HISTORIJSKI PREGLED KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU

Pojam međunarodne knjiž.epohe proizilazi iz kulutrnog zajedništva jednog broja zemalja i

naroda koji čine tzv.evropski kulturni krug. Književnosti zapadnoevropskog kruga razvijaju

se na temeljima grčke i biblijske mitologije, pa se time razlikuju od knjiž.drugih kulturnih

krugova kao npr; kineske književnosti. U književnosti evropskog kruga moguća je podjela

prema epohama.

Zajednička osobina : sve književnosti su zasnovane na mitu: Mit o Izidi, Ep o Gilgamešu,

1001 noć, zbirka raznih žanrova za djecu: priče, bajke, basne.

Jedan od prvih pisaca za djecu je indijac Višem Šaran, napisao je zbirku o životinjama

„Panča tantra“/ Pet knjiga.

Književnost zapadnoevropskog kruga se dijeli na :

Antika: mitovi, epovi, basna/ Homerovi, Hesiodovi, Vergilijevi epovi, Ezopove basne.

Srednji vijek: nacionalni epovi Pjesma o Rolandu, Pjesma o Sidu, Pjesma o Nibelunzima ;

trubadurska lirika, kult dame

Engleska: ciklus legendi o kralju Artunu, priče i basne

Predrenesanasa : Bokočo Dekameron

Renesanasa : pojava romana Gargantua i Pantagruel, Dan Kihot

Klasicizam : Robinzon Kruso, Guliverova putovanja, Emil

Romantizam: Engleska : V. Skot Ajvanho; Amerika : Dž . F . Kuper Mokra čarapa, Posljednji

Mohikanac; Francuska : A . Dima Tri mušketira, Grof Monte Kristo; Rusija : Kapetanova

kći Puškin; Italija : K . Kolodi Pinokio; Poljska : Henrik Sjenkjevič Kroz pustinju i prašinu,

Ogljem i mačem

Izučavanjem narodnog blaga a i nacionalne književnosti Braća Grim.

Realizam: Njemačka : Hofman – bajka: Engleska : Č . Dikens, D . Koperfild; Rusija : Gogolj

Taras Buljba; Amerika : O. Vald Srećni princ i dr. bajke

Postmodemizam: Tolkin Hobit, Roling – ciklus romana.

[Type text]

NAČELA KLASIFIKACIJE

1. prema jezicima: postojanje različitih jezika omoguće razvrstavanje knjiž.djela prema toj

građi ( jeziku), tj. prema onom jeziku na kojem je pojedino knjiž.djelo ostvareno. Tada

govorimo o francuskoj književnosti kao knjiž. na francuskom jeziku.

2. prema nacionalnim književnostima: razvrstavanje je vođeno uvjerenjem da se određeno

nacionalno zajedništvo izražava u književnosti na takav način da to može imati prednost čak i

pred zajedništvom jezika. Javlja se niz problema: je li književnost pisana latinskim jezikom

unutar hrvatske knjiž. srodnija latinskoj (načelo jezika) ili hrvatskoj knjiž.(načelo nacionalne

pripadnosti)?

3. prema autorima, grupama autora: autor je djelatni uzrok nastanka knjiž.djela te je prirodno

da knjiž.djela jednog autora nose neke zajedničke osobine. Tada govorimo o matoševom

opusu, geteovom i sl.

4. prema namjeni: svrstavanje knjiž.djela u pojedine grupe prema namjeni, odnosno

zajedničkoj svrsi koju žele ostvariti. Tada raszlikujemo poučnu književnost, književnost za

djecu, zavnoj književnosti...

5. prema najšire shvaćenom obliku: razlikujemo poslovice od epa, dramski tekst od lirke

pjesme, stihove od proze.

SINHRONIJSKA KLASIFIKACIJA KNJIŽEVNOSTI obavlja se sa stajališta cjelokupne

književnosti, koja se uzima u obzir kada se raspravlja o recimo, temeljnim rodovima i

vrstama... DIJAHRONIJSKA klasifikacija književnosti odnosi se na slijed pojavljivanja

književnih djela u vremenu.

Jednostavni prozni oblici (prema A. Žoli) mogu se nazvati takve književne vrste koje

izvorno pripadaju usmenoj književnosti. Jednostavnost je oznaka za spontanost i izvornost

takvih oblika, koji se daljom analizom nalaze u složenijim vrstama.

MIT može se shvatiti kao jednostavan oblik ako se ima na umu jedan određen način govornog

izražavanja mitskog iskustva. Mit je izaz kojim označujemo poseban način odnosa prema

životu i svijetu, takav način koji razlikujemo od filozofije i nauke. Mit kao knjiž. vrsta

označuje takvu jezičnu tvorevinu koja na temelju mitskog iskustva oblikuje određenu priču,

vezanu s porijeklom i nastanka svijeta u cjelini ili u pojedinih osoba, pojava... tako na poseban

način nešto objašnjava.

2

[Type text]

LEGENDA je izraz koji opisuje život nekog čovjeka čiji živitni stav i ponašanje čine uzorak

jednog tipa ponašanja, odnosno stava prema životu i svijetu. ( legenda o Franji Asiškom, o

pojedinim apostolima, legenda o Budi, o Aleksandru Velikom...)

SAGA je oblik skandinavske priče o nekom događaju iz porodičnog života. U sagi se iznosi

neki događaj sačuvan usmenom predajom, odnosno priča se najčešće cjelokupna sudbina

porodice koja služi kao primjer porodičnog života. ( J. Galsworty: Saga o Forsyteima).

VIC je kratka jezična tvorevina koja služi izazivanju komičnog dojma, sažeto zacrtavši neke

situacije, događaje ili karaktere. U njima se iskorištava dvosmislenost riječi.

ZAGONETKA je poseban oblik postavljanja pitanja na takav način da se neposredno navode

skrivene, neobične ali s posebnog aspekta viđene osobine nekog predmeta, pojave, pri čemu

se očekuje brz i jasan odgovor.

POSLOVICA u obliku tvrdnje ili upute sažeto izražave neke, obično na prvi pogled skrivene,

osobitosti ili zakonitosti životnih pojava, ljudskih ili prirodnih zakon

* Oblici usmene prozne književnosti za djecu

- postoje prozni oblici, s tim da su neki stvoreni davno.

Andre Žoli – uveo novi pojam jednostavni prozni oblici: mit bajka, basna, legenda, zagonetke, poslovica, anegdota, pricč sa tematikom iz svakodnevnog života.

* Umjetnička i pismena književnost za djecu

Umjetnička književnost posjeduje nekoliko oblika koji su prisutni i u usmenoj književnosti : bajka, basna, saga, prič sa tem.iz stvarnog života.

S druge strane , u umjetničkoj knjizi pojavljuju se oblici kojih nema u usmenoj književnosti: fantastična priča, stvarnosnofantastična priča, roman za djecu.

Umjetnička bajka nastala je na osnovama narodne bajke. Razlika između njih je što umjet.bajka ima autora, a s druge strane umjetnička bajka ne mora pratiti strogi šematizam koji ima narodna bajka ( lijep kraj ili početak: Bio jednom jedan... Živjeli su sretno do kraja života.) Umjetnička bajka može nastati kao svojevrsno autorsko interpretiranje već postjeće narodne bajke ( Š.Peron) ili može nastati kao autonomni autorski tekst koji preuzima neke strukturne elemente narodne bajke (O.Vajld, A.Hromadžić).

Neki od tih elemenata su: svijet se u bajci nikada ne tumači, nego sugerira, pomoću bajkovitog govori se o realnom, junaci u bajkama dolaze iu bezizlazne situacije da bi se iz njih izborili na nevjerovatan način, u bajkama se dešava ispreplitanje realnog-nerealnog, vrijeme je neodređeno. Radnja traži neobčne prostore, čudesne planine, rijeke, nenaseljene

3

[Type text]

krajeve, izmišljenja kraljestva i carstva. Opisi su svedeni na najmanju moguću mjeru, pojavljuje se moć prirode, ličnosti nisu psihološki tipizirane.

Pojava čudesnih bića: zmajevi, vile, aždahe... čudesni predmeti: ćilim koji leti, prsten, lampa...

NAJPOZNATIJI PISCI

1. ŠARL PERO

Poznat po tome što je pitanja morala iz bajki pretvarao u pitanja slobode. Takav nj. Postupak je dosljedan u svim nj. bajkama: Pepeljuga, Trnoružica, Vile, Palčić,, Crvenkapica.

S druge strane, vrlo često odstupa pd opće prihvaćenog kanona narodnih bajki, nj.verzija Crvenkapice: baka i Crvenkapica su završile u vukovoj utrobi- nisu bile spašene.

2. ALEKSANDAR S. PUŠKIN

Prvenstveno romantičarski pisac i pripovjedač, ali je pisao i bajke: Bajka o ribaru i ribarici, Bajka o caru Saltanu.

Motive je uzimao iz ruske usmene tradicije. Mijenjao je standarde iz narodnih bajki: usporedba bajki Mrtvoj carevici i Snjeguljice.

3. VILHELM HAUF

Inspirisao se motivima iz istočnih bajki. Tvorac Malog Muka- tipiziranog Muha, predstavnika običnih ljudi koji dobijaju čarobne moći. Nj.bajke su pune čudnovatnih pretvorbi: ljudi u životinje i obrnuto, preobrazba se dešava upotrebom čarobnih riječi. U svojim bajkama čarobnjaci su zli i uzrokuju svu ljudsku nesreću, ali an karju uvijek ih pobjeđuje čovjek.

4. HANS K. ANDERSON

Bio je priznati pjesnik i pripovjedač, kada je počeo pisati za djecu. Kada je objavio tri knjige za djecu, kritika ju je prihvatila. U svojim djelima prvi je izrazio unutarnji svijet likova. Svoje likove stavlja u realnost, a tek onda gradi bajkovitu fabulu.

Djela: Čudnovati prsten, Mala sirena, Carevo novo ruho, Djevojčica sa šibicom.

5. OSKAR VAJLD

Nj.bajke počinju iz realnog okvira i pričaju bajkovitu priču. Obajvio je 2 zbirke : Sretni princ i dr. Bajke i Kuća narova. Neke od bajki su: Sretni princ, Slavuj i ruža, Mladi krojač, Sebični div, Ribar i nj.duša, Zvjezdan, Odani prijatelj.

6. IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Djela: Čudnovate zgode šegrta Hlapića – ima elemente bajke, ali nije bajka.

4

[Type text]

Priče iz davina su približene bajci : Kako je Potjeh tražio istinu, Vratac, Bratanac Jaglenac i sestra, Lutonjica Toporko i devet župačića, Regoč, Jagor.

7. A. HROMADŽIĆ

Tvorac umjetničke bajke u BiH. Nj. junaci su patuljci i tvorac je najboljih priča o patuljcima u Svijetu.

Djela: Patuljak van priča, Patuljak iz Zaboravljene zemlje, Okamenjeni vukovi, Zelengor, Bijeli cvijet, Bistri potoci, Dječak jaše konja.

8. 1001 NOĆ

Okvirna priča ima indijsko-perzijsko porijeklo. U praislamskom Iranu postojao je zbornik indijsko-perzijskih priča Hazad ef Sane (Hiljadu priča). Nakon arapskog osvajanja Perzije, knjiga je prevedena na arapski Hiljadu noći.

1001 noć je zbornik priča, pjesama skupljenih u okvirnu priču. Šeherzada priče priče caru Šahrijanu, da je on ne bi pogubio. Priče su skladno uklopljenje, nikada monotone, sa velikom tenzijom i fukcionalnošću, prepune mašte i stvarnosti, sna i jave, mudrosti i svakodnevnice. Od knjiž. vrsta osim bajki, postoje i basne, pjesme, izreke, poslovice i tzv. mudrosna književnost.

FANTASTIČNA PRIČA

Jasnu razliku između bajke i fantastične priče izveo je Jože Kajoa – francuski teoretičar. Bajka je zasnovana na čudesnom, a fantastična priča na fantastičnom. Kajoa kaže da je čudesno izraz čovjekovih neostvarljivih želja, a fantastika izraz nj. strahova i košmara.

Čudesno u bajci ne remeti nerealan tok događaja i poredak bajkovitog svijeta. Čuda u bajci ne iznenađuju aktere bajke, dešavaju se kao nešto normalno. A u fantastičnoj priči čuda remete tok događaja i izazivaju strah kod aktera.

Fantastika grč. fantastikos – zamišljen, nevjerovatan

Fantastična priča je rasprostranjena knji.vrsta i može biti za odrasle i za djecu. Mada je ta podjela uvjetna. Osnovna karakteristika je uvjerljivost i imaginarnost. Uvjetovanost se najbolje vidi na prelazima između stvarnog i nestvarnog, zbilje i sna, doživljenog i izmišljenog.

f. priča se koristi folklorom, gdje je sam folklor sadrži elementefantastičnog: od sižea preko aktera do bezbolnog prelaska iz stvarnog u nestvarno.

NAJPOZNATIJI PISCI:

1. KARLO KOLODI

Do svoje slavne knjige Pinokijevi doživljaji 1883., priče o jednom lutku, napisao je nekoliko knjiga za djecu u didaktičko-moralizatorskoj maniri, koja je bila preovladujuća.

5

[Type text]

Pinokia je počeo objavljivati u časopisu i odmah izazvao veliku pažnju publike. Razlog je razumljiv: Pinokio je antijunak, koji za razliku od tadašnjih junaka satkan na uzoru kakvo bi dijete trebalo biti. On je bio suprotan, nestašan, neposlušan, nepromišljen, brbljav, ne voli školu. Piniko je bio više autoritativnog stava kojem je obilovala knjiž. za djecu, koji je ignorirao dječiju prirodu i djeci bio odbojan. Nastavak Pinokia pada u kraj XIX st. kada knjiž. za djecu, koja se oslanjala na poučavanje zamjenjuje kjiž. zabavnog tipa.

Pojavljuje je djelo Pustolovine Tom Sojera – zabavno štivo.

2. LUIS KEROL

Tvorac već klasičnog djela Alisa u zemlji čuda. Djelo je nastalo na osnovu mita i narodne predaje, djelo je amalgan dječije mašte i podsvijesti. Kompozicija djela je u slikama i receptoru se pokazuje kao san – svaki san, jedna slika. U svakom snu je novi lik gusjenica, bijeli zec, mačka koja je pojela kanarinca, lažna kornjača. Fabula se razvija pomoću dijaloga.

3. S. EGZIPERI

Tvorac Malog princa – alegorijska priča o dječaku iz svemira koji je dosaš na zemlju da vidi kako se živi. Djelo pripada i knjiž. za djecu i knjiž. za odrasle. „Svim onim odraslim osobama koje se sjećaju da su nekada i sami bili djeca.“

Djelo odgovara na fundamentalna pitanja postojanja sa vrhunskim pitanjem: Čemu život?

Međutim, sva pitanja su ispričana sa mnogo smijeha i humora.

4. TOLKIN

Hobit je prva knjiga o Međuzemlju, izmišljenoj zemlji, mjesto radnje za Gospodara prstenova.

Hobiti su bića Međuzemlja, niži od patuljaka, imaju dobru narav, duhoviti su, šale se često i raduju.

BASNA

- kratka novela slična anegdoti. Razlika između basne i dr. Proznih vrsta je u strukturi i likovima. Struktura basne se ne zasniva na fabuli, nego na likovima i nj. osobinama. Događaji u basni utemeljeni su na realnosti, u njima nema ništa čudno niti mitološko, nema velikih opisa kao ni u bajkama. Likovi su životinje, a ponekad i biljke i kamenje. Životinje preuzimaju osobine ljudi, ali u veoma naglašenom vidu. Te osobine su opće, lisica je lukava, gavran je naivan, magarac tvrdoglav, koza osjetljiva... zato su mnoge basne općeljudske, internacionalnog karaktera, prepoznatljive kod svih naroda. Basna ima naglašenu poruku,a u pojedinim basnama poruka je istaknuta na kraju teksta.

Basna se zasniva na personifikaciji. Poznata je od Antike, začetnik basne je Ezop. Pisali su i rimski pisci kao npr:Fedro, te La Fonten, Lesing, ali i Gete.

1. EZOP

6

[Type text]

- živio je u VI st.p.n.e. pod njegovim imenom sačuvan je zbornik basni. Basne su sadržavale kritiku društva i umjetnosti. Veoma su filozofične,ali i pisane jednostavnim jezikom. Govorile su istinu, ali uvijenu u jezik životinja. Najpoznatije su : Lisica i drvosječa, Starac i smrt, Seljak i zmija, Jelen i lav, Žena i kokoš, Ćavke i gavran, Komarac i bik, Lav i bik...

2. LA FONTEN

Bio je franc. Pjesnik, komediograf, romanopisac, operni i baletni pisac. Trajnu slavu su mu donijele basne, objavljene u 12 knjiga. Nj. basne su kritika tadašnjeg francuskog društva. Kritikovao je sve društvene slojeve: plemić je parazit, buržuj škrtac, dvorjanin ulizica, kralj je najnegativniji lik.

U svakoj kritici „ne dira“ tzv.malog čovjeka, on je za njega oličenje ljudskih vrijednosti.

3. G. LESING

- njemački pjesnik, ritičar, teoretičar, najplodniji njemački pisac basni. U basnama je ismijavao despotizam Fridriha II Velikog.

Napisao je tri knjiga basni po uzoru na Ezopa i Fedroa; glavni likovi su životinje, ali i bogovi i nj. savremenici.

4. IVAN A. KRIVOV

- ruski komediograf, satirični pisac, ali je svjetsku slavu stekao basnama. Mnoge su sentence iz nj. basni ostale u poslovicama. Govor nj.basni je govor puka. Basne je pisao u poetskom obliku – jamskom stihu (tada klasični stih ruske poezije).

Djela: Seljaci i rijeka, Lisica i hrčak, Vuk i kukavica, Lisica i magarac, Riblji ples, Slon i gubernator.

TZV. PRIČA IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA

U njima se nastoji opisati stvarnosni događaj. Radnja i likovi referiraju na realni život. Zbog toga je karakteristika likova iz priča veoma širokog karakternog spektra. Za razliku od dr. Žanrova knjiž. za djecu ovdje su osim djece akteri i odrasli: djedovi, bake, očevi... Priče su iz porodičnog života i najčešće sa humornim crtama.

1. B. ĆOPIĆ

- najveći pisac za djecu na jugoslovenskim prostorima. Čitav nj. pripovjedački i romaneskni opus vezan je za temu djece. I u pravilu sva nj. djela imaju humornu crtu.

Djela: U carstvu leptirova i medvjeda, Doživljaju mačka Toše, Magarečje godine, Doživljaji Nikoletine Bursaća, Glava na klancu, nege u lancu, Orlovi rano lete, Bašta sljezove boje...

2. D. KIŠ

Nije pisao intencionalno za djecu, ali mu neke knjige tematizuju djetinstvo, kao što su Rani jadi, Bašta, pepeo

7

[Type text]

3. V. SAROJAN

- pisao je kratke priče. Njegove priče nisu intencionalno namjenjene djeci, ali u velikoj većini likovi su djeca. Nj. priče sadrže notu humora sa karakterističnom sjetnom crtom vezanom za svijet doseljenika.

Djela: Smejli mladić na letećem trapezu, Udahni i izdahni, Dječica, Ljubavi, evo mog šešira, Tata ti si lud, Zovem se Aram, Moje srce nije ovdje, moje srce je u brdima...

AVANTURISTIČKI ROMAN

- je tip romana koji tematizira avanturu kao fabularni događaj. Pojava avant.romana veže se za vrijeme zapadne zainteresiranosti za egzotične krajeve za vrijeme otkrića kada je zapadnoj publici bio potreban opis nepoznatih krajeva, a koja su posjećivala istraživači i avanturisti. Avanturističkih elemenata bilo je i u nekim djelima prije pojave avant.romana u Odiseji, Don Kihotu...

1. Začetak avanturističkog romana kao tipa veže se za pojavu romana Robinzon Kruso, Daniela Defoa. Roman se pojavio 1719. I odmah bio prihvaćen od knjiž. kritike i publike. To je i razmljivo ako se ima u vidu žinjenica da se roman pojavljuje u doba prosvjetiteljstva, čija je glavna ideja bila povratak prirodi. Ovaj roman donosi priču o čovjeku zapadnjaku koji se stjecanjem okolnosti nađe na pustom napoznatom otoku.

2. DŽ.SVIFT

Engleski satiričar, nesebično se izrugavao ruglu engleskog društva. Zbog toga je i nj. roman Guliverova putovanja – satira koja kritizira državno uređenje Engleske. Prva intencija bila je kritika društva, ali je postala manje bitna, dok je glavna dimenzija – pustolovnost. Druga karakteristika je humor, a treća čudesnost.

3. M. TVAIN

Američki pisac; djela : Doživljaji Tom Sojera, Doživljaji Heklberi Fina...

Nj. romani su avanturistički onoliko koliko su avanturistični doživljaji iz djetinstva. Likovi u romanima su dječaci Heklebri Fin i Tom Sojer, koji istražuju svijet jer im je u školi dosadno i doživljavaju zgode i nezgode. Potrebno je naglasiti da su to realni događaji bez elemenata čudesnog i bajkovitg.

Tvain je u djela uveo jezik naroda- sleng, koji je do tada bio izvan književnosti.

4. U novije vrijeme elementima avanturističkog romana služi se autorica DŽ. ROLING u ciklusu romana o Heri Poteru.

Blizak avant.romanu je naučno-fantastični roman, po događajnosti. Za razliku od avanturističkog romana, naučno-fantastični roman koristi dva suprotna elementa: nauku i fantastiku. U pravilu fantastika proizilazi iz nauke i naučnih dostignuća. Začetnik ovog tipa romana je Ž. VERN.

8

[Type text]

A prototip takvog romana je nj. roman 20.000 milja pod morem. Napisao je i romane: Put oko Svijeta za 80 dana, Put u središte Zemlje, Petnaestogodišnji kapetan...

Osim Ž.Vena, vrijedno se spomeniti i pisca Hjua LOFTINGA Priča o doktoru Dulitlu.

DIJAHRONIJSKI PREGLED BH. KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU

Usmeni oblici knjiž. za djecu bili su prisutni na tlu BiH. U te oblike spadaju: uspavanka, pitalica, bajka, basna, legenda, zagonetka, poslovica i dr.

Počeci pisane književnosti vežu se za neke didaktičke oblike alhamijado knjiž. kao što je pjesma Ašikljiski elif ba (Fejzo Softa).

Svve do kraja Drugog svjetskog rata bh.knjiž.za djecu bila je nerazvijena sa povremenim pokušajima kao što su: Josip Milaković, Isaje Mitrović, Osman Đikić, Hamdija Mulić, Jelica Beović-Brazikovska... „zmajevi epigoni“

Iza Drugog svjetskog rata većina autora knjiž. za djecu tematizirala je partizansku borbu i bila je ideologizirana. Međutim, iz tog velikog korpusa sociorealističkog manira treba izdvojiti imena kao što su : Slavko Mićanović, Šukrija Panđo, Skender Kulenović, Aleksa Mikić, Branko Ćopić, Anđelko Ristić.

Nakon ove grupe pisaca 50-tih i 60-tih godina XX st.pojavila se mlađa generacija autora poput : A. Hromadžića, Vlado Dijak, Stevan Bulajić, Advan Hozić, Nusret Idrizović, Nasiha Kapidžić-Hadžić, Dragan Kulidžan, Valarija Skrinja-Tvrz ...

1. AHMED HROMADŽIĆ

Najveći pisac književnosti za djecu ukupne bh.knjiž. napravio je snažan pomak sociorealističkog prema bajkovitom i začudnom.

Djela: Labudova poljana, Patuljak van priča, Patuljak iz Zaboravljene zemlje, Okamenjeni vukovi, roman; Bijeli cvijet, pripovijetke; Zlatorun, pripovijetke; Zelengor , pripovijetke; Bistri potoci, roman; Bijeli slavuj, pripovijetke; Dječak jaše konja, roman; Ledena gora, slikovnica.

2. VLADO DIJAK

1948. Partizanke pjesme, nakon ove zbirke, pravi odmak od takvog tipa pjevanja i objavljuje knjige lirike: Ljubičasti kišobran, Topovi i slavuji, Kafana San i Crni konj.

3. STEVAN BULAJIĆ

- sociorealistiki manir. Djela: Krilati karavan

4. ADVAN HOZIĆ

Ima sličnu spisateljsku sudbinu kao i Bulajić, napisao je mnoga djela iz perioda NOB-a i revolucije. Djela: Čudo od djeteta, Ledena gora, slikovnica, Tri Ješina junačka dana, roman;

9

[Type text]

Vrabac s puškom, roman; Drugovi, priče; Lopuža, roman; Dječak i balon, roman; Glavna snaga, roman; Na kraju plača, priče; Prava puška, priče.

Ostali pisci iz ove generacije imaju isti razvojni put od sociorealističkih tema prema tema koje prikazuju istinski put djeteta.

5. NASIHA KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ

Poezija: Maskenbal u šumi, Liliput, Vezeni most, Skrivena priča, Šare mog šešira

Proza: Kad si bila mala, Glas djetinjstva, Pjetlić,svraka i proljeće, San o livadici.

Uspon knjiž.za djecu u BiH dešava se u 70-tim godinama XX st.

6. VELIMIR MILOŠEVIĆ

Djela: Berači rose, Zvezdanice, Krilata cvećernca, Sunčeva deca, Zaljubljena čitanka, Djeca su vojska najjača, Na času ljubičastom, Veliko sanarenje, Nacrtaj mi kuću,tata, Domovina.

7. HALID KADRIĆ

U književnost unosi elemente erotike: Izgubljeno djetinjstvo, Sjećanje, Od zvona do zvona, Ferije, Zelene jabuke, Žari tijela, Nemirne priče, Skriveni smješak, Raspršeno jato, Mračni prolaz, Nura, drama.

8. ISMET BEKRIĆ

- u poeziju je uveo elemente urbanog: Jutro tate Mrguda, Kape uvis, Klupa kraj prozora, Otac s kišobranom, Noć kad su neboderi šetali, Šetnja nebodera, Radnička četvrt, Četiri revera, Ne žuri tata, ne žuri mama, Očev kaput.

9. BISERA ALIKADIĆ

Djela: Kraljica iz dvorišta, Tačkasti padobran, Voz do neba, Pjesme ljestvice.

10. KEMAL MAHMUTEFENDIĆ

Djela: Djetinjstvo pod vrtaljicom, Noćni vlakovi, Priče Gistava Flobera, Roman o novčiću, Pogled sa pećine...

11. DETKO PETROV

Prozni pisac, ali je pred smrt objavio knjigu priča Tajne suncokreta.

12. LJUBICA OSTOJIĆ

Pisala je prozne i dramske žanrove. Djela: Vrijeme za ukras, Tu stanuje Danijelova priča, Zašto dubiš na glavi, Danijele; Dječak sa ključem oko vrata; Bajka o začaranom danu, Svjetlucanja.

10

[Type text]

13. ALIJA H. DUBOČANIN

Prozni dječij svijet smjestio je u rodnu Posavinu.

Djela: Zagrljeni vidik, Brod na vidiku, Vatre na rijeci, Lađa za daljine, Nemirno ljeto, Lađarski put, Pas pismonoša, Ljubav na vidiku, Danas ću biti dijete, Tiha rijeka djetinjstva.

14. ŠIMO EŠIĆ

Djela: Vezena torbica, Rudarev kućerak, Buntovno selo na dlanu, Razglednice grada, Garavo sunce, Šuma, Putovanka, Dodir zavičaja, Bijeli svijet, šareni svijet, Pola igra, pola zbilja.

15. ENES KIŠEVIĆ

Djela: Mačak u trapericama, Na ogledalu lice umij/ Djela ostale književnosti: Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled, Lampa u prozoru, Sijeda djeca, Snijeg u očima , Dever ćuprija.

16. DŽEMALUDIN LATIĆ

Napisao je jednu knjigu za djecu: Srebrena česma. Ostala djela: Mejtaš i vodica, Škripa vratnica, Srebrenički inferno, Šejtanija (dramatizirana bajka).

11

[Type text]

12