Klimatske promjeneKlimatske promjene

� Klimatske promjene su promjene klime koje

se pripisuju izravno ili neizravno

aktivnostima čovjeka, koje mijenjaju sustav

globalne atmosfere, te koje se uz prirodnu

promjenjivost klime promatraju kroz

usporediva razdoblja.

� Klimatske promjene u atmosferi očituju se

kroz promjenu raznih meteoroloških

parametara (temperatura, oborina, zračenje)

u dužem vremenskom razdoblju. Ove

promjene klime, varijacije i kolebanja mogu

se događati na globalnoj ljestvici, no

globalne klimatske promjene različito se

manifestiraju na različitim područjima.

� Analizom povijesnih mjerenja i raznih paleontoloških zapisa, ustanovljeno je da je prije nešto više od deset tisuća godina na Zemlji vladalo tzv. ledeno doba, s prosječnom temperaturom Zemlje za desetak stupnjeva nižom od današnje. Nakon toga došlo je do naglog porasta temperature i otapanja ledenjaka, a u zadnjih tisuću godina trend temperature je blago negativan. Iznimka je zadnjih stotinjak godina, kada se opaža nagli porast temperature zraka, povezan s pojačanom emisijom stakleničkihplinova antropogenog porijekla. Tako se pet najtoplijih godina od početka mjerenja pojavilo baš u posljednjoj dekadi, dok je porast temperature u zadnjih stotinjak godina iznosio oko 1oC.

� Ovakve promjene su imale utjecaj na promjene u dinamici oceana, a naročiti problem je postao globalni porast razine mora.

� Globalne klimatske promjene mogu prostorno jako varirati. Tako su trendovi porasta temperature u zadnjih tridesetak godina najizraženiji nad dijelovima Europe i Azije, dok se nad pojedinim dijelovima oceana uočava blagi negativni trend.

� Moguće je da se zbog promjena u cirkulaciji atmosfere i mora trendovi nad pojedinim područjima obrnu ili pojačaju, pa je nezahvalno prognozirati ponašanje atmosfere u višedekadnomili višestoljetnom razdoblju. Ipak, najvjerojatniji scenarij jest globalni porast temperature zraka od oko 3ºC u sljedećih stotinjak godina, što bi moglo dovesti do značajnih regionalnih klimatskih poremećaja, promjena u načinu života pa čak i migracija stanovništva prema umjerenim klimatskim područjima.

Klimatske promjene u Klimatske promjene u

proproššlosti:losti:� U prošlosti se klima Zemlje često mijenjala,

a uzroci tih promjena nisu još posve razjašnjeni. Najpoznatiji primjer globalnih klimatskih promjena su ledena doba. Posljednje ledeno doba bilo je u razdoblju pleistocena, trajalo je tisućama godina, a završilo je prije oko 13.000 godina. Za vrijeme toga ledenog doba, oko 30% zemljine površine bilo je prekriveno ledom.

� Poznata su i kraća razdoblja klimatskih promjena, koja su trajala samo nekoliko stoljeća ili kraće. Iz povijesnih zapisa, na primjer, znamo da je u antičko doba klima u Europi bila hladnija nego danas. Rimske su legije zimi prelazile zaleđenu rijeku Rajnu na svojim pohodima protiv Germana, a u suvremeno doba Rajna se ne zaleđuje. Poznato je i globalno zahlađenje koje je počelo sredinom 16. stoljeća – tzv. "Malo ledeno doba". Tako su obale Islanda, između 1650. i 1850. godine, svake godine bile nekoliko mjeseci potpuno okovane ledom, što je otežavalo ribolov tamošnjem stanovništvu.

� Temperatura na Zemlji neprestano raste, i upravo taj trend porasta temperature postao je poznat kao "globalno zatopljenje".

� S obzirom na promjene klime u prošlosti, neki znanstvenici smatraju da je globalno zatopljenje samo još jedan prirodni ciklus klimatskih promjena, kakvih je u prošlosti bilo mnogo, a da je utjecaj ljudskog djelovanja na tu promjenu vrlo mali ili uopće nikakav.

� Iako nije sporno da je u prošlosti mnogo puta

došlo do globalnih klimatskih promjena, ono što

zabrinjava jest činjenica da se sadašnje globalno

zatopljenje događa mnogo brže nego bilo koja

poznata globalna promjena klime u bližoj ili daljoj

prošlosti.

� Ta brza promjena je jedan od glavnih razloga što

većina stručnjaka smatra da je sadašnje globalno

zatopljenje posljedica ljudske aktivnosti.

Prirodni uzroci promjene klimePrirodni uzroci promjene klime

� Od prirodnih čimbenika, koji utječu na globalnu klimu, među najvažnijima su aktivnost oceana i oceanske struje. Oceani mogu konzervirati veliku količinu topline (ta njihova osobina je poznata kao oceanska toplinska inercija). Dva najpoznatija primjera utjecaja oceana na klimu su Golfska struja i fenomen "El Nino". Topla Golfska struja, koja teče od Meksičkog zaljeva duž istočne američke obale, pa do britanskog otočja i Skandinavije, čini klimu tih područja toplijom, nego što bi se očekivalo samo na osnovu njihovih geografskih širina.

� Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlađenje, tako što materijal izbačen vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, prašina i sumporni dioksid), sprječava sunčevu svjetlost da dopre do zemljine površine. Najveća poznata erupcija vulkana na Zemlji, bila je erupcija vulkana Toba, na otoku Sumatri, koja se dogodila prije 70.000 godina. Tom prilikom je u atmosferu izbačeno oko 900 kubičnih kilometara materijala, što je izazvalo značajne promjene globalne klime. Procjenjuje se da je nakon te erupcije uginulo 75% biljaka na sjevernoj zemljinoj hemisferi.

� Oblaci imaju velik utjecaj na klimu, zato što

reflektiraju energiju sunčeve svjetlosti natrag u

svemir. Kad ne bi bilo oblaka, prosječna

temperatura na zemljinoj površini bila bi viša za

desetak stupnjeva Celzija.

� Konačno, promjene u zemljinoj orbiti i u nagibu

zemljine osovine, a možda i varijacije sunčeve

aktivnosti, također mogu uzrokovati globalne

klimatske promjene.

““Efekt staklenikaEfekt staklenika””� Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan

(CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje.

� Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život.

� Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30 C stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa.

ZraZraččni toplinski omotani toplinski omotačč

� vodena para(H2O)

� ugljični dioksid (CO2)

� metan (CH4)

� didušik oksid (N2O)

� Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Stakleničkiplinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva "učinak staklenika".

� Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan (CH4) i didušik oksid (N2O). Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 C.

� Prilikom izgaranja fosilnih goriva dolazi do

emisije ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid

koriste biljke u procesu fotosinteze, ali je njegovo

uklanjanje iz atmosfere smanjeno zbog smanjenja

površine prekrivene šumama - najznačajnijim

potrošačem ugljičnog dioksida. Uz povećane

koncentracije prirodnih stakleničkih plinova

(ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid,

troposferski ozon i vodena para), pojavili su se i

umjetni staklenički plinovi koje je stvorio čovjek -

hidrofluorougljici, perfluorougljici i sumporni

heksafluorid.

TemperaturaTemperatura

� Globalna temperatura je u posljednjih 100

godina porasla 0,7 °C, a u Europi za 1 °C.

Najtoplija godina u Europi bila je 2000.

godina, a sedam najtoplijih godina bilo je

među posljednjih 14 godina.

� Projekcije pokazuju da bi porast globalne

prosječne godišnje temperature mogao

iznositi 1,4 – 5,8 °C u idućih sto godina, a

2,0 – 6,3 °C u Europi.

StakleniStakleniččkiki plinoviplinovi

� Staklenički plinovi dijele se na prirodne i

atropogene.

� Osim toga, moguće ih je podijeliti na

plinove koji doprinose učinku staklenika i

na plinove koji uz pospješivanje učinka

staklenika oštećuju ozonski omotač.

SljedeSljedećći plinovi pojai plinovi pojaččavaju avaju

uuččinak staklenika: inak staklenika: � ugljični dioksid - CO2,

� metan - CO4,

� didušikov oksid - N2O,

� tetrafluorometan - CF4,

� heksafluoroetan - C2F6,

� sumporni heksafluorid - SF6,

� hidrofluorougljici - HFC (CHF3, C2H2F4, C2H4F2)

SljedeSljedećći plinovi, osim i plinovi, osim ššto pospjeto pospješšuju uju

uuččinak staklenika, oinak staklenika, oššteteććuju i ozonski uju i ozonski

omotaomotačč::� klorofluorougljici - CFC (CFCl

3, CF

2Cl

2,

CClF3, C

2F

3Cl

3, C

2F

4Cl

2, C

2F

5Cl),

� ugljikov tetraklorid - CCl4,

� metilni kloroform - CH3CCl

3,

� klorofluorougljikovodici - HCFC

(C2H

3FCl

2, C

2H

3F

2Cl),

� haloni - CClF2Br i CF

3Br.

Glavni izvori Glavni izvori staklenistakleniččkihkih

plinova su:plinova su:

� izgaranje fosilnih goriva,

� industrijski procesi,

� odlaganje otpada,

� sječa šuma,

� poljoprivredna proizvodnja i

� stočarstvo.

Mjere za smanjenje emisija Mjere za smanjenje emisija

staklenistakleniččkihkih plinova su: plinova su: � korištenje obnovljivih izvora energije,

� povećanje energetske učinkovitosti,

� energetsko korištenje otpada,

� promjena tehnologija u industriji,

� razvrstavanje otpada,

� izolacija zgrada,

� korištenje javnog prijevoza,

� korištenje automobila koji troše manje goriva i

� pošumljavanje.

Okvirne konvencije UNOkvirne konvencije UN--a o a o

promjeni klime (UNFCCC)promjeni klime (UNFCCC)

� Konvencija je usvojena u New Yorku u

svibnju 1992. godine, a potpisana na samitu

u Rio de Janeiru u lipnju iste godine.

Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka

1994. godine, a danas ima 192 stranke.

� Temeljni cilj Konvencije je postignuti

stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u

atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno

antropogeno djelovanje na klimatski sistem.

Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru

dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se

prilagodi na klimatske promjene, da se ne ugrozi

proizvodnja hrane i da se omogući nastavak

ekonomskog razvoja na održiv način“.

KyotskiKyotski protokolprotokol

� Na Trećoj Konferenciji stranaka UNFCCC u Kyotu je 11. prosinca 1997. godine prihvaćen Kyotski protokol kojim industrijalizirane države svijeta postavljaju cilj smanjenja emisije ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na baznu 1990. godinu.

� Ciljevi za pojedine države su različiti: od -8 % smanjenja do +10 % povećanja emisije. Obveze smanjenja emisije mogu se postići primjenom domaćih mjera ili u drugim državama korištenjem tzv. mehanizama Kyotskogprotokola.

� Kyotski protokol polazi od činjenice da je s

gledišta globalnog zatopljenja svejedno gdje je

geografski došlo do emisije, odnosno gdje je

emisija smanjena.

� Kyotskim protokolom uspostavlja se sustav koji

omogućava smanjenje emisije uz minimalne

troškove, a ujedno dolazi do transfera tehnologija i

financijskih sredstava u nerazvijene države gdje je

primjena mjera najjeftinija.

� Kyotski se protokol odnosi na emisije šest

stakleničkih plinova: CO2, CH4, N2O,

klorofluorougljikovodike (HFC-i, PFC-i) i

sumporov heksafluorid (SF6).

� Emisije država utvrđuju se standardiziranim

proračunom.

� Glavni ponori emisije su porast zalihe ugljika u

biomasi šuma, poljoprivrednih usjeva i tla, te

uslijed promjena u korištenju zemljišta (još nije

operativno prihvaćeno).

� Republika Hrvatska je potpisala Kyotski protokol

11. ožujka 1999.

� Za Hrvatsku je utvrđeno smanjenje emisije za 5%

u odnosu na baznu godinu u razdoblju od 2008.-

2012. godine.

Registar emisije Registar emisije staklenistakleniččkihkih plinovaplinova

� Nacionalni Registar emisija stakleničkih

plinova je standardizirana i informatizirana

središnja baza podataka koju sačinjavaju

podaci o emisijama stakleničkih plinova i

njihovim emisijskim kvotama.

� Sve države pored nacionalnog sustava za praćenje emisija, dužne su uspostaviti i nacionalni registar u kojem će se bilježiti i obračunavati transakcije jedinica koje predstavljaju emisije.

� Zemlji stranci Priloga I. dodjeljuje se iznos (kvota) emisije, odnosno gornja granica emisije stakleničkih plinova, koju ne smije premašiti u određenom razdoblju. Za svaku zemlju stranku Priloga I. Konvencije dodijeljeni je iznos kvantificiran prema Prilogu B Kyotskogprotokola.

.

� U nacionalnom registru evidentira se svaki

prijenos jedinica emisije, bilo da se radi o

transakciji unutar registra ili o transakciji u kojoj

sudjeluje registar druge stranke, pri čemu se

mijenja količina jedinica u registru.

� Osim jedinica dodijeljenog iznosa mogu se

prenositi i jedinice koje nastaju kao rezultat

projektnih aktivnosti za smanjenje emisije u

sklopu tzv. fleksibilnih mehanizama

MoguMogućći događajii događaji::� Još je prije dvije godine NewScientist objavio

rezultate istraživanja koje je provedeno na Sveučilištu u Leedsu, a koje je pokazalo kako će uslijed klimatskih promjena četvrtina kopnenih životinja i biljaka doći do ruba istrebljenja 2050. godine. U najgorem slučaju, napisali su, polovica će životinja i biljaka izumrijeti, a u obzir su uzeti različiti scenariji promjena, od srednjih do velikih. Kako je rekao Chris Tomas koji je vodio istraživanje, najbolji scenarij bio bi kada bi se dogodile minimalne klimatske promjene.

� Da su zaključci istraživanja alarmantni složili su se i drugi stručnjaci za klimu.

� Prijašnje su studije pak, pisao je New Scientist, proučavale kako će klimatske promjene utjecati na pojedine vrste, a ne na više njih. Sudeći po drugim predviđanjima koje su proveli znanstvenici u Trstu (Abdus Salam International Centre for Theoretical Physics), u budućnosti Mediteran može očekivati više poplava, sjeveroistočna Europa više snijega, a Sjeverna Amerika neuobičajene vremenske prilike. Kako navode, najekstremnije se promjene očekuju baš na Mediteranu i u Europi, a New Scientist navodi i kako su za masovni pomor u povijesti vjerojatnije krive klimatske promjene negoli asteroid.

� Takvim najgorim mogućim scenarijem pozabavio se i magazin Seed, jer se klimatske promjene događaju sada. Kako pišu, suše u Europi se sada očekuju svake tri godine (prije se to događalo svakih dvadeset godina), naravno zbog klimatskih promjena. Kao još jednu promjenu do koje će doći zbog klimatskih promjena navode porast bolesti vezanih uz klimu - malarije, kolere i sličnih. Znanstvenik James Lovelock smatra pak kako su zaključci doneseni u Kyotu i Montrealu trebali biti doneseni prije pedeset ili sto godina te kako je samim tim kasno.

OOččekivane posljedice ekivane posljedice

klimatskih promjena:klimatskih promjena:� Ekstremne vremenske (ne)prilike:

povećanje prosječne temperature znači više

štetnih emisija u atmosferi i upravo to je

zaslužno za ekstremne vremenske situacije

kao što su poplave ili oluje, ali također i valovi

nesnosnih vrućina i suše. 2003.godine, vrući

val u Europi, je usmrtio 33,000 ljudi i

uzrokovao milijarde eura materijalne štete.

Povećati će se također i poplave kao

posljedica nenormalnih snažnih oluja.

� Bioraznolikost: U trenutku kad dođe do promjene klime, izumirati će one vrste koje neće biti u stanju prilagoditi se ili pronaći drugo stanište. Rezultati nedavne međunarodne studije su pokazali da će oko trećine vrsta na Zemlji nestati do 2050.

� Povećavanje pustinja: Postojeće pustinje će se povećavati ostavljajući velike dijelove planete nenastanjivim za ljude i to najviše zbog manjka vode. Ekstremne suše bi mogle djelovati na 3 milijarde ljudi do 2050. godine.

� Povećanje razine mora: Vjerojatno najdramatičnija posljedica globalnog zagrijavanja će biti povećanje razine mora za 1 metar do kraja 21 stoljeća. Povećanje razine mora je posljedica termalne ekspanzije oceana (toplija voda zauzima veći volumen) i otapanja glečera. Povećanje razine mora će izbrisati cijel države poput male otočne zemlje Tuvalu čija je nadmorska visina 2 m. I država Bangladeš ima prosječnu nadimorsku

visinu 1 m. Ali također u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj, obalna područja će se suočiti sa velikom opasnosti. 60% Nizozemske je ispod razine mora.Već danas ih održavanje brana, kanala i pumpa košta skoro milijardu eura.

� Širenje bolesti: Povećanje temperature će proširiti utjecaj nekih bolesti poput malarije koja već sada ubija milijun ljudi godišnje, većinu od kojih su djeca. Bolesti koje bi se širile zbog globalnog zatopljena bi mogle oduzeti život dodatnih 185 milijuna ljudi u sub. Saharskoj Africi do kraja 21 stoljeća te bi moglo stvoriti milijune izbjeglica.

� Nestanak golfske struje: Kao rezultat

promjene razine soli. Kad se spremnici leda

otope kao što je ledeni prekrivač na

Grenlandu, doći će do promjene razine soli u

sjevernim oceanima. Upravo to bi moglo

dovesti do nestanka golfske struje i to između

2025. i kraja stoljeća. Topla golfska struja

više neće prolaziti sjevernim Atlantikom, pa

će se Europa i Sjeverna Amerika suočiti s

novim ledenim dobom.

� Materijalne štete: Ukoliko se ne poduzme prava akcija protiv klimatskih promjena, Njemačka Vlada procjenjuje da bi godišnje štete mogle dosegnuti 100 milijardi eura. Crveni Križ, procjenjuje da će u zemljama u razvoju, šteta uzrokovana klimatskim promjenama doseći 7-10 trilijuna eura u sljedećih 20 godina.

� Dobre vijesti su da potrebne tehnologije postoje. Možemo koristiti energiju puno više učinkovito i zagađivačke elektrane zamijeniti s obnovljivim izvorima energije. To će smanjiti emisije stakleničkih plinova i usporiti klimatske promjene, ali će također ojačati ekonomiju. To sve možemo postići samo ako Vlade odlučno poduzmu akciju i smanje emisije štetnih plinova - i naravno ako mi svi pomognemo malom promjenom našeg svakodnevnog života.