drveta, navučem kapu duboko na čelo i leđima senaslonimnadrvo,srukamasklopljenimnazatiljku.Zurimimislim;plamenmojelogorske vatre zaslijepljujemi oči, ali to ne osjetim. Stojimu tombesmislenompoložajupriličnodugoigledamuoganj;prvomeizdajunoge,umorese,tesasvimukočensjednem.Tektadporazmislimštosamučinio.Zaštosamipaktakodugozuriouvatru?

Ezoppodigneglavuioslušne,čujekorake,Evaseukaže.“Takosamzamišljenižalostanvečeras”,kažem.

Iizsućutionaneodgovoriništa.“Volimtristvari”,nastavim.“Volimjedanljubavnisankojisamnekadsanjao,

volimtebe,ivolimovajkomadzemljeovdje.”“Ištonajviševoliš?”“San.”

Opet nastane tišina. Ezop poznaje Evu, nakosio je glavu i gleda u nju.Promrmljam:

“Danassamvidiojednudjevojkunaputu,bilajesasvojimdraganom,išlisusrukomuruci.Kadsamprolazio,djevojkajeočimapokazalaumeinijesemoglasuzdržatiadasenenasmije.”

“Čemusesmijala?”“Neznam.Valjdameni.Zaštopitaš?”“Prepoznaosije?”“Da.Pozdraviosam.”“Aonatebenijeprepoznala?”“Ne… Ali zašto me propitkuješ? To je ružno od tebe. Nećeš me navesti da

kažemnjenoime.”Ušutimo.Ponovnopromrmljam:“Čemuseonasmijala?Onajenamiguša;aličemusesmijala?ZaimeIsusovo,

štosamjojučinio?”Evaodgovori:“Ružnoodnještotisenasmijala…”“Ne,nijeružnoodnje!”vrisnem.“Nesmiješjekoriti,onanečininištaružno,

imalajepravonasmijatimise.Ušuti,kvragu,iostavimenamiru,čuješli!”IEva,preplašena,ostavimenamiru.Pogledamjeiističaszažalimzbogsvojih

grubihriječi,padnemprednjukršećiruke.“Idi kući, Eva. Tebe ja volim najviše; kako bihmogao voljeti san? Bila je to

samošala,tebejavolim.Alisadidikući,sutraćutidoći;zapamtidasamtvoj,da,nezaboravito.Lakunoć.”

IEvaodekući.

Treća mrazna noć, noć najvećega uzbuđenja. Da je bar malo mraza bilo!Umjesto mraza, ustajala toplina nakon danjega sunca, noć bijaše kao mlakamočvara.Zapaliosamsvojulogorskuvatru…

“Eva,katkadamožebitiužitakkadtepovukuzakosu.Tolikosemožeizopačitiljudskaduša.Mogutepovućizakosudoljeponaddolineigoreiznadbrda,iakotenetkoupitaštosedogađa,možešsasvimočaranaodgovoriti:Vukumezakosu!Aako te upitaju: Zar ti nećemo pomoći da se oslobodiš?, ti odgovoriš: Ne. A akoupitaju:Ahoćeš li izdržati?,odgovoriš:Da, izdržatću; jer javolimrukukojamevuče…Znašliti,Eva,štoznačinadatise?”

“Da,mislimdaznam.”“Vidiš, Eva, nadati se, to je nešto čudno, da, nešto vrlo čudnovato. Možeš

jednogajutraićiputominadatisedaćešnatomputusrestinekogatkotijedrag.I sretneš li ga? Ne. Zašto ne? Jer je taj tog jutra zauzet i na posve drugom jemjestu…U planini sam se upoznao s jednim slijepim Laponcem. Pedeset osamgodinaništaonnijevidio,tadmujebiloprekosedamdeset.Njemusečinilodasvremenom vidi sve bolje, stalno je napredovao, mislio je, ako se ništa ne binepredviđenogdogodilo,mogaobizanekolikogodinaopetvidjetikakosuncesja.

Još mu je kosa bila crna, no oči mu bijahu sasvim bijele. Dok smo sjedili unjegovoj zemunici i pušili, pričao je on o svemu što je vidio prije nego što jeoslijepio.Biojeončioizdrav,bezosjećaja,neuništiv,vječitosenadajući.Kadsamhtiokrenuti, ispratiome je i staopokazivati u različitimpravcima.Tamo je jug,kazao je, a tamo sjever. Ideš prvo u ovom smjeru, a kad malo siđeš onamo uplaninu,skrenešuonomsmjeru,kazao je.Sasvimtočno!odgovoriosam.TadseLaponac zadovoljno nasmijao i kazao: Vidiš, to nisam znao prije četrdeset,pedeset godina, tako da sad bolje vidimnego onda, i stalno napredujem. Te sesagnuoiopetzavukaousvojuzemunicu,vječituzemunicu,njegovdomnazemlji.I opet je sjeo kraj vatre kao i prije, pun nade da bi za nekoliko godinamogaovidjetisuncekakosja…Eva,nadajeveomačudnastvar.Sadja,naprimjer,hodaminadamsedaćuzaboravitionogakojegjutrosnisamsreonaputu…”

“Govorištakočudno.”“Tojetrećamraznanoć.Obećavamti,Eva,daćusutrapostatidrugičovjek.A

sadmeostavisamog.Kaddođemsutranećešmeprepoznati,smijatćuseiljubitite,mojadivnadjevojko.Pomisli,samomijejoštanoćpreostala,aondaćupostatidrugičovjek,atojezanekolikosati.Lakunoć,Eva.”

“Lakunoć.”Priđembliževatriipromatramplamenove.Sgranepadnesmrekovašišarka,a

iponekasuhagrančicanazemljupadne,dubokajenoć.Sklopimoči.Nakon sat vremena moja se osjetila počnu okretati u određenom ritmu,

odzvanjam s tomvelikom tišinom, zvonim.Gledamupolumjesec, nanebu stojikaobijelaškoljka,osjetimljubavpremanjemu,osjetimdacrvenim.Tojemjesec!kažem nečujno i strasno, to je mjesec! I srce mi imenom njegovim laganootkucava. Potraje to nekoliko minuta. Pomalo zapuše, neki nepoznat vjetar domenestiže, čudnostrujanje zraka.Što li je to?Osvrnemse,nonikoganevidim.Vjetar me zove, i moja se duša odlučno povije prema pozivu, osjećam seuzdignutim iz sebe sama,pritisnutnanevidljivugrud,očimi se rose, treptim, –Bogstojinegdjeubliziniigledaume.Itopotrajejošnekolikominuta.Okrenemglavu, ono nepoznato strujanje zraka nestane, i spazimnešto poput leđa nekogduhaštonečujnohodašumom…

Časak se borim s nekom teškom opijenošću, bijah slomljen od uzbuđenja,postajemnasmrtumoran,izaspim.

Kad sam se probudio, noć bijaše prošla. Ah, dugo sam ja uokolo hodao užalosnomstanju,savugroznici,čekajućidamekakvabolestsvlada.Čestomisesrećaokretala,svesamgledaozapaljenihočiju,dubokajetugamnomevladala.

Sadjetosveprošlo.

XXVII

Jesenje.Ljetujekraj,nestalojeistobrzokaoštoseipojavilo;ah,kakojebrzoprošlo!Danisusadhladni,jalovim,pecamipjesmepjevamušumi.Imaidanasgustommaglomkojadolebdismoraisveprekrijetamom.Jednogsetakvogdananeštodogodilo.Nasvojimsamtumaranjimazalutaoskrozušumususjednežupeistigaododoktorovekuće.Bijašetuidrugihljudi,bilesuonemladedameskojimasambioranije,omladinakojajeplesalaiveselilase,načistopoludjelaždrebad.

Nekasekočijadokotrlja i zaustavipredvrtnimvratima;Edvarda je sjedilaunjoj.Onasetrgnukadmeugleda.Zbogom!kazaosamtiho.Alimedoktorzadrža.Upočetku jeEdvardismetalomojeprisustvo ioborilabiočikadbih jagovorio;kasnije se ipak odobrovoljila, čak mi je uputila i dva, tri mala pitanja. Bijašeupadljivoblijeda,sivaihladnamaglajojjeprekrilalice.Nijesilazilaskočije.

“Došlasamposlom”,kazalajesmijućise.“Dolazimizžupnecrkve,gdjenikogaodvasnijebilo;kazalisudasteovdje.Satimasamsevoziladabihvasnašla.Sutranavečerimamomalidomjenak,–povodjebaronovodlazaksljedećegtjedna,–pasumidaliuzadatakdavassvepozovem.Bitćeiples.Tojesutrauvečer.”

Svisenaklonišeizahvališe.Menijeustokazala:“Buditedobriidođite.Nešaljiteuzadnjičasnikakvuporukusispričavanjem.”

Nikomdrugomosimmenitonijekazala.Domaloseodvezla.Bijahganuttomneočekivanomljubaznošću,načassamsepovukaodase,sâm,

maloporadujem.Zatimsamseoprostiosdoktorominjegovimgostimaizaputiokući. Kako je samo bila milostiva prema meni, o, kako je samo bila milostivaprema meni! Čime joj mogu uzvratiti? Ruke mi bijahu malaksale, neka slatkahladnoćastrujašemojimzglavcima.O,Bože,hodamovudaiklatimseiznemogaoodradosti,pomislih,nemogustisnutišake, iodnemoćisuzeminavirunaoči; išto da radim?… Tek kasno uvečer stigoh kući. Išao sam naokolo, putom krajkejova,iupitaojednogribarahoćelipoštanskibroddoćidosutrauvečer.Ah,ne,poštanski brod bi trebao stići tek sljedećeg tjedna. Požurio sam do kolibe gdjesampotražio svojenajboljeodijelo.Očistio samga iuredio,nanekolikomjestabijašerupičasto,tesam,plačući,krpaorupe.

Kad sam s tim završio, legoh na krevet. Časak se tako odmaram, a ondamineštosine, teskočimnanoge i,oduzet,stanemnasredsobe.Sve je toopetnekitrik!prošapćem.Pa janebihbionipozvanda se slučajno tamonisamzatekao,kadsupozivanidrugi;ustomijedalajasanznakoizostajanju,oslanjuporukesispričavanjem…

Cijele noći oka nisam sklopio, a kad je svanulo, odem u šumu, ozebao,neispavanigrozničav.Hej,sadseuSirilundupripremadomjenak!Pašto?Nitićuonamo ićiniti ćuslatikakvu ispričnicu.GospodinMack jevrlodomišljat čovjek,sadonpriređujezabavuzabarona;alijanećutamo,shvaćateli?…

Debelasemaglanadvilanaddolinomiplaninom,odrosesenamojojodjeći

stvoriovlažansloj iučinio ju teškom, licemibijašehladno imokro.Samobi sekadikad javio dašak vjetra koji je uspavanumaglu podizao i spuštao, podizao ispuštao…

Bijaševećkasnopopodne,smrkavalose,maglami jesvesakrilapredočima,niti traga suncu po kome bih se ravnao. Satima sam lutao zaputivši se kući;nikamomisezapravonijenižurilo,ninajmanjemenijebrinuloštosamhodaoupogrešnom smjeru i stizao na nepoznata mjesta u šumi. Napokon sam puškuprisloniouzjednostabloipogledaousvojkompas.Preciznoodredimsmjeriopetkrenem.Moglojebitiosamilidevetsati.

Notadseneštodogodi.Nakonpolasatahodanjakrozmagluzačujemmuziku,nekolikominutaposlije

prepoznammjesto,stojimodmahuzglavnuzgraduuSirilundu.Jelimetokompaspogrešno uputio namjesto koje sam htio izbjeći? Nekime poznati glas doziva,doktorovjetoglas.Domalomeuveduunutra.

Ah,moždajecijevmojepuškedjelovalanakompasiporemetilaga.Kasnijemisetojošjednomdogodilo,ovegodine.Neznamštodamislim.

XXVIII

Cijelemejevečeriprogoniogorakosjećajdanisamtrebaodoćinatuzabavu.Mojdolazakskorodainijebioprimijećen,svisubilizauzetijednidrugima,jedvadami je Edvarda zaželjela dobrodošlicu. Smjesta sam se bacio napiće, jer samshvatiodatunisamdobrodošao,aipakmisenijedaloićisvojimputem.

GospodinMacksemnogoosmjehivao,pokazivaojesvojenajugodnijelice,nanjemujebilosvečanoodijeloilijepojeizgledao.Razletioseonnasvestrane,časjebiotu,častamoposobama,razgovaraojestihpedesetaksvojihgostiju,katkadbizaplesaokojiples,šalioseismijao.Očisumubilepunetajni.

Brujmuzikeiglasovaodzvanjao jecijelomkućom.Petsobabijaše ispunjenouzvanicima, usto se u velikoj dvorani plesalo. Kad sam došao, bijaše vrijemevečere.Zaposlenesudjevojketrčaletamo-amosčašamaivinom,sposudamazakavuodsjajnogabakra,scigarama,lulama,kolačimaivoćem.Ninačemuseniještedjelo.Svijećnjaciposobamabijahupunineobičnodebelihsvijeća,izlivenihzatuprigodu;osimtogagorjelesuionenoveparafinskesvjetiljke.

Evajepomagalaukuhinji,natrenutaksamjespazio.Baronjebiopredmetvelikepažnje, iakoonbijašetihiskromaninijesebaš

mnogo izlagao. I na njemu je bio frak, peševimu bijahu jadno izgužvani nakonpakiranja. Stalno se on dodvoravao Edvardi, pratio ju je očima, s njom jenazdravljao i nazivao ju gospođicom, baš kao i kćeri crkvenoga predstojnika ioblasnogliječnika.Neprekidnosamosjećaozlovoljupremanjemu,nisammogaou nj ni gledati, a kad bih ga i pogledao, smjesta bih okrenuo glavu s tužnom iglupom grimasom. Kad bi mi se obratio, odgovarao sam kratko i potom bihstisnuousta.

Sjećamsenečega s tevečeri.Razgovaraosams jednommladomdjevojkom,nekomplavušom,tesamneštokazao,neznam,moždasamjojispričaonekupričukojajujenasmijala.Nevjerujemdajetobilotolikozanimljivoispričano;alisammoždausvompomalopijanomstanjuispričaošaljivijenoštosesadmogusjetiti,tomi je u svakom slučaju ishlapjelo iz sjećanja. Elem, kad sam se okrenuo, izamenejestajalaEdvarda.Pogledalamejepogledompunimpriznanja.Poslijesamzapazioda je povukla onuplavušu sa sobomkakobi saznala o čemu sam to japričao. Ne trebam ni kazati koliko mi je Edvardin pogled godio, nakon svezapostavljenostikojusamosjećaocijelevečeriišavšiizsobeusobu;smjestasamseosjetiomnogoboljeikasnijesamsvišenjihrazgovaraoišaliose.Kolikoznam,niučemnitijednomnisampogriješio…

U jednomsam trenu stajaovanina stubama.Evadođenosećineke stvari izjedne od soba. Spazilame je, izišla na stube i brzome pomilovala po rukama,osmjehnulaseiopetušla.Nijednoodnasništanijekazalo.Kadsamhtiopoćizanjom,uhodnikustajašeEdvardagledajućiume.Gledalamejeravnouoči.Nionanijeništakazala.Ušaosamudvoranu.

“Zamislite, poručnik Glahn se zabavlja sastajući se s poslugom vani na

stepenicama”, odjednom se oglasila Edvarda. Stajala je na vratima. Više njih ječulotoštojekazala.Nasmijalase,kaodasešali,nolicejojjebilovrloblijedo.

Ništanatonisamodgovorio,samosampromrmljao:“Bilojeslučajno,onajesamoizišla,srelismoseuhodniku…”Prođenekovrijeme,moždasatvremena.Nekojsedaminahaljinuprolilačaša.

ČimjetoEdvardaspazila,povikalaje:“Štosedogodilo?Panaravno,nespretniGlahn!”Nonisamjatutadnibio,stajaosamnadrugomkrajudvoranekadsenezgoda

dogodila.Otadsejošvišepredadohpićuidržahsevratadanebihsmetaoonimakojisuunutraplesali.

Baron je i dalje skupljaodameoko sebe, ispričavao se što sumuzbirkevećspakirane tako da ništa od toga ne može pokazati, onaj bus morske trave izBijelogamora,glinusKorholmenea,krajnjezanimljivokamenjesmorskogadna.Damesuznatiželjnozagledalenjegovudugmadnakošulji,onekrunespetšiljakakoje su, dabome, označavale baronstvo. U takvoj situaciji doktor nije imaonikakva izgleda, čak ni njegova duhovita psovka, ono “grom i pakao”, više nijeimalanikakvogdjelovanja.AlikadbiEdvardagovorila,uvijekjeonbiopripravan,ispravljao je njen govor, hvatao ju u neznanju sitnim dosjetkama, prizemljivaomirnomnadmoći.

Kazalaje:“…svedokneprijeđemdolinusmrti.”Adoktorjeupitao:“Dolinučega?”“Dolinusmrti.Zarsenekažedolinasmrti?”“Čuosamdasegovoriorijecismrti.Sigurnomislitenato.”Kasnijejegovorilaotomedastvartrebačuvatikaoštojetočuvao…“Div”,upadedoktor.“Pada.Kaodiv”,uzvrationa.Nodoktorćenato:“AsadmizahvaliteštosamVasspasio.SiguransamdastehtjelikazatiArgus.”Baron podiže obrve i iznenađeno ga pogleda kroz svoje debele naočale; ali

doktorsepraviolud.Štogajebrigazabarona!Još uvijek stojim kraj vrata. Plesači lete po dvorani. Pođe mi za rukom

zapodjenuti razgovor s učiteljicom sa župnoga dvora. Govorili smo o ratu, oodnosimanaKrimu,događajimauFrancuskoj,oNapoleonukaocaru, injegovojzaštitiTuraka;tajemladadamaljetosčitalanovineimoglamijeispričatinovosti.Naposljetkusjednemonasofuipričamo.

UtoEdvardanaiđe,istanebašisprednas.Odjednomseonaoglasi:“Morate mi oprostiti, gospodine poručnice, što sam Vas iznenadila na

stepenicama.Nikadtovišenećuučiniti.”Pasenasmijala,negledajućiume.“DjevojkoEdvarda,prestanite”,izustiosam.Oslovilamejeodvećuljudno,nekakosvečano,svelikimpoštovanjem,nikako

tonijebilosdobromnamjerom,aiizrazlicajojbijašezao.Pomislihnadoktora,

tenadmoćnoslegnuhramenima,kaoštobitoonučinio.Tadonakaza:“Azaštoneodeteukuhinju?Evajetamo.Mislimdabistetrebalibititamo.”Zatimmejepogledala,smržnjomuočima.Kazaosam:“DogodiliVamseikaddaVasljudinerazumiju,djevojkoEdvarda?”“Ne,kakoto?O,da,dogodiseito,ali,kakotomislite?”“Ponekadgovoritetakonepromišljeno.Sadmisenaprimjeručinilodasteme

doslovnoizbaciliukuhinju,itojedabomenesporazum.PajadobroznamdaVamnijebilanamjerabitibezobrazni.”

Ona se udalji nekoliko koraka od nas. Mogao sam po njoj vidjeti da cijelovrijemerazmišljaoonomeštosamkazao.Zatimseokreneivrati,izadihanakaže:

“Uopćetonijebionesporazum,gospodineporučniče,dobrostečuli, izbacilasamVasukuhinju.”

“Ne,zaboga,Edvarda!”uzviknezaprepaštenaučiteljica.I jaopet stanemgovoriti o ratu i odnosimanaKrimu;nomojamisaobijaše

dalekood toga.Nisamvišebiopijan, teksasvimzbunjen, tlomi je izmicalopodnogama i,kao imnogonesretnihputaranije, izgubihravnotežu.Podignemse izsofeikrenemvan.Doktormezaustavi.

“UovomsamčasučuojednuvelikupohvalunaVašračun”,onće.“Pohvalu?Odkoga?”“OdEdvarde.EnojejošstojionamouugluivatrenoVasgleda.Nikadtoneću

zaboraviti,uočimajojsesasvimjasnovidjelazaljubljenostkad jeglasnokazaladaVamsedivi.”

“To je dobro”, odgovorio sam nasmijavši se. Ah, u mojoj glavi ne bijaše nijednejasnemisli.

Prišaosambaronu,nagnuosenadanj,kaodasamhtioneštomuprišapnuti,ikadsammusedovoljnoprimaknuo,pljunuhmuuuho.Onposkoči i idiotski sezabuljiumene.KasnijesamvidiodajeotomeizvijestioEdvardu,idaseonajakonaljutila. Sigurno je pomislila na svoju cipelu, koju sam bacio u vodu, na onenesretne šalice i čašekoje samporazbijao,na svemojekršenjepravila lijepogaponašanja;svejetosigurnoponovnooživjelounjenomsjećanju.Sramiosamse,sa mnom bijaše svršeno, gdje god sam se okrenuo naišao sam na uplašene iiznenađenepoglede,tesamseišuljaoizSirilunda,bezoproštaja,bezijedneriječizahvalnosti.

XXIX

Baron će putovati; baš fino! Napunit ću svoju pušku, popet ću se na brdo iispalitihitacunjegovuiEdvardinučast.Miniratćustijenu,unjojnačinitivelikurupu irazbitibrdonakomadenjemu iEdvardiučast. Ivelikićesekomadhridiskotrljati niz planinu i srušiti umore, kad njegov brod bude prolazio. Znamnajednom mjestu pukotinu u brdu odakle su se stijene i ranije odronjavaleostavljajućizasobomnovustazu,svedomora.Dubokodoljenalazise lučicazačamce.

“Dvasvrdlazamine!”kažemkovaču.Ikovačnaoštridvasvrdlazamine…Evibijašenaloženovoditi jednogodkonja gospodinaMacka izmeđumlina i

keja, tamo i natrag. Mora obavljati muški posao i prevoziti vreće sa žitom ibrašnom.Sretnemje,divnoizgledasasvojimsvježimlicem.DragiBože,kakojojosmijehnježnogori!Svakesamjevečerisretao.

“Izgledaškaodateništanemuči,Eva,voljenamoja.”“Zovešmesvojomvoljenom!Jasamneškolovanažena,alićutibitivjerna.Bit

ćutivjerna,makariumrlazbogtoga.GospodinMackjeizdanaudansvestroži,alijazatonehajem;onbjesni,nojamuneodgovaram.Uhvatimezarukuiposiviodbijesa.Samomejednomuči.”

“Štotemuči?”“Gospodin Mack ti prijeti. Kaže mi: A-ha, tebi se poručnik vrti po glavi! Ja

odgovorim:Jest,jasamnjegova.Tadonkaže:Da,da,samopričekaj,njegaćusejariješiti!Tojekazaojučer.”

“Nije to ništa; neka prijeti… Eva, mogu li vidjeti jesu li ti noge još onakosićušne?Sklopiočiidopustimidavidim!”

Ionamisklopljenihočijupadneokovrata.Svatrepti.

XXX

Sjedimnabrduibušim.Okomenejekristalnoproziranjesenskizrak,udaripomojem svrdlu odzvanjaju ravnomjerno i u taktu. Ezop gleda u me začuđenimočima.Grudimikatkadaprožmestrujazadovoljstva;nitkoneznadasamtu,napustomubrdu.

Pticeselicesuotišle;sretanput idobrodošlenamopet!Sjenice iponekisivipopić žive samiuurvinama i šipražju;pip-pip! Sve je tako čudnopromijenjeno,patuljasta se breza poput krvi rumeni na sivom kamenju, onamo zvončić a tustršljen, enosepodiže svrijesa i ljulja ipolakosvojupjesmuzuji;pst!Aponadsvegalebdioraoribičispruženavrata,vrebapounutrašnjostiplanina.

I padne večer, svoje svrdlo i čekić ostavim pod kamen i odmaram se. Svedrijema,mjesecklizipremasjeveru,brdabacajudivovskesjenke.Mjesecjepun,izgledakaoužareniotok,kaookruglatajnaodmjedi,okokojejahodamikojojsečudim.Ezopustane,uznemirenje.

Što ti je, Ezope? Što se mene tiče, umoran sam od svoje tuge, htio bih jezaboraviti,utopiti.Naređujemtidamirnoležiš,Ezope,nikakvanemiraneću.Evapita: Misliš li ikad namene? Ja joj odgovorim: Uvijek na tebe. Eva opet pita: Ibudeš li radostan misleći na mene? Odgovorim: Jedino radostan, nikad ništadrugodoliradostan.ZatimEvakaže:Kosatisijedi.Ajaodgovorim:Jest,počinjesijedjeti. Ali Eva pita: Sijedi li od onoga o čemu razmišljaš? Na to odgovorim:Možda.NakrajuEvakaže:Ondanemislišsamonamene…Ezope,umirise,mogutipričationečemdrugom…

AliEzopstoji inapetonjušidoljepremadolini, cvili i vučemezahlače.Kadnapokon ustanem i pođem za njim, on pojuri kao da ga vrazi gone. Neko secrvenilopojavinanebuponadšume,pružimkorak,predočimamiseukaževatra,silan oganj. Zaustavim se i zurim, načinimnekoliko koraka te opet zurim,mojakolibagori!

XXXI

PožarbijašedjelogospodinaMacka,odprvogsamtrena toprozreo. Izgubiosamsvojakrznaiptičjakrila,izgubiosvogpunjenogorla;svejeizgorjelo.Štosad?Dvijesamnoćiproveopodotvorenimnebom,nisamotišaouSirilundimoliozasmještaj,nakrajusam iznajmionekunapuštenuribarskukolibukrajpristaništakoju sam začepio suhom mahovinom. Spavao sam na hrpi crvenoga vrijesa splanine.Opetbijahspašen.

Edvardajeposlalaporuku,kažedaječulazamojunesrećuinudimi,uočevoime, sobu u Sirilundu. Edvarda ganuta? Edvarda plemenita? Nikakav odgovornisamposlao.HvalaBogu,višenisambiobezkrovanadglavom,abijahiponosnoradostanštosammogaoprešutjetiEdvardinuponudu.Sreosamjenaputuskupas baronom, išli su ruku podruku, oboje sam ih pogledao u lice i u prolazupozdravio.Onasezaustaviiupita:

“Neželitestanovatikodnas,gospodineporučniče?”“Većsamosposobiosvojnovistan”,odgovorih,teijastadoh.Onamepogleda,grudisujojsesnažnonadimale.“NebiVamnikodnasbilobaštakološe”,kazalaje.Njenemeriječidirnuše,nisambioustanjuištakazati.Baronsepolakoudaljavao.“Moždamevišenikadnebistehtjelividjeti?”upitaona.“Zahvalan samVam, djevojkoEdvarda, što stemi ponudili krovnad glavom

kadmi jekolibaizgorjela”,kazaosam.“Ata jeponudajošplemenitijakadznamdajetoprotivvoljeVašegoca.”Zahvalihsezanjenuponuduiskidanjemkapesglave.

“Zaimebožje,zarmenikadvišeneželitevidjeti,Glahne?”odjednomjekazala.Baronpovika.“Baronzove”,kazaosam,iopetskinuokapu.Izaputimsenabrdosvojojmini.Ništa,ništamevišenećeodvratitiodmoga

nauma. Sretnem Evu. Vidiš li! uskliknem, gospodin Mack me ne može otjerati.Spaliomijekolibu,ivećimamdrugu…Nosilaječetkuivedroskatranom.Štoćešstim,Eva?

GospodinMackjeprevrnuočamaculučicipodbrdominarediojojnakatranitiga.Nadzirejojsvakikorak,morasepokoriti.

Alizaštobašulučici?Zaštoneupristaništu?GospodinMackjetakonaredio…Eva, Eva, voljena, načinili su te robinjom, a ti se ne žališ. Gle, opet se

osmjehuješ,iosmijehtijepunživota,iakosirobinja!Kadsamdošaodosvojestijene,dočekalomejeiznenađenje.Vidiosamdaje

ondje netko dolazio, ispitao sam tragove u šljunku i prepoznao otiske dugih,špicastihcipelagospodinaMacka.Štolijeovamodolazio,štolijenjuškao?pitaosamserazgledajućiuokolo.Nikoganijebilo.Niuštonisamposumnjao.

Istadohtućiposvomsvrdluineslutećikolikuludostčinim.

XXXII

Stigao jepoštanskibrod,doniomi jeuniformu,atrebaoukrcatibaronaisvenjegovesandukesaškoljkamairaznoraznimvrstamamorsketrave.Utovaralisubačvesasleđemiribljimuljem,predvečejebrodtrebaoisploviti.

Uzmem svoju pušku i obje cijevi napunim barutom. Kad sam to uradio,kimnuh samom sebi. Odem na brdo te i svoju minu napunim barutom; i opetkimnem.Svebijašespremno.Zalegaosamičekao.

Čekao sam satima. Cijelo sam vrijeme čuo kako na pristaništu s parobrodaizvlačeispuštajuželjeznelance.Većsepočelosmrkavati.Najzadseoglasipoznatizvuk,teretjeukrcan,brodkreće.Trebamčekatijošnekolikominuta.Mjesecsejošnijebiopojavio,zuriosamkrozsumrakpoputkakvogumobolnika.

Kadseizaškoljaukazaovrhpramca,zapaliosamsvojfitiljibrzosepovukao.Prođeminuta.Odjednomseoglasiprasak,uvis sepodigne rasprsnutokamenje,brdo se potrese i odlomljena stijena uz tutanj zakotrlja niz ponor. Odjekne sokolnihbrda. Zgrabim svojupušku i ispalim iz jedne cijevi; odjekmnogostrukouzvrati. Domalo ispalim i iz svoje druge cijevi; zrak zadršće od moje počasnepaljbe i bučno odjekne po bijelomu svijetu; bijaše kao da su se sve planineudružileupozdravuupućenombrodukojijeodlazio.Nijetrebalodugodasezrakstiša,odjekposvimbrdimazanijemiizemljaseopetsmiri.Vidim:brodnestajeusumraku.

Jošdršćemod čudnogauzbuđenja, uzmemsvoja svrdla i puškupodmišku iklecavihsekoljenazaputimnizbrdo.Krenemnajkraćimputom,držećisesvježegatragakojijezasobomostavilamojalavina.Ezopcijelovrijemetreseglavomikišeodljutogamirisa.

Kad sam sišao do lučice, dočekaome je prizor koji me je strašno pogodio:čamac bijaše zdrobljen dijelom stijene koja se srušila, a Eva, Eva je ležala krajnjega,svasmrvljena,udaromkamenaraznesena,rasječenihslabinaitrbuhadasenijemoglaprepoznati.Evabijašenamjestumrtva.

XXXIII

O čemu još pisati? Danima nisam ispalio niti jednoga metka, nisam imaonimalohrane,teništanisamnijeo,sjediosamusvomskloništu.Evajeprebačenado crkve u bijelom čamcu gospodina Macka, ja sam išao kopnom i stigao dogroba…

Evajemrtva.Sjećašlisenjenesitnedjevojačkeglaveskosomkaouopatice?Došla bi tako tiho, spustila svoje breme i nasmiješila se. Jesi li vidio koliko ježivota zračilo iz tog osmijeha? Smiri se, Ezope, na um mi pade jedna čudnalegenda, imatomečetiri ljudskavijeka, iz Iselininogvremena,kadStamerbijašesvećenikom.

Neka je djevojka tamnovala u tvrđavi opasanoj bedemima. Voljela je nekoggospodara.Zašto?Pitajvjetarizvijezde,pitajBogasamoga,Bogaživota;jerotomnitkodruginištanezna.Igospodarjojbijašeiprijateljiljubavnik;novrijemejeprolazilo,ijednogadanaonspazinekudrugu,isrcesvojenjojpokloni.

Poputmladićavoliojeonsvojudjevojku.Čestojujezvaoblagoslovomsvojimi svojom golubicom, vrelo i drhtavo bijaše naručje njeno. Kazao je:Dajmi srcesvoje!Ionamudadesrcesvoje.Kazaoje:Smijemlite,voljena,neštozamoliti?Iona je, opijena, potvrdno odgovorila. Sve mu je ona dala, a on joj ipak nijezahvalanbio.

Drugujekaosužanjvolio,kaoluđak,iprosjak.Zašto?Upitajprašinunacestiilišćekojesgranepada,upitajtajnovitogaBogaživota;jernitkodrugiotomunezna.Ništaonanjemunijedala,ne,ništamunijedala,aonjojjeipakzahvalanbio.Kazala je:Dajmi svojmir i razumsvoj! Ion joj jedaosveštoga jeonamolila,žalećisamoštoganijezamoliladajojdadneiživotsvoj.

Anjegovajedjevojkautvrđavitamnovala…Štoradiš,djevojko?Zaštosjedišiosmjehuješse?Razmišljamonečemuštosedogodiloprijedesetgodina.Tadsamgasrela.Ijošgasesjećaš?Jošgasesjećam.Ivrijemeprođe…Štotoradiš,djevojko?Zaštosjedišiosmjehuješse?Urubacvezemnjegovoime.Čijeime?Zaronogakojitejeutamničio?Da,njegovo,kogasamsrelaprijedvadesetgodina.Ijošgasesjećaš?Sjećamgasekaoiprije.Ivrijemeprođe…Štoradiš,uhićenice?Starim i više ne vidim vesti, zato stružem vapno sa zida. Od vapnamijesim

krčagzanjega,kaodarakodmene.Okometogovoriš?

Omomvoljenom,kojimejeutvrđavuutamničio.Osmjehuješseštotejezatvorio?Pomišljamna toštobionsadkazao.Gle ti to,kazaobi,mojami jedjevojka

poslalamalikrčag,tridesetjegodinaprošlo,aonamenijezaboravila.Ivrijemeprođe…Štotije,zatvorenice,sjedišiništaneradiš,samoseosmjehuješ?Starim,smrtisebližim,očisumislijepe,sadsamorazmišljam.Očemu?Zaronjemu,kogasisrelapriječetrdesetgodina?Onjemu,kogasamsrelakadsambilamlada.Prijemoždačetrdesetgodina.A zar ne znaš da je on umro? Blijediš, starice, ne odgovaraš, usta su ti

pobijelila,višenedišeš…Eto,tojetačudnalegendaodjevojciiztvrđave.Stanimalo,Ezope,neštosam

zaboravio:Jednogajedanaonaizdvorištazačulaglassvogadragana,palajeničeizacrvenjelase.Tadjojjebiločetrdesetgodina…

Zemlji tepredajem,Eva, i u smjernosti pijesakna tvomgrobu ljubim.Teškauspomena,poputružecrvena,dušumiprožmečimpomislimnate,kaodasesavblagoslovu predam, sjetim li se tvoga osmijeha. Sve si davala, i sve si dala, inimalotinijebilo teško; jer tisibiladijetesamimživotomopijeno.Adrugi,štosebično škrtare čak i na svom pogledu, svemislimoje zaokupiti znadu. Zašto?Upitajdvanaestmjeseciugodiniilađenamoru,upitajtajnovitogaBogasrca…

XXXIV

Jedančovjekjekazao:“Neloviteviše?EnoEzopasamaušumi,tjerazeca.”Kazaosam:“Iditeiulovitegazamene.”Nekoliko dana prođe, kad eto ti kodmene gospodinaMacka, upalemu oči,

potamnioulicu.Zapitahse:Mogulijaprezretiljude,ilinemogu?Nisambašutosiguran.

GospodinMack je govorio o odronu, o katastrofi. Bila je tonesreća, žalosnaslučajnost,utomnimalonijemojakrivica.

Kazaosam:“Ako je itkoposvakucijenuhtiorastavitiEvuodmene,onda je topostigao.

NekajeBogomproklet!”Gospodin Mack me sumnjičavo pogleda. Promrmljao je nešto o lijepom

pogrebu,ninačemuseniještedjelo.Sjediosamidiviosenjegovojvelikojprilagodljivosti.Nijehtionikakvunadoknaduzačamackojijemojalavinasmrskala.“Nemojte tako”, kazao sam, “pa moram Vam platiti za čamac i za vedro

katrana,začetku…”“Ne,dobrigospodineporučniče”,uzvratiojeon,“kakotomožeteipomisliti!”I

pogledaomejeočimapunimmržnje.

TritjednanisamvidioEdvardu.Ilijesam,jednom,sreosamjeudućanu,ušaosamkupitikruh,stajalajezapultomipreturalapogomiliodjeće.Samosuonadvapomoćnikabila,iona.

Pozdraviosamglasno,onajepodiglaglavu,nonijeodgovorila.Sinulomijedapred njom ne mogu tražiti kruh, okrenuo sam se momcima i zatražio sačme ibaruta.Doksetovagalo,držaosamjenaoku.

Siva iodvećokraćalahaljina,spohabanimrupicamazadugmad;ravnesusegrudi snažno nadimale. Kako je samo ljetos porasla! Čelo joj bijaše zamišljeno,oneposebno izvijeneobrvestajahu jojna licukaodvije tajne, svi su jojpokretipostali zrelijim. Pogledah joj ruke, oni dugi, fini prsti silno me se dojmiše, teuzdrhtah.Idaljejeonapremetalapoodjeći.

StajaosamipoželiodaEzopdotrčidopulta,donje,dajuprepozna,tedagajasmjestadozovemsebiizamolimjudamioprosti;štobitadonaodgovorila?

“Izvolite!”kažepomoćnik.Platiosam,uzeosvojepaketeiopetpozdravio.Onapodižeglavu,alinisadne

pozdravi.Fino!pomisliosam;moždajeonavećbaronovazaručnica.Iotišaosambezkruha.

Kadsenađohvani,bacihpogledpremaprozoru.Nitkonijegledaozamnom.

XXXV

A onda jedne noći pade snijeg, te postade hladno umojoj kolibi. Bilo je tuognjište,gdjesamkuhao,alidrvojeslabogorjelo,aipuhalojekrozzidove,iakosam ihbiozačepio što sammogaobolje. Jesen jeprošla,danipostadošekratki.Onajjeprvisnijegbrzookopnionasuncu,izemljajeopetbilagola;alinoćibijahuhladne,ivodasesmrzla.Isvajetravauvenulaisvikukcisnjombijahunestali.

Na ljude se spustio neki tajanstveni mir, mozgali su i šutjeli, oči su imočekivalezimu.Nikakavseuzvikvišeniječuosasušilaribe,lukabijašemirna,sveje išlo ususret vječitoj noći sjevernoga svjetla, kad sunce spava na dnu mora.Tupo,prigušenosuodzvanjaliudarivesalasnekogusamljenogčamca.

Nekadjevojkapristiževeslajući.“Gdjesitobila,mojadjevojko?”“Nigdje.”“Nigdje?Čuj,poznatasimi,ljetossamtesreo.”Pristalajeuzkej,iskrcalaseiprivezalačamac.“Bilasipastirica,plelasičarapu,sreosamtejednenoći.”Lakojojrumenilooblijeobraze,zbunjenoseonanasmije.“Mojaplaninčice,dođiumojukolibudategledam.Znamtiiime:Henriette.”Ali ona šutke prođe kraj mene. Jesen i zima su je zgrabili, već su joj čula

uspavana.Aisuncejevećpaloumore.

XXXVI

Ipoprvi samputodjenuo svojuuniformu i zaputio seuSirilund. Srcemi jejakotuklo.Sjećaosamsesvega izonogprvogdanakadmi jeEdvardapohrlila ibacilamiseuzagrljaj,naočigledsvih;poslijemejeonamjesecimabacalatamo-amo,zbognjemijekosaosijedjela.Mojavlastitakrivica?Da,mojamejezvijezdapogrešnovodila.Misliosam:Kakolićeseobradovatikadjojsedanasbacimprednogeikažemjojtajnusvogasrca!Ponuditćemistolicu,nareditidanamsenalijevina,ikadprinesečašuustimadasamnomispije,kazatće:Gospodineporučniče,zahvaljujemsezatrenutkekojesmoprovelizajedno,nikadihnećuzaboraviti!Akad se obradujem imalo ponadam, ona će se pretvarati da pije i spustiti čašunetaknutu.Inećeodmenenikritidasesamopretvaradapije,onaćemisamatopokazati.Takvajeona.

Dobro,uskoroćekucnutizadnjičas!I dok sam se spuštao putom, mislio sam dalje: Moja će uniforma ostaviti

dojamnanju,gajtanisunanjojnoviilijepi,sabljaćezveckatipopodu.Nervozname radost obuze, te šaptah samom sebi: Tko zna što se još može dogoditi!Podignuo samglavu i razmahnuo rukom.Nikakveponiznosti više,do častidrži!Svejednomijekakoćetoići,noudvaratisevišenipoštoneću.OprostiteštoVasneprosim,ljepotice…

GospodinMackmejesreoudvorištu,jošvišeupalihočiju,joštamnijiulicu.“Putujete?Stvarno?Pada, inijeVambilobašugodnouzadnjevrijeme;što?

KolibaVamjeizgorjela.”IgospodinMackseosmjehnu.Odjednombijašekaodaispredsebevidimnajrazumnijegčovjekanasvijetu.“Uđite,gospodineporučnice,Edvarda jeunutra.Da,zbogom,zbogom.Valjda

ćemo se vidjeti na keju, kadbrodkrene.”Te seudalji pognute glave, zamišljen,zviždućući.

Edvarda je sjedilaudnevnoj sobi, čitala je.Kad samstupiounutra, časak seonazačudimojojuniformi,gledalamejenakošeneglave,kaokakvaptica,čakseizacrvenjela.Otvorilajeusta.

“Došaosamdaseoprostim”,najzadizustih.Onaseodjednompodiže,ividjehdasumojeriječinanjudjelovale.“Glahne,putujete?Sad?”“Čim brod stigne.” Uhvatim ju za ruku, za obje ruke, neki besmislen ushit

ovladamnome,uskliknem:“Edvarda!”izabuljimseunju.Iistogjetrenaonahladna,hladnaiprkosna.Svemiseunjojsuprotstavi,ona

seuspravi.Našaosamsekaoprosjakprednjom,pustiosamjojrukeidozvoliodaseudalji.Sjećamsedasamtadstajao imehanički,višeputa,ponovio:Edvarda!Edvarda!,adaotomenisamnirazmišljao,akadjeonaupitala:“Da?Štohoćetekazati?”,ništajojnisamodgovorio.

“Zamisli,većputujete!”ponoviona.“Atkoćedoćisljedećegodine?”“Netkodrugi”,odgovorih.“Valjdaćesekolibaopetsagraditi.”

Nastatajac.Onaseopetprihvatisvojeknjige.“Žaomiještomojotacnijetu”,kazalaje.“Ali,pozdravitćugaodVas.”Natonisamodgovorio.Prišaosam,jošjednomjeuzeozarukuikazao:“Pa,zbogom,Edvarda.”“Zbogom”,uzvrationa.Otvoriosamvratainapraviosedasamotišao.Većjeonasjedilasknjigomu

ruci, i čitala, zaista je čitala i listala. Ništa, moj oproštaj na nju nimalo nijedjelovao.

Nakašljahse.Onaseokrenuiiznenađenakaza:“Zarnisteotišli?Mislilasamdasteotišli.”SamiBogzna,alinjenoiznenađenjebijašepreveliko,nijebašbilanaoprezu,

tejepretjeralausvojojiznenađenosti,takodasampomisliodajeonaipakcijelovrijemeznaladastojimizanje.

“Sadćuići”,kazaosam.Tadonaustadeipriđemi.“HtjelabihimatinekuuspomenuodVas,kadvećputujete”,kazalaje.“Mislila

samVaszamolitizanešto,alitojemoždapreviše…HoćetemidatiEzopa?”Inerazmišljajućiodgovorihpotvrdno.“Dođiteondasutrasnjim”,kazalaje.Otišaosam.Pogledaosamuprozor.Nanjemunikoga.Svebijašegotovo…

Zadnjanoćukolibi.Mozgaosam,brojaosate;kadjesvanulo,pripremiosamsizadnjiputjelo.Biojehladandan.

Zaštolimejezamoliladajojsâmdovedempsa?Daporazgovarasamnom,damina rastankukaženešto važno?Nisamviše imao što očekivati. I kako će onapostupati s Ezopom?Ezope, Ezope, ona će temučiti! Zbogmene će te bičevati,moždaimaziti,alićetesigurnousvakodobabičevatiisasvimuništiti…

Dozvao sam Ezopa sebi, potapšao ga, prislonio glavu uz njegovu i dohvatiosvojupušku.Odmahonstademahatirepomodradostivjerujućidaćemou lov.Opet sam prislonio glavu uz Ezopovu, cijev puške naslonio na njegov potiljak ipovukaoobarač.

UnajmiosamnekogčovjekadaodneseEzopovlešEdvardi.

XXXVII

Tijekompopodnevapoštanskibrodjetrebaokrenuti.Zaputiosamsedokeja,mojesustvarivećbilenabrodu.GospodinMackmije

stisnuorukuihrabriomelijepim,ugodnimvremenom,nionsâmnebiimaoništaprotivputovatipotakvomvremenu.Doktorjepristizao,Edvardazanjim;osjetihkakomikoljenazaklecaše.

“Htjelismovidjetijesteliselijepoukrcali”,kazaojedoktor.Zahvaliosamse.Edvardamepogledaravnouočiikaza:“MoramVamsezahvalitizaVašegpsa.”Stisnula jeusta,usnebijahublijede.

Opetmejesvečano,svelikimpoštovanjemoslovila.“Kadidebrod?”upitadoktornekogčovjeka.“Zapolasata.”Janištanisamkazao.Edvarda,uzbuđena,nijemoglamirnostajati,okretalasenasvestrane.“Doktore,zarnećemokući?”zapitaona.“Uradilasamsvojzadatak.”“VisteizvršiliVašzadatak”,dočekadoktor.Onaseponiženanasmijanatonjegovovječitoispravljanjeiuzvrati:“Azarnisamijaotpriliketakokazala?”“Ne”,odgovorionkratkoijasno.Pogledahga.Tajjemaličovjekstajaohladaninepokolebljiv;bijašeonsačinio

plan koga se do kraja držao. A ako ipak izgubi? Svejedno, on to ne bi pokazao,nikadsetonanjegovomlicunebividjelo.

Smrkavalose.“Onda,zbogom”,kazaosam,“ihvalazasvakidankojisamproveosvama.”Edvardamenijemopogleda.Zatimokrenuglavuipogledapremabrodu.Popeo sam se na brod. Još je Edvarda stajala na keju. Kad sam se ukrcao,

doktordoviknuzbogom.Gledaosampremakopnu,Edvardaseuističasokrenulaiskejazaputilakući,brzimkorakom,ostavilajedoktoradalekoizasebe.Tobijašezadnještovidjehodnje.

Srcemiproževalsjete…Parobrodkrenu;jošsamvidiotablugospodinaMackasnatpisom:Stovarište

soliipraznihbačava;aliubrzoseitoizbrisa.Pojavišesemjesecizvijezde,uokolose uzdigoše planine, spazih beskrajne šume. Tamo jemlin, a tamo, tamobijašemoja koliba, koja je izgorjela; na zgarištu još stoji, usamljena, ona visoka, sivastijena.Iselin,Eva…

Noćpolarnogasvjetlarazastiresepoplaninamaidolinama.

XXXVIII

Sve sam to napisao da bih prikratio vrijeme. A bijaše mi i zadovoljstvoprisjetiti se onog ljeta na sjeveru, kad sam tolikoputa brojao sate, a vrijeme jeipakletjelo.Svesepromijenilo,saddanivišenećedaprođu.

Još ja imammnogovedrihtrenutaka,alivrijememirnostoji, inikakominijejasnodaonomožetakomirnostajati.Jasamotpuštenovojnolice,slobodankaoknez,svejedobro,družimsesljudima,vozimukočiji;katkadasklopimjednookoikažiprstompišemponebu,poškakljimmjesecispodbrade,iučinimisedaseonnasmije,grohotomsesmijeodsmiješneradostištoganetkoškakljiispodbrade.Sveseosmjehuje.Otvorimbocuuzprasakčepaipozovemveseleljude.

Što se Edvarde tiče, na nju nemislim. A zašto je i ne bih sasvim zaboravionakontolikovremena?Jasamčastančovjek.Iakometkogodupitažalimlizbognečega,smjestaodgovorimodrično,ne,ne,nizbogčegajanežalim…

Coraležiigledaume,satnakaminutiktaka,podmojimotvorenimprozorimabruji gradskavreva.Netkopokucanavrata,poštarmipružipismo.Napismu jekruna.Znademodkoga je,odmahmibudejasno, ilisamtomoždasanjao jednebesane noći? Ali u pismunemaničega napisanog, u njemu su samodva zelenaptičjapera.

Nekiledenistrahmeprožme,ohladimse.Dvazelenaptičjapera!kažemsebi.Pa što, tome se nimalo ne tiče! Ali zaštomi je hladno? Pa da, s prozora puše,prokletipropuh.

Odemdoprozoraizatvorimih.Sadsututadvaptičjapera,mislimjanadalje,činimisedabimitrebalabiti

poznata, podsjećaju me na malu šalu gore na sjeveru, na jedan mali doživljajmeđumnogimdrugim;bilo jezadovoljstvoopetvidjeti tadvapera. Iodjednommiseučinidavidimliceičujemglas,kojikaže:Izvolite,gospodineporučniče,tusuVašaptičjapera!

Vašaptičjapera…Cora,mirnolezi,čuješli,ubitćuteakosepomakneš!Vanijetoplo,neizdrživa

vrućina;naštolisammisliokadsamzatvorioprozore!Rastvoriprozore,rastvorisvavrata,ovamo,veseliljudi,uđite!Hej,tekliću,učinineštozamene…

Idanprolazi,alivrijememirnostoji.

Ovo sam napisao samo radi svog zadovoljstva i zabave, i zabavljao sam senajbolje što sam znao.Ni zbog čega ja ne žalim, samo čeznemotići odavde, neznamnigdje,samodajedaleko,moždauAfriku,uIndiju;jerjašumamaisamoćipripadam.

GLAHNOVASMRTZabilješkaiz1861.

I

Obitelj Glahn može koliko god hoće oglašavati po novinama i tragati zanestalimporučnikomThomasomGlahnom;alionsevišenikadanećevratiti,jerjemrtav,ajačakznamikakojeumro.

Iakotoizrijekomkažem,nimalomeipaknečudidanjegovaobiteljnastavljasa svojom potragom; jer Thomas Glahn je po mnogo čemu bio neobičan, a icijenjen čovjek. To priznam, da bih pokazao svoju pravičnost, iako je Glahn jošuvijek moj neprijatelj i uspomena na njega u meni izaziva mržnju. Izgledao jesjajno,bio jepunživota,posvezavodljiveprirode.Kadbikogapogledaosvojimvrelimživotinjskimpogledom, taj bi dobroosjetionjegovumoć, kao što sam ječakijaosjetio.Kažudajenekadamaonjemukazala:Kadmeonpogleda,izgubimse;unjegovompogleduosjetimnekipokret,kaodamedodiruje.

AliThomasGlahn je imao i svojemane, inenamjeravam ihkriti,kaoštonekrijem da ga mrzim. Kadikad je znao biti tako luckast, kao kakvo dijete, tolikoprostodušanjeonbio,amoždajestogatolikoiopčinjavaofrajle,Bogzna.Znaojelupetati sa ženama i smijati se njihovim besmislicama, što je na njih ostavljalodojam.Zanekogvrlosnažnogčovjekaugradukazaojedaizgledakaodahodasasvinjomuhlačama,itojseduhovitostisâmsmijao,iakobihsejazbognjesramio.A jednom, kasnije, kad smo zajedno stanovali, on je svoju suludost otvorenopokazao: jednog jutra ušla je moja gazdarica do mene i upitala što želim zadoručak,iubrzinisamodgovorio:jedanjajeijednokriškukruha.Umojojsesobitad zatekao Thomas Glahn – stanovao je u mansardi iznad mene, odmah podkrovom–istaosedjetinjastosmijati iveseliti tojmojojmalojomašciugovoru.Jedanjajeijednokriškukruha!neprestanojeponavljao,inijeprestaosvedokganisamzačuđenopogledao.

Možda se kasnije prisjetim i nekih drugih njegovih smiješnih postupaka,svakakobihhtiopisatiionjima,nimaloganeštedeći,kaoštootvorenokažemdajeonmojneprijatelj.Azaštobihbioplemenitasrca?Ali,morampriznatidaseongluparaosamokadjebiopripit,iuobagorenavedenaslučajabiojekrajnjepijan.Ali,bitipijan,zartonijesamoposebivelikamana?

Kad sam ga sreo ujesen 1859. bijaše on čovjek od trideset i dvije godine,obojica smo zapravo bili istih godina. Tad je on nosio bradu i lovačke vunenekošulje, bijahu one pretjerano izrezane, usto bi se dogodilo da on ne zakopčagornjedugme.Upočetkumisečinilodamujevratneobičnolijep,alidomalomeje on učinio svojim smrtnimneprijateljem, tako da otad nisammislio damu jevrat ljepši od mog, iako ja svoj nisam toliko izlagao. Prvi sam ga put sreo uriječnom čamcu, bio sam se zaputio na istomjesto kao i on, u lovište, i odmahsmo odlučili kopnom krenuti zajedno, volovskim kolima, kad više vlak nismomoglikoristiti.Namjernoizbjegavamimenovatimjestokamosmoputovali,kakonikoga ne bih naveo na trag; no obitelj Glahnmože slobodno prestati oglasomtražitisvogarođaka;jerjeonumroupravoutommjestuukojesmodoputovali,i

kojejaneželimimenovati.InačesamzaThomasaGlahnačuoprijenoštosamgasreo,njegovomi ime

nijebilonepoznato.Čuosamdajebiouvezisnekommladomsjevernjakinjomizdobrostojeće kuće, i da ju je na neki način osramotio, te da je ona s njimprekinula. U svom se glupom prkosu zakleo da će se osvetiti na samom sebi, idamamu jemirnodopustilada ispunisvojuželju, tosenjenije ticalo. Iotad jeime Thomasa Glahna zaista postalo poznato, on se raspojasao, poludio, pio je,pravioskandalzaskandalominapustiovojnuslužbu.Biojetozbiljačudannačinosvetezbogdobijenekošare!

Čulaseijošjednapričaonjegovomodnosustommladomdamom:daonnjuuopćenijeosramotio,negodasumunjezinipokazalivrata,čemu je ionasamapripomogla, nakon što ju je neki švedski grof, čije ime ne želim spomenuti,zaprosio.Aliu tusepriču jamanjepouzdajem ionuprvudržim istinitijom,kaošto kažem da ipakmrzim Thomasa Glahna i vjerujem da je on u stanju učinitinajgore.No,kakobilo,nikadonsâmotojvezistomdobrostojećomdamomnijegovorio,nitisamgajaotompitao.Štomesetotiče?

Doksmosjediliučamcunesjećamsedasmogovoriliiočemdrugomosimoonomseocuukojesmosebilizaputili,igdjenijedanodnasnijebioranije.

“Tamobi trebaobitinekakavhotel”,kazao jeGlahn ipotražionakarti. “Akonamseposreći,moglibismosesmjestititamo:Gazdarica jenekastaraengleskahalfbreed,kakosumikazali.Poglavicaživiususjednomselu,kažudaimamnogožena,nekimajetekdesetgodina.”

Elem,nisamznaodapoglavica imamnogožena, i ima lihotelu tommjestu,zatonisamništanikazao; ali seGlahn smješkao, i smatrao samdamuosmijehlijepostoji.

Zaboravio sam uostalom kazati da se on nikako nije mogao smatratisavršenimmuškarcem, iako je takosjajno izgledao;sâm jepričaodana lijevomstopaluimanekustaruranuodmetka, idagaonaprisvakojpromjenivremenaboli.

II

Tjedankasnijebilismosmješteniuvelikojkolibi,kojasevodilapodimenomhotel,kodstareengleskehalfbreed.Ah,kojihotel!Zidovibijahuodilovačeimalodrveta, i todrveta koje su rastočili bijelimravi,miljeli suuokolona sve strane.Smjestiosamseuprostorijipokrajdnevnesobesazelenimprozoromokrenutimulici,s jednimjedinimoknom,kojenijebilobaščisto,aGlahnje izabraotijesnurupuiznadmene,upotkrovlju,gdjejeionimaojednooknopremaulici,notamobijašemnogotamnijeilošijezastanovanje.Kodnjegajesuncepeklonaslamnatikrovstvarajućiunjegovoj sobi, idan inoć, skoronesnosnuvrućinu,ustosudonjegavodilenekakvejadneljestvesčetiriprečke,ninalikstepenicama.Aštosammogaoučiniti?PustiosamGlahnadaodabere,kazaosam:

“Tusudvijesobe,jednadoljeijednagore,birajte!”I Glahn je pogledao te dvije sobe i izabrao onu gornju, možda da bi meni

ugodio;azarsammuzatotrebaobitizahvalan?Taništamunedugujem.Uvrijemenajveće žegenismo išli u lov,mirovali smoukolibi, jer je vrelina

zaistabilanesnosna.Okokrevetasmonoćustavljalimrežuzboginsekata;alibiseipak dogodilo da slijepi miševi, nijemi i bijesni, nalete na naše mreže i da ihpokidaju; to se Glahnu događalo vrlo često, jer je zbog vrućine krovno oknomoraodržatistalnootvorenim,nomenisetonijedogađalo.Danjusmoležalinarogožini ispred naše kolibe, pušili smo i promatrali život kraj drugih koliba.Domoroci bijahu tamnoputi i debelih usana, svi s prstenom u ušima i zgaslim,smeđimočima;bijahuskorogoli, samos trakompamučne tkanine ili spletenimlišćemokostruka,aženesuustonosilekratkupamučnusuknjudabisepokrile.Svasudjeca,idaninoć,bilapotpunogolasazbiljavelikim,izbačenimtrbusimakojisuse,uljempremazani,presijavali.

“Ženesupredebele”,kazaojeGlahn.Ijasamsmatraodasuženepredebele,imoždasambašja,aneGlahn,prvito

pomislio; alimunisamhtioproturječiti i rado sammuprepustio častdau tombudeprvi.Uostalom,nisusveženebileodvratne, iakosu imlicabiladebela,a izaudarala su; u selu sam sreo jednu djevojku, mladu polutamulku duge kose isnježnobijelihzuba,onabijašenajljepšaodsvih.Naletiosamnanjujednevečerinaruburižinapolja,ležalajepotrbuškeuvisokojtraviipraćakalasepodignutimnogama.Htjelajesamnomrazgovarati,irazgovaralismo,svedoksamjatohtio,bijaše skoro jutro kad smo se rastali, i tad ona nije otišla ravno kući, nego senačinilakaoda jenoćprovelau susjednomselu.Te jevečeriGlahnsjediopredjednom kolibicom, usred sela, skupa s dvjema mladim djevojkama, bijahu oneveomamlade,moždanestarijeoddesetgodina;snjimajeonsjedioigluparaoseipiorižinopivo,notojenjegovukus.

Dva dana kasnije pošli smo u lov. Prošli smo pored nasada čajevca, rižinihpolja i livada,ostavilismoselo izasebe i išliusmjerurijeke,ušlismoušumusčudnim,nepoznatimdrvećem,bambusom,mangom,tamarindom,tikom,bilojetu

islanogdrveća,kaoiuljanogiguminadrveta,da,Bogsamiznakakvogsvedrvećatu nije bilo, nijedan se od nas u to nije baš mnogo razumijevao. Ali rijeka senikakonijemoglapohvalitivodom,iostajalajeonatakoplitkomsvedovremenavelikih kiša. Lovili smo divlje golubove i kokoši, a vidjeli smo i dvije panteretijekompopodneva;a ipapagajisuprolijetaliponadnašihglava.Glahnjegađaostrašno sigurno, nikad on nije promašio; no bilo je to i zbog puške koja bijašeboljaodmoje,stimštosamijagađaosigurnoimnogoputapogodio.Nikadsejatimenisamrazmetao,aliGlahnječestoznaokazati:ovojćusprašitipodrep,ovućupočešatipoglavi; tobikazaoprijenegoštobipovukaoobarač, ikadbipticapala,pokazalobisedajujepogodiobašurepiliuglavu.Kadsmonaletjelinaonedvije pantere, Glahn je i njih htio napasti svojom sačmaricom, ali ja sam gaodvratio od toga, jer već se smrkavalo, a nije nam bilo preostalo više od dvijepatrone.Onseitimehvalio,kakosepokazaohrabrimhtijućipucatisačmaricomnapantere.

“Krivo mi je što ipak nisam pucao”, kazao mi je. “Zašto ste Vi tako vraškioprezni?Hoćetedugodaživite?”

“Veselimeštomesmatraterazumnijimodsebe”,uzvratiosam.“Nećemovaljdazbogsitnicepostatineprijatelji”,kazaojeon.Bile su tonjegove riječi, nemoje;da jehtiopostatimineprijateljem,nebih

imao ništa protiv. Počeo sam osjećati zlovolju prema njemu zbog njegovanepromišljena ponašanja i njegove zavodničke naravi. Večer prije bio sam sasvojom prijateljicom Maggie, Tamulkom, i oboje bijasmo dobro raspoloženi.Glahnsjedipredkolibom,pozdravinas,ismješkasedokprolazimokrajnjega;noMaggie ga je tad prvi put vidjela i, znatiželjna, upitame o njemu. I toliki je onostaviodojamnanjudasmo,kadsmoserazilazili,otišlisvatkonasvojustranu,onamenijehtjelaotpratitikući.

Kadsammukasnijeotomekazao,Glahnhtjedeprijećiprekotoga,kaodajetonešto sasvim beznačajno. Ali ja nisammogao prijeći preko toga. Jer nije se onmeni,kadsmoprolazilipokrajkolibe,nismješkaonismijao,negoMaggie.

“Štoonoonažvače?”upitaomeje.“Neznam”,odgovoriosam,“žvače,valjdazatoiimazube.”Nije to zamene bila nikakva novost, davno sam i sâmprimijetio daMaggie

stalnoneštožvače.Nonijeonažvakalabetel,jerzubijojbijahusasvimbijeli,njojjejednostavnobioobičajžvakati,itobilošto,novčić,komadićpapira,ptičjepero,svejeonažvakala,kaodajeutomeuživala.Noniukomjeslučajuzbogtoganijetrebaloomalovažavati,paonajeusprkostomeipakbilanajljepšadjevojkauselu;aliGlahnmijezavidio,utomebijašecijelastvar.

Uostalom,večerposlijeopetsambiouprijateljstvusMaggie,iGlahnnamnebijašeninakrajpameti.

III

Tjedandanajeprošlo,svakidansmoišliulovimnogodivljačiulovili.Jednogjutra,baškadsmoušliušumu,Glahnmeuhvatizarukuiprišapnu:Stani!Uističasprislonionpuškuuzobraziopali.Bijašemladunčeleopardatouštojepucao.Mogaosamijatadpucati,alijeGlahntučasthtiozadržatizasebeipucaojeprvi.Kako li će se tek sad busati! pomislio sam. Primaknemo semrtvoj životinji, jerbijašemrtva,sposveraznesenomlijevomstranom,imetkomuleđima.

Nevolimkadmehvatajuzaruku,zatosamkazao:“Mogaosamijapucati.”Glahnmepogleda.Kažemopet:“Moždanevjerujetedasamijamogaopucati?”Glahnnitadneodgovori.Umjestotogajošseonjednompokažedjetinjastimi

u mrtvog leoparda ispali još jedan hitac, ovaj put kroz glavu. Pogledam gazabezeknut.

“Tako”,onće,teobjasni:“častminedopuštaleopardaustrijelitisastrane.”Tajobičanpogodak,dakle,bijašepremalenzanjegovutaštinu,uvijekjeonu

svemuhtiobitiprvi.Kakojebiosmiješan!No,štomesetiče,jaganebihodao.Uvečer, kad smo se vratili u selo s onim mrtvim leopardom, mnogo se

domorodacaokupilodagavidi.Glahnse ipakstimnijetolikohvalisao,samojekazaokakosmogaubilijutros.IMaggiejebilaprisutna.

“Tkogajepogodio?”upitalaje.“Valjda i sama vidiš dvije rane, ubili smo ga jutros, kad smo izišli.” Te on

okrenuživotinjuipokazajojonedvijerane,ionusastraneionunaglavi.“Ovdjejepogodiomojmetak”, kazao jepokazavši na ranu sa strane, jer je onu svojojsmiješnostihtiomeniprepustitipogodakuglavu.Nijemisedalo ispravljatiga iobjašnjavati, te ništa nisam kazao. Potom je Glahn domoroce častio rižinimpivom,imnogoseontadistrošionasveonekojimabijašedopića.

“Obojica su ga pogodili”, kaza Maggie za sebe, cijelo vrijeme gledajući uGlahna.

Povukohjeustranuikazah:“Zaštocijelovrijemegledašsamounjega?Zarijanisamkrajtebe?”“Jesi”,odgovorilaje.“Ičuj:doćićuvečeras.”Sutradan je Glahn dobio pismo. Ekspresnomu je ono uručeno s postaje na

rijeci, a išlo je zaobilaznimputemdugim stotinu osamdesetmilja. Pismobijašepisano ženskom rukom, te sam u sebi pomislio da je možda od njegove bivšeprijateljice, onedobrostojećedame.Glahn senervozno smijaodokga je čitao, itekliću, koji je pismo donio, dade i lijepu napojnicu. Ali nije to potrajalo dugo,ubrzoonzašuti ismrknuseneradećiništadrugodolizurećiravno ispredsebe.Uvečersenapiosjednimdomorocem,starimpatuljkom,injegovimsinom,imenejezagrliohtijućisvakakodaijasnjimapijem.

“Takosteljubaznivečeras”,kazaosam.Natoseonvrloglasnonasmijaoiuzvratio:“Nas smo dvojica usred Indije i ubijamo divljač, ha? Zar to nije užasno

komično?Izatonazdravimosvimcarstvimaizemljamasvijeta,nazdravimoisvimlijepimženama,iudanimineudanim,ionimakojesudalekoiovimakojesublizu.Ho-holZamislitemuškarca,iženukojagaprosi,udanuženu!”

“Groficu!”dobaciosamzajedljivo.Kazaosamtovrlozlobno,itogazaboli,itotoliko da je zacvilio kao pas. Zatim se odjednomnamrštio i stao treptati očimamozgajućidanijeprevišekazao,načinivšisetakosvečanimstomsvojomsitnomtajnom.Aliutodonašekolibedotrčanekolikodjeceuzvikujućiivrišteći:“Tigrovi,o-hoj, tigrovi!” Neko je dijete tigar zgrabio skoro kod samog naselja, u šipražjuizmeđuselairijeke.

Glahnu,pijanomiduševnorastrojenom,bijašetodovoljno,dohvatiojesvojupuškuismjestapotrčaopremagustišu;čaknišeširnijestavionaglavu.Alizaštoje uzeo lovačku pušku, a ne sačmaricu, ako je zaista toliko hrabar? Morao jezagazitiurijeku,štoinijebilobašbezopasno, iakojerijekabilaskoropresušilaneposrednoprijevelikihkiša;domalosamčuodvapucnja,aodmahpotomitreći.Trimetkazajednuživotinju!pomisliosam;lavbiposrnuooddvametka,aovojeipak samo tigar! Ali čak ni ta tri metka nisu bila od koristi, dijete ipak bijašerastrgnutoinapolapojedenokadjeGlahnstigao;danijebiotolikopijan,nebiganipokušaospasiti.

Noć jeproveouterevenciukućicidonaše,skupasnekomudovicominjenedvijekćeri,samiBogznaskojomodnjih.

Dva danaGlahn se niti jednoga trena nije trijeznio, a uza se je imao i cijelodruštvokojejesnjimpilo.Uzaludmejepoticaodaseijapriključimpijanci,nijevišepazioštogovori,prigovoriomijedasamljubomorannanjega.

“VašaljubomoraVaszaslijepljuje”,kazaoje.Mojaljubomora!Jaljubomorannanjega!“Znate što”, kazao sam, “ja ljubomoran, na Vas! A zbog čega bih to bio

ljubomorannaVas?”“Uredu,ondanisteljubomorninamene”,uzvratioje.“Uostalom,večerassam

pozdravioMaggie,žvakalajekaoiobično.”Progutaosamodgovoriotišao.

IV

Opetsmopočeliićiulov.Glahnjeosjećaodabijašenepravedanpremamenitejemoliodamuoprostim.

“Uostalom,punamijekapasvega”,kazaoje,“najboljebibilodajednogdanapogrešnonaciljateipogoditemeuglavu.”

Stakvimseonmislimabavio,dabihgatrebaopogoditiuglavu.Amoždajetoopetzbogonoggrofičinogpismakoje je tinjalounjemu iproganjaloga, te samodgovorio:

“Kakotkoprostre,onakoćeispavati.”Svakim je danom postajao šutljiviji i smrknutiji, nije više pio niti je što

govorio;obrazimubijahuupali.Jednogdanaiznenadazačuhrazgovorismijehpodmojimprozorom,pogledah

van,kadonoGlahn,opetvedralica,uživomrazgovorusMaggie.Opetkoristisvusvojuvještinuopčinjavanja.MoradajeMaggieupravobiladošlaodkuće,iGlahnjujespazio.Nimaloseoninisuustručavalinaćise,itobašispodmogprozora.

Osjetih drhtaj u svim svojimudovima, i zapeh okidač na svojoj pušci, ali gaponovospustih.IzišaosamvaniuhvatioMaggiezaruku,tesmošutećikrenuliizsela.Glahnsesmjestaizgubioukolibi.

“Zaštoopetgovorišsnjim?”upitahMaggie.Onaneodgovori.Bijah nasmrt očajan, srce mi je tuklo tako jako da sam jedva disao. Nikad

nisam vidio Maggie tako lijepu kao tad, nikad nisam vidio tako lijepu ni nekuposve bijelu djevojku, i zato zaboravih da je ona Tamulka, zapravo zbog njezaboravihsve.“Odgovorimi”,kazaosam,“zaštogovorišsnjim?”

“Onmisevišesviđa”,odgovoriona.“Ontisevišesviđaodmene?”“Da.”Takodakle,onjojsevišesviđa,iakosamsejaposvemumogaomjeritisnjim!

Zarnisamuvijekbioljubazanpremanjojidavaojojnovacaidarova?Aštojeonučinio?

“Ontiseruga,kažedastalnožvačeš”,kazaosam.Nijeme shvatila, te sam joj pokušaoobjasniti, kazao samdaona imaobičaj

uvijekneštostavitiuustaitožvakati,idajojseGlahnzbogtogaruga.Tonanjuostavidubljidojamodsvegaštosamkazao.

“Čuj,Maggie”,nastaviosam,“bitćešmoja,zauvijek;zartoneželiš?Otomsamrazmišljao,poćićešsamnomkadkrenemodavde,želimsetobomoženiti,čuješli,otputovatćemoumojuzemljuitamoživjeti.Valjdatoželiš?”

Itonanjuostavidubokdojam,Maggieživnuiraspričasesamnomdoksmošetali.SamojednomspomenuGlahna,upitalaje:

“HoćeliiGlahnpoćisnamakadmikrenemo?”“Ne”,odgovoriosam,“neće.Totežalosti?”

“Ne,ne”,brzoonauzvrati,“tomeveseli.”Onjemuvišenijegovorila,tesamsesmirio.Maggiejesamnompošlaikući,

kadsamjezamolio.A kad me je nekoliko sati kasnije napustila, uspeo sam se uz ljestve do

Glahnovesobeipokucaonatankatršćanavrata.Onbijašekodkuće.Kazaosam:“DošaosamdaVamkažemdasutramoždanebismotrebaliićiulov.”“Azaštone?”upitaGlahn.“JernisamsigurandanećupogrešnociljatiipogoditiVasuglavu.”Glahnništana tonije rekao, te samopet sišao.Nakon teopomenevaljdase

sutra neće usuditi poći u lov; ali zašto je domamioMaggie podmoj prozor i snjomglasnoblebetao?Zaštosenijevratiokući,akogajepismozbiljapozivalodasevrati?Umjestotoga,čestojeonlutao,stiskaozubeiuzvikivao:“Nikad!Nikad!Radijedameraskomadaju!”

Ali sutradan, noć nakon one moje opomene, ipak je on stajao ispred mogkrevetaidozivao:

“Diž’ se, diž’ se, druškane! Prekrasno je vrijeme, moramo u lov. Uostalom,glupojeonoštostesinoćkazali.”

Nijemoglobitivišeodčetirisata,nojasamodmahustaoibiospremanpoćisnjim; a zašto i ne, kad on ipak ne mari za moju opomenu. Prije nego što samizišao, napunio sam pušku, i to pred njim, da se uvjeri. A ni vrijeme ne bijašeprekrasno, kako je on kazao, naprotiv, padala je kiša, temi se on time još višerugao;alipraviosamsenevještišutkekrenuo.

Cijelog smo dana tumarali šumama, svaki sa svojim mislima. Ništa nismoulovili,propuštalismo jednudivljačzadrugom, jermislinambijahunadrugommjestu. Predpodne seGlahn stade kretatimalo ispredmene, kao dami je htiopružiti štoboljuprilikudauradimsnjim što godhoću; išao jebaš ispredmojecijevi, no i to sam ruganjepodnio.Uvečer smo se vratili kući, ada seništanijedogodilo.Pomisliosam:MoždaćeonsadbitinaoprezuiostavitiMaggienamiru!

“Ovomijebionajdužidanuživotu”,kazaojeGlahntevečerikadsmostajalipredkolibom.

Iništavišetadmeđunamanijekazano.Idućihdanaonbijašeu svomnajmračnijemraspoloženju,po svojprilici sve

zbog onog istog pisma. “Ne mogu više, ne, ne mogu više!” katkada bi govorionoću;glasmujeodzvanjaocijelomkolibom.Njegovajezlovoljaišladotledačaknije odgovarao ni na najljubaznija pitanja naše gazdarice, a i stenjao je dok bispavao.Mnogoonimanasavjesti!misliosam;alizašto,zaboga,neotputujekući?Sigurno mu to nije dozvoljavala njegova oholost, on nije htio biti onaj koji sevratio,kadjevećjednombioodbijen.

SMaggiesamseviđaosvakevečeri, iGlahn jojsevišenijeobraćao.Zapaziosamdajeprestalažvakati,uopćevišeniježvakala,tesam,obradovan,pomislio:višenežvače,tojejedannedostatakmanje,ijedanrazlogvišedajevolim!JednogdanaupitaonazaGlahna,pitalajevrlooprezno.Daneštosnjimnijeuredu?Danijeotputovao?

“Ako nije umro ili otputovao”, odgovorio sam, “pretpostavljam da leži kod

kuće.No,bašmebrigazanjega.Snjimsevišenemožeizdržati.”Ali kad smo stigli do kolibe, ugledasmo Glahna, ležao je na svojoj hasuri, s

rukamapodglavom,izuriounebo.“Uostalom,enogaonamoleži”,kazaosam.Maggiemusmjestapriđe,prijenoštosamtomogaospriječiti,iobratimuse

veselimglasom.“Gle,višenežvačem!Nipero,ninovčić,nipapirić,ništa,ništavišenežvačem.”Glahn je i nadaljemirno ležao, jedva da ju je i pogledao, aMaggie i ja smo

otišli.KadsamjojspočitnuodajeprekršilasvojeobećanjeponovnoseobrativšiGlahnu,uzvratilajedagajehtjelasamoukoriti.

“Da, to je dobro, ukori ga”, kazao sam, “a jesi li onda zbog njega prestala ižvakati?”

Nijeodgovorila.Što,zarnećeodgovoriti?“Reci,čuješli,jelitozbognjega?”“Ne,ne”,uzvratilaje,“tojezbogtebe.”U nešto drugo i nisam mogao povjerovati. Zašto bi ona nešto učinila zbog

Glahna?Maggiemijeobećaladoćinavečer,idošlaje.

V

Došla je u deset sati, čuo sam joj glas pred kolibom, govorila je s nekimdjetetom koga je vodila za ruku. Zašto nije ušla, i zašto je povela dijete?Promatramjeipredosjetimdatimglasnimobraćanjemdjetetudajenekisignal,azapazimida jeočiusmjerilapremapotkrovlju,uGlahnovprozor.Da jojonnijekimnuo,ilimahnuosprozora,kadjuječuo?Usvakomslučajuznaosamtolikodasenemoragledatiunebesakadseobraćadjetetunazemlji.

Htjedohizaćiiuhvatitijezaruku;aliutoonapustirukudjeteta,ostavidijetevaniasamauđenavratakolibe,ušlajeuhodnik.Najzadjedakledošla,trebaobihjeiukoriti,itekako,čimuđe!

Stojim i osluškujem, čujem da Maggie stupi u hodnik, uopće ne griješim, uhodnikuje,samoštonijepredmojimvratima.Aliumjestodauđemeni,čujemjojkorakepoljestvama,penjesegorenapotkrovlje,uGlahnovurupu,čujemjeodvećdobro.Širomotvorimvrata,aliseMaggievećpopela,vratasezanjomzatvore,iništavišenečujem.Bilojedesetsati.

Uđem u svoju sobu i sjednem, dohvatim pušku i napunim je, iako je usrednoći.UdvanaestsatiuspnemseuzljestveioslušnemkrajGlahnovihvrata,čujemMaggieunutra,čujemdajeljubaznapremaGlahnu,tesiđem.Ujedansatopetsepopnem,tadjesvetiho.Čekamispredvratadokseneprobude,budetrisata,pačetiri,iupetseoniprobude.Bašfino!pomislih,inisampomislioništadrugoosimtoga,da su seprobudili, i da je tobaš fino.Alidomalozačujembuku inemir izprizemljakolibe,izsobemojegazdarice,ibrzosammoraosićikakomeonanebiiznenadila.Glahn iMaggiebijahuočitobudni, imogao samčutimnogoviše, alisammoraootići.

U hodniku kazah samom sebi: Vidiš, ovuda je ona prošla, pomilovala ti jevrata,ali ihnijeotvorila,negose ljestvamapopelagore,aovdjesu i ljestve,poovimčetrimaprečkamajegazila.

Krevetmi jošbijašenetaknut,noni tadnisamlegao,sjeosamkrajprozora imaločeprkaoposvojojpušci.Srceminijekucalo,negodrhtalo.

Pola sata kasnije iznova začujem korake, Maggie se spušta ljestvama.Prislonim glavu uz okno i spazim je ispred kolibe. Na sebi je imala onu malu,kratku pamučnu suknju koja joj nije dosezala ni do koljena, a preko ramena jepregrnulavunenumaramu,kojujeposudilaodGlahna.Iništaviše,skorosasvimgola, ustoonamalapamučna suknjabijaše veoma izgužvana.Hodala jepolako,kao i uvijek, i ni sad nije pogledala premamomprozoru. A onda se izgubila zakolibama.

Neštokasnijesišao jeGlahn, spuškompodmiškom,posvepripravanza lov.Bijašesmrknut,nijenipozdravio.Uostalom,biosedotjerao,neobičnoseusrdnopotrudiookosvojeodjeće.Napirlitaosekaokakavmladoženja,pomisliosam.

Odmahsamsespremio ipošaosnjim,nitkoodnasništanijegovorio.Dvijeprvekokoši koje smopogodili naprosto smo raznijeli, jer smopucali iz lovačke

puške,poslijesmoih ispekli ispodjednogdrveta,najbolještosmoznali, ipojelišuteći.Takojeprošlovrijemedodvanaestsati.

Glahnmidoviknu:“Jeste li sigurni da ste napunili pušku? Mogli bismo naletjeti na nešto

neočekivano.Zasvakislučajprovjeritejestelinapunilipušku.”“Napuniosam”,odgovoriosam.Zatimseonnačasizgubioizažbunja.Kojabimimilinabilaustrijelitiga,dotući

gakaopsa!Nonije žurba,neka seon još šepiripripomislina to, sasvimmu jejasnoštojaimamnapameti,stogajeipitaojesamlinapuniopušku.Čaknidanasnijemogaoodoljetisvojojumišljenosti,nagizdaoseiobukaonovukošulju;izrazmujelicabioprekosvakemjereohol.

Okojedansatstaneonblijedisrditispredmeneikaže:“Ne, ne mogu više! Ipak pogledajte jeste li napunili, čovječe, imate li što u

pušci.”“Boljebibilodavoditeračunaosvojojpušci”,uzvratiosam.Noznaosamvrlo

dobrozaštoseneprestanoraspitujezamojupušku.Iopetseonudaljioodmene.Mojga jeodgovortolikopogodioda jepostao

krotak,hodaojeglaveuvučeneuramena.Malo zatim pogodio sam goluba, te opet napunio pušku. Dok sam se time

bavio,spaziosamdaGlahnstojipolusakrivenizajednogstablaigledaume,pazijesamlizaistanapuniopušku,dabidomaloglasnoijasnozapjevaojedanpsalam,i to čak svadbeni psalam. Pjeva svadbene psalme u svom najboljem odijelu,pomisliosam,itakomislidajedanaskaonikaddosadzavodljiv.Iprijenegoštojezavršiospjevanjem,počeojepolakohodatiispredmene,oboreneglave,inadaljepjevajući.Opetseonnašaotočnoispredmojecijevi,kaodajemislio:Da,gledaj,sadse imatodogoditi, zato ipjevamovajsvadbenipsalam!Noništase jošnijedogodilo,ikadjezašutio,moraoseokrenuti,davidigdjesam.

“Danasipakništanelovimo”,kazaojeinasmiješiose,kakobimiseispričaoipopravio stvar zato što pjeva u vrijeme lova. Ali, iakomu u tom trenu osmijehbijaše lijep, bilo je kao damu duša plače, a i usne sumu podrhtavale, iako jenastojaodaizgledakaodamujeutomozbiljnomčasudosmijeha.

No janisambionikakvagospođica, ikadseuvjeriodanamenenijeostavionikakav dojam, postao je nestrpljiv, poblijedio je, stao je kružiti oko meneužurbanimkorakom, časbi senašao smoje lijeve strane čas sdesne,katkadbizastaoičekaoname.Okopetsatiodjednomčuhprasak,itaneprozviždakrajmoglijevoguha.Pogledah,Glahnstojinepomičnonekolikokorakaispredmeneizuriume,urucimupuškaizkojesedimi.Jelimehtioubiti?Kazaosam:

“Promašiliste,uposljednjevrijemelošegađate.”Alinijeonlošegađao,nikadonnepromašuje,samomejehtioizazvati.“Štoneuzvratite,kvragu!”viknuoje.“Kaddođemojevrijeme”,kazaosamistisnuozube.Stojimo i gledamo se, i odjednom Glahn slegne ramenima i dovikne mi:

“Kukavica.”Kukavica?Azaštobime toonzvaokukavicom?Prislonimpuškuuzobraz,nanišanimmupravouliceiokinem.

Kakotkoprostre,onakoćeispavati…

Ali, obitelj Glahn više ne treba tragati za tim čovjekom, svakimeput naljutikadnaiđemnatajglupioglasotolikojitolikojnagradionometkopružibilokakvuobavijesto jednomemrtvacu.ThomasGlahn jepoginuonesretnimslučajem,odzalutalametkaulovuuIndiji.Sudjenjegovoimeinjegovkrajpohranioujedanprotokol s prošivenim listovima, i u tomprotokolu stoji da je onmrtav,mrtav,kažemvam,akažemvamčakitodajepoginuoodzalutalametka.