katolički list von1 · kolega s treće godine zapeo je na ispitu iz trojstva i zamolio me za...

Katolički list

_von1 GOD. XXII. BR. S (247) Subotica, svibanj (maj) 2015. 150,00din

zkvh

.org.r

s

·-+-' C o

CI)

:J Q) C ·-+-'

>C/) ro .o Q) C Q)

> ~ '-(.)

ro > o C .o o

Kolega s treće godine zapeo je naispitu iz Trojstva i zamolio me za po-moć: da mu u par rečenica objasnim toneobjašnjivo otajstvo. Pomislih u sebi –toliki sveci i teolozi kroz stoljeća poku-šavaju prodrijeti u misterij koji nadilaziljudski razum a on od mene traži objaš-njenje u par crtica! Ne želeći ostaviti ko-legu na cjedilu a opet pomalo isprovo-ciran njegovom željom da neizrecivostrpam u nekoliko nemuštih natuknica,odlučih se pristati na njegovu igru.

Piješ li kad‘ nes kavu? Pitam ga. –Naravno, „3 u 1“, odgovori. Odlično, re-koh! Koje supstancije u sebi sadrži neskava? Začuđeno me pogleda ne slutećikuda ovo vodi. No? Upitah nestrpljivo.Pa sadrži kavu, mlijeko i šećer, odgovorigledajući me netremice otvorenih usta.Bravo! Nastavih s izlaganjem; kad sku-haš nes kavu „3 u 1“ i okusiš je, osjetitćeš sva tri sastojka ali ih nećeš moći fizič-ki razdvojiti na primarne elemente.Imaš, dakle, 1 šalicu kave (= božanskanarav) i 3 različita elementa (= božan-ske osobe). Ta tri elementa (kava, mlije-ko, šećer) su potpuno različita ali tek usvojem međuprožimanju (intratrini-tarna perihoreza) zajedno sačinjavaju(toticipiraju) jednu supstanciju/naravkoja se zove nes kava i koja, kao takva,zrcali iz sebe svoj trojstveno-jedinstvenibitak.

Muk je trajao par trenutaka, zatimokret i odlazak bez riječi. Više nisambio pitan za teološke savjete. Mislih se– kako si pito’ tako sam ti i odgovorio!Bilo mi je ipak poslije drago čuti da je„položio“ Trojstvo. Ne znam je li mojprimjer bio od koristi, ali vjerujem da jekolegi od toga dana ispijanje nes kave„3 u 1“ zadobilo sasvim drukčiju dimen-ziju.

Namjerno sam htio banaliziratistvar jer o nečemu što je uzvišeno i ne-izrecivo bolje je šutjeti nego inzistiratina instant odgovoru. A odgovori – pos-toje li? Može li čovjek išta dokučiti onajuzvišenijem otajstvu – Presvetom

Trojstvu – a da ne upadne niti u banali-ziranje niti u kukavičku šutnju? Smije liovo otajstvo postati „disciplina arcani“– nauk čuvan u velikoj tajnovitosti, da-leko od dohvata „običnih“ vjernika, na-mijenjen tek moždanoj gimnastici pro-fesionalnih teologa? Sumnjam da jeBog htio objaviti se kao netko zbogkoga treba razbijati glavu, kao nerješivakrižaljka od koje se jedino mogu dićiruke.

Koji je Njegov pristup? On silazimeđu ljude, utjelovljuje se, saginje sena razinu djeteta, tepa čovjeku. On nijeiracionalna matematička algebra gdje je1+1+1=1. Sâm Bog govorio je ljudskimjezikom, ljubio ljudskim srcem, doticaonas ljudskim rukama. I što nam je IsusKrist rekao o Bogu? Objavio je da jeBog ljubav, da u njemu sâmom postojifenomen dijaloga i predanja. Ovo je ne-čuvena novost – Bog nije osamljenik,neki paćenik zatvoren sam u sebe, većnaprotiv – živa zajednica božanskihosoba Oca, Sina i Duha Svetoga. DaBog nije trojstven ne bi bio ljubav! Zatošto je Bog ljubav, zato je Trojstvo i zatomože ljubiti! Stoga ovaj najtemeljitiji inajbitniji nauk u redu vjerskih istinanije izmišljotina dokonih teologa, većobjava Božje ljubavi. Vjera svih kršćanapočiva na Trojstvu.

Zar nije slika Trojstva u nama?Odakle u nama težnja da ostvarujemozajedništvo s drugima, da zasnivamoobitelj, da budemo otvoreni potomstvu,djeci? Obitelj je najljepša slika trojedi-noga Boga; dvije se osobe susreću u lju-bavi, potpuno se predaju jedna drugoj iiz tog sebedarja rađa se novi život kaodar. Reći Trojstvo znači reći ljubav. Atko ljubi ulazi u razumijevanje Ljublje-noga.

Stoga, kad vas umore mozganjakako je moguće 3 a 1, 1 a 3, sjedite, po-pijte nes kavu i popričajte s Ocem, Si-nom i Duhom Svetim. Tada će i kavabiti slađa a srce ispunjenije.

Iz sadržaja

Tema broja:Tisućljetna kontroverzazvana Filioque...................6

Trka za jedinstvorun4unity ........................10

Poraz solidarne Europe.............................18

Intervju: Razgovor so. Stjepanom Vidakom...24

Reportaža: Bogoslovi VBS-a u posjetuSubotičkoj biskupiji ........27

Kutak za katehete:Seminar stručnog usavršavanja u Somboruza vjeroučitelje................31

Dijamantni jubilejs. Leopoldine ..................35

Salezijanska mladežiz Zagreba u Subotici .....41

Kuda? Duhovni poziv? .....47

Kršćanski stav:Mjera u djelima ..............48

Tragika ravnice ................49

Zvonik � 5/2015 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Nescafé i Trojstvo

zkvh

.org.r

s

Poštovani čitatelji dragog nam Zvonika!

Zadnjih nekoliko dana razmišljam o čemu bih pisao zanovi broj našeg dragog lista. Hodam ulicama grada, promat-ram ljude oko sebe, njihovo ponašanje, geste, razgovore, dru-ženja, i odjednom mi se javlja pitanje u mislima: „Kamo mevodi moja vjera?“

Možda i pitanje zvuči malo neobično ako mi kao vjernicito pitanje postavljamo samima sebi – nekako se podrazumije-va da me moja, naša, vjera vodi ka svemu onome što kažeCrkva, što kaže Gospodin, a čitamo u evanđeljima. Ipak, uovome mojem razmišljanju zadržao bih se nad činjenicom danas neki puta naša vjera, odnosno bolje rečeno, da mi našuvjeru prilagođavamo našim potrebama, govoru. Iznio bih ne-koliko primjera kako bi bilo jasnije na što mislim. Prije svegakako se nalazim u gradu s velikim brojem ljudi, isto tako sus-rećem mnoštvo ljudi koji jednostavno nisu vjernici, ne vje-ruju, a opet tako normalno žive ovaj život za kojeg mi kršćanivjerujemo da je od Boga dan. U potpunosti služe tome životu,odgoju novoga života, brinu za svoju obitelj, svoje prijatelje,raduju se i plaču, školuju i završavaju svoj život – a nisu vjer-nici. Što se događa u dubini njihove nutrine znaju samo oni idragi Bog, ali po onome što su rekli i kako se izjasnili – vjer-nici nisu. To me dovodi do ove činjenice o kojoj sam i započeopisanje, kamo nas koji smo vjernici i tako se izjašnjavamo,vjera vodi, nosi, ohrabruje i pokazuje put na stazi života?! Dali si nekad umislimo da to što smo vjernici nam daje za pravoda kažemo neke činjenice, zapažanja, da imamo neke stavovekoje bi možda povrijedile druga razmišljanja ili druge konfe-sije. Htio bih naglasiti da se u ovom svom razmišljanju nikakone želim osvrtati na moralni život jednih i drugih, nego jed-nostavno se želim zaustaviti kod ljudskosti. Nikada neću za-boraviti riječi đakovačkog nadbiskupa u miru koje je uputionama bogoslovima jednom zgodom: „Dragi bogoslovi! Buditenajprije dobri ljudi, a onda ćete biti dobri kršćani, dobri sve-ćenici, dobri vjernici!“. Ponekad nama vjernicima, a mi mis-

limo da je tako, vjera daje za pravo da kažemo neke stvari,neke činjenice, koje možda ne stoje u svijetu koji vjeru pro-matra kao nešto sporedno. Ponovno naglašavam da ovdje nemislim o zatajenju svoje vjere, to nikada! Ipak, da li nas našavjera neki puta vodi ili bolje rečeno, mi „mislimo“ da nas našavjera vodi u određena razmišljanja i zaključivanja koja se kosesa onim osnovnim postavkama naravnoga zakona, odnosnoljudskosti. Da li neki puta mi kao vjernici možemo uporno po-navljati određene stavove koje, ponavljam, povrjeđuju osnov-no ljudsko dostojanstvo druge osobe, koja može čak i biti vjer-nik, ali i ne mora. Htio bih ovim razmišljanjem potaknuti Vaspoštovani čitatelji, potaknuti sve nas vjernike da prije negoli krenemo u novi dan, prije nego li progovorimo ili krenemočiniti djela određenog dana, ne zaboravimo da naša vjera činipreobražaj našega života prije svega u našoj nutrini, a to seonda odražava i na vanjski način. Vjera nikako nije privatnastvar, ali pod „okriljem“ vjere, mnogi od nas znaju osuđivatidruge, nametati svoje stavove ili pak potajno prigovarati zbogsuprotnih stavova ili načina života! Pri tom vrlo često zabo-ravljamo da je Bog tvorac ljudskog života i svi imaju pravo naživot! Ako smo vjernici, naša vjera će nas samo ojačati daidemo za onim koji je za sebe rekao da je jedina Istina! Nemožemo pod plaštem naše vjere govoriti mnoštvo onoga štoće drugoga gaziti. Gradom hoda mnoštvo ljudi, svi u brziniživota, brigama i radostima ovoga svijeta – moja vjera je tupored mene! Onda kada mi je teško ona je tu, kada plačemopet je ona tu, kada sam najsretniji na svijetu evo je ponovnotu! Ali – kada razgovaram s ljudima – ona je opet tu – tiho umeni govori da u blagosti moga govora i ponašanja pokažemonu Istinu za kojom sam krenuo! Nije tu da bi se osvrtao namnoštvo detalja koje čini ovaj naš život, a neki puta su bitni ilimanje bitni, a opet neki puta i totalno ne bitni.

Neka Vas sve čuva dobri, milosrdni i svemogući Bog!Bog, koji je toliko puno prisutan svuda oko nas – pa i tamogdje se najmanje nadamo i gdje mi mislimo da ga nema!

5/2015 � Zvonik4

Meditacija

Vjera moja vodi me – ali kamo?Piše: Siniša Tumbas Loketić

Pod geslom „Mir vama“ očekuje se dan apostolskog po-hoda pape Franje u glavni grad Bosne i Hercegovine. Nje-gov posjet bit će ohrabrenje katoličkim vjernicima za učvrš-ćenje bratstva i mira, međuvjerskog dijaloga i prijateljstva.Uz crkveni, formiran je i državni odbor za doček, te je uči-njeno sve da se Sveti otac dočeka kako priliči, kao pravi pri-jatelj. Očekuje se da će u Sarajevo doći između 70.000 i80.000 ljudi. Dosad ih je najviše prijavljeno iz svih krajevaHrvatske, a u tome prednjači Splitsko-makarska nadbisku-pija. Veliki broj prijava dolazi i iz Hercegovine. Prijave stižui iz hrvatskih katoličkih misija iz inozemstva (Austrija, Nje-mačka, Švicarska…), ali i iz Makedonije, Bugarske, Egipta…

Utvrđena je osnovna i rezervna trasa kretanja pape, kaoi sigurne kuće. Neke lokacije će imati poseban tretman kaošto je stadion Koševo gdje se očekuje veliki broj ljudi. Poli-cijske agencije, Oružane snage i Profesionalna vatrogasnabrigada održale su brojne sastanke na kojima smo utvrdilisvoje dužnosti. Sve je rađeno u uskoj suradnji s vatikanskimsigurnosnim agencijama. Građanima je za suradnju s poli-cijskim agencijama na raspolaganju i posebna telefonska li-nija 033/779-118 putem koje mogu podijeliti informacije saslužbenicima.

Osim protokolarnih susreta s nadbiskupima, članovimaPredsjedništva BiH i predstavnicima drugih vjerskih zajed-nica, njegov posjet obilježit će i jedan zanimljiv događaj.Naime, papa Franjo pozitivno će odgovoriti na molbu jed-nog poštara, koji je i uzgajivač golubova. Tog 6. lipnja, papaće sa stubišta zgrade Predsjedništva BiH pustiti tri bijela go-luba Marina Cvitkovića, što će predstavljati gestu koja sim-bolizira njegov blagoslov za tri naroda koji žive u toj državi.

Na svečanom Misnom slavlju, 6. lipnja 2015. na Olim-pijskom stadionu Koševo u Sarajevu pjevat će najveći crk-veni zbor u povijesti BiH ikada okupljen na jednom Euha-ristijskom slavlju. Naime, do 7. svibnja 2015. prijavljeno jeviše od 1650 pjevača iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sr-bije. Također, nastupit će i zbor mališana iz Srebrenice kojiće otpjevati pjesmu „Love People“, nastalu prošle godine uokviru humanitarne kampanje prikupljanja pomoći školamakoje su oštetile ili uništile poplave.

PROGRAMSubota, 6. lipnja 2015.

07,30Polazak zrakoplovom iz Rima/Fiumicino za Sarajevo

09,00Službeni doček na Međunarodnom aerodromu Sarajevo

09,30Ceremonija dobrodošlice na trgu ispred PredsjedničkepalačeKurtoazni posjet državnom predsjedništvu u Predsjedničkoj palači

10,10Susret s vlastima (govor Svetog Oca)

11,00Sveta misa na stadionu Koševo (propovijed Svetog Oca)

13,15Sastanak i ručak s biskupima Bosne i Hercegovine i sPapinom pratnjom u Apostolskoj nuncijaturi

16,20Susret sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima u Katedrali (Govor Svetog Oca)

17,30Ekumenski i međureligijski susret u Franjevačkom međunarodnom centru (govor Svetog Oca)

18,30Susret s mladima u Nadbiskupijskom centru za mlade„Ivan Pavao II“ (Govor Svetog Oca)

19,45Ceremonija oproštaja na Međunarodnom aerodromuSarajevo

20,00Polazak u zrakoplovu prema Rimu

21,20Dolazak u Rim/Ciampino

Zvonik � 5/2015 5

Aktualno

Apostolsko putovanje pape Franje u Sarajevo

zkvh

.org.r

s

Ovih dana, kada u Srbiji očeku-jemo posjet uzoritog kardinala KurtaKocha, predsjednika Papinskog vi-jeća za jedinstvo kršćana, kako toinače kod nas biva – na površinu ispli-vavaju stoljetni „kamenovi spoticanja“između Istočne i Zapadne Crkve. Iz-među njih često je spominjan famozniFilioque. Bauk Filioque-a redovito seveže uz 1054. god., koja se navodi kaogodina raskola dotad jedinstveneCrkve. O čemu je zapravo riječ? La-tinski termin Filioque znači „i odSina“. Kada molimo Nicejsko – Cari-gradsko vjerovanje ispovijedamo daDuh Sveti izlazi od Oca i od Sina (Fi-lioque). Međutim, na saboru u Cari-gradu 381. god., koji je ustvrdio izla-zak Duha Svetoga samo od Oca, ne-ma ovoga dodatka. Tek nakon sabora,kako su se postupno razvijale i razli-čite teološke škole, neke istočnoga, aneke zapadnoga usmjerenja, dogodilase i jedna promjena doslovno s jed-nim slovom „i“ u članku vjerovanja uDuha Svetoga. Naziv za taj dodatak jefilioque, a dolazi iz izraza: „qui exPatre Filioque procedit – koji izlazi odOca i Sina.“ To je latinska, zapadnaverzija, dok je ona istočna, kasnijepoznatija kao pravoslavna: „Koji izlaziod Oca po Sinu.“ Zašto su kršćani Is-toka umjesto „i“ stavili „po“?

Povijesni razvojU Španjolskoj je u 6. st. bješnjela

hereza arijanstva koja je nijekala bo-žanstvo Isusa Krista i Duha Svetoga.Reakcija na ovo krivovjerje bio je sa-bor u Toledu 589. god. kada je zapad-nogotski kralj Rekkared ispovjedio daDuh Sveti izlazi od Oca i Sina i s nji-ma je iste naravi. Želja je bila ta da senaglasi istobitnost Sina i Duha Sveto-ga s Ocem. Nakana je dakle bila apo-logetske naravi a ne i da bi se oponi-ralo Istoku. Ovaj umetak se počeo re-menom prihvaćati i u Galiji (Francus-

koj) i Engleskoj. Zanimljivo je da jeRim duže vrijeme odbijao promijenitipredani Credo (Vjerovanje). Tek jecar Henrik II. postigao da prigodomnjegove krunidbe za cara (1014.) iRim preuzme francusku praksu, gdjese otada za vrijeme sv. mise nakonevanđelja pjevao Nicejsko-carigradskisimbol vjere zajedno s Filioque.

Teološke reakcije Istoka izraža-vale su čuđenje zbog te promjene.Grčki patristički pisci tvrdili su da po-stoji samo jedan izvor bitka u Troj-stvu. Sam je Otac jedini i vrhovni uz-rok svih stvari, uključujući Sina iDuha u Trojstvu. U potrazi za pri-kladnim pojmovima za izražavanjeovog odnosa teolozi su se usredoto-čili na dvije poprilično različite slike:Sin je rođen od Oca, dok Duh izlaziod Oca. Ova dva pojma žele izraziliideju da i Sin i Duh proizlaze od Oca,no na različite načine. Zašto je važnoovo razlikovanje? Upravo stoga što binerazlikovanje načina na koji Sin iDuh proizlaze od Oca dovelo do poi-manja da Bog ima dva sina, što biuzrokovalo nesavladive probleme. Utom kontekstu, prema Istočnoj tradi-ciji, nezamislivo je govoriti da DuhSveti treba proizlaziti od Oca i Sina.Zašto? Jer bi to, po njima, potpuno na-rušilo načelo o Ocu kao o jedinstve-nome izvoru čitavoga božanstva.Time bi se također tvrdilo da postojedva izvora božanstva. Zato je grčkaCrkva zapadnu ideju „dvostrukogproizlaženja“ Duha smatrala nečimešto se približava opasnom krivovjerju.

Grčka tradicija nije, međutim,potpuno jednoglasna po ovome pita-nju. Sv. Ćiril Aleksandrijski nije seustručavao govoriti da Duh „pripada iSinu“. Veliki utjecaj na zapadnu teolo-giju odigrao je nauk sv. Augustina,koji je tvrdio da se Duha treba razu-mjeti kao onoga koji izlazi iz Sina.Jedan od tekstova na koje se poziva jeIv 20,22 gdje se izvještava kako je

uskrsli Krist dahnuo u svoje učenikei rekao: „Primite Duha Svetoga“. Au-gustin to ovako objašnjava: „Ne mo-žemo reći da Duh Sveti ne izlazi i odSina“ (De Trinitate).

Napetost je porasla kada su Grcinakon II. nicejskog koncila (VII. eku-menskog 787.) prihvatili ispovijedvjere patrijarha Tarazija: Duh Sveti iz-lazi „od Oca po Sinu“. Karlo Veliki jena to sazvao pokrajinski koncil uFrankfurtu osudivši taj umetak i pro-glasio jedini pravovjerni izričaj: „odOca i Sina“. Rasprave dobivaju takodogmatsku težinu. Ipak rimski papane prihvaća te zaključke. Papa Hadri-jan II. proglašuje da je istočni načinsasvim pravovjeran. Leon II. slaže seo ispravnosti latinske formulacije, aliprihvaća grčku formulaciju i to, sup-rotno caru, ostavlja u Vjerovanju stariizraz. Papa Leon III. usprotivio se zah-tjevu da jeruzalemski monasi uvedu uVjerovanje Filioque. Istom za Bene-dikta VIII., 1014. god., Filioque ulaziu simbol zapadne Crkve. No, nikadnikoji papa nije tražio da se to umetneu Vjerovanje za cijelu Crkvu.

U međuvremenu su se stvari jačezaoštrile. Focije, carigradski patrijarh(867.), među ostalim brani izlaženjeDuha Svetoga samo od Oca i smatrada je Zapad u zabludi kad tvrdi daDuh Sveti izlazi od Oca i Sina i kad toumeće u Vjerovanje. To se produblju-je raskolom 1054, kada je papin legatkard. Humbert de Silva Candida 16.srpnja 1054. položio bulu izopćenja naoltar svete Sofije u Carigradu. Za uz-vrat Mihajlo Cerularije izopćuje kar-dinala predbacujući mu zablude, me-đu njima i nauk o dva počela u Trojs-tvu.

Bilo je u tome mnogo dvoznač-nosti, nerazumijevanja jezika i izri-čaja, uzajamne pretjeranosti. Na crk-venom saboru jedinstva u Firenci(1452.) najveći protivnik ujedinjenjana tom saboru, biskup Marko iz Efe-

5/2015 � Zvonik6

TemaSlovo „i“ koje je razdijelilo crkve

Tisućljetna kontroverza zvana Filioque

Piše: Dragan Muharem

za, ubraja ovo pitanje među „sitnice“.Konačno, carigradski ekumenski pat-rijarh Atenagora i papa Pavao VI. uza-jamno su 7. prosinca. 1965. dokinulianateme iz 1054. i tako se otvorio putk jedinstvu.

Put k jedinstvuBilo je potresno 6. prosinca 1987.

u bazilici svetog Petra u Rimu kad jeIvan Pavao II., predsjedajući službi Ri-ječi zajedno s carigradskim ekumen-skim patrijarhom Dimitrijem I., molioNicejsko-carigradsko vjerovanje bezFilioque. Dakle: u Duha Svetoga, Gos-podina i Životvorca koji izlazi od Oca– ispustivši i Sina. Papa je pokazao dataj izraz u vjerovanju ne smatra bit-nim za vjerovanje. Poznato nam je izpovijesti da se tijekom dugih stoljećaisticala i produbljivala ta razlika kaojedan od znakova raspoznavanja ka-toličkog i pravoslavnog vjerovanja.Papa Ivan Pavao II. je bio svjestan data razlika govori samo malom brojuteoloških stručnjaka, da je mali brojljudi kadar reći zašto bi ta razlika bilatako važna za spasenje. Iako su teo-loške rasprave teološki utemeljene,pitanje se ipak ostavlja otvorenim, dase o tome s poštovanjem raspravlja ida zrije među onima koji ga razumiju.

U sadašnjoj raspravi i pravosla-vno gledište također dopušta da Fi-lioque od 4. stoljeća pripada zapadnojpredaji i da se nikada nije promatralo

kao zapreka zajedništvu. Svakako dase i danas s pravoslavnoga gledištaumetanje ovog dodatka u Vjerovanječini kao „sablazan“, no s latinskogastanovišta se također prihvaća da ovoumetanje ne mijenja nauk o jedinstvutrojedinoga Boga, koji su protumačiliopći sabori, već ga naprotiv samo jošsnažnije naglašava. Ova apsolutna iz-vornost Oca koju zahtijeva grčki trojs-tveni nauk odgovara latinskoj predajinaslonjenoj na sv. Augustina koji na-značuje razliku da je za Duha SvetogaOtac počelo bez počela, a da je Sin po-čelo od počela. Duh izlazi, reći ćemo sAugustinom, prvenstveno (principa-liter) od Oca. Slične su ideje izložili ikasniji koncili. Tako je sabor u Lyonu(1274.) izjavio da „Duh Sveti izlazi odOca i Sina, no ne od dva nego od jed-nog izvora“.

Za daljnji ekumenski razgovorpred nama je dvostruka ekumenskazadaća. Prva jest da spoznamo i prih-vatimo da su na osnovi zajedničkevjere na Istoku i Zapadu izrasle razli-čite tradicije. Obje su legitimne pa sestoga mogu međusobno priznavati iupotpunjavati. Druga zadaća jest dasvaka tradicija u budućim razgovo-rima treba pojašnjavati svoje posebneprobleme. Dok Istok ostavlja otvore-nim odnos Duha prema Sinu, na Za-padu se taj odnos teško može razliko-vati od odnosa Duha prema Ocu.

Usporedo s temama ove vrsteraspravlja se također o pitanju treba

li Zapad izbaciti Filioque iz Nicejsko-carigradskog vjerovanja. To bi se mo-glo dogoditi pod pretpostavkom da ses pravoslavne strane prizna njegov ne-krivovjerni karakter te kristološka na-kana uvođenja (Lehmann – Pannen-berg). Za ekumenski razgovor iz-među Istoka i Zapada koji je u tijekupuno bi se postiglo kada bi se objetradicije mogle prepoznati kao gle-dišta koja se međusobno nadopu-njuju, koja su konvergentna i kom-plementarna. Međutim, unatoč tak-vim razjašnjenjima, ovaj nauk ostajeizvorom napetosti Istočne i Zapadnecrkve, koji se u skoroj budućnosti vje-rojatno neće otkloniti.

Danas je mnogo važnije da objeCrkve, umjesto sukobljavanja oko raz-ličitosti, svoje zajedničko vjerovanje udjelotvornost Duha Svetoga potvr-đuju i čine razumljivim u današnjemsekulariziranom svijetu, koji se po-vodi za sasvim drugim duhovimanego što je to Duh Sveti. Za današnjisvijet, koji više ne poznaje i ne razu-mije našu vjeru u Duha Svetoga, pos-toji nešto što je važnije od svađe okoFilioque, a to je da se ljudima današ-njice objasni zdrava pneumatologija ucijelosti i da ih se poukom dovede doživota iz Duha Svetoga. Filioque tadamože biti, kao u prvim stoljećima,vrlo interesantna unutarteološka toč-ka diskusije i može izraziti legitimnurazličitost unutar jedinstva.

Zvonik � 5/2015 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Blagoslovom žita započelaDužijanca 2015.

Blagoslovom mladog zelenog žita na njivi u Žed-niku započelo je obilježavanje manifestacije ovogodiš-nje Dužijance. Slavlje je započelo svetom misom u žup-noj crkvi sv. Marka koju je predslavio mons. dr. An-drija Anišić, predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata„Dužijanca“.

On je u prigodnoj propovijedi istaknuo kako su se bu-njevački Hrvati u cjelokupnom svom radu uvijek uzdali uBoga a napose glede svega onoga što je vezano uz obraduzemlje, jer znaju i vjeruju da samo Bog može blagosloviti nji-hov rad i učiniti da njihovi usjevi donesu obilat rod. Zbog togai manifestacije Dužijance započinju i završavaju molitvom.Svake godine na početku slavlja Dužijance zazivamo Božji bla-goslov na mlado, zeleno žito na njivi na kojoj se održava Tak-mičenje risara a završavamo svečanom misom zahvalnicom,

kojom Bogu zahvaljujemo za završetak žetve i za kruh svagdaš-nji, istaknuo je mons. Anišić. U koncelebraciji na misi, uzmons. Anišića sudjelovali su i domaći župnik preč. ŽeljkoŠipek, dekan dekanata Subotica-Donji grad preč. JulijeBašić, preč. Attila Zseller, koji je propovijedao na mađar-skom jeziku i još petorica svećenika.

Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem mjesnogkantora Nikole Ostrogonca. Poslije svete mise uslijedila jeprocesija svih sudionika toga slavlja od crkve do salaša Fra-nje Stipića, pored kojega se nalazi njiva na kojoj je župnikŠipek obavio obred blagoslova mladoga zelenog žita i svihusjeva. Na ovom slavlju sudjelovalo je lijepi broj vjernika izŽednika koji su toga dana slavili i svoje proštenje sv. Markaevanđelista koji je njihov nebeski zaštitnik, a već po tradicijina slavlje se okupio i lijepi broj gostiju iz okolnih sela i izgrada Subotice. Slavlju su nazočili i predstavnici pojedinih hr-vatskih institucija i organizacija među kojima su bili MarinkoPrćić, predsjednik HKC „Bunjevačko kolo“, Petar Kuntić,predsjednik DSHV-a i Zlatko Mučalov, predsjednik „Pučkekasine 1878.“, kao i članovi Organizacijskog odbora „Duži-

jance“ i članovi UBH „Dužijanca“.Na kraju svete mise nakon

župnikove zahvale, okupljenima seobratio predsjednik udruge UBH„Dužijanca“, mons. Andrija Anišić.On je zahvalio župniku na blago-slovu njive na kojoj će se održati„Takmičenje risara“, koje je jednaod najvećih i najsadržajnijih mani-festacija Dužijance. On je njemu idrugim župnicima koji u svojim se-lima slave Dužijancu zahvalio nasuradnji, a svim svećenicima napotpori u radu Udruge. Osobito jezahvalio Stipanu i Blaženki Šar-čević koji će ove godine biti do-maćini Takmičenja risara.

A. A.

Prodana nekadašnja kuća i kapelaverbita u Novom Sadu

Nekadašnja kuća redovnika Družbe Božje riječimađarske provincije, koja se nalazi u novosadskom na-selju Klisa (sjeverna periferija grada), prodana je kon-cem 2014. godine privatnoj osobi.

Time je prestala postojati jedna kockica u katoličkommozaiku Novog Sada, koja je de facto već ranije oslabljenaodlaskom u vječnost p. Lajosa Suhajde SVD 2013. godine.P. Lajos, koji je vodio malu katoličku dvojezičnu zajednicu u vi-karijatu na Klisi do svojeg odlaska u mirovinu 2011. godine,bio je jedini redovnik ove družbe u našoj zemlji, sve do ime-novanja sadašnjega zrenjaninskog biskupa mons. LadislavaNémetha SVD 2008. godine. Objekt nekadašnje verbitskekuće izgrađen je 1963. i bio je stambenog karaktera. Nakonšto su u njemu oci verbiti otvorili svoju prvu kuću u tadašnjojdržavi 1971., preuređivan je 1975. i 1981. godine. Kapela DuhaSvetoga s oko 40 sjedala, koja se nalazila u prizemlju, moglaje primiti i do 120 ljudi, dok se samostan nalazio na katu.

Marko Tucakov

5/2015 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Markovdan u LemešuSvečanom svetom misom 25. travnja u crkvi Ro-

đenja blažene Djevice Marije, Lemešani su obilježilispomendan sv. Marka. Misu su svojim prisustvom uz-veličali članovi HBKUD-a „Lemeš“ i gostujuće lokalneudruge kulture sa svojim uzvanicima, koji su u koša-rama donijeli mlado žito pred oltar.

Poslije misnog slavlja formirana je procesija predvođenaraspelom i barjacima koja se krenula put križa na ulasku u

Lemeš iz smjera Subotice. Križ kod kojega je upriličen bla-goslov žita podigla je na spomen patnika i sirotih a Bogu naslavu Anna Horváth 1940., kćer Istvána i Márie koja je kaodjevojka oboljela od groznice i od posljedica bolesti oslijepila.Velečasni Antal Egedi ondje je blagoslovio žitna polja i pre-poručio ih još jednom u zaštitu sv. Marka. Obitelj Ivana i Ve-ronke Vidaković pobrinula se organizacijski da prostor okokriža bude dostojan svečanosti dok su Mátyus Pál i Mária sobitelji kao domaćini blagoslova počastili okupljene.

HBKUD „Lemeš“ je prigodom Markovdana organiziralocjelovečernji kulturno-umjetnički program u Domu kulture.Kao domaćini istog izveli su četiri koreografije TamareBrkić, a program je otvorio najmlađi ansambl izvodeći dječjeplesove. U nastavku večeri izvođački sastav izveo je koreo-grafije na temu Banata i Šumadije a pečat cijeloj večeri dalisu bunjevački plesovi. Tematski program je vodio ŽeljkoZelić prigodnim tekstovima na temu svetoga Marka i recita-lima vezanim za proljeće i obradu polja među kojima su senašle i pjesme vlč. Marka Vukova, budući da tekuću godinukarakterizira 20. obljetnica njegove smrti. Tijekom večeripublici se u par navrata obratio i predsjedavajući DruštvaMarko Vilić. Gostujući KUD „Neven“ iz Alekse Šantića izveoje dvije koreografije, plesove iz Vranja i Šopske igre dok je lo-kalni KUD „Vidovdansko Kolo“ gostujući u programu izveoplesove iz Vojvodine, plesove iz okolice Gnjilana i plesove izBosilegradskog Krajišta. Cijeli program zamišljen je kao uver-tira u obilježavanje žetvenih svečanosti Dužijance. Starijimještani se sjećaju kako je nekada u procesiji nošen i kip sv.Marka kojega su nosile gosponoše, nebo s Presvetim te živojanje. Sjećaju se bogatih procesija s ministrantima i ostalimcrkvenim velikodostojnicima, pjevanja litanija Svih svetihputem i velikog broja okupljenih vjernika. /Željko Zelić/

Svibanjska pobožnost u SomboruU prelijepom perivoju župnoga doma, okupljeni

oko kipa Majke Božje, župljani Uzvišenja sv. Križa svakidan časte Mariju molitvom i pjesmom.

Čuj nas Majko nado naša! Mjesec svibanj posvećen jeBlaženoj Djevici Mariji. To je mjesec ljepote. Svijet će biti spa-šen Božjim milosrđem preko Blažene Djevice Marije, i zato seutječimo našoj zagovornici poput djeteta a ona će nas zaštitisvojom milošću i majčinskim zagrljajem.

M. Mikrut

Zvonik � 5/2015 9


Bajkeri na BunarićuI ove godine otvorenje moto-sezone i sezone starih

vozila, organizirano u okviru Međunarodno-humani-tarnog moto-susreta „Open Moto Seasonparty 2015“,nije zaobišlo ekumensko svetište Bunarić. Skoro 300motociklista i vozača oldtimera posjetili su Bunarić 25.travnja radi blagoslova svojih vozila.

Rektor svetišta mons. Slavko Večerin te pravoslavnisvećenici Ðorđe Dimić i Gordan Uvalić pozdravili su vo-zače, upoznali ih s poviješću svetišta i blagoslovili vozila. Su-sret je završio tipičnim bajkerskim pozdravom – turiranjemmotora. Napomenimo da će sva sredstva koja su prikup-ljenana ovom susretu biti upućena dječjem odjelu Su-botičke bolnice i „Lurkóház“ dnevnom boravku za siro-mašne u Hajdukovu. /N. M./

zkvh

.org.r

s

Trka za jedinstvo (run4unity)U Subotici je u nedjelju 3. svibnja, u organizaciji

Pokreta fokolara, uz potporu Subotičke biskupije i Gra-da Subotice, održana svjetska manifestacija Trka za je-dinstvo (Run4unity). Na manifestaciji je sudjelovaloviše od dvjesto sudionika iz raznih gradova i sela Voj-vodine te iz Mladenovca i Beograda.

Pod geslom „Povezujemo se otkrivajući bratstvo“, djecai mladi cijeloga planeta trčali su kako bi očitovali svoje zala-ganje u izgradnji mira i jedinstva među narodima. Okupljanjei „zagrijavanje“ uz animaciju bilo je u 13 sati na travnjaku izaDvorane sportova. Od 14 do 15 utrka se odvijala od Dvoranesportova po najljepšoj subotičkoj aleji, Aleji maršala Tita doGradske kuće. Na glavnom gradskom trgu održan je time-outza mir i prigodni program u kojem su sudionici i građanigrada Subotice mogli saznati o kakvoj se manifestaciji radi.U najavi „time outa“ posvjedočili su: Ujedinjeni s tisućamadjece, mladih i odraslih svih zemalja svijeta, želimo mir svimnarodima na Zemlji, posebno u Siriji, Ukrajini, na BliskomIstoku… i svugdje gdje vlada nasilje i nepravda. Obećavamosvoje zalaganje u življenju Zlatnog pravila: Sve što želite daljudi vama čine, činiti i vi njima! Na taj način želimo donijetimir tamo gdje živimo i graditi ujedinjeni svijet.

Nakon programa na Trgu, noseći velike transparente uraznim bojama i na različitim jezicima s natpisom: PEACE –RUN4UNITY 2015. – MIR, svi sudionici su u „maršu“ pošlido subotičke župe sv. Roka gdje su u sportskoj dvorani Os-novne škole „Ivan Milutinović“ održali prigodni duhovni i kul-turno-zabavni program protkan pjesmom, plesom, svjedoče-njima te folklorom. U programu su sudjelovali pojedinci i sku-pine pripadnika Pokreta fokolara iz različitih mjesta te djecai mladi iz Subotice i HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta. Pro-gram je završio svetom misom u crkvi sv. Roka koju je pred-slavio župnik, mons. Andrija Anišić u zajedništvu s vlč.Dominikom Ralbovskim. /A. A./

Korizma i Uskrs u BačuKorizmeno vrijeme započelo je na Pepelnicu, Čistu sri-

jedu. Toga dana je post i nemrs. U staro vrijeme post je biopuno stroži no danas. Postilo je na kruhu i vodi. Na Čistu sri-jedu pod svetom misom obavljen je obred pepeljenja s poru-kom: čovječe sjeti se da si od praha nastao i da ćeš se u prahvratiti. Kroz korizmeno vrijeme obavljali smo i pobožnost križ-noga puta. U Baču, ako vrijeme dopušta, ova se pobožnostobavlja nedjeljom popodne u 15 sati na mjesnoj kalvariji, bre-žuljku koji se nalazi s lijeve strane „šiljka“, kapije kroz kojuse ulazi u stari grad Bač.

Nadalje, kroz korizmu smo imali devetnicu sv. Josipu, za-štitniku obitelji, a na sam dan Josipova hodočastili smo uobližnje Deronje u kojima je crkva posvećena ovom svecu.Pjevanu svetu misu u 10 sati slavio je naš župnik vlč. JosipŠtefković skupa sa svećenicima Bačkog dekanata i uz nazoč-nost lijepog broja vjernika okupljenih iz okolnih župa. Na Bla-govijest je pjevana sveta misa bila navečer u 18,30 sati. Pri-gode za svetu ispovijed bilo je dosta: prije svetih misa, na ve-likoj ispovijedi, obilazilo se stare i nemoćne po njihovim do-movima. Na Cvjetnicu, sjećanje na ulazak Gospodina našegIsusa Krista u Jeruzalem, obavljen je blagoslov grančica te seu procesiji ušlo u crkvu. Kako je to u Baču običaj, u procesijise obišlo oko glavnog oltara. Pod svetom misom je pjevanamuka Gospodina našega Isusa Krista. Muku je pjevao naš pje-

vački zbor, a župnik je po običaju pjevao ulogu Isusa. Na Veli-ki četvrtak, dan Isusove posljednje večere kada je ustanov-ljena euharistija, svetu misu i obred pranja nogu imali smo u19 sati. Na Veliki petak po starom običaju u 15 sati popodnepjevana je Muka po Ivanu. Uslijedio je obred klanjanja Sve-tom križu uz pjesmu „Puče moj“. Na Veliki petak zvona unašim crkvama ne zvone, a pri obredu se koristi klepetalo.Nakon obreda razišli smo se u tišini. Na Veliku subotu crkvaje bila otvorena tako da se moglo doći moliti kod Isusovagroba. Popodne u 15 sati bilo je „svetenje“ tj. blagoslov uskrs-nih jela.Obredi uskrsnuća započeli su na Veliku subotu nave-čer u 21 sat. Blagoslivljao se oganj, slušala biblijska čitanja,blagoslivljala voda, a na kraju mise iz sveg srca se pjevala pjes-ma „Kraljice neba, raduj se, aleluja“. Na sam Uskrs imali smosvetu misu u 11 sati. Pjevao je pjevački zbor naše župe sv.Pavla. Na kraju svete mise uslijedila je uskrsna čestitka našegžupnika Josipa, a potom podjela paketića najmlađima. Crkvaje bila lijepo ukrašena svježim rezanim cvijećem što je davaloposeban ugođaj topline. Cvijeće je dar naših župljana. Poslijesvete mise, po tradiciji, župnik je upriličio u župnom dvoruprijam za članove Pastoralnog vijeća i crkvene pjevače. Nadrugi dan Uskrsa slavila se sveta misau 11 sati. Zahvaljujemosvim darovateljima i dobročiniteljima koji su na bilo koji načinpridonijeli i uzveličali slavlje Uskrsa u našoj župi u Baču.

Stjepan Fuks

5/2015 � Zvonik10


Novo Pastoralno vijeće u crkvi sv.Nikole Tavelića u Somboru

Crkva sv. Nikole Tavelića u Somboru 15. ožujkadobila je novo Pastoralno vijeće koje će djelovati nared-nih pet godina.

Iako je ovo mala vjerska zajednica, ipak je potrebno vri-jedno djelovati kako bi naša crkva imala kvalitetan duhovni imaterijalni život. Osim župnika vlč. Marinka Stantića za to

će se brinuti još desetero vjernika ove župe: Blago Tokić,Goran Delija, Sandra Tucakov, Zvonko Budimčević,Barbara Petreš, a prvi put u Pastoralnom vijeću su i KaticaTokić, Zvonko Čuvardić, Saša Raič, Šima Džinić i EminaParčetić. Svi oni su pred Bogom i cijelom zajednicom obe-ćali da će vrijedno zastupati vjerske i materijalne intereseCrkve u svom odjelu za koji su zaduženi. Biti u Pastoralnomvijeću je velika čast ali i odgovornost. Neka im Bog pomogneda strpljivo i odgovorno vrše svoju zadaću.

Sandra Tucakov

Krizma i prva pričest u Novom Sadu

Sakrament Svete potvrde svečano jepodijeljen u nedjelju 26. travnja u župiIme Marijino u Novom Sadu. Sakramentuje pristupilo dvanaestero mladih.

Svečano misno slavlje predslavio je subo-tički biskup Ivan Pénzes uz koncelebracijubiskupijskog tajnika vlč. Mirka Štefkovića,domaćeg župnika vlč. Róberta Erharda ižupnog vikara vlč. Siniše Tumbasa Loke-tića. Sakramentu Prve pričesti na svečanoj sve-toj misi u nedjelju 10. svibnja pristupilo jeosmero mladih.

Jelena Pinter

Blagoslovljen kip sv.Florijana u Sonti

Na blagdan sv. Florijana, 4. svibnja, uSonti je blagoslovljen kip ovoga sveca, zaš-titnika vatrogasaca, izrađen i postavljenprije ravno osamdeset dvije godine.

Kip sv. Florijana, po napisu na postamentu,podiglo je DVD Sonta od milodara prikupljenihmeđu građanstvom općine Sonta. Postament jepodignut i kip postavljen u dvorištu izmeđucrkve i župnoga doma 4. svibnja 1933. godine.Ovih dana kip je renoviran i izmješten u drugidio dvorišta, okrenut licem prema glavnoj ulici.Misu na dan sv. Forijana slavio je sonćanskižupnik vlč. Josip Kujundžić. Poslije mise vjer-nici su, predvođeni župnikom i ministrantima,uz pjesmu i molitvu u procesiji otišli do kipa,kako bi ga vlč. Josip blagoslovio.

Ivan Andrašić

Zvonik � 5/2015 11


Obnovljen i blagoslovljen kip sv. Ivana Nepomuka u Bezdanu

Pokraj prvih zaštitnika Bezdana, apostola Šimuna i Jude Ta-deja, koji su patroni i župne crkve, katolici u ovom podunavskommjestu su za suzaštitnika mjesta odabrali sv. Ivana Nepomuka,kome je u ovom selu podignut i kip 1814. godine.

On je gledao prema Velikom bačkom kanalu, te vjerojatno bio su-vremenik završnih radova na njegovoj izgradnji. Kip je oštećen nakonDrugoga svjetskog rata, a osamdesetih godina proteklog stoljeća i do-datno je ruiniran. Otpali dijelovi pronađeni su prije petnaestak godina, paje obnovljen 2001. godine, no nepotpuno. Stoga su ga Bezdanci obnovilinanovo, između ostalog i zahvaljujući pomoći koju je mjesna zajednicadobila od Pokrajinske Vlade. Spomenik je, na istom mjestu, na bezdan-skoj Kanalskoj obali, posvećen na svečev dan, 16. svibnja 2015, nakonsvečane mise. Blagoslov je predvodio bezdanski župnik vlč. Mihály Ze-lity, podsjetivši na život ovog mučenika ispovjedne tajne. PredsjednicaVijeća Mjesne zajednice Erzsébet Mátyus je govorila o povijesti spo-menika i njegovom značaju za Bezdance. Nakon svečanosti kod spome-nika obnovljen je i stari običaj puštanja vijenca sa svijećom niz vodu kogasu vukli svojim plovilima mladi kajakaši bezdanskog Kajak-kluba„Dunav“. /M. T./

Foto: www.soinfo.org

Riđičko proštenjeRimokatolička crkva je 14. svibnja proslavila Spasovdan, a

riđička zajednica je istim blagdanom svečanom svetom misomobilježila proštenje župe Uzašašća Gospodina našeg Isukrsta.

Misno slavlje predslavio je Tíbor Szűcs, župnik iz Vaskuta (R. Ma-đarska) koji inače službeno posjećuje Ðuriće i Garu, župe tik uz granicus Republikom Mađarskom pa je već ranijih godina uspostavljen kontaktriđičkih vjernika i vlč. Szűcsa. Uz predslavitelja, za oltarom dvojezičnumisu su suslavili vlč. Antal Egedi, lemeški župnik koji obilazi Riđicu ikoji je predvodio hrvatski dio mise, zatim vlč. Árpád Pásztor, župnikiz Telečke, te vlč. Oszkár Szeles, župnik iz Sente. Somborski kapelanvlč. Gábor Drobina uljepšao je euharistiju zauzevši poziciju za orgu-ljama rodne župe koje se čuju samo povremeno za veće blagdane odkako je mjesni kantor Pál Illés preminuo.

Riđička župa osnovana ja davne 1786. a prije toga bila je filijala Ga-kova. Crkva je sagrađena 1718., jezik bogoslužja je mađarski i hrvatski,a po potrebi i njemački. Župom se posljednjih trinaestak godina uprav-lja iz Lemeša. Broj vjernika je iz godine u godinu nažalost sve manji, me-đutim to ne obeshrabruje, malobrojna zajednica pokazuje iznimnu slogui napredak u okviru svojih mogućnosti. /Željko Zelić/zk

vh.or

g.rs

... u crkvi sv. Roka u Subotici Svečanu svetu misu, u nedjelju 17. svibnja, nosit

će u srcu dvadeset jedan prvopričesnik jer su togadana prvi puta primili Isusa u bijeloj Hostiji u crkvi sv.Roka.

Oni su se sa svojim roditeljima i članovima obitelji i ku-movima tri dana duhovno pripremali za ovaj veliki događajPrve ispovijedi i Prve pričesti.

Misu je predvodio župnik mons. dr. Andrija Anišić, as njim je suslavio vlč. Lazar Novaković. Mons. MarkoForgić je kao i uvijek do sada bio na raspolaganju za svetu is-povijed. Prvopričesnici su svojim pjevanjem i recitiranjemslavili Boga, a time obradovali i svoje roditelje i rodbinu kojisu ih budnim okom pratili. Djecu i zbor je na orguljama pra-tio mr. Ervin Čeliković pod ravnanjem s. Silvane Milan.Prvopričesnički psalam pratila je na flauti Ana Piuković.

I ove je godine crkva bila prekrasno uređena i ukrašenašto je uradila radna ekipa na čelu sa s. Silvanom, s. Jasnomi Sašom. Slavlje nakon mise je, po tradiciji, nastavljeno u vje-ronačnoj dvorani gdje su djecu dočekali fini kolačići koje supripremile teta Marga i teta Gordana, a slamarka MarijaDulić je za prvopričesnike izradila prekrasnu čestitku odslame. /Zv/

... u Svetom Križu u SomboruU župi Uzvišenja svetoga Križa 3. svibnja bila je

Prva pričest za jedanaest mališana.Toga dana je sedam dječaka i četiri djevojčice prvi puta

istinski susrelo Isusa u svetoj hostiji. Uz nazočnost roditeljai rodbine ovo misno slavlje za njih će biti za pamćenje. Isus jedošao u njihovo srce, srce koje će od sada živjeti s Njim i zaNjega. Na kraju misnog slavlja sa župljanima i roditeljima uPastoralnom centru su se počastili kolačima. /M. Mikrut/

... u crkvi Marija Majka CrkveU nedjelju 10. svibnja u župi Marija Majka Crkve

podijeljena je Prva sveta pričest. Sakramentu je pris-tupilo osam djevojčica i četrnaest dječaka. Svetu misupredslavio je mons. Slavko Večerin, a prigodnu propo-vijed održao je vlč. Dražen Dulić.

Poruka njegove homilije bila je da svoje malo srce uvijekodržavaju čistim za svoga jedinoga Kralja – Isusa Krista. Svetamisa protekla je svečano s lijepim programom u kojem su ak-tivno sudjelovali djeca i njihovi roditelji. Ovom prigodom čes-titamo još jedanput svim prvopričesnicima i želimo im da nas-tave rasti u svojoj vjeri. /Danica Mlinko/

... u crkvi sv. Marije Na svečanoj svetoj misi na hrvatskome jeziku, 10.

svibnja u crkvi sv. Marije u Subotici četrnaestero vje-roučenika primilo je Prvu svetu pričest.

Za susret s Gospodinom Isusom u Euharistiji prvopri-česnici su se savjesno i marljivo pripremali. Na samoj misisu obnovili krsna obećanja i poslije pričesti zahvalili svomebožanskomu Gostu i obećali mu vjernost i čistoću. Svojimaktivnim sudjelovanjem u službi riječi, čitanjem misnih čita-nja i molitve vjernika, kao i recitacijama kao prvopričesnici,pozdravom svoga župnika preč. Károlya Szungyija s pjes-micom i buketom obradovali su sve nazočne. Ovogodišnje

5/2015 � Zvonik12


Slavlja Prve pričesti

prvopričesnike recitacijom su pozdravili prošlogodišnjiprvopričesnici. Tijekom mise je pod ravnanjem kantoraSándora Tamása pjevao i svirao zbor i orkestar naše crkve„Mária Gyermekei”, koji su pridonijeli da sveta misa budesvečanija. Poslije mise prvopričesnici su prisustvovali aga-peu. /s. M. Hermina Kovács/

... u Maloj BosniU crkvi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni, u nedje-

lju 17. svibnja, stolu Gospodnjem su prvi puta pristu-pili Mirela i Milan Vuković, blizanci.

U zajedništvu s njihovim roditeljima, rodbinom i župlja-nima, izrekli su ispovijest vjere držeći u rukama svijeće prviputa upaljene još na njihovu krštenju. Župnik Dragan Mu-harem pozvao je prisutnu zajednicu da ih prati molitvom isvjedočanstvom radosnog kršćanskog života. Prigodne reci-tacije prvopričesnici su izgovorili na početku i na kraju mise.Njihovu pripravu za sakrament ispovijedi i pričesti pratila ježupna katehistica Vesna Huska. /Zv/

... u subotičkoj katedraliU subotičkoj katedrali slavlje prve svete Ispovijedi

bilo je nedjelju, 3. svibnja, a Prve pričesti sljedeće ne-djelje.

U nedjelju, na dan prve Ispovijedi, u pola 9 slavili su vje-roučenici mađarskoga jezika, a u 10 djeca koja pohađaju vjero-nauk na hrvatskom jeziku. To je slavlje bilo iznimno svečanobudući da su se slavlju pridružili i bogoslovi vrhbosanske bo-goslovije iz Sarajeva. Sa župnikom su slavili i sarajevski sje-menišni poglavari i jedan đakon.

U nedjelju 10. svibnja u 10 sati bilo je u stolnoj bazilici slav-lje prve svete Pričesti na hrvatskom jeziku za koju se pripravilo17-ero djece. Vjeroučitelji su bili župnik Stjepan Beretić i ka-tehistica Nevena Gabrić. Prvopričesničko slavlje je uljepšaomali župni zbor „Zlatni klasovi“. Ulazak prvopričesnika u ka-tedralu je, kako je u župi običaj, pozdravilo najveće subotičkozvono. U nedjelju, 17. svibnja bilo je prvopričesničko slavlje na

mađarskom jeziku. Vjeroučenika na mađarskom jeziku je bilo18, ali se njima pridružila jedna prvopričesnica koja nije mogladoći 10. svibnja. Katedrala se ove godina obradovala i zbogprve Pričesti 35 malih katolika. /Zv/

Zvonik � 5/2015 13


Proštenje u ĐurđinuNa blagdan Svetog Josipa Radnika, 1. svibnja, u

Ðurđinu je svečano proslavljeno proštenje. Euharis-tijsko slavlje predvodio je rektor Vrhbosanske nadbis-kupije preč. Josip Knežević, uz koncelebraciju broj-nih svećenika.

U svojoj propovijedi preč. Knežević rekao je kako je za-nimljivo što se o tako važnom liku kao što je sv. Josip znavrlo malo. Istaknuo je da je sv. Josip bio spreman raditi posvojoj savjesti i da je bio poslušan Božjoj volji. Uz svoj te-sarski rad je bio i veliki vjernik, puno je molio i čitao Svetopismo. Njegova uloga u Svetoj obitelji je ogromna. Dozvolioje da Bog u njegovom životu čini velika djela. Kao što je rekaosveti Ivan Pavao II., sveti Josip čuva i štiti mistično tijelo,crkvu čija je presveta Djevica slika i uzor. Na kraju propovi-jedi preč. Knežević pozvao je vjernike da se ne boje pustitiIsusa u svoja srca i također da se ne srame svojih kršćan-skih korijena, te da prihvate Isusovu poruku iz evanđelja ida je žive s velikim ponosom.

Na kraju euharistijskog slavlja, đurđinski župnik vlč.Miroslav Orčić zahvalio najprije Bogu na lijepom vre-menu, brojnim prisutnim vjernicima koji su svojom molit-vom uzveličali ovaj blagdan te svim prisutnim svećenicima.Također, riječi zahvale uputio je i pjevačkom zboru bogo-slova Vrhbosanske nadbiskupije, koji su svojim pjevanjemna poseban način pridonijeli ovoj svečanosti. /J. D. B./

zkvh

.org.r

s

Blagoslov kipa svetog Ivana Nepomuka

U okviru pokreta obnove sakralnebaštine u okolici Subotice, koji pred-vodi Bunjevački Put križa, u subotu 16.svibnja u 17 sati blagoslovljen je ob-novljen kip svetoga Ivana Nepomuka,koji se nalazi na Malom tavankutskomputu, koji teritorijalno pripada župi sv.Trojstva u Maloj Bosni. Pored više oddvadeset obnovljenih križeva, novopos-tavljenog Križnog puta u crvi sv. Trojs-tva u Maloj Bosni te nedavno započeteobnove bajmačke kalvarije, ovo je prviobnovljeni kip.

U povodu obnove ovog kipa velečasniDragan Muharen je izjavio: Kada sam došaou župu, obišao sam je cijelu po svim putovima, tako da smoprošli i ovim, gdje sam ugledao svetog Ivana kako leži u travi,što me je naravno potaknulo na to da se nešto poduzme. Ne-dugo zatim rodbina me kontaktirala sa željomi da se kip ob-novi i vrati na svoje mjesto, oni su sačuvali dijelove, koji su biliotpali od kipa. Kao što sam rekao na svetoj misi, dužni smonašim precima sačuvati ono što su nam oni ostavili, to je velikazadaća, to je naša odgovornost. A mlade generacije uče od nas.

Vlasnik imanja i najzaslužniji zaobnovu kipa je Antun Gabrić sa sup-rugom. Njegov djed Antun Gabrić imajka Vita, rođena Romić podigli sukip sv. Ivana Nepomuka 1923. godine.Drago mi je da se ovaj kip obnovio. Zubvrimena ga je urušio, sritan sam što jepodignut i obnovljen i moja je zadaća daga sada dalje održavam, kaže Antun.

Rijetko među Bunjevcima nala-zimo i one koji sv. Ivana Nepomuka štu-ju i kao svojega zaštitnika. Jedan odnjih je Ivan Piuković iz Subotice, ro-đen na Hrvatskom majuru: Početkomdevedesetih godina kao momak sam sasvojim prijateljima za Uskrs išao u poli-vanje. Nakon Male Bosne, htjeli smoskratiti put za Mirgeš, pa smo krenuliMalim tavankutskim putem, gdje smo

naišli na sv. Ivana Nepomuka. Mene osobno je jako zainteresi-ralo koji je to svetac usred atara. Sv. Ivana Nepomuka, zaštit-nika šutnje tj. ispovjedne tajne, zaštitnika dolova, kanala,mostova i ćuprija tada sam odabrao za svog zaštitnika i evo većdvadeset i jednu godinu ja ovaj dan slavim kao svoj imendan,a svetog Ivana Nepomuka kao svoga zaštitnika. Što se tiče ob-nova križeva mislim da je jako dobro da se spašava naša sa-kralna i duhovna baština, jer da nije dobrih i pobožnih ljudimnogi križevi bi danas otišli u zaborav. /I. D./

Sonćani opet imaju svojega sv. Ivana Nepomuka

Na blagdan sv. Ivana Nepomuka,16. svibnja, u Sonti je nakon više od dvadeetljeća ponovno postavljen i blagoslov-ljen kip ovoga sveca.

Kip sv. Ivana pribavila je i dala ga restau-rirati obitelj Zorana i Terezije Bukovac, arestauratorske radove je obavio Zoltán Szan-ka iz Svilojeva. Misu na dan sv. Ivana Nepo-muka slavio je sonćanski župnik vlč. JosipKujundžić.

Poslije mise vjernici su, predvođeni žup-nikom i ministrantima, uz pjesmu i molitvu uprocesiji otišli do kipa, kako bi ga vlč. Josipblagoslovio.

Sveti Ivan Nepomuk, zaštitnik je Češke, grada Praga,ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i protiv

poplava. Pretpostavlja seda je rođen 1345. a umroje u Pragu 1393. godine.Bio je svećenik čije pro-povijedi su obratile mno-ge ljude. Sv. Ivan Nepo-muk je odbio kralju odatiispovjednu tajnu kraljicezbog čega je zatvoren iubijen. Tijelo mu je zapa-ljeno, vezano za kotač ibačeno s mosta u rijekuVltavu. Svecem je progla-šen 19. 03. 1729., a njegovspomendan se slavi 16.svibnja. /I. Andrašić /

5/2015 � Zvonik14


Postavljen i blagoslovljen kip Gospe FatimskeNa blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja, u Sonti je postav-

ljen i blagoslovljen kip ove svetice, dar župi Sonta u vrijeme žup-nikovanja vlč. Dominika Ralbovskog.

Misu na dan Gospe Fatimske slavio je monoštorski župnik vlč.Goran Vilov, a suslavili su arhiprezbiter Podunavskog arhiprezbiteratapreč. Jakob Pfeifer, kupusinski župnik vlč. Tibor Zsuny i domaćin,vlč. Josip Kujundžić. Kroz nadahnutu propovijed vlč. Gorana provija-vala je ljubav i štovanje prema Gospi, ljubav koja je svakog nazočnogtjerala na duboko razmišljanje, smjernu molitvu i pjesmu iz srca. Posli-je mise vjernici su, predvođeni svećenicima i ministrantima, uz pjesmui molitvu u procesiji otišli do kipa. Kip je blagoslovio vlč. Goran, a pos-lije blagoslova, pjesmu zahvalnosti autorice Pavke Domić, pučke pjes-nikinje iz Sonte, pročitala je Svetlana Zec. /Ivan Andrašić/

Hodočašće vjernika Hrvata srednje Bosne

Lemeška župa Male Gospe bila je 17. svibnja do-maćin za šezdesetak hodočasnika Hrvata iz srednjeBosne koji su zajedno s lokalnim vjernicima posebnoslavili Suspasiteljicu u Gospinu mjesecu svibnju namisi u crkvi Rođenja blažene Djevice Marije.

Svečanu euharistiju u 12 sati prikazao je fra Drago Per-ković iz župe svetog Ilije proroka iz Kiseljaka, organizator ivođa hodočašća u zajedništvu s mjesnim župnikom AntalomEgedijem, dok je László Micsik uz zadaću ministranta bioi u službi čitača. Na početkumise fra Perković je poz-dravio domaćine župe i zah-valio na gostoprimstvu a zavrijeme homilijeje govorio opodjelama koje nikada nisuplod ljubavi, o Crkvi kojanije jednonacionalna negoje otvorena svima, Majkacrkva, o zajedništvu kojeproizlazi iz Boga koga ži-vimo, iz tri osobe u vezi lju-bavi i slobode. Na koncu jenaglasio kako Isusa svakapodjela boli, da uvijek bu-demo jedno u vjeri te poz-vao nazočne da se na tu na-kanu moli kako pod misomtako i doma što više. Vlč.Egedi predvodio je mađar-ski dio dvojezične mise i namađarskom jeziku predsta-vio goste.

Poslije mise hodočas-nici su obišli lemešku kal-variju gdje su poslušali po-vijesno izlaganje Željka Ze-

lića o kapeli Gospe od milosrđa. Pred polazak uslijedilo jedruženje i tjelesna okrjepa gostiju i domaćina na župi, a orga-nizaciju dočeka pored župnika Egedija i crkvenih službenikate brojnih vjernika preuzela je i obitelj Kljajić, Drago i Lucakoja je rodbinski vezana s fra Perkovićem i bila poveznica rea-lizacije posjete. Hodočasnici su potom nastavili put Somboragdje su razgledali zgradu županije i crkvu sv. Stjepana pri Kar-melskom samostanu. Prvog dana hodočašća vjernici su obiš-li crkvu Snježne gospe na Tekijama i Petrovaradin te novo-sadsku katedralu, a u Subotici su pored gradskih zdanja i zna-menitosti obišli i franjevačku crkvu svetog Mihovila. U po-vratku doma posjetili su Lug u Baranji kao posljednje odre-dište hodočašća.

Željko Zelić

Svibanjska duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupijeU Petrovaradinu je 4. svibnja održana duhovna ob-

nova za svećenike Srijemske biskupije. Duhovnu ob-novu vodio je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subo-tičke biskupije, predavač na Teološko-katehetskom ins-titutu i urednik lista Zvonik. Tema ovomjesečne duhov-ne obnove bila je „Via lucis – Put svjetla“.

Velečasni Muharem je spomenuo da se radi zapravo opobožnosti koja želi zahvatiti svakodnevicu vazmenoga vre-mena. Vazmeno vrijeme u kršćanskim zajednicama ne poz-naje neko posebno življenje otajstva Uskrsa i nakon svetko-vine. Uglavnom se sve svodi na „odmor“ od aktivnosti u ko-rizmi, te na taj način izmiče ljepota i radost susreta s Uskrs-nulim. Pobožnost „Puta svjetla“ želi biti ravnoteža i nastavakKristova otajstva muke, smrti i uskrsnuća. Jedino se, kakoističe voditelj, preko križa dolazi do svjetla – per crucem adlucem. Zato je ova duhovna obnova osmišljena kao upoznava-nje s pobožnošću „Puta svjetla“ u hodu kroz četrnaest postaja

susreta s Uskrsnulim. Šteta je, što postoje malobrojni i uglav-nom vjernicima nedostupni tekstovi i meditacije ove pobož-nosti. Ova pobožnost „Puta svjetla“ može biti poticaj kako bismoobogatili duhovni stol vazmenoga vremena u svojim župama izajednicama, zaključuje vlč. Muharem. Duhovna obnova jenastavljena prigodom za svetu ispovijed i klanjanjem u crkvisv. Jurja, mučenika u Petrovaradinu.

Tomislav Mađarević

Zvonik � 5/2015 15


Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Proslava svetkovine sv. Jurja u PetrovaradinuŽupa sv. Jurja, mučenika u Petrovaradinu u Srijemskoj biskupiji or-

ganizirala je 23. travnja proslavu svoga zaštitnika. Svečano euharistij-sko slavlje je predslavio župnik župe u Srijemskoj Kamenici i dekan pet-rovaradinskog dekanata preč. Tomislav Kovačić uz koncelebraciju mjes-nog župnog upravitelja preč. Marka Loša, župnika župe Srijemski Kar-lovci vlč. Marka Lončara i župnika župe Petovaradin 2 vlč. Stjepana Ba-rišića. Euharistijsko slavlje je pjesmama sv. Jurju uzveličala skupina pje-vača iz triju župa u Petrovaradinu.

U prigodnoj propovijedi preč. Tomislav je naglasio da je sv. Juraj onaj kojise borio protiv lažnih bogova i protiv zloga, i poručio da se trebamo jačati u Gos-podinu i u silnoj snazi Gospodinovoj. Da obučemo svu opremu Božju kako bi semogli oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa,nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravitelja ovoga mračnoga svi-jeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnimo za svom opremom Bož-jom da uzmognemo odoljeti u dan zli i održati se. Opašimo bedra istinom, obu-cimo oklop pravednosti, potpašimo noge spremnošću za evanđeljem mira! U svemuimajmo uza se štit vjere: njime ćemo moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmimoi kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju, rekao je propovjednik. Nakonmise domaćin, župni upravitelj Marko Loš uputio je riječi pozdrava i zahvalnostiprisutnima i pozvao na čašicu razgovora i bratsko druženje.


Irig: Kroz uskrsno vrijeme do Uzašašća

U crkvi punoj nazočne mladeži, 17. travnja za vrijemesvete mise s porukom: Isus svoj dar daje iz ljubavi a na čov-jeku je da prihvati dar. Kada ga prihvati potrebno je na njemui zahvaliti, kršten je Andrija Birinji (1) od roditelja Ivice iIrene Birinji, pravoslavne vjere. U subotu 18. travnja u Irigusmo se rastali od Elizabete Hercog (80) uz riječ župnika:Danas ju zajedno ispraćate na put s kojega više nema povratka.Na put kojim nam je svima jednom krenuti. Ali nama je jošživjeti i raditi kao ona. U treću vazmenu nedjelju, 19. travnjaslavimo svete mise u Irigu i Vrdniku, za pokojne iz obiteljiKišićek i Ivku Tišler, s pozivom da u svakidašnjici prepoz-namo Krista – Tko želi istinito, iskreno živjeti, doživjeti će Bo-ga. U Srpskoj čitaonici 21. travnja župnik Blaž Zmaić je na-zočio predstavljanju knjige Beograd – večiti grad od autoraAleksandra Diklića. Na blagdan sv. Marka 25. travnja služilismo svetu misu za pok. Elizabetu i Franju Hercoga s poru-kom: Evanđelje se naviješta u prilikama i neprilikama živo-ta:ne samo riječju nego i svakidašnjim životom. U četvrtu vaz-menu nedjelju, na nedjelju Dobrog pastira, 26. travnja slavimou naša tri mjesta i razmišljamo o odnosima: Odnosi nose i obli-

kuju život – odnos je i ponuda Božja – Crkva je sakrament od-nosa, ustvrdio je župnik. Također smo obavili blagoslov usje-va (žita). U petu vazmenu nedjelju, 3. svibnja služena je svetamisa u Vrdniku za pokojne Radojicu i Mariju Mehandžić.Tijekom svete mise župnik nas je pozvao da oživimo i produ-bimo našu povezanost s Kristom, a na upit: Zašto je važno ostatis Kristom?, odgovorio da bez njega ne možemo učiniti ništa.Misi su nazočili budući bračni par Aron (BRD) i Blanka(RH), koji su se našli zajedno sa župnikom na rođendanubake Mandice Gubaš. I u Vrdniku je obavljen blagoslovusjeva. U ponedjeljak, 4. svibnja sa ostalim srijemskim sve-ćenicima župnik je sudjelovao u redovitoj duhovnoj obnovi uPetrovaradinu koju je i ovoga puta vodio vlč. Dragan Mu-harem na temu Vialucis – Put svjetla. Šestu vazmenu nedje-lju 10. svibnja slavili smo u naša tri mjesta s razmišljanjem odvije najdragocjenije riječi: ljubav: čovjek treba ljubavi da pos-tane čovjek – prijateljstvo: čovjek bez prijatelja nije potpun čo-vjek, povezujući zajedno: nije jednostavno ostati u ljubavi –očuvati prijateljstvo, ustvrdio je župnik. Svetkovinu Uzašašćaproslavili smo u Irigu uz župnikovu poruku: Gdje je budućnosttajna, tu je uvijek nada. Tko ide k ljudima, taj je na putu knebu. Nebo je ondje gdje je Bog!

f. f.

5/2015 � Zvonik16


Brutalno pretučen i opljačkan župnik uNovom SlankamenuŽupnik ri-

mokatoličke cr-kve sv. Mihae-la, arkanđela uNovom Slanka-menu, u općiniInđija, prečas-ni Berislav Pet-rović, napad-nut je u večer-njim satima 5.svibnja u žup-nom stanu. Na župnika Petrovića sunasrnuli nepoznati napadači s pali-cama, koji su ga udarali po glavi i dr-žali ga vezanog tražeći da im da novackoji je bio namijenjen za popravakcrkve. Nakon napada župnika su os-tavili svezanog u župnom stanu.

Incident je prijavljen policiji, a žup-nik Berislav Petrović je s povredamaglave primljen u bolnicu. Toga dana se uSrijemu obilježava 23. godišnjica od pro-tjerivanja građana hrvatske nacional-nosti, koji su se pod prijetnjama moraliiseliti iz svojih domova. Srijemski biskupÐuro Gašparović je izrazio duboku za-brinutost i osudio ovaj brutalan bezumninapad na župnika Berislava Petrovića,koji je izazvao zaprepaštenje i uznemire-nost. Biskup je apelirao na nadležna tijelada što prije pronađu počinitelje i priveduih pravdi.


Mužlja: Slavlje u čast maloga sveca U Mužlji na Peskari u crkvici sv. Dominika Savia

6. svibnja proslavljen je spomendan ovoga sveca. Učast tome najuzornijem don Boskovom pitomcu, sale-zijanci su na Peskari 1994. godine sagradili crkvicu zaovaj dio velike mužljanske župe. Sliku je naslikao sale-zijanski subrat Ciril Jerič, koji je baš za tu zgodu došaoiz Slovenije i za vrijeme rata i mržnje na ovim prosto-rima slikao sveca mira i ljubavi.

Likovi na slici predstavljaju domaće skaute i skautkinje,a naslikao je i svoj lik. Na slici vidimo malog Dominika kakovodi mladež okupljenu u Družbici Presvetog Oltarskog Sak-ramenta, pred Isusa. Na listu, koji drži u ruci trebala je bitizapisana njegova odluka: „Radije umrijeti nego sagriješiti!“.U pozadini je predstavljen odgojitelj mladeži don Bosco, a nadesnoj strani Marija Bezgrješna, koju je Dominik usrdno što-vao.

Na misnom slavlju uz brojne vjernike okupili su se i pje-vači koji redovito i oduševljeno pjevaju pod ravnanjem TerézeSofranko. Misno slavlje uz generalnog vikara Zrenjaninskebiskupije Józsefa Mellára suslavili su salezijanci Stojan Ka-lapiš, Feliks Golob, Stanko Tratnjek, Zoltán Varga i JanezJelen.

U propovjedi preč. Mellár istaknuo je važnost obiteljskogkršćanskoga odgoja, kojeg je bio dionik također prvorođeniDominik Savio već od svoje najranije mladosti zajedno s broj-nom braćom i sestrama. Iako su roditelji – otac kovač, a majkašvalja – bili zaposleni u brizi za svakdanji kruh od jutra do ve-čeri, nisu nikada zaboravili na zajedničku molitvu i nedjeljnusvetu misu. Zato nije čudo da je mali Dominik već od ranogdjetinjstva iskazivao veliku pobožnost, rekao je propovjednik.Dominik Savio zaštitnik je mladih, dječačkih zborova i nepra-vedno optuženih. Neka i nama isprosi ustrajnost u dobru, čis-toću života i apostolsku gorljivost. /Janez Jelen/

Proslava Nedjelje Dobrog pastira u Srijemskim Karlovcima

Nedjelja Dobrog Pastira obilježava se u svim žu-pama Srijemske biskupije, a župa Srijemski Karlovci je

svečano u Kapeli Gospe od Mira 26. travnja proslavilaNedjelju Dobrog pastira. Nedjeljno misno slavlje pred-slavio je župnik Marko Lončar dok dok je liturgijskopjevanje predvodio mješoviti katedralni zbor iz Ðakova,pod ravnanjem maestra Ive Andrića i orguljsku pratnjuMarina Vučkovića. Ujedno je katedralni zbor iz Ðakova

poslije mise održao i koncert u KapeliGospe od Mira.

Nakon svečanog misnog slavlja pjevačikatedralnog mješovitog zbora, pod ravnanjemmaestra Ive Andrića i orguljaškoj pratnji Ma-rina Vučkovića priredili su koncert za sve na-zočne. Na repertoaru su se našla djela Mise-racha, Mozarta, Stahuljaka, Bacha, Jeggija, A.Markovića, Duruflea i dr. Koncert katedralnogmješovitog zbora organiziran je na poziv žup-nika Lončara, kao uzvratni posjet nakon gos-tovanja u Ðakovu župnog zbora PresvetogTrojstva iz Srijemskih Karlovaca. Liturgijskoslavlje i koncert u Kapeli Gospe od Mira u Sri-jemskim Karlovcima izravno je prenosila RadioMarija.


Zvonik � 5/2015 17


Proslava Uzašašća u Srijemskim KarlovcimaŽupljani župe Srijemski Karlovci na večernjoj svetoj misi 14. svibnja

u Kapeli Gospe od Mira proslavili su liturgijsku svetkovinu Uzašašća Gos-podinova – Spasovo.

Župnik Marko Lončar je slavio euharistiju, koji je u propovijedi govorio oGospodinovu i našem uzašašću. Euharistiju su svojim pjevanjem uzveličali gosti izOsijeka, glazbenici i profesori Umjetničke akademije u Osijeku, Berislav Jerko-vić (bariton) i Zdravko Drenjančević (orgulje) zajedno sa župnim zborom Pre-svetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca. Nakon mise glazbenici iz Osijeka su odr-žali dojmljivi kratak polusatni koncert crkvene glazbe u akustičnom prostoru Ka-pele Gospe od Mira.

Tomislav Mađarevićzkvh

.org.r

s

Poraz solidarneEurope

Kardinal Antonio Maria Veglio, predsjednik Pa-pinskog vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, iz-javio je kako je nezadovoljan zaključcima izvanrednogsummita koji se održao u Bruxellesu i na kojem supredstavnici zemalja članica EU-a raspravljali o prob-lemu sve većeg broja žrtava među ilegalnim imigran-tima iz Afrike koji pokušavaju ući u Europu prekoSredozemnog mora.

Kardinal Veglio je kao prvo kritizirao prijedlog koji semogao čuti u Bruxellesu i kojim se zagovara gađanje bro-dova kojima se koriste krijumčari ljudi. „Bombardirati ne-koga, pa to je ratni čin. I koga ćete gađati? Samo brodove?Tko jamči da granate neće ubiti i ljude koji budu u blizini?Možete uništiti sve brodove, ali problem ratova, progona isiromaštva zbog kojih ljudi napuštaju svoje domove i daljepostoji“, rekao je kardinal i dodao kako bi bilo bolje da me-đunarodna zajednica ratuje protiv uzroka koji ljude tjerajuna takav očajnički potez kakvo je krijumčarenje u prenatr-panim nesigurnim brodovima preko mora.

Čelnik Papinskog vijeća rekao je i kako nije zadovoljanodlukom da EU svoju politiku prema migrantima fokusiraisključivo na operacije njihova spašavanja. „Te aktivnosti supotrebne, naravno, ali moraju biti usklađene s dugoročnompolitikom. Svi bi dali novce, samo da ne bi morali prihvaćatiimigrante u svojoj zemlji“, rekao je Veglio naglašavajućikako su „Italija i Malta prepuštene sebi“ u smještaju imigra-nata.

Kardinal nije niti prvi niti jedini katolički dužnosnik kojije kritizirao sastanak u Bruxellesu. Kako prenosi Radio Va-tikan, msgr. Giancarlo Perego, ravnatelj Zaklade Migrantes,koja djeluje pri Talijanskoj biskupskoj konferenciji i pomažeimigrantima i izbjeglicama, izjavio je da je na sastanku navrhu „poražena socijalna i solidarna Europa“. „Europa se jošuvijek gleda kroz svoje države članice; boji se sučeliti s dra-mom koja se odnosi na sadašnju i buduću sigurnost Europe.Države se ne mogu dogovoriti koliko izbjeglica ugostiti. Go-vorilo se o pet tisuća osoba, to je vrlo neozbiljno, dok susame talijanske općine spremne prihvatiti više od 40.000.Razvidno je da europske države ne žele zajedno sudjelovatiu ovom socijalnom programu, u programu solidarnostiprema onima koji traže azil i prema izbjeglicama“.

Zaključke skupa u Bruxellesu kritizirala je i Isusovačkaslužba za izbjeglice (JRS) koja djeluje u više od 45 zemaljasvijeta, pa i Hrvatskoj. U njihovom priopćenju navodi sekako je „Europa iznova propustila dati prioritet spašavanjuživota ljudi koji bježe od ratova i progona. Takvi imigrantitrebaju sigurnost. Mjere koje za cilj imaju držati ljude u tran-zitnim zemljama izvan EU-a neće ih spriječiti da nastavesvoju potragu za sigurnošću. Ono što trebamo, ako želimosmanjiti opsege krijumčarenja ljudi, jest povećanje mjerapreseljenja, ponovno spajanje obitelji, uvođenje humanitar-nih viza i privremeno ukidanje uvjeta za vizu“, naveo je upriopćenju međunarodni direktor JRS-a Peter Balleis SJ i po-ručio: „Zaštitimo ljude, a ne granice.“ /Bitno.net/

Kardinal Tauran: Dijalog s islamom potrebniji nego ikada

Dijalog s islamom potrebniji je nego ikada jer „ve-ćina se muslimana ne prepoznaje“ u barbarskim dje-lima ekstremista, a „dijalog, čak i u kontekstu pro-gona, može postati znak nade“, istaknuo je kardinalJean Louis Tauran, predsjednik Papinskog vijeća zameđureligijski dijalog.

Posljednjih su godina određene pojave pridonijele stva-ranju negativne slike islama, poput ilegalne imigracije broj-nih muslimana, slike džihadista kao „Alahovih vojnika“ uEuropi te korištenja religije kao opravdanje za zločine, štostvara strah od islama, tako da se često riječ „religija“ jed-nostavno shvaća kao „nasilje“. U tom kontekstu, u kojemmnogi vide samo tamu, kardinal Tauran vidi i svjetlo, a pri-mjer toga je „uvjerenje koje sve više nalazi podršku u Eu-ropi, a to je potreba da se na kuranske tekstove primijenekriteriji hermeneutike“. Glavni čimbenici iskorjenjivanja ras-tuće islamofobije u Europi trebaju, na prvome mjestu, bitisame europske muslimanske zajednice. „One se morajusuočiti s ekstremistima i muslimanima koji traže vjerskoopravdanje svojih djela. U svakom slučaju, spontano se pos-tavlja pitanje: kako biti musliman i postati Europljanin“,istaknuo je kardinal Tauran. /RV/

Nad kršćanima se provodi genocid diljem svijeta

U raspravi na plenarnoj sjednici u Strasbourgu oprogonu kršćana diljem svijeta, u vezi s ubojstvimastudenata u Keniji koja je počinila teroristička sku-pina Al-Shabaab, hrvatska zastupnica u Europskomparlamentu Marijana Petir upozorila je da se najvećiprogoni kršćana u svijetu događaju u Sjevernoj Ko-reji, Somaliji, Iraku, Siriji i Afganistanu.

Rekla je da su kršćani izloženi progonu, nasilju i psiho-loškom maltretiranju. U S. Koreji, Somaliji i Iraku ne samoda je zabilježena zabrana prakticiranja vjere, već je opasnorazmišljati o vjeri. Ukoliko se otkrije da vjeruju, premda neprakticiraju vjeru, mogu biti pogubljeni. „Takvo kršenjeosnovnih ljudskih prava ne smije se više šutke promatrati.Treba reći istinu. Nad kršćanima se provodi genocid na čak4 kontinenta“, rekla je Petir. Najveća preseljenja narodazbog progona kršćana zabilježena su u Iraku, Siriji, Nigerijii Eritreji. Od 20 zemalja koje su u vrhu liste, u 18 zemalja jerazlog islamski ekstremizam.

5/2015 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

„Ubojstva mladih u Keniji, samo su nastavak onog štosmo već vidjeli u Nigeriji i Pakistanu. Onaj tko puca u mladesamo zato što su kršćani, puca u budućnost jedne vjere.Vjere koja je unatoč svim progonima opstala 2000 godina.Do kada će europske institucije okretati glavu na drugustranu i ponašati se kao Poncije Pilat? Sada je stvarnodosta“, rekla je hrvatska zastupnica u Europskom parla-mentu Marijana Petir.

Kupite djecu po povoljnim cijenama

U želji da homoseksualcima koji žele dijete „po-mogne u labirintima surogat majčinstva, nudeći po-moć u pronalaženju najboljih agencija“, neprofitna or-ganizacija Men Having Babies (Muškarci koji imajudjecu) organizirala je veliku konferenciju na kojoj jesudjelovalo 20-ak agencija i klinika specijaliziranih zasurogat majčinstvo.

„Surogat majčinstvo složeni je put koji podrazumijevarazličite posrednike. Potrebno je kupiti jajnu stanicu, a idealje studentica od 20-ak godina koja bi trebala imati fizičkeosobine slične donoru sperme“, objasnila je na otvaranjukonferencije predsjednica spomenute udruge. Sudionicikonferencije, većinom homoseksualci iz Belgije, Njemačkei Francuske, najprije su saznali osnovne informacije gledesurogat majčinstva (kako, gdje i za koliko novca), a potomsu različite agencije predstavile svoje ponude, nudeći ču-desnu i savršenu djecu po povoljnim cijenama. Potom je usli-jedilo svjedočanstvo o uspješnom ostvarenju želje za djete-tom. Na scenu je tako stupio muškarac koji je sa svojim part-nerom „stvorio 12 embrija, koji su potom bili zamrznuti“, aod kojih je rođeno dvoje djece. Sudbina ostalih deset em-brija ostala je nepoznata.

Na konferenciji je sudjelovao i liječnik koji je u imesvoje agencije ponudio usluge odabira spola, boje kože, ge-netske testove, te konkretne embrije. Cijena jednog djeteta,ovisno o željama, iznosi od 60 do 150 tisuća eura.

Jedno takvo kupljeno dijete nalazilo se i među sudioni-cima konferencije. Riječ je o Stéphanie Raeymaekers, osni-vačici udruge „Donor Kinderen“, koja neumorno obilaziagencije koje se bave surogat majčinstvom i upozorava ihkako u njihovim postupcima dijete nema nikakvo pravo nidostojanstvo.

„U svemu ovome zaboravlja se na dijete. Ne čudi stogašto danas na ovoj konferenciji ne svjedoče djeca rođena su-

rogat majčinstvom. To govori mnogo. Ja sam kupljena!“, ko-mentirala je Raeymaekers, dodajući kako njezinu udrugumnogi ne mogu smisliti, jer ih uznemiruje. U ovoj je zemljilakše pratiti trag mesa, negoli biološki trag ljudskih bića –zaključila je Raeymaekers.

I dok se u Belgiji održava „sajam djece“, u Francuskojje pokrenuta inicijativa za zabranu surogat majčinstva. UManifestu objavljenom na portalu Libération, više od 160osoba različitih etničkih, vjerskih i kulturnih i društveno-ekonomskih profila izrazilo je „zabrinutost zbog žena i djeceiskorištenih za surogat majčinstvo“. Među potpisnicima je iSylviane Agacinski, filozofkinja, feministica i jedna od vo-dećih predstavnica francuske ljevice, zatim Michel Onfray,filozof, deklarirani ateist i post-anarhist, te feministice i so-cijalistkinje Yvette Roudy i Nicole Péry. Najvažnije, Mani-fest su potpisale i mnoge žene koje su i same bile surogatmajke, te zbog toga kasnije požalile.

„Razumijemo želju za roditeljstvom, ali kao i kod dru-gih želja, moraju se znati granice… Smatramo kako surogatmajčinstvo mora biti zabranjeno jer predstavlja nasilje nadljudskim pravima, pravima žena i djece“, stoji u Manifestu.

Navode se i brojni rizici koje nosi surogat majčinstvo.Na prvom mjestu tu je „sindrom hiperstimulacije jajnika,torzija jajnika, ciste jajnika, kronična zdjelična bol, preura-njena menopauza, gubitak plodnosti, tumor reproduktivnihorgana, zatajenje bubrega, zatajenje srca, a ponekad i smrt“.Posljedice su prisutne i kod djece, a među njima je „preura-njeni porod, smrt na porodu, nedostatna tjelesna težina, mal-formacije i visok tlak“. Ipak, uza sve posljedice, glavni prob-lem surogat majčinstva leži u činjenici da se njime „uništavaprirodna povezanost nastala tijekom trudnoće. Biološka po-vezanost majke i djeteta intimne je naravi, a kada ju se pre-kine posljedice snose obje strane“. Zbog svega ovoga, pot-pisnici zahtijevaju hitnu zabranu trgovanja djecom, te izla-ganje žena i djece spomenutim rizicima.

„Nitko nema pravo na dijete: ni heteroseksualci, ni ho-moseksualci, ni samci. Ujedinjeni zahtijevamo od vlada či-tavoga svijeta, kao i od predstavnika međunarodne zajed-nice, zajedničko djelovanje kako bi se što prije zabranilo su-rogat majčinstvo“, stoji u objavljenom manifestu.

/Bitno.net/

Zvonik � 5/2015 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Pogledajte ptice nebeske! Niti siju,niti žanju, niti sabiru u žitnice jer ihhrani vaš nebeski Otac (Mt 6, 26). Isusje u svom radikalnom govoru na goriposegnuo baš za pticama, tražeći u svi-jetu ruralnoga Istoka pogodnu para-bolu potrebe neiskvarenoga i čvrstogpovjerenja u Očevu brigu za ljude. Sas-vim je sigurno da je Isus imao prilikepromatrati i uživati u slobodi bogatogptičjeg svijeta Palestine čim se divionaoko naivnoj bezbrižnosti ptica. Da,ptice zaista ne rade ništa da bi preživ-jele, osim što, slijedeći nagone, ispun-javaju dah života koji im je Stvoriteljudahnuo. Teško ćemo, izgleda, prih-vatiti dimenziju brige Očeve za našživot (pa i svakidašnje, sasvim banalneživotne potrebe) i dovoljno dobro od-govoriti Ocu povjerenjem u njega.

Većina ptica zaista ne sabire u žit-nice, ali vrlo dobro mogu koristiti pred-nosti koje im pružaju poljoprivrednastaništa. Ptice žive na njivama! Punovrsta dio ili cijeli svoj životni ciklusprovodi na našim njivama! Nemajupuno drugog izbora. Stoga, u promiš-ljanju ove teme, potrebno je otklonitise na trenutak od usko ekonomskogshvaćanja ove pojave. U dugom perio-du u kojem je naš čovjek „osvajao“zemlju za nove i nove hektare njiva,ptice su bile smatrane konkurencijomza proizvedenu hranu, te je dobar dionjih prozvan štetočinama i platio zbogtoga cijenu zbog koje se neke vrstenikada neće oporaviti. Moramo reći daje takvo gledanje jednostrano, zato štose odnosi na ocjenjivanje uloge životi-nja u prirodi u odnosu na ljudske uzu-se, znanja, gledanja i (ekonomske) pot-rebe. Nasuprot tome stoji činjenica dasvaka vrsta i svaka jedinka ima svojemjesto u prirodi neovisno o našimmišljenjima, te da je ono sasvim neut-ralno, autentično i svojstveno toj vrsti.

Evo nekoliko primjera suživotapoljoprivrednika i ptica na našim nji-vama

Prepelica (Coturnix coturnix) jeminijaturna poljska kokoš koja još uvi-jek uspješno odolijeva navalama inten-zivne poljoprivrede, te se gnijezdi i uvrlo velikim plohama pšenice i ječma, atijekom jesenje selidbe rado boravi nastrnjikama. Ipak, zbog krivolova sve je

rjeđa. Nezaboravni prepeličji „puć-pu-ruć“ u rano jutro i kasnu večer pravi jeponos naših polja.

Mnogi smatraju da je velika drop-lja (Otis tarda) već izgubila bitku spoljoprivredom. Ova ogromna pticasimbol je Panonske nizine, no u Vojvo-

dini je preostalo još točno 12 (dva-naest!) ptica, i to u specijalnom rezer-vatu prirode u sjevernom Banatu na-pravljenom upravo da bi se one zašti-tile. Ova ptica također pokušava ići ukorak s ratarstvom, te se sve češće gni-jezdi u parcelama poljoprivrednih kul-tura, a rjeđe na stepskim livadama, kaonekada.

Vivak (Vanellus vanellus) je neg-danja barska ptica, no sada potpunoprilagođena životu na njivama. Kakomože preživjeti, čak se i gnijezditi iz-među plugova, sjetvospremača, tanju-rača i kosilica, to samo on zna.

Poljska ševa (Alauda arvensis)prvi je vjesnik proljeća na njivama. Ver-tikalni let mužjaka praćen pjesmomnezaboravni je njihov dekor već kon-

cem veljače. Da bi se sigurno gnijez-dila, traži makar malo trave ili međa,što često ne nalazi na vrlo intenzivnoobrađenim njivama.

Gačac (Corvus frugilegus) je, osimšto je „vrana koja sakuplja plodove“,kako mu kaže ime, i vrlo, vrlo dobarčistač njiva od beskralježnjaka. Živi u

kolonijama. Najveća kolonija u Vojvo-dini smještena je pokraj Ruskog Krs-tura i broji oko 600 parova.

Osnovna zajednička osobina ovihnasumično izabranih „njivskih ptica“ ješto one jedu ono čega se svaki poljo-privrednik grozi: kukce (i glodavce).Da li ih pojedu dovoljno? Svakako neonoliko koliko bi poljoprivrednici htje-li. Mogu li ih pojesti više? Ukoliko imosiguramo povoljne životne uvjete,ukoliko njihovo stanište ne uništavamonamjerno, svakako će njihova popula-cija moći rasti i, proporcionalno tome,njihova pomoć poljoprivrednicima bitijoš veća.

5/2015 � Zvonik20

Ekologija

Ptice na njivi – pomoć poljoprivrediPiše: Marko Tucakov

31. 05. 2015.

Presveto TrojstvoPnz 4,32-34.39-40;

Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

U ime Oca, i Sina iDuha Svetoga – nema krš-ćanske molitve, liturgijepa ni susreta, koji ne bizapočeli ovim riječima.Sve u životu kršćaninačini se u ime Presvetoga Trojstva. To je znak koji nas prati iživot nam prožima. Ipak, te riječi toliko puta ostaju bez sadr-žaja, nisu nam više od formule naučene napamet, koju maki-nalno ponavljamo. Potrebno je ponovno otkriti njihovu ljepotui značenje, osobito svaki put kad ove riječi pratimo znakomkriža. Mi kršćani živimo tek nama samima, već živimo zah-valjujući ljubavi Oca i Sina i Duha Svetog, čije preobilje je iz-liveno na nas po Kristovoj spasonosnoj žrtvi otkupljenja. Predtom savršenom i beskrajnom ljubavi u nama u bi trebalo bitimjesta za strah, nesigurnost, sebičnost, zatvaranje sebe, in-diferentnost… U nama i izvan nas postoji novi zakon kojiodređuje naše biti kršćanima: uzajamna međusobna ljubavpo modelu Presvetoga Trojstva. Imajmo to na umu kad uOčenašu molimo: Kako na nebu tako i na zemlji.

7. 06. 2015.10. nedjelja kroz godinu

Post 3,9-15; 2 Kor 4,13-5,1; Mk 3,20-35

Tko vrši voljuBožju, on mi je brati sestra i majka –ovim riječima Isusodgovara svima ko-ji ga traže. Različitisu razlozi zaštoljudi traže Isusa. Otomu nam piše ievanđelist: jedni daga obuzdaju, drugida ga uhvate u zam-ku, treći da mu senarugaju, drugi opet da bi ih nahranio, ozdravio, oslobodiood zloduha… S kakvim motivima ja tražim Isusa? Želim lisamo da mi On dade ono što mi je potrebno ili sam spremannešto i ja Njemu dati? Istina, Isus daje jako puno, osobito dajeono što svijet ne može dati. Zna vaš Otac što vam treba i prijenegoli ga zaištete – veli On. No, ono što Isus traži, jest vršenjevolje Božje: to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vje-ruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednjidan. Dakle, ne traži On nikakve predmete, žrtve, pokore,trapljenje, nego vršenje volje Očeve, a to onda može uključitii odricanje i žrtvu. Kad to činimo i tako živimo, onda smo zbi-lja Isusova rodbina.

21. 06. 2015.12. nedjelja kroz godinu

Job 38,1.8-11; 2 Kor 5,14-17; Mk 4,35-41

Što ste bojažljivi? Kakonemate vjere? – ovim rije-čima obraća se Isus svojimučenicima nakon što je sti-šao oluju. Jasno, On je na-ložio učenicima da krenulađom na drugu stranu je-zera kako bi iskusili da još imaju rasti u vjeri. Ni mi danas nereagiramo drugačije kad smo u životnim pogibeljima. Moguli nam one pomoći da rastemo u vjeri? Kako? Svakako damogu i to upravo onako kako su to pomogle i učenicima. Tosu prigode kad se nemamo kome drugome obratiti, kad ne-mamo drugo na umu, nego obratiti se Gospodinu i zavapit:Zar ne mariš što ginemo? Isus mari za nas, osobito za naš vječ-ni život. Možda dopušta da zapadnemo u pogibelj – često smomi sami uzročnici nevolja u kojima se nađemo – samo zatoda bismo rasli u vjeri, da bismo svoj pogled uputili k Njemu.Rastimo u vjeri iz dana u dan, živimo iz vjere, pa kad nassnađu nevolje, neće nas preplaviti tjeskoba, jer ćemo osjetitida ni tada nismo sami. Gospodin može utišati svaku olujukoja nas zadesi. Kolike ih je već utišao. Ostanimo s Njim i zavrijeme utihe, jer to je ono što Isus od nas traži.

14. 06. 2015.

11. nedjelja kroz godinu

Ez 17,22-24; 2 Kor 5,6-10; Mk 4,26-34

Kraljevstvo nebesko jekao… Govoreći o kraljevs-tvu Isus se služi različitimprispodobama, slikama. Ov-dje ga uspoređuje sa sjeme-nom i to onim najmanjim među sjemenjem. Zanimljivo je daIsus kraljevstvo ne uspoređuje s tad poznatim velikim impe-rijima, niti sa silama velikih naroda. Čak što više On ovdje jošgovori o tomu kako se kraljevstvo širi i raste spavao čovjek ilibdio, noću i danju. Zašto se ne poziva na ljudsku mudrost,tehniku, vještine? Bit će da sve te ljudske veličine – iako mumogu biti u službi – nisu presudne za širenje kraljevstva.Govor o kraljevstvu poručuje nešto drugo. Svakako da je našudio važan, ali kraljevstvo je Božje a ne naše, nebesko a ne ze-maljsko. Možda nas ovaj Isusov govor može potaknuti da svećim pouzdanjem gledamo na Njega i djelovanje Duha Sve-toga u današnjem svijetu. Upravo to pouzdanje će učiniti dasjeme kraljevstva koje je zasijano i u našim srcima bolje uz-raste i donese više ploda.

Zvonik � 5/2015 21

Priredio: mr. sc. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Kad nije bilo dnevne PričestiAngela ili Angelella Guardagnoli je

rođena u mjestu Rieti u talijanskoj Um-briji 2. veljače 1467. Njezina obitelj jebila iznimno siromašna. Za svoj život jemorala raditi već s 12 godina. U duhov-nom životu ju je resila duboka pobož-nost prema Gospi, a u središte svoga ži-vota je od malih nogu stavljala Euharis-tiju.

Njezin spomendan se slavi u do-minikanskom redu kao neobvezatanspomendan 20. svibnja. U ranoj dobi,kao djevojčica, željela se svaki dan pri-češćivati. Ispovjednik joj nije htio do-pustiti. Jednom je prilikom u Rieti do-šao jedan biskup kao prolaznik. Na žup-nikovu želju biskup je ispitao malu An-gelu o vjeronauku i napose o svetoj Pri-česti. Gost je bio oduševljen i zadivljenvjerom, znanjem i pobožnošću djevoj-čice. Zato joj je i župnik dopustio dnev-nu Pričest.

Umjesto u brak u samostanRoditelji su je htjeli udati vrlo mla-

du. Na to je Angela dala odsjeći svojukosu u znak da želi poći u samostan.Tako je odbila ženidbenu ponudu, a od-lučila se za samostan. Bilo joj je 19 go-dina kad je stupila u treći red sestaradominikanki u svome rodnom gradu.Angela je dobila redovničko ime Co-lomba. Oduševljene njezinim primje-rom pridružile su joj se brojne pobožnedjevojke. Zajednica sabrana oko Ko-lombe je živjela strogim životom u duhusvete Katarine. Svojim životom su se tepobožne redovnice posve okrenule odnemorala i religiozne ravnodušnostisvojih suvremenika. Njihova gorljivosti pokora se dopala knezu od Ferrare.On je podupirao i pomagao Kolumbu.

Za nju i njezine sestre podigao je u Pe-rugi 1490. godine novi samostan posve-ćen svetoj Katarini. Premda je Kolombatada bila još vrlo mlada, upravo je onaizabrana za prioru (poglavaricu).

Talac za zaraćeni gradGodine 1494. započeo je u Perugi

rat. Rat gradova država se često doga-đao u tadašnjoj Italiji. Da bi grad oslo-bodila od pustošenja, Kolomba se po-nudila za taoca. Bila je mučena, ali jeipak postignut mir. Novosklopljeni mirse pripisivao pobožnosti građana i nje-zinoj zagovornoj molitvi. Kolomba jebila neugodno oklevetana da je, naime,javno propovijedala. U njezino je vri-jeme bilo nezamislivo da bi žene ili vjer-nici koji nisu bili svećenici propovije-dali. Krivu optužbu je strpljivo podno-sila. Nije se branila. Zbog klevete kojomsu je napali izgubila je svoju službu pri-ore, ali ne zadugo. Nakon nekoliko mje-seci dokazana je njezina nedužnost, paje oslobođena optužbi. Toliko je Ko-lomba bila vjerna i odana Gospodinu dasu je vjernici nazivali drugom svetomKatarinom. Njezin je samostan u Perugidjelovao sve do 1870. godine.

Sedam godina nije jela drugog kruha osim euharistijskog

Sveta Kolomba je imala takvu gladza Kruhom Života da bez njega nijemogla živjeti. Po svakodnevnoj Pričestije stekla toliku milinu i snagu da od 20.do 27. godine života osim Pričesti nijeuzimala nikakvu hranu. O tome je papaInocent VIII. dao pozitivno svjedočans-tvo. Kada je svetu Kolombu pitao njezinispovjednik kako može živjeti samo odPričesti, ona mu je dogovorila: „Kad japrimam Kruh Života, osjećam se takosita, duhovno i tjelesno, da gubim željuza svakom zemaljskom hranom, premakojoj sam dobila gnušanje.“ Ispovjednikjoj baš nije povjerovao. Konačno je isam osjetio nebesku slast. Bilo je to po-slije svete Pričesti na trećoj božićnoj

misi. Tada je dobio milost da cijeli dannije trebao ništa jesti. Kolomba se obra-dovala: „Sretna sam da ste okusili mojuhranu. Sada iz vlastitog iskustva znatekako ja mogu biti sita uzimajući samoAnđeoski Kruh.“

Dvije neobične PričestiJednom se Kolomba žalila Isusu

pred svetohraništem što je ostala bezmogućnosti da se pričesti. Nije bilo sve-ćenika koji bi joj dao svetu Pričest. Tadaje ugledala oblačić koji je izišao iz sve-tohraništa. U oblačiću je bio Dijete Isuskoji se spustio na njezine ruke. Kolom-ba ga je zagrlila. Dijete je primilo oblikhostije. Tako se Kolomba mogla pričes-titi. Jednom drugom zgodom svetičinispovjednik je služio svetu misu u nekojudaljenoj crkvi. Opet se nije mogla pri-čestiti. Zato je zamolila Majku Božju dajoj pomogne. Tada joj se ukazao anđeokoji ju je pričestio. Taj je anđeo uzeokomad hostije sa patene Kolumbinogispovjednika. Svećenik se uplašio kad jevidio da sa patene nedostaje komadićhostije. Kolomba ga je utješila rekavšikako joj je anđeo donio taj djelić hostijes oltara na kojem je on misio.

Bolno viđenjeDrugoga jutra svetičin ispovjednik

Sebastijan, u životopisu što je napisao osvetoj Kolombi, navodi da je sveta Ko-lomba imala viđenje za vrijeme svetemise dok je on kod pretvorbe podizaokalež. Vidjela je Krista razapeta na križ.Bio je mrtav. Srce mu je bilo probodenokopljem a glava oblivena krvlju od tr-nove krune. Kolomba se onesvijestila,a kad je došla k sebi zamolila je ispo-vjednika, da moli za nju, da je Bog poš-tedi od tih žalosnih viđenja. Kolomba ježivjela 33 godine. Umrla je 20. svibnja1501. u Perugi. Ime joj je upisano jeknjigu svetaca (martirologij) domini-kanskoga reda.

Zaštitnica je česte svete Pričesti ionih koji pate od ogovaranja i kleveta.Pomaže kod izmirenja.

5/2015 � Zvonik22

Svetac mjeseca

Blažena Golubica (Colomba) Rijetska – djevica

20. svibnja

Kolomba rijetska (* 2. veljače 1467. † 20. svibnja 1501.)

� Kći siromašnih roditelja � djevojčica odana svetoj Pričesti �� iskreno pobožna prema Gospi � bilo joj je 12 godina kad je počela raditi �

� dijete koje je htjelo svaki dan na Pričest � župnik joj dopustio dnevnu Pričest �� odbila ženidbu � dominikanska trećoredica � samostanska poglavarica �

� žrtvovala se za mir među zaraćenima � patila od klevete �� živjela samo 33 godine � svetica lijepog imena (Kolomba znači golubica) �

Piše: Stjepan Beretić

Kad se mašim za Propeće, strplji-vost me ostaviti neće. Na Propetog ćupomisliti, pa ću moći sve pretrpiti. Se-be i posao na Propeće staviti, ili baremtrpit ću nestrpljivost svoju i svačiju.1

Spomenuli smo da se naš slugaBožji borio protiv svoje nagle naravi iburnog reagiranja. Bio je svjestan dato neće ići njegovim vlastitim silama.Svoju odluku, borbu i želju za svlada-vanjem nestrpljivosti stavio je u križKristov računajući da će Krist biti tajkoji će mu pomoći u svladavanju ovenesavršenosti. Kad se mašim za Pro-peće, strpljivost me ostaviti neće! To neznači da će, čim uzme u ruke raspelo,odmah postati blag i krepostan. Ras-pelom će se poslužiti kada ga obuzmenestrpljivost i naglost, pogledat će u„Propeće“, kao ono Židovi u pustinjikoji su se pobunili protiv Boga i Moj-sija, pa je Gospodin poslao na njihzmije ljutice. Svi oni koji su pogledaliu mjedenu zmiju koju je Mojsije nači-nio i postavio na stup, ozdravili bi.Tako je i o. Gerard upirao svoj pogledna strpljivog i raspetog Krista koji mugovori da treba nešto pretrpjeti da bise čovjek oslobodio svojih mana i ne-savršenosti. Kada smo bolesni idemok liječniku, tražimo odgovarajući lijekkojeg redovito uzimamo. Kada nasobuzmu ljutnja, bijes i burno reagira-nje, imamo lijek, Raspelo, koje naspodsjeća što je sve Isus, ni kriv nidužan, pretrpio za nas koji smo krivi idužni. „Propeće“, koje je naš lijek pro-tiv nervoze i bijesa, trebamo imatikod sebe i služiti se njime u svakojpotrebi. Na žalost, danas se rijetkonađe Raspelo na zidovima naših kuća,kako primjećujemo prigodom blago-slova naših obitelji. Ako ga i ima ondaje Raspelo sakriveno negdje u ormarui izlaže se samo kod blagoslova obite-lji, pa opet u ormar. Pogledajmo zi-dove naših kućnih prostorija. Imamoli Raspelo na zidu? Trebamo ga stavitina istaknuto mjesto u kući da naspodsjeća što sve Krist pretrpi za naše

izlječenje. Sredstvo za pobjedu našihmana i nesavršenosti jest križ i ljubav.Križ je najviši izraz Božje ljubaviprema čovjeku. Ljubav bez križa jelaž, križ bez ljubavi je prokletstvo.Križ je sinonim za ljubav. Križ je ne-zaobilazan u postizanju strpljivosti iblagosti. Isus je naš iscjelitelj, koji jesama strpljivost i utjelovljena poniz-nost. On nas želi oduševiti za Oca kaošto je i On sam bio oduševljen za Oca.Ako čeznemo za Isusom Kristom,lakše ćemo izbjeći ljutnju, srditost inestrpljivost. Svjesni Božjeg silaska usvijet, nastojmo upotrijebiti sve svojetjelesne napore kako bismo postiglisusret s Bogom koji nas preobražavau blage i strpljive osobe. Križ, svaki-dašnje nošenje svojega križa je bitnonastojanje, traženje, borba koja nijeuzaludna u onoj mjeri u kojoj se čo-vjek pouzdaje da mu Duh Sveti dajesnagu i svjetlo da se može boriti pro-tiv svoje razdražljivosti i naglosti i dase ta borba isplati. Radi se o naporukojeg kršćanin čini svjesno i slobod-no, s ljubavlju i jasnim ciljem, suobli-čiti svoj život slici Isusa Krista. Biti uskladu s voljom Božjom ne ide bezživotnog napora i vježbe. Upornomvježbom dolazimo do stupnja sposob-nosti potvrde prihvaćamo li volju Bož-ju kao vrhunsku normu vlastitog ži-vota. Vježba protiv naglosti, bijesa inestrpljivosti, nameće se kao dužnostsvakom čovjeku da bi se izgradio učovjeka.

Prekrasna je i ova Gerardova re-čenica: Sebe i posao na Propeće staviti,ili barem trpjet ću nestrpljivost svoju isvačiju! Naš sluga Božji stavlja samo-ga sebe, svoj molitveni i materijalniposao na križ Kristov. Kao što je Kristzapečatio svoju ljubav prema Ocu iprema svim ljudima svijeta na križu,tako i o. Gerard svoj duhovni i ma-terijalni posao želi umočiti u ljubavKristova križa za postignuće strplji-vosti i blagosti vlastitog srca. Strplji-vost i blagost vlastitog srca ne postiže

se odmah. To je čisti Božji dar kojegaBog daje onda, kada i koliko On hoće.Dok se ne dobije taj dar, o. Gerardnas potiče da barem trpimo „nestrp-ljivost svoju i svačiju“. Trpjeti, podno-siti vlastitu nestrpljivost, kao i nestrp-ljivost ljudi oko nas u kući i u društvu.Ljudi današnjice ne žele trpjeti, odba-cuju trpljenje od kojega ne mogu po-bjeći. Oni žele uživati a to ne ide. Oneshvatljiva strpljivosti Božja s korup-cijom ljudi i naroda, klikće papa Fra-njo u svojoj božićnoj poruci „Urbi etorbi“ 2014. godine! Božji znak, nje-govo svjetlo u tami svijeta, bio je izljevnježnosti. Kako prihvaćamo Božju njež-nost? Dopuštam li mu da me sustigne,dopuštam li mu da me zagrli, ili mune dam da mi se približi? To je pitanjekoje Dijete postavlja svojom prisutnoš-ću… Imamo li hrabrosti s nježnošćuprihvaćati teška stanja, koja su moždaučinkovita, ali nemaju topline Evan-đelja? Koliku potrebu za nježnošćuima današnji svijet za Božjom strplji-vošću, Božjom blizinom, Božjom njež-nošću? Toplinom Evanđelja prihvaćatisadašnja teška stanja, ili barem trpjetću nestrpljivost svoju i svačiju, poru-čuje nam o. Gerard.

-----------------------1 Theologia pastoralis, 002897-002898.

Zvonik � 5/2015 23

Naš kandidat za svecaGovori vam sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin

Strpljivost (4)Piše: o. Mato Miloš, vicepostulator

zkvh

.org.r

s

Zv.: Jedan od važnih životnih iz-bora jest odabir životnoga poziva. Nekise odlučuju za brak i obitelj, neki nasvećeništvo i redovništvo, a poneki pakostaju neoženjeni/neudani „laici u svi-jetu“. Nerijetko se upravo oni koji se izrazličitih razloga nisu ostvarili u brakuosjećaju stigmatiziranima ili manje vri-jednima. Kako se odnositi prema toj či-njenici?� O. Stjepan Vidak: Naglasak stav-

ljamo na dva poziva: poziv u Bogu pos-većeni život koji obuhvaća redovništvoodnosno dijecezansko svećeništvo tebračni i obiteljski poziv. Uz ta dva, prak-sa pokazuje da ima onih koji se nisuoženili a možda su zagazili u tridesete,četrdesete godine. Što je s njima, jesu lioni promašili život, zar je Bog za njihpredodredio nešto drugo? Ni takavživot ne treba biti promašen. Ima tako-đer i takozvanih svjetovnih instituta ukojima su laici civili u duhovnom sta-ležu ali nisu vezani kao redovnici. I vi uSubotici imate jednu zavjetovanu dje-vicu koja živi kao žena laik, ali je onajavno zavjetovana. No, ovoga puta ćemogovoriti o onima koji nisu htjeli biti niredovnici ni posvećene osobe nego sujednostavno ostali neoženjeni. No, akoih život nije odveo u brak možda zbogosobne krivice ili iz nekog drugog raz-loga, možemo reći da i takav život za

vjernika može biti vrlo osmišljen životjer oni mogu čini dobro, karitativno dje-lovati ili doći do ljudi do kojih na pri-mjer mi kao redovnici i svećenici nemožemo doći. Mogu se angažirati upra-vo zato jer nisu vezani za obitelj ili nekuredovničku ustanovu.

Zv.: Mladi se često pitaju na kojinačin odabrati i prepoznati životni po-ziv, budući da je on umnogome pove-zan i s prepoznavanjem Božje volje unašemu životu. Stoga se nerijetko pre-ispituju jesu li doista uspjeli prepoznatiBožju volju. Kako i na koji način je pre-poznati? Je li ona u korelaciji sa slo-bodnom koju nam je Bog dao?� O. Stjepan Vidak: Uz poziv, uvi-

jek se pitamo koja je Božja volja za me-ne, što Bog želi za mene i kako prepoz-nati Božju volju? Smatram da Bog nemapred sobom knjigu u kojoj piše da N. N.i N. N. moraju u životu postati to i to,mora biti redovnik, supruga ili suprug iako to ne pogodiš promašio si cijeliživot. To bi doista bilo smiješno, jer tkobi onda od nas živio u sigurnosti da smopogodili. Bog nam je dao slobodu, vršitivolju Božju. S jedne strane nam je ob-javljeno što je volja Božja, na mnogo na-čina: što želiš da drugi tebi čini, čini i tidrugome, ljubi bližnjega svoga kao se-be samoga, deset Božjih zapovijedi, i

5/2015 � Zvonik24

IntervjuRazgovor s priorom somborskog karmelićanskog samostana o. Stjepanom Vidakom, karmelićanskim bogoslovima i postulantima*

Ispravno odabran životni poziv pruža slobodui radost, a traži žrtvu, ljubav i svjedočenje

Priredila: Željka Zelić

Rodom sam iz Zagreba, ali smoživjeli u Velikog Gorici. U odnosu nabr. Antu nemam osobno uzbudljivživot. Što se tiče djevojaka, nekakosam kasnije sazrijevao pa sam tek nafakultetu imao kraću vezu jer sam većtada razmišljao da me Bog zove u sve-ćeništvo. Do četvrtoga razreda sred-nje sve je teklo uobičajeno, volio samsport, dosta vremena sam provodiopred računalom. Bio sam tradiciona-lan vjernik, nisam prakticirao molitvujer nisam imao dobru vjersku „pod-logu“. Rekao bih da sam od roditeljastekao građanski odgoj. Nisam pre-više izlazio van. Uslijed životnih krizadogodilo mi se obraćenje u smislu dasam počeo prakticirati osobnu molit-vu, susretati Isusa na drukčiji način nasvetoj misi, čak i preko tjedna. Takosam se odlučio studirati teologiju, iakonisam razmišljao da bih postao i sve-ćenik. Tri godine sam teologiju studi-rao kao laik, a onda sam se slučajnona internetu, a potom i preko prijateljasusreo s karmelićanskom zajednicomte sam bio na duhovnoj obnovi u Re-metama za mladiće koji razmišljaju oduhovnom pozivu. Tada sam se lomiošto napraviti, ali je kroz molitvu sa-zrelo da želim biti karmelićanin tesam ušao u samostan./br. Tomislav,karmelićanski bogoslov/

Karmelićani na Tribini mladih u Subotici

Na redovitoj Tribini mladih katolika u Subotici,u nedjelju 17. svibnja gosti su bili mladi karmelićanipredvođeni o. Stjepanom Vidakom, priorom som-borskog karmelićanskog samostana. Tema tribinebila je „Poziv“. O. Vidak je u uvodu susreta govorioo pozivu na koji Bog poziva većinu ljudi, a to je pozivna bračni i obiteljski život ili na svećenički ili redov-nički život. Predavač je ukazao i na sve ono što jebitno za bračni i obiteljski život kao i za život u jed-noj redovničkoj zajednici odnosno u duhovnom zva-nju. Na Tribini su sudjelovali i karmelićanski bogo-slovi Ante, Tomislav i Ivan kao i postulanti Marino,Josip, Juraj i Matija. /Zv./

-------------------------------------*Intervju priređen i prilagođen na temelju zvučnoga zapisa Radio Marije, predavanja i svjedočenju održanog na Tribini mladih 17. svibnja 2015.

u Subotici.

toga se trebamo pridržavati. S drugestrane, postoji nešto što prihvaćamokao volju Božju. To je ono što nam sesvakodnevno događa u životu, pa čak iteške situacije kada netko nekoga iz-gubi. No, to možemo krivo shvatiti, daje Bog to htio, ali onda bi to bio Bog kojise igra, koji je pristran, koji s jednimapostupa ovako, s drugima onako. Dru-ga stvar je što Bog, jer je sveznajuć, imauvid u naš život: „Riječ mi još na jeziknije došla, a ti, Gospodine, sve već zna-deš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, namene si ruku svoju stavio“ (Ps 139,4-5).Na nama je usklađivati svoj život i svojuvolju s onime što nam je objavljeno, aono što ne razumijemo prihvaćati i no-siti se s time.

Zv.: Daje li Bog neke jasne zna-kove kako bismo prepoznali njegovuvolju?� O. Stjepan Vidak: U odabiru re-

dovničkoga poziva, a to vrijedi sigurnoi za bračni poziv, važno je znati da Bogsvakome, na onaj način na koji ta osobamože razumjeti, daje neke znakove. Zamene osobno znakovi su bili da samjedno vrijeme razmišljao o redovništvupa sam prestao. Imao sam čak trideseti dvije godine kada sam došao u samo-stan, a prije toga sam imao svoje zani-manje i radio sam. Analizirao sam u ko-jim to trenucima i životnom stanju samrazmišljao o redovničkom pozivu, je-sam li sretan ili tražim izlaz iz životnihpoteškoća, kriza. Potom takva razmiš-ljanja podijeliš s nekim, pitaš Boga je lito stvarno to. Nakon svih znakova koji

postaju jasni, postoji nešto što je pre-sudno, a to je tvoj „Da“ i tvoje prihvaća-nje znakova. Bog te nije uvjetovao i pri-silio već želi tvoj slobodni „Da“. Kao štoje Isus rekao: „Nitko mi život ne odu-zima, ja ga slobodno dajem jer ga moguponovno uzeti“, tako je potrebna i mojasloboda da želim slijediti Isusa u tomstaležu. Tako možete promatrati i raz-mišljanje o braku. Ako u tom trenutkuspoznaješ da je to pravo, onda kažeš„Da, to će biti moja žena“, „Da, to će bitimoj suprug“. To je naše prianjanje uzznakove. Bog nam je pokazao da bi tobilo dobro za mene, ali je naš pristanak

presudan, kao što je u braku važna pri-vola koju bračni drugovi daju jednodrugome po sakramentu ženidbe.

Zv.: Znamo da je molitva iznimnovažna u prepoznavanju i osluškivanjuživotnoga poziva. Nerijetko se mladidvoume između bračnog života i re-dovničkoga poziva. Kako mogu biti si-gurni da su nakon dvoumljenja odab-rali ispravno?� O. Stjepan Vidak: Da bi jedan

dečko bio siguran je li mu Bog namije-nio bračni i obiteljski život mora odlazi-ti na mjesta gdje će imati prilike upoz-nati djevojku, i obratno, djevojka dečka.Moraju izlaziti ondje gdje ima mladih,jer ga neće upoznati ako sjede u sobi.Potrebno je neprestano osluškivati, ia-ko u tebi paralelno može postojati i želja

Zvonik � 5/2015 25

Intervju

Dolazim iz mjesta iz okolice Zag-reba, imam 22 godine i student samtreće godine teologije. Poziv sam po-čeo osjećati od malena, u 7. ili 8. go-dini. Ta je činjenica rasla sa mnom.Iako sam u školi imao cure, želja da seostvarim u svećeničkom pozivu posto-jala je i tada. Završio sam i opću gim-naziju, a u tom razdoblju sam se preis-pitivao imam li poziv. Prva želja bilami je postati trapist, pa isusovac, do-minikanac, a karmelićanskom reduprivukla me je na koncu kontempla-cija. Osjećam se ispunjenim i sretnimu karmelu. Bit poziva jest usmjeritisvoju egzistenciju prema ispunjenjudobra. /br. Ivan Pleše, karmelićan-ski bogoslov/

Prema Konstitucijama karmeli-ćana, redovnička formacija se sastojiod kandidature (promišljanja i borav-ka u zajednici). Službena i prva fazaredovničke formacije jest postulatura(6 mjeseci prije oblačenja habita tj. no-vicijata). Ukoliko je sve u redu, piše semolba za novicijat, oblači se habit iodlazi u novu zajednicu (trenutačno jeto u Grazu). U svakoj od ovih faza pos-toji i odgojitelj tj. osoba koja je zadu-žena za duhovnu formaciju. Sve je tointenzivna priprava za redovnički ži-vot. U toj fazi pobliže se upoznaje sPravilima reda, njegova povijest, moli,živi, slavi euharistija, što ukupno trajegodinu dana. Nakon toga polažu seprvi zavjeti koji se naredne dvije go-dine obnavljaju (ukupno tri godine), apotom se polažu doživotni zavjeti. Sli-jedi svećeničko ređenje te redov-nik/svećenik biva raspoređen premapotrebama samostana i reda.

zkvh

.org.r

s

za redovništvom. U komunikaciji sBogom treba osluškivati svoje srce isvoj um i vidjeti kamo će te to dovesti.Ako te dovede do toga da zaprosiš rukusvoje djevojke, onda je tvoj poziv brak.Kad si prepoznao svoj životni poziv, višese ne treba vraćati unatrag već trebabiti siguran da ti je to poziv. Može sečak dogoditi da čovjek koji se dvoumioizmeđu braka i redovništva ipak oda-bere brak, a kada u braku dođu krize iproblemi pomisli da je možda ipak po-griješio te je trebao odabrati redovniš-tvo. I obratno. No, upravo suprotno.Trebamo vjerovati da će nas upravo tuBog najbolje oblikovati i pročistiti i daće se tu obnoviti slika na koju si stvo-ren, na sliku Božju i da upravo tu možešdati svoj maksimum uz Božju pomoć. Isv. Terezija Avilska naglašava „odlučnuodlučnost“.

Zv.: Slušajući različita predavanja,osobito ona na zaručničkim tečaje-vima, često čujemo koliko je za bilo kojivid zajedništva (u braku ili u redovnič-koj zajednici) važna međusobna ko-munikacija. Zbog čega je to tako?� O. Stjepan Vidak: Kada je riječ o

znakovima za bračni život, osim vanj-skih znakova (izgled i površno poznan-stvo) važno je načiniti i konkretnikorak, doći u neku zajednicu i pokušatise bolje upoznati. Iznimno je važna i ko-munikacija koja se događa u redovnič-koj zajednici. Mladići koji su već neko-liko mjeseca u karmelu, iznutra promat-raju kako se to živi u zajednici. U ovomtrenutku je biti tamo najintenzivnijiosjećaj, jer samo na taj način mogu pre-poznati je li baš ta družba za njih. Od-gojitelj i zajednica razgovaraju s njima.I dečko i cura također moraju razgova-rati kako bi se upoznali. Puno problemanakon što se mladi ožene nastajeupravo iz nedovoljnog poznavanja i po-vršne komunikacije za vrijeme pripraveza brak. Za ozbiljno upoznavanje, zapronaći osobu za cijeli život važno jevidjeti kakav je tvoj stav prema životu,prema djeci, ako nastanu problemi,kakve su tvoje moralne vrijednosti, jesili radin, jesi li spreman na žrtvu. Stoga,dobro treba razmisliti kada ulazite u oz-biljnu vezu. Jednako tako i u životu u re-dovničkoj zajednici mora se dotaknutiozbiljnih pitanja.

Zv.: Čini se da su ljudi danas svemanje spremni na žrtvu. Koliko je za-pravo žrtva važna za razvitak zajedniš-tva i mogućnost o(p)stanka u redovnič-koj zajednici odnosno u kršćanskombraku?

� O. Stjepan Vidak: I za jedan i zadrugi vid života potrebna je žrtva. Nitkood nas nema dvojnika ni po karakteruni po osobinama. Svako ljudsko biće naovoj zemlji je unikat jer ga Bog u trenut-ku začeća stvara jedinstvenim, udahnji-vanjem svoga Duha. U bračnom savezutreba spojiti dva različita svijeta, a u re-dovničkom onoliko svjetova koliko ljudiživi u redovničkoj zajednici. Kao što vje-rujemo da onaj koji svjesno pred Bo-gom stvara sakramentalni savez imaBožju pomoć, tako je i u redovničkoj za-jednici važno znati da Bog održava tozajedništvo unatoč krizama koje su zap-ravo prilike za rast. Zbog toga je potreb-

na žrtva, a danas bi svi htjeli živjeti la-godno i bez problema. No, to je zablu-da. Danas ima puno više slobode. Činise da su ljudi u prošlosti bili puno čvrš-će povezani. U ruralnim sredinamaljudi su ovisili više o zemlji, više gene-racija živjelo je pod istim krovom. Moglibismo reći da ih je to prisiljavalo da živeskupa. No, upravo žrtva im je pomoglaopstati unatoč svemu. Moramo pošti-vati drugoga i gledati kao izazov za vlas-titi rast i kao dar za sebe. Muž i ženanisu tu da bi jedno drugo iskorištavaliveć da bi jedno drugome ugodili, a uko-liko oboje tako postupaju bit će sretni.

5/2015 � Zvonik26

Intervju

Imam 26 godina i dolazim iz Šibe-nika. U mladosti sam često išao nautakmice i bio sam relativno lokal-pat-riotski nastrojen. Bilo je tu dosta mojeunutarnje potrebe za samopotvrđiva-njem jer su mi se roditelji rastavili kadami je bilo godinu dana. Stoga sam,zbog neprisutnosti oca, tražio nekopriznanje sa strane, što sam i dobio kadsam počeo igrati nogomet. Na krajusrednje škole majka mi se drugi putrastavila i htjela je napustiti Šibenik, aja nisam mogao zamisliti da bih semaknuo iz grada pa sam se obratio pri-jatelju koji me je zaposlio u kafiću. Jed-nom prilikom bio sam na sprovodumajčinog ujaka na otoku nasuprot Ši-benika, te sam se ondje susreo sa sta-rijim rođakom koji mi je bio uzor i kojije već „zašao“ u crkvu. Ja sam upravodošao s nekog noćnog izlaska u kojemsam upoznao jednu curu s kojom samse počeo dopisivati.... Smatrao sam datugu za preminulim rođakom treba„ubiti“ u alkoholu. No, taj dan sam po-pio samo jednu pivu, što mi nije bilojasno. Onda sam i opsovao na što je moj

rođak reagirao dosta oštro. Međutim,pred kraj dana predložio mi je da izmo-limo krunicu, što sam prihvatio u znakpoštovanja prema njemu. Upravo tu jepočelo moje promišljanje o Bogu, shva-tio sam da trebam mijenjati dosta togau životu. Mislio sam da trebam naćicuru koja me baš ne zanima previše.Uslijedilo je nekoliko veza, ali sam biointenzivnije u crkvi, išao sam svaki danna misu. No, želio sam pobjeći od togabivajući u vezi, darujući se i tijelom tojdjevojci jer je to najveći čin iskaza lju-bavi između dvoje ljudi. No, bio samsve nezadovoljniji, a uvidio sam i dacura nije za mene jer je bila prebogata.Potom sam otišao na seminar fra Zvjez-dana Linića na kojemu sam doživio ra-dikalnu dimenziju slavljenja Boga, te-meljnu obnovu, imao duhovnika koji jeusmjeravao moja razmišljanja i osjećajei evo me sada u karmelićanskom ha-bitu i redu u koji sam došao s 21 godi-nom. Zahvaljujem Bogu što sam sadaslobodan čovjek.

/br. Ante Škugor, karmelićanski bogoslov/

Od ideje do realizacijePiše: Vlč. Marko Mikić, vicerektor VBS-a

Osvanuo je i taj dugo očekivani četvrtak 30. travnja 2015.godine kada je naša mala izletnička ekspedicija od 38 putnikakrenula na put prema Subotici, a u Republici Srbiji dug neg-dje oko 400 kilometara u jednom pravcu. Naime, naša bogo-slovska zajednica u daljnjem tekstu bit će pod skraćenicomVBS (Vrhbosansko bogoslovno sjemenište) svake druge go-dine ide na svoj redoviti Kongres bogoslova hrvatskog go-vornog područja. Zadnji koji se dogodio je bio prošle aka-demske 2013./2014. godine u Rijeci. A sve je započelo u Ða-kovu. U međuvremenu kad nemamo planiranog kongresa ne-

kako se taj termin iskoristi za redoviti izlet na neku od po-željnih atraktivnih destinacija. Kako u našem VBS-u živi iškolu uče kandidati iz biskupija izvan Bosne i Hercegovine,te kako je naša Bogoslovija već dva puta hodočastila na svojeizlete u Crnu Goru u pohod Kotorskoj biskupiji, dugo smopromišljali i donijeli konačnu odluku još početkom ove aka-demske 2014./2015. godine da pohodimo Subotičku bisku-piju sa sjedištem u gradu Subotici. Razlog više za to smo našliu članovima naše bogoslovije, u bogoslovima Subotičke bis-kupije: Senad Emra, student prve godine; Dražen Sken-derović i Nebojša Stipić, obojica studenti druge godineKBF-a u Sarajevu. Spomenutu ideju su rado prihvatili i podr-žali te stupili u kontakt još za božićno-novogodišnjih blagdanas odgovornim osobama Subotičke biskupije na čelu s bisku-pom Ivanom Pénzesom. Ideja je obostrano prihvaćena a za-datak je bio na našim bogoslovima kao i njihovim župnicimai biskupijskim svećenicima da osmisle naš boravak u Subo-tici.

Bogoslovi na izletu uz duhovnu okrjepuNa put smo krenuli iz Sarajeva u 14,30 autobusom našeg

već dobro poznatog i uhodanog Globtur autoprijevoznika izMeđugorja. Radi tehničkih razloga i dokumenata uputili smose preko Olova, Kladnja, Živinica, Tuzle do Bijeljine gdje smonapravili kraću stanku posjetivši našeg do prošle godine rek-tora VBS-a vlč. Marka Zubaka, sada upravitelja župe Bije-ljina. Točno u 19,00 smo krenuli na obližnji granični prijelazRača, a onda preko Sijremske Mitrovice, Rume, Iriga, Fruške

Zvonik � 5/2015 27

Reportaža

Bogoslovi VBS-a u posjetu Subotičkoj biskupijiBogoslovi predvođeni njihovim odgojiteljima boravili su

od 30. travnja do 3. svibnja u Subotici

Bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa(VBS) predvođeni njihovim odgojiteljima: preč. mr. Jo-sipom Kneževićem, rektorom, vlč. Markom Mikićem,vicerektorom i vlč. Jakovom Kajinićem, duhovnikomboravili su od 30. travnja do 3. svibnja 2015. u Subo-tici u posjetu tom gradu i istoimenoj biskupiji.

Svoj redoviti godišnji izlet svećenički kandidati su za-počeli obilaskom katoličke župe u Bijeljini na samoj granicisa Srbijom u kojoj trenutno pastoralno djeluje župnik vlč.Marko Zubak, donedavni rektor VBS-a. On je bogoslovskuzajednicu upoznao s aktualnim stanjem i poteškoćama s ko-jima se ova mala zajednica susreće te im ukratko prikazaopovijest ove župe.

Na blagdan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja, bogoslovi i nji-hovi odgojitelji bili su na patronu u Ðurđinu, nedaleko od Su-botice, gdje su animirali liturgijsko pjevanje, a rektor Kne-žević je uputio prigodnu propovijed u kojoj je između osta-loga govorio o sv. Josipu kao uzoru vjernika te zaštitniku obi-telji, radnika i zagovarateljem za lijepu smrt. Po povratku uSuboticu zajednica VBS-a posjetila je i župnu crkvu sv. Trojs-tva u Maloj Bosni, odakle je jedan o tri subotička bogoslovakoji trenutno studiraju na KBF-u u Sarajevu, Dražen Sken-derović. Prvi dan boravka u Subotici završen je molitvomsvečane večernje u Gospinom svetištu na Bunariću gdje jeprigodni nagovor imao vicerektor Mikić, nakon čega je usli-

jedio obilazak župe sv. Roka u subotičkom naselju Ker, izkoje je bogoslov Nebojša Stipić.

Subota je bila rezervirana za upoznavanje s gradom Su-boticom, te su taj dan svećenički kandidati između ostalogaboravili u Gradskoj kući i franjevačkom samostanu, te obišlijoš nekoliko subotičkih župa. Vrhunac dana bilo je slavljenjeSvete mise koju je predvodio duhovnik Kajinić na izletištuPalić. Istu večer bogoslovska zajednica imala je druženje sasubotičkim biskupom mons. Ivanom Pénzesom, koji im jeukratko progovorio o prošlosti biskupije, aktualnim proble-mima i izazovima s kojima se ova dijeceza susreće.

Posljednjeg dana boravaka u Srbiji bogoslovi i njihoviodgojitelji sudjelovali su na euharistijskom slavlju u subotič-koj katedrali sv. Terezije Avilske, kojega je predvodio mons.Stjepan Beretić. Nakon toga zaputili su se prema Sarajevute još jednom svratili u Bijeljinu a posjetili su i Katolički škol-ski centar „Sv. Franjo“ u Tuzli gdje ih je ugostio preč. mr.Vlatko Rosić.

Tijekom četiri dana bogoslovska zajednica je slavlje-njem Svetih misa, molitvom brevijara i krunice imala prigoduduhovno se obogatiti te upoznati po broju vjernika najmno-goljudniju biskupiju u Srbiji. Isto taku u susretu s pastoral-nim djelatnicima vidjeti specifične uvjete u kojima oni rade,jer u većini župa su miješane zajednice tako da se Mise služena dva jezika: mađarskom i hrvatskom.

(kta/d.k.)

zkvh

.org.r

s

Gore, Novog Sada dođosmo pola sata prije ponoći na našeodredište u Suboticu. Strpljivi domaćini biskupov tajnik vlč.Mirko Štefković, ekonom biskupije Attila Zsellér i vlč.Dragan Muharem, župnik u Maloj Bosni su nas razmjestilipo sobama Pastoralnog centra u Subotici a zatim smo sišli navečeru. Negdje malo poslije ponoći nakon što smo se okrije-pili mrtvi-umorni od iscrpljujućeg dugog puta pošli smo napočinak jer već sutra je čekao planirani program koji je va-ljalo slijediti i ispuniti.

Na proštenju u ĐurđinuPrvoga dana našeg boravka u Subotici, a nakon jutarnje

molitve, s više putničkih automobila uputili smo se u Ðurđinkoji je udaljen svega nekih malo više od pola sata od Subo-tice. U đurđinskoj župi i svetištu posvećenom sv. Josipu rad-

niku sve nas je toplo i srdačno pozdravio župnik vlč. Miro-slav Orčić. Svečano koncelebrirano sveto misno slavlje jepredvodio i prigodnu propovijed uputio naš prečasni otacJosip Knežević, rektor VBS-a. Pod Misom su pjevali naši bo-goslovi. Na kraju svete mise u župnoj kući bila je priređenamala okrjepa za sve prisutne svećenike i bogoslove. Uslije-dilo je fotografiranje te smo se pozdravili i oprostili s našimdomaćinom ove župe i uputili smo se prema župi SvetogTrojstva u Maloj Bosni a koja je usput na povratku prema Su-botici gdje nas je čekao ručak.

Od Subotice do marijanskog Svetišta na Bunariću

Uslijedio je kratki posjet sjemeništu Paulinum u bisku-pijskom dvorištu. Tu nas je primio i proveo te nam najznačaj-nije o Paulinumu progovorio nekoliko riječi sam rektor sje-meništa mons. Josip Miocs.

Pauza poslije ručka bila je od nekih iskorištena za upoz-navanje i razgledavanje bliže jezgre grada Subotice dok suneki iskoristili ovaj kraći odmor za takozvanu „pratarsku uru“kako u nas u Bosni znaju reći koliko toliko „ubiti oko“. Svismo se popodne okupili kako bismo autobusom otišli do

obližnjeg svetišta MajkeBožje na Bunariću gdjesmo s upraviteljem svetištai okupljenim vjernicima u17,30 imali svečanu pjevanuvečernju molitvu s procesi-jom u čast sv. Josipu rad-niku, a koju je predvodio ikratki nagovor održao vlč.Marko Mikić, vicerektorVBS-a. Po završetku upravi-telj Bunarićkog svetištamons. Slavko Večerin sveje nazočne pozvao na maluokrjepu i roštilj u krugusvetišta.

U župi sv. RokaPri povratku s Bunarića pohodili smo župu sv. Roka u

Keru, inače rodnu župu našeg bogoslova Nebojše Stipića. Tunas je vrlo srdačno primio župnik domaćin mons. dr. Andri-ja Anišić koji nas je ukratko upoznao s ovom gradskomžupom. Nakon razgledavanja župne crkve pošli smo i u župnodvorište te razgledali vjeronaučnu dvoranu i župnu kuću s bo-gatom zavičajnom knjižnicom. Po povratku u Pastoralni cen-tar, a nakon večere oni koji su htjeli i željeli otišli su na pozivprečasnog rektora Josipa u razgledavanje ljepota grada Su-botice i na sladoled.

Subotica iz autobusa foto VidikovacIako je u subotu,

2. svibnja, bilo predvi-đeno razgledavanjegrada, to se ipak nijemoglo na taj način pro-vesti jer je padala kiša.Kustos Gradske kućeSvetislav Milankovićkoji nas je trebao maloprovesti po gradu Su-botici je bio tu i imaolijepu nakanu i želju,ali smo grad vidjeli tekdjelićem iz autobusa.No, upornost se isplatipa makar malo i po-kisli; došli smo doGradske kuće u kojoj io kojoj nam je kustosrekao najznačajnije.

Nakon boravka uGradskoj vijećnici otiš-li smo na tzv. Vidikovac odakle se kao na dlanu vidi cijela Su-

botica i njena uža i šira okolica. Potom smo posjetili Franjevačku crkvu, pred-

viđen je bio i posjet židovskoj sinagogi što nismoostvarili radi kiše. Otišli smo u posjet župi našegtrećeg bogoslova Senada Emre, a nakon njegovežupe smo pohodili još jednu malu crkvicu u parkua potom smo u restoranu gdje je predvidio Senadovžupnik imali ručak po mađarskom meniju i ukusu.Usput smo pohodili još dvije župe u kojima djelujudva mlada svećenika vlč. Oszkar Csizmar i vlč.Józef Szakaly.

5/2015 � Zvonik28

Reportaža

Misno slavlje na PalićuPopodne je bilo rezervirano za Palić gdje smo uz Palić-

ko jezero prošetali, a kiša nam nije dopustila posjet Palićkomzoološkom vrtu. Posjet Paliću završili u crkvi sv. Urbana gdjesmo slavili svečano misno slavlje pod kojim su pjevali naši bo-

goslovi, a u prepunoj crkvi nas je sav sretan i radostan doče-kao i pozdravio župnik ove župe vlč. Josip Leist sa svojimstalnim đakonom. Svečano misno slavlje predvodio je i upu-tio nam prigodnu propovijed naš dobri dujo, vlč. Jakov Kaji-nić. Nakon svete mise u crkvenom dvorištu je bila kratkaokrjepa uz krafne i piće.

Susret s biskupom Požurili smo se na večeru jer nas je u 21,00 još čekao

susret sa biskupom domaćinom ovog našeg hodočašća mons.Ivanom Pénzesem. U nevezanom razgovoru s biskupom smoostali skoro pa duže od jednog sata.

Završno misno slavlje u katedraliU nedjelju, 3. svibnja svoj smo pohod i izlet zaključili sve-

tom misom u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske gdjesmo u svečanoj procesiji svih bogoslova i svećenika konce-

lebranata u procesiji i ušli ipo završetku svete mise anakon fotografiranja predoltarom i izašli prema sa-kristiji. Nakon svečanekoncelebrirane sv. Misekoju je predvodio kate-dralni župnik mons. Stje-pan Beretić, zadnja točkaje bio zajednički ručak uPastoralnom centru, a on-da put prema Sarajevu kojije imao u povratku sličnutrasu i pauze.

Bili smo oko 20,00 satiu Tuzli u Katoličkom škols-kom centru Sv. Franjo navečeri koju je za sve put-nike VBS-a priredio ravna-telj KŠC-a vlč. Vlatko Rosić. Sve u svemu jedan lijepi doživ-ljaj proputovanja nepoznatim krajevima u koje mnogi od nasnisu nikada išli, a sve novo čovjeka samo može i treba obo-gatiti. Stoga smo jako zahvalni svima kako u Subotičkoj bi-skupiji tako i upravi VBS-a na još jednoj uspješnoj organizacijilijepoga majalisa.

Zvonik � 5/2015 29

Reportaža

Vrijeme koje smo proveli u Subotici za mene je prijesvega bio dar s Neba. Zahvalan sam Gospodinu koji nam jepreko Dražena, Nebojše i Josipa providio pravi odmor – iduhovni i tjelesni. Nikada prije nisam bio u Subotici ilinekom drugom kraju te biskupije i slabo sam poznavaokako „diše“ Crkva u tom kraju. Jako me se dojmilo s kojomradošću su nas primali svećenici u župama u kojima smobili gosti. Sretan sam da sam upoznao svećenike koji, una-toč poteškoćama s kojima se susreću, žive svoje zvanje. Po-sebno sam dirnut s činjenicom da drže do svećeničkogznaka – reverende i kolara. Također sam primijetio da nje-guju liturgiju, što me je prijatno iznenadilo. Hvala Bogu naovome iskustvu. /Mario Jurišić, bogoslov III. godine/

zkvh

.org.r

s

Svjetski dan duhovnih zvanja Svjetski dan duhovnih zvanja paulinci su proslavili u ne-

djelju 26. travnja u subotičkoj katedrali. Ovaj dan je uvijek naIV. nedjelju nakon Uskrsa, odnosno na dan Dobroga Pastira,koji je ustaljen za vrijeme II. vatikanskog sabora. Od tada, pocijelome svijetu se obilježava Dan duhovnih zvanja.

Taj dan je za gimnaziju i sjemenište „Paulinum“najvažniji dan, poslije dana „Paulinuma“ i proštenjasjemenišne kapele. U čast Dana duhovnih zvanja uče-nici i sjemeništarci priredili su glazbeno-meditativniprogram u katedrali, a nakon toga je slijedila sv. misaza zvanja. Na prigodnom programu je nastupio sje-menišni zbor „Schola Cantorum Paulinum“, zatim re-citatori Bogdan Rudinski i Tamas Levai. Duet naviolini svirao je Tamas Török, a duet na flauti izvodioje Mihály Oros uz pratnju orgulja vlč. Lászla Ba-ranjija, prefekta sjemeništa. Uvodnu riječ uputio jerektor zavoda, mons. Josip Miocs, koji je u zajed-ništvu s odgojiteljima predvodio večernji program isvetu misu. Umjesto propovijedi, o svom životnom

putu i pozivu posvjedočili su Zoran Stipančević i SzilardKis, učenici IV. razreda.

Cilj Svjetskog dana duhovnih zvanja je potaknuti vjernikena žarku molitvu za sva duhovna zvanja (svećenička i redov-nička), te ih potaknuti za daljnju podršku sjemeništa i gim-nazije „Paulinum“, koja je jedina takva institucija u našoj dr-žavi.

Posjet Malom IđošuNa poziv preč. dekana i župnika Ferencza Brasnyóa,

paulinci su na treću uskrsnu nedjelju posjetili župnu zajed-nicu u Malom Iđošu. Iz Malog Iđoša u prošlosti je bilo višeučenika u „Paulinumu“ ali i u zadnjim godinama uvijek imanekoga iz te župe. Svetu misu je predvodio rektor „Pauli-numa“ s mjesnim župnikom i prefektom sjemeništa.Paulinci su uzveličali euharistiju čitanjima, pjeva-njem, sviranjem i svojim govorima. Liturgiju je ani-mirao vlč. Laszló Baranyi sa zborom „Scola Can-torum Paulinum“ i s malim sastavom svirača. Osvom pozivu, svjedočio je Jozsef Kocsis iz četvrtograzreda.

Nakon svete mise, u dvorištu župe rektor msgr.Josip Miocs blagoslovio je novi kip svete Ane, a sje-meništarci su uzveličali obred pjevanjem i recitaci-jom. Slijedio je lijep susret s mladima i s vjernicima.Nakon toga, sjemeništarci su pogledali katoličkucrkvu u Feketiću, a u Lovćencu novu pravoslavnu

crkvu. Župnik je paulince odveo na ručak u etno kuću „Katai“,na uzvisicama Telečke, u veoma lijepom prirodnom ambi-jentu. Osim dvorišta, vrta i igrališta, tu se nalazi i mini zoo-loški vrt i centar za razne sastanke s dvjema kapelama. Prijepovratka u „Paulinum“, učenicima je pokazana obnovljenaKalvarija, svećenička grobnica i znameniti spomenik na žrtverevolucije 1848./1949.

Sajam obrazovanjaU organizaciji subotičke samouprave i Sred-

nje tehničke škole „Ivan Sarić“, priređen je Sajamobrazovanja 21. i 22. travnja. Sajam je održan usportskoj dvorani Tehničke škole, gdje je bilopredstavljeno više od dvadeset srednjih i visokihškola. Među ostalim školama, kao i prijašnjih go-dina, predstavila se i Biskupijska klasična gimna-zija „Paulinum“.

Posjetitelji sajma mogli su dobiti uvid u životi rad Gimnazije i sjemeništa „Paulinum“. Na štan-du „Paulinuma“ dežurali su maturanti i davali in-formacije zainteresiranima. Nadamo se da će pred-stavljanje škola, kao i „Paulinuma“, pomoći „osma-šima“ da odaberu sebi odgovarajuću srednjuškolu, među kojima je i gimnazija „Paulinum“.

5/2015 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Paulinci

U župi Presvetog Trojstva u Som-boru 9. svibnja ove godine održan je se-minar za vjeroučitelje Subotičke bisku-pije na kojem je sudjelovalo i 15 pravo-slavnih vjeroučitelja. Ovaj seminar odr-žan je u sklopu programa Unutarnji svi-jet obrazovanja, u organizaciji Komisijeza vjersku nastavu i fondacije KonradAdenauer Stiftung.

Prvo predavanje održao je sveće-nik Ðakovačko-osječke nadbiskupijemr. Ðurica Pardon na temu „Odnosvjeronauka u školi i liturgija“. Vjero-nauk kao školski predmet treba se uklo-piti u sustav škole i pratiti pravila peda-goške struke. Analizirajući uvod u plani program Katoličkog vjeronauka u Re-publici Hrvatskoj predavač je istaknuoda su ciljevi vjeronauka autentično i sus-tavno upoznavanje katoličke vjere, ču-vanje njene tradicije, kao i razvijanjeosobnog identiteta, kako vjerskog tako ikulturnog. Vjeronauk je odgojni pred-met koji zahvaća totalitet osobnosti uče-nika, ali njegova specifičnost u odnosuna druge oblike odgoja u vjeri je što seograničava na upoznavanje s osnovnimsadržajima u vjeri i ponudu koja trebaomogućiti dalje produbljivanje. Simpa-

tična paralela povučena je s tjelesnim ilikovnim odgojem; kao što na tjelesnomne postaju sva djeca vrhunski sportašinego se upućuju na treniranje pojedinihsportova ako za to imaju naklonosti, nitiće sva djeca koja crtaju na likovnom pos-tati akademski slikari, tako i na vje-ronauku djeca ovladaju osnovnim poj-movima naše vjere, ali za potpuniji životu vjeri trebaju ići na župnu katehezu.

Liturgija je srce Crkve, vrhunac ko-jemu teži djelatnost Crkve, a ujedno je i

izvor iz kojeg proistječe svanjezina snaga (SC 10). Navjeronauku djeca tek u iz-vanrednim prilikama mo-gu biti dio liturgijskogslavlja (Mise za početak ikraj školske godine), jerje mjesto događanja vjero-nauka škola, a liturgijeCrkva. Međutim, ono štovjeronauk može i trebaomogućiti djeci je iskus-

tvo slavljenja (jer ono nije samo liturgij-sko). Sve što se stvara i događa slaviBoga Stvoritelja. Tu je omogućena ko-relacija s drugim predmetima: biologija,kemija, geografija. Zatim i mi, kada či-nimo dobro, slavimo Boga, a slavljenjemožemo razvijati kroz osjećaj divljenja,strahopoštovanja, zahvalnosti. Na ovajnačin djecu možemo pripremiti i nabolje sudjelovanje u liturgiji Crkve. Iakoliturgijski čini imaju vrijednost sami zasebe, u njih treba unijeti i vlastiti život.

Drugo predavanje imao je prof.dr. Vladan Tatalović s pravoslavnogTeološkog fakulteta u Beogradu. Pred-stavio nam je narativni pristup u koriš-tenju biblijskih tekstova u radu s učeni-cima na vjeronauku. Narativni pristupima dugu tradiciju u kršćanstvu i jedanje od najuniverzalnijih jer omogućava danetko i sam postane dio kršćanskepriče. Na konkretnim tekstovima Isuso-vog rođenja, susret sa Samarijankom nazdencu, te prispodobama o sijaču, milo-srdnom Samarijancu i bogatašu i La-zaru, vidjeli smo kako izgleda narativnipristup tekstu.

Treći dio seminara, pod vodstvomSnežane Pavlović bio je praktičan. Na-kon kratkog uvoda o kompetencijama,vjeroučitelji su se podijelili u grupe iimali zadatak predstaviti jedan biblijskitekst na djeci zanimljiv i kreativannačin, vodeći računa o korealiciji s dru-gim predmetima.

Seminar je za sve sudionike bioveoma koristan. Zahvaljujemo organiza-torima i domaćinima na lijepom danu.

Zvonik � 5/2015 31

Uređuje i piše: mr. sc. Jelena Zečević Kutak za katehete

Seminar stručnog usavršavanja u Somboru za vjeroučitelje

zkvh

.org.r

s

Gornji naslov jednog članka po-taknuo me je da u ovom broju pišem odepresiji premda je o depresiji već biloriječi u našem Zvoniku. Isto je tako iza-zovan i anterfile toga članka: Depresijase liječi samo molitvom, ne treba ti liječ-nik i ostali mitovi o toj bolesti u koje krš-ćani ne trebaju vjerovati.

Slične tvrdnje sam i sâm izrekaoviše puta i želio sam pročitati ovaj čla-nak objavljen na www.bitno.net kakobih provjerio jesam li sam u pravu kadatvrdim da pravi kršćanin ne može bitinesretan čovjek, pa samim tim ne moženi pasti u depresiju. Nadam se da će ivama kao i meni, dragi čitatelji, koristitiovaj članak, koji objavljujem u cijelosti.

Vrijeme je da se Crkva ozbiljno pozabavi depresijom

Njegova lažna izjava zvonila mi jeu uhu kao vrlo bučan gong, a zatim sezadržala u zraku kao dim koji samo štose ne rasprši. Zapravo nisam sigurnakako smo uopće započeli taj razgovor,ali jedna je stvar vodila drugoj i eto megdje s tim čovjekom i malom grupomžena i muškaraca raspravljam o posto-janju depresije među kršćanima.

Bila bi to teška tema za svakoga,ali meni je bilo još i teže. Taj čovjek nijeznao da i sama izlazim iz strašne jamedepresije. Nije mogao znati da je taj raz-govor za mene osoban, jer sam se osje-ćala kao da sam bila do pakla i natrag.Nije imao pojma da se moje srce boriloi moje tijelo gubilo snagu pod pritiskomdepresije.

Međutim, kao savjetniku mi je bilodrago biti dijelom toga razgovora. Višeod deset godina radim s muškarcima,ženama, djecom i tinejdžerima koji sebore s depresijom. Od blage do teške.Iz prve sam ruke vidjela koju bol i pa-ralizu ona može donijeti. Doživjela samju i u vlastitom životu. Znam za onaj živipijesak koji ti može iscijediti tijelo, op-teretiti srce i izjesti um.

Srce mi se slama kad čujem u kojesve laži i mitove o depresiji kršćani vje-ruju, pa i o sramu koji osjećaju kad segovori o ovoj temi. Ulazeći u interakcijusa sve više i više ljudi na ovu temu, za-mijetila sam da postoji nekoliko krivihideja koje se nastavljaju prenositi međuvjernicima.

1. Depresija je pitanje vjereKao što je onaj čovjek pogrešno

rekao, mnogi kršćani misle da „pravivjernici ne pate od depresije“.

Mislim da je ovo najgora laž odsvih, jer ne samo da je netočna nego jei antiteza cijele Kristove poruke. Namakao vjernicima nikad nije obećan životbez boli, bolesti i poteškoća. Ali obećannam je Spasitelj, Tješitelj i Prijatelj.

Dok se prisjećam svojih najtežihtrenutaka koje sam imala u borbi s de-presijom, vidim Isusa uz mene. Sjećamse kako sam jedne noći plakala. Onajosjećaj kao da si sasvim sam. U tom metrenutku preplavila Božja prisutnost,tad kad sam ju najviše trebala.

Depresija nema nikakve veze s ne-dostatkom vjere. Za mene je to zapravobio katalizator za još dublju vjeru. Jerbilo je dana, u onim najtežim trenucima,kada je vjera bila jedina stvar koju samimala.

2. Depresija se može uklonitisamo molitvomU tim danima i mjesecima kada je

moja depresija bila najgora, molila samse više nego ikada u svome životu. Alimoja depresija nije magično nestala.

Vjerujem u molitvu. I vjerujem uBoga koji sve može izliječiti. Zapravo,zaista čvrsto vjerujem da je njegovaruka ta koja je uklonila moju depresiju.No, da bi se depresije oslobodili, pot-rebna je molitva i liječenje. Bilo u oblikupotpore, terapije ili lijekova, mi vjernicimoramo imati taj „sljedeći korak“ upristupu ljudima koji se bore s depresi-jom.

Bog nam je uz mudrost dao i hrpustvari za istraživanje da nam pomognu urazumijevanju te bolesti s više lica, dep-resije. Trebamo se moliti – ali trebamotakođer biti pripravni.

3. Depresija nije fizička bolestBaš kao što nikada ne bismo paci-

jenta koji boluje od raka ili dijabetesaismijavali zbog njihova bolesnog tijela, idepresiju trebamo gledati iz perspek-tive gdje se tijelo bori s bolešću. Tekćemo tada tu bolest moći tretirati na od-govarajući način.

Depresija je bolest tijela koja utje-če na naše emocije, misli, pa čak i nanaš duh. Postoje mnogi razlozi za dep-resiju i bilo da je njen uzrok nekatrauma, hormoni ili stres, uvijek utječena naše tijelo.

Naš stav o depresiji treba mijenjatina način da naučimo prihvatiti i podr-žati one koji pate od nje, umjesto da ihodgurujemo od sebe.

4. O depresiji se ne bi trebalorazgovaratiIako još uvijek vidim naznake ovo-

ga mita među kršćanima, zahvalna samšto vidim da taj mit lagano zamire u sa-moj Crkvi. Nije sramota osjećati se dep-resivno i o tome bismo trebali naučitirazgovarati. I kada je već sve rečeno iučinjeno – propovijedati o tome, pjevatio tome.

Sveto pismo je puno ulomaka omuškarcima i ženama koji su vodili bor-bu s depresijom, a s njom su se borilitako što su glasno progovarali o tome!Otvoreno i iskreno progovaranje je uvi-jek prvi korak prema ozdravljenju jer jedepresija bolest koja svoj puni cvat do-seže u izolaciji. Ona nas želi povući uzatvor samoće gdje nas u našoj slabostimože slomiti.

Njen čvrsti stisak lagano počinjelabaviti kada o njoj razgovaramo, jer nataj način idemo u smjeru liječenja, po-drške i ozdravljenja.

Moje najdublje molitve upućene suza to da mi kao vjernici promijenimosvoje stavove i srca dok se bavimo ova-ko važnim pitanjem. Da stvorimo okru-ženje u kojem ćemo prigrliti one koji sebore s tom boli, a ne da ih odgurujemood sebe. Da naučimo biti transparentni,ali još više – da prihvatimo transparent-nost ljudi oko nas.

Jer, na kraju dana, naše slabosti ćenas uvijek i bez iznimke uputiti na Ono-ga koji nas može učiniti jačim. I nije lito ono što kršćanstvo zapravo jest?

/Preuzeto: Debra K. Fileta:www.relevantmagazine.com;

prijevod: Ivona Jezidžić - Bitno.net/

5/2015 � Zvonik32

Moralni kutak

Istinski vjernici ne pate od depresijeUređuje: dr. sc. Andrija Anišić

Zbirka ovih pjesama ukorijenjenaje u ljudsku egzistenciju. Čovjekovoprvo iskustvo je njegova slaboća. Zatood 150 psalama otprilike 40 su tzv.„prozbeni psalmi“. Čime bi čovjekpočeo svoj razgovor s Bogom, ako nes molbama? Svaki pojedinac i svaka za-jednica u svom životu nađu se višeputa u situaciji kao Hebreji u Egiptu:suočavaju se s neprijateljem, nepra-vednostima, s bolestima i smrću, s gri-jesima... U takvim okolnosti sasvim jenormalna reakcija zazivati Jahve upomoć. Vjernik onoga vremena je biojoš više prisiljen moliti od Boga izbav-ljenje, jer ako pročitamo ove pjesme, umnogima otkrivamo tragove nesavr-šenosti. Napose u psalmima prije Ba-bilonskog sužanjstva, Hebrej još nijeimao vjeru da poslije smrti odlazi uKraljevstvo Božje, nego u Šeol, u pod-svijet. Tamo ga čeka zaborav. On jemolio Boga da mu na ovome svijetu daradosti života: i duhovne i materijalne.Ove prošnje nisu samo plodovi nesa-vršene vjere. Kršćanin zna ono od sv.Pavla: Naša je domovina u nebesima(Fil 3,20), ali on zna i to da kao Božjistvor i na ovoj zemlji ima pravo na du-hovne i na materijalne radosti. Netreba se odricati ovih stvari, nego ihpravedno koristiti, i nitko nema pravooduzeti ih. Židovstvo i kršćanstvo nisuprvotno neka vjera askeze, nego prih-vaćanje Božjih darova i njihovo isprav-no korištenje na putu prema vječnosti.Zato, ako nešto nedostaje, čovjek imapravo moliti to od svoga Stvoritelja iOtkupitelja. No, mora biti mudar uprocjenjivanju odgovora: najveći dioonoga što nemamo i što potrebujemouskratio je onaj drugi čovjek, ne Bog.

Kada je Hebrej dobio odgovor nasvoje molbe, izrekao je zahvalu. Takvipsalmi se zovu „zahvalnice“. Ova lo-gika: „moliti“ i „dobiti“ – izgleda po-malo jednostavno. No, „zahvalnice“traže od stvorenja nešto veoma du-boko, a to je: vidjeti! Što to vidjeti? Onošto je Jahve dao: vidjeti sebe samog,vjernika kao Božji dar svijetu, odgo-jenu djecu u vjeri i u ispravnim moral-nim načelima, izdržljivost pod križe-vima, kulturu, finoću i ljubav kojom se

drži zajedno obitelj, krug poznanika, is kojom se ublažuju nesuglasice rad-noga mjesta, sukoba, nerazumijeva-nja... Psalmi-zahvalnice traže oštar du-hovni vid, jer ako čovjek misli izrećizahvalu samo zbog dobivenog novaca,društvenog napretka, zdravlja, itd.,onda umjetno i nepravedno ograni-čava Božje darove – i ostvarit će grijehnezahvalnosti zbog svoje primitivnostii subjektivnosti. Čovjek ima pravo nasvaku pravednu molbu, ali ima duž-nost dubokim pogledom prepoznatisve one darove koje je primio i kojeprima od Boga svoga. Pjevati ili molitiiskreno psalme-zahvalnice zna jedinozrela osoba: koja svojim pogledom ši-roko promatra svoju egzistenciju, nesamo neki uski segment svoga života.

Zahvalnice su često bile povezanes hramskom liturgijom: pojedinac ilizajednica, koja je uvidjela i shvatila daje primila dar od Jahve, nosila je svojpoklon u jeruzalemski hram. U naševrijeme ovo se vidi na malim kamenimpločama s natpisima što se ostavljajuna oltarima crkava, ili se ugrađuju uneki zid, ili neki konkretan dar župi.No, Hebrej je znao da za primljene mi-losti Bog nešto dublje traži: njega sa-moga. Psalmi i poklon jesu vanjskiznaci radosti, ali prava zahvala Bogu je

vjernikov život: Jer ljubav mi je mila,ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice(Hoš 6,6).

Katolik zahvaljuje Bogu što je onposlan kao Očev dar ovome svijetu,što svaki dan može u bilo kakvoj ži-votnoj situaciji činiti dobro, što on uovome društvu predstavlja Isusa Kris-ta svojim riječima i djelima. Nakonovoga dolazi ono „svagdašnje“ shvaća-nje zahvale za primljene stvari: jer imaradno mjesto, jer se izbavio iz bolesti,jer je riješio ovaj ili onaj problem... Nje-gova zahvala je egzistencijalna zah-vala: reći će svojim riječima, ali jošviše svojim djelima i ponašanjem. Bogiz ovoga vidi da smo shvatili što je nje-gov dar, i iz ovoga će primiti adekvat-nu zahvalu, tj., naš osobni život.

Moliti nešto od Boga i zahvalitiMu – kako smo gore vidjeli – nije ne-kakva „božanska trgovina“ – nego ži-votna povezanost sa Stvoriteljem i Ot-kupiteljem. Mi smo ograničene osobei zato tražimo pomoć u teškim situaci-jama. No, za uzvrat – kao zahvala –Bog će nas same dobiti: naše riječi idjela. Psalmi – kako je već rečeno uprethodnom broju ovoga članka –odražavaju ono što se događa u srcuizmeđu Boga i čovjeka.

Zvonik � 5/2015 33

Upoznajmo Bibliju

Knjiga Psalama(II. dio)

Piše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Druga smjernica koju posve-ćenim osobama nudi papa Franjo,jest: Budite hrabri! Hrabrost je kre-post koja u poteškoćama osiguravačvrstoću i postojanost u traganju zadobrom. Hrabrost jača odluku da sečovjek odupre napastima i svlada za-preke u kreposnom životu. Hrabrostosposobljava čovjeka da pobijedistrah, pa i samu smrt, da se odvažnosuoči s iskušenjima i progonstvima.Hrabrost je ljudska i moralna krepostkoju svaka osoba treba tražiti.1 PapaFranjo nam stavlja primjere naših ute-meljitelja i utemeljiteljica za uzor u ot-krivanju novih putova služenja Kra-ljevstvu Božjem. Tko se osjeti voljenod Gospodina, znat će mu se i povje-riti. Naši utemeljitelji i utemeljiteljice,velikodušno su očitovali hrabrost ustrpljivoj jakosti, osobito onda kada sesve urotilo protiv Božjega plana ko-jega su oni imali provesti u djelo. Pot-puno i mirno su se predali Bogu, zna-jući da su slabi i krhki. Širinom srca ipovjerenja u Boga postizali su unu-tarnji mir. To nam pokazuju primjeriživota mnogih utemeljitelja i uteme-ljiteljica. Navest ću primjer utemelji-teljice karmelićanki Božanskog SrcaIsusova, bl. Marije Terezije od sv. Jo-sipa. Kardinal Kopp joj je zabraniodjelovanje i naredio da napusti Nje-mačku. Kada je gasila vječno svjetlopred Svetohraništem u kapeli berlin-skog samostana, srce joj se kidalo odžalosti što to mora učiniti, ali je smog-la hrabrosti i otputovati iz svoje do-movine u daleki svijet, držeći se iz-reke: Ako mi Gospodin zatvori vrata,otvorit će mi prozor. Bez ijedne riječimržnje i osude kardinalu Koppu i nje-zinim suradnicima koji su joj okrenulileđa i urotili se protiv nje. Međutim,Božje djelo, ako je uistinu Božje, onorađa plodove na drugim stranama svi-jeta. U Rocca di Papa kraj Rima, otvo-

rila je novu kuću, koja je postala od-skočna daska KBSI ne samo u Italijiveć i u Americi i drugim zemljamasvijeta. Bog je dopustio da se ponov-no vrati u svoju domovinu Njemačku inastavi tako gdje je stala s velikim us-pjehom i novim zvanjima. Prokuša-nost traži hrabrost i jakost. Prvi stu-panj kršćanske hrabrosti nije u stis-kanju zubi i pokazivanju mišića, već uponiznoj svijesti vlastite slabosti ipouzdanja u Boga. Isus nas upozo-rava: Ne boj se malo stado, jer je odlu-čio Otac vaš da vam dade Kraljevstvo(Lk 12,32). Sveti Pavao govori o našojkrhkosti kada kaže. Ovo blago nosimou zemljanim posudama da se ona iz-vanredna uspješnost pripisuje Bogu, ane nama (2 Kor 4,7). Sveti Pavao opi-suje oblike naše krhkosti: U svemu tr-pimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; neznamo kamo bismo se okrenuli, ali neočajavamo; mi se uvijek, dok smo živi,predajemo smrti, zbog Isusa, da se iIsusov život očituje u našem smrtnomtijelu (2 Kor 4,7). Hrabrost je vrlovažna krepost pred izazovima, pro-gonstvima i samom smrću. Ona po-tiče na pouzdanje da će Bog providjetii da će nas hrabriti pred poteškoćamaživota.

Nadalje, papa Franjo nas potiče:Snagom Duha Svetoga, koja je uz vas,idite među svijet i pokažite moć Evan-đelja, koje i danas čini čudesa i možedati odgovor na sva ljudska pitanja.Posvećene osobe idu u svijet snagomDuha Svetoga koji boravi u nama. Lju-bav Božja, kako kaže sv. Pavao: Goninas da idemo u svijet i ono što smosnagom Duha iskusili, to predajemodrugima. Iskusili smo snagu i moćEvanđelja, koje i danas čini čuda.Čuda se događaju tamo gdje imavjere u Evanđelje. Kod svakog čuda,Isus je tražio vjeru. Vjeruješ li ti da ja

to mogu učiniti? Da, vjerujem, odgo-varali su bolesnici, slijepci i kljasti.Tada se dogodilo čudo. Možda namse čini presmionom rečenica papeFranje: Pokažite moć Evanđelja, koje idanas čini čudesa i može dati odgovorna sva ljudska pitanja. Posvećeneosobe svojim životom i vjerom, tre-baju pokazati moć Evanđelja kojemože dati odgovor na sva ljudska pi-tanja. Evanđelje je to koje odgovarana sva ljudska pitanja. Papa nas po-ziva da budemo živo evanđelje ovomesvijetu. Primjeri privlače. Ljudi odposvećenih osoba traže živo Evanđe-lje. Pitanje je koliko mi, posvećeneosobe, vjerujemo Evanđelju i kakveevanđeoske plodove rađamo. Po plo-dovima ćete ih prepoznati, kaže Isus.Potrebna nam je hrabrost i jakostostati vjerni vlastitoj karizmi sadrža-noj u Evanđelju Isusa Krista. Posve-ćene osobe ne pripadaju nekoj ljud-skoj ili političkoj organizaciji. Ne sli-jede ideje nekog gurua, nego radosnuvijest, Evanđelje, Isusa Krista SinaBožjega i potpunog Čovjeka. Zatonam naši utemeljitelji i utemeljiteljiceu svojim pravilima i konstitucijamapropisuju svakog dana razmatratiBožju riječ, zajedničku molitvu i slav-lje euharistije. Odatle proizlazi našahrabrost i jakost radosno svijetu svje-dočiti čudesna Božja djela. Naše du-ševno zdravlje trpi radi nedostatkahrabrosti. Tko je slab neka moli Bogaza hrabrost. Oslonimo se na Bogaodakle nam dolazi hrabrost i izdržlji-vost u teškim i nepredvidivim situaci-jama života.

(nastavlja se)

---------------------------1 Usporedi, Katekizam Katoličke Crkve,

br. 1808.

5/2015 � Zvonik34

Godina posvećenog životaGodina posvećenog života (5)

Redovnice i redovnici, jeste li hrabri?

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

U subotu, 2. svibnja u crkvi sv.Jurja s. Leopoldina Temunović, do-minikanka, proslavila je 60. obljet-nicu svojih redovničkih zavjeta. Sve-čanu svetu misu predvodio je žup-nik preč. István Palatinus u zajed-ništvu s još petoricom svećenika.

Slavlju su osim sestara Domini-kanki koje žive i rade u Subotici, nazo-čile i časna Majka Katarina kao i dru-ge sestre iz Hrvatske i lijepi broj vjer-nika i rodbine s. Leopoldine. Slavlju sepridružila i njezina rođena sestra s. Tr-pimira Temunović, koja ove godineobilježava 50. obljetnicu svojih redov-ničkih zavjeta.

Prigodnu propovijed održala je s.Katarina. Tumačeći Božju riječ o pozivuSamuela, ona je naglasila kako je Gos-podin bio uporan i u životu ovih našihslavljenica. Nije odustajao dok mu nisuodgovorile. Rekle su: „Evo me Gospodine,pozvao si me!“ i pošle su, poput Abra-hama u nepoznato. Ostavile su svojuplodnu ravnicu, svoje najdraže, svoju si-gurnost i planove i otišle u Korčulu gdjeih je dočekalo široko more, škrta zemlja,

neke druge zajednice koje do tada nisupoznavale, govor koji im bijaše pomalonerazumljiv i čudan. Nije ih to obeshrab-rilo, jer su u sebi nosile milinu glasa kojiih je pozvao imenom i sigurnost susretas onim koji im je rekao: Pođi za mnom,volim te, trebam te… Prepoznale su nje-gov glas i povjerovale Gospodinu, prih-vatile poslanje. Ostalo je bilo manje važ-no – ni kamo idu, ni što ih čeka, ni ko-liko će žrtve utkati u sve to. Nosila ih jeljubav i milina Kristove blizine… Redov-nički zavjeti koje su naše slavljenice po-ložile prije 60 i prije 50 godina u izrav-nom su protuslovlju s vrednotama na-šega društva. Svakim svojim zavjetom –poslušnosti, siromaštva i čistoće – napuš-taju poneki stup na kojem leži identitetsuvremenog čovjeka, ali oni koji se oda-zivaju upravo u tome pronalaze svojidentitet i u tome nalaze ispunjenje isreću, zaključila je s. Katarina.

Poslije pričesti prigodnu čestitkusestrama uputila je s. Blaženka Rudić,koja je, među ostalim, rekla: Zahvalju-jemo Bogu što vam je život darovao imnoge mu dane i godine pridometnuo –s. Leopoldini 5. svibnja punih 90 godina.Bog vas je pozvao u redovnički život, uzajednicu sestara dominikanki i Kćerimilosrđa. Zahvaljujemo za vaše dija-mantne i zlatne godine redovničkog ži-vota – s. Leopoldini 60., s. Trpimiri 50.– za godine ispunjene ljubavlju u dari-vanju Bogu i ljudima. Hvala vam za vašuzoran redovnički život i svjedočenje, zaradosno predanje u služenju Bogu i čo-vjeku. /…/ I dok vam s ponosom česti-tamo vaše jubileje redovničkog života,ujedno molimo da vaš život bude poticaji poziv novim zvanjima, žrtva i sjemenekih budućih redovnica i s ove ravnice,

koja vas je rodila i odnjihala u svojimbrazdama, zatim darovala Korčuli, Bla-tu, Pregradi, Somboru ... i opet ste sevratile u njeno okrilje. Neka vas Božjamilost prati i uzdrži u dobru zdravlju iradosnom predanju svemu onome štovam je još dobri Otac pripremio. Još jed-nom od srca čestitamo.

Za slavljeničkim stolom svoju pjes-mu pročitala je Kata Vuković, sestraslavljenica. /Zv/

Proslava 60. obljetnice zavjeta s. Leopoldine

Nisi znala da li praviš korak pravikad u snu baka ti se javi:Idi, idi, Bogu služi,za prošlost svoju nikog ne optuži.

Ti ne slušaj onog ko ne shvataZa tebe su otvorena samostanska vrata.Otišla si jednom u zoru ranuostavila Nanu tužnu, uplakanu.Gledala sam Baću kako suze krije:To Bog zove dite moje najstarije.

Kad si pošla ja sam bila dite još nezrelo.Moj je jecaj rasplakao cilo selo.Život je prolazio kao drama,plakala si kad si bila sama.Molila si: Ostavi me tugo.A za rodnim krajem patila si dugo.U Zagorju jedne župe za dušu si našla lik,želila si Bogu služit zauvik.

Marta Vuković

Zvonik � 5/2015 35

Nači redovnici i redovnice

S. Leopoldina Temunović proslaviladijamantni jubilej redovničkih zavjeta

zkvh

.org.r

s

Peti koncert marijanskih pjesama na Tekijama

U crkvi Svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Pet-rovaradinu 9. svibnja održan je sada već tradicionalni,peti po redu koncert marijanskih pjesama pod geslom„Hajdmo, hajdmo…“, uz financijsku potporu GradaNovog Sada – Gradske uprave za kulturu.

Ovogodišnji koncert marijanskih pjesama je još jedan do-prinos u nizu događaja koji obilježavaju Godinu Velikog Jubi-leja 300. obljetnice Tekijskog svetišta. Prije koncerta slavljenaje svečana misa koju je predslavioprelat i začasni kanonik mons.Eduard Španović, generalni vi-kar Srijemske biskupije i dekanSrijemskomitrovačkog dekanata,u zajedništvu s upraviteljem sve-tišta preč. Stjepanom Bariši-ćem, župnikom župe sv. Roka uPetrovardinu preč. Markom Lo-šom i župnikom iz Hrtkovacavlč. Ivicom Živkovićem. Misnoslavlje je bilo popraćeno pjeva-njem mješovitog zbora KUU„Kristal Sladorana“ iz Županje.

Tijekom svečane mise na-kon zahvale i pozdrava nazočni-ma s homilijom se obratio mons.Eduard Španović koji je istaknuo– da bismo se doista mogli susrestis drugima moramo prijeći ljudskerazlike, predrasude, kategorije,granice koje sužavaju naše hori-zonte i naša srca. Koncert je or-

ganiziralo Svetište Gospe Snježne na Tekijama uz sudjelova-nje pjevača, svirača, orguljaša, zborova, koji su se predstavilimarijanskim pjesmama. Nazočnima je prikazan i predstavljenbogati program marijanskih pjesama uz sudjelovanje zboracrkve Uzvišenja svetog Križa iz Rume, koji vodi orguljašicaKatarina Atanacković, katolika Mađara iz Temerina i mje-šovitog zbora „Juventus“ koji predvodi Žužana Černjak, Kul-turno-umjetničkog društva „Sveti Mihovil“ – Poljana sa otokaUgljana (Republika Hrvatska); Kulturno-umjetničke udruge„Kristal sladorana“ – Županja, pod vodstvom dirigentice Su-zane Juzbašić i orguljaša Branimira Oršolića i Dječjeg or-kestra Flori Art – Novi Sad. Program su vodili Dejana Jele-čanin i Petar Pifat. /Tomislav Mađarević/

Čovik s BogomPretplata

Katoličko društvo za kulturu, povijest iduhovnost „Ivan Antunović“ i Bunjevačka Ma-tica, o jubileju 200. obljetnice rođenja biskupaIvana Antunovića, zajednički objavljuju reprintizdanje njegovog molitvenika ČOVIK S BO-GOM u svojih molba i prošnja.

Radi se o jednom od najznačajnijih Antu-novićevih djela o kojem je on sam napisao: Odkako sam u posvećeni stališ stupio, od onda meje neprestano pratila goruća želja, virnim uruke dati Molitvenik, u kom su molbe i prošnjeljudske, u svih odnošajih družtvenih, po nutar-njih i vanjskih potriboća izražene, na temeljunaših u Katekizmu, sakupljenih virskih istina, uduhu kršćanske poniznosti i ditinjega zaufanja,Svemogućemu predstavljaju. A njegov suradnikBlaž Modrožić predstavljajući molitvenik u časopisu Nevennapisao je: Naš Stari Rodoljub, prisvitli i preuzvišeni g. IvanAntunović… ovih zadnjih dana izdao je jedan molitvenik –Čovik s Bogom. On u svom članku opisuje kad i kako je mo-litvenik nastao i naglašava da se radi o „ogromnoj knjizi“. Na-

pisati takvu knjigu bio je veliki posao.A o vrijednosti te „ogromne knjige“ unastavku kaže: Ovake knjige mi Bu-njevci još nismo imali, a ne znamo ho-ćemo li kadgod nalične joj i imat. Do-sadašnji molitvenici bili su istinaogromni, al nit jim valjao pravopis, ani sadržaj ne mož ni s bliza stupit ustope molitvenika Antunovićevogazato ga vrućedušno priporučujemosvakomu čitat znajućemu Bunjevcu iBunjevki. (Neven 1(1884), br. 9.,s tr.139).

To je jedina knjiga biskupa IvanaAntunovića koju je napisao na bunje-vačkoj ikavici.

Molitvenik će izići iz tiska za200. rođendan biskupa Ivana Antu-novića (19. 06.) na 912 strana formata11,6 cm x 16,1 cm. Predgovor ovomizdanju napisao je Andrija Anišić.

Cijena molitvenika u pretplati je1500 dinara. Kasnije u redovitoj prodaji bit će 2000 dinara.

Na molitvenik se možete pretplatiti kod hrvatskih sve-ćenika u župnim uredima Subotičke biskupije i u BunjevačkojMatici u Subotici. Pretplatu možete uplatiti i poštom.

5/2015 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

DANI IVANA ANTUNOVIĆA

Petak, 19. VI. – Subotica18 sati – otvorenje izložbe o Ivanu Antunoviću u

Gradskom muzeju19 sati – svečana akademija u Velikoj vijećnici Gradske

kuće – početak Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa ipredstavljanje knjige iz rukopisne ostavštine Ivana Antuno-vića Posliednji Gizdarev. Visoki gost – msgr. Ðuro Hranić, đa-kovačko-osječki nadbiskup i metropolit.

Subota, 20. VI. – Subotica9,30 sati – nastavak rada Međunarodnog

znanstveno-stručnog skupa u Augustinianumu

Nedjelja, 21. VI. – program u Kalači12 sati – posjet knjižnici i riznici Kalačke nadbiskupije14,30 sati – svečana akademija u organizaciji

Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj16 sati – sveta misa u crkvi sv. Josipa17 sati – polaganje vijenaca i prigodni program

Odlazak u Kalaču je iz Subotice organiziran – autobus kreće u 8,30 sati

Dani Ivana Antunovića se održavaju uz pokroviteljstvo:

Državnog ureda za Hrvate izvan Republike HrvatskeHrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji iHrvatske državne samouprave u Republici Mađarskoj

Novi dokumentarac Rajka Ljubićaprikazan u Zagrebu

U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu polovicomsvibnja održana je projekcija dokumentarnog filma Rajka Lju-bića Svatovski narodni običaji Hrvata Bunjevaca u subotičkomkraju. Večer su organizirali Društvo vojvođanskih i podunav-skih Hrvata iz Zagreba i Katoličko društvo za kulturu, povi-jest i duhovnost Ivan Antunović iz Subotice. Nakon filma jeuslijedila diskusija u kojoj su sudjelovali prof. Tihana Rubić,prof. Milana Černelić, te Antun Vujević i Bojana Polja-ković u ime organizatora, kao i neki od gledatelja. /D. P./

Međunarodni okrugli stol Urbani Šokci 10Međunarodni okrugli stol Urbani Šokci 10 održan

je od 15. do 17. svibnja u Somboru, Osijeku i Dre-novcima. Organizatori su udruge Šokačka grana iz Osi-jeka i Urbani Šokci iz Sombora, a ove je godine temabila voda.

Somborska sesija okruglog stola održana je u petak 15.svibnja na dječjem odjelu Gradske knjižnice Karlo Bjelicki. Uskupu su sudjelovali i predavači iz Vojvodine: Tomislav Žig-manov (Hidronimi u Leksikonu podunavskih Hrvata), Kata-rina Čeliković (Tematiziranje vode u bunjevačkim narodnimpjesmama), Zvonimir Pelajić (Šokačko pamćenje vode u kutulijeve obale Dunava), Marija Šeremešić (Voda u običajimaBunjevaca – somborskih salaša – polivači) i Zvonko Tadijan(Sonta i poplave Dunava). U sklopu okruglog stola, priređenaje i izložba fotografija Martina Šeremešića te poetsko-glaz-beni program u organiuaciji UG Urbani Šokci. /Zv/

Nova knjiga Ladislava HekeU sunakladi Zavoda za kul-

turu vojvođanskih Hrvata i Znan-stvenoga zavoda Hrvata u Mađar-skoj početkom mjeseca svibnja ob-javljena je povijesno-pravna znan-stvena monografija segedinskogaHrvata i sveučilišnoga docenta dr.sc. Ladislava Heke pod naslovomDalmatini (Bunjevci) u slobodnimkraljevskim gradovima Segedinu iSubotici.

Knjiga je obima 263 stranice. Uvodni dio naslovljen jeHrvati u Ugarskoj (str. 11-39), prvo poglavlje posvećeno je po-vijesti Dalmatina-Bunjevaca u slobodnom kraljevskom graduSegedinu (str. 43-132), u drugom poglavlju prikazuje se povi-jest Dalmatina-Bunjevaca u slobodnom kraljevskom graduSubotici (str. 135-258), te slijedi zaključak na kraju (str. 259).Glavna poglavlja podijeljena su na manja potpoglavlja čija jeveličina određena temom koju obrađuju, a knjiga se završavaodabranom bibliografijom važnijih radova (str. 260-263).Urednik ove studije je pravni povjesničar iz Subotice dr. sc.Slaven Bačić.

U tisku romanPosliednji Gizdarev Ivana Antunovića

U povodu proslavevelikog jubileja – 200. ob-ljetnice rođenja IvanaAntunovića, narodnogpreporoditelja, Zavod zakulturu vojvođanskih Hr-vata i Znanstveni zavodHrvata u Mađarskoj ob-javljuju iz rukopisneostavštine roman Poslied-nji Gizdarev, Pripoviest,osnovana po Ivanu Antu-novich, bivšem urednikuBunjevačkih i šokačkihnovinâ. Knjiga izlazi uBiblioteci Prinosi za is-

traživanje književne baštine, a tekst je priredio dr. sc. PetarVuković. Uz roman u knjizi se nalaze Rječnik, Pogovor i Živo-topis Ivana Antunovića. Urednik u pogovoru kaže kako „ovoizdanje romana Posliednji Gizdarev u svemu poštuje izvornirukopisni zapis: osim što u njega nisu unesene nikakve gla-sovne, morfološke, sintaktičke ni leksičke preinake, u potpu-nosti je sačuvan i njegov pravopis, uključujući i interpunkcijute grafijske akcente. /…/ Čitatelj ovoga izdanja romana Pos-liednji Gizdarev tako može dobiti uvid ne samo u jezične negoi u pravopisno-grafijske specifičnosti njegova rukopisa, a onesu iznimno važne za razumijevanje kulturnoga konteksta ukojem je nastao“.

Knjiga će biti predstavljena u okviru Dana biskupa IvanaAntunovića a moći će se nabaviti u Zavodu za kulturu vojvo-đanskih Hrvata. /Zv/

Zvonik � 5/2015 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Za pametne glavice!Duhovi – blagdan je koji obilježava si-

lazak Duha Svetoga na apostole u Jeruza-lemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća.Naziva se još blagdan Pedesetnice. I ozna-čava kraj uskrsnog vremena.

Za Duhove u našim se krajevima u prozore, na vratakuća ali i pomoćnih zgrada u dvorištu stavlja zova (bazga)čiji miris, po prastarom vjerovanju, „tjera“ zle duhove. No,neki vjeruju da zova može označiti kuću na koju je sišao ilitreba sići Duh Sveti!

Za sve pametne glavice evo vjeronaučne teme – po-nešto o Duhu Svetom, koji je prava živa OSOBA – a poslaoga je Isus kako bi nam bio BRANITELJ! Upoznajmo ga,molimo darove od njega – koje će primiti svi naši ovogo-dišnji krizmanici, a neki su ih već i primili.

Tko je Duh Sveti?Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog,

treća osoba Presvetog Trojstva. On je ljubav između Oca i Sina, ljubav koja jeca, lju-

bav koja želi ujediniti Boga i čovjeka. Duh Sveti je najveći Isusov dar nama ljudima.

Gdje je bio Duh Sveti dok je Isus hodao ovom zemljom?

U Svetom pismu se kaže da je Isus začet po Duhu Svetom. Duh Sveti se spustio na Isusa u liku goluba kad je bio krš-

ten na rijeci Jordanu. Duh Sveti je vodio Isusa u pustinju. Duh Sveti bi izišao iz Isusa kad bi liječio bolesne. Duh Sveti je Isusa uskrisio od mrtvih. Duh Sveti je u biti Duh Isusa Krista! Isus je rekao apostolima: Kažem vam istinu: bolje je za vas

da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; akopak odem poslat ću ga k vama (Iv 16,7).

Isti Duh Sveti koji je bio u Gospodinu Isusu, djeluje i unama. Istog Duha smo mi primili u sakramentu krštenja. Nakrizmi je ponovo dat.

Molitva za 7 darova Duha svetoga

Duše Sveti Tješitelju, dođi u moje srce sa svojom miloš-ću i svetom ljubavlju i daj mi dar mudrosti; da sa slašću raz-matram Božje istine i da mi Bog bude jedino mjerilo u pro-suđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

Daj mi dar razuma; da što dublje zaronim duhom svojim uotajstvo svete vjere koliko je to u ovozemaljskom vremenumoguće.

Daj mi dar savjeta; da se uklanjam zasjedama đavla i svi-jeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je više na slavu Božju inaše spasenje.

Daj mi dar jakosti; da osobitom odlučnošću svladam svenapasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj mi dar znanja; da pravo spoznam što i kako treba vje-rovati i da ne bih zastranio u duhovnom životu.

Daj mi dar pobožnosti; da Bogu, svetima i službenicimaCrkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubavBožju u pomoć pritječem.

Daj mi dar straha Božjega; da se čuvam grijeha, bojeći seuvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veli-čanstvu.

Božanske osobe PRESVETO TROJSTVO

Bog je jedan, a Otac, Sin i Duh Sveti su prirode i ulogeBoga. Otac je stvoritelj, Sin je otkupitelj, Duh Sveti je pros-vjetitelj. Sve je to jedno. Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla. Kaošto voda može biti u plinovitom, tekućem i krutom stanju asve je to jedna supstanca – voda. Tako je i s Trojstvom.

Evo jedan simbol Trojstva za lakše shvaćanje:

5/2015 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 5/2015 39

DjecaIzgubljeno srce

se našlo u LemešuKnjiga Izgubljeno srce – putokaz za odrastanje

Katarine Čeliković okupila je u nedjelju 17. svibnjau Lemešu (Svetozar Miletić) djecu, mlade i roditeljeu toploj, opuštenoj i prijateljskoj atmosferi u domuMjesne zajednice.

Prvo predstavljanje knjige izvan Subotice priredilo jeHBKUD „Lemeš“, a voditeljica i organizatorica LuciaKnezi predstavila je publici autoricu knjige Katarinu Če-liković u novom svjetlu – kao spisateljicu. Nakon što jepročitala priču „Kutija za strahove“, autorica je s publikomprošla kroz strahove koji muče djecu i mlade, ili su mučilione koji su prošli kroz djetinjstvo. Otkrila je potom i drugeteme, završivši s pričom o Mukama u pubertetu, u kojimasu se prepoznali i neki od prisutnih. U programu su sudje-lovale mlade glazbenice na sintisajzeru Isidora Gospić iElizabeta Ileš, na tamburici je svirala Kristina Kemenj,

kao i zbor Musica viva pod ravnanjem Ite Topić. Pred-sjednik Društva Marko Vilić je na kraju ove večeri zahva-lio svima na dolasku jer je među publikom osim domaćinabilo gostiju iz Stanišića i Sombora.

Knjiga je izašla u novopokrenutoj ediciji „Vjeverica“NIU „Hrvatska riječ“, 2014. godine, a nakladnik je za ovuprigodu knjigu ponudio po vrlo povoljnoj cijeni. /Ž. Z./

Sve i svašta da poleti dječja mašta

u Vajskoj i PlavniPjesnikinja Nedeljka Šarčević u četvrtak, 7.

svibnja, posjetila je osnovne škole u Vajskoj i Plavni

i tom prigodom predstavila učenicima koji uče Hr-vatski jezik s elementima nacionalne kulture, svojunajnoviju knjigu Sve i svašta da poleti dječja mašta.

Autorica je djeci pročitala niz zanimljivih stihova učemu su aktivno sudjelovala i djeca koja su odgonetala pi-talice i zagonetke, a pojedinci su postavljali pitanja na kojaje pjesnikinja rado odgovarala. Na susretu je bilo vedroozračje koje je kulminiralo spontanim plesom i zajednič-kim pjevanjem te recitiranjem pojedinih učenika.

Danas sam imala prigodu biti s pomiješanom skupi-nom djece, starije i mlađe dobi. Jako sam zadovoljna, a naj-draže mi je to što su i djeca zadovoljna. Trudila sam se pri-bližiti im moje stihove. Razgovarali smo i o pitalicama i či-tala sam ih a oni su sve znali odgovoriti ili dopuniti te je ra-dost obostrana, rekla je Nedeljka.

Knjiga Sve i svašta da poleti dječja mašta tiskana je uizdanju Hrvatske čitaonice, a u ime ove ustanove i Hrvat-skog nacionalnog vijeća, predstavljanje je organiziraoŽeljko Pakledinac, član IO HNV-a zadužen za službenuuporabu jezika i pisma.

Z. Pelajić

zkvh

.org.r

s

PovjerenjeMnogo je primjera povjerenja – Josip i

Marija su povjerovali anđelu koji je navijestioIsusovo rođenje; Abraham je povjerovaoBogu i dobio brojno potomstvo; Mojsije jeizveo Izraelce iz Egipta uz Božju pomoć; Isus

je ozdravljao i uskrsavao one koji su se u njega uzdali. A mi,kakvi smo mi? Imamo li mi povjerenja? Ili smo kao nevjerniToma? Usudimo se imati povjerenja. Trebamo vjerovati i kadane vidimo odmah plodove, rezultate svojega rada.

Ovaj tekst o povjerenju podijelila bih na dva dijela – napovjerenje u Boga i povjerenje u čovjeka. Konkretan primjerpovjerenja u Boga je molitva. Da ne vjerujemo da nam Bogmože pomoći – ne bismo ni molili. Treba sve prepustiti Gos-podinu, On zna što radi. Ne budite dakle zabrinuti za sutra (Mt6,34). Bog zna što nam treba, u kolikoj mjeri. Ištite i dat ćevam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Mt7,7). Otvorimo svoje srce Gospodinu, zatražimo ono što namje potrebno i vjerujmo da ćemo u pravi čas to i dobiti.

Povjerenje u čovjeka. Svakome od nas je potreban netkokomu se možemo povjeriti – komu možemo reći svoje tajne,želje, nade, razmišljanja. Prijateljstva se grade na međusob-nom povjerenju, podržavanju, savjetovanju. Nemojmo svakuprijateljevu sugestiju ili prijedlog vidjeti kao kritiku. Onaj tkonam je prijatelj želi nam dobro. Svaki njegov savjet je dobro-namjeran. Koliko u nekoga možemo imati povjerenja lako mo-

žemo primijetiti – povjerenje se stječe polako, vremenom,kroz konkretna djela – mala, naizgled beznačajna i ona velikakoja često pamtimo cijeli život. Da bismo opstali trebamo sedržati zajedno, vjerovati jedni drugima. Isto tako trebamoimati povjerenja i prema osobi s kojom smo u vezi ili braku.Dati joj slobodu i vjerovati. Ne ograničavati svaki njen korak.

Dakle, imajmo povjerenja, i u Boga i u ljude. Nemojmose kao Petar uplašiti čim naiđu „oluje“, poteškoće. Hrabro ho-dimo svojim putem, uvijek zagledani u Gospodina, a kadanaiđu problemi ne klonimo nego prihvatimo Božju, prijate-ljevu ruku pomoći.

Jelena Pinter

Susret mladih Subotičke biskupije pod geslom „Blagočistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8) održan je 9. svib-nja u Baču. Ovogodišnji predavač bio je o. Arkadiusz Krasicki,CSSp iz Osijeka koji je imao uvodno predavanje predstavivšiukratko temu ovoga susreta.

Papa Franjo u svojoj poruci navodi jedno od Isusovih bla-ženstava (Mt 5, 8). Govori nam što znači biti „čist srcem“. Naj-prije moramo „prezirati zemaljsko“. To, dakako, nije nešto štonam danas pokušavaju reći. Govore nam da izgrađujemo zem-lju, da idemo van u svijet i da ga poboljšamo. Da, Bog ćemožda biti negdje u pozadini da nam pomogne i podrži nas,ali mi smo ti zaduženi i odgovorni za svijet. Papa Franjo obrćeovaj suvremeni scenarij i veli da trebamo tražiti nebeske i„prezirati“ zemaljske stvari. To je u skladu s Isusovim rije-čima koje glase: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednostnjegovu, a sve će vam se ostalo nadodati (Mt 6,33).

Na predavanju smo također imali priliku čuti svjedočan-stvo Marka iz Osijeka. Nakon toga krizmanici su išli u raz-

gledanje Bača, a srednjoškolci su imali rad u skupinama nakojemu su nastavili razgovarati o Papinoj poruci.

Poslije ručka smo krenuli prema svima poznatoj Bačkojtvrđavi gdje smo imali slobodno vrijeme za razne zanimljiveigrice, upoznavanje... Nakon par sati odmora uslijedio je cent-ralni dio našeg susreta, sveta misa na kojoj smo slavili Bogazajedno s našim svećenicima. Već umorni i tjelesno iscrpljeniali duhovno obnovljeni, zaputili smo se k domovima. Ovimputem još jednom zahvaljujemo našim domaćinima koji nassvake godine primaju. Hvala Vam! Vidimo se i sljedeće go-dine. ☺

„Sestro i brate, molimo za čistoću srca, čistoću koja naspoziva da budemo originalni, jedinstveni, baš onakvi kakvimanas je dobri Bog stvorio. Jer samo kada postanem svjestan dasam Njegovo dijete mogu Boga čista srca gledati.”

Elizabeta Ivanković

5/2015 � Zvonik40

MladiUredila: Larisa Skenderović

Susret mladih u Baču

„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8)

Od 1. do 3. svibnja u Subotici su boravili mladi izZagreba. Njihov dolazak organizirali su Subotičanikoji studiraju u Zagrebu. Mladi koji su došli drže in-strukcije, tj. besplatne sate osnovcima i srednjoškol-cima pri salezijanskoj župi Duh Sveti.

Naši gosti su svoj put započeli 1. svibnja ujutro.Najprije su obišli Novi Sad, a zatim i Suboticu da binam se pridružili na Misi mladih u župi sv. Roka.Nakon mise, mladi su otišli kod svojih domaćina. Usubotu prije podne imali su slobodno vrijeme koje sumnogi mladi popunili razgledanjem i kupovinom naBuvljaku. Nakon toga uslijedio je odlazak na Buna-rić. U programu na Bunariću sudjelovali su mladi kojisu bili domaćini, animatori naše Biskupije, kao i ne-koliko mladih iz Selenče. Cijeli program animirali sui organizirali mladi iz Zagreba. Nakon kratkog pre-davanja njihovog duhovnika don Tihomira, u kojemnas je upoznao s don Boscom, podijelili smo se u sku-pine. U skupinama smo se imali prilike upoznati sasalezijanskim pokretom, razmjenjivati iskustva i nau-čiti po koji trik od njihovih animatora. Poslije togauslijedio je ručak koji je spremio naš povjerenik zamlade, vlč. Dražen Dulić. Nakon male stanke opetsmo se podijelili u skupine, ovaj put da bismo igralirazne igrice. Igrice su bile natjecateljskog karaktera,a predvodili su ih animatori iz Zagreba. Tijekomovoga druženja imali smo priliku upoznati se s našimgostima. Prije mise koja je započela u 19 sati izmolilismo krunicu. Misu je predslavio don Tihomir u za-jedništvu s vlč. Dominikom Rablovskim i vlč. Draže-nom Dulićem, a animirali su je VIS „Ritam Vjere“ uzpomoć gostiju iz Zagreba.

Poslije Bunarića svi smo zajedno otišli u župnudvoranu župe sv. Roka u Keru na večeru. Kasnije sunam se pridružili i tamburaši pa se druženje nasta-vilo do kasno u noć. U nedjelju su naši gosti išli namisu s obiteljima koje su ih ugostile, a nakon ručkasu otišli u obilazak Palića, a zatim i Sombora.

Hvala Zagrepčanima što su došli i donijeli salezi-janski duh u naš grad. Hvala svima iz Subotice kojisu na bilo koji način pomogli u organizaciji. Bila jeovo divna prilika za druženje, upoznavanje novih pri-jatelja i rast u vjeri. Bogu hvala na tome!

Tatjana Lendvai

Zvonik � 5/2015 41

Mladi

Salezijanska mladež iz Zagreba u Subotici

ObavijestiVjeronauk za mlade

nedjeljom u 18,30 sati u župi sv. Roka u Keru.Emisija za mlade:

srijedom u 21,30 sati na Radio Mariji.

zkvh

.org.r

s

Što je to što te muči? Boriš li se snečim, svaki dan, cijeli dan?Je li tonešto iz prošlosti, je li to nešto što sudrugi prouzročili, je li to nešto što jetvoj križ i moraš ga nositi do smrtnepostelje?

U životu čovjeka mogu se pojavitimnoge prepreke i prateće poteškoće.Kako se nositi s njima, prava je patnjapronaći odgovor na to pitanje. Imamoli dobre ljude do sebe, potporu obitelji,društvo prijatelja koji će nas slušati utrenucima očaja i suosjećati s bolomkoji nekad nije lako podnositi?

Dok koračamo i pronalazimo svojput kroz kaotična razdoblja u životu,trebamo biti svjesni da borba koju vo-dimo nije uzaludna. Prepreke su nami-jenjene s razlogom i s svrhom preobra-žaja ličnosti. Onaj koji vidi samo patnjua nije u stanju sagledati i promjenu, jošuvijek se nalazi u vrtlogu procesa.

Za svakoga od nas, Bog je naumioodređenu ulogu. Koja je vaša, možeteotkriti ako budete uporni potražiti od-govor.

Gospodin traži lojalne.Gospodin traži zrele u vjeri.

Sazrijevamo s Njegovom pomoći.Vaša ustrajnost i odlučnost će biti isku-šana u navratima, nekad dulje nego štomislite da možete podnijeti. Težina ko-ju ćete nekada morati ponijeti, dovestće vas do granice kada se želite predati;ne želite dalje ni korak; želite ostavitisve iza sebe; odričete se sebe jer steslabi; odriču vas se drugi jer niste us-pješni. Sve to boli i uznemirava, čininesigurnim u kojem smjeru krenuti.

Sjećate se uzburkanog mora? Uče-nika koji je po moru trebao doći do Uči-

telja a počeo je tonuti? Vjerojatno i se ivi osjećate kao da tonete?

Imajte na umu da Učitelj traži is-kušane u vjeri. Ne predajte se, jer vamse ciljevi u životu čine dalekim ili pre-preke preteške za podnijeti. Ni jedanborac ne prolazi bez ožiljaka. Ustrajte iizađite kao pobjednik iz svojih životnihpoduhvata, ma kako oni bili mučni iučinili se svirepim.

Čovjek kroz određenu bol najčeš-će treba proći da bi se mijenjao. Krozsvoju bol čovjek spoznaje mnoge stvarikoje ga okružuju i,naravno,samogasebe. Tražite od Boga da vas vodi kroztaj proces i izvede na sigurno pri sa-mom završetku.

Razgovarajte u molitvi s Bogom.Povjerite mu se. Budite otvoreni, ne la-žno skromni niti suzdržani. Ne pitajtese – zašto ja, već molite za snagu. Mo-lite za mudrost. Dopustite da Božjeruke oblikuju glinu, a pri tome da je taglina vaša duša i vaše misli. Svako djelozahtijeva ljubav, strpljivost i povjerenje.

U razgovoru s drugimEvo i dio priča s drugim ljudima

koji su bili voljni otvoriti se i posvjedo-čiti na ovu temu, čija su imena nave-dean s inicijalima.

* * * * *Svakog dana muči me bezbroj pi-

tanja. Ne samo mene – svakoga čo-vjeka, to je normalno u životu... Jesamli dovoljno dobra kći, sestra, prijatelj,zaručnica? Obavljam li savjesno svojposao? Imam li dovoljno suosjećanja zapatnju i bol drugih? Znam li misliti nadrugoga ili su mi vlastite potrebe na pr-vome mjestu? Mali milijun pitanja čov-jek bi mogao postavljati sebi svakoga

dana... svojevrstan ispit savjesti... I sva-kodnevne su borbe s kojima se čovjeksuočava, to je naime – život.

Svatko ima svoj križ, a Bog uvijekdaje da bude onoliko težak koliko timožeš nositi, ni gram teži, ni gramlakši. Jer, zna On da ti to možeš poni-jeti. Božji plan u početku je bio da akoti budeš osjetio da ti je križ pretežak,zvat ćeš ga u pomoć i shvatit ćeš da tisamo on hoće i može pomoći jer je onponio najteži križ na svijetu i iznio gado kraja. On te razumije, zna kako seosjećaš, zna da ti je teško... Ali mi smoti koji toliko puta zaboravimo na to, za-boravimo ga tražiti, pitati ga za pomoć.Lakše je žaliti se kako je tvoj križ težak,teži od drugih, i to baš tvoj.

Prva moja veća borba bila je s mo-jim tijelom. Cijelo svoje djetinjstvo pa-tila sam u tišini zbog svojega tijela, bilasam dobrim krupnija spram svoje ge-neracije... Teško mi je padalo što nisammršava kao ostale djevojčice, što se nemogu uvući u najljepše haljine, trape-rice koje sam željela... Još su mi na tumoju muku stajali i drugi svojim ko-mentarima i dobacivanjima. Premdasam imala potporu i razumijevanje svo-je obitelji, ipak mi to nije bilo dovoljno.Uvijek sam tražila potvrdu od drugih,posebice od svojih prijatelja, bilo mi jejako bitno njihovo mišljenje o meni. Anisam shvaćala, ako su mi pravi prija-telji prihvatit će me takvu kakva jesam.Zato sam pokušavala na sve načinesmršavjeti, svidjeti se ostaloj djeci... Idanas koji puta znam upasti u tu krizu,želim se svidjeti drugima. Zaboravljamda jedini komu se trebam svidjeti jestBog. Sama sebi još dodatno otežavamkriž umjesto da ga prinesem Bogu i za-jedno s njime ga ponesem do krajaputa.

5/2015 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Čovjek, kao glina u Božjim rukama

Piše: Danijela Nuspl

Druga borba je bila sa svojim „ja“.Mislim da su te borbe daleko teže negoborbe s drugima. Dugo nisam imalavezu. Svaki dečko koji bi mi se svidio,kada bih ga počela upoznavati na krajubi ispalo da nije za mene, nije bio ona-kav kakvim sam ja očekivala. Moždasam previše očekivala, možda premalo.Na kraju sam već i odustala jer samsmatrala da mi je Bog namijenio daostanem sama... A toliko sam željelaudati se, usrećiti drugoga, stvoriti obi-telj, biti majka... I u tom nekom periodusam se potpuno predala Bogu, reklasam mu da on vodi moj život, da onodluči kako će biti i onda se dogodiloono što je ustvari njegov posao. Zamo-lila sam ga pomoć i prepustila mu se...Jedina stvar koju je on cijelo ovo vri-jeme čekao da učinim. I onda je stupiou akciju... Poslao mi najbolju osobu zamene, da me upotpuni i evo za par mje-seci se i udajem. Tada sam shvatila dasama ne mogu ništa učiniti, sve je u nje-govim moćnim rukama, ali samo akomu ja to dopustim. Puno puta mi samiželimo voditi svoj život, želimo uprav-ljati svojim životom. I to trebamo činiti,zato i imamo slobodu... Ali u suradnji sBogom, jer on zna naš život, poznajenaše dubine, našu prošlost, sadašnjosti budućnost. I ako sve to zna, pa tko mionda bolje može pomoći od njega?Punoputa sam mislila da mi nije suđeno bitsretna, a zaboravila sam da je Bog sva-kog čovjeka stvorio da bude sretan,samo što čovjek uvijek bira biti nesre-tan. Da, naravno da postoje problemi iprepreke na tom putu sreće, ali oni nasjačaju, ako ih prihvatimo radosno, oninas uzdižu. To je prilika da uspijemo inastavimo još jači nego prije. Kao npr.kad imaš jednu čašu i ona se puni dob-rim i lošim događajima, osjećajima, kri-zama... I u jednom trenutku stigneš dovrha te čaše. Ako staneš tu, to je tvojkraj, pao si i sve što si stavljao u tu čašunestat će i biti uzaludno. Ali ako to svepreliješ u veću čašu, onda je možeš nas-taviti dalje puniti dobrim i lošim stva-rima. I tako sve prelijevaš iz čaše u ča-šu koja uvijek može biti veća. Ako takogledaš na probleme i krize, pozitivno ida ih uvijek možeš iskoristiti za novaiskustva i ustajanje, onda si sigurnoispunio svoj život i pronašao put dosreće.

Bog te uvijek stavi u određenomtrenutku na određeno mjesto. I ondakada je to loše uglavnom se pitaš zaštobaš tamo i u to vrijeme. A kada bi shva-tio da te Bog onamo želi jer si ti potre-ban tamo i jer ti možeš tamo nešto uči-niti, bilo bi ti lakše prihvatiti situaciju ukojoj se nalaziš i mogao bi učiniti neštokorisno. /M. G./

Zvonik � 5/2015 43

Mladi – naša tema

Gdje pronaći unutarnju snagukada nam je teško, kada smo očajni?Odgovora na ovo pitanje ima neko-liko. Prije svega svima bih poručilada se ugledaju na našega Gospo-dina, Isusa Krista. On je ustrajao usvim kušnjama, mukama, vrijeđanju,boli. Za nas je dao život! Budimoustrajni u milosrđu, molitvi, dobru,vjeri, a ponajviše ljubavi!

Otkrijmo ono što je bitno i us-trajmo u tome. Imajmo razborite iz-bore, i vjernošću onome što smoodabrali, hrabrošću u savladavanjuprepreka uspjet ćemo ostvariti kva-litetan život. Budimo strpljivi kada seradi o stvarima koje su nam bitne.

Budimo milosrdni! Pomognimodrugome u nevolji, vratimo zalutalena pravi put. Bog uvijek vrati dobroza dobro.

Molitva je, također, sastavni diokršćanskoga života. Bog želi biti uklju-čen u sve što se događa u našem ži-votu. Stavimo se pred Boga. Kadasmo žalosni, radosni. Svaki trenutaksvojega života podijelimo s njim.Zahvaljujmo kroz molitvu na daro-vima i uslišanjima, tražimo oprost,molimo za svoje potrebe. Ustrajnomolimo, čekajmo i uslišanje će doći.Vjerujmo u to da Bog sve obavi navrijeme, u pravi čas. Molitva će namdati snage za daljnji život, a susret sBogom će nam uvijek pružati uto-čište.

Još neke od stvari u kojima tre-bamo biti ustrajni su dobra djela ivjera. Budimo savršeni kao što jeOtac naš nebeski! Imajmo vjere daće Bog brinuti o svim našim potre-bama, problemima, iskušenjima. Za-

molimo ga da nam pomogne i vje-rujmo mu. Budimo dobri prema dru-gima, pokušajmo se slagati. Bog nasje stvorio različitima. Sigurno bi nambilo dosadno kada bismo svi bili iden-tični. Zato – ne osuđujmo, praštajmo,budimo pravedni i povjerljivi premadrugima.

I na kraju – ljubav. „Ljubimo jednidruge jer ljubav je od Boga; i svakikoji ljubi od Boga je rođen i poznajeBoga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga,jer Bog je ljubav“ (1 Iv 4, 7-8). Akoljubimo jedni druge, Bog ostaje unama, i ljubav je njegova u nama sa-vršena“ (1 Iv 4, 11-12). Ljubav nikadne prestaje“ (1 Kor 13).

J. P.

***

Put ka uspjehu je težak. To zna-ju oni koji su se borili za svoje snove.Svijet je surov, nikada nije onakavkakvim ga želimo. Ali upravo to činiživot. Mogućnost za svakodnevnekušnje i pomicanja granica naših mo-gućnosti, načina na kojima reagiramona to. U današnjem svijetu koji sejako brzo mijenja, sposobnost brzogučenja i prilagodbe je od presudnogaznačaja.

Ponekad smo toliko vezani zaustaljeni način života, da propuštamopredivne prilike samo zato što ih neznamo prepoznati. Zato, držite se po-dalje od ljudi koji žele omalovažavativaše ambicije, oni to rade sve vri-jeme, a samo doista veliki ljudi ulije-vaju vam osjećaj da i vi možete pos-tati veliki.

I. V.zkvh

.org.r

s

Svib u svibnjuDragi čitatelji! U proljeće počinju planovi za ljeto, bilo za poslove, bilo za

odmore, bilo za slavlja, a sve se nekako na sve strane razgranava – kao i žbu-nasta biljka svib, po kojoj je svibanj dobio ime, a koja može narasti i do 5 me-tara. Mjesec je to u nas katolika bogat slavljima prvih sv. pričesti i prima-njem sakramenta sv. Potvrde. Vrijeme je lijepo, pa koristimo prilike i za nekaobiteljska okupljanja.

Sve se može nekako i previše „razgranati“ – to je onda kada smo svakivikend prezauzeti nečim, kada se za svaki posao, aktivnost, pa i osobu, nađe vrijeme, ali sve je – kao u jednom dahu,

kao kad lakomo kušaš prvo, mirisno voće (trešnje ili jagode, što već viševoliš!!!) i gutaš tako halapljivo, da niti ne osjetiš okus, taj slatki okus...Kada smo uvijek „u brzini“, ne možemo se pravo zagledati u oči, pa da-kako ni u dušu naših najmilijih. Koliko god se puta vidjeli i koliko god re-čenica razmjenili, nešto manjka bez susreta „oči u oči“ – dušu u dušu...Nekad, sasvim suprotno, tek kratak pogled govori tisuće riječi i otkrivazbirku osjećaja koje imamo i koje želimo drugima otkriti. Nemojmo se bo-jati pogleda, riječi, osmjeha koje treba dati drugome. Ako i pogriješimo,značit će to samo da smo – pokušali...

Što će nam se razgranati u našem svibnju, ipak i o nama malo ovisi:zalijevajmo međusobne odnose ljubavlju, prijateljstvom i – pravim pogle-dima! (vh)

„PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA OBITELJI“Obilje zanimljivih i korisnih sadržaja na teme iz psi-

hologije i pedagogije obitelji valovima Radio Marije donosinam p. Jakov Jurendić, isusovac iz Beograda. Ova emisijaje na programu četvrte srijede u mjesecu u 13 sati.

RAZGOVORI O BRAKU: Muško ižensko stvori ih, i vidje da je dobro!

Ova emisija na valove Radio Ma-rije Srbije dovodi bračne parove kojisu, bilo da su dulje ili kraće u braku, saili bez djece, bogati lijepim iskustvimabračne i obiteljske ljubavi. U emisijirazgovaramo s parovima koji su voljnipodijeliti svoja iskustva i porazgovaratio svojim najvećim radostima i tugama,kao i „izazovima“, kako se u posljednjevrijeme mudro nazivaju – bračne i obi-teljske krize. Svjedočenja supružnika,koji svoju prisutnost daruju i Crkvi raz-ličitim aktivnostima, u razgovoru prateurednici Vesna i Ladislav Huska. Emi-sija se emitira druge srijede u mjesecu od 13 sati.

„BITI BLIZAK BOGU I ČOVJEKU” U ovoj emisiji obilje duhovno-poetskih sadržaja u kon-

taktu uživo nadahnuto daruje urednica Josipa Dević. Emi-sija je na programu svakog utorka od 20 sati.

ŽENSKI RAZGOVORI: Kako biti žena vrsna?Emisija, po svom imenu i sadržaju, namijenjena že-

nama, osobito onima koje sebe i svoju ženstvenost žele tra-žiti u svetopisamskim riječima Knjige mudrih izreka (Izr31,10-31), ali i u primjerima žena vrsnih, koje urednicaemisije Vesna Huska ima čast ugostiti i s njima razgova-rati. Preko suvremenih tema („Karijera žene vrsne“, „Ras-

tavljena, a Isusova“, „Hobi žene vrsne“,„Ljepota žene vrsne“, „Žena vrsna i župnkipastoral“ i dr.) istražujemo gdje više, agdje manje „ženski genij“ (kako kaže papaFranjo) može služiti Bogu i braći ljudima.U kontakt emisiji, u koju se nerijetkouključe i muškarci, skupa s Bl. DjevicomMarijom, najizvrsnijom od svih žena vrs-nih, želimo otkrivati kako biti žena vrsna –kršćanka sve bliža Božjoj ideji o tome ka-kvom je ženu Stvoritelj zamislio, stvorio ikako je oblikuje u svojoj Ljubavi. Emisijase emitira drugog petka u mjesecu od21.15 sati.

DJEČJI PROGRAM RADIO MARIJE„BOG NAM GOVORI“

Ekipica djece-volontera Radio Marije od 4 do 12 go-dina sada sve samostalnije snima ovu emisiju u kojoj čitajuBožju Riječ, o njoj razgovaraju, pitaju vjeroučiteljicu, cr-taju, pišu, pjevaju ili izrađuju nešto na temu o kojoj govore.Počevši od stvaranja, preko Noe i Abrahama, djeca otkri-vaju što nama svima Bog govori, ne izostavljajući važneteme nedjeljnih i blagdanskih Evanđelja. Njihova emisija jena programu svake nedjelje u 13.30. Slušajte ih!

5/2015 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Obiteljske teme na Radio Mariji Srbije

„Dragi slušatelji Radio Marije, dobro nam došli u ...“

Male mudrosti – uz Majčin danPravi sin

Došle na bunar tri žene. U razgovoru su hvalile svojesinove. Slušao to starac. Prva žena pohvali svog sina: „Mojsin je tako spretan da su svi drugi iza njega.“ Druga reče:„Moj sin pjeva kao slavuj! Nitko nema tako lijep glas kaoon.“ Treća je majka šutjela. Upitaše je: „A zašto ti ne poh-vališ svoga sina?“ Ona odvrati: „Moj sin običan je dječak inema ništa posebno da bih ga hvalila.“ Žene se uputišekući. Starac je išao za njima. Posude s vodom bile su teškepa su žene zastale da se odmore. Ususret im dođu tri mla-dića. Prvi se postavi na ruke i počne se prebacivati. Drugipočne zanosno pjevati. Treći mladić dotrča svojoj majci,uzme joj posude s vodom i odnese ih kući. Upitaju tadažene starca: „Što ti misliš o našim sinovima?“ Starac začu-đeno upita: „Gdje su vaši sinovi? Ja vidim samo jednog je-dinog sina!“

(Nepoznati autor)

Vremena za igru uvijek manjka. Djeca su nam pone-kad zauzeta gotovo kao odrasli. Nije rijetko čuti danas da„četvrtaš“ na poziv (telefonski! Nije li nekad bilo logičnoda kreneš van i potražiš si društvo za igru, bez prethod-nih dogovora???) na igru vani ili vožnju biciklima, odgo-vori: „Ne mogu danas, zauzet sam.“ Nekad su nas djecuzaista samo jake vremenske nepogode mogle zadržatidoma: kišica i vjetar su bili tek osvježenje od ljetne žege!Pođimo skupa s djecom van i naučimo ih „staromodnimigrama“! Usudimo se! ;)

Špekule (klikeri) – nekad neprikosnovena zabava zasve dječake, a danas je teško naći društvo za igru ili nekogtko bi vas naučio. Nezgodno je što ne postoje univerzalnapravila, već se ona razlikuju od naselja do naselja, pa jeteško pronaći neke opće upute za igru sa špekulama. Dje-čaci su čak govorili posebnim „jezikom špekula“, nera-zumljivim onima koji špekule nisu igrali. Naftalinac, tro-perac, staklenac, gvozdenac… svaki ima svoju vrijednost iosobine prilikom igre. Najčešće se igra radi osvajanja špe-kula protivničkog igrača. Prvo se obilježi prostor na zem-lji, u kojem će se igrati. Potom svi igrači redom pokuša-vaju ubaciti svoju špekulu u rupu iskopanu u ovom pros-

toru, ili bar što bliže njoj. Onaj tko uspije, ima pravo ciljatisvojom špekulom špekulu najbližeg protivnika, i tako juosvoji. Ako dva igrača ubace špekulu u rupu, onaj koji jeubacio prvi mora bježati iz rupe, jer će biti pogođen. Akoigrač pogodi špekulu protivničkog igrača prije nego što jeubacio svoju špekulu, taj pogodak se pamti. Ako nakontoga ubaci špekulu u rupu, pobijedio je. Međutim, ako pro-tivnički igrač u međuvremenu pogodi njegovu špekulu, po-godak se poništava.

Elastika (lastiš) – ranije nije postojala djevojčica kojanije igrala elastike, i koja nije znala barem nekoliko igaras njom. Danas postoje i kupovne elastike za preskakanje,svih dezena i boja, ali je teško naći društvo za igru �. Igraelastikom traži dosta skokova i preciznosti da se pogodiograničeni prostor, a odlično razgibava i jača zglobove iokretnost. Potrebno je najmanje 3 igrača, mada se (dok nedođe treći) u nekim igrama može poslužiti nekim „par-kovskim rekvizitom“ poput klupe, žardinjere ili drveta.

(nastavit će se)

Zvonik � 5/2015 45

Obitelj

ZANIMLJIVO I KORISNO: Bilo da imate ravnu dasku ili naiđete na obo-

reni trupac, dozvolite djeci da se igraju održavanjeravnoteže: odlično za razvoj krupne motorike, ali isinapsi u mozgu.

Kamen mudre ženeMudra je žena na putu po brdima u potoku pronašla

vrijedan kamen. Sljedećeg je dana susrela nekog putnikakoji je bio gladan pa je mudra žena otvorila svoju torbukako bi s njim podijelila hranu. Gladni je putnik ugledaoskupocjeni kamen u torbi mudre žene, svidio mu se pa jezamolio mudru ženu da mu ga da.

Ona je to učinila bez oklijevanja. Putnik je otišao, ra-dostan što ga prati sreća. Znao je da je dragi kamen do-voljno vrijedan da mu pruži sigurnost za cijeli život.

Ali nakon nekoliko dana vratio se tražeći mudru ženu.Kad ju je našao, vratio joj je skupocjeni kamen rekavši:

– Razmislio sam, znam koliko je vrijedan ovaj dragikamen, ali vraćam vam ga s nadom da ćete mi moći datinešto još vrjednije. Ako možete, dajte mi ono što vas je po-nukalo da mi date ovaj vrijedan kamen.

(Priča s interneta)

Usudimo se – igrajmo se „staromodnih“ igara

zkvh

.org.r

s

O nekim sakramentima i oprosti-ma Gábor Tormásy piše 1883. godine usvojoj knjizi Povijest subotičke glavnežupe.

b) Sakrament svete Potvrde (krizme)Sakrament svete potvrde može po-

djeljivati samo biskup. Kad bi kalačkinadbiskupi došli u ovaj grad, obično supodjeljivali sakrament svete Potvrde.

Poslije ponovnog ustrojenja nad-biskupije, 30. studenog 1730. godine,susrećemo ovdje ime biskupa IstvánaLuzsinskog koji je ovdje dijelio svetuPotvrdu. On je bio pomoćni biskup ibiskupski vikar u Velikom Varadinu(Nagyvárad / Oradea). Neki ga pak dr-že velikovaradinskim biskupom. Njiho-vo se mišljenje ne može prihvatiti zatošto je grof Imre Csáky 1710. godine ime-novan kalačkim nadbiskupom, ali je idalje zadržao Velikovaradinsku bisku-piju, budući da se u to vrijeme još nijemogao nastaniti u Kalači, pa je i daljestanovao u Velikom Varadinu. Luzsinskije vjerojatno bio nadbiskupu Csákyjupomoćni biskup, te je kao takav dijelioPotvrdu u ovome gradu. Broj potvrđe-nih je tom prilikom bio 2108. (Luzsin-szki je najprije bio Csákyjev pomoćni bi-skup, a poslije njegove smrti 1733. go-dine imenovan je velikovaradinskim bi-skupom ordinarijem. Umro je 1734. go-dine – prije nego što ga je Papa potvr-dio za biskupa ordinarija.)

Kad se nadbiskup grof Gabrijel Pa-tačić za stalno nastanio u svome sje-dištu, Kalači, odmah je počeo obilazitinadbiskupiju. Tako je 1734. godine po-hodio i ovaj grad, te je tom prilikom 517katoličkih vjernika po njegovim rukamadobilo sakrament Potvrde.

Nadbiskup grof Miklós Csáky je19. i 20. travnja 1749. godine u SzentMáriji imao 1540 potvrđenika. Nadbis-kup grof Ferenc Klobusiczky je 11. i 12.svibnja 1756 potvrdio 1260 vjernika.Nadbiskup grof József Battyány je 12.,13. i 14. lipnja 1763. godine po svetojPotvrdi 2522 vjernika promaknuo zaborce za sveti križ.

Kako bi taj sakrament mogli dos-tojno primiti, prije svete Potvrde bila jeobično priprava krizmanika. Zato sužupnici pozivali krizmanike da sudjelujuna pripravnim poukama. Tko je na timpoukama usvojio potrebno znanje, pa se

ispovjedio i pričestio, toga bi puštali nasvetu Potvrdu.

c) Oltarsko otajstvo (Sveta pričest)Ovaj zalog Kristove ljubavi prema

ljudima se čuvao u po mogućnosti uk-rašenom ormaru na velikom oltaru upozlaćenoj srebrnoj pokaznici i u pozla-ćenom srebrnom čestičnjaku. Prednjim je gorjelo propisano vječno svjetlo.Vjernici su rado dolazili na klanjanjeBogočovjeku nazočnom pod prilikomkruha. Nedjeljom i blagdanom popodneje bila pobožnost kad je župnik izložiopresveto Otajstvo na javno klanjanje, ana kraju pobožnosti je njime blagoslo-vio nazočne.

Samo jedan čovjek bez uskrsnePričestiKroz godinu su vjernici često hra-

nili svoju dušu nebeskom manom. Ipakih je k nebeskom stolu najviše privlačilouskrsno vrijeme. Bez uskrsne ispovijedii pričesti nije ostajao ni jedan katolik uSzent Máriji. Spominje se samo 1767.godina kao nešto izvanredno, kad pas-tir (csordás = čuvar goveda – govedar),izvjesni Marko Skenderović unatoč čes-tim opomenama već tri godine nije oba-vio uskrsnu ispovijed niti je primio sve-tu pričest. Taj je čovjek inače bio tolikonepoznat da nitko nije znao njegovoime, pa čak ni njegov gazda. Premda suredovnici nastojali doznati njegovo ime,ni oni ga nisu otkrili. Bez obzira na tošto je bio nepoznat, nije ostao nekaž-njen zbog zanemarivanja kršćanskedužnosti. Njega su doveli pred GáboraGlasera koji je obavio kanonski pohod.Glaser je naredio da ga dušobrižnicizovu na odgovornost, pa ako ustanovenjegovu krivicu neka se kazni s 25 bati-na. Onda neka mu odrede rok od četr-naest dana da za to vrijeme obavi ispo-vijed i pričest. Ako se ni u tome roku neispovijedi i pričesti, neka se snagomove odluke udari crkvenom kaznom, aako ni to ne bude koristilo, neka ga seprijavi nadbiskupskom stolu, koji ćeodlučiti o daljem odgovarajućem pos-tupku.

Kako je svećenik išao bolesnikuKad je svećenik bolesniku nosio ol-

tarski sakrament, bio je odučen u ro-ketu i štolu, a Gospodinovo tijelo je no-

sio u srebrnoj, iznutra pozlaćenoj posu-dici, koju bi omotao platnenim rupči-ćem, a onda bi sve stavio u za tu srvhuskrojenu torbicu, koju je nosio obješenuo vrat. Na glavi je imao kapicu, kakvuobično nose redovnici, te je tako išaopatniku da ga utješi. Ispred njega od-nosno ispred oltarskog otajstva bi išaosakristan koji je nosio upaljenu svje-tiljku i zvončić u svojoj ruci. Zvončićemje prolaznicima davao znak. Prolaznicibi na to kleknuli moleći se Isusu nazoč-nom u oltarskom otajstvu za bolesnikakojemu se svećenik uputio. Svećenik biim na to dao blagoslov s oltarskimotajstvom. Na sličan je način bolesnikunosio oltarsko otajstvo i onda ako jezbog velike udaljenosti morao sjesti nakola, kad je na primjer krenuo boles-niku na salaš.

U to je vrijeme već bio običaj uSzent Máriji, da se oltarsko otajstvo no-si i u ophodu. O tome će običaju biti go-vora niže, kad se bude govorilo o opho-dima.

d) Sakrament pokore(Ispovijedi) i dani oprosta

Za podjeljivanje ovoga sakramentasu bile ispovjedaonice koje su bile pos-tavljene u samostanskom hodniku di-jelom zbog premale crkve, a dijelom izbog toga što je za to navodno postojalopapinsko dopuštenje. Ispovjedaonicu suvjernici u Szent Máriji često pohađali,te se o Uskrsu nije našao nitko međunjima koji bi ostao bez ispovijedi.

Sa sakramentom pokore je pove-zan i oprost. Na mjestu je, da se sjetimokoje je oprosne povlastice imala Crkvau Szent Máriji.

Prvo spominjemo potpuni oprostna proštenje o blagdanu zaštitnika cr-kve, svetog Mihovila arkanđela. Potpu-ni oprost je u to vrijeme bio dopuštensamo na 7 godina. Potpuni i za sva vre-mena određeni oprost bio je na blagdanBratovštine kršćanskog nauka: na blag-dan Velike Gospe. Na blagdan obljet-nice posvete crkve se mogao dobiti dje-lomični oprost (od četrdeset dana). Tajse blagdan slavio na drugu vazmenunedjelju. Osim tih oprosnih dana bilo jei oprosnih dana koji su bili vezani uz po-vlastice franjevačkog reda a davali bi sepobožnim bratovštinama koje su djelo-vale u okviru župe. O njima će biti go-vor u nastavku.

5/2015 � Zvonik46

Povijesni kutak

Tormásy o sakramentimaPiše: Stjepan Beretić

Bogdan Rudinski upravo završava svoje srednjoškolsko obra-zovanje u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum“. Od osnov-ne škole dolazi u katedralnu crkvu svete Terezije Avilske u Subo-tici. Rođen je 28. ožujka 1996. godine. Pohađao je Osnovnu školu„Miloš Crnjanski“ u Subotici. Bogdan je spremno odgovorio napar pitanja.

Zvonik: Otkuda odluka o dolasku u sjemenište i gimnaziju„Paulinum“?

� Dolazim iz male ali složne obitelji. Imam jednu mlađu sestru,koja sada pohađa sedmi razred osnovne škole. Tijekom osnovnogobrazovanja osjetio sam duhovni poziv. Zbog toga sam se raspiti-vao gdje bi najbolje bilo nastaviti školovanje. S „Paulinumom“ meupoznala moja krsna kuma, čiji je brat također pohađao ovu školu.Uz podršku obitelji i župnika msgr. Stjepana Beretića upisao samse u sjemenište i gimnaziju „Paulinum“.

Zvonik: Kako je živjeti u sjemeništu?

� Mnogo puta mi je postavljano ovo pitanje. Kao ni u bilo kojemdrugom zavodu život ne može biti idealan, ali je na nama da setrudimo da bude što bolji. Na početku je naravno bilo teško, alisam se lako priviknuo na dnevni red. Najvažnije je truditi se i mo-liti! Bez molitve i truda nema napretka. Uz podršku mojih prijate-lja i obitelji i odgojitelja uspio sam nadvladati sve teškoće i prob-leme. Najviše sam zahvalan ovoj instituciji zato što me je osamo-stalila i postavila na moje noge, da idem svojim putem u život. Odsrca zahvaljujem svima koji me podržavaju i mole za mene.

Zvonik: Planovi…

� Svoje daljnje školovanje želio bih nastaviti kao bogoslov Su-botičke biskupije na Teološkom fakultetu u Ðakovu. Polako seveć spremam za prijemni ispit i za upis na bogosloviju.

Zvonik: Tvoja poruka mladima…

� Bog sve poziva na različite službe. Dragi mladi, ako vas Gos-podin poziva na svećeništvo ili redovništvo, nemojte odbiti taj pre-divan i jedinstven poziv! Potičem vas da pružite ruku Dobrom Pas-tiru i pođete Njegovim putem, jer On zna što je za vas najbolje! Anajbolja priprema za teološki studij je sjemenište i gimnazija „Pau-linum“.

Informacije o upisu u prvi razred gimnazije

„Paulinum“Upis u Biskupijsku klasičnu gimnaziju

„Paulinum“ podrazumijeva i život u sjemeni-štu (odgojnom zavodu), jer je ova gimnazijaosnovana u prvom redu zbog pripreme kan-didata za svećeništvo. Prema tome, u ovu segimnaziju, mogu upisati samo dječaci. Uskladu s planovima daljnjih studija, one kojise natječu za upis dijelimo u dvije grupe:

u prvu grupu spadaju oni koji imaju na-mjeru nakon završene gimnazije nastaviti svojstudij na nekom od teoloških fakulteta s ci-ljem da postanu svećenici. Za upis je potrebnoobratiti se svom biskupu Ivanu sa svojim mje-snim župnikom i uz njegovu preporuku, vlas-toručno pisanom molbom, uz priloženu doku-mentaciju:

– svjedodžba završene osnovne škole– izvadak iz matice rođenih– izvadak iz matice krštenih– uvjerenje o zdravstvenom stanju– župnikova preporuka– roditeljska suglasnost.

O rezultatima prijema kandidat će pravo-dobno primiti pismenu obavijest.

U drugu grupu spadaju oni učenici kojise upisuju u gimnaziju „Paulinum“ kako bikao laici vršili crkvene službe (npr.: vjerouči-telji, đakoni, administrativni, odn. karitativnislužbenici itd.). Učenici koji se opredjeljuju zaovu drugu mogućnost, neka se jave u tajni-štvo „Paulinuma“ uz već gore naznačene do-kumente.

Prvi rok za upis je u obliku motivacijskograzgovora kroz mjesec lipanj (juni), a drugirok traje od 15. do 31. kolovoza (augusta). Uovom periodu kandidate i zainteresirane oče-kujemo svakog radnog dana prema dogovoruu vremenu od 8 do 12, odnosno od 15 do 18sati, kada mogu predati svoju dokumentacijuza upis.

Uprava gimnazije i sjemeništa „Paulinum“

Zvonik � 5/2015 47

Duhovna zvanja

Kuda? Duhovni poziv?

zkvh

.org.r

s

Više puta i na više načina u različi-tim se tekstovima pisalo i na brojnimmjestima govorilo o tome da su u životuvažnija djela nego riječi. Na to nas ne-dvojbeno pozivaju i Isusove riječi iz Ma-tejeva evanđelja: Na Mojsijevu stolicu za-sjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dak-le i obdržavajte sve što vam kažu, ali senemojte ravnati po njihovim djelima jergovore, a ne čine. Vežu i ljudima na plećatovare teška bremena, a sami ni da bi ihprstom makli. Sva svoja djela čine zato daih ljudi vide (Mt 23,2-7) ili pak one izJakovljeve poslanice: Što koristi, braćomoja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelanema? Može li ga vjera spasiti? Ako sukoji brat ili sestra goli i bez hrane svag-danjepa im tkogod od vas rekne: „Hajdeteu miru, grijte se i sitite“, a ne dadnete imšto je potrebno za tijelo, koja korist? Takoi vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.Inače, mogao bi tko reći: „Ti imaš vjeru,a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjerubez djela, a ja ću tebi djelima pokazatisvoju vjeru“ (Jak 2,14-18).

Jedno je, dakle, jasno: Vjera bez dje-la jest vrijedna, ali nije autentična i zasi-gurno ne potiče na nasljedovanje. U tomsmislu, nerijetko smo i mi kršćani i prak-tični vjernici skloni etiketirati jedni dru-ge na one „prave“ i „neprave“ kršćane,na one koji su svake nedjelje na svetojmisi i one koji su jednom godišnje u crk-vi, na one ćudoredne ili nećudoredne,podobne i nepodobne, „starosjedioce“ inovopridošlice i dr.

Dakako, u duhovnom i kršćanskomživotu osobito je važna i neizostavna ne-djeljna sveta misa kao i molitvena praksai čitanje Svetoga pisma, ali što bi sva žr-tva koju netko prinosi, sve molitve kojeuznosi Bogu ili pak samo kršćanstvo vri-jedilo ako ono ne bi bilo konkretiziranodjelima? Istina, ponekad su i same riječidovoljne da bismo nekoga ohrabrili idigli na noge, ali djela su ona koja će nasopravdati ili pak ne. Samo brbljanje i pa-metovanje često ostaju bez ploda akonisu potkrijepljeni djelovanjem. S drugepak strane, djelovanje od nas samih tražineprestani angažman, nesebičnost i zau-

zetost u svakodnevici, često stavljanjesebe i svojih potreba po strani da bi semoglo udovoljiti ili pomoći drugome. Uteoriji to zvuči lagano, čak i ostvarivo, aliako smo dovoljno iskreni prema sebi, isami shvaćamo kako je ponekad teškoprisiliti se pomoći (ne mislim samo ma-terijalno, jer je ono samo jedan aspektpomaganja) nekomu tko nam je blizu iblizak, a kamoli nekomu koga gotovo ine poznajemo. U tom slučaju ne tako ri-jetko prestižu nas ateisti, agnostici i svidrugi koji ne čitaju Sveto pismo i ne slu-šaju nedjeljne propovijedi, ali se ravnajupo svojoj savjesti. Jednom riječju, reklibismo da žive po osjećaju čovječnosti.Kršćanstvo, dakle, ili kršćanski odgojnisu u isto vrijeme i jamstvo da će netkopostati i dobar čovjek i kršćanin.

Biti autentičan kršćanin stoga zah-tijeva biti istodobno nesebičan, zaintere-siran za svijet oko sebe, biti Čovjek. Ka-da kažem zainteresiran mislim na to danas upravo zainteresiranost za nešto ilinekoga čini spremnijim na djelatnost.Jer svakom je konkretnom djelu potre-ban poticaj. Ljudi koji na sve što se okonjih događa samo odmahuju rukom rijet-

ko su spremni otkinuti dio svojega vre-mena da bi se posvetili nečemu druš-tveno korisnom. Ne čudi stoga da seljudi danas rijetko ili sve teže odlučujuna volontiranje ili bilo kakav oblik akti-vizma koji istodobno ne osigurava i vlas-titi probitak.

Ipak, smatram da svaki oblik djelat-ne ljubavi kreće upravo iz „mikroklimeljubavi“ koja se može ostvariti najprije užupnim zajednicama, a potom i reflekti-

rati na širu društvenu zajednicu. Stoga„klima“ u jednoj župnoj/vjerskoj zajed-nici pruža uvid u to koliko smo kao krš-ćani i djelatni. Ne samo nedjeljom većpreko cijeloga tjedna do sljedeće svetemise. Rekli bismo to, ako od jedne dodruge nedjelje ostanemo isti, uzaludanje sav naš trud i Kristove riječi.

Čovjeka nikada ne treba suditi potome kada je krenuo u crkvu (jer nisu sviimali tu sreću biti odgojeni u kršćan-skom duhu), koliko je minuta ili satimolio na dan, već uvijek gledati je li uzodlazak na svetu misu pomogao glad-nom, utješio neutješenog, posjetio boles-nog, izmamio nekomu osmijeh na lice isl., ili učinio neko drugo dobro djelo. Nesramim se priznati da i sama ne tako ri-jetko ostanem posramljena pred onimakoji nisu baš svake nedjelje na svetojmisi, ne mogu se pohvaliti baš nekimosobitim duhovnim životom, ali djeluju iostavljaju vidljive tragove dobrote zasobom. Na njih se čovjek može osloniti.A biti oslonac nekomu znači biti i suput-nik i supatnik, primjer i poticaj za naslje-dovanje. Vjerujem da ih Isus jako voli jersu njegove riječi potvrdili djelima.

Kao i u svemu drugom, i u kršćan-skom življenju važna je mjera. Pretjeranapobožnost vodi kako znamo u fanatizamili fundamentalizam, pretjerana liberal-nost nerijetko u ateizam ili pak kršćan-ski indiferentizam i relativizam, a ni je-dan „izam“ dosad nikomu nije donioništa dobra. Po djelatnoj ljubavi i molitvijedino je moguće biti autentičan kršća-nin po Isusovoj mjeri.

5/2015 � Zvonik48

Kršćanski stav

Mjera u djelimaPiše: Željka Zelić

Kao i u svemu drugom, i u kršćanskom življenjuvažna je mjera. Pretjerana pobožnost vodi kako znamo u fanatizam ili fundamentalizam, pretjerana liberalnost nerijetko u ateizam ili pakkršćanski indiferentizam i relativizam, a ni jedan„izam“ dosad nikomu nije donio ništa dobra.

Posljednjih godinu dana u jav-nosti se veliki značaj poklanja obilje-žavanju 100. obljetnice od početka iz-bijanja Prvoga svjetskog rata. Akomalo više obratimo pažnju, primijetitćemo da gotovo sva sredstva javnoginformiranja prilaze toj temi nekakoneobjektivno, rekla bih jednostrano.

Nikako se ne može i ne smije za-boraviti niti zaobići taj tako značajanpovijesni period kao ni događaji ve-zani za isti. Ne smiju se zaboravitižrtve kojih je bilo svugdje. Izginuli sumnogi širom svijeta pa i s ovih pros-tora. Bio je to Veliki rat.

Pokušat ću, u kratkim crtama, tojaktualnoj temi prići na jedan druginačin, rekla bih, svoj način, onakokako sam, zahvaljujući mojim pre-cima, koji su mi tako živopisno i vje-rodostojno govorili o tim zbivanjima,stekla pojmove vezane za ta teška vre-mena.

Moj pradida (pradjed) po majci,Antun Šokčić je u braku s mojom pra-majkom (prabakom) Matijom Šokčić,rođ. Kopunović, imao devetero djece:Solu, Mariju, Paju, Rozu, Loziju, Katu,Luku, Antuna i Anu. Pramajka, ili ka-ko su je njena djeca zvala, Nana, ranoje ostala bez muža koji je umro kaorelativno mlad čovjek. No, kako jebila vrijedna i puna vjere u Boga, tako

je i svoju djecu odgajala te su od njih,osobito ovi stariji, postali marljivi ipošteni mladi ljudi, njena, kako bi sereklo „desna ruka“. Nazirali su sebolji dani za cijelu obitelj. Ali, stigla jei ta kobna 1914. godina. Počeo je rat.Veliki rat.

Mobilizirana su, poput mnogih, ičetiri mlada, stasita momka: Solo,Pajo, Lozija i Luka. Carska se naredbamorala poslušati. Nisu željeli ratovati,nisu željeli ubijati… Ipak, napustili sui salaš i zemlju i konje i volove. Naj-teže od svega im je bilo ostaviti Nanui mlađu braću i sestre.

Vijesti su rijetko stizale sa bojiš-ta. Iznenada im se vratio Luka teškoranjen. Nedugo iza toga je preminuo.Pokopan je u obiteljsku grobnicu naSenćanskom groblju u Subotici.

Solo, najstariji, nije se vratio. Onjemu svjedoči samo jedna fotografijana kojoj ga vidim kao mladog vojnikaobučenog u austro-ugarsku unifor-mu.

Lozija se vratio nakon nekolikogodina, izmučen, s vidnim tragovimaživota provedenog u teškim uvjetima.Osim gorčine i bola donio je i jednuiskrzanu fotografiju, na kojoj je onamaterski snimljen između dva okr-šaja tamo negdje u Galiciji na fronti.Fotografija prikazuje križ s brojem11979 i svježu humku u koju je kojičas ranije pokopano svoga brata Pajudok on, Lozija kleči, zagrlivši križ.Pajo je od tada postao samo broj, brojpoput mnogih koji su ostali ležati poratištima na svim stranama svijeta.

Lozija je pobolijevao, nije zasno-vao svoju obitelj već je živio u zajed-ničkom domaćinstvu sa svojim naj-mlađim bratom a mojim didom (dje-dom) Antunom i njegovom obitelji.Istinski je volio njegovu djecu, mojumamu Mariju i njenu sestru Olivu.Umro je kao relativno mlad čovjek.

Ove redove posvećujem svimanonimnim vojnicima s ovih prostorakoji su iskrvarili u Velikome ratu aosobito mojim prastričevima. To je je-dino što mogu za njih učiniti.

Netko je jednom rekao da voljenižive sve dok ih se sjećamo.

Zvonik � 5/2015 49

Priča

Tragika ravnicePiše: Ljubica Gurinović

Photo

U fotografskoj radnjipred odlazak brkati naočit vojnikoslonjen o stolu austrougarskoj odoris kapom na ćelavoj glavii bajunetomza spomen se slika

Poslat će slikuposlijes nekakve muzgave, kaljavekrvlju zamazanegladnežednefronte galicijskeženi i djecipsujući dankad je nalickanponosanpred fotografa stao

Mirko Kopunović

zkvh

.org.r

s

5/2015 � Zvonik50

Ususret događanjima

Kolo na Dove u Tavankutu

Nedjelja, 24. svibnja - na blagdanDuhova

HKPD Matija Gubec organiziraophod Kraljica.

Kraljice će sudjelovati na sv. misi utavankutskoj župnoj crkvi u 10,30, a u popodnevnim satima posjetit će

pojedine obitelji. Od 19, 00 sati na Etnosalašu

Balažević bit će održano Kolo.

x x x

Misa zahvalnica u Subotici

subota, 30. svibnja s početkom u 10,30 sati

katedrala bazilika sv. Terezije Avilske

POKRAJINSKI SUSRET PJESNIKA

„Lira naiva 205.“ – Zemun

Pjesnička večer u 17 satiu Čitaonici ZHZ „Ilija Okrugić“

Organizatori: Hrvatska čitaonica i

KDKPD „Ivan Antunović“ Subotica

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200533294

Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhov-nost „Ivan Antunović“, Trg sv. Terezije 3, 24000Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ, Snežana Vujković Lamić

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“24000 SUBOTICA, Trg svete Terezije 3 SRB 24000 Subotica

e-mail: [email protected] mob.: +381643226613; tel: +38124600240 Dinarski broj računa: 310-210508-62 NLB Banka A.D. Beograd

Telefon: +381 63 844 9368; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]: www.zvonik.rs

Uredništvo:Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381 63 844 9368Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikadr. sc. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Društva “Ivan Antunović“mr. sc. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. sc. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupiru: Ministarstvo vera R. Srbije, Grad Subotica,Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

i Hrvatska biskupska konferencija

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

osnovana 2002. u Suboticisa sjedištem u spomen-kući

prof. Bele Gabrića, radi prikupljanja, objavljivanja i promicanja kulturne

baštine Hrvata u Vojvodini

Subotica, ulica Bele Gabrića 21

In memoriam

Fabijan (Bašo) Skenderović (1917.-2006.)

Prije devet godina napustio nas je dragi i voljeniotac, dida, pradida, tast i rođak Fabijan Skenderović.

U molitvi ga se rado sjećaju njegovi najmiliji:kćerka Marica, sin svećenik Ivan iz USA, sin Veco,kćerka Klara Laloli iz CH, snaha Matilda, zet AchilleLaloli iz CH; unučad: Ivica sa suprugom Snežanom, Klara, Marko sa sup-rugom Katijom iz CH, Marco Laloli iz CH, Susanne sa suprugom LucomBorsottijem iz CH te praunučad: Ivana, Dario i David kao i sva ostala rod-bina i prijatelji. Sveta misa za njega bit će slavljena u nedjelju 21. lipnja 2015.u 17 sati u crkvi sv. Roka u Subotici.

zkvh

.org.r

s

katolički list von1 · kolega s treće godine zapeo je na ispitu iz trojstva i zamolio me za...

Documents