keckemet

7/30/2019 KECKEMET

1/18

125

I TO JE GRAD

UDK: 711 (497.5 Split)316.334.56

Primljeno: 8. IX. 2009.Struni rad

U suvremenom planiranju i izgradnji Splita sva je pozornostposveena prometnicama i graevinama, a malo ostalim sadr-ajima grada, koji graanima takoer znae mnogo: opremiulica i trgova, zelenilu, igralitima, klupama, rasvjeti, esma-

ma i spomenicima.

Kljune rijei: kultura ivljenja, urbanizam, povijesna jezgraSplita

Veina graana, a i neki arhitekti, smatraju da urbanizam predstavlja pla-niranje i izvedbu graevina, stambenih, poslovnih, privrednih, industrijskih ikolnih prometnica. Meutim, time se zadovoljava samo nuni ivot u gradu,

ali ne i onaj ugodni gradski ivot koji bi ipak morao biti, ako ne uvijek dru-tveni, a onda osobni cilj svakog graanina, svake obitelji, svake civilizirane ikulturne zajednice. Osim toga, o razvitku i ivotu grada odluuju graani uzreloj, djelatnoj, dobi ivota, a postoje jo dvije skupine graana koji ak moguvie koristiti prednosti grada od njih, jer su slobodniji i vremenom i obvezama,mladi i starci. Zrelo je ono drutvo koje njima posveuje dovoljno pozornostii brine se za njihove potrebe i elje.

Razvitak privrede temelj je razvitka grada, ali ne i njegov iskljuivi cilj, ve

tek sredstvo za postizavanje cjelovitijih i humanijih ciljeva drutva. Gradovi u

Dr. sc. DUKO KEKEMETLuka Bobovia21404 Loia, HR

7/30/2019 KECKEMET

2/18

126

kojima je sva pozornost urbanista, arhitekata, pa i samih stanovnika, usmjere-na radu, stanovanju i prometu, i nisu gradovi u povijesnom, pa ni pozitivnomsuvremenom smislu, ve tek naselja, bez obzira koliku povrinu zapremaju ikoliko iteljstva broje. Stari maleni gradi ima esto vie prava nositi nazivgrada od nekog suvremenog "velegrada".

Nekada, ne tako davno, do pred pedesetak godina, a pogotovo do predstotinu godina, grad je vie pripadao graanima nego to danas pripada.

Dva su imbenika otuivanja graanina od dananjega veeg grada. Prvije samo prostranstvo, koje ga udaljuje od gotovo svih drutvenih i kulturnihsadraja, jer su oni koncentrirani iskljuivo u starom sreditu grada, pa mora

do njih stizati autobusima ili svojim automobilom (koji u sreditu grada te-ko moe parkirati). Drugi imbenik otuenja je televizija, privlaan, udobani svestran medij, koji zadrava graanina u domu, udobno, u papuama, ikoji ga udobno povezuje ne vie s vlastitim gradom, ve sa itavom nacijom iitavim svijetom. ak su i gradske upravne slube vie vezane uz stranake na-cionalne sadraje nego uz gradske, komunalne. Presudna pozitivna i negativnauloga televizije jo nije, ni znanstveno ni drutvo, potpuno uoena, prouenai ocijenjena.

to graaninu, osim kunog boravka i radnog mjesta moe pruiti grad dabi ga on mogao zavoljeti, koristiti se njime, kako bi se osjeao njegovim gra-aninom, a ne stanovnikom? To su naoko manje vane pojave od stanovanja,prometa i rada, ali u ivotu graanina moda privlanije, pa i znaajnije.

Danas smo gotovo zaboravili izgled i funkciju ULICE. Prometnica je da-nas neto bitno, a ulica neto zastarjelo, nazadno, ak i negativno (uliari,ulino ponaanje), jer se djeca pristojnih graanskih obitelji vie ne igraju naulicama, po privatnim i javnim parkovima, po javnim igralitima.

Na dananjim prometnicama - ak ni na njihovim plonicima - koji viene omoguuju pregled trgovina, izloga i slinog s obje strane prometnice - aprijelaz s jedne strane na drugu omoguen je samo zebrama na veim udalje-nostima - nije mogue mirno zastajanje, razgovaranje sa znanim prolaznicima.

Na suvremenim ulicama prometnicama (u Splitu je prva takva bila pre-dratna Tartaglina ulica - danas Zvonimirova) ovjek je upravo bombardiranbukom vozila, nametljivom rasvjetom, bunim i najee neukusnim natpisi-ma i reklamama, prometnim znakovima (koji mu nalau gdje i kada ih moeprijei).

BATINA 35 125-142, Split 2009.D. Kekemet: I to je grad

7/30/2019 KECKEMET

3/18

127

O poeljnim gradskim prostorima pisao je urbanist Lawrence Halprin:"Postoji potreba za klupama, postavljenima na mjestima namijenjenima od-moru i razonodi, zatim za lijepim ulinim svjetiljkama umjerenog sjaja koji ebiti u skladu s potrebama ovjeka u etnji. Pa i nazivi rma i reklamne table- i one mogu biti aranirane kao umjetniki kolai, u skladu sa zgradama nakoje se postavljaju. One ne moraju nuno biti ni dosadne, a ni sterilne, oneak mogu biti i kitnjaste. Gradu su potrebne fontane na kojima e se napajatidjeaci i vrapci, potrebni su i stupovi za reguliranje prometa, zastave i pokretneoznake, drai za ostavljene bicikle, mali paviljoni, strehe ispred kaa, novin-ski kiosci i cvjearnice. Nita nije manja i potreba da urbani prostor postane

istinsko podruje koje e prihvatiti i svojega kipara i svojega slikara." Ali za sveto potrebni su u prvom redu pjeaci, a ne tek vozai automobila, koji krue usvom tehniki dirigiranom i ogranienom svijetu.

I splitski bi se urbanisti, ili tek planeri grada, morali zamisliti zato Splia-ne privlae ulice i uliice staroga dijela grada, a odbijaju one novih predgraa.Da su uoili prednosti i pogodnosti pjeakih ulica (to su uinili samo pro-jektanti Splita 3), vjerojatno bi ih predvidjeli i u prostranim novim gradskimetvrtima. Ali to bi bilo mogue tek ako bi se uspjelo dokazati svim brojnim

(i prebrojnim) vlasnicima automobila da oni svoja vozila ne moraju nunoparkirati u vlastitim garaama ili pred vlastitim kuama, i da svaka parcelazemljita ne predstavlja tek novanu i graevnu vrijednost.

Uliice staroga dijela Splita, posebno one u Getu, unutar zidina Diokle-cijanove palae, bile su donedavna zaputene, neiste i odbojne graanimai turistima koji su ih posjeivali. Posljednjih desetljea uvidjela se prednostkoritenja tih prizemnih prostorija u starom gradu - koji i dalje privlai nesamo strance i Spliane iz novih etvrti - za manje prodavaonice, a posebnoza kae. Pred brojnim kaima gotovo u svakoj od tih uliica postavljeni sustolii, stolovi, klupe, i ti tekati, zimi zatieni od vjetra, a ljeti u hladovini,privlae domae i strane goste.

Pozitivno je da su neke od tih donedavno odbojnih uliica dotjerane ioivjele, da su prizemna skladita i podrumi ureeni, ali pretvaranjem starihgradskih uliica iskljuivo u ugostiteljske i sline prostore, gubi se njihovtradicionalni i urbanistiki znaaj, pa ih prolaznik - domai i strani - viene doivljava kao dio srednjovjekovnog ambijenta, ve kao uniformni ugo-stiteljski ambijent. I stara vrata tih nekadanjih prizemnih prostorija zami-


7/30/2019 KECKEMET

4/18

128

jenjena su modernima, esto kierski oblikovanima, s istaknutim ostaklje-njima.

Sjeam se pritom Venecije: pola je grada namijenjeno turistima, moderni-zirano suvremenim privlanim izlozima trgovina, ali je druga polovina, u kojuturisti uope ne zalaze, sauvala svoj izvorni, gotovo srednjovjekovni izgled.

Jo je kritiniji problem u novim gradskim predjelima s TRGOVIMA.Svaki je stariji grad imao glavni gradski trg i nekoliko manjih trgova, irina,plokata ili poljana. I Split ih je imao nekoliko: Narodni trg, Peristil, Trg bra-e Radia, Mihovilovu irinu, Grabovevu irinu, Carrarinu poljanu, Pisturu,Morpurgovu poljanu. Deset puta prostranije nove gradske etvrti nemaju go-

tovo ni jednog trga - ali to nije zabrinulo urbaniste. A trg je mjesto okupljanjagraanstva, javnih priredbi, proslava i protesta i sl. Trg je urbanistika znaaj-ka, osobito mediteranskih gradova, a novi Split, naalost, nema s mediteran-skom tradicijom vie nikakvu vezu.

ZELENILO je daljnja znaajka ne samo tradicionalnog ve i suvremenogurbanizma. Pogrena su miljenja nekih urbanista da zelenilo u prolosti nijebilo znaajno za gradove. Iako su se neposredno izvan gradskih vrata prostiraliprirodni krajolici, priroda je bila vrlo uoljiva u svim tradicionalnim gradovi-

ma, mediteranskim i zapadnim. Na katastarskom planu Splita iz godine 1831.mogu se uoiti brojne malene zelene povrine, premda je svaki metar prostorau tom pojasom utvrda ogranienom gradu bio dragocjen. Jo neto: svaka jekua, bilo gradska palaa, bilo varoka kuica, imala cvijee na prozorima, akone uvijek u pitarima, a onda u limenkama ili u starim loncima. Prije pedesetsam godina mogao snimiti gotovo stotinjak takvih ozelenjelih gradskih i varo-kih prozora i sulara, a danas se jo jedva negdje to moe zamijetiti.

Jo neto: kada su Spliani (ili Braani) u prvoj polovini dvadesetog sto-ljea gradili kue u novim predjelima - neko poljima i vinogradima - obinojednokatnice, oko tih kua su obvezno opremali i parkove kao okunice. Tajje maleni park, s borovima, empresima, lovorima, pruao ugodu njima, ali,nadvijajui se nad ogradni zid, i svim prolaznicima te ulice.

Nove visokogradnje, soliteri, graeni u socijalistikom razdoblju, postav-ljali su zgrade u slobodne ozelenjele parcele. Danas su te, inae odbojne spa-vaonice, gotovo privlane zelenilom stabala to su ih okruili i humanizirali.Meutim, veina je tih zelenih travnjaka, novih "okunica", ili zaputena ilipretvorena u parkiralita automobila stanara tih zgrada.


7/30/2019 KECKEMET

5/18

129

Zelenilo je ukras grada, ali i zdravlje graana, na to se uope ne mislikad se zelene povrine pretvaraju u rentabilnije graevne. Borba za marjanskozelenilo stoljetna je borba dijela Spliana s graevinskim proterima. Meu-tim, kao da suvremeni graditelji, koji na starom Hajdukovom placu predlaugradnje, ne znaju da zdravi zrak marjanske ume preko tog placa prodire ugrad, iako ga sve mogue gradnje u tome nastoje sprijeiti. Nikada ne smijemozaboraviti da su Marjan i njegova uma plua grada Splita. A na istaknutiarhitekt i urbanist Juraj Najdhardt je izjavio: "Zelenilo, strujanje zraka i mirtri su stvari organski meusobno povezane u urbanistikom tkivu." ovjek,pa prema tome i graanin, iskonski je vezan uz prirodu. Te se veze, naalost,

najprije oslobaaju upravo oni koji su tek doli iz prirode, sa sela u grad.Suvremene urbanistike norme propisuju 20-30 metara etvornih zelenih

povrina u planiranju gradova. I Le Corbusier, otac modernih nebodera, imaoje geslo u planiranju gradova: "Sunce, prostor, zelenilo."

Zanimljivo je da je francuski vojskovoa maral Marmont, unapreuju-i graditeljski Split, zacrtao i veliki reprezentativni perivoj u tada malenomeSplitu. I zasluni Splianin, gradonaelnik Ante Bajamonti posvetio je velikupozornost novom gradskom perivoju, koji je svoju privlanu tradicionalnu

mediteransku hortikulturu uspijevao sauvati sve do jueranjih dana, kada suta tradicija, a ini se i funkcije, drsko uniteni u zamjenu za novo oblikovanjekoje vie ne privlai Spliane, pa novi park obino zjapi prazan. U staromsmo se ardinu mi srednjokolci oblinje Realne gimnazije, prije popodnevnenastave, okupljali i druili. To je bio izlaz iz zaguenoga Geta i djece i odra-slih. Stari, ljeti sjenoviti park s udobnim klupama, bio je odmorite Zagoracai otoana koji su ekali svoj brod, vlak ili autobus, a danas ih kamene klupe,neugodne za sjedenje, odbijaju, vrue na ljetnom suncu, a mrzle zimi.

Nisu uvijek ni potrebni parkovi, ali su potrebni travnjaci, na kojima bi sedjeca tog susjedstva mogla igrati, odrasli odmarati ili se baviti tjelovjebom.

Zelene su povrine prikladne i za zabavne i kulturne sadraje, scenske pri-redbe, kinopredstave, koncerte. (U Zagrebu se velike scenske priredbe odr-avaju u prirodi na Jarunu.) Nasadi u parkovima i na ostalim gradskim po-drujima poseban su problem. Ni egzotino ni izrazito sjevernjako bilje icvijee nee biti prikladno u ovim jadranskim gradovima. U vie sam navratakritizirao suvremenu nau palmomaniju kao izraziti ki. Palma, pojedina, mo-gla se vidjeti u nekom naem privatnom ili javnom vrtu, ali nikada u nizu na


7/30/2019 KECKEMET

6/18

130

gradskim ulicama, trgovima i obalama. Smatram gotovo zloinom to su na-sadi murva posjeeni u svim naim primorskim mjestima, ali jo gorim to susve rive svih naih primorskih gradova i gradia vizualno degradirane saenjemegzotinih palma, u elji da se postigne nametljiva i neuvjerljiva atraktivnost,naroito turistika.

Dovoljno je na istonoj splitskoj obali vidjeti bujne koele (pelegrinke)s ugodnim hladom ljeti, s golim kronjama zimi, a zatim nametljive nasadepalmi dalje u toj operativnoj putnikoj luci, gdje niemu ne koriste, a pred-stavljaju izraziti skorojeviki ki.

Boru, autohtonom dalmatinskom primorskom stablu, moemo se diviti

jo jedino u Ulici slobode nedaleko od Gripa, a jo autohtonijoj smri tek uVukovarskoj ulici i u dijelu etalita Ivana Metrovia (u drugom su dijeluposjeene jer su smetale garaama skorojevikih vila.). O empresu, najljepemmediteranskom stablu, i ne govorim jer ga se - osim na Marjanu - vie i nemoe vidjeti.

Simbolino je da se borci za humanije drutveno ureenje i za humani-ji urbanizam u cijelom svijetu zovu "zeleni". Ni po prozorima i balkonimagradskih kua u Splitu vie nema cvijea, kao to ga je bilo nekad i kao to ga

i danas ima u ostalim kulturnijim gradovima. (Uvijek me neto ubode kadvidim lijepo proelje barokne palae Milesi, na skladnome trgu, pred istaknu-tim spomenikom Maruliu, iji brojni goli balkoni vape za cvijeem to bi seprebacivalo preko njihovih kamenih ogradica.

I jo neto: pohvalna je uspjena oprema cvjetnim raslinjem, pogotovo no-vih gradskih prometnica i manjih zelenih povrina. Riva, meutim, nije park,nego dio luke i ne podnosi cvjetnjake, nego tek stabla. Cvijee se na Rivi moepodnijeti tek u velikim vazama ili ardinjerama. Uostalom, svaka e lebiadaunititi cvjetnjake pri zemlji, ali nee one u veim vazama.

U vezi s oskudnim zelenim povrinama u gradu navodimo i kritino po-manjkanje IGRALITA, pogotovo onih djejih. U Splitu je sagraena golemai neobino skupa Rukometna dvorana, koja e uglavnom zjapiti prazna (kao ikoarkaka na Gripama i Hajdukov olimpijski stadion), koju emo konano,kako se ini, dugo plaati svi mi graani, a za taj se novac moglo opremitistotinu jednostavnih, ali mnogo korisnijih djejih igralita u svim novim grad-skim etvrtima. Prema nekim stranim procjenama, svaka bi vea stambenazgrada morala imati djeje igralite i barem minimalni park za rekreaciju sta-


7/30/2019 KECKEMET

7/18

131

nara, a ne tek parkiralite. Ali u nas, ako su u poetku uz neke novo gradnjebila predviena dvorita ili manje zelene povrine, dragocjene djeci, postupnosu sva pretvorena najprije u parkiralita, a zatim u garae.

kolske gimnastike dvorane su potrebne ali su skupe. Djeci - od kojih 35posto osnovaca ima deformiranu kimu - vie je od gimnastikih vjebi potre-ban slobodan ziki oduak, gibanje i tranje, a za to su prikladni tek nevelikiprostori - nekadanje ledine (s eventualnim brankama).

Vidio sam u Londonu i manja igralita tenisa i sl., slobodna za sve graa-ne okolnih kua. A to zahtijeva tek minimalna sredstva, ali - ono to je u nassutinsko - prostor slobodan od gradnje i parkiranja automobila. Ne radi se

samo o djeci ve i o odraslim stanarima tog predjela, starijima i starima, zaa-hurenima na visokom katu redovito malenog stana i, prisilno ili dragovoljno,zarobljenog u naslonjau pred televizorom.

Doseljeni graani, a i stari Spliani, skloni su boanju, balotama, a nekoli-ko desetaka improviziranih boalita na otvorenome ne bi stajalo gotovo nita,osim koritenog prostora. Ne znam kad e se postaviti pitanje razlike izmeunatjecateljskog i rekreativnog porta i poeti graditi igralita za graane, a neza profesionalne portae, koji se sramotno kupuju i prodaju poput gladijatora

u starom dekadentnom Rimu.U doba moje mladosti svi smo tukli balun (obino krpa) na brojnim ledi-nama nedaleko od staroga grada, aHajdukje igrao za svoju i nau slavu. Danasportai igraju za novac, a graani na tribinama zebu ili se kuhaju i usput urla-ju. (Oprostite torcidai - i nekada smo drukali, ali ne mahnito, pogotovo ne ikao esto politiki raspaljeni torcidai.)

RIVE su donedavna bile lica, ogledala grada. Pristup s mora gradu bio jenajljepi, a splitsku vedutu s mora, s proeljem Dioklecijanove palae, duga-kim slikovitim Lazaretom, vitkim zvonikom Sv. Duje koji je (bez suvremenih"nebodera") dominirao gradom, i poumljenim grebenima s obje strane za-ljeva, veliali su u slavopjevima domai i strani posjetitelji, slikane vedute irazglednice.

Danas je ta opjevana i oslikana splitska Riva degradirana, ishod jedne "mo-derne" improvizirane kreacije, bez trunke provjerenih tradicionalnih vrednota.Danas se Riva vie i ne smatra onim tradicionalnim i sutinskim lukim pro-storom i ujedno sastajalitem, trgovitem i etalitem graana, nego iskljuivonavodno "etnicom", iako ni to nije, jer njezino odbojno betonsko oploanje


7/30/2019 KECKEMET

8/18

132

vie dolikuje aerodromskoj pisti negoli etnici; okruena monstruoznim "vje-alima" ta je "etnica" potjerala graane s Rive. Morali bismo onima koji sma-traju da su uspjeli stvoriti Rivu koja privlai etae, pokazati stare fotograje,od pred pedeset i stotinu godina, kada je Riva bila ispunjena graanima kaoipak.

Osim toga, Riva je ujedno - zacijelo i prvenstveno - luka, pristanite brodo-va, laa i laica. Glavni robni promet najprije je prebaen na istoni dio luke,a zatim u sjevernu luku, ali Riva bez brodova ipak nije vie riva. Do Drugogasvjetskog rata slikoviti su, i korisni graanima, bili Puljizi sa svojim trabakuli-ma i prodajom junjakih plodina, a na njezinom zapadnom dijelu bracere i

leuti to su s otok dovozili ribu, gorivo drvo, kamen, vapno, a s ua Cetinepijesak za gradnje.

Danas Riva ne moe prihvatiti vei brodski promet, ak ni onaj turistikihjahti, ali moe privremeno pristajanje jahti, onih koji su doli obii grad i nezadravati se dugo, kao i leute, bracere i trabakule s otoka. Svi bi oni pruilii etaima zanimljiviju i ivlju, uvijek promjenjivu sliku od dananje mrtveobale, koju, sreom, oivljavaju jedino galebi.

Dananja splitska Riva izraziti je primjer promaenog urbanizma, kao to je

ureenje oblinje luice Matejuke primjer privlanog i humanog urbanizma.U vezi s gradskim parkovima potrebno je neto rei o sutinskom sadrajutih parkova - o njihovim KLUPAMA. Za razliku od stolice koja je namijenje-na pojedincu, klupa je skupna sjedalica. Nekada su, od antikih vremena panadalje, u gradovima, pogotovo onim junjakima na kojima su se ivot, pa iodmor, odvijali na otvorenome, obvezno uz javne ili privatne zgrade postojaleklupe namijenjene graanima ili prolaznicima. Zatim su klupe postale obveznidio inventara javnih parkova, trgova, obala. One su okupljale graane, a od-marale prolaznike. Bez klupa ovjek je tek usputni prolaznik nekim mjestom,a koristei se klupom, postaje dio, prisutni sudionik ivota toga mjesta. Onestoga nisu luksuzni urbani objekti, ve nuni dio opreme grada.

Ve citirani Halprin je pisao: "O jednom gradu moe se suditi po njegovimklupama; iz toga koliko ih je na raspolaganju prolaznicima, iz toga kako sunainjene i rasporeene, zakljuujemo o tome kako se grad stara o udobnostisvojih graana i posjetilaca."

Splitski Gradski park i Riva bili su opremljeni drvenim klupama s lijeva-nim eljeznim nosaima, koji tip prevladava tijekom dvadesetoga i poetkom


7/30/2019 KECKEMET

9/18

133

ovog stoljea ne samo na javnim mjestima i u parkovima Splita ve i gotovo i uitavoj civiliziranoj Europi. Taj se tip javne klupe, kao i onaj onetove stolice,dokazao nenadmaivim, posebno po svojoj funkcionalnosti, i danas se mnogoproizvodi u europskim zemljama. Takva klupa, pomalo stilski kiena, ali vetradicionalno spomenika (osobito s prirodnim smee obojenim drvom i ta-mnim ili crnim eljezom, a ne bijelim, kako se esto obiava) idealna je za sje-denje i odmaranje (ak s bonim rukohvatima, korisnima pogotovo starcima).

Na novoobnovljenoj splitskoj Rivi bez razloga je i rastrono uklonjeno val-jda stotinjak tih klupa, koje su gotovo stotinu godina udobno sluile tisuamaSpliana i prolaznika, i one su zamijenjene novima, s betonskim podlogama,

bez bonih naslona, neudobnima za sjedenje (a starim ljudima i za ustajanjes njih).

Kamene klupe (ali bez oslona zida kua uz koje su stajale one u prolosti)kreirali su i postavili moderni arhitekti u Gradskom parku i u Marmontovojulici. Te su kamene klupe potpuno rastjerale i graane i strance. Ako im tkoproblematini dizajn i moe opravdati, ne moe njihovu nefunkcionalnost, nipriblinu onima uklonjenih.

Javna RASVJETA oduvijek je bila nuna oprema javnih gradskih pro-

stora, naroito ulica, trgova i pristanita. Ona sputanjem mraka stvara drugusliku grada. Razvijala se stoljeima, od ranih uljanih fenjera, zatim plinskih, paelektrinih i suvremenih neonskih, ivinih i slinih. Nekada je ona bila tedna,pa je postavljana vrlo smiljeno; na zidnim konzolama (rjee na stojeim kan-delabrima) u razmacima da dovoljno osvjetljava prostor pjeakog prometa.Radi tednje postavljana je i na uglove kua da se osvijetle dvije uliice. Pose-bne javne i neke privatne graevine imale su rasvjetu uz ulaz.

Isto naelo rasvjete primjenjivano je koritenjem elektrike, ali jo uvijeki primjenom plinskih fenjera. S uvoenjem novih izvora svjetla u poratnomrazdoblju, a uklanjanjem gradske plinare, skinula je Plinara nerazumno gotovosve plinske uline ferale, a postavljeni su novi elektrini.

Osamdesetih je godina Opina imenovala komisiju za odreivanje oblikaulinih rasvjetnih tijela u starom dijelu grada i u pukim predgraima. Postojaoje prijedlog da se i u tim povijesnim ambijentima postave moderni reektori,koji se u njih nikada ne bi mogli uklopiti. Drugi je prijedlog bio da se izradelimene kopije srednjovjekovnih ferala i feralia, to bi bio anakronizam i ki(to je provedeno u veini naih starih primorskih gradova i gradia). Kao lan


7/30/2019 KECKEMET

10/18

134

komisije elaborirao sam prijedlog da se - tvorniki, a ne vie obrtniki - izradeulini ferali poput onih do tada postojeih plinskih (od kojih je jo nekolikostajalo na splitskim ulicama), ali sa suvremenim izvorom svjetla - dapae nehladnim ivinim i neonskim, ve toplijim, to je i prihvaeno, pa danas stotinetakvih ulinih ferala osvjetljavaju uliice Luca, staroga grada i Velog varoa.

O novoj rasvjeti "vjeala" na obnovljenoj Rivi ne elim ni govoriti, jer jeona uklonjena bila jednako djelotvorna, ali ne nametljivo odbojna kao nova.Posebni je nesporazum u vezi s fasadnim osvjetljavanjem pojedinih graevina.Ono je opravdano i poeljno za "scensko" osvjetljavanje izrazito spomenikihgraevina, ali je vrlo problematino u vezi s danas openito - u Marmonto-

voj ulici i na Rivi - osvjetljavanja proelja povijesno i graditeljski neistaknu-tih zgrada. (U Marmontovoj ulici osvijetljen je ak i jedan balkon odozdo.)Umjesto da osvijetljeni prozori tih stambenih zgrada govore i prolazniku o i-votu u njima, te se kue pretvaraju u mrtve kazaline kulise. (Na obnovljenimzgradama Muzeja na starom trgu u Varavi nou ostavljaju upaljena svjetla unekim prostorijama da one ne bi djelovale mrtve i naputene.) Dananja ra-svjeta na prometnim gradskim ulicama intenzivna je ne radi pjeaka nego radivozila, pa pjeacima djeluje neugodno i odbojno.

U suvremenom gradu vizualno prevladavaju OGLASI. Zgrade i ulice do-slovno su prekrivene njima, pa su tako i postale manje vane, a oglasi vaniji.Svi se ti reklamni oglasi i cimeri trgovina natjeu u bombardiranju pogledaprolaznika. Sporna je i neugodna ta golema koliina, ali jo porazniji neukusi ki natpisa i reklama s likovnim pretenzijama. Natjeu se ne samo arenimbojama ve i nametljivim neonskim i slinim osvjetljenjima. Grad tako postajeoigledni proizvod suvremenoga potroakog drutva, umnogome amerikani-ziranog. I povijesne i ljepotom istaknute graevine prekrivaju se tim arenimkiem. A Split, grad istaknute tradicije, u tome ne zaostaje.

Ne moemo, a da se pri tome ne sjetimo istaknutih, zanatski esto i umjet-niki raenih cimera nad obrtnikim radnjama u prolosti, koji su govoriliporuku, ali se nisu bezobzirno nametali, a predstavljali su prava obrtnikaremek-djela.

VODA je nestala s javnih splitskih prostora. Sretni su oni gradovi koji ukuhinjama svojih stanova imaju pitku tekuu vodu. Rijetki su koji poput Spli-ta imaju i osobito dobru vodu - jo Dioklecijanovu, rekli bismo. Moda stogaSpliani i ne cijene dovoljno tu blagodat kao to su je cijenili oni kad im je


7/30/2019 KECKEMET

11/18

135

naelnik Bajamonti doveo u grad vodu iz Jadra, obnovivi stari Dioklecijanovvodovod. Meutim, pitka voda u veini svjetskih gradova opet nedostaje, paje zamjenjuje ona kupovna, u bocama. U Splitu, s obilnom opskrbom tekuevode, ona nije toliko privlana da bi se gradile javne esme i fontane, kao uBajamontijevo doba. A fontane su i ukras grada i rekreacija graana. Njihovuvodu piju ljeti edni prolaznici (a danas tek Coca-Colu u kaima), a vole jeposebno djeca, i za pie i za igru.

umor vode u fontanama ugodniji je od uma automobila. U Splitu jenekada, osim fontane na obali, bilo jo nekoliko ukrasnih fontana kojima su sekoristili graani, ali koje su bile i ugodno sastajalite varokih i lukih momaka

i cura. alosno je da Split danas nema ni jednu javnu spomeniku fontanu(osim jedne uz spomenik u Ulici Domovinskog rata, koja jedva da i jest fon-tana).

Europski su gradovi esto poznati upravo po svojim javnim fontanama.A Split je divljaki sruio posljednju svoju reprezentativnu na obali; nimalokulturnije nije je obnovio; a urbanistiki je nekulturno da - uza sve pokuajenekih graana - nije postavio ni jednu novu.

Javnim fontanama srodni su i javni SPOMENICI. Zasluni i narodni ve-

likani poaeni su tek nazivima ulica, ali ne i javnim spomenicima. Nekad jeSplit imao vie sklonosti prema podizanju spomenika: Botiu, Maruliu, Gr-guru Ninskome, Vidoviu, Hatzeu i drugima; zatim spomenici palim pomor-cima, palim lukim radnicima, Ruu vjetrova u luci. Meutim, javni gradskispomenici i ne moraju biti poast nekoj linosti; oni mogu biti spomenici ne-koj ideji ili tek ukrasno urbano ostvarenje. Ali danas su veletrgovine i stadionigradski spomenici.

Split, grad Metrovia, Rosandia, Dekovia i razvijenoga suvremenog ki-parstva mogao je imati i privlani Park skulpture, poput nekih drugih naihgradova. Predlagao sam da se pojas zelenila od etalita Ivana Metrovia domora, od Zvonaca do Vile Dalmacije namijeni Parku skulptura, ujedno etali-tu ugodnijem od automobilske prometne ceste nad njim, ali bez odziva. Pred-lagali smo da se u Bokovievoj ulici postavi spomenik-fontana najistaknutijegahrvatskoga suvremenog kipara Duana Damonje, ali takoer uzalud.

Konano, da kaem neto i o opremi naih ulica. Nekada su mnoge ulice,obala, pa ak i gradski trg bili zemljanog tla. Zatim su postupno poploavani.Riva je dugo ostala zemljana (pranjava ljeti, blatna zimi), sve do asfaltiranja.


7/30/2019 KECKEMET

12/18

136

Dok su uliice u starom dijelu grada konano sve bile poploane kame-nom, ulice u novijim predgraima bile su najee taracane granitnim kocka-ma. I dananje Zvonimirova, i Kralja Tomislava te Obala kneza Domagoja imnoge druge. Istaknut u da je taracanje granitnim kockama uobiajeno - nesamo nekada, nego i danas - u gotovo svim europskim gradovima, kao i u na-ima (npr. Markov trg u Zagrebu).

Da ne moraju popravljati tu granitnu oblogu, Spliani su je poeli jed-nostavno prekrivati asfaltnim preljevom, smatrajui to moda modernijim ilitrajnijim, iako se taj asfalt na splitskom ljetnom suncu topio i lijepio za potpla-te prolaznika, a nadizao u valovima. Danas su jo rijetki ostaci tog granitnog

oploanja, koje je tako postalo svojevrsni urbani spomenik, pa bi ga se moralozatititi kao i neku istaknutu graevinu iz prolosti.

Granitnom oploanju Ulice kralja Tomislava upravo prijeti unitavanje no-vim projektom, o emu bi se moralo razmisliti. Pitam se: bi li se i sredinji dioobnovljene Rive, ako ne najpoeljnijim brakim kamenom, mogao oploatitradicionalnim granitnim kockama (mnogo trajnijim od betonskih ploa)?

I na kraju, usuujem se rei da stanovnici gradova, pa i Splita, nisu samonjegovi graani, ve i njegov IVOTINJSKI SVIJET.

Nekada, kada su dvije treine stanovnika Splita tvorili teaci pukih nase-lja, domae su ivotinje bile vrlo prisutne. Konji za zapregu kola i koija - prijeautomobila - a posebno magarci, mazge, psi, koze, svinje u varokim dvoriti-ma i na njihovim poljima. Danas su, razumljivo, te ivotinje nestale iz grada,osim pasa i maaka, bez kojih je nezamisliv i gradski ivot. Ali postoje i ivo-tinje prisutne u gradu koje nisu domae, ali pridonose opem ugoaju grada.

U luci to su galebovi koji je oivljavaju svojim letom. Na trgovima i ulica-ma su golubovi, kojih ima sve manje, pa e potpuno nestati. Konano, tu sui lastavice - ili iope - od kojih se nekada crnilo nebo nad gradom, a njihovasu gnijezda bila simbol plemenitosti graana, ali se ni oni vie ne vide. Nekose govorilo: u kuama na kojima lastavice grade gnijezdo, tu ive dobri ljudi!

Bismo li mogli promiljati i o povratku tih malenih, ali prijateljskih grad-skih stanovnika?

Povijesnim spomenicima u Splitu posveuje se mnogo pozornosti. Moder-nim graevinama i prometnicama jo vie. Ali ovi naoko sporedni elementigrada moda su uoljiviji i bitniji za sam grad i za graane, a ipak im se posve-uje malo pozornosti.


7/30/2019 KECKEMET

13/18

137

LITERATURA

Lawrence Halprin: Gradovi (Cities), Beograd 1974.Edo egvi: Na dil Mediterana. Split 2007.Duko Kekemet:Javni spomenici u Hrvatskoj do Drugog svjetskog rata. ivot umjetnosti,

Zagreb 1966., br. 2, 3-16.Duko Kekemet:Javna rasvjeta starih gradova. Telegram, Zagreb 1973., br. 67, 68.Duko Kekemet: Grad za ovjeka. Zagreb 1981.Duko Kekemet:Javna rasvjeta u starom dijelu grada. ovjek i prostor, Zagreb 1989.,

36/9-10, 20-21.Duko Kekemet: U sjeni ferala. Vjesnik, Zagreb 16. II. 1991., 14.Duko Kekemet: Splitska fontana. Split 1994.

Duko Kekemet: Bulatova, Marmontova, Riva, Gradski park. etiri splitske urbanistikenedoumice. Kulturna batina, Split 1999., 21/30, str. 315-329.

Duko Kekemet: Kraj splitskog ardina. Klesarstvo i graditeljstvo, Puia 2001., 12/3-4,18-20.

Duko Kekemet: Rekvijem za splitsku rivu. Kulturna batina, Split 2007., 34, 407-413.Duko Kekemet: Palma, bor, pelegrinka. Klesarstvo i graditeljstvo, Puia 2007., 18/3-

4, 57-63.


7/30/2019 KECKEMET

14/18

138

SPLIT: THE ESSENCE OF A CITY AS IT SHOULD BE?Summary

is paper discusses both the objectives of urban development and the important roleof the participants in the process: professionals in the related elds, politicians and citizens.Although it stresses the signicance of economy for the overall city development, the paperalso reects the authors fundamental premise: the economic development of a city shouldnever be considered as an end in itself. On the contrary, it should serve its citizens only asa cornerstone of their more humane and fullled existence. So far, this idea has often beenignored. Urban development planning has become a routine. e attention is directed towardsmeeting strict functional and technical criteria of the urban development planning, while, atthe same time, its cultural and social components are unfairly neglected. is approach has

eventually led to even further alienation of its citizens: the city squares and streets are nolonger meeting points. eir role now is only functional, that is, trac related. A modern cityin its entirety is crowded with cars: the term pedestrian seems to be losing its meaning.

e city of Split follows the aforementioned trend in urban development. In the past,its urban matrix was more inspiring and adapted to the needs of its citizens. At present, alltraditional features of the city are constantly being degraded. Both the ancient city core andmedieval urban complex are frequently subjected to the so-called modern design solutions,possessing none of the artistic value. Every single corner of the city reveals artistic disharmony.e Split Riva, that was previously considered as the mirror of the city belonging to theworld heritage, has been recently subjected to the so-called artistic devastation. Its lighting

is inadequate and benches are uncomfortable. Its concrete made oor is in utter disharmonywith the ancient core. New buiding materials that are frequently used are incompatible withthe surrounding buildings. is particular feeling for original details, that add to the speciccharacter of a certain ambience, seems to be disappearing. e social life of the city, in general,is concentrated in its very centre, and is, thus, made inaccessible to all other citizens living inits peripheral parts.


7/30/2019 KECKEMET

15/18

139

Balkoni lijepe palae koji vape za cvijeem

Cvijee obogauje i prozor najskromnije kue


7/30/2019 KECKEMET

16/18

140

Aleja esmine u Vukovarskoj ulici

Ugodan ljetni hlad pod kronjama pelegrinki na Obali kneza Domagoja


7/30/2019 KECKEMET

17/18

141

etnja po nekadanjoj splitskoj Rivi

Odbojna obnova tradicionalne splitske Rive


7/30/2019 KECKEMET

18/18

142

Nekadanje klupe na Rivi privlaile su mlade i stare Spliane

Invazija reklamnih oglasa na gradskim ulicama


keckemet

Documents