karlovačka industrija i bankarstvo izmedu dvaju ratova

C M Y K

Karlovac, 2013.

KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVO

IZMEDU DVAJU RATOVA(1918. - 1941.)

Božidar - Božo Kovačević

KA

RL

OV

AČ

KA

IN

DU

ST

RIJ

A I

BA

NK

AR

ST

VO

IZ

ME

DU

DV

AJU

RA

TO

VA

(19

18. -

194

1.)

Bož

idar

- B

ožo

Kov

ačev

ić

ISBN 953-7622-46-6

9 7 8 9 5 3 7 6 2 2 4 6 6

85 GODINA HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE

ŽUPANIJSKE KOMOREKARLOVAC

Božidar – Božo Kovačević

KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVOIZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

(1918. – 1941.)

Karlovac, 2013.

2

Izdavač Hrvatska gospodarska komora - Županijska komora Karlovac

Za izdavačadr. sc. Zlatko Kuzman

Autor Božidar Kovačević, dipl. oec.

Fotografije mr. sc. Zvonimir Gerber, Dinko Neskusil, Tiskara Pečarić&Radočaj

Grafičko oblikovanje i tisak Tiskara Pečarić i Radočaj, Karlovac

Naklada 300 primjeraka

ISBN 978-953-7622-46-6

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 835943.


KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVOIZMEĐU DVAJU SVJETSKIH

RATOVA(1918. - 1941.)

4

85 GODINA HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ŽUPANIJSKE KOMORE KARLOVAC

Karlovačka metalna industrija između dva svjetska rata

5


S a d r ž a j

PREDGOVOR 7

85 GODINA HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ŽUPANIJSKE KOMORE KARLOVAC 9

KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVO IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA (1918. - 1941.) 19

NEKOLIKO RIJEČI O KNJIZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

KARLOVAČKO GOSPODARSTVO PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA . . . . . . 21

UVJETI ZA RAZVITAK GOSPODARSTVA U KARLOVCU POSLIJE 1918. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

USPONI I PADOVI KARLOVAČKOG GOSPODARSTVA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

INDUSTRIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Elektroprivreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Proizvodnja i prerada nemetala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Metaloprerađivačka djelatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Kemijska industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40Proizvodnja građevnog materijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Drvna industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Tekstilna industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Kožarska industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Prehrambena industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Grafička industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

BANKARSTVOBanke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Štedionice i pomoćnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Na kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Tumač pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

Kazalo gospodarskih tvrtki, banaka, štedionica i pomoćnica . . . . . . . . . . . . . 87

Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

6


Karlovačka pivovara

7

PREDGOVOR

Činjenica da je poznati karlovački gospodarstvenik, ekonomist, Božidar Kovačević, rođen 1928. kad i Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Karlovac, a to je sredina razdoblja o kojem je pisana ova knjiga, zanimljiva je podudarnost. Karlovačko gospodarstvo zapravo je autorov život. Njegova duga profesionalna karijera protkana brojnim objavljenim radovima na ovu temu, djelovanje u gospodarskim udruženjima, posebno u Gospodarskoj komori, i podatak da potječe iz poduzetničke obitelji o tome najbolje govore.Knjiga opisuje vrijeme koje dolazi nakon ”zlatnog doba Karlovca”, tada velikog lučkog i trgovačkog centra što je prekinuto izgradnjom pruge Budimpešta - Rijeka kada je došlo teško vrijeme stvaranja karlovačke indstrije. Tome presudan poticaj početkom stoljeća daje genijalni gradonačelnik, Ivan Banjavčić izgradnjom Munjare u Ozlju pa se razvija industrija koja je preživjela strahote Prvog svjetskog rata.Opisano razdoblje između dva rata, burno isprepleteno krizama po svom trajanju isto je kao i trajanje mlade hrvatske države od osamostaljenja. To nije jedina sličnost, baš se tu potvrđuje ona poznata uzrečica kako je povijest najbolja učiteljica života.Industrijska tradicija na kojoj počivaju čitave grane i poduzeća, pomogla je da i u velikim krizama kada puno tvrtki proživljava preoblikovanje pa i propast, karlovačka industrija uvijek ide dalje. Tadašnje poslovne zone i razne druge intervencije lokalnih vlasti u pomoći opstanku nekih poduzeća i stvaranju novih, opisane u knjizi, snažan su motiv i poruka za budućnost.Karlovčani su 1852. godine predvodili osnivanje Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu i dali značajan doprinos komorskom organiziranju na nacionalnoj razini. Ipak u vrijeme krize osjetili su i potrebu za dodatnim lokalnim udruživanjem kako bi još bolje promicali svoje interese u tim teškim vremenima. Od tada je prošlo 85 godina i ta povijest, povjest je borbe za svekoliki napredak zajednice koju krasi naziv industrijska regija. S pravom, jer danas 55 % ukupnog prihoda stvara prerađivačka industrija dok je taj udio na nacionalnoj razini oko 20-tak posto. Radi usporedbe 1921. godine u Kraljevini SHS taj odnos je 41,5 % u Karlovcu prema 8,6 % u Kraljevini SHS.Tradicija je to o kojoj govori i ova knjiga sada na novoj prekretnici pred ulazak u Europsku uniju pa je s osobitim zadovoljstvom izdajemo povodom obilježavanja 85. godišnjice rada i djelovanja Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Karlovac i predajemo gospodarskoj javnosti Karlovačke županije i drugim zainteresiranim čitateljima.

dr. sc. Zlatko Kuzman

8


PREDGOVOR

Činjenica da je poznati karlovački gospodarstvenik, ekonomist, Božidar Kovačević, rođen 1928. kad i Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Karlovac, a to je sredina razdoblja o kojem je pisana ova knjiga, zanimljiva je podudarnost. Karlovačko gospodarstvo zapravo je autorov život. Njegova duga profesionalna karijera protkana brojnim objavljenim radovima na ovu temu, djelovanje u gospodarskim udruženjima, posebno u Gospodarskoj komori, i podatak da potječe iz poduzetničke obitelji o tome najbolje govore.Knjiga opisuje vrijeme koje dolazi nakon ”zlatnog doba Karlovca”, tada velikog lučkog i trgovačkog centra što je prekinuto izgradnjom pruge Budimpešta - Rijeka kada je došlo teško vrijeme stvaranja karlovačke indstrije. Tome presudan poticaj početkom stoljeća daje genijalni gradonačelnik, Ivan Banjavčić izgradnjom Munjare u Ozlju pa se razvija industrija koja je preživjela strahote Prvog svjetskog rata.Opisano razdoblje između dva rata, burno isprepleteno krizama po svom trajanju isto je kao i trajanje mlade hrvatske države od osamostaljenja. To nije jedina sličnost, baš se tu potvrđuje ona poznata uzrečica kako je povijest najbolja učiteljica života.Industrijska tradicija na kojoj počivaju čitave grane i poduzeća, pomogla je da i u velikim krizama kada puno tvrtki proživljava preoblikovanje pa i propast, karlovačka industrija uvijek ide dalje. Tadašnje poslovne zone i razne druge intervencije lokalnih vlasti u pomoći opstanku nekih poduzeća i stvaranju novih, opisane u knjizi, snažan su motiv i poruka za budućnost.Karlovčani su 1852. godine predvodili osnivanje Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu i dali značajan doprinos komorskom organiziranju na nacionalnoj razini. Ipak u vrijeme krize osjetili su i potrebu za dodatnim lokalnim udruživanjem kako bi još bolje promicali svoje interese u tim teškim vremenima. Od tada je prošlo 85 godina i ta povijest, povjest je borbe za svekoliki napredak zajednice koju krasi naziv industrijska regija. S pravom, jer danas 55 % ukupnog prihoda stvara prerađivačka industrija dok je taj udio na nacionalnoj razini oko 20-tak posto. Radi usporedbe 1921. godine u Kraljevini SHS taj odnos je 41,5 % u Karlovcu prema 8,6 % u Kraljevini SHS.Tradicija je to o kojoj govori i ova knjiga sada na novoj prekretnici pred ulazak u Europsku uniju pa je s osobitim zadovoljstvom izdajemo povodom obilježavanja 85. godišnjice rada i djelovanja Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Karlovac i predajemo gospodarskoj javnosti Karlovačke županije i drugim zainteresiranim čitateljima.

dr. sc. Zlatko Kuzman

Ulazak u Radićevu

9


I

85 godina Hrvatske gospodarske komoreŽupanijske komore Karlovac

Gospodarske komore danas se definiraju kao ”udruge gospodarskih poduzeća različitih djelatnosti i struka , koje kao ustanove zastupaju poslodavce u zemlji i inozemstvu.“ Iz definicije jasno proizlazi prirodna težnja poduzeća da kroz udruživanje na najbolji način zastupaju i promiču interese svojih poduzeća i struke. Ideja o nekoj vrsti gospodarskih komora nastala je u Francuskoj još u 17 stoljeću. Dalje se širi diljem Europe, jer su gospodarstvenici u udruživanju prepoznali i našli svoj interes. Prvi Zakon o komorama u Austro-Ugarskoj monarhiji donesen je 1848. godine. Tada je u čitavoj državi osnovano 77 trgovačko-obrtničkih komora. Već 1852. u Hrvatskoj su osnovane tri (Zagreb, Osijek i Rijeka), a kasnije i komora u Senju. Od 1852. godine gospodarske komore u Hrvatskoj kontinuirano djeluju, tako da je HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA 2012. godine s pravom obilježila svoju 160-godišnjicu postojanja. Zagrebačko komorsko područje obuhvaćalo je 12 gradova, a među njima i KARLOVAC. U toj komori, tijekom druge polovine devetnaestog stoljeća vrlo utjecajni bila su četvorica Karlovčana: Ambroz Vranyczany – Dobrinović (ml.), Imbro Ignjatijević Tkalac, Milan Krešić i Eugen Sabljić.

10


Ambroz barun Vranyczany-Dobrinović (ml.) bio je ugledni karlovački gos-podarstvenik i predsjednik trgovačkog (mjeničnog) suda sa sjedištem u Kar-lovcu, a nadležnog za građansko i vojno područje od Like i Gorskog kotara sve do Vojvodine. Ban Josip Jelačić imenovao ga je predsjednikom hrvatskog financijskog odbora, čime je postao prvi hrvatski ministar financija. Jedan je od osnivača Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, konstituirane 16. veljače 1852. godine. Dr Imbro Ignjatijević Tkalac, rođeni Karlovčanin, bio je prvih deset godina (1852. – 1861.) organizator i tajnik Hrvatske trgovačko – obrtničke komore. Kao ugledni intelektualac, poliglot i sveučilišni profesor pozvan je još 1851. da organizira komoru u Zagrebu.Milan (Mijo) Krešić , također rođen u Karlovcu, bio je od 1876. tajnik Trgovačko – obrtničke komore u Zagrebu. Uz taj posao uređivao je i časopise ”Trgovački list“, ”Obrtnik“ i ”Trgovački i obrtnički sviet“. (1876. – 1897). Eugen Sabljić rođen je u Karlovcu 1830. Kao ugledni trgovac postao je vijeć-nikom Trgovačko – obrtničke komore, a od 1878. do 1881. bio je i njen pred-sjednik. Uz brojne reorganizacije, teritorijalne nadležnosti, mijenjanje uloge i kompe-tencija sve te trgovačko- obrtničke, a kasnije i industrijske komore djelovale su do kraja Austro-Ugarske monarhije, u tijeku Prvog svjetskog rata, pa čak i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U to vrijeme Karlovac je, u odnosu na druge gradove, bio vrlo razvijen in-dustrijski grad. Približavanje velike svjetske krize (1929. – 1933.) prisililo je karlovačke poduzetnike, osobito industrijalce, da traže rješenja za ublažavanje krize, a često i za goli opstanak. Zbog toga su karlovački industrijalci , počet-kom siječnja 1928. godine, osnovali Udruženje industrijalaca grada Karlovca. Za prvog predsjednika tog Udruženja izabran je Julio Jakil, karlovački indu-strijalac, suvlasnik obiteljske tvrtke ”Andrija Jakil“ – tvornica kože i cipela, d.d. Karlovac. Članovi Udruženja bili su svi karlovački industrijalci i drugi zainteresirani kar-lovački gospodarstvenici. To znači da je ovo udruženje stvarno preteča današ-nje Županijske gospodarske komore u Karlovcu. Od tada, već 85 godina Ko-mora neprekidno djeluje (uz manji prekid nakon II. svjetskog rata) u interesu gospodarstva i njenog okruženja. Odmah po osnivanju, Udruženje industrijalaca energično se usprotivilo mo-nopolu gradske munjare radi novog cjenika pogonske električne energije, koji je umanjio konkurentnost i profitabilnost poduzeća.

Udruženje industrijalaca djelovalo je i kratko vrijeme poslije Drugog svjetskog rata kao Trgovinsko-industrijska i obrtnička komora. Nakon 1945. godine i osnivanja FNRJ, društveno-ekonomski sustav potpuno je izmijenjen. Privatno vlasništvo je putem konfiskacija i na druge načine go-tovo iskorijenjeno. Država je uvela tzv. plansku privredu i poduzela niz mjera da zadrži potpunu kontrolu nad svim društvenim i gospodarskim zbivanjima. Poduzećima su upravljala administrativno operativna rukovodstva (AOR-i). Sve su komore, osim vanjskotrgovinske, ukinute.

11


Šezdeset karlovačkih poduzeća bilo je razvrstano po sektorima vlasništva i po značaju.

Sektor vlasništva broj poduzeća % broj radnika

Državno 46 77 6.213 Zadružno 8 13 392 Društveno 6 10 147

Ukupno 60 100 6752

Privatno vlasništvo u gospodarstvu doslovno je ukinuto. Ostalo je samo 340 obrtnika, bez ijednog zaposlenog radnika.

Rang po značaju broj poduzeća % broj radnika

Savezni 5 8 968 Republički 24 40 4064 Lokalni 31 52 1720

Ukupno 60 100 6752

Savezni značaj imala su velika poduzeća kožarske industrije. Sva ostala karlo-vačka industrijska poduzeća bila su republičkog značaja, a lokalni značaj ima-la su manja obrtnička poduzeća i komunalne organizacije. Od 1950. godine, na temelju ” Osnovnog zakona o upravljanju privrednim poduzećima i višim privrednim poduzećima ” (tzv. radničko samoupravljanje), stvoren je novi gos-podarski sustav koji je funkcionirao čitava četiri desetljeća. Mnoga poduzeća iz savezne i republičke nadležnosti prenesena su u nadležnost lokalnih organa vlasti. Prirodno se nametnula potreba za njihovom suradnjom i usklađivanjem razvojnih planova. Na našem području počelo se s osnivanjem Trgovačko-ugostiteljske komore za grad i kotar Karlovac. Osnivačka skupština održana je 25. srpnja 1952. godine. Članstvo u Komori bilo je dobrovoljno. Godine 1958., iz tada mješovite Komo-re izdvaja se ugostiteljstvo u posebnu Komoru. Trgovinska komora koristila je poslovne prostorije u Haulikovoj ulici broj 5 (hotel ”Central“). Kako je taj prostor bio nedovoljan i bez uvjeta za uredno obavljanje poslova, među trgovačkim poduzećima pokrenuta je inicijativa za izgradnju nove zgrade Komore u današnjoj Ulici kralja Tomislava 19b. U tu svrhu povišena je članarina Komori, a svoja sredstva uložili su i Kombinat ”Bo-rovo“, trgovačko poduzeće ”Dubovac“, te stručna udruženja Društvo ekono-mista i Društvo knjigovođa. Motiv stručnih udruženja bio je osnivanje Kluba privrednika pri Komori, koji bi okupio karlovačke ekonomiste, računovođe i financijske djelatnike, te pravnike u privredi. Do kraja 1962. izgrađen je prednji dio zgrade Gospodarske komore, a u 1963. i dvorišni dio.

12


U 1962. godini donesen je i ”Zakon o djelovanju jedinstvenih privrednih komora”. Članovi Privredne komore postala su sva gospodarska poduzeća tadašnjeg kotara Karlovac, iz svih grana gospodarskih djelatnosti.Na temelju tog Zakona Komora je djelovala putem strukovnih sekcija:

- industrija, graditeljstvo i promet; - šumarstvo i drvna industrija; - poljoprivreda i prehrambena industrija; - trgovina; - ugostiteljstvo i turizam; - zanatska i komunalna djelatnost; - zadrugarstvo.

Rad sekcija koordinirao je Upravni odbor od 29 članova i Predsjedništvo na čelu s predsjednikom i tajnikom Komore. Svaka sekcija imala je svog predsjednika volontera i profesionalnog sekretara. Djelovanje Komore prošireno je tako da je obuhvaćalo grad Karlovac, kotareve i gradove Ogulin, Slunj, Duga Resu, Ozalj, Vojnić i Vrginmost (Gvozd).Kraće vrijeme Komora je imala i ispostavu u Gospiću. Krajem 1965. godine Komora mijenja naziv u ”Osnovna privredna komora“, Karlovac. Izabrana je i prva skupština. Učlanjenje u Privredne komore postalo je za sva poduzeća obvezatno. Od 1965. godine (privredna reforma!) do 1990. godine karlovačka Privredna komora nije bitno mijenjala svoju organizacijsku strukturu.Godine 1991. dotadašnji naziv Privredna komora mijenja se u Hrvatska gos-podarska komora - Županijska komora Karlovac. Na temelju ”Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori“ iz 1991. Županijska gospodarska komora Karlovac organizirana je tako da je formirano Gospo-darsko vijeće od 17 članova, a predsjednik Gospodarskog vijeća ujedno je i predsjednik Županijske komore Karlovac. Pri Komori djeluju i Udruga informatičara i Udruga inovatora, te Povjerenstvo za zaštitu okoliša. Komora također podržava i pomaže rad Udruge računovođa i financijskih djelatnika.

U organizacijskoj strukturi Županijske komore Karlovac djeluje 8 odsjeka Sektora i 7 odsjeka Centara:

Odsjek sektora za industriju Odsjek sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Odsjek sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo Odsjek sektora za bankarstvo i druge financijske institucije Odsjek sektora za trgovinu Odsek sektora za turizam Odsjek sektora za međunarodne odnose Odsjek sektora za promet i veze Odsjek centra za kvalitetu Odsjek centra za poduzetništvo inovacije i tehnološki razvoj

13


Odsjek centra za investicije Odsjek centra za poslovne informacije Odsjek centra za informatiku i statistiku Odsjek centra za razvoj ljudskih potencijala Odsjek centra za EU

Od samog početka, sve do današnjih dana, na čelu Komore nalazili su se ugledni Karlovčani, većinom uspješni gospodarski stručnjaci, neki kao volonteri, a kasnije i profesionalci. To je bio i jedan od osnovnih razloga da je Županijska gospodarska komora Karlovac primila brojna priznanja za uspješan rad. Od osnivanja do danas predsjednici Komore bili su: 1. Julio Jakil (1928. – 1941.) 2. Pero Božić (1951. – 1956.) 3. Ivan Šutila (1956. – 1961.) 4. Petar Vinski (1961. – 1962.) 5. Anton Maček (1962. – 1972.) 6. Rudolf Mažuran (1973. – 1975.) 7. Drago Furač (1975. – 1977.) 8. Đorđe Ivošević (1977. – 1982.) 9. Franjo Pavelić (1982. – 1984.) 10. Dujo Nekić (1984. – 1992.) 11. Božidar Farkaš (1992. – 1996.) 12. Zlatko Kuzman (1996. – )

Dosadašnji tajnici Komore bili su: 1. Janko Nejak (1952. – 1958.) 2. Petar Vinski (1958. – 1962.) 3. Đuka Alinčić (1962. – 1962.) 4. Milan Filipović (1963. – 1975.) 5. Vilim Majetić (1975. – 1978.) 6. Drago Rogić (1979. – 1985.) 7. Milica Rakinić (1985. – 1991.) 8. Dujo Nekić (1993. – 2001.)9. Damir Furdek (2001. – )

Na čelu Županijske gospodarske komore Karlovac od 1996. godine je dr. sc. Zlatko Kuzman, a od 2001. uz njega i tajnik Damir Furdek, dipl. oec. Prema važećim propisima Gospodarska komora ima dvije vrste zadataka:

- provoditi prenesene nadležnosti koje joj je povjerila država i - intenziviranje vlastitih aktivnosti.

Država je na Komoru prenijela osamnaest javnih ovlasti, pa Komora godišnje izdaje preko 168.000 dokumenata koji omogućavaju poduzetnicima normalno poslovanje. Između ostalih to su i: Izdavanje potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu, izdavanje ATA karneta, izdavanje potvrda da se roba ne proizvodi u

Julio Jakil, rođen 1889. u Rupama (Italija), a umro 1942. u Jasenovcu

14


RH, očevidnik nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom i stečajnom postupku, javni komisionari, registar posrednika u prometu nekretnina, raspodjela dozvola za međunarodni prijevoz tereta cestom, usklađivanje voznih redova linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu, izvansudsko rješavanje potrošačkih sporova, ustroj jedinstvene kontaktne točke kao najnovija ovlast i drugo.

Vlastite aktivnosti Gospodarske komore zaista su mnogobrojne. Spomenut ćemo samo one, koje su izravno usmjerene na razvitak poduzetništva u Karlovačkoj županiji i njen gospodarski razvoj.Zapažena aktivnost su izravni kontakti poduzetnika, članova Komore, sa stručnjacima u Komori na rješavanju svakodnevnih problema u poslovanju. Vrlo su korisni i brojni seminari, savjetovanja i radionice, koji informiraju poduzetnike o najnovijim gospodarskim propisima i njihovu sprovođenju u praksi.

S ciljem promicanja izvoza robe i usluga s karlovačkog područja Županijska gospodarska komora uspostavila je blisku poslovnu suradnju s mnogim inozemnim institucijama i poduzećima. U bivšim jugoslavenskim republikama:

- Slovenija: poduzeća u Dolenjskoj i Beloj Krajini, te s Gospodarskom zbornicom u Novom Mestu;

- Bosna i Hercegovina: redoviti sastanci s poduzećima Unsko-sanskog kantona, suradnja s komorama u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću, Mostaru

Uspostavljeni su i mnogi gospodarski kontakti i međunarodne poslovne veze, među kojima se osobito ističe dugogodišnja uspješna suradnja s gradom Muenchenom i Zakladom Hans Seidl. Potpisani su i mnogobrojni sporazumi o suradnji s komorama diljem Europe:

Stopanskata komora Skopje, Republika Makedonija, 1996. g. Češka gospodarska komora Trebič, Trebič, Češka, 1996. g. Slovačka komora za trgovinu i industriju, Regionalna komora Žilina,

Slovačka, 1996. g. Trgovinska industrijska komora Plovdiv, Republika Bugarska, 1997. g. Privredna komora regije Tuzla, BiH, 1997. g. Wielkopolska Izba Przemyslowo-Handlowa, Poznan, Poljska

(Gospodarska komora Poznan), 1997. g. Privredna komora Unsko-sanskog kantona, Republika BiH, 1998. g.

(Memorandum o zaštiti okoliša s Privrednom komorom Unsko-sanskog kantona)

Gospodarska komora Herceg-Bosna, Mostar, BiH, 1998. g. Privredna komora Zeničko-dobojskog kantona, BiH, 2000. g. Industrijsko-trgovinske komore Somogy, Kaposvar, Mađarska, 2003. g.

15


Radi ostvarenja što većeg izvoza, Karlovačka županijska komora kontinuirano organizira prisutnost naših gospodarstvenika na mnogim sajmovima i izložbama u zemlji i u inozemstvu. U Hrvatskoj poznate su svakogodišnje prodajne izložbe ”Kupujmo hrvatsko“ te sajmovi i izložbe u Puli, Splitu, Dubrovniku, Virovitici, kao i na Zagrebačkom velesajmu. U inozemstvu tradicionalni su nastupi na sajmu EKO BIS u Bihaću i u Mostaru. Rezultat svih ovih nastojanja vidi se u činjenici da Karlovačka županija, kao jedna od rijetkih županija u Hrvatskoj, ostvaruje već nekoliko godina od 18 do 21 % veći robni izvoz od uvoza.

U suradnji s Karlovačkom gospodarskom komorom mnoga karlovačka poduzeća dobila su certifi kat ISO, što je međunarodna norma, koja jamči sustavno upravljanje kvalitetom.

Najuspješnija karlovačka poduzeća i pojedinci nositelji su najvećeg priznanja Hrvatske gospodarske komore ”Zlatna kuna“ koje se dodjeljuje najuspješnijim tvrtkama i pojedincima u Republici Hrvatskoj.

2001. g.Kategorija: Srednja trgovačka društva

WIENERBERGER ILOVAC d.d., Karlovac

2003. g.Kategorija: inovacija

Ivica Mikšić, direktor i vlasnik tvrtke TVORNICA TURBINA d.o.o., Karlovac- Cargo pumpa - pumpa za ispumpava-

nje nafte iz spremnika tankera u spre-mnik na kopnu

2007. g.Kategorija: inovacija

Marko Vuković, inovator i vlasnik tvrtke HS Produkt d.o.o., Karlovac- najznačajnije inovacije: Pištolj HS

2000; VHS jurišna puška

2010. g.Kategorija: Velika trgovačka društva

ALSTOM HRVATSKA d.o.o., Karlovac

Brojna su poduzeća u kategoriji velikih, srednjih i malih poduzetnika dobitnika najvećeg priznanja Županijske komore Karlovac - ”Plaketa zlatna kuna“. Iako se nagrada dodjeljuje za poslovnu izvrsnost u protekloj godini, velika većina njih ostvaruje izuzetno uspješno poslovanje dugi niz godina. U čitavoj plejadi dobitnika, redom uglednih karlovačkih tvrtki, ovdje ćemo istaknuti samo dobitnike Plakete kristalna kuna, koja se dodjeljuje kao

16


posebno priznanje nakon tri uzastopno osvojene zlatne kune u istoj kategoriji. Dosadašnji dobitnici kristalne kune su: Alstom Hrvatska, Drvo trgovina i Karlovačka pivovara, dok je nagrada za životno djelo dodjeljena svjetski uglednom karlovačkom inovatoru i vrlo uspješnom poduzetniku, gospodinu Marku Vukoviću.

Komora je izravni sudionik i promotor otvaranja poduzetničkih zona u Karlovačkoj županiji i spremno pruža stručnu pomoć poduzetnicima u zonama.

Poslovi i zadaci Županijske komore Karlovac, pored svega navedenoga, specifični su obzirom na potrebe županijskog gospodarstva i mogućnosti lokalnog djelovanja.

Aktivnosti su prije svega usmjerene u pravcu zastupanja, usklađivanja i zaštite interesa članica, promicanja županijskog gospodarstva u zemlji i inozemstvu (sajmovi, izložbe i poslovne delegacije) te unapređenja rada i poslovanja članica.Županijska komora Karlovac već trinaestu godinu neprekidno izdaje tromjesečnik Gospodarski glasnik Karlovačke županije, dok se trendovi u gospodarstvu analiziraju i objavljuju nekoliko puta godišnje u brošuri Gospodarska kretanja u Karlovačkoj županiji. Između ostaloga i jedinstveni multimedijalni, dvojezični, interaktivni vodič Karlovačka županija – Vaš poslovni partner koji će u svom trećem obnovljenom i proširenom izdanju biti objavljen na tiskanom, internetskom i CD mediju, jedna je od posebnosti rada Županijske komore Karlovac.

Umjesto daljnjeg upuštanja u detaljnu inventuru svih aktivnosti kojima se županijska komora bavi, o čemu se informacije redovito objavljuju na internetskim stranicama, ovdje ćemo se usredotočiti samo na dva iznimna poduhvata. Jedan je Sustav savjetovanja poduzetnika koji uspješno funkcionira već osmu godinu zaredom, dok je drugi - Razvojni centar Karlovac- projekt za budućnost.

U cilju podizanja kvalitete svoga djelovanja i približavanja stvarnim potrebama malih i srednjih poduzetnika Županijska komora Karlovac razvila je novu i sasvim specifičnu uslugu -Sustav savjetovanja poduzetnika (SSP). Sustav je razvijen u okviru Eurochambresa i projekta PARTNERS, sufinanciran je od strane Europske komisije kroz program CARDS 2003 i temeljen je na iskustvima najbolje europske prakse. Pojedinačne usluge koje se pružaju u okviru Sustavu savjetovanja poduzetnika mogu se agregirati u nekoliko cjelina :

Unapređenje poslovanja poduzetnika Savjetovanje subjekata i pomoć pri kompletiranju dokumentacije za

korištenje državnih potpora Savjetovanje oko kreditnih i jamstvenih programa Osnivanje poduzeća, doregistracije i statusne promjene Priprema projekata za međunarodne natječaje.

17


Kroz Sustav savjetovanja poduzetnika od početka njegovog rada sredinom 2005. godine prošlo je oko 1400 poduzetnika. Njihove su potrebe za neposrednim savjetovanjem najčešće uključivale vrlo konkretne teme, kao što su primjerice bespovratne potpore – informiranje i pomoć poduzetnicima o mogućnostima korištenja bespovratnih potpora, odnosno državnih potpora male vrijednosti i regionalnih potpora; darovnice – edukacija poduzetnika o mogućnosti korištenja raznih oblika darovnica kao što je primjerice bila darovnica Svjetske banke za područja posebne državne skrbi u okviru projekta PSGO; konzultantske usluge – sufinanciranje konzultantskih usluga putem izdavanja vaučera u okviru projekta Mreže konzultanata u kojim je Županijska komora Karlovac bila partnerska institucija HAMAG-a; pomoći oko suradnje s HAMAG-om u svezi izdavanja jamstva i HBOR-om u svezi kreditiranja poduzetnika za osnovna i obrtna sredstva, osiguranje izvoza, izdavanje jamstava i sl.; korištenje Europske poduzetničke mreže (EEN); EU Integracija – Informiranje poduzetnika o natječajima iz pretpristupnih fondova, edukacija i pružanje pomoći prilikom podnošenja prijava po objavi natječaja i drugo.

Poznato je također da se u Županijskoj komori Karlovac radi na uređenju i opre-manju zgrade koja bi trebala novim poduzetnicima pružiti smještaj i osnovne uvjete rada kako bi se oni mogli maksimalno posvetiti svome poslu i tržištu. U sinergiji s dobro uhodanom uslugom kroz Sustav savjetovanja poduzetnika, to će predstavljati novinu i iskorak u dosadašnjim poimanjima inkubatora koji su se u praksi svodili na jednostavno udomljavanje poduzetnika. Nadamo se da će se ovome hvale vrijednom projektu Razvojni centar Karlovac, na kojemu se radi već nekoliko godina, uz dosadašnja ulaganja iz sredstava lokalne zajednice i komore, uspjeti osigurati i potrebna sredstva iz EU fondova i time isfinancirati preostali građevinski radovi i oprema.


Članovi Gospodarskog vijeća HGK-Županijske komore Karlovac

18


Prva Hrvatska štedionica

19


II

Karlovačka industrija i bankarstvo

između dvaju svjetskih ratova(1918. - 1941.)

NEKOLIKO RIJEČI O KNJIZI

Poticaj za pisanje ove knjige dobio sam od vrijednih stručnjaka karlovačke Grad-ske knjižnice ”Ivan Goran Kovačić”, osobito od djelatnika Zavičajnog odjela.Naime, dugogodišnjim praćenjem stručne literature utvrđeno je da sva razdo-blja u razvitku karlovačkog gospodarstva nisu podjednako obrađena.Primjera radi, karlovačko gospodarstvo do Prvog svjetskog rata predočeno je javnosti na primjeren način u mnogim djelima naših povjesničara. Spomeni-mo samo neka djela i autore: Radoslav Lopašić ”Karlovac, Poviest i mjestopis grada”, Zagreb 1895. zatim Rudolf Strohal ”Grad Karlovac opisan i orisan”, Karlovac, 1906. Poznate su i vrijedne studije prof. Igora Karamana, Milana Kre-ščića, Ivana Križanića, Jose Lakatoša, prof. Marije-Mace Vrbetić, prof. Tomislava Majetića i mnogih drugih. O karlovačkom gospodarstvu poslije Drugog svjetskog rata postoji vrlo obi-mna dokumentacija, napisane su mnoge knjige, prikazi, eseji, monografije po-jedinih poduzeća, natuknice u enciklopedijama i leksikonima. Danas se najveći dio dokumentacije iz tog vremena nalazi u Državnom arhivu u Karlovcu i u Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice.

20

KARLOVAČKA INDUSTRIJA I BANKARSTVO IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA (1918 - 1941.)

Mislim da to razdoblje još uvijek čeka jednog novog istraživača, koji će ga na primjeren način predočiti javnosti. Očigledno, o karlovačkom gospodarstvu između dvaju svjetskih ratova, dakle od 1918. do 1941. konkretno u Kraljevini SHS (1918.-1929.) i Kraljevini Jugosla-viji (1929.-1941.) ima nesrazmjerno malo objavljene stručne literature. Osobito o stanju, razvitku, veličini, strukturi, značenju, problemima, usponima i padovi-ma tog najvažnijeg segmenta u životu ljudi, od kojeg žive ne samo djelatnici u gospodarstvu i njihove obitelji, nego i čitava društvena nadgradnja (zdravstvo, prosvjeta, kultura, sport, vojska, policija, državna uprava, nevladine organizacije i još dugi niz izvan privrednih korisnika).Naravno, postoje i izuzeci. Među njima najpoznatiji je ”Almanah grada Karlov-ca” iz pera prof. Marka Sablića, tiskano 1933. godine. Značajan je i rad Dr Mire Kolar-Dimitrijević, objavljen u zborniku ”Karlovac 1579.-1979.” pod naslovom ”Privredni razvoj Karlovca između dva rata.” Ovakvo stanje bilo je za mene veliki izazov. Ohrabren time što potječem iz kar-lovačke poduzetničke obitelji, što sam radio u gospodarstvu i bavio se gospo-darskom problematikom više od šest desetljeća, s velikim iskustvom i s preko 300 radova o gospodarskoj problematici u stručnim časopisima i monografija-ma, te posjedovanjem značajne arhive, koju sam godinama sakupljao, prihvatio sam izazov. Ističem da sadržaj ove knjige nema pretenziju biti povijesno osobito značajan. On je prije svega, inventar industrijskih tvrtki, banaka i štedionica koje su egzi-stirale u Karlovcu u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Podaci u knjizi navede-ni su prema raspoloživim izvorima. Svakako bi dobro došlo daljnje istraživanje kako bi se dobilo još više saznanja o stanju karlovačkog gospodarstva u Kralje-vini SHS i prvoj Jugoslaviji. Prihvaćajući poznatu izreku da je ”povijest učiteljica života”, nadam se da će naši današnji poduzetnici i oni koji to namjeravaju postati, pronaći u knjizi neko iskustvo, ideju ili poticaj za unapređenje ili početak svoje gospodarske aktivnosti, za bolje sutra njih samih, našeg grada i domovine. Samo još jedna napomena. Današnji čitatelji bit će sigurno iznenađeni nekim riječima i rečeni-cama u tekstu, koje se danas više ne upotrebljavaju. Unio sam ih u tekst onako kako su zapisane u originalnim dokumentima, želeći sačuvati izvornost. Moram posebno naglasiti da sam se u radu koristio djelima mnogih autora, ali sam uvijek nastojao ukazati na izvor, a često i doslovno citirati pojedine autore. Usto koristio sam i neke vlastite, ranije objavljene radove. Sve sam to učinio s namjerom da se na jednom mjestu nađu svi važniji podaci o karlovačkom gospodarstvu u promatranom razdoblju. Vjerujem da će to biti korisno svim zainteresiranim čitateljima.

Autor

21


KARLOVAČKO GOSPODARSTVO PRIJE PRVOG SVJETSKOG RATA

Karlovac je jedan od najmlađih gradova u Hrvatskoj. Počeo se graditi 13. srpnja 1579. godine, na ušću rijeke Korane u Kupu, kao tvrđava za obranu od turskih najezdi. Prva dva stoljeća (1579. – 1776.) grad je bio pod vojnom upravom. Od 9. ko-lovoza 1776. dekretom carice Marije Terezije postaje slobodni kraljevski grad, čime je dobio i vlastitu autonomiju. Na toj osnovi Karlovac se u 18. i 19. stoljeću razvio u vrlo snažno TRGOVAČKO SREDIŠTE na ”najpogodnijem prijelazu iz žitorodnog Panonskog nizozemlja u mediteransko primorje zapadnog Jadra-na” (Prof. dr. Vladimir Blašković, Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, svezak I, 1964.) i u čvorištu triju cesta prema moru: Karolinske seste Karlovac – Rijeka 1726. Jozefinske ceste Karlovac – Senj 1770. i Lujzijanske ceste Karlovac – Rije-ka 1804. Razdoblje od 1777. do 1873. dakle skoro stotinu godina, zabilježeno je kao ”zlatno doba” u životu grada. ”Razdoblje od 1815. (od pada Napoleona I. Bonaparte, op.a.) do 1914. godi-ne (što znači do Prvog svjetskog rata, op.a) čini najvažnije stoljeće u razvitku proizvodnih snaga u Europi” (prof. dr. sc. Mijo Mirković: ”Ekonomska histori-ja Jugoslavije, str. 215). Profesor Mirković svoju tezu dokazuje čitavim nizom tehničkih i tehnoloških dostignuća koji su se zbili baš u XIX. stoljeću, osobito većom proizvodnjom električne energije, razvitkom cestovnog i željezničkog saobraćaja, proširenjem tržišta, ogromnim napretkom na svim poljima ljudskih aktivnosti, osobito u gospodarstvu. Na toj osnovi konstatira da su tada ”velika područja Jugoslavije, osobito sjeverna i zapadna područja, sudjelovala poslije 1848. u razvitku kapitalističke privrede.” (op.cit. str 216). Sav taj razvitak, po prof. Mirkoviću, omogućio je veliki stupanj akumulacije ka-pitala. To povećanje zorno prikazuje na primjeru Karlovca (op.cit. str. 219). Pozivajući se na rad Radoslava Lopašića ”Karlovac, poviest i mjestopis grada i okolice” citira: ” Razmjerno velika akumulacija u odnosu na neveliko stanovništvo, stvarala se tada u Karlovcu. Brojeći 3900 stanovnika, grad je 1808. imao 17000 forinti pri-hoda: od toga 5300 forinti od maltarine na mostu i 2300 forinti od trošarine na vino. Od svih gradova u Hrvatskoj plaćao je najveći porez, koji je iznosio 10000 forinti, u blagajnu Kraljevine Hrvatske i preko toga 3300 forinti za ratne potre-be. U svim staležima vladalo je u to doba povoljno blagostanje, kakova nije bilo nikada ni prije, ni poslije.”(M. Mirković, op.cit. str. 219). Modernim rječnikom moglo bi se reći da je Karlovac u to vrijeme bio grad s najvećim BDP-om u Hrvatskoj. Izgradnjom željeznica Zagreb – Karlovac 1863. i Karlovac – Rijeka 1873. presta-je ”zlatno doba” Karlovca, ali započinje njegov razvitak kao INDUSTRIJSKOG GRADA. Počeci su u razvijenom zanatstvu i uznapredovaloj manufakturnoj proizvodnji, stručnim radnicima i raspoloživom kapitalu tj. pretvaranju na-gomilanog trgovačkog kapitala iz ”zlatnog doba” u industrijski kapital. Pored

22


vlastitih sredstava poduzetnici su mogli dobiti i kreditna sredstva od mnogih novoosnovanih novčanih zavoda. U relativno kratkom razdoblju od 1873. do 1914. na ”razmeđu stoljeća” kako svjedoči prof. Marija Vrbetić ”oveće obrtničke radionice prerasle su u industrij-ska postrojenja” .Iako je Prvi svjetski rat 1914. – 1918. uništio veliki dio karlovačke industrije i drugih gospodarskih djelatnosti, ipak je ostatak predratnih poduzeća postao temeljem za poslijeratni oporavak.

UVJETI ZA RAZVITAK GOSPODARSTVA U KARLOVCU POSLIJE 1918. GODINE

U Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.) karlovačko gospodarstvo gotovo je uni-šteno. Uvjete za razvitak karlovačkog gospodarstva poslije rata dr. Mira Kolar – Dimitrijević vidi ovako (citat iz ”Zbornika Karlovac 1579.-1979, str. 227): ”Izgradnjom željezničke pruge Karlovac je prestao biti pretovarna riječna luka za svu robu koja je bila upućena prema moru. Iz ”zlatnog trgovačkog doba” Karlovac je zapao u duboku ekonomsku krizu, koju je još više potenciralo ukidanje Vojne krajine i priliv nezaposlene radne snage sa sela, oslobođene nakon raspadanja kućnih zadruga. Ipak, obrt se izvrsno prilagođavao promjenama, koje je donosila industrijalizacija.” Prof. Marko Sablić vrlo je optimističan glede razvitka karlovačkog gospodarstva. U svom ”Almanahu” iz 1933. govori (citat): ”Veoma zgodan geografski položaj grada Karlovca, na stjecištu važnih željezničkih pruga, na cestama na kojima se nekada odvijao sav saobraćaj za gornji Jadran, a koje i danas imaju neprocjenjivu važnost za saobraćaj i turizam, opkoljen rijekama čiji slapovi daju veliku hidrauličnu snagu za pogon turbina, i njegova prostrana i bogata dolina, sve je to povoljno djelovalo na razvoj industrije i podizanje industrijskih poduzeća u Karlovcu. Danas se grad Karlovac može neosporno ubrojiti u red najjačih industrijskih centara u našoj državi.” I dalje prof. Sablić dodaje: ” Osnov za razvitak industrije u Karlovcu postavljen je podignućem hidrocentrale u Ozlju (17 km od Karlovca) gdje se iskorišćivanjem slapa rijeke Kupe proizvodi električna struja. Ova centrala ima najjeftiniji pogon u čitavoj Europi. Danas je njezin kapacitet proizvodnje toliki da daje struju ne samo za elektrifikaciju Karlovca i u industrijske svrhe, nego se upotrebljava i za elektrifikaciju svih okolnih sela; što više suvišak proizvodnje upotrebljava se i za potrebe Zagreba, koji je posebnim vodom vezan sa centralom.” Poslije rata, u novoj Državi Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) malo je poduzećapreživjelo ratni kaos. Samo je nekoliko tvornica, osnovanih još u XIX.

23


stoljeću, nastavilo s radom. Od većih to su: Mlin Đure Mihelca na Baniji, Tvornica suhomesnatih (i mesnih) proizvoda Antuna Gombača, Tvornica kože na Dubovcu, ciglane Ilovac i Treppo, proizvodnja limenih štednjaka Jellenc, tvornica parketa Rendeli, Impregnacija drva (željeznički pragovi), Karlovačka pivovara. Može se zaključiti da su rat preživjele samo gospodarske djelatnosti neophodne stanovništvu za preživljavanje (mlin, meso, koža) ili su potrebne za obnovu poslije rata (ciglane, parketi, štednjaci, željeznički pragovi).Mnogo je puta u stručnoj literaturi i publicistici ponavljana činjenica da je s do-vršenjem željezničke pruge Budimpešta-Zagreb-Karlovac-Rijeka 1873. godine prestalo ”zlatno trgovačko doba” Karlovca. Grad je izgubio velike prihode od tranzitnog prometa robe iz unutrašnjosti prema moru i iz primorskih luka pre-ma unutrašnjosti. Prestao je biti ”najveći porezni obveznik” u Hrvatskoj. Upao je u gospodarsko mrtvilo, životarilo se tridesetak godina. Dr. Dimitrijević grad Karlovac u toj fazi naziva ”pensiopolisom”. Stjecajem okolnosti, nakon Prvog svjetskog rata, došlo je do nekoliko vrlo po-voljnih okolnosti za obnavljanje postojećih i osnivanje novih gospodarskih djelatnosti.Pored sasvim prirodne težnje za poslijeratnom obnovom, postupno se stvarao niz uvjeta za oporavak i daljnji razvitak karlovačkog gospodarstva. Između ostalih:

- povoljan geoprometni položaj Karlovca između sjevera i juga Hrvat-ske, prije svega odlične prometne veze grada za dopremu sirovina i otpremu gotovih proizvoda;

- veliki slobodni zemljišni prostor sjeverno od rijeke Kupe, na Baniji, pogodan za izgradnju, osobito industrijskih objekata;

- spremnost gradske uprave da mnogim povlasticama privuče investito-re (besplatno davanje zemljišta, oslobađanje od lokalnih poreza, dava-nje financijskih i drugih povlastica);

- nakupljeni trgovački kapital iz ”zlatnog doba” počeo se investirati po-najviše u industrijske pogone;

- na raspolaganju se našao i relativno značajan broj iskusnih i obrazo-vanih majstora iz bivših manufakturnih radionica;

- istovremeno došlo je do priljeva velikog broja sirotinje sa sela u grad, spremnih raditi za vrlo nisku nadnicu. O tome najbolje svjedoči poda-tak o naglom povećanju broja stanovnika između dvaju ratova. Prema izvršenim popisima stanovništva, uže gradsko područje imalo je 1921. godine tek 17448 stanovnika, a 1931. već 21.877. što je povećanje za više od 25%;

- osobito snažan zamah razvitku karlovačkog gospodarstva dala je i izgradnja hidroelektrane Ozalj 1908. godine, s isporukama najjeftinije električne struje u ovom dijelu Hrvatske;

- dodatni impuls gospodarstvu dalo je i proširenje tržišta na čitavo po-dručje države SHS, od Slovenije do Makedonije.

Prvih godina poslije Prvog svjetskog rata, zahvaljujući spomenutim okolnosti-ma, Karlovac izlazi iz stanja ”umrtvljenog grada” i postaje, prema dr. Dimitrije-vić ”dinamopolis”.

24


Potrebno je spomenuti i to da je takva situacija, osim što je zainteresirala poten-cijalne investitore, stimulirala na ulaganja kapitala mnoge domaće i inozemne banke. Počinju se podizati nove tvornice, zapošljavati nezaposleni radnici, cvjeta gra-đevinarstvo i s njime povezani obrti. Tako je počelo u novoj državi, ali nažalost, vrlo kratko vrijeme, svega nekoli-ko godina. Naime, iako je Kraljevina SHS trajala svega desetak godina (1918.-1929.), a Kraljevina Jugoslavija daljnjih dvanaest (1929.-1941.) ipak je i u tom kratkom vremenu, od tek nešto više od dvadeset godina, karlovačko gospodar-stvo doživjelo mnoge uspone i padove.

USPONI I PADOVI KARLOVAČKOG GOSPODARSTVA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

Poslije Prvog svjetskog rata u Karlovcu, gospodarskom središtu šire regije, po-čela se naglo razvijati industrijska proizvodnja, a uz nju i druge gospodarske djelatnosti. Jedan od pokazatelja takvog trenda je i činjenica da se, prema po-pisu stanovništva iz 1921. godine, od 17 tisuća stanovnika u gradu, 60 % bavilo poljoprivredom, a tek 40 % drugim djelatnostima. Do 1931. taj se odnos mije-nja, sve više ljudi napušta poljoprivredu i zapošljava se u karlovačkom gospo-darstvu, prvenstveno u industriji. U međuraću 1918. – 1941. karlovačko gospo-darstvo doživjelo je tri snažna gospodarska rasta, ali i tri velike krize:

- Poslijeratni oporavak između 1918. i 1922. - ”Kreditna kriza” 1922. – 1925. - Ponovni uzlet 1925. – 1929. - Porazni utjecaj velike svjetske krize 1929. – 1933.- Uzlazni trend 1933. – 1939. i- ”Sirovinska kriza” 1939. – 1941.

Prvi gospodarski polet zbio se odmah po završetku Prvog svjetskog rata i trajao je do 1922. godine. Osnovan je veliki broj industrijskih i drugih poduzeća. Ta-kav razvitak financiran je iz nekoliko izvora:

- dio poduzetnika raspolagao je vlastitim kapitalom, - značajna sredstva prikupljena su prodajom dionica dioničkih društava, - najveći dio kreditirale su karlovačke banke, ali i banke iz drugih sredina.

U razdoblju od 1921. do 1925. većina kredita dospjela je na naplatu. Međutim, mnogi poduzetnici postali su nelikvidni i insolventni, tako da nisu mogli otpla-ćivati primljene kredite. Uslijedila je velika kriza nazvana ”kreditnom krizom,” veliki broj poduzeća obustavio je rad i otišao u stečaj. (1)

25


Nakon kreditne krize karlovač-ko gospodarstvo počelo se po-lako oporavljati. Na Dubovcu je izgrađena kalorična električ-na centrala, jer ozaljska hidro-centrala nije mogla proizvesti dovoljne količine električne energije za narasle potrebe gospodarstva i domaćinstava. U vremenu od 1925. do 1929. osnivaju se, moderniziraju i proširuju mnoga poduzeća. Karlovac postaje gospodarski jedan od najrazvijenijih grado-va u državi. Velika svjetska kriza nanijela je i karlovačkom gospodarstvu velike štete. Došlo je do velikog broja stečajeva poduzeća. Neka su se integriranjem u veće tvrtke ili koncerne pokušala spasiti. Posljedice velike ekonomske krize na zaposlene najbolje ilustrira pad visine nadnica u to vrijeme - dnevnih neto plaća. (tablica 1)Poslije ekonomske krize, prema svjedočenju prof. Marka Sablića u knjizi ”Al-manah grada Karlovca” iz 1933. karlovačko gospodarstvo je još uvijek imalo dosta razvijenu industriju, trgovinu, obrt i druge gospodarske djelatnosti. Tako u knjizi, na stranama od 169 do 172. poimence navodi 45 industrijskih podu-zeća, lokale i radionice imala su 234 trgovca, 129 gostioničara i krčmara, te 470 obrtnika. U gradu djeluje i 6 banaka.Nakon 1933. gospodarstvo Karlovca ponovo se oporavlja, sve do 1939. godine. Tada se već naslućivao ratni sukob većih razmjera. Suprostavljene strane počele su se zatvarati u blokove, smanjio se robni promet između zemalja. Mnogi mladi ljudi mobilizirani su u vojne formacije. Zbog pomanjkanja radne snage, ograničenog tržišta i slabije kupovne moći građana, gospodarstvo po treći puta dolazi u vrlo tešku ekonomsku situaciju.Jedan od pokazatelja značenja i veličine karlovačkog gospodarstva u razdoblju od 1918. do 1941. godine je i podatak o broju karlovačkih građana i broja zapo-slenih (tablica 2).

Tablica 1 Tablica 2

Godina (u Din)

1930. 23,521931. 23,261932. 21,751933. 20,57Izvor: Almanah grada Karlovca,1933.

Godina Broj stanovnika

1910. 16.6671921. 17.4181931. 21.8771948. 26.690Izvor: Ivan Ivanković, ”Svjetlo” br. 4/1991.

Hrvatska sveopća kreditna banka oko 1930. g

26


Broj zaposlenih u gospodarstvu i izvan njega kretao se oko 5000, a broj osiguranih osoba na Okružnom uredu za osiguranje radnika oko 4000.Profesionalna struktura građana Karlovca bitno se razlikovala od strukture tadašnje Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije:

Kralj. SHS Karlovac Grupa zanimanja Popis 1921. Popis 1931.

1. Poljoprivreda, šumarstvo i sl. 80,4 % 21,8 % 2. Industrija 8.6 % 41,5 % 3. Javne službe, vojska i dr. 4,1 % 13,8 % 4. Druga zanimanja 6,9 % 22,9 % (domaćice, umirovljenici i sl.)

Ukupno 100,0 % 100,0 %

Izvori podataka: Popis 1921: M. Mirković, op.cit. str. 303 Popis 1931: M. Kolar Dimitrijević, op.cit. str. 227

Naravno, podaci o strukturi zanimanja stanovništva nisu sasvim usporedivi iz najmanje dva razloga:

- između popisa stanovništva 1921. i 1931. proteklo je deset godina; - stjecajem okolnosti Karlovac se industrijski razvio mnogo prije nego

većina drugih krajeva Kraljevina SHS i Jugoslavije. Dr. M. Kolar Dimitrijević u svojoj disertaciji obranjenoj u Zagrebu 1978. s pra-vom navodi: (citat): ”U privrednim zanimanjima (odnosi se na grad Karlovac, op.a.) radilo je 3872 radnika, a izvan privrede 1891, što znači da je prevladavalo proizvodno radništvo. Upravo je razvoj industrije omogućio ovakvu strukturu, pa je Karlovac nazvan ”Hrvatskim Manchesterom”. Usponi i padovi karlovačkog gospodarstva između dvaju ratova nisu bili slu-čajni. Radi se o poznatim ekonomskim zakonima po kojima se mogu održati samo oni, koji u svakom trenutku odgovaraju nemilosrdnim zahtjevima tržišta..

27


INDUSTRIJA

Elektroprivreda

Jedan od najvažnijih objekata, koji su u najvećoj mjeri utjecali na razvitak karlo-vačkog gospodarstva u prvoj polovini XX. stoljeća, svakako je izgradnja ozaljske hidroelektrane. Njenu izgradnju i veliki značaj za karlovačko gospodarstvo u prvoj polovini XX. stoljeća, maestralno je opisao Karlovčanin, sveučilišni profesor, dr. Vladimir Blašković (Karlovac, 22. IV 1901. – Zagreb, 1. I 1990.). Tekst je objavljen u zbor-niku broj 1 Gradskog muzeja u Karlovcu, 1964. godine. Zbog izuzetnog znače-nja za povijest, za današnje poduzetnike i buduće generacije, objavljujemo ga u cijelosti i u izvornom obliku. ”Zamisao o izgradnji hidroelektrane u Ozlju seže u prošlo stoljeće (XIX. st., op.a.) a konkretnije oblike poprima godine 1895. kad je Karlovac prigodom jedne od čestih svojih velikih poplava ostao u tami, jer gradski ”nažigači” zbog visoke vode nisu mogli obaviti svoj posao i upaliti starinske petrolejke. Tada je na inicijativu inženjera Ljudevita pl. Bogdana osnovan ”Odbor za rasvjetu grada” u kome su se zajedno s inicijatorom nalazili još i dr. Ivan Banjavčić, Eise-nhut, Reiss (Robert, op.a.) i Račić. Za konačno rješenje problema elektrifikacije Karlovca bilo je odlučno informativno instruktivno putovanje dra Banjavčića u

Eksterijer hidroelektrane Ozalj

28


Njemačku. Vratio se kući uvjeren u prednosti elektrike pred plinom i u veliko ekonomsko značenje elektrifikacionog iskorištavanja vodene snage Kupe u ne-posrednoj blizini Karlovca. Prirodni uvjeti za izgradnju hidroelektrane kod Ozlja bili su osobito povoljni. Na prijelazu iz brdovito-planinskog u ravničarsko-nizinsko područje, u blizini starog grada porodice Zrinskih, ispriječila se u koritu Kupe stjenovita prečaga, preko koje se pretače i ruši velika vodena masa s padom od pet i pol metara. Tu je postojao mlin vlastelinstva Thurn-Taxis i na tom mjestu je ing. Bogdan, mjere-ći punih petnaest godina prije izgradnje hidroelektrane, kretanje, stanje i protok vode u rijeci, prikupio dragocjene podatke za kasniju hidroelektroenergetsku proizvodnu praksu. Usporedo s interesom Karlovca za Kupu i njeno energetsko iskorištenje, za tu se prirodnu osobitost zainteresirao i grad Zagreb, a živog je interesa za Ozalj bilo i u privrednim krugovima izvan granica naše zemlje. Pojačano interesiranje za vodnu snagu Kupe u Ozlju potaklo je grad Karlovac, te je u svibnju 1905. otkupio stari vlastelinski mlin i pririječni zemljišni posjed na obje obale Kupe i već iste godine zatražio odobrenje za elektroenergetsko iskorištavanje Kupe u području ozaljskih slapova. Tri mjeseca kasnije jednaku je koncesiju zatražila i zagrebačka gradska općina, pa je 20. prosinca 1905. održa-na vodopravna rasprava. Godinu dana kasnije, 8. X. 1906. odobreno je Karlov-cu iskorištavanje Kupe u Ozlju, jer je na prijepornom mjestu imao već otprije otkupljeno mlinsko pravo i bio vlasnik obiju riječnih obala. Neosporno je tu Karlovac bio snalažljiviji, vješto pretekao Zagreb i stekao značajnu prednost. Nakon dobivene koncesije realizacija elektrifikacione osnove Karlovca odvijala se ubrzano. Pod vodstvom gradskog inženjera Valerijana Riesznera bila je do travnja 1907. izrađena nova osnova HE Ozalj. U vezi s tim projektom održa-na je u Ozlju 27. svibnja nova vodopravna rasprava i već 2. VI 1907. izdana je Karlovcu nova koncesionalna isprava, prema kojoj je bilo dopušteno korištenje sveukupne vodene mase pri normalno usporenom vodostaju (Koncesijom od 1906. godine bilo je odobreno maksimalno iskorištavanje vodene mase od 12,25 m3 u sekundi). Nova je osnova sadržavala tri turbine svaka od 1200 HP kod normalnog pada od 8 m, dakle svega proizvodne jakosti 3600 konjskih snaga.Izgradnja hidroelektrane također se odvijala ubrzano. Građevinske radove izvodio je gradski građevinski ured, u režiji gradske općine. Hidromehaničke uređaje dobavilo je i postavilo austrijsko poduzeće F. M. Voith iz St. Poltena, a električni je dio izvelo poduzeće ELIN iz Weiza u Štajerskoj. Isprva su bila ugrađena dva turbogeneratora, a treći je postavljen nakon četiri godine. Uku-pni investicioni troškovi iznosili su 1,6 milijun kruna ili predratnih (baza go-dina 1935.) 28,8 milijuna dinara. Radovi su počeli u svibnju 1907. dnevno je radilo 100 – 150 radnika i pritom je iskopano 13000 m3 stjenovite podloge, a ugrađeno 8000 m3 betonskog i ostalog zida i 16000 kg betonskog željeza u zgradama, dok je na sam most utrošeno 20000 kg betonskog željeza i 800 m3 armiranog betona. U usporedbi s današnjim našim hidroelektroenergetskim gigantima, ove su količine iskopane stijene i utrošenog građevinskog materijala razmjerno vrlo malene, ali su ujedno i dovoljan pokazatelj naročito povoljnih prirodnih uvjeta za podizanje hidroelektrane, baš na tom mjestu.

29


Ubrzanim radovima osobito je pogodovalo i sušno razdoblje 1907/08. tako da je već 18. kolovoza 1908. u Karlovcu prvi puta zasjala javna električna rasvjeta, što ju je proizvodila HE Ozalj, prva velika hidroelektrana uže Hrvatske. Taj dan, bez sumnje, jedan je od najznačajnijih datuma u novijoj društveno-gospodar-skoj povijesti Karlovca. U općoj dinamici ekonomskog razvitka Hrvatske, ozaljska se hidroelektrana u proteklih pedeset i nekoliko godina nužno proširivala, pojačavala i usavršavala, a trebalo je u međuvremenu u mnogočemu modernizirati zastarjele električ-ne uređaje. Godine 1930. ostvareno je proizvodno povezivanje karlovačke HE Ozalj sa zagrebačkom termoelektranom, čime je opet, za duže razdoblje, bila i Zagrebu i Karlovcu osigurana nesmetana razmjena električne energije, uz obo-stranu povoljnu dobavnu cijenu (0,20 i 0,60 dinara po kWh). Karlovac je uopće bio prije rata poznat po najjeftinijoj dobavnoj cijeni električne energije u čitavoj zemlji.” (završen citat). (Napomena: Detaljni prikaz izgradnje hidroelektrane u Ozlju dao je i prof. Sa-blić u svojem ”Almanahu”, str. 156 do 162.)Hidroelektrana Ozalj počela je raditi s dva agregata (dvije turbine s pripadaju-ćim uređajima). Treći agregat ugrađen je četiri godine kasnije 1912. godine. Upravljanje elektranom i čitavim sustavom za distribuciju povjereno je grad-skom poduzeću pod nazivom ”Munjara kraljevskog i slobodnog grada Karlovca” sa sjedištem u Draškovićevoj ulici (danas HAK). Njegova temeljna djelatnost je proizvodnja i prodaja struje, naplata utrošene energije, kao i poslovi održavanja. Prema prof. Sabliću od 1918. do 1924. godine potrošnja struje (tzv. ”konzum”)

Interijer hidroelektrane Ozalj

30


stalno raste, tako da više ni sve tri turbine u Ozlju nisu mogle zadovoljiti na-rasle potrebe. Zbog toga gradska ”Munjara” izgrađuje i četvrti agregat s diesel motorom jačine 1000 KS.Njegov zadatak je bio da u vrijeme suše ili velikih voda, kao vršna centrala osi-gura potrošačima dovoljne količine električne energije. Kako je potrošnja struje i dalje rasla grad Karlovac je 16. ožujka 1930. zaključio ugovor s gradom Zagrebom o spajanju hidroelektrane u Ozlju s kaloričnom centralom grada Zagreba u jedan sustav. Time je osigurana trajna i neprekidna isporuka energije svim potrošačima. Racionalizacija je postignuta time što je u povoljnim vremenskim prilikama hidroelektrana u Ozlju isporučivala Zagrebu višak proizvedene struje i obratno, kada za vrijeme suše Ozalj nije mogao proi-zvesti dovoljno struje, Zagreb je manjak dopunjavao iz svoje centrale. ”Munjara” je tridesetih godina XX. stoljeća za potrebe pretvaranja visokona-ponske struje iz centrala u konzumnu struju za potrebe kućanstva i gospodar-stva, izgradila dvije trafo stanice s odgovarajućim transformatorima. Jednu na Ilovcu, a drugu na Mažuranićevoj obali.

Proizvodnja i prerada nemetala

Industrija nemetala između dvaju svjetskih ratova nije imala veći značaj u kar-lovačkom gospodarstvu. Ipak, bilo je nekoliko vrlo zanimljivih pokušaja u toj privrednoj grani.

KARLOVAČKA TVORNICA TULJČIĆA, PAPIRIĆA I CIGARLUKA

Tvornicu je kao podružnicu prvotno registrirao karlovčanin Matija Freund 31. 12. 1919., ali je već u siječnju 1920. prodao. Novo poduzeće upisano je u sudski registar 21. veljače 1920. Osnivač je bio Dragutin Vanek s nekoliko prijatelja. Djelatnost tvornice bila je:

- izrada cigaret-papira, - izrada tuljaka i - izrada cigarluka.

U upravi tvornice bili su: - Julije Grossinger, ravnatelj jadranskog hotelskog kupališta na Sušaku, - Dragutin Vanek, ravnatelj tvrtke u Karlovcu i - Miroslav Helman, mehaničar iz Karlovca.

Iako sastav uprave asocira na njihovo sušačko porijeklo, nema podataka o vezi sa sušačkom tvornicom papira ”harterom”. Tvrtka je prestala proizvoditi i likvidirana je 20. lipnja 1924. za vrijeme ”kreditne krize”.

31


POKUPSKA TVORNICA METLI I KEFA, DIONIČKO DRUŠTVO

Društvo je osnovano 22. rujna 1920. godine. Djelatnost društva:

- proizvodnja obrtimice metli, kefa i sličnih proizvoda iz sirkove slame i inog materijala,

- prodaja i kupnja vlastitih i tuđih proizvoda, te sirkove slame, kao i sve vrste sirovina i materijala za ovo tvorenje,

- gojiti i proizvađati sirak na vlastitom i tuđem zemljištu. U početku temeljna glavnica dioničkog društva bila je jedan milijun kruna (vidi: glosar). Od 19. kolovoza 1929. tvrtka posluje pod nazivom ”HELIOS” - industrijsko i trgovačko dioničko društvo Karlovac. Međutim, vrlo brzo sjedište poduzeća premješta se u Zagreb, a od 11. veljače 1932. djelatnost tvrtke se proširuje na: proizvodnju sedefastih dugmeta, proizvodnju i kupnju sirovina za dugmeta i sve poslove u vezi sa strukom. U to vrijeme i glavnica društva utvrđena je s 500 tisuća dinara. MARIJA PROCINKIEWICZ I DRUG

Tvornica svakovrsnih slamnatih, pustenih i velurnih (vidi:glosar) muških i žen-skih šešira. U sudski registar upisana je 4. prosinca 1920. godine. Vlasnica tvrtke bila je Marija Procinkiewicz, a drug je do 5. travnja 1922. bio Heinrich Rosenstal. Tvornica je brisana iz registra nakon velike svjetske krize 17. lipnja 1936. godine.

TVORNICA KARTONAŽE I UMJETNOG CVIJEĆA, DIONIČKO DRUŠTVO

Društvo je osnovano 19. svibnja 1921. Tvornica se bavila:

- izradom svih vrsta kartonažne robe, - izradom umjetnog cvijeća i lišća, - nabavom sirovina i - prodajom gotovih proizvoda.

U ravnateljstvu društva bili su: - Edvin Beer, ravnatelj Pokupske banke, - Dr Oskar Mohr, odvjetnik iz Karlovca, - Josip Foschio, tehničar iz Karlovca i - Rudolf Czylok kao prokurist (vidi: glosar)

Glavnica dioničkog društva iznosila je 3 milijuna kruna, raspodijeljenih na 3 tisuće dionica po jednu tisuću kruna. U velikoj ekonomskoj krizi tvrtka zapada u poteškoće i traži posredovanje (vidi: glosar). Zbog toga se 20. ožujka 1935. izabire novo ravnateljstvo koje vodi po-slove s promjenjivim uspjehom sve do 1945.

32


OSTALE PROIZVODNJE NEMETALA

Na karlovačkom gospodarskom tržištu pojavile su se još dvije zanimljive proi-zvodnje iz ove gospodarske grane. U sudski registar je 20. rujna 1927. upisana INDUSTRIJA DUGMETA, ali je već 16. svibnja 1929. brisana iz registra. Zanimljiva je i bilješka u registru iz 1933. o poduzeću ”PEKO” družbi Z.O.Z. iz Ljubljane s filijalom u Karlovcu, na adresi Riječka ulica broj 11.

Metaloprerađivačka djelatnost

Metaloprerađivačka industrija u Karlovcu razvila se iz obrtnih i manufakturnih radionica osnovanih još u 19. stoljeću, a većina nakon završetka karlovačkog ”zlatnog trgovačkog doba.” U slijedećih stotinu godina ova privredna grana bila je jedna od najvećih i najznačajnijih u karlovačkom gospodarstvu. Razvijala se vrlo dinamično i zapošljavala najviše ljudi. Prvi svjetski rat, uz nekoliko obrta, preživjela je proizvodnja limenih štednjaka ”Jelenc”. S tom tvrtkom zapravo započinje razvitak karlovačke metaloprerađi-vačke industrije.

JELLENZ (JELENC) IGNAC – TVORNICA LIMENIH ŠTEDNJAKA

Ignac Jelenc, porijeklom Slovenac, rodio se 1833. u mjestu Kropa, sjeveroza-padno od Kranja. Ovaj kraj je tradicionalno središte metalne industrije Sloveni-je. Došavši u Karlovac u drugoj polovini 19. stoljeća preuzeo je i uspješno vodio poznatu željeznariju na Zrinskom trgu broj 13. Već 1876. osnovao je u Karlovcu tvornicu limenih štednjaka, bravarske i želje-zne robe, kao dioničko društvo. Vidoviti poduzetnik od 1903. godine postu-pno kupuje prostrano prazno zemljište, uz željezničku prugu, između tadašnje Riječke ceste (danas Mačekove ulice) i rijeke Kupe. Tu izgrađuje proizvodne hale, pomoćne radionice i skladišta. Već 1910. izgrađuje i poznatu vilu, upravnu zgradu tvornice, na adresi Riječka ulica broj 26.

U tvornici su se proizvodili limeni štednjaci, bravarska i limena roba, a kasnije i žičani proizvodi. Jelenc je zapošljavao oko stotinu radnika, od kojih više dese-taka stranih. Nakon Ignacove smrti 1913. naslijedio ga je sin Rudolf. Poslije rata, zbog potre-be za svježim kapitalom, tvrtka ponovo postaje dioničko društvo. Kao Tvornica limenih štednjaka, bravarske i limene robe, dioničko društvo Karlovac registri-rana je u sudskom registru 22. travnja 1921. Navedena je i svrha društva:

- produkcija limenih štednjaka i svakovrsne bravarske i željezne robe; - kupovanje i prodavanje takove robe, - podizanje tvornice u svrhu izrade takove robe.

33


Dioničko društvo preuzelo je ak-tivu i pasivu bivše Tvornice D. A. Ignac Jelenc – tvornice limenih štednjaka i bravarske robe u Kar-lovcu. Kao svoj ulog u dioničko društvo, dotadašnji samovlasnik Rudolf Jelenc prenio je novom di-oničkom društvu kompletno ze-mljište na kat.č. 481,482,596 i 479 k.o. Karlovac, zajedno s kućom, tvornicom, dvorištem, zgradama i cijelim tvorničkim uređajima, što je procijenjeno na 800 tisuća kru-na. Kako je temeljna glavnica bila utvrđena s jednim milijunom kru-na, Rudolf Jelenc praktički je bio većinski vlasnik. Tada je Jelencova tvornica dobro poslovala ”uz subvenciju Narod-nog gospodarskog odsjeka Ze-maljske vlade i poslijeratne tržiš-ne konjunkture. Tvornica je radila s elektromotorom jačine 12 KS.

Gradska munjara odobravala je tvornicama koje su zapošljavala više radnika nižu paušalnu cijenu električne energije za svaki KS. Takvo rješenje dobila je i Jelenčeva tvornica štednjaka.” (M. Vrbetić: Karlovac na razmeđu stoljeća, str. 43). Rudolfu Jelencu u poslovanju značajno su pomogli i krediti Hrvatske sveopće kreditne banke i Jugoslavenske banke, podružnice u Karlovcu, čiji su predstav-nici bili i u ravnateljstvu tvrtke. Rudolf Jelenc bio je upravitelj tvornice sve do svoje smrti 1927. godine. S otvaranjem jugoslavenskog tržišta prema inozemstvu, te izgradnjom sličnih tvornica u Jugoslaviji, potražnja za limenim štednjacima znatno se smanjila, tako da je poduzeće 1928. zapalo u poteškoće. Ponajviše zbog duga Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci od 100 tisuća dinara. Čak je raspisana i dražba na ne-kretnine. Uoči velike svjetske ekonomske krize tvrtka ”Fred Burris & son” iz Brisela odo-brila je tvornici kredit od 140 tisuća dolara. Međutim, kako tvornica nije bila u stanju otplaćivati kredite, vlasništvo nad tvrtkom preuzimaju banke. U takvoj situaciji interes za preuzimanje tvornice i otplatu kredita pokazuje koncern (vidi: glosar) ”Mustad & son” iz Osla. U siječnju 1932. kupnjom od banaka, ”Mustad” postaje vlasnikom tvornice ”Jelenc”. Stara tvrtka ”Jelenc” bri-sana je iz sudskog registra 12. siječnja 1932. s napomenom ”jer je prestala raditi fuzijom (vidi: glosar) s tt. ”Mustad - jugoslavenskom tvornicom čavala, te že-ljezne i čelične robe, dioničko društvo Karlovac.”

Reklamni letak

34


”LAV” – TVORNICA JEDAĆEG PRIBORA I KOVINSKE ROBE

Pribor za jelo prvi je u Karlovcu počeo proizvoditi Adolf Schlesinger 1911. godi-ne. Pogon je 1929. bio na Obali Račkoga 13 i zapošljavao 70 radnika. Djelatnost tvrtke bila je izrada sviju vrsti ”Martin” jedaćeg pribora iz kvalitetnog čelika, noževa za povrće, velikih i malih vilica, noževa s drvenom drškom i če-šagija za timarenje stoke. Godišnji kapacitet proizvodnje bio je 10 do 12 tisuća grosa (vidi: glosar) žlica i vilica, 10 tisuća tuceta noževa i do 100 tisuća komada češagija.Schlesinger ubrzo prodaje tvornicu poduzetnicima Antonu Prešelju i Hugu Deutschu. Oni su na uglu Primorske ceste i Kranjčevićeve ulice (danas: ”Ga-vranović, d.o.o.) izgradili modernu proizvodnu halu, u Austriji kupili nekoliko polovnih strojeva i osnovali tvrtku ”LAV” – Tvornicu jedaćeg pribora i kovinske robe. Djelatnost poduzeća proširuju na izradu novih alata, remontne usluge i proizvodnju pokositrenog jedaćeg pribora. Na dan 3. rujna 1934. iz tvrtke istupa Hugo Deutsch, tako da tvrtka postaje ino-kosna. Tvornica je bila jedina te vrste na Balkanu i potražnja za njenim proizvo-dima bila je vrlo velika. Čak dvije trećine proizvoda izvozilo se u druge zemlje. U to vrijeme u tvornici radi i do 120 radnika, koji rade u dvije smjene, a ponekad i u tri. Solidna tvrtka svake subote prekida rad u 12 sati i radnicima isplaćuje plaće. Godine 1934. pri završetku velike svjetske ekonomske krize Prešelj i Deuts-ch prodaju tvornicu ”LAV” norveško-švedskom koncernu ”MUSTAD”, tako da ”Lav” postaje jedan od ”Mustadovih” pogona. Zbog te transakcije nekoliko stručnjaka odlazi iz tvornice (Heder, Čavlek) i osnivaju tvornicu jedaćeg pribora ”ALPA”, najprije u Jesenicama, a od 1940. i u Karlovcu. Tvornica ”Lav” se pod upravom ”Mustada” nastavila uspješno razvijati. Dogra-đene su prostorije za galvanizaciju, uvodi se niklovanje i kromiranje jedaćeg pribora i izrada posebnih mesarskih noževa.

Alpa - proizvodnja pribora

35


”ITES” – JUGOSLAVENSKA TVORNICA ELEKTRIČNIH STROJEVA, d.d. KARLOVAC, kasnije ”ITEKS” JUGOSLAVENSKA TVORNICA ELEKTRIČNIH MOTORA I DINAMO STROJEVA, d.d. KARLOVAC

Osnivanje tvornice inicirao je Osječanin, inženjer Viktor Peutz. U osnivanju tvornice bile su angažirane Pokupska banka i Gradska štedionica Karlovac. Tvrtka je upisana u sudski registar 26. veljače 1920. godine. Predmet poslovanja tvornice je:

- građenje novih električnih strojeva, - popravljanje električnih strojeva, - projektiranje i izvođenje električnih centrala, - izrađivanje naprava za iskorištavanje vodene snage i vjetra za pogon

električnih strojeva. U početku temeljna glavnica dioničkog društva bila je 2,500.000 kruna, ras-poređenih na 5000 dionica po 500 kruna. Već 23. 11. 1920. temeljna glavnica društva povišena je na 12 milijuna kruna. Ravnateljstvo tvornice sačinjavali su:

- Edvin Beer, ravnatelj Pokupske banke, - Martin Carić, ravnatelj Gradske štedionice, - Ljudevit Frohlich, industrijalac i trgovac,- Gustav Modrušan, mr. ph. - dr. Oskar Mohr, odvjetnik, - ing. Alfred Payer, - dr. Vatroslav Reiner i- Josip Rendeli, industrijalac.

Do 1922. u ravnateljstvu bili su još: - ing. Viktor Peutz, - Milan Vašiček, ravnatelj hrvatsko-njemačke banke Osijek i - Vilim Wambrechtbaumner, industrijalac.

Međutim, uslijed slobodnog uvoza strojeva iz inozemstva, ITES nije mogao prodati svoje elektromotore. Do 1925. propao je čitav temeljni kapital tvornice, a u velike poteškoće uvučene su i banke koje su financirale tvrtku. Tvornica je prestala s radom najprije kao žrtva ”kreditne krize”, a zatim i velike svjetske krize. Brisana je iz sudskog registra 1930. godine.

”KORANA” INDUSTRIJA ŽELJEZNE I ČELIČNE ROBE

Tvornica je osnovana 1919. godine u Starčevićevoj ulici broj 17. Djelatnost tvornice bila je izrada svih vrsti pila za cirkulare i gatere, te noževe i tzv. ”škljoce”. Bila je jedina tvornice te vrste na Balkanu. Godišnja proizvodnja bila je oko 20 vagona gotove robe. Tvornica je za ono vrijeme imala najmodernije uređaje, tako da je kvalitetom proizvoda nadmašivala inozemne produkte. U vrijeme kriza ”Korana” se integrira s poduzećem ”Kordun” Jurja Grosingera, na Baniji 32.

36


”KORDUN” – TVORNICA STROJEVA I ALATA, KARLOVAC

Tvornica je 6. prosinca 1920. registrirana u Karlovcu, Banija 32, a članovi druš-tva bili su Miroslav Helman iz Karlovca i Juraj Grosinger iz Crikvenice. Integracijom firme ”Korana” – industrija željezne i čelične robe s firmom ”Kor-dun”, svibnja 1922. poduzeće dalje posluje pod nazivom ”Kordun” – tvornica i trgovina strojeva, alata i željezne robe ”Viktor Holjac i drugovi.” Pored Helmana i Grosingera javni članovi društva postaju:

- Viktor Holjac, posjednik iz Zagreba i - Radak Radaković, pukovnik u miru.

U travnju 1923. u članstvo pristupa ing. Franc Lipovsky, a 31. ožujka 1926. od-stupa Viktor Holjac.Poduzeće ”Kordun” nije bilo zaštićeno carinskom zaštitom, pa je imalo poteš-koća s plasmanom robe, tako da nije moglo konkurirati inozemnim proizvodi-ma. Primjera radi, ”Kordun” je 1938. godine proizveo pila u vrijednosti od 1,8 milijuna dinara, a uvoz njemačkih pila bio je 8,7 milijuna dinara. Već od 1936. promet ”Korduna” bio je smanjen za 38 %, što je imalo za posljedicu smanjenje broja zaposlenih i redukciju plaća radnika.Pred Drugi svjetski rat poduzeće ”Kordun” opet posluje vrlo povoljno zbog ote-žanog uvoza.

” FRAKIS ” – TVORNICA STROJEVA, ALATA I LJEVAONICA, DIONIČKO DRUŠTVO, KARLOVAC

Tvornica je registrirana 19. svibnja 1921. pod red. br. 8264. Predmet poslovanja poduzeća je:

- izrađivanje strojeva; - izrađivanje strojnih dijelova za industriju obrt i poljodjelstvo; - izrada svih vrsti alata;- lijevanje željeza i drugih kovina; - pravljenje svih vrsti strojeva, strojnih dijelova i motora, - izrada željeznih konstrukcija, kotlova, rezervoara i sl; - osnivanje, podizanje i uređenje kompletnih industrijskih poduzeća,

obrtnih pogona, vodovoda, parnih ložišta, centralnog grijanja i sl; - trgovina strojevima i strojnim dijelovima i svih tehničkih potrepština,

raznih tehničkih ulja, boja i benzina, - uvoz i izvoz svakovrsne robe.

Temeljna glavnica dioničkog društva bila je 4 milijuna kruna, podijeljena na 5000 dionica po 800 kruna. U ravnateljstvu društva na prvom mjestu bio je Franjo Kiseljak, poduzetnik iz Zagreba, po kome je društvo i dobilo naziv. Osim Franje Kiseljaka u ravnatelj-stvu društva bili su:

- Vjekoslav Feigl, industrijalac iz Karlovca, - dr. Oskar Mohr, odvjetnik iz Karlovca i - ing. Mihovil Marošević, iz Zagreba.

Prokurist (vidi glosar) bio je ing. Dragutin Vrana iz Karlovca.

37


Od 1923. mijenja se ravnateljstvo. Uključuju se ing. Boris Martolmis i Hugo Mizner iz Ogulina. Uoči velike svjetske krize poduzeće zapada u poteškoće. Prestaje s radom i 6. studenog 1930. brisano je iz sudskog registra.

”DOBRA” – PRVA KARLOVAČKA LJEVAONICA ŽELJEZA I METALA, TE INDUSTRIJA GOSPODARSKIH STROJEVA, DD.

Osnivanje poduzeća datirano je s 19. svibnja 1921. Osnivači su: Josip Foschio, tehničar iz Karlovca, Miroslav Neveral, graditelj iz Karlovca, Rudolf Foschio, privatnik iz Karlovca i Leo Vyroubal, također iz Karlovca. Početna temeljna glavnica dioničkog društva bila je 1 milijun kruna, da bi već slijedeće godine bila povišena na 2 milijuna kruna. Djelatnost poduzeća bila je izrađivanje gospodarskih strojevnih dijelova, lijeva-nje željeza i metala, kupovanje i prodavanje gospodarskih strojeva, strojevnih dijelova, te svih sirovina u tu svrhu. Tvrtka je početkom velike krize 1930. brisana iz registra, jer je prestala s radom.

INDUSTRIJA ŽELJEZNE I LIMENE ROBE, KD. KARLOVAC

Tvrtka je osnovana 20. studenog 1921. godine, kao komanditno društvo. Pokrenuli su je vlasnici Gjuro Vučinić i Aleksandar Misner. Nakon kratkog vre-mena 21. prosinca 1921. prestaje biti komanditno društvo i postaje javno trgo-vačko društvo, upisano u registar inokosnih tvrtki. Već 1. rujna 1922. tvrtka je prestala s radom.

”LUNA” INDUSTRIJA SVJETILJAKA I KOVINSKE ROBE, d.d.

U Karlovcu, na adresi Struga 9 (Gaza) 1920. godine Karlo Zuckerman osnovao je tvrtku ”LUNA” – industriju svjetiljaka i kovinske robe. Početni kapital iznosio je 300.000 dinara. Tvornica je proizvodila petrolejske svjetiljke i plombe za vreće.S ciljem dokapitalizacije tvrtka se 23. veljače 1923. registrira kao dioničko druš-tvo s temeljnom glavnicom od 750.000 dinara. Prema istraživanju dr. Dimitrijević ”praktična vrijednost ovog poduzeća iznosi-la je već tada oko jednog milijuna dinara. U tvornici je broj radnika varirao od 10 do 40, što je ovisilo o narudžbama. ” LUNA” je neprekidno poslovala između dvaju svjetskih ratova, čak je preživjela i Drugi svjetski rat.

”FERRUS” – LJEVAONICA ŽELJEZA I OBOJENIH METALA

Nakon završetka ”kreditne krize” 1926. godine, na Riječkoj cesti broj 21 (danas Ulica V. Mačeka), osnovana je tvrtka ”Ferrus” kao dioničko društvo za industrij-sku proizvodnju strojeva, te ljevaonicu željeza i obojenih metala. Tvornica je izrađivala kompletne transmisije, vodovodnu i kanalizacijsku opre-mu, uređaje za mlinove i pilane. Izrađivala je i odljevke od željeza, bronce i drugih metala. Bila je i dobavljač državnih željeznica.

38


JUGOSLAVENSKO INDUSTRIJSKO I TRGOVAČKO PODUZEĆE ZAGREB, d.d., TVORNICA KOVINSKIH PROIZVODA KARLOVAC

Tvrtka je 1928. osnovana najprije u Zagrebu, a odmah zatim i drugi pogon u Karlovcu. Registrirano dioničko društvo imalo je temeljni kapital od 5 milijuna dinara. U Karlovcu izrađuje veliki asortiman dugmeta iz raznovrsnih sirovina, zatim kopče, spone, ukosnice i razne druge galanterijske artikle, krunske čepove, aluminijske zatvarače i sl.

”MUSTAD” – JUGOSLAVENSKA TVORNICA ČAVALA, TE ŽELJEZNE I ČELIČNE ROBE, KARLOVAC

”Mustad i sin”, norveši koncern iz Osla, došao je u Karlovac 1919. godine nepo-sredno po završetku Prvog svjetskog rata. Počeo je izgradnju i osnovao tvornicu i rafineriju ”OLEA” d.d. Karlovac, s namjerom proizvodnje jestivih i tehničkih ulja i njihovim plasmanom na veliko tržište Države SHS i u inozemstvo. Od 1919. do 1924. godine ”Mustad” kupuje zemljište i izgrađuje poznatu tvorničku zgradu (danas zaštićeni objekt) u Tuškanovoj ulici broj 11. U 1924. prenamjenjuje pro-izvodnju u izradu potkivačkih čavala i metalnih proizvoda, a naziv firme regi-strira na novo kao ”MU-STAD” d.d. –Tvornica čavala, željezne i čelične robe. Do 1925. dograđuje tvor-nički kompleks u Tuš-kanovoj ulici, doprema strojeve iz matične tvrtke u Oslu, poznate po izradi posebne vrste čelika. Isto-vremeno kupuje i postro-jenje za proizvodnju čava-la od firme ”Jurca i Tam” iz Ptuja, pa od srpnja 1925. počinje u Karlovcu proizvoditi čavle. Na godišnjoj skupštini di-oničkog društva 3. stude-nog 1931. ”Mustad” odlu-čuje kupiti tvornicu ”Ignac Jelenc”, koja se našla u poteškoćama zbog nemo-gućnosti otplate kredita bankama. ”Mustad” preu-zima otplatu ”Jelencovih” kredita, zapravo komplet-nu aktivu i pasivu tvorni- Mustad - reklamni letak

39


ce. Time Jelenc dobiva kapital, koji unosi u ”Mustad” i postaje značajan dioničar. Dionički kapital u to vrijeme iznosi 5 milijuna dinara. Već 1932. godine ”Mustad” kupuje i proizvodnju potkovica od firme ”Sava” iz Jesenica, a 1934. i takvo isto postrojenje od tvrtke ”Bela Pinković” iz Subotice. Slijedeći potez ”Mustada” s očitom tendencijom monopoliziranja, je kupnja ”Lav-a” – tvornice jedaćeg pribora i kovinske robe od Antona Prešelja. Time je koncern omogućio da se u postojećim tvorničkim halama proizvedu velike količine jedaćeg pribora. Nakon što je 1933. ekonomska kriza počela popuštati, već 1934. proizvodnja se u ”Mustadu” počinje povećavati, naročito u bivšem pogonu ”Jelenc”. Godine 1936. tvornica ulazi u četiri kartela, odnosno povezuje se s poduzećima koja proizvode iste ili slične proizvode. Cilj je smanjenje konkurencije i ostva-renje monopola na tržištu. Ti karteli su: kartel žičanih klinova s pet tvrtki, kartel bravarske robe s četiri tvrtke, kartel limene robe i kartel za proizvodnju žlica. Karteli su likvidirali istovrsne tvornice u Čakovcu i Koprivnici. Tijekom 1937. i 1938. godine ”Mustad” kupuje postrojenje za proizvodnju žiča-nih i limenih teksa, pera za cipele i parketne strugotine od tvornice žičane robe iz Velike Kikinde. Kompletno postrojenje preseljeno je u Karlovac, kao i stručni radnici. Iste godine kupljena je i mala tvornica ”Morvaj”, koja se nalazila na Riječkoj cesti, preko puta ”Jelenca”.Na skupštini 9. svibnja 1939. temeljna glavnica dioničkog društva povećana je na 10 milijuna dinara. Iz analize dr. Dimitrijević vidi se da je samo vrijednost nekretnina ”Mustada” u to vrijeme bila oko 19 milijuna dinara. Potpuno je sigurno, između dvaju svjetskih ratova, ”Mustad” – tvornica čavala, željezne i čelične robe, bila je najveće metaloprerađivačko poduzeće u Karlovcu.

Mustad metalna industrija - upravna zgrada

40


Kemijska industrija

U 19. stoljeću postojale su dvije obrtne radionice, preteče kasnije karlovačke kemijske industrije. Poduzetnik Josip Weiss otvorio je 1847. godine radionicu za izradu sapuna, a njegov sin Julius 1908. počinje industrijsku proizvodnju. Nije preživio ratno razdoblje. Od 1863. Edo Lukinić osniva obrtnu radionicu za izradu svijeća, od koje su njegovi nasljednici, nabavivši za ono vrijeme moder-nije strojeve, organizirali industrijsku proizvodnju. Tvornica je preživjela Prvi svjetski rat.

PRVA HRVATSKA TVORNICA VOŠTANIH SVIJEĆA I MEDIČARSKIH PROIZVODA ”M. LUKINIĆ” d.d.

Početkom 19. stoljeća, iz zaseoka Lukinići, došao je u Karlovac s obitelji re-menar Lukinić. Na Gazi, nizvodno od današnjeg kupskog mosta, izgradio je obiteljsku kuću. Njegov sin Edo (1842. – 1893.) izučeni licitar, sa suprugom Ma-rijom, od 1863. vodi manufakturnu radionicu medičarskih i voštanih proizvoda. Nakon Edine smrti posao nastavlja supruga Marija sa sinom Rudolfom (1877. – 1929.). Proširuje proizvodnju u današnjoj Domobranskoj ulici broj 6 i posluje pod nazivom: ”Prva hrvatska parna tvornica voštanih svijeća i medičarskih pro-izvoda.” Tvornica je opremljena novim, produktivnijim strojevima. Tvornica je uspješno prebrodila Prvi svjetski rat. Po godišnjoj proizvodnji od 10 vagona svijeća bila je među najvećim poduzećima te vrste u Kraljevini SHS. Izrađivala je sve vrste svijeća pod nazivom ”Korana” kompozicionih i konzu-mnih (voštanih i parafinskih), te smolaste baklje. A uz svijeće, medičarsko i čajno pecivo, kao i poznato piće ”gvirc” (medovinu).

Prva hrvatska tvornica svijeća Lukinić

41


Poslije smrti Rudolfa Lukinića 1929. godine, tvrtka postaje dioničko društvo. U sudski registar upisana je 28. rujna 1929. s glavnicom od 300 tisuća dinara. U ravnateljstvu tvornice su: Beata Lukinić, Radoslav Lukinić, Slavoljub Lukinić i Berislav Lukinić. Uoči Drugog svjetskog rata tvornicu kupuje Dragutin Jauk, vlasnik tvornice kože, svijeća i voštanih proizvoda ”Union”. Godine 1939. Jauk gradi novu tvor-ničku zgradu, ali se već 1940. proizvodnja gasi.

ELEKTRO-KEMIJSKA TVORNICA, KARLOVAC

U sudskom registru (B I/130) osnivanje tvornice registrirano je 8. ožujka 1919. godine. Zabilježena je glavnica od 600 tisuća kruna, da bi već 1921. bila povećana na 3 milijuna kruna. Sjedište poduzeća je u Karlovcu, Tuška-nova 10. Prvotna djelatnost bila je građenje, nabava, poslovanje tvornica i slične in-dustrije. U prvom ravnateljstvu tvornice bili su: Josip pl. Kostijal Živanović-ravnatelj hrvatske sveopće kreditne banke u Zagrebu, zatim ing. Karlo Banda, ing. Ivo Sedmak, ing. Milan Blažeković i ing. Branko Blažeković – svi iz Zagreba. Iz Karlovca jedini je u ravnateljstvu bio Rudolf Lukinić (do 1922.). Zapravo, tvornicu je osnovao ing. Branko Blažeković, koji svojim velikim stručnim znanjem i iskustvom rukovodi cjelokupnim poslovima tvrtke. U knjizi ”Almanah grada Karlovca” (M. Sablić, 1933.) objavljen je oglas tvor-nice, koji o postanku i razvitku tvornice govori (citat): ” Poduzeće je u početku produciralo peraći sapun, ali već od 1922. proizvodi sve vrste toaletnih sapuna, počevši od onih za seljački svijet, do najluksuzni-jih vrsta. Godine 1924. u poduzeće je ušla francuska tvornica sapuna i parfi-merije ”Seve de France” iz Pariza, te veletrgovac iz Zagreba S. Milinov. Od te godine bilježi poduzeće svoj nagli razvitak, te su njeni produkti koji dolaze na tržište pod zaštitnim znakom ”EKT Karlovac” i ”Dolly –Seve de France” Paris, postali vrlo poznati i traženi. Danas (1933. op.a.) poduzeće proizvodi, osim toaletnih sapuna, sve parfimerijske i kozmetičke artikle po originalnoj recepturi tt. ”Seve de France” i uz tehničku suradnju francuskih stručnjaka” .Godišnja proizvodnja tvornice kretala se između 18 i 40 vagona sapuna i do 100 tisuća komada raznih parfimerijskih proizvoda. Iz spomenutog oglasa saznaje se i (citat): ” Godine 1929. otvorilo je poduzeće svoju vlastitu parfimeriju u Zagrebu, u palači svog predsjednika g. S. Milinova, na Jelačićevu trgu. Poduzeće radi s najmodernijim francuskim strojevima i može godišnje proizvesti 18 vagona toaletnih sapuna, uz ostale parfumerijske artikle. Tvornica posjeduje speci-jalnu francusku aparaturu za dezodoriranje alkohola u parfumerijske svrhe, te vlastitu kartonažu. Poduzeće se dobro razvija i razvit će se do još veće visi-ne, kad prodre kod nas geslo: ”Kupuj dobru domaću robu, jer kupuješ dobro i jeftinije, a koristiš i svojoj domovini.” U velikoj ekonomskoj krizi tvornica je 1934. zapala u poteškoće. U najmu je godinu dana drži firma ”Serdar i

42


drug”, a vode jer Kosta Milinov i Branko Peurača, proizvodeći sapun ”Ko-rana”. Otvaranje stečaja određeno je za 23. veljače 1935., a brisanje tvrtke iz sudskog registra izvršeno je 25. veljače 1936. godine.

”TITANIT” d.d.

”Titanit” dioničko društvo za kemij-sku industriju iz Zagreba izgradilo je između 1919. i 1922. godine tvornicu eksploziva u Mahičnu pokraj Karlov-ca. Od države je dobivena koncesija za proizvodnju eksploziva za potrebe rudarstva, građevinarstva i poljoprivre-de. Uz prodaju svojih artikala, tvorni-ca je imala i prodaju svih vrsti štapina, rudarskih kapsula, dinamoelektričnih upaljača i strojeva za paljenje, te osta-log pribora za rudarstvo. U ondašnjim prilikama ”Titanit” je bila jedna od najvećih tvornica kemijske struke u državi. U njoj je radilo oko 300 radnika iz Karlovca i okolice, a godiš-nje je mogla proizvesti oko 120 vago-na sigurnosnog eksploziva ”titanit” (dr. Dimitrijević), pa čak i do 700 vagona (prof. Sablić).

Tvornica eksploziva ”Titanit”

43


Dionička glavnica iznosila je 1933. godine (prof. Sablić) 8 milijuna dinara. Di-oničari su većinom bili stranci. Jedan od najvećih bio je ”Nobel” iz Bratislave, a tehnički direktor ing. Fedor Jamnicky. ”Titanit” d.d. snabdijevao je svojim proizvodima čitavo područje Kraljevine SHS i Jugoslavije, sve do velike svjetske krize, kada zapada u poteškoće. Prema mišljenju dr. Dimitrijević država je već od 1931. ”potpuno obustavila narudžbe i nakon krize počela kupovati eksploziv od velikih njemačkih tvrtki, vjerovatno pod utjecajem njemačkog koncerna ”Farbenindustrie”, koji je dobio monopol-ni položaj za snabdijevanje Jugoslavije kemijskim proizvodima. Država je 1937. ”Titanitu” oduzela koncesiju i tvornica je 1. travnja 1938. obustavila rad. (”Kar-lovac 1579.-1979.” str. 234.)

JUGOSLAVENSKA MEDICA, d.d.

Društvo je osnvano 25. listopada 1920. godine. Djelatnost društva bila je: - izrada i prodaja kemijskih i terapeutskih preparata dobivenih

kemijskim i fiziološkim putem; - izgradnja tvornice u tu svrhu; - čišćenje i spremanje ovakvih preparata; - kupovina i prodaja gotovih proizvoda iste vrste.

Dionička glavnica iznosila je 10 milijuna kruna. Osnivači društva bili su ugledni profesori, liječnici i farmaceuti iz Karlovca, Za-greba, Beograda i Praga (Češka). Među njima: mr. ph. Josip Altman iz Karlov-ca, Gustav Čežek, ravnatelj Prve hrvatske obrtne banke iz Zagreba, dr. Jaroslav Hlavc, sveučilišni profesor iz Praga i dr. Kosta Jovanović, liječnik iz Beograda. Godine 1933. poduzeće je u poteškoćama. Pokreće se likvidacija, a nakon njenog okončanja, tvrtka se briše iz sudskog registra 16. listopada 1934. (B I/str.127.).

”KAŠTEL” – TVORNICA KEMIJSKIH I FARMACEUTSKIH PROIZVODA

Osnivanje tvornice registrirano je u sudskom registru (Knjiga B I/str. 126.) 29. prosinca 1920. godine. Utemeljitelji su joj bili zagrebačka veledrogerija ”ISIS” d.d. i budimpeštansko društvo ”CHIMIN” d.d. Na imanju grofa Lavala Nugenta i njegove obitelji, na lijevoj obali Kupe, iza Hr-netića i Novaka, izgrađena je 1921. godine dvokatna zgrada za potrebe tvornice. Osnovna djelatnost tvrtke bila je:

- proizvodnja ljekarija i kemijskih produkata i promet istima na veliko; - komisionalno kupovanje i prodaja ljekarija i kemijskih proizvoda, koje

su drugi proizveli; - kupovanje i prodaja sirovina, naročito biline za liječenje, koje su nužne

za proizvodnju ljekarija i kemijskih proizvoda; - svako trgovačko djelovanje koje je u savezu s ljekarskim i kemijskim

produktima. U tvornici je radilo oko 50 radnika.

44


Dionička glavnica iznosila je 4 milijuna kruna.(4000 dionica po 1000 kruna). Od toga uloženo je u nekretnine 1,4 milijuna kruna, u strojeve 1,2 milijuna kruna, uz gotovinu od 400 tisuća kruna. U Karlovcu je tvornica ”Kaštel” radila 8 godina, sve do 1928. kada je preseljena u Zagreb. Obrazloženje je bilo da ”zbog sve većeg opsega rada, narav posla zahtijeva lokaciju bliže glavnim potrošačima, a to su veledrogerije koje opskr-bljuju apoteke svom potrebnom robom.”Nakon preseljenja u Zagreb, u Cankarjevu ulicu 28, tvornica se izuzetno brzo ra-zvija i postaje ”jedna od prvih i najpoznatijih tvornica kemijsko-farmaceutskih proizvoda”. Iz nje je kasnije postao farmaceutski div pod nazivom ”PLIVA” d.d.

JUGOSLAVENSKA INDUSTRIJA KEMIJSKIH PROIZVODA, d.d.

U sudski registar (B II / str.11) upisano je osnivanje ove tvornice 31. prosinca 1921. godine. Temeljna glavnica dioničkog društva bila je 1 milijun kruna. Djelatnost tvrtke bila je proizvodnja:

- bjelila za rublje u tubama; - pečatnog voska u svim bojama; - apreture za postolare; - kreme za cipele ”Lion” i crnila za potplate; - paste za zube; - ostali farmaceutski proizvodi (pomade za usnice, razne vode za glavu

i usta, kreme za brijanje, kolonjska voda, parfemi i sl.) - prodaja svih proizvoda.

Tvornica je radila manje od dvije godine. Već 28. svibnja 1923. je likvidirana.

45


Proizvodnja građevnog materijala

Građevni materijal počeo se u Karlovcu proizvoditi još i prije Prvog svjetskog rata, osnivanjem dviju ciglana. Na njihovu lokaciju u sjevernom predgrađu Kar-lovca odlučno su utjecale velike količine zaliha ilovače na tom lokalitetu, odlič-ne kvalitete za proizvodnju opeke i crijepa, kao i tada veliki slobodni prostori za izgradnju proizvodnih pogona u neposrednoj blizini nalazišta sirovina. Pre-ma tipu tla taj predio Karlovca još je od davnine nazvan ”Ilovac”. Prva ciglana osnovana je 1906., a druga 1913. godine. Obje su preživjele Prvi svjetski rat. Nekoliko godina betonske proizvode izrađivalo je poduzeće ”Koranit”.

”ILOVAC” – TVORNICA CRIJEPA I OPEKE

Osnivaje ove tvornice prvotno je registrirano u Sudu 31. prosinca 1905. godine. (B I/ str.38), pod nazivom: ”ILOVAC” - Prva karlovačka tvornica cementne robe, utor-nog crijepa i tvornica glinene robe, sa sjedištem u Karlovcu, na Baniji, Ilovac 34.Osnivači tvornice bili su karlovački poduzetnici Frohlich i Bichler. Tvornica je raspolagala s tada modernom kružnom peći za proizvodnju opeke i crijepa. U lipnju 1909. proširuje se djelatnost tvornice na ”trgovinu građevnim i rezanim drvom.” Poslije rata poduzeće dolazi u poteškoće i 1923. otvoren je postupak vanstečajne nagodbe. Godine 1924. tvornica prestaje s radom. Ipak, 2. srpnja 1926. obnavlja se poslovanje i u sudski registar upisuje se tvrtka ”ILOVAC” - tvornica crijepa i opeke, Karlovac, a kao vlasnici Frochlich i Bichler. Prema istraživanju dr. Dimitrijević (Karlovac 1579.-1979, str.232) ”poduzeće se ubrajalo u najmodernije ciglane u zemlji. Godišnji kapacitet ciglane bio je oko 10 milijuna komada crijepa i 6 milijuna komada opeke. Broj zaposlenih kretao se oko 300. Na Šestom međunarodnom sajmu u Solunu 1932. ”Ilovac” je odlikovan zlatnom medaljom za izvrsne proizvode, koji su se mogli izvoziti u Grčku.”

Tvornica crijepa i opeke ”Ilovac”

46


Pred početak Drugog svjetskog rata brišu se dotadašnji vlasnici Samuel Bic-hler, Leonard Frochlich i Mavro Frochlich, a faktični vlasnik”Ilovca” kupnjom postaje ”Dolensko” d.d., industrija drva iz Slovenije, koje nastavlja proizvodnju. U to vrijeme godišnja proizvodnja dosezala je i do 15 milijuna komada crijepa i opeke.

LEONARD TREPPO – UJEDINJENE CIGLANE, d.d.

U rujnu 1920. godine osnovana je ”Tvornica opeke, crijepa i glinene robe u Draganiću, sa sjedištem u Karlovcu. Vlasnici tvornice bili su: Ante Cabas, Josip Rendeli i Ivan Treppo. Krajem prosinca 1923. Rendeli odustaje, a tvornica pre-staje s radom 9. kolovoza 1924. Međutim, već ljeti 1924. registrirana je nova ciglana (B II/str.37) pod nazivom ”LEONARD TREPPO – ujedinjene ciglane” sada kao dioničko društvo. Djelatnost tvornice i dalje je proizvodnja i prodaja opeke, crijepa i glinene robe. Temeljna glavnica društva iznosila je tri milijuna dinara. U pogonima je zapo-sleno oko 250 radnika. Ciglana raspolaže s 19 objekata: strojarnica, sušionice, skladišta i dr. Čitavu proizvodnju pokreće električni pogon. Godišnja proizvodnja je 12 milijuna ko-mada pune i šuplje opeke, te krovnog crijepa. Šuplja opeka bila je patentirani brend pod nazivom ”Hexa” opeka. Od 1924. tvornica kontinuirano radi kroz čitavo razdoblje.

”KORANIT” d.d. – PRVA JUGOSLAVENSKA TVORNICA AZBESTNOG ŠKRILJEVCA, KARLOVAC

Tvornica je osnovana 25. kolovoza 1921. na Baniji 101 (B II/str.2.) Predmet poslovanja bio je:

- trgovina, te export i import drvenog građevnog materijala, a poglavito podizanje tvornice za proizvodnju škriljevca od azbesta i cementa,

- proizvodnja svake vrsti građevnog materijala i inih specijalnih tvorevina od azbesta i cementa,

- još sa strukom povezani poslovi.

Tvrtka je organizirana kao dioničko društvo, a temeljna glavnica iznosila je 10 milijuna kruna. U ravnateljstvu dioničkog društva bili su:

- Janko Zimmermann, predsjednik Narodne banke u Zagrebu;- Iz Karlovca: ing. Mirko Gobel i veletrgovac Josip Rendeli;- Iz Splita: trgovac Izidor Stern i hotelijer Andrija Baumgartner.

”Koranit” je radio u Karlovcu svega pet godina. Likvidiran je 11. svibnja 1926. kao žrtva ”kreditne krize”. Postoje informacije da je, poslije likvidacije ”Korani-ta” proizvodnju cementne robe preuzela ciglana ”Ilovac”. .

47


Drvna industrija

Karlovačka drvna industrija počela se razvijati krajem 19. stoljeća. Do Prvog svjetskog rata radile su dvije pilane i impregnacija drva. Svi ostali proizvodni po-goni drvne industrije nastali su, a mnogi i nestali, između dvaju svjetskih ratova. Promatrajući vrijeme nastanka svih 14 poduzeća drvne industrije, njihov razvi-tak, a mnogih i kraj, uočit će se odlučni utjecaj poslijeratne obnove, a zatim i svih triju gospodarskih kriza na njihovo poslovanje.

JOSIP RENDELI, KARLOVAC FABRIKA PARKETA I SANDUKA TVORNICA CEMENTNE ROBE VELETRGOVINA GRAĐEVNOG MATERIJALA

Prvu pilanu u gradu Karlovcu osnovao je još 1895. godine Leopold Rendeli (1826.-1910.) na Baniji 101. Nakon njegove smrti naslijedio ga je sin Josip Ren-deli, koji je poslije rata 1919. godine izgradio novu tvornicu i počeo proizvoditi parket, sanduke i cementne kanalice. Zapošljavao je oko 60 radnika.Godišnja proizvodnja bila je oko 60 tisuća m2 parketa, 60 tisuća komada sandu-ka i 50 tisuća metara cementnih cijevi, pločica i crijepa. U promidžbenim porukama Rendeli kupcima preporuča lake građevne ploče ”Ethos” i ”Profil”-željezo, betonske stropove bez oplate, te ”Duritnamaz” kao podlogu za linoleum i parkete. Poslovanje Rendelija često je dolazilo u poteškoće. Zbog toga širi djelatnost, otvara prodajno skladište na Rakovcu, poslovnicu na Selcu, a na Riječkoj cesti izgrađuje spomenike. Javlja se i svojim udjelom u nekoliko drugih poduzeća. Pred Drugi svjetski rat radilo je samo Rendelijevo skladište građevnog materijala.

IMPREGNACIJA DRVA, ELEKTRIČNA PILANA I MLIN

Karlovačku impregnaciju drva osnovao je Oskar Ederdorfer 1910. godine, na Baniji, u Mihanovićevoj ulici broj 1. Poduzeće je preživjelo Prvi svjetski rat. Nakon rata, 29. studenog 1921., Impregnacija preuzima kompletnu aktivu i pa-sivu poduzeća ”Mihelec i Ružić” i mijenja naziv u ”Impregnacija drva, električ-na pilana i mlin”d.d.Pogon Impregnacije impregnirao je željezničke pragove i telefonske stupove. Godišnji kapacitet bio je 100 tisuća m3 impregniranog drveta. Mlin je radio samo do 1926. kada je zbog krize zatvoren. Pilana je godišnje mogla preraditi i do 30 tisuća m3 pilanske robe. Prema istra-živanju dr. Mire Kolar Dimitrijević pogon pilane je 1931. prestao s radom jer Ministarstvo šuma nije dozvoljavalo sječu bukovine. Za vrijeme velike svjetske krize 1931.-1934. tvornica ne radi. Godine 1934. obnavlja rad u sastavu međunarodnog koncerna ”Našička” d.d. Ima vrlo niske nadnice. Zapošljava 296 radnika, 36 radnica i 24 djece.

48


KARLOVAČKA INDUSTRIJA DRVA, d.d.

Društvo je u Karlovcu registrirano 31. prosinca 1918. (B I/str.88), a djelatnost mu je bila:

- kupovanje i prodavanje šuma i drveta;- izrada drva za svakodnevnu uporabu.

Početna temeljna glavnica bila je 1,5 milijuna kruna. Već 24. svibnja 1919. po-visuje se na 5 milijuna kruna, a 2. travnja 1920. na 12 milijuna kruna. Dioničko društvo imalo je pilanu u naselju Dodoši u srcu Zrinske gore, kraju izuzetno bogatom šumama. Dana 20. siječnja 1921. tvrtka se preselila u Zagreb.

TVORNICA PARKETA, SANDUKA I PILANA, d.d.

Tvrtku je u Karlovcu osnovala zagrebačka obitelj Fischer. Locirana je na Baniji, u Mihanovićevoj ulici broj 17 (B I/str.99, B II/str. 119 i B III/str. 21.). Ravnatelj je Leon Fischer. Djelatnost je izrada svih vrsta bukovih i hrastovih parketa, te izrada svakovrsne drvene robe. Prvotni naziv tvrtke bio je ”Tvornica parketa i industrija drvene robe.” Osnovni proizvod bili su parketi vrlo visoke kvalitete, izrađivani od slavonske hrastovine. Plasirani su i na široko europsko tržište. Temeljna glavnica dioničkog društva bila je jedan milijun kruna, raspoređena na tisuću dionica. U potpunosti je uplaćena do 1. lipnja 1921. Vrlo brzo glavnica se povisuje na 3 milijuna kruna, a zatim i na 7 milijuna. U tvornici je radilo oko 160 radnika i 15 činovnika, a u šumama oko 500 radnika. Tvornica nije bila u kartelu drvne industrije, što znači da nije dogovarala cijene s drugim istim ili sličnim industrijama, niti podjelu tržišta. Godišnja proizvodnja bila je oko 150 tisuća m2 parketa i 15 tisuća m3 trupaca za preradu. Istovremeno su se proizvodili sanduci i drvna galanterija. Za vrijeme velike svjetske krize 1932. dolazi do poteškoća u poslovanju pa je tvrtka stavljena zbog duga u sekvestar. Da nesreća bude veća na kraju krize pogoni su izgorjeli do temelja. Ipak je Fischer uspio izgraditi novu tvornicu, proširiti djelatnost na izradu i pro-daju parketa, izradu svih vrsta drvnih proizvoda i njihovih otpadaka, izradu građevnog i stolarskog materijala na veliko i malo, obavljao je montažu proi-zvoda, njihovo uskladištenje, a otvarao je i prodavaonice na malo. Pored svega, poslovanje više nije bilo tako uspješno kao prije krize.

”KORANA” TVORNICA DRVNIH PROIZVODA

Osnovana je 1920. godine. Godišnja proizvodnja bila je 25 vagona drvenih klinaca za potrebe postolara.

POKUPSKA TVORNICA METLI I KEFA

Također je osnovana 1920. godine. Godišnje je proizvodila oko 100 tisuća komada metli od sirkove slame.

49


GJURO MIHELEC I PAVAO RUŽIĆ, d.d.

Prva registracija o osnivanju poduzeća zabilježena je 3. srpnja 1921. godine.(B II/str.5.). Djelatnost tvrtke bila je: - iskorištavanje pilane i mlina na električni pogon, - izrada drva za vlastiti i tuđi račun;- trgovanje drvom; - meljava raznog žita za vlastiti račun ili na ušur; - prodaja žita i mlinskih produkata. Početna glavnica dioničkog društva bila je 4 milijuna kruna. Nakon svega 5 mjeseci rada tvrtku je preuzela Impregnacija, d.d.

”DOLENSKO” d.d. – INDUSTRIJA DRVA

Poduzeće je ponovno registrirano u karlovačkom sudu 19. siječnja 1921. godine (B II/str. 78.), iako je na ovom području djelovalo još i prije Prvog svjetskog rata. Uoči svjetske krize više ne posluje uspješno pa je 1928. i 1929. otvoren stečajni postupak. Međutim, već 15. prosinca 1930. stečajni postupak se briše i tvrtka nastavlja s radom. Nova registracija izvršena je 15. prosinca 1930. Djelatnost društva je:

- trgovina drvom; - kupovanje i prodavanje šuma; - izrada drva za uporabu.

Članovi ravnateljstva često se mijenjaju. Na dan 13. svibnja 1936. članovi su Stanko Kosem i ing. Nikola Marić. Firma posluje sve do Drugog svjetskog rata.

KARLOVAČKA TVORNICA SAVIJENOG POKUĆSTVA, d.d.

Osnovana je u Karlovcu, na Baniji, 6. lipnja 1921. (B I/str. 144.) Djelatnost tvrtke bila je:

- pogon tvornice savijenog pokućstva u Karlovcu i drugdje u Kraljevini SHS;

- trgovanje proizvodimaUpravitelj Slezak zapošljavao je uglavnom strane radnike. Temeljna glavnica dioničkog društva bila je 16 milijuna kruna. U ravnateljstvu su bili:

- Oskar Weiszumayer, predsjednik Jugoslavenske banke - Ivan Turković, veleposjednik- Benko Kell - Adolf Heim.

U kreditnoj krizi poduzeće više ne posluje uspješno. Broj zaposlenih s prvotnih 300 pao je ispod 100. Krajem 1925. proveden je stečaj.

50


”PITAGORA” – TVORNICA DRVENIH PROIZVODA, PISARNIČKIH I PISA-ĆIH PRIBORA Poduzetnik Vatroslav Lederer kupio je 1926. od grada Karlovca zemljište u Mi-hanovićevoj ulici broj 9 i na njemu izgradio tvornicu.Prema prof. Sabliću djelatnost tvrtke zapravo je proizvodnja školskog pribora, pokućstva i metli. Do velike svjetske krize posluje uspješno, ali tada zapada u velike poteškoće pa 1934. godine tvrtka odlazi u stečaj. Nakon stečaja Lederer odlazi u Novu Gradišku, tamo otvara pogon i koristi se jeftinim radom kažnjenika.

”ČEPILA” – LESNA INDUSTRIJA, DRUŽBA Z. O. Z. V KOČEVJU, PODRUŽNICA KARLOVAC

Ovu je podružnicu osnovalo jedno slovensko poduzeće 1932. godine, u Ulici Matka Laginje broj 11. Ravnatelj je bio Milan Kajfež, a novac je osigurao jedan talijanski kapitalist.Tvornica je radila po narudžbama, vjerojatno iz Italije.Godine 1938, uoči ”sirovinske krize” odlazi u stečaj.

PILANA KOS

Karlovački poduzetnik Franjo Kos već od 1923. ima mlin na Baniji 71, koji 1934. proširuje instaliranjem pilane na električni pogon. Zapošljava 25 do 30 domaćih radnika. Proizvodnja mlina može zadovoljiti sve potrebe Karlovca i okolice. Uz pogon za meljavu žita, Franjo Kos je instalirao i postrojenje za meljavu dal-matinskih rogača. Pilana je za 8 sati mogla ispiliti vrlo veliku količinu trupaca.Zbog nedostatka narudžbi, uoči Drugog svjetskog rata odlazi u stečaj.

PILANA BRINC

Osnovana je na starom sajmištu poslije Prvog svjetskog rata i radila je sve do kreditne krize 1924. godine. Tada je otkupljuje Prva hrvatska štedionica i osniva ”Karlovačku pilanu” d.d. za promet drvom, ali i ona obustavlja rad već 1925. godine.

TVORNICA PROZORA I VRATA, VANJSKIH I UNUTRAŠNJIH KUĆNIH UREĐAJA

Tvornicu je osnovao Lavoslav Bareis u Karlovcu, Ulica Matka Laginje broj 25.

51


Tekstilna industrija

Karlovačka tekstilna industrija počela se razvijati relativno kasno. Prvi je Rudolf Severinac, u dvorcu na Švarči, oko 1900. godine, osnovao tvornicu rublja. Tvor-nica prestje s radom, uoči Prvog svjetskog rata, kada je zbog vojačenja vojnika nedostajalo radne snage. U 1911. godini banijanski poduzetnik Mirko Kozina pokreće radionicu rublja. U međuraću 1918. – 1941. od 22 poduzeća tekstilne industrije osnovano je:

Razdoblje Broj poduzeća

- između 1918. i kreditne krize 6 - poslije kreditne krize 1925.- 1929. 7 - poslije velike krize 1933. – 1939. 9

U istim razdobljima likvidirano je:

Razdoblje Broj poduzeća

- u kreditnoj krizi 1 - u velikoj svjetskoj krizi 1 - poslije velike krize 5

Drugi svjetski rat dočekalo je 15 poduzeća tekstilne industrije u Karlovcu.Vidi se da je ova industrijska grana dosta uspješno prebrodila kreditnu i veliku svjetsku krizu, što se za posljedice sirovinske, predratne krize ne može reći.

TVORNICA RUBLJA MIRKA KOZINE

Češka obitelj Kozina u drugoj polovini 19. stoljeća dolazi u Karlovac. Mirko Kozina (1887. – 1964.) nasljeđuje od oca (također Mirka) manufakturnu radionicu i 1919. godine, odmah nakon rata, modernizira je i uvodi industrijski način proizvodnje. Često koristi i tzv. ”rad na sic” pri čemu su radnice izrađivale košulje u svojoj kući, a bile plaćene po učinku, odnosno po komadu i po dovr-šenom kvalitetnom poslu.

Novu registraciju Kozina dobiva 5. lipnja 1924. ( A I/str. 389.) kao ”Tvornica rublja ” sa sjedištem u Karlovcu, Kačićeva ulica broj 16.Tvornica je zapošljavala do 25 radnica, koje su izrađivale i do 30 tisuća komada košulja godišnje.Prilikom registracije 1924. vrijednost poduzeća procijenjena je na 420 tisuća dinara.Usprkos krizama, tvornica rublja Mirka Kozine, radila je čitavo vrijeme između dvaju svjetskih ratova.

52


KARLOVAČKA INDUSTRIJA JORGANA, d.d.

Tvornica je osnovana 23. ožujka 1920. (B I/str.105), na Gornjoj Gazi 14. Predmet poslovanja bio je:

- fabrikacija, prerada i prodaja posteljine i inog materijala kao: jorgana (popluna), pokrivača, strunjača;

- fabrikacija tehničke vate za odijela i jorgane; - prodaja robe izrađene u tvornici; - kupnja i prodaja sirovina.

Ravnateljstvo tvornice u promidžbenom materijalu nudi kupcima: sve vrste jor-gana, od najfinijih do najobičnijih, punjenih pahuljicom te pamukom, strunja-če, jastuke, kaprice, plumeaux, kao i kardiranu vatu. Temeljna glavnica dioničkog društva bila je 4 milijuna kruna, raspoređena na 10 tisuća dionica po 400 kruna. Uvođenjem dinara kao državne valute u Državi SHS, kapital tvornice utvrđen je s 1,8 milijuna dinara. Godišnji kapacitet proizvodnje bio je 30 tisuća komada jorgana, 10 vago-na vate, 10 tisuća komada kompletnih madraca. Tvornica je imala tada vrlo moderne strojeve i 9 specijalnih šivaćih strojeva s motornim pogonom od 50 KS. U pogonu je radilo od 50 do 100 radnika, zavisno od mogućnostima plasmana.Direktor tvornice do 1935. bio je Edo Marković, a od tada Nikola Coda. (prema dr. Dimitrijević, cit.dj.).

”MIRA” – TVORNICA ČARAPA, d.d. ZAGREB

Karlovačku tvornicu, kao podružnicu, otvorilo je poduzeće ”Mira” iz Zagreba 20. prosinca 1921. godine. Pogon je radio čitavo vrijeme između ratova, ali je 2. svibnja 1939. preselio u Duga Resu (B II/satr. 135.).

”VUNA”, d.d. KARLOVAC TEKSTILNA INDUSTRIJA, d.d. KARLOVAC

Obje tvornice posjedovao je koncern ”Kosta Ilić i sinovi” iz Beograda. Tvornicu ”VUNA” osnovali su na Turnju, na utoku Mrežnice u Koranu, još 1920. godine domaći poduzetnici. Članovi ravnateljstva bili su: ing Velimir Stiasni, Adolf i Pavao Bosner, Mavro Frochlich i V. Bratulić (B II/ str. 25,26). Glavnica društva iznosila je 8. ožujka 1924. 3,75 milijuna dinara. Već 1925. ”VUNU” otkupljuje koncern Ilić iz Beograda, ocjenjujući da će ne-tom uvedena visoka carinska zaštita za tekstilne proizvode, pogodna lokacija, jeftina radna snaga i osigurana električna energija, omogućiti koncernu vrlo profitabilno poslovanje. Članovi uprave 19. kolovoza 1925. postaju Vlado Ilić iz Beograda i Gjorgje Velisavljević, a od 7. listopada 1925. pridružuje im se i Sotir K. Ilić, a kasnije i Milan Ilić. Tvornica je praktički u posjedu obitelji Ilić.

53


Prema promidžbenim porukama djelatnost tvornice ”Vuna” bila je: - tvornica vunenih tkanina; - izrada svih vrsti štofova za odijela, od najjeftinijih do najboljih;- dublove raznih kvaliteta (dubl tkanine imaju dvostruko tj. gornje i

donje tkivo, op.a.);- ratinirane štofove (tj. debele vunene tkanine kovrčave površine, op.a.)

za muške i dječje kapute i razne štofove za ženske kapute; - štofane i berlinske marame-rubce u raznim veličinama i dezenima;- čoju za vojsku, žandarmeriju, željezničare, vatrogasce i sl;- ćebad-gunjeve (tj. deke, op.a.) za bolnice, vojsku i za privatnu uporabu

u svim kvalitetama i cijenama, kao i sve druge tkanine od vune.

Početna dionička glavnica ”Vune” 1920. godine bila je 8 milijuna kruna.Kupnjom ”Vune” braća Ilić počeli su glavnicom od 4,5 milijuna dinara. Ovako visok temeljni kapital svrstava ”Vunu” u jedno od najvećih poduzeća tekstilne struke u sjevernoj Hrvatskoj (dr. Dimitrijević, cit.op. str.236.). Za ono vrijeme tvornica na Turnju imala je vrlo modernu strojnu konfiguraciju: 50 komada dvojnih razboja za tkanje štofova, zatim predionicu, bojadisaonicu i apreturu. Da bi ostvarili što veći profit braća Ilić plaćali su radnicima vrlo niske nadnice, od 1,5 do 2 dinara po satu. Upravitelj Svetozar Ilić organizirao je radničku ko-loniju.Uspješno poslovanje ”Vune” d.d. Ilić zahvaljuje svojim vezama s političkim i vojnim vrhovima u Beogradu, radeći ćebad i čoju za vojsku. Tvornica je u kontinuitetu radila sve do 1940. godine.

Tvornica ”Vuna”

54


Druga tvornica koncerna Ilić zapravo je prva koju su Ilići kupili. Osnovana je 4. veljače 1922. godine (B I/str.124.). a naziv joj je ”Tekstilna industrija”, d.d. Karlovac, Korana 1. Za pogon strojeva koristi struju male hidroelektrane na koranskom slapu. Tvornica ima tada vrlo moderne strojeve.Od 21. kolovoza 1932. tvornica mijenja naziv u ”Tvornica pletene robe”, d.d..Tehnički upravitelj tvornice bio je ing. Milorad Naumović, koji je u ovu karlo-vačku tvornicu prenio sistem rada iz Leskovca. Rad je bio izvanredno iscrplju-jući. (dr. Dimitrijević, cit.op. str 236). Tvrtka je imala četiri odjeljenja: štofaru, trikotažu, gotovu konfekciju i pogon za izradu pantljika (vrpca, op.a.).Štofara je izrađivala sve vrste štofova i platna, rubaca i gunjeva (deka, op.a.). Trikotaža je bila temeljni pogon tvornice. Izrađivala je široki asortiman muš-kog, ženskog i dječjeg trikotažnog rublja za ljeto i zimu, u svim kvalitetama. Po-znati su bili kupaći kostimi marke ”Korana”, kao i proizvodi za sportske svrhe. Gotova konfekcija izrađivala je muška i ženska odijela, muške, ženske i dječje kapute. Zaštitni znak konfekcije bio je ”Optimus”.Odjel vrpci izrađivao je sve vrste pamučnih, kudjeljnih i svilenih vrpci. Obje Ilićeve tvornice zapošljavale su oko 500 radnika, uz vrlo niske nadnice. Karlovačka vlast bojala se da, ako ne prihvati sve zahtjeve Ilića, tj. gleda mu ”kroz prste” zbog tehnoloških i drugih nedostataka, da će Ilići obustaviti rad i mnoge obitelji ostaviti ”bez kruha”. Uoči Drugog svjetskog rata vlasnici obaju tvornica, napuštaju Karlovac.

TVORNICA SVILENIH VRPCI, d.d.

U sudski registar (B II/ str.16) upisano je osnivanje tvornice 4. veljače 1922. godine. Djelatnost je bila izrada i trgovina svilenih vrpci. Temeljna glavnica dioničkog društva iznosila je 399 tisuća kruna. U ravnatelj-stvu tvornice bila su dva Čeha iz Moravske: Leo Stein i Ivan Kurtz.

Tvornica ”Vuna” iznad slapa na Korani

55


Tvornica je u Karlovcu radila 14 godina, ali je nakon velike krize 2. rujna 1936. (B II/ str.118) u sudski registar upisan postupak poravnanja izvan stečajnog postupka. Ipak, 18. siječnja 1938. stečajni postupak je otvoren, a tvornica 3. prosinca 1938. prestaje s radom.

INDUSTRIJA RUBLJA

Osnovana je 29. prosinca 1922. godine (A I/ str. 363.). Vlasnik je Karolina Singer. Tvornica je radila vrlo kratko vrijeme, tek nešto više od jedne godine i već je u kreditnoj krizi 8. ožujka 1924. likvidirana.

”STANDARD” – TVORNICA PLETENE ROBE

Tvornica je registrirana 27. travnja 1926. godine (B II/str. 51), a nalazila se u tadašnjoj Riječkoj ulici br. 53. Bilo je to vrijeme gospodarskog oporavka poslije kreditne krize. Osim toga, država je uvela visoku carinsku zaštitu na uvoz tek-stilnih proizvoda, što je pogodovalo domaćim industrijalcima. Vlasnici tvornice bili su Karlo Pfliger i Fridrich Peschke. Od 1930. prokurista je Rudolf Peschke. Tvornica je proizvodila ženske i muške čarape od svile, flora i pamuka. Mjesečni kapacitet bio je 3 tisuće tuceta čarapa. Radi 50 pogonskih strojeva i za-pošljava 50 radnika s tendencijom povećanja. Posjeduje i vlastitu bojadisaonicu. Radi uređenja dugova 24. siječnja 1933. otvoren je postupak za poravnanje. Kada je poravnanje uspjelo, tvornica je nastavila raditi sve do Drugog svjetskog rata i dalje.

”SLAVIJA” – IZRADBA FINOG RUBLJA

Pogon je osnovan 11. svibnja 1926. godine. (A II/str.3.) Proizvodio je svega 5 godina, sve do velike svjetske krize kada je likvidiran.

PROIZVODNJA GAMAŠA

Poduzeće je registrirano 16. prosinca 1927. (B II/str.59).Vlasnici su bili Izidor Breder i Franjo Simch. Djelatnost im je bila proizvodnja pustenih i suknenih gamaša, te pustenih i suknenih cipela. Ubrzo, već 1929. godine djelatnost je proširena na izradu ga-maša od filca i štofa. U svjetskoj krizi 1932. zbog poteškoća u poslovanju, dolazi do nagodbe izvan stečaja. Nakon toga tvrtka i dalje radi. Od 2. lipnja 1932. za potpis poduzeća ovlašten je samo Franjo Simch. Prema registru u sudu od 16. veljače 1935. tvrtka postaje inokosna.

56


”LASTA” – TVORNICA ČARAPA

Osnovana je 1929. godine na Baniji broj 36. Vlasnik tvrtke bio je Božidar Tomšić. Za vrijeme svjetske krize jedno vrijeme potpuno obustavlja poslovanje. Kasnije se proizvodnja obnavlja i 1938. tvornica proizvodi 8 tisuća tuceta čarapa godišnje. (prema dr. Dimitrijević, cit.op. str 236).

INDUSTRIJA RUBLJA

Poduzetnik Mario Latinger otvorio je 1931. godine (A II/str.39) radionicu za izradu svih vrsta rublja. Radila je 10 godina i 25. travnja 1941. je likvidirana.

TVORNICA PLETENE ROBE, d.d. ”KOHORN” KARLOVAC

Tvornica je registrirana 22. studenog 1931. godine. U tada Riječkoj ulici broj 22.Prema istraživanju dr. Dimitrijević (cit.op. str. 236,237) dionice tvornice glasile su na donosioca, ali su većinu dionica posjedovali članovi obitelji Kohorn.U promidžbenim materijalima tvrtka ističe da izrađuje najbolju i najelegantniju pletenu robu, kao pulovere, prsluke, jakne te kupaće kostime. ”Original Ko-horn” može se dobiti u svim boljim trgovinama.Kako bi izbjegla polaganje računa javnosti, tvornica 1939. postaje inokosna i posluje do Drugog svjetskog rata pod nazivom ”Kohorn” – industrijska proi-zvodnja pletene robe u Karlovcu. Obustavila je rad 1940. godine.

JUTENA INDUSTRIJA, d.d.

Iz Sarajeva je u Karlovac 1932. godine došao tekstilni stručnjak Silvije Papo i na Selcu 57, 30. siječnja 1932. osnovao tvornicu pod nazivom ”Jutena industrija”, d.d. Karlovac (B II/str.93). Djelatnost tvornice bila je proizvodnja jutenih tkanina i inih jutenih proizvoda, kao i trgovački promet ovim proizvodima. Dionička glavnica iznosila je 4 milijuna dinara. U sudskom registru nalaze se vrlo precizna pravila dioničkog društva, napisana izvanredno stručno, gotovo da može poslužiti kao ogledni primjerak kako pra-vila dioničkog društva trebaju izgledati. U tvornici je radilo oko 150 radnika u vrlo teškim uvjetima zbog zagušujuće prašine, a pri tome uz minimalne nadnice.

TVORNICA MARAMA, d.d.

Tvornica je registrirana u Karlovcu 31. ožujka 1933. godine (B II/str.113). Osnivači su bili češki industrijalci. Zgradu tvornice projektirali su i izveli graditelji i poduzetnici Dragutin Dvornik i Filip Heksch. I ova je gradnja, kao i susjedni ”Mustad” dokaz visoke razine karlovačke industrijske arhitekture. (R. Radovinović, ”Stari Karlovac”, str. 196.)

57


Djelatnost tvrtke: - proizvodnja, manipulacija i trgovanje pamučnim i lanenim koncima,

maramama i drugom tekstilnom robom; - bojadisanje i bijeljenje potrebnih sirovih materijala i polufabrikata; - bijeljenje, apretiranje i konfekcioniranje tkanja.

Temeljna glavnica iznosila je jedan milijun dinara, raspoređenih na 1000 dioni-ca po 1000 dinara.Godine 1936. glavnica je povišena na 2 milijuna dinara. Direktor proizvodnje bio je Otto Bauml, industrijalac iz Hohenalbe, a predsjed-nik društva karlovački poduzetnik Mirko Malović. U tvornici je radilo oko 60 radnika. Godišnje se izrađivalo oko pola milijuna marama za glavu i džepnih maramica (dr. Dimitrijević, cit.op. str. 237.).

TVORNICA GLATKIH PAMUČNIH TKANINA

Tvrtka je osnovana 1933. godine, neposredno nakon velike svjetske krize, u predgrađu Karlovca, na adresi Kaštel 1. Vlasnik tvornice bio je Josef Vlach. U Karlovac ga je privukla gradska uprava ponudom zgrade na Kaštelu i mo-gućnošću eksploatiranja radne snage niskim nadnicama. Predmet poslovanja je proizvodnja glatkih pamučnih tkanina. Vlach je zapošljavao oko 45 radnika i radnica.

Tvornica marama u današnjoj Tuškanovoj ulici

58


”KORANA” - TKAONICA PAMUČNE ROBE

Leo Weinberger, proizvođač čarapa, nakon stečaja 1933. osniva 11. listopada 1934. poduzeće ”Korana” - tkaonicu pamučne robe, na Riječkoj cesti broj 34. (A II/ str, 82,), (dr. Dimitrijević, cit, op, str, 236, 5 Sablić, cit, op, str,163). Poduzeće je likvidirano 27. srpnja 1938.

”JUGOINDUSTRIJA” - TVORNICA VATE, ZAVOJNOG MATERIJALA I TEKSTILNE ROBE

Tvornicu je osnovao Anton Petreš – Lala 11. lipnja 1935. u Mrzlom Polju, na obali rijeke Mrežnice, na slapu bivšeg Tulić-mlina. Partner mu je bio Mitvalsky, koji je 1937. odustao. Predmet poslovanja tvornice bila je proizvodnja sanitetskih tkanina (gaze i kalika) te utkanih zavoja. Tvornica je imala vlastitu predionicu, tkaonicu i bojadisaonicu. Po konfiguraciji proizvodnog pogona Petrešova tvornica bila je zapravo mali tekstilni kombinat.

INDUSTRIJA ZA USAVRŠAVANJE TEKSTILNIH PROIZVODA

Ovu je tvrtku osnovao njemački koncern Walter Letmann 20. srpnja 1935. go-dine (A II/ str. 115). Tvornica je poslovala do 15. travnja 1939. godine, kada je napuštena zbog nedostatka kemikalija. (dr. Dimitrijević, cit.op. str. 237.).

TVORNICA SVILENIH VRPCA, d.d.

Tvornicu je 1937. godine otvorio Lavoslav Stern, industrijalac iz Zagreba, u pro-storijama bivše tvornice ”Kanold” na Baniji.

TVORNICA KRAVATA I SVILENIH MARAMA

Ovu tekstilnu tvornicu preselili su 1937. iz Zagreba u Karlovac Paul Herman i Siegfrid Joski, radi jeftinije nadnice radnika. Tvornica je radila u iznajmljenim prostorijama u Ulici Matka Laginje 25. Djelatnost tvornice bila je izrada krava-ta i svilenih marama. U pogonu je radilo oko 25 radnica. Uoči Drugog svjetskog rata Josku zamjenjuje Viktor Frank, a tvornica se od 1938. zove ”Karlovačka industrija svile”.

”ROLTEX” – PROIZVODNJA FINIH VUNENIH TKANINA

Tvornica je locirana u Karlovcu, u Mihanovićevoj ulici broj 9, na dan 8. srpnja 1939. najprije kao predionica vune (B IV/str. 91.). Osnivači su bili zagrebački poduzetnici Habčić i Stiasni, vlasnici istovrsne tvor-nice u Zagrebu.

59


U Karlovac su preselili ”zbog nižih nadnica i besplatnog zemljišta, dobijenog od karlovačke općine, uz uvjet da zaposli barem 150 radnika.” (dr. Dimitrijević, cit.op. str. 237.). Tehnički direkor tvornice bio je ing. Branko Roller, kasnije i vlasnik, kojem se pridružio i Antun Dobry.

INDUSTRIJA PLETENE ROBE

Osnovali su je u Karlovcu obitelji Blau i Eugen Bartoš, 15. rujna 1939. godine. (B II/ str. 134.). Djelatnost je bila proizvodnja pletene robe. Vlasnici su bili: Hinko i Ljudevit Blau i Eugen Bartoš.

Kožarska industrija

Proizvodnja kože u Karlovcu počela je istovremeno s izgradnjom karlovačke tvrđave 1579. godine. Vojnu posadu i ostale stanovnike svojim su proizvodima snabdijevali mnogi obrtnici, a među njima čizmari, postolari, opančari i reme-nari. Sirovinu za sve te obrtnike izrađivale su manufakturne radionice za izradu kože. Takav način proizvodnje održao se sve do kraja 19. odnosno početka 20. stoljeća, kada su se pojavile prve tvornice kože. U svojim istraživanjima, do zanimljivih zaključaka došla je doktorica Dimitrije-vić, koju citiramo (op.cit. str. 235.) ” Nestašica kože i cipela osjećala se na jugoslavenskom području nekoliko go-dina nakon Prvog svjetskog rata. Uvoz gotovih cipela iz industrijski razvijenijih zemalja bivše Austro-Ugarske monarhije, bio je zabranjen, a sirove kože, koje su se ranije izvozile, ostajale su u zemlji i propadale. Karlovački poduzetnici, a još više obližnji Slovenci, koji su imali vrlo staru i razvijenu kožarsku industriju, počeli su u Karlovcu podizati tvornice za preradu kože.”

TVORNICA KOŽE ALEKS FISCHER I DRUG TVORNICA KOŽE DRAGUTIN JAUK

Tvornicu kože na Gazi osnovao je još 1880. godine Jakov Fischer i počeo pre-rađivati kožu biljnim štavilom. Pogon se nalazio na adresi Gornja Gaza br. 18. Naslijedio ga je 1929. sin Aleks i tvornica dobiva naziv ”Tvornica kože Aleks Fischer i drug” (B II/str.66). Do 28. veljače 1930. Fischerov partner bio je Georg Meyer, a od tada je Aleks Fischer jedini vlasnik.

60


Kapacitet tvornice koža Aleksa Fischera bio je prerada i do 600 tona teške kože godišnje. U velikoj svjetskoj krizi tvornica više nije bila u stanju podmirivati svoje obveze, pa je preuzima Prva hrvatska štedionica. Godine 1934. tu tvornicu kupuje Dragutin Jauk, koji posluje pod nazivom tvrt-ke ”Union” – tvornica kože, svijeća i voštanih proizvoda.”

TVORNICA KOŽE ”ANDRIJA JAKIL” d.d.

”Hrvatska dioničarska tvornica koža” u Karlovcu, na Dubovcu, Marmontova aleja 4, neuspješno je radila od 1904. do 1907. godine kada je zaključeno da se pokrene postupak likvidacije (B I/str. 31). Za propalu tvornicu zainteresirao se Slovenac Andrija Jakil, kožarski stručnjak i vlasnik tvornice kože u Rupi, kraj Gorice. Motivi tog interesa bili su mogućnost dobivanja likvidirane tvornice uz minimalnu cijenu, jeftina električna energija, dobre komunikacije i kvalificira-na jeftina radna snaga.Gradonačelnik Karlovca, Gustav Modrušan i Andrija Jakil sporazumjeli su se da Andrija Jakil preuzme posrnulu tvornicu kože, ali uz obvezu Jakila da će tvornicu moderno urediti, zapošljavati stalno najmanje 50 radnika i proizvoditi najmanje 10. godina. Andrija Jakil je tvornicu registrirao 1. srpnja 1920. godine (B I/str.114.) pod nazivom ”Tvornica kože i cipela” d.d. Registrirana djelatnost:

- kupovati i prodavati kožu svake vrste; - prerađivati i izgrađivati kožu i u promet stavljati; - kupovati i prodavati materijal za štavljenje kože;- kupovati i prodavati materijal za tvorničko pravljenje cipela; - izgrađivati cipele i pojedine dijelove cipela i u promet ih stavljati; - baviti se i svim drugim poslovima koji su s ovima povezani.

Tvornica kože ”Andrija Jakil”

61


Temeljna glavnica poduzeća bila je 5 milijuna kruna, raspodijeljena na 5000 dionica po 1000 kruna.Članovi ravnateljstva bili su Andrija Jakil i njegovi sinovi Julius, Nikola i Josip. Malu tvornicu kože Andrija Jakil najprije proširuje, a između 1920. i 1923. do-građuje joj modernu tvornicu cipela. Ovu investiciju mu je omogućio kapital dobiven kao ratna odšteta za ratom uništenu tvornicu u Rupi. Kožara radi s 33 stroja, prerađujući tjedno 300 teških goveđih koža, oko 400 laganih goveđih koža za gornje dijelove cipela te 1200 telećih koža za boks. Tvornica cipela imala je 92 stroja za klinčanje i šivanje cipela. Zapošljavala je oko 150 radnika i imala kapacitet izrade cipela do 500 pari dnevno.Radi boljeg plasmana Jakil je počeo otvarati i vlastite prodavaonice cipela.Smrt od kapi zatekla je Andriju Jakila na službenom putu u Trst 1926. godine. Nepunu godinu kasnije umro je i njegov bratić, prijatelj i poslovođa Josip Po-vodnik. Tvrtku dalje vode Andrijini sinovi Julio i Josip. Tvrtka mijenja naziv u ”Tvornica kože Andrija Jakil i sinovi” d.d. Tvornica je uspješno radila sve do velike svjetske krize, odnosno do depresije na tržištu izazvane konkurencijom tvornice cipela BATA iz Borova, koja je počela proizvoditi jeftine cipele. Proizvodnja kod Jakila reducirana je na samo četiri radna dana u tjednu. Satnica je 1935. smanjena na polovinu u odnosu na onu prije krize. Zbog poteškoća u plasmanu ”Jakil”je 1938. prestao proizvoditi obuću.

KARLOVAČKA TVORNICA KOŽA, d.d.

Tvornicu je u Karlovcu 1920. godine osnovao poznati karlovački industrijalac Oskar Frohlich. Nalazila se na lijevoj obali Kupe, uz željezničku prugu, na Obali Trnskog broj 19. Godišnja proizvodnja bila je prerada do 600 tona teške kože, različitog asorti-mana. Između ostalog: vaches krupone (leđni dio goveđe kože za izradu cipela, op.a.), okrajine i vratove, tabanične krupone, cugovane kravine, kipse, vratovine i okrajine; crvene kravine, vratove i okrajine, ( Water. Prof.); crni i smeđi Pitling; Blank crni u polovicama, vratove i okrajine; viks kravine, crne glat konjske kože i chrom šivaće remenje. Za vrijeme velike ekonomske krize tvornicu preuzima Prva hrvatska štedioni-ca, d.d. Nakon sloma štedionice u jesen 1931. tvornica dolazi u sferu interesa i njome upravlja ”Dolensko”, d.d. iz Tržiča u Sloveniji.Upravitelj ove tvornice dugo godina bio je Slovenac, poznati kožarski stručnjak Stanko Kosem.

”JELEN” – TVORNICA FINIH KOŽA I RUKAVICA, d.d.

Tvornica je osnovana 1. siječnja 1921. godine, na Obali Račkoga broj 10. U sud-ski registar upisana je 17.03.1921. (B I/str.133.). Registrirana djelatnost tvrtke bila je izrada i bojadisanje finih koža, te fabrikacija kožnatih rukavica, te u tu svrhu društvo imade kupiti ili inim načinom nabaviti materijal od poduzeća slične struke.

62


Temeljna glavnica dioničkog društva bila je 4 milijuna kruna. Članovi ravnateljstva bili su: Žiga Kramer, trgovac iz Karlovca; Ljudevit Pollak, rukavičar iz Zagreba; Samuel Reitzer, trgovac iz Pulinara i Albert Weichselba-um, trgovac iz Jaroslava. Dana 13. kolovoza 1926. upisan je kao prokurist Stanko Kosem. U velikoj svjetskoj krizi, zbog nedostatka kapitala, tvornica obustavlja proi-zvodnju, te je 26. rujna 1934. registrirana likvidacija poduzeća.

TVORNICA KOŽE MARKO I ANA VALČIĆ

Kožarski tehničar Marko Valčić osnovao je 1920. godine tvornicu kože na Bor-linu br. 7. Registrirana je pod nazivom ”M. Valčić i drug.”. 14. listopada 1920. (B I/str.120). Vlasnici su Marko Valčić i barun A. Rukavina. Predmet poslovanja je izrada svakovrsne kože i kalja.Tvornicu je 1924. godine uništio požar i ona je prestala s radom. Uporni Mar-ko Valčić nije se predao. Izgradio je na Baniji, u Bogovićevoj ulici broj 11 novu zgradu tvornice. Uspio je nabaviti i tada najmodernije strojeve za preradu kože. Nova tvornica registrirana je 15. kolovoza 1927. (B II/str. 58.), a djelatnost joj je izrada svih vrsti koža, a osobito:

- fine kože za gornje dijelove obuće; - teleći i goveđi boks;- konjski ševro;- kože za kapute i - tzv. ”juhtovinu” – nepromočivu kožu od mlađe stoke u bojama.

U velikoj krizi tvornica posluje s poteškoćama, pa je 19. ožujka 1932. u sudski registar upisana prinudna uprava izvan stečaja. Ipak, u jakoj konkurenciji, izvan kožarskog kartela, tvornica se uspjela održati sve do Drugog svjetskog rata, zapošljavajući do 20 radnika.

TVORNICA KOŽE ALEKS PODVINEC

Aleks Podvinec, kožarski industrijalac, rodio se u Senti (Bačka), 19. veljače 1888. godine, a umro je u Karlovcu, nakon operacije u Beču, 17. travnja 1936. Od 1904. do 1914. godine izučava kožarski zanat najprije u Osijeku, a zatim i u Tuzli. Već 1914. na početku Prvog svjetskog rata, otvara malu tvornicu kože u Zemunu. Poslije rata, od 1919. do 1926. u Radeču, kod Zidanog mosta, iz-građuje više tvorničkih pogona i povećava proizvodnju. Slovenski kožari, zbog eliminiranja konkurencije, onemogućavaju ga u poslovanju. Zbog toga 1927. dolazi u Karlovac i na Baniji, u Bogovićevoj ulici broj 5, izgrađuje tada jednu od najvećih i najmodernijih tvornica kože u Jugoslaviji. Ima vlastitu kotlovnicu, trafostanicu, industrijski kolosjek, ekstrakciju i niz pomoćnih pogona (prema Karlovačkom leksikonu, str. 459.) U pogonu rade najmoderniji kožarski stroje-vi, koje pokreću motori jačine 500 KS. U sudski registar tvornica je upisana 1927. godine (A II/str. 11, A II/str.288 i B IV/str. 85,86.).

63


U tvornici je radilo oko 200 radnika i namještenika. Godišnje se prerađivalo oko 200 tisuća komada sirovih koža. Izrađivale su se sve vrste đonskih koža, pozna-tih pod nazivima ”mignon” i ”granada”, zatim masne gornje kože, fine chrom kože u svim bojama, kože za obućare, opančare i tvornice cipela. Tvornica je bila poznata i po izradi specijalnih lak-koža, jedina takva proizvodnja u zemlji, dovoljna da podmiri sve domaće potrebe. Nakon Podvinčeve smrti, svu njegovu imovinu naslijedili su udovica Hela u jednoj polovini i tehnički upravitelj tvornice ing. Aleksandar Veličković, također u jednoj polovini.

Tvornica kože ”Aleks Podvinec”

64


Prehrambena industrija

Početke prehrambene industrije u Karlovcu nalazimo još u prvoj polovini 19. stoljeća, na prijelazu s manufakturnog na industrijski način proizvodnje.Neke od tih proizvodnji preživjele su Prvi svjetski rat. Među njima su mlinovi, proizvodnja piva, soda-vode i pjenice, suhomesnate robe. Od deset prehrambenih industrija između dvaju svjetskih ratova 1918.-1941. samo su tri dočekale Drugi svjetski rat. Četiri su prestale djelovati već u kredit-noj krizi, a tri je uništila velika svjetska kriza.

TVORNICA OCTA I SODE

Još 1900.-te godine tvornicu octa i sode u Karlovcu je otvorio Gustav Herrnste-in, u Preradovićevoj ulici broj 4, na desnoj obali Kupe. Program proizvodnje bio je izrada octa i sode, a kasnije i pjenice (germe, kvasca). U svjetskoj krizi tvornica je prodana, a zatim i likvidirana.

KARLOVAČKA TVORNICA SIRKETA, LIKERA, RUMA, RAKIJE I TRGOVINA ŽESTE NA VELIKO

Tvornicu je osnovao poznati karlovački poduzetnik Filip Frohlich krajem velja-če 1902. godine, na Baniji (B I/str. 22, 30a i 89.). Proizvodi ocat, razne likere, rum, rakiju od voća hladnim putem i trguje žestom na veliko. Godine 1919. proširuje djelatnost i na:

- trgovinu pivom na veliko; - produkciju metli i kefa od sirkove slame; - veletrgovinu vinom i pecaru žeste.

Od 1919. do 1921. bavi se i preradom šumskih proizvoda i trgovinom drvnim proizvodima. Od 1921. odustaje od takve proizvodnje. Poslije kreditne krize (1923.-1924.) zapada u poslovne poteškoće. Određena je prinudna nagodba izvan stečaja.

ANTUN GOMBAČ - PRVA KARLOVAČKA INDUSTRIJA SUHOMESNATE ROBE I KOBASICA

Antun Gombač, mesarski poduzetnik, rođeni Karlovčanin, (1886.-1957.) izučio je zanat u Zagrebu kod ”Rabusa”, usavršio se u Budimpešti i Grazu. U Karlovcu je 1908. otvorio vlastiti obrt u Haulikovoj ulici broj 14. Poslije rata 1918. godine, otvara ”Tvornicu suhomesnate robe, masti i kobasica”, u kojoj se meso obrađu-je na industrijski način. Zapošljava oko 20 mesara. Za skladištenje i čuvanje mesnih prerađevina organizira i vlastitu proizvodnju leda.

65


Radi kompletiranja proizvodnje, od tova stoke do gotovih proizvoda za trži-šte, kupuje zemljište na Rakovcu, uz rijeku Koranu, ispred Marakovog brda. Nabavlja modernu opremu za tov stoke i mesarsko-kobasičarsku proizvodnju, elektro-mlin za mljevenje kukuruza i drugu stočnu hranu, a izgrađuje i pušnicu za sušenje mesa i suhomesnatih proizvoda.Između dva svjetska rata u Karlovcu je bilo četrdesetak privatnih mesarskih obrta. Među njima, najveća je bila tvrtka Antuna Gombača.Proizvodi su se plasirali na veliko i na malo. Uz vlastitu prodavaonicu u Kar-lovcu u Haulikovoj ulici, Gombač je imao prodavaonice u Sušaku, na Šetalištu kralja Petra br. 2 i u Zagrebu, u Petrinjskoj ulici br. 3.

PRVI KARLOVAČKI MLIN NA ČIGRE, d.d.

Mlin je izgrađen na slapu Korane u Karlovcu i registriran u sudu 6. kolovoza 1910. kao dioničko društvo. (B I/str.50, 74. i 124, B IV/str.198.).Djelatnost društva bila je kupovanje žita za meljavu i trgovina svim mlinskim i srodnim proizvodima. Temeljna glavnica društva od 500 tisuća kruna podijeljena je na 2500 dionica. U ravnateljstvu društva nalazili su se poduzetnici iz Zagreba i Karlovca. Iz Zagreba su bili Milivoj Crndak i Nikola Gavella. Karlovčani su bili: Dragutin Herman, Samuel Kramer, Gašo Dević, Vilim pl. Re-iner, Armin Berger, Žiga Kramer i Ljudevit Eisenhut. Poslije rata, 11. lipnja 1918. ravnateljstvo se često mijenja, a poslovanje je sve teže. U novim ravnateljstvima dominiraju Zagrepčani. Već 20. listopada 1918.

Industrija suhomesnate robe i kobasica ”Gombač”

66


temeljna glavnica se povisuje na 1,5 milijuna kruna, a 21. svibnja 1920. na 5 milijuna kruna. Mlin je prestao s radom kada se za lokaciju zainteresirao koncern braće Ilić iz Beograda i uspio tu organizirati tekstilnu industriju.

KARLOVAČKA PIVOVARA, d.d.

Proizvodnja piva u gradu Karlovcu ima tradiciju dužu od dva stoljeća. (Nikola Perić). Vjerojatno se radilo o kućnoj radinosti. ”Godine 1854. sagradio je barun Nikola Vranyczany posebnu zgradu za novu pivovaru na Dubovcu zvanu Prhovo.”(R. Strohal: Grad Karlovac opisan i ori-san, 1906, str.360.).Do 1896. pivovara je radila s dosta poteškoća. Tada je modernizira Aschenbre-ner iz Sarajeva. U početku posluje uspješno, ali ne zadugo. Na dražbi je kupuje društvo dioničara i naziva je ”Građanska pivovara i tvornica slada u Karlovcu”.Daljnji razvitak karlovačke pivovare, od 1908. do 1941. pomno je istražio po-znati karlovački novinar i publicist Nikola-Nino Perić. Citirat ćemo dijelove njegova rada iz priloga reprint izdanju Strohalove knjige iz 1992. str. 7., 8. i 16. ”Za tehničkog ravnatelja 1908. dolazi tada 30-godišnji pivarski stručnjak Vilim Wambrechtshamer, koji je pivarstvo izučio u Njemačkoj i Austriji. Mladi ravna-telj donio je u Karlovac nova znanja i pivarska dostignuća i već za dvije godine to se osjetilo na kvaliteti piva i njegovoj prođi. Wambrechtshamer je postao i dioničar poduzeća kojim je upravljao, što je bilo i te kako poželjno – krene li posao loše, bit će još gore ravnatelju. Ne samo da je

Karlovačka pivovara na početku prošlog stoljeća

67


bio dioničar, nego je za deset godina postao jedan od vlasnika.” (završen citat). Već u studenom 1919. pivovara je u sudu registrirana kao ”Građanska pivovara, tvornica slada i leda” (B I/str.100).Temeljna glavnica društva bila je jedan milijun kruna, raspoređena na tisuću dionica. U cijelosti je uplaćena do 18. rujna 1920. Zanimljivo je da su u ravnateljstvu pivovare, pored Wambrechtshamera, bili još i D. Plechander-predsjednik zagrebačke i vlasnik sisačke pivovare, zatim Miro-slav pl. Kobe - vlasnik pivovare u Novoj Gradiški i Karlovčanin Vatroslav Reiner. Nikola Perić nastavlja (citat): ”Kada je Wambrechtshamer počeo pobolijevati i uvidio da više ne može izvr-šavati radne obveze, prodao je svoj dio dionica Zagrebačkoj pivovari. Tako je Zagrebačka pivovara stekla pravo upravljanja Karlovačkom pivovarom i ona od tada (20. ožujka 1929.) posluje pod imenom ”Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada, podružnica Karlovac.” Te godine je u Karlovcu proizvedeno 9 tisuća hektolitara piva. Godišnja proizvodnja kretala se od 3500 hektolitara 1932. do 17 tisuća hektolitara 1941.” (završen citat). Prof. Sablić spominje pro-izvodnju 1933. od 40 tisuća hektolitara piva i od 60 do 100 zaposlenih radnika. Iz promidžbenog materijala proizlazi (citat): ”Pogon u tvornici obavljaju elek-trični motori u jakosti od 70 KW. Pivovara proizvodi svjetlo dvorsko pivo i crno porter pivo. Osim toga, proizvodi se i sladno brašno za poboljšanje peciva pod imenom ”Dia brašno”, te bezalkoholno piće ”Foking.”Pivovara također pro-izvodi i slad za pivo, a ima i kompletan uređaj za proizvodnju leda i umjetno hlađenje pomoću kompresora od 70 tisuća kalorija”(završen citat). Usprkos svim usponima i padovima pivovara je proizvodila sve do Drugog svjetskog rata, preživjela rat, a radi i nakon njega.

”OLEA”-TVORNICA I RAFINERIJA BILJNIH ULJA, d.d.

Osnovana je 31. prosinca 1919. (B I/str.102). na Baniji. Vlasnik je Josip Flego. Predmet poslovanja je proizvodnja jestivih i tehničkih ulja te trgovanje istima na veliko. Prestaje s radom u kreditnoj krizi 14. svibnja 1924. Preuzima je ”Mustad” – Ju-goslavenska tvornica čavala, te željezne i čelične robe, Karlovac.

TVORNICA KANDITA I ČOKOLADE

Ovu je tvornicu osnovao B. Janat, a registrirana je u sudu 4. prosinca 1922.(B II/str. 26). Predmet poslovanja je proizvodnja kandita, bombona i čokolade te trgovina tim proizvodima. Temeljna glavnica iznosila je sto tisuća kruna. Tvornica je prestala s radom u kreditnoj krizi 1. srpnja 1925.

68


MLIN I PILANA FRANJO KOS

Tvrtku su osnovali Đuro Mihelec i partner mu Ružić kao dioničko društvo, 3. srpnja 1921. godine, na Baniji 71 ( B II/str.25.). Djelatnost je bila mlin na električni pogon i pilana. Emitirano je 10 tisuća dioni-ca po 400 kruna, tako da je temeljna glavnica društva iznosila 4 milijuna kruna. Poduzeće je prestalo radom 7. rujna 1923. Preuzeo ga je Mihelčev rođak podu-zetni Franjo Kos. To je vrijeme kada je prestao radom koranski mlin na čigre. Franjo Kos modernizira mlin, a već 1924. osposobljava i pilanu. Godišnji kapacitet mlina je meljava 1500 tona kukuruza, 350 tona ječma i 150 tona rogača. Karakteristično je da Kosov mlin jedini u zemlji prerađuje rogače, nabavljajući ih u Dalmaciji. Broj zaposlenih kretao se oko 20 radnika. Ovaj mlin je neprekidno djelovao između dva svjetska rata.

PRVA KARLOVAČKA TVORNICA KANDIDA

Pod nazivom ”Vera” tvornica je osnovana 24. srpnja 1923. godine. Vlasnici su Petar Gjukić i Nikola Ciglanović. Tvornica je radila sve do velike svjetske krize.

”KANOLD”, d.d.

Tvornica je osnovana 14. svibnja 1927. Djelatnost joj je bila proizvodnja čoko-lade, bombona, te trgovina vlastitim proizvodima. U tvornici je radilo i do 120 radnika. Dionička glavnica iznosila je jedan milijun dinara. U ravnateljstvu društva bili su najprije Antun Kanold - veleindustrijalac, Edo Marković - zamjenik upravitelja Jugoslavenske banke iz Zagreba i dr. Početkom velike krize 25. prosinca 1931. otvoren je postupak za prinudno po-ravnanje. Nije uspio pa je otvoren stečaj, koji je okončan 5. siječnja 1937.

Tvornica čokolade i bombona ”Kanold”

69


Grafička industrija

Između dvaju svjetskih ratova Karlovac je imao razvijenu tiskarsku djelatnost. Početke grafičke industrije nalazimo već u 19. stoljeću, kada su djelovale tiskare: Gašpara Weitza (oko 1810.), zatim francuska ”Czivil y Militarszky knyg Priska-nye”; slijede tiskare Ivana Nepomuka Prettnera (1821. - 1890.) Abela Lukšića (1861.- 1887.) i Dragutina Hauptfelda (od 1887.). U vremenu od 1918. do 1941. ovom djelatnošću u Karlovcu se bavilo šest tiska-ra: Dragutin Hauptfeld, Dragutin Fogina, Dionička štamparija, Đuro Šaban, Slavo Božičević, Alfons Rabin.

Sve ove tiskare razvile su se iz obrta, preko manufakture do industrije. Najstarije su počele kao obrti, da bi se kasnije nastojale opremiti modernim tiskarskim stro-jevima. One najnovije već su po opremi imale karakteristike grafičke industrije. Konkurencija između tiskara u međuraću bila je vrlo velika, pa su neke od njih proširivale djelatnost na uvezivanje knjiga, otvarale knjižare i knjižnice za po-suđivanje knjiga. Korisnici njihovih usluga bili su građani, gospodarstvo, dr-žavna uprava i drugi korisnici. Tiskale su se knjige i časopisi, novine, kalendari, tiskanice, plakati i drugi tiskarski proizvodi.

TISKARA DRAGUTINA HAUPTFELDA

Dragutin Hauptfeld rođen je u Varaždinu 1855. godine i u tom gradu je izučio tiskarski zanat. Jedno je vrijeme bio poslovođa Albrechtove tiskare u Zagrebu, a onda je 1885. doselio u Karlovac i tu ostao. Imao je brojnu obitelj. Od desetero djeca, šestorica su rođena u Karlovcu, a od njih trojica sinova izučili su tiskarski zanat.

Tiskara Dragutina Hauptfelda

70


Godine 1887. Dragutin Hauptfeld dobio je od Gradskog poglavarstva obrtnicu, kojom mu je dozvoljeno obavljanje tiskarskog obrta u Karlovcu. Prvu tiskaru otvorio je u Tijesnoj ulici, zatim je preselio na Strossmayerov trg, a nakon kupnje velike kuće (bivše Djevojačke škole) u današnjoj Prešernovoj 17, smjestio je tiskaru u prizemlje zgrade i tu je radila pune 53 godine, od 1895. do 1948. Prvi je u Hrvatskoj osnovao tvornicu žigova (štambilja, pečata). Nakon Draguti-nove smrti 1921. tiskaru Hauptfeld vodila je kći Zlata, (1883.-1962.), a u tiskari su radili i dvojica njene braće: Josip (Pepo) kao poslovođa i i Dragutin (Lolo) kao slovoslagar i meter (stručnjak za prelamanje sloga). Hauptfeldova tiskara radila je sve do 1948. godine kada je nacionalizirana.

TISKARA MARIJE FOGINA

Dragutin Fogina, rođeni Zagrepčanin (1871.), već kao mladić od 14 godina po-čeo je učiti tiskarski zanat najprije u Samoboru, a kasnije do 1889. u Beču. Ra-dio je u više mjesta u Austro-Ugarskoj monarhiji, a u Karlovac je došao 1893. Kupio je knjigovežnicu I. N. Prettnera u kući supruge Marije, rođene Bezlaj, u Ulici Grgura Ninskog. Na razmeđu stoljeća 1899. otvara tiskaru i knjigovežnicu. Glavni tipograf bio je Mirko Brezlaj, brat supruge Marije. Istovremeno je otvo-rio i poznatu knjižaru, a zatim i posudbenu knjižnicu. Zanimljivo je da Dragutin Fogina nije bio nominalni vlasnik tvrtke, nego je bio poslovođa, a obrtnica je glasila na ime njegove supruge Marije, koja je i nastavila posao nakon njegove smrti 1937. godine. Tiskara je bila poznata po tiskanju knjige Rudolfa Strohala ”Grad Karlovac opi-san i orisan” te po kontinuiranom tiskanju mnogih novina. Između ostalih:

Tiskara Marije Fogine

71


prijeratni ”Narodni glas”, ”Glas hrvatskog naroda”. Poslije 1918.” Hrvatska slo-boda” (1921.-1932.) i”Karlovački glasnik” koji je izlazio od 1932. do Drugog svjetskog rata. Osobito je bio popularan ”Fašinjak” (1922.-1924.).Godine 1923. Fogina otvara nove prostorije tiskare u dvorištu zgrade, s ulazom iz Banjavčićeve ulice. Stari tiskarski strojevi zamijenjeni su novim i modernijim. Tiskara Marije Fogina prestala je radom 1945. godine.

DIONIČKA ŠTAMPARIJA, d.d. KARLOVAC

Dionička štamparija i knjigovežnica kao dioničko društvo osnovano je i regi-strirano 31. ožujka 1921. godine (B I/str.137.) na Obali Račkog broj 6. Registrirana djelatnost bila je (doslovni prijepis):

- štampanje knjiga, novina, časopisa i tiskanica svih vrsti i tipografijom po narudžbi, u vlastitoj nakladi;

- kupovanje i prodavanje svih u prvoj točki spomenutih proizvoda na veliko i na malo;

- izrađivanje svih knjigovežnih radnji; - izrađivanje svih poslova koji zasijecaju u struku.

Osnivači i dioničari tvrtke bile su dvije karlovačke banke: Gradska štedionica (ravnatelj Martin Carić) i Pokupska banka (ravnatelj Ervin Beer), zatim dva vr-sna tipografa Rudolf Grdešić i Franjo Grgurić, te više uglednih građana i podu-zetnika: Mirko Veslaj (župnik), dr. Pavao Frohlich (odvjetnik), Ljudevit i Mavro Frohlich (veletrgovci), Rudolf Lukinić (tvorničar) i dr. Ivan Tuškan (liječnik).Početna glavnica društva bila je dva milijuna kruna.Upravitelj tiskare bio je vrlo iskusan, obrazovan i stručan tipograf Rudolf Gr-dešić. Raspolažući temeljnom glavnicom snabdio je tiskaru tada vrlo moder-nim strojevima. Bila je bolje opremljena od tiskara Hauptfelda i Fogine, ali ne i zagrebačkih tiskara. Klijenti tiskare ponajviše su bila veća poduzeća i tvornice. Tiskaru su građani često nazivali ”Grdešićevom tiskarom” jer je s vremenom otkupio većinski paket dionica. Temeljna glavnica 20. srpnja 1935. (B II/str. 109) smanjuje se sa jedan milijun dinara na 500 tisuća, a 18. lipnja 1938. na 250 tisuća. Kada je Grdešić 1939. preselio u Beograd, tiskaru dalje vodi Branko Medvedec pod nazivom ”Karlovačka tiskara.” U ravnateljstvu su Branko Medvedec, Boži-dar Sočec i Karel Konečnig.

OSTALE TISKARE

Manju tiskaru na Baniji osnovao je 1933. Đuro Šaban. Tiskao je uobičajene ti-skarske proizvode, ali nije mogao ozbiljno konkurirati ranije osnovanim tiska-rama. Tiskara je radila do 1943. kada je Šaban nestao u ratnom vihoru. Jedno vrijeme na Korzu je radila i manja tiskara Slave Blaževića, koji je tiskarski zanat izučio u Češkoj. Od 1927. u Rakovcu, Tuškanova 15, radila je i tiskara, knjigovežnica i kartonaža Čeha Alfonza Rabina.

72


BANKARSTVO

Banke

Banke se u Karlovcu počinju javljati krajem XIX. stoljeća. Već 1872. osnovana je ”Karlovačka štedionica“, s poslovnim prostorom u tzv. ”Žitnoj kući“ na Zrin-skom trgu. Godinama je dobro poslovala i imala veliki utjecaj na gospodarski život grada i građana. Pred Prvi svjetski rat, zbog loših kreditnih plasmana, 1914. objavljen je stečaj. Na prijelazu stoljeća osnovane su još: 1895. ”Pučka štedionica“ i 1899. ”Srpska kreditna banka“, koja 1903. mijenja naziv u ”Srp-ska kreditna banka i štedionica.“ Od 1911. djeluje ”Pokupska štedionica“, a od 1914. ”Hrvatska sveopća kreditna banka“ Zagreb, podružnica Karlovac i ”Prva hrvatska štedionica“, podružnica Karlovac.Sve spomenute banke bile su dionička društva koja su temeljni kapital pri-kupljala prodajom dionica (akcija), a zatim ga povećavala štednim ulozima i dijelom ostvarene čiste dobiti iz poslovanja. Došlo je do ubrzane akumulaci-je sredstava, a time i do većih mogućnosti za izdašnije kreditiranje razvitka gospodarstva. Ipak, najveći dio kredita odnosio se na kratkotrajne pozajmice (između 85% i 95%), a tek manji dio (5% do 15%) na dugoročne, hipotekarne kredite. Prvi svjetski rat preživjele su: ”Prva hrvatska štedionica, podružnica Karlovac“, ”Hrvatska sveopća kreditna banka“, ”Pokupska banka“ i ”Srpska kreditna ban-ka i štedionica“. Poslije svršetka rata osnovano je više banaka-dioničkih društava, kao i mnoge lokalne pomoćnice i štedionice, ponajviše zadružnog karaktera.

HRVATSKA SVEOPĆA KREDITNA BANKA, d.d. ZAGREB, PODRUŽNICA KARLOVAC

Registrirana je u karlovačkom Okružnom sudu 22. lipnja 1914. (B I/str72). Poslovni prostor imala je na Zrinskom trgu. Djelatnost banke bili su svi poslovi koji spadaju u djelokrug banke, štedionice i mjenjačnice. Ova je banka radila čitavo vrijeme između dvaju svjetskih ratova.

PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA, PODRUŽNICA KARLOVAC

U sudski registar upisana je 25. svibnja 1914. godine (B I/str. 70). Krajem Prvog svjetskog rata, 31. prosinca 1918. Prva hrvatska štedionica preu-zela je svu aktivu i pasivu Pučke štedionice u Karlovcu (B I/str. 14,26,84).

73


Prema svjedočenju suvremenika Prva hrvatska štedionica izgradila je 1922. go-dine impozantnu zgradu u Gundulićevoj ulici broj 9, na križanju Gundulićeve i Preradovićeve ulice, na mjestu gdje je bila crkva Svete Barbare i mjesno groblje. Pučka štedionica osnovana je još davne 1895. godine i radila je neprekidno 25 godina, sve do spajanja s Prvom hrvatskom štedionicom. Djelatnost joj je bila primanje novca na štednju, davanje pozajmica, eskontiranje mjenica, davanje zajmova uz hipoteku na zemljište i kuće upisane u gruntovnicu. U ravnatelj-stvu Pučke štedionice bili su tada vrlo ugledni karlovački građani. Među njima: Stjepan pl. Miletić, Melkior Lukšić, Ivan Lach, Gustav Modrušan, Vilko Reiner i drugi. Temeljna glavnica bila je 250 tisuća kruna, a sastojala se od 2500 dionica po 100 kruna. Ulaskom Pučke štedionice u sastav Prve hrvatske štedionice, ova je naglo po-većala svoj temeljni kapital i kreditni potencijal, što je značajno utjecalo na gos-podarski razvitak Karlovca između dvaju ratova. Prva hrvatska štedionica dočekala je i drugi svjetski rat, djelovala i dalje. Ku-riozitet je da i danas u Hrvatskoj narodnoj banci postoji ured koji još uvijek likvidira njeno poslovanje.

POKUPSKA BANKA, d.d.

Ova je banka počela raditi još 13. svibnja 1911. godine, kada je i registrirana (B I/str.54) kao ”Prva pokupska štedionica“ d.d, sa sjedištem u Rečici. Temeljni kapital iznosio je 60 tisuća kruna. Predsjednik ravnateljstva bio je ugledni zemljoposjednik iz Rečice, Fabo Vine. Poslije rata, 31. prosinca 1918. mijenja naziv u ”Pokupska banka“ d.d. (B I/str. 91,145).

Prva hrvatska štedionica, podružnica Karlovac

74


Temeljna glavnica banke naglo se povećavala. Od početnih jedan milijun kruna odmah poslije rata (10 tisuća dionica po 100 kruna), već 20. veljače 1919. povi-šena je na 3 milijuna kruna (30 tisuća dionica po 100 kruna), a 16. srpnja 1920. na 10 milijuna kruna (25 tisuća dionica po 100 kruna). Za prokuristu banke 26. ožujka 1919. imenovan je Maks Blača. Pokupska banka radila je sve do velike svjetske krize. Brisana je iz registra 6. studenog 1931.

SVEOPĆA ZANATLIJSKA BANKA, d.d., PODRUŽNICA KARLOVAC

Podružnicu je osnovala centrala banke iz Zagreba i registrirala je na dan 19. listopada 1920. godine (B I/str.121). Djelatnost ove novčarske ustanove bila je vrlo raznolika:

- kupovanje kontokorentnih (otvorenih) tražbina, protokolarnih tvrtki zanatlija i obrtnika uopće;

- davanje zajmova za robu; - davanje zajmova na zaloge; - davanje zajmova uz jamstva ili na druga osiguranja jamstva; - davanje zajmova na nekretnine; - tjeranje svih štedioničkih i trgovačkih poslova; - osnivanje obrtnih poduzeća, udioničarstvo u njima i pomaganje

njihovo putem podjeljivanja zajmova i veresije; - kupovanje i prodavanje sirovina i produkata.

Dionička glavnica iznosila je jedan milijun kruna.

U velikoj krizi 1929. – 1933. došlo je do poteškoća u poslovanju, pa je 5. pro-sinca 1934. podružnica brisana iz sudskog registra, nakon dovršenog stečajnog postupka.

Zanimljiv je podatak (N. Perić: ”Obrtništvo Karlovačke županije“, str. 41)da je u Karlovcu, gotovo istovremeno s krahom ”Sveopće zanatlijske banke“, 18. kolovoza 1933. osnovana ”Zanatska štedno-kreditna zadruga“ sa 144 člana.

JUGOSLAVENSKA BANKA, d.d.

Ova je banka sljedbenica ranije ”Hrvatske zemaljske banke“ d.d., čija je centra-la bila u Osijeku. U Karlovcu je podružnica bila registrirana 28. veljače 1919. godine (B I/str. 90). Već 10. ožujka 1921. banka mijenja naziv u ”Jugoslavenska banka“ d.d.Podružnica Karlovac. Novom reorganizacijom 20. veljače 1923. briše se sjedište banke Osijek, a upisuje sjedište Zagreb s oznakom da ima podružnicu u Kar-lovcu. (B I/ str. 135) na adresi Zrinski trg broj 4. Banku zastupaju ugledni Karlovčani: ing. Adolf Payer, Miloš Ulemek (trgovac), Oskar Edersdorfer (ravnatelj ”Impre-

75


gnacije“), dr. Ivan Haslinger (liječnik), i Ivan Gjačić( trgovac). Godine 1935. banka dolazi u poteškoće, pa Ministarstvo industrije i trgovine odobrava banci odlaganje plaćanja na 6 godina i kamatnu stopu od 2 % godiš-nje na stare uloge na štednju i po tekućim računima od 1. srpnja 1934. (B II/ str. 101.).

Pod nazivom ”Jugoslavenska banka“ d.d., Podružnica Karlovac radila je sve do početka Drugog svjetskog rata, a zatim je 27. lipnja 1941. promijenila naziv u ”Hrvatska zemaljska banka“ d.d., Podružnica Karlovac (B II/str. 102).

SRPSKA KREDITNA BANKA I ŠTEDIONICA DRUŠTVO NA AKCIJE U KARLOVCU

Banka je nasljednica ”Srpske kreditne zadruge“ osnovane 22. kolovoza 1903. godine u Karlovcu, na adresi Daničićeva ulica broj 2 (B I/ str. 19). Od 26. ožujka 1915. članom ravnateljstva postaje odvjetnik Petar Vlatković iz Karlovca. (B I/ str. 62). Pod novim nazivom registrirana je 17. kolovoza 1921. (B I/str. 28, 62 i 107). Te godine temeljna dionička glavnica banke, emisijom dionica, povećana je na 2,4 milijuna kruna, a već u ožujku 1925. na 2,5 milijuna dinara.Djelatnost banke bila je:

- primati novčane uloge; - voditi štedne knjižice; - davati zajmove na dragocjenosti i vrijednosne papire; - obavljati eskont i reeskont mjenica; - davati zajmove po tekućim računima uz hipotekarnu podlogu; - obavljati mjenjačke i depozitne poslove.

Nova lokacija banke je ugao Šebetićeve i Preradovićeve ulice. Predsjednik rav-nateljstva je Jovo V. Barako. Banka je striktno utvrdila način na koji se dijeli dobit:

- po svakoj akciji prema odluci skupštine;- u rezervni fond najmanje 10 % čiste dobiti dok ne dosegne glavnicu;- tantijeme: 1 % godišnje od čiste dobiti svakom članu upravnog odbora

i upravniku banke; - upravnom odboru dodjeljuje se 9 % čiste dobiti godišnje za nagradu

činovnicima i za dobrotvorne svrhe. Uoči Drugog svjetskog rata banka je poslovala s poteškoćama. Zbog toga joj je nadležno ministarstvo odobrilo odgodu plaćanja na 6 godina, kamate od 2 % na staru štednju i tekuće račune i druge financijske olakšice. Banka je poslovala sve do 1941. godine kada mijenja naziv u ”Kreditna banka i štedionica“ d.d. Karlovac.

76


CENTRALNA BANKA d.d. ZAGREB, PODRUŽNICA KARLOVAC

Ova je banka počela raditi u Karlovcu 30. srpnja 1921. godine (B I/str.151).Ravnatelji su bili M. Kosier i Jozef Koob. Već 5 studenog 1921. članom upravnog odbora postaje karlovački odvjetnik dr. Oskar Mohr, a 1923. i Miroslav Strižić. Banka je poslovala do 1930. godine.

SREDIŠNJA PRIVREDNA I ZADRUŽNA BANKA ZAGREB, PODRUŽNICA KARLOVAC

Podružnica je registrirana u sudskom registru 25. ožujka 1925. godine (B II/str. 38). Poslovanje nije bilo uspješno pa je već 10. prosinca 1926. prestala s radom.

GRADSKA ŠTEDIONICA SLOBODNOG I KRALJEVSKOG GRADA KARLOVCA

Pod tim nazivom vodi se ova banka od 26. travnja 1915. kao inokosna tvrtka, najprije u registru pod A I/str. 228, a zatim 31. prosinca 1925. pod A I/str. 406. Kasnije je štedionica evidentirana kao društvena organizacija u registru B II/ str. 22. Poslovni prostor nalazio se u Radićevoj ulici broj 11. Od početka poslovanja do 11. lipnja 1926. upravitelj štedionice bio je Arthur Glukolhal. Od 1926. do 1941. članovi ravnateljstva često se mijenjaju, što je sve uredno zabilježeno na stranicama 22., 57., 196. i 284. registra A II. U svim ravnatelj-stvima štedionice , kroz 15 godina, nalazili su se mnogi istaknuti građani grada Karlovca. Navest ćemo samo nekoliko imena: - godine 1926.: dr. Mavro Groso, Milorad Smojver, Josip Rendeli, Stjepan Ban,

Petar Gjurišević, Vatroslav Reiner i Mavro Frohlich; - godine 1927.: dr. Niko Matanić, Julio Janath i dr. Stanko Steinfel;- godine 1929.: Gustav Modrušan (predsjednik), Josip Rendeli, dr. Pavao Klarić,

Ivan Lach, Robert Spitzer, dr. Ivan Tuškan; - godine 1932.: Stjepan Zagorec, predsjednik (gradonačelnik), dr. Pavao Klarić,

Zorko Šašek, Aleksandar Majder, Joža Anzić. Na kraju velike svjetske krize poslovanje štedionice nailazi na mnoge poteško-će (nelikvidnost gospodarstva, otežana naplata kredita i sl.) pa joj ministarstvo odobrava odgađanje plaćanja. No, ono je već 24. ožujka 1936. ukinuto. - godine 1936.: novi članovi ravnateljstva su: dr. Ivan Graho, Ivan Bublić, Franjo

Držić, Antun Kmetić, Eugen Pavlović i Dragutin Vučković. Štedionica je neprekidno poslovala do Drugog svjetskog rata i dalje pod skra-ćenim nazivom ”Gradska štedionica“.

77


BANKA I MJENJAČNICA ŽIGE KRAMERA

Žiga Kramer, vrlo poduzetni karlovački građanin, okušao se u mnogim gospo-darskim djelatnostima. Oko 1933., dakle na okončanju krize, otvara na Korzu, tada Zrinski trg 15, svoju banku i mjenjačnicu. Prikuplja i plasira novčana sred-stva, a obavlja i mjenjačke poslove. Posebna mu je djelatnost bila prikupljanje sekundarnih sirovina. Prostrano skladište bio mu je slobodni prostor na uglu Vranyczanyeve i Preradovićeve ulice, na obali Kupe. Isplatu primljenih sekundarnih sirovina (korisnog otpada) obavljao je u svojoj banci.

NARODNA BANKA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE, FILIJALA U KARLOVCU

Neposredno uoči Drugog svjetskog rata Centrala Narodne banke Jugoslavije iz Beograda osnovala je svoju filijalu u Karlovcu. Registrirana je 15. studenog 1940. godine (B IV /str.109). U srpnju 1941. postaje ”Hrvatska državna banka.“

OSTALE NOVČARSKE ORGANIZACIJE

Uz organizacije koje su po svojim djelatnostima imale sve atribute banaka, na području Karlovca, relativno kraće vrijeme, djelovale su i druge novčarske insti-tucije, pretežno privatnih vlasnika. Među njima:

1. Hugo Heinrich, bankovni i mjenjački poslovi. Osnovana 8. listopada 1920. godine (A I/str. 305).

2. Velizar Barić, bankovni i mjenjački poslovi. Poslovao od 14. siječnja 1921. do 19. studenog 1921. (A I/str. 318)

3. Štedovni i predujmovni zbor u Karlovcu (B I/str. 4,47);4. Kramer David (B I/ str. 34,98);5. Makso Blau, banka i mjenjačnica. Poslovao od 13. rujna 1920. do 16.

rujna 1926. (A II/ str. 302); 6. Štedionica Savske banovine

Prema istraživanjima Radovana Radovinovića (”Stari Karlovac, str. 101), godine 1939., na zapadnoj strani Ulice A. Vranyczanya bila je podignuta zgrada ove štedionice. Kasnije se u registru spominje kao ”Štedionica Banovine Hrvatske“ (A I I/ str. 204);

7. Eskomptna bankaZlatko Gursky u knjizi ”Karlovac – panorama jednog vremena“ na strani 26 spominje i ovu banku, koje nema u sudskom registru.

8. U literaturi se spominje i ”Union banka“, što je povezano s poslova-njem jakog karlovačkog poduzetnika Dragutina Jauka.

78


Štedionice i pomoćnice

Zadrugarstvo u Hrvatskoj ima vrlo dugu tradiciju. Prof. dr. F. Čulinović, u djelu ”Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX i XX vijeka“ na strani 161. tvrdi: ”Seljaštvo u Hrvatskoj, živjelo je polovinom XIX vijeka, najvećim dijelom, još u starim kolektivističkim proizvodnim jedinicama, u kućnim zadrugama. No, od polovine XIX vijeka naše je selo već zahvaćeno pokretom protiv starog načina proizvodnje i njegovih odnosa. Sve je jasnija bila želja seljaka za oslo-bađanjem od zadružnih veza i za osnivanjem individualnog, vlastitog seoskog gospodarstva. Zadruge su se počele jače razvrgavati.“ Raspadom kućnih zadruga i nastajanjem mnogih individualnih gospodarstava, na selu nije nestao i vitalni interes ujedinjavanja na mnogim područjima. Jedno od njih je i organiziranje financijske samopomoći za financiranje nabave opre-me, sjemenja, prodaje proizvoda i sl. potrebe. ”Nasuprot bankama i drugim novčarima, koji su svoj novac plasirali na selo, izvlačeći od tuda velike profite.“ (F. Čulinović: op.cit. str 168).I među gradskim življem javlja se tendencija udruživanja radi međusobne fi-nancijske samopomoći. U takvoj situaciji logično su se u mnogim većim selima počele osnivati zadruž-ne štedionice, a u gradovima mnoge pomoćnice. ”Sustav štednje i međusobnog kreditiranja živio je u Karlovcu desetljećima u raznim oblicima i pod raznim imenima“ (N. Perić: ”Obrtništvo Karlovačke županije,“ str. 41.).

BANIJANSKA POMOĆNICA

Prije Prvog svjetskog rata u Karlovcu je djelovalo deset novčanih zavoda, ba-naka, štedionica, pomoćnica i štednih zadruga. Prva je 1872. osnovana ”Karlo-vačka štedionica“, a odmah zatim, iste godine i ”Karlovačka pomoćnica“ (zvali su je i ”gradska“ jer se najprije nalazila u zgradi gradskog magistrata). Treća po redu, već 1. rujna 1882. počela je s poslovanjem ”Štedna i pripomoćna zadruga na Baniji“, među Karlovčanima bolje poznata kao ”Banijanska pomoćnica“. Poslije rata, u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca, Banijanska pomoćnica ponovno je registrirana 2. siječnja 1921. (B I/ str. 52c). Štedno-kreditnom službom upravljao je Savjet štediša. Njegov izvršni organ bila je Komisija za odobravanje kredita. Stručne poslove i pripremanje materi-jala obavljale su stručne službe. Osnovne djelatnosti pomoćnice bile su:

- prikupljanje novčane štednje građana, radnika, seljaka, obrtnika, koo-peranata i svih drugih građana,

- davanje gotovinskih kredita ulagačima-štedišama, bez određivanja namjene, ali i namjenskih kredita za unapređenje poljoprivredne, obrtničke i drugih gospodarskih djelatnosti.

79


”Banijanska pomoćnica“ okupljala je male štediše, prikupljala je njihova slo-bodna novčana sredstva i iz njih odobravala kredite pod povoljnim uvjetima. Dugo je vremena ”Banijanska pomoćnica“ bila jedino mjesto gdje su građani mogli dobiti gotovinski kredit.Dugovječnost ”Banijanske pomoćnice“ nalazi se u korisnim kreditnim pla-smanima za nabavu sirovina, reprodukcijskog materijala i opreme za obrtnič-ke radionice, za moderniziranje i proširenje malih gospodarskih djelatnosti, u poljoprivredi za nabavu sjemena, gnojiva, alata i sredstava za zaštitu bilja, za izgradnju kuća i stanova, njihovo uređenje i opremanje. Osim toga, kredit se mogao dobiti za kupovinu školskih knjiga, odjeće i obuće, osiguranje zimnice, pa čak i za opremanje nevjesti. U prvi Upravni odbor bili su izabrani: podžupan Stjepan Kovačević, Janko Adlešić, Antun Banić, Dragutin Huzina, Tomo Marku-ša, Ivan Našić, Ljudevit Sladović, Nikola i Đuro Skenderović. Nakon spajanja Banije s Karlovcem 1903. godine, u Upravni odbor pomoćnice ulaze i ugledni karlovački građani: Gustav Modrušan, Nikola Šimecki, Franjo Ferković, Ferdo Milihram, Janko Ratkaj i Franjo Deak. Banijanska pomoćnica uspješno je radila čitavo vrijeme između ratova, u tijeku Drugog svjetskog rata, pa i poslije njega.

KARLOVAČKA POMOĆNICA, S.O.J. (PRIPOMOĆNA ZADRUGA)

”Najstarija i najuglednija novčarska institucija (na kraju XIX. stoljeća, op.a.) bila je ”Karlovačka pomoćnica“(od 1872.). Karlovčani su je zvali i ”gradska“ jer se najprije nalazila u prizemlju magistrata, a zatim u Ritonijevoj kući, na uglu današnje Radićeve i Tomislavove ulice, dakle u starom dijelu grada.“ (prema M. Vrbetić ”Karlovac na razmeđu stoljeća“, str.50.)

Banijanska pomoćnica

80


Nova registracija ove pomoćnice izvršena je 25. studenog 1907. godine (B I/str.42). Pri tome utvrđena je i djelatnost pomoćnice:

- poticanje obrtnika i radnika na štednju i - davanje zadrugarima predujmova.

Predsjednik je bio Ivan Lach, a potpredsjednik Kamilo Badovinac. U Upravnom odboru pomoćnice izredali su se mnogi ugledni Karlovčani. Od 1. rujna 1922. (B I/str.140) predsjednik je Dragan Ravnikar, a potpredsjed-nik Franjo Kušević.Karakteristično je da su se pravila pomoćnice često mijenjala i dopunjavala, a česte su bile i promjene članova Upravnog odbora. Uoči rata, 20. siječnja 1938. ”Karlovačka pomoćnica” postaje članom Saveza zanatlijskih zadruga iz Zagreba.

HRVATSKA POLJODJELSKA PRIPOMOĆNA ZADRUGA U KARLOVCU – MOSTANJE

Prema istraživanju prof. Marije Vrbetić ova je pomoćnica ”osnovana prije Prvog svjetskog rata. Poslovala je sa sitnim građanima i brojnim seljacima. Povoljni uvjeti uz koje su članovi pomoćnice mogli uštedjeti određenu svotu novca i uz povoljne uvjete dobiti zajam, pomogli su mnogim obrtnicima i okolnim selja-cima pri nabavi moderne opreme, izgradnji kuća i gospodarskih zgrada. Tim je kreditima i ušteđevinama izgrađen veliki dio Banije, Selca, Rakovca i Švarče“ (op.cit. str. 50). Nova registracija mostanjske pomoćnice izvršena je 2. siječnja 1921. godine (B I/ str.129) s utvrđenom djelatnošću:

a) da poljodjelski (seljački), obrtnički i radnički stalež na štednju pota-kne i time omogući sigurno ulaganje novca u malim iznosima;

b) da zadružnim članovima, uz umjerene, okolnostima odgovarajuće kamate, izdaje predujmove;

c) da zadružnim članovima dobavlja potrebite gospodarske strojeve, umjetno gnojivo, žito i ostale potrepštine te ih zadružnim članovima uz dobavnu cijenu izdaje.

Članovi ravnateljstva bili su: - Ante Brinc iz Mostanja, predsjednik,- Stjepan Frkić iz Kamenskog, poljoprivrednik,- Dragutin Reiner, Rakovac 25, trgovac.

Zabilježena je i promjena ravnateljstva 10. travnja 1936. što znači da je zadruga radila i poslije velike ekonomske krize.

ŠTEDNO – KREDITNA ZADRUGA, KARLOVAC (KREDITNA ZADRUGA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA)

Zadruga je osnovana 30. listopada 1928. godine. Zadatak joj je bio: primanje novca na štednju i davanje kredita svojim članovima (B II/str.65). Kasnije, 25. III 1932.) mijenja naziv u ”Zadruga državnih službenika za nabavu kredita“(B II/strana. 124,125 i 126)

81


U 1938. godini ponovno se registrira kao ”Kreditna zadruga državnih službe-nika, S.O.J.“ s bitno promijenjenom djelatnošću:

- primanje uloga na štednju od članova i nečlanova; - davanje pozajmica svojim članovima; - zaključivanje povoljnih zajmova, ako nema dovoljno vlastitih sredstava;- obavljanje naplate i isplate za svoje članove; - posredovanje u poslovima osiguranja; - nabavljanje poljoprivrednih proizvoda za svoje članove; - održavanje rezervnih fondova.

HRVATSKA SELJAČKA ŠTEDIONICA, POKUPSKA LUKA, S NEOGRANIČENIM JAMSTVOM

Stanovnici Pokupske luke osnovali su svoju štedionicu 9. studenog 1929. s ci-ljem samopomoći i potpore (B II/ str.69). Prebrodila je svjetsku krizu, ali je poslije nje zapala u poteškoće, jer zajmoprim-ci nisu mogli uredno otplaćivati svoje obveze. Ministarstvo je 24. rujna 1936. odobrilo štedionici odgodu plaćanja obveza na daljnjih 6 godina.

STRADAL - ZADRUGA ZA ŠTEDNJU I POTPOMAGANJE

Zalaganjem poznatog gradskog vrtlara Josipa Kopšive ova je zadruga osnovana s ciljem pomoći u nevolji svojim članovima u tijeku ekonomske krize 14. siječ-nja 1930. godine (B II/ str. 71). Djelovala je svega nešto više od dvije godine i već 3. svibnja 1932. prestala s radom.

POMOĆNICA KUĆEVLASNIKA KAO ZADRUGA, KARLOVAC

Osnovana je u svibnju 1930. godine (B II/ str. 116, 132). Djelatnost pomoćnice bila je:

1) Promicanje štednje među svojim članovima primanjem uplata na udjele pojedinih štednih kola;

2) Davanje zajmova i predujmova svojim članovima; 3) Promicanje zadružnog pokreta, pristupanje u Zadružni savez.

ZANATSKA ŠTEDNA I KREDITNA ZADRUGA, S.O.J. KARLOVAC

U knjizi ”Obrtništvo Karlovačke županije“ str. 41, Nikola Perić kao dan osnutka ove zadruge navodi 18. kolovoza 1933. godine. Počela je poslovati dana 1. siječnja 1934. i imala je 144 člana. Registrirana je 20. rujna 1934.(B II/ str.120).Svrha zadruge bila je poticanje svojih članova na štednju, te promicanje gospo-darskih interesa.

82


Predsjednik zadruge je Rudolf Bauerle, a zamjenik predsjednika Miroslav Ka-tzler. Već u 1934. godini zadruga je dala svojim članovima 164.700. dinara jef-tinih kredita. Do 1937. bilo je plasirano oko jedan milijun dinara kredita, pri čemu je kamatna stopa snižena s 8% na 6 %. To se ostvarilo smanjenjem režij-skih troškova na minimum. Zadruga je djelovala sve do Drugog svjetskog rata.

MESNA ZADRUGA ZA POLJOPRIVREDNI KREDIT

Ova je zadruga osnovana na temelju Zakona o poljoprivrednim kreditima. Osnivanje je registrirano 26. rujna 1934. godine (B II/ str. 121). Djelatnost zadruge bilo je primanje uloga na štednju i davanje kredita za razvi-tak poljoprivredne proizvodnje. Osobitost ove zadruge je u tome što, prema pravilima, svaki član za obveze zadruge jamči solidarno i neograničeno čitavim svojim imanjem.

OSTALE POMOĆNICE

U sudski registar upisane su još četiri pomoćnice s područja grada Karlovca: 1) Rakovačka pomoćnica (B I/ str. 53);2) Narodna pomoćnica (B I/ str. 57);3) Karlovačka pomoćnica (B I/str. 140); 4) Građanska pomoćnica (B II/ str.76).

Iako su posebno evidentirane, postoji mogućnost da su neke od njih zapravo već ranije opisane, ali pod drugim nazivom.

Dionica - Karlovačke štedionice

83


NA KRAJU

Vjerujem da je pažljivi čitatelj ove knjižice, pročitavši je, došao do mnogih no-vih saznanja o karlovačkom gospodarstvu od prije sedamdeset i više godina. Osobito će biti korisni mnogi praktični primjeri , koji bi se i danas mogli primi-jeniti u gospodarstvu i gospodarskoj politici. Usprkos krizama, karlovačke gospodarstvenike nije napustio poduzetnički duh. Mnoga su poduzeća došla korak do stečaja ili doživjela stečaj, ali po-duzetnici nisu klonuli duhom, nego su uporno obnavljali svoje gospodarske aktivnosti i mnogi od njih su u tome i uspjeli. Svakako je pažnje vrijedna činjenica da su mnogi poduzetnici bili inženjeri svoje struke ili su već od ranije imali mnoga iskustva u struci, dakle znanja ste-čena u praksi. Povoljna okolnost bila je raspoloživo stručno radništvo, izučeno u nekadašnjim manufakturnim radionicama. Primjećuje se i kontinuirani tehnički i tehnološki napredak, što je u ono vrije-me, tako i danas, osnovni preduvjet svakog gospodarskog napretka. Interesantno je zapaziti kako su poduzetnici dolazili do kapitala. Manji dio njih raspolagao je vlastitim ili obiteljskim kapitalom. Većina industrijskih po-duzeća bila su dionička društva, što znači da su do kapitala dolazili emiti-ranjem dionica. Eventualno povećanje kapitala ostvarivalo se prodajom nove emisije dionica. Treći izvor kapitala bile su financijske institucije (banke, štedi-onice i pomoćnice). One su često i vrlo hrabro, uz visoki rizik, plasirale novac u gospodarstvo (u investicije i za obrtna sredstva), a mnoge od tih institucija upravo su i osnovane s ciljem angažiranja u gospodarstvu i zbog pomoći po-duzetnicima. Treba spomenuti i primjereni sastav upravnih i nadzornih odbora. Svi članovi tih tijela, gotovo bez iznimke, bili su vrlo zainteresirani za uspješan rad podu-zeća. Bilo da su i sami bili dioničari ili često i vlasnici većinskog paketa dionica ili samo partneri, sudionici poslovnog procesa (napr. dobavljači) ili ih je dele-girala banka kreditor, kojoj nije bilo svejedno u što je plasirala kapital.Primijećene su i česte promjene proizvodnih programa, očito prema zahtjevi-ma tržišta. Pri tome, ovakav obrat u programu proizvodnje, relativno lako mo-gla su ostvariti manja poduzeća. Velika poduzeća to nisu mogla ostvariti brzo i lako. Može se zaključiti da su se mala i srednja poduzeća mnogo brže i lakše prilagođavala zahtjevima tržišta. Mnoga industrijska poduzeća bila su u vlasništvu jedne obitelji, čiji su svi čla-novi sudjelovali u poslovnom procesu, što je maksimaliziralo njihovu zainte-resiranost za uspješno poslovanje poduzeća.

Ne treba zanemariti niti veliku ulogu lokalne politike koja je na mnoge na-čine, prvenstveno odobravanjem povlastica i poticaja, privlačila poduzetnike da baš u Karlovcu ostvare svoje poslovne planove. Čak je i država doprinosila sanaciji poduzeća i banaka (npr. nagodbama izvan stečajnog postupka, odga-đanjem bankama plaćanja njihovih obveza za određeno vrijeme i dr.).

84


Vrlo je relevantna i pojava jamstva za obveze poduzeća i pojedinih štedionica i pomoćnica, gdje poduzetnici ili članovi, jamče svom svojom imovinom. Ta se pojava djelomično pojavljuje u komanditnim društvima, a zatim i u nekim zadružnim pomoćnicama. Na kraju treba spomenuti da su ondašnje mnoge industrije postale temelj kar-lovačkog gospodarstva u slijedećim desetljećima.

85


TUMAČ POJMOVA

BDP – Bruto društveni (domaći) proizvod je vrijednost ukupne proizvodnje (dobara i usluga) u granicama neke zemlje (države) tijekom jedne godine. BDP je sintetski pokazatelj proizvodne moći zemlje, odnosno njene razvijeno-sti i potrošnje u njoj. Izračunava se na više načina (nominalno, realno ili per capita). Usporedba pada ili rasta BDP-a između dvaju razdoblja relevantna je ako se primjenjuje ista metodologija izračunavanja.

Leksikon Anić-GoldsteinVujić: Opća enciklopedija

DIONIČKO DRUŠTVO – Oblik trgovačkog društva, koje svoj temeljni kapital prikuplja izdavanjem i prodajom dionica (akcija). Glavni organ upravljanja je Skupština dioničara, koja imenuje izvršne organe (direktore, menadžere i dr.).Naravno, i smjenjuje ih.

GROSS – Mjera za robu. Jedan gross ima 12 tuceta ili 144 komada. Veliki gross sadrži 12 grossa tj. 144 tuceta ili 1728 komada.

ČIGRA – Vodena turbina u hidroelektranama za pogon električnih generatora.

FORINT (forinta) – Povijesna novčana jedinica u Ugarskom dijelu Austro-Ugarske monarhije. Porijeklo vuče iz XII. stoljeća, kada se kovao u Firenci (otud naziv ”fiorina“) sa stiliziranim ljiljanom na aversu kovanice. Od druge polovi-ne XVI. stoljeća u Njemačkoj se kovao ”gulden“. Za takav se novac u Austriji i Ugarskoj počeo koristiti naziv ”floren“ (ili ”florin“). Do 1858. bio je novčana jedinica u Austriji i Ugarskoj. Od 1858. do 1892. novčana jedinica u Austro-Ugarskoj monarhiji bio je srebrni forint. Težina mu je bila 12,345 grama srebra, finoće 900/1000. Dijelio se na 100 krajcara. Godine 1892. ”stari“ forinti mije-njani su u odnosu 4 ”stara“ forinta za jedan srebrni forint. Od 1892. do 1918. godine u Austro-Ugarskoj monarhiji novčana jedinica bila je kruna. I prvih godina u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca, sve do 1921. godine, u Hrvatskoj je novčana jedinica bila kruna. Nakon toga zamijenjena je srpskim dinarima.

FUZIJA – Stapanje, spajanje, udruživanje.

INSOLVENTNOST – Nesposobnost plaćanja obveza trajnijeg karaktera. Prav-ne posljedice insolventnosti mogu biti sanacija poduzeća, prinudno poravna-nje s vjerovnicima (otpis potraživanja), odluka vjerovnika da svoja potraživanja pretvore u vlasništvo nad tvrtkom, a konačno i stečaj i likvidacija.

KARTEL – Povezivanje poduzeća koja proizvode iste ili slične proizvode, radi smanjenja međusobne konkurencije ili postizanja monopolnog ili dominan-tnog položaja na tržištu.

KAPRICE – mali jastuci za krevet kao ukras ili se stavljaju ispod križa za vrijeme spavanja.

86


K.D. – Komanditno društvo. Javno trgovačko društvo u koje se udružuju naj-manje dvije osobe, od kojih najmanje jedna odgovara za poslovanje cjeloku-pnom svojom imovinom, a drugi (ili druge) do samo ugovorenog iznosa. To su tzv. ”komanditori“.

KONCERN – Udruženje više poduzeća, obično velikih ili više jakih vlasnika kapitala.

KONCESIJA – Dozvola obavljanja neke radnje uvjetovana posebnim odobre-njem i posebnim uvjetima.

KRUNA – Osnovna novčana jedinica u Austro-Ugarskoj monarhiji. To je naš naziv za nekadašnji srebrni novac, koji je od 1892. do 1918. bio zakonska nov-čana jedinica u Hrvatskoj. Već 1921. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) kruna je zamijenjena u odnosu 4 srebrne krune za jedan srpski dinar, što je imalo negativne posljedice za hrvatsko gospodarstvo.

NELIKVIDNOST – Nesposobnost dužnika da svoje obveze prema vjerovnici-ma plati u rokovima njihova dospjeća.

OP.A. – Uobičajena opaska, bilješka, napomena ili primjedba autora, radi boljeg razumijevanja teksta.

OP. CIT. – (Opus citatum) – navedeno djelo, kratica koja se upotrebljava pri ponovnom navođenju istog djela.

PLUMEAUX – u modi i u odijevanju preširoko

PROKURIST – Poslovođa tvrtke ili banke, koji ima punomoć za zastupanje tvrtke i u njeno ime može sklapati ugovore.

REGISTAR OKRUŽNOG SUDA KARLOVAC – Obveza upisa trgovačkih dru-štava u sudski registar datira još iz XIX. stoljeća. Okružni sud Karlovac, osnovan 1938. preuzeo je svu arhivu prethodnih sudova, koja je za razdoblje do 1941. primjereno arhivirana u Državnom arhivu u Karlovcu koji čuva četiri registra trgovačkih društava (poduzeća), nominiranih sa A I, A II, B I, B II, B III i B IV. Pri tome, registri pod A I i A II odnose se na inokosne (samostalne, privatne) tvrtke, a u registrima pod B evidentirana su društvena poduzeća, ponajviše dionička društva.

SEKVESTAR – Prinudna uprava

ŠTAPIN – Fitilj, stijenj, potpaljivač, upaljač za paljenje eksploziva pri miniranju.

VELUR – Tkanina od pamuka, slična samtu ili plišu, s mekanom i neravnom vanjskom površinom i ravnom unutrašnjom površinom. To je vrsta baršuna, samt, kadifa. Također, s unutrašnje strane kože, s tkanjem je nalik baršunu ili antilop koži.

87


KAZALO GOSPODARSKIH TVRTKI, BANAKA I ŠTEDIONICA

INDUSTRIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Elektroprivreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Proizvodnja i prerada nemetala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Karlovačka tvornica tuljčića, papirića i cigarluka . . . . . . . . . . . . . . . 30Pokupska tvornica metli i kefa, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Marija Procinkiewicz i drug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Tvornica kartonaže i umjetnog cvijeća, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Ostale tvornice nemetala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Metaloprerađivačka djelatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

Jellenz Ignac – tvornica limenih štednjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32”Lav“- tvornica jedaćeg pribora i kovinske robe . . . . . . . . . . . . . . 34”Ites“ – Jugoslavenska tvornica električnih strojeva, d.d. Karlovac . . . . . 34”Iteks“ – Jugoslavenska tvornica električnih motora i dinamo strojeva, d.d. 34”Korana“ – Industrija željezne i čelične robe . . . . . . . . . . . . . . . . 35”Kordun“ – tvornica strojeva i alata, Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . 35”Frakis“ – tvornica strojeva, alata i ljevaonica, d.d. Karlovac . . . . . . . . 36”Dobra“ – Prva karlovačka tvornica željeza i metala, te industrija gospodarskih strojeva, d.d.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Industrija željezne i limene robe, k.d, Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . 37”Luna“ – Industrija svjetiljaka i kovinske robe, d.d. . . . . . . . . . . . . . 37”Ferrus“ – ljevaonica željeza i obojenih metala . . . . . . . . . . . . . . . 37Jugoslavensko industrijsko i trgovačko poduzeće, d.d, Zagreb – Tvornica kovinskih proizvoda, Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37”Mustad” – Jugoslavenska tvornica čavala, te željezne i čelične robe Karlovac . . 38

Kemijska industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Prva hrvatska tvornica voštanih svijeća i medičarskih proizvoda ”M. Lukinić“, Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Elektrokemijska tvornica Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41”Titanit” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42Jugoslavenska Medica, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43”Kaštel“ – tvornica kemijskih i farmaceutskih proizvoda . . . . . . . . . . 43Jugoslavenska industrija kemijskih proizvoda, d.d. . . . . . . . . . . . . . 44

Proizvodnja građevnog materijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

”Ilovac“ – tvornica crijepa i opeke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Leonard Treppo – ujedinjene ciglane, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46”Koranit“, d.d. – Prva jugoslavenska tvornica azbestnog škriljevca, . . . 46

88


Drvna industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

Josip Rendeli, Karlovac, - fabrika parketa i sanduka, tvornica cementne robe i veletrgovina građevnim materijalom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Impregnacija drva, električna pilana i mlin . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Karlovačka industrija drva, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Tvornica parketa, sanduka i pilana, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48”Korana“ – tvornica drvnih proizvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Pokupska tvornica metli i kefa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Gjuro Mihelec i Pavao Ružić, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49”Dolensko“, d.d. – industrija drva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Karlovačka tvornica savijenog pokućstva, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . 49”Pitagora“ – tvornica drvnih proizvoda, pisarničkih i pisaćih pribora . . . 50”Čepila“ lesna industrija, družba Z.O.Z. v Kočevju, podružnica Karlovac . 50Pilana Kos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Pilana Brinc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Tvornica prozora i vrata, vanjskih i unutrašnjih kućnih uređaja . . . . . . . 50

Tekstilna industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Tvornica rublja Mirko Kozina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Karlovačka industrija jorgana, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52”Mira“ – tvornica čarapa, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52”Vuna“ d.d. Karlovac, Turanj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Tekstilna industrija , d.d. Karlovac, Korana . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Tvornica svilenih vrpca, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Industrija rublja K. Singer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Tvornica finih koža i rukavica”Standard“ – tvornica pletene i tekstilne robe . 55”Slavija“ – izrada finog rublja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Proizvodnja gamaša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55”Lasta“ – tvornica čarapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Industrija rublja M. Latinger . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56”Kohorn“ – tvornica pletene robe, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Jutena industrija, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Tvornica marama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56Tvornica glatkih pamučnih tkanina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57”Korana“ – tkaonica pamučne robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58”Jugoindustrija“ – tvornica vate i zavoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Industrija za usavršavanje tekstilnih proizvoda . . . . . . . . . . . . . . . 58Tvornica vrpci , d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Tvornica kravata i svilenih marama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58”Rolltex“ – proizvodnja finih vunenih tkanina . . . . . . . . . . . . . . . 58Industrija pletene robe Blau i Bartoš . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Kožarska industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Tvornica kože A. Fischer i drug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59(Tvornica kože Dragutin Jauk) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

89


Tvornica kože Andrija Jakil, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Karlovačka tvornica koža, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61”Jelen“, d.d.- Tvornica finih koža i rukavica . . . . . . . . . . . . . . . . 61Tvornica kože M. i A. Valčić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62Tvornica kože Aleks Podvinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

Prehrambena industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64

Tvornica octa i sode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Karlovačka tvornica sirketa, likera, ruma, rakije i trgovina žeste na veliko . 64Antun Gombač – Karlovačka industrija suhomesnate robe, masti i kobasica 64Prvi karlovački mlin na čigre, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65Karlovačka pivovara, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66”Olea“ tvornica i rafinerija biljnih ulja, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67B. Janat – tvornica kandita i čokolade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Franjo Kos – mlin i pilana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68”Vera“ – Prva karlovačka tvornica kandita . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68”Kanold“, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

Grafička industrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Tiskara Dragutin Hauptfeld . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Tiskara Marije Fogina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Dionička štamparija, d.d. Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Ostale tiskare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

BANKARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

Banke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Hrvatska sveopća kreditna banka, d.d., Podružnica Karlovac . . . . . . . . 72Prva hrvatska štedionica, Podružnica Karlovac . . . . . . . . . . . . . . . . 72Pokupska banka, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73Sveopća zanatlijska banka, d.d., Podružnica Karlovac . . . . . . . . . . . . 74Jugoslavenska banka, d.d. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Srpska kreditna banka i štedionica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75Centralna banka, d.d. Zagreb, Podružnica Karlovac . . . . . . . . . . . . . 76Središnja privredna i zadružna banka, Podružnica Karlovac . . . . . . . . 76Gradska štedionica slobodnog i kraljevskog grada Karlovca . . . . . . . . 76Banka i mjenjačnica Žige Kramera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Narodna banka kraljevine Jugoslavije, Beograd - Filijala u Karlovcu . . . . 77Ostale novčarske institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Štedionice i pomoćnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Banijanska pomoćnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Karlovačka pomoćnica, s.o.j. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

90


Hrvatska poljodjelska pripomoćna zadruga u Karlovcu, Mostanje . . . . . 80Štedno-kreditna zadruga državnih službenika . . . . . . . . . . . . . . . 81Hrvatska seljačka štedionica, Pokupska luka . . . . . . . . . . . . . . . . . 81”Stradal“ – zadruga za štednju i potpomaganje . . . . . . . . . . . . . . . 81Pomoćnica kućevlasnika kao zadruga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Zanatlijska štedna i kreditna zadruga, s.o.j, Karlovac . . . . . . . . . . . . 82Mesna zadruga za poljoprivredni kredit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Ostale štedionice i pomoćnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

91


KAZALO IMENA

AAdlešić, Janko 79Alinčić, Đuka 13Anić, Vladimir 95Anzić, Joža 77

BBadovinac, Kamilo 80Banda, Karlo 41Banić, Antun 79Ban, Stjepan 76Banjavčić, Ivan 7, 27Barako V., Jovo 76Bareis, Lavoslav 50Barić, Velizar 77Bartoš, Eugen 59Bauerle, Rudolf 82Baumgartner, Andrija 46Bauml, Otto 57Beer, Edvin 31, 35, 71Berger, Armin 65Bichler, Samuel 45, 46Blača, Maks 74Blašković, Vladimir 21, 27Blau, Ljudevit 59 Blau, Makso 77Blažeković, Branko 41Blažeković, Milan 41Blažević, Slavo 71Bogdan pl. , Ljudevit 27Božičević, Slavo 69Božić, Pero 13Breder, Izidor 55Brezlaj, Mirko 70Brinc, Ante 81Bublić, Ivan 77Burris, Fred 33

CCabas, Ante 46Carić, Martin 35, 71Ciglanović, Nikola 68

Coda, Nikola 52Crndak, Milivoj 65Czylok, Rudolf 31

ČČežek, Gustav 43Čulinović, Ferdo 78, 95

DDavid, Kramer 77Deak, Franjo 80Deutsch, Hugo 34Dimitrijević, Mire Kolar 26, 39, 45,

47, 52, 53, 54, 56, 57, 58, 95Dimitrović, dr 39Dobry, Antun 59Držić, Franjo 77Dvornik, Dragutin 56

EEdersdorfer, Oskar 74Eisenhut, Ljudevit 65

FFarkaš, Božidar 13Feigl, Vjekoslav 36Ferković, Franjo 80Filipović, Milan 13Fischer, Aleks 59, 60Fischer, Leon 48Flego, Josip 67Fogina, Dragutin 69, 70Fogina, Marija 70, 71Foschio, Josip 31, 36Foschio, Rudolf 36Frank, Viktor 58Frkić, Stjepan 81Frohlich, Leonard 45, 46Frohlich, Mavro 46, 71, 76Frohlich, Filip 64Frohlich, Ljudevit 35, 71Frohlich, Oskar 61

92


Frohlich, Pavao 71Furač, Drago 13Furdek, Damir 13GGašo Dević 65Gavella, Nikola 65Gjačić, Ivan 75Gjukić, Petar 68Gjurišević, Petar 76Glukolhal, Arthur 76Gobel, Mirko 46Goldstein, Ivo 95Gombač, Antun 64, 65Graho, Ivan 77Grdešić, Rudolf 71Grgurić, Franjo 71Grosinger, Juraj 35Groso, Mavro 76Grossinger, Julije 30Gursky, Zlatko 78

HHaslinger, Ivan 75Hauptfeld, Dragutin 69, 70Heim, Adolf 49Heinrich, Hugo 77Heksch, Filip 56Helman, Miroslav 36Herman, Dragutin 65Herman, Paul 58Herrnstein, Gustav 64Holjac, Viktor 36Huzina, Dragutin 79

IIlić, Kosta 52Ilić, Milan 52Ilić, Svetozar 53Ilić, Vlado 52Ivanković, Ivan 25Ivošević, Đorđe 13

JJakil, Andrija 60, 61Jakil, Josip 61Jakil, Julio 10, 13, 61

Jamnicky, Fedor 43Janat, B. 67Janath, Julio 77Jauk, Dragutin 41, 60Jelačić, Josip 10Jelenc, Ignac 32, 33, 38Jelenc, Rudolf 33Joski, Siegfrid 58Jovanović, Kosta 43

KKajfež, Milan 50Kanold, Antun 68Karaman, Igor 19Katzler, Miroslav 82Kell, Benko 49Kiseljak, Franjo 36Klarić, Pavao 77Kmetić, Antun 77Kobe, Miroslav pl. 67Konečnig, Karel 71Koob, Jozef 76Kopšive, Josipa 81Kosem, Stanko 49, 61, 62Kos, Franjo 68Kosier, M. 76Kos, Lucijan 95Kovačević, Božidar 7Kovačević, Stjepan 79Kozina, Mirko 51Kramer, Samuel 65Kramer, Žiga 62, 65, 77Kreščića, Milana 19Krešić, Milan 9Krešić, Milan (Mijo) 10Križanića, Ivana 19Kurtz, Ivan 54Kušević, Franjo 80Kuzman, Zlatko 7, 13

LLach, Ivan 73, 77, 80Lakatoša, Jose 19Latinger, Mario 56Lederer, Vatroslav 50Letmann, Walter 58

93


Lipovsky, Franc 35Lopašića, Radoslava 21Lopašić, Radoslav 19Lukinić, Beata 41Lukinić, Berislav 41Lukinić, Edo 40Lukinić, Radoslav 41Lukinić, Rudolf 71Lukinić, Slavoljub 41Lukšića, Abela 69Lukšić, Melkior 73

MMaček, Anton 13Majder, Aleksandar 77Majetića, omislava 19Majetić, Vilim 13Malović, Mirko 57Marić, Nikola 49Marković, Edo 52, 68Markuša, Tomo 79Marošević, Mihovil 36Martolmis, Boris 36Matanić, Niko 77Mažuran, Rudolf 13Medvedec, Branko 71Meyer, Georg 59Mihelec, Đuro 68Mikšić, Ivica 15Miletić, Stjepan pl. 73Milihram, Ferdo 80Milinov 42Milinov, S. 41Mirković, M. 26Mirković, Mijo 21, 95Misner, Aleksandar 37Mizner, Hugo 36Modrušan, Gustav 35, 60, 73, 77, 80Mohr, Oskar 31, 35, 36, 76

NNašić, Ivan 79 Naumović, Milorad 54Nejak, Janko 13Nekić, Duje 13Neveral, Miroslav 36

Nugent, Laval 43PPapo, Silvije 56Pavelić, Franjo 13Pavić, Radovan 95Pavlović, Eugen 77Payer, Adolf 74Payer, Alfred 35Perić, Nikola 67, 74, 78, 82, 95Peschke, Fridrich 55Peschke, Rudolf 55Peurača, Branko 42Peutz, Viktor 35Pfliger, Karlo 55Podvinec, Aleks 63Pollak, Ljudevit 62Povodnik, Josip 61Prešelj, Anton 34, 39Prettner, Ivan Nepomuk 69, 70

RRabin, Alfons 69, 71Radaković, Radak 36Radovinović, Radovan 56, 78Rakinić, Milica 13Ratkaj, Janko 80Ravnikar, Dragan 80Reiner, Dragutin 81Reiner, Vatroslav 35, 67, 76Reiner pl., Vilim 65Reiner, Vilko 73Reitzer, Samuel 62Rendeli, Josip 35, 46, 76, 77Rendeli, Leopold 47Rogić, Drago 13Roller, Branko 59Rukavina, A. 62

SSablić, Marko 20, 25, 29, 41, 50, 95Sabljić, Eugen 9Schlesinger, Adolf 34Sedmak, Ivo 41Seidl, Hans 14Severinac, Rudolf 51Simch, Franjo 55

94


Singer, Karolina 55Skenderović, Đuro 79Skenderović, Nikola 79Sladović, Ljudevit 79Smojver, Milorad 76Sočec, Božidar 71Spitzer, Robert 77Steinfel, Stanko 77Stein, Leo 54Stern, Izidor 46Stern, Lavoslav 58Strižić, Miroslav 76Strohal, Rudolf 19, 66

ŠŠaban, Đuro 69, 71Šašek, Zorko 77Šimecki, Nikola 80Šutila, Ivan 13

TTkalac, Imbro Ignjatijević 9, 10Tomšić, Božidar 56Treppo, Ivan 46Turković, Ivan 49Tuškan, Ivan 71, 77

UUlemek, Miloš 74

VValčić, Marko 62

Vanek, Dragutin 30Vašiček, Milan 35Veličković, Aleksandar 63Velisavljević, Gjorgje 52Veslaj, Mirko 71Vine, Fabo 73Vinski, Petar 13Vlach, Josef 57Vrana, Dragutin 36Vranyczany, Ambroz barun 9, 10Vranyczany, Nikola 66Vrbetić, Marija 19, 80, 95Vučinić, Gjuro 37Vučković, Dragutin 77Vuković, Marko 15, 16Vyroubal, Leo 36

WWambrechtbaumner, Vilim 35Weichselbaum, Albert 62Weiss, Josip 40Weiszumayer, Oskar 49Weitz, Gašpar 69

ZZagorec, Stjepan 77Zimmermann, Janko 46

ŽŽivanović, Josip pl. Kostijal 41

95


LITERATURA

Enciklopedije, leksikoni i zbornici Privredni leksikon, Informator, Zagreb, 1961. Enciklopedija Leksikografskog zavoda 1966. – 1969.Zbornik „Karlovac 1579. – 1979.“ Leksikon računovodstva i financija, Beograd, 1983. Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb 2006. Karlovački leksikon, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

Monografije

Privreda regije Karlovca, Privredna komora, Karlovac, 1990. Tvornica „Josip Kraš“, u povodu 70.-godišnjice, Karlovac, 1990. Monografija „Karlovac“, Gradski muzej Karlovac, 1998. „75 godina Županijske gospodarske komore“ Karlovac, 2003.

Knjige, časopisi, članci Almanah grada Karlovca, uredio prof. Marko Sablić, 1933. Prof. dr. Ferdo Čulinović; „Državnopravna historija jugoslavenskih zemalja XIX i XX vijeka , Zagreb 1958. Prof. dr. Mijo Mirković; Ekonomska historija Jugoslavije, Zagreb, 1968. Vrbetić-Szabo; „Karlovac na razmeđu stoljeća“, 1989. Nikola Perić; „Obrtništvo Karlovačke županije“ 2011.

„Svjetlo“ brojevi; 1990.-1995, 4.5/1997. (Banija), 3-4/1998. (Rakovac), 1-2/1999, 4-5/1999, (Dubovac I, )1-2/2000. (Dubovac II).

Prilozi u zborniku „Karlovac 1579. – 1979.

Radovan Pavić: „Geografski položaj Karlovca“, str. 33 Dr Lucijan Kos: Karlovac i njegovo prometno značenje“, str. 133, Dr Mira Kolar-Dimitrijević: Privredni razvoj Karlovca između dva rata“, str. 227. – 238.Prof Marija Vrbetić: Karlovačke tiskare, str. 280.-284.

„Kaj“ – 400-godišnjica Karlovca „Ličnosti i njihova djela“ 1979.

Statistički godišnjak Hrvatske 1971. Statistički godišnjak općine Karlovac 1979. i 1984. Vladimir Anić – Ivo Goldstein; Rječnik stranih riječi

96

BILJEŠKA O AUTORU

Božidar Kovačević-Božo rodio se 1928. u kar-lovačkoj obrtničkoj obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, a Ekonom-ski fakultet u Zagrebu. Umro u Karlovcu 2013. godine. Od siječnja 1950. radi u tvornici ”Lola Ribar“. Krajem te godine odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku zapošljava se u Opće trgo-vačkom poduzeću. U tijeku radnog staža bio je blagajnik, fakturist, saldakontist, financijski knjigovođa i šef računovodstva OTP-a (1954.-1966.). Nakon toga četiri godine je ekonomski savjetnik karlovačke općine. U svibnju 1971. osni-va u Karlovcu podružnicu Privredne banke Zagreb i njen je direktor sve do umirovljenja 1991. godine.Uz radne obveze aktivan je društveni djelatnik. Krajem 1954. suosni-vač je Društva knjigovođa Hrvatske i jedan mandat njegov predsjed-nik. Već 1955. osniva Društvo knjigovođa u Karlovcu i 22 godine mu je predsjednik. Sedamdesetih godina obnavlja rad turističke organizacije i više je godina predsjednik Turističkog društva Karlovac. Deset godina (1972.-1982.) volonterski je tajnik Fonda solidarnosti za izgradnju veli-kog stambenog naselja u Luščiću ispod Švarče. Od 1952. kontinuirano objavljuje stručne radove u republičkim i lokal-nim časopisima, te u mnogim gradskim i županijskim publikacijama, časopisima i monografijama. Zapaženi su stručni prilozi u republičkom časopisu ”Računovodstvo i financije”, u ”Informatoru“. Objavljuje član-ke u ”Svjetlu”, u zbornicima Gradskog muzeja Karlovac, u monografiji ”Karlovac“ i monografiji ”75 godina Županijske gospodarske komore u Karlovcu”. U ”Karlovačkom leksikonu“ obradio je sve teme iz područja gospodarstva. U 1966. pokrenuo je časopis ”Gospodarsko-računovodstveni vodič” i četiri je godine njegov glavni urednik. Od 2000. član je uredništva i jedan od stalnih autora u časopisu ”Gospodarski glasnik Karlovačke županije” u nakladi Županijske komore Karlovac. Član je i karlovačkog ”Književnog kruga“. Za osobite zasluge u gospodarstvu primio je državno odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića, a nositelj je i spomenice Reda trolista s križem kneza Višeslava. Karlovačka županija dodijelila mu je 2000. godine javno priznanje za naročite zasluge u gospodarstvu. Knjigu je završio neposredno prije smrti, tako da nije ni vidio svoje uko-ričeno djelo.

85 GODINA HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ŽUPANIJSKE KOMORE KARLOVAC Božidar – Božo Kovačević

Ideja o nekoj vrsti gospodarskih komora nastala je u Francuskoj još u 17 stoljeću. Dalje se širi diljem Europe, jer su gospodarstvenici u udruživanju prepoznali i našli svoj interes. Prvi Zakon o komorama u Austro-Ugarskoj monarhiji donesen je 1848. godine. Tada je u čitavoj državi osnovano 77 trgovačko-obrtničkih komora. Već 1852. u Hrvatskoj su osnovane tri (Zagreb, Osijek i Rijeka), a kasnije i komora u Senju. Od 1852. godine gospodarske komore u Hrvatskoj kontinuirano djeluju, tako da je HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA 2012. godine s pravom obilježila svoju 160-godišnjicu postojanja. Zagrebačko komorsko područje obuhvaćalo je 12 gradova, a među njima i KARLOVAC. U toj komori, tijekom druge polovine devetnaestog stoljeća vrlo utjecajni bila su četvorica Karlovčana: Ambroz Vranyczany – Dobrinović (ml.), Imbro Ignjatijević Tkalac, Milan Krešić i Eugen Sabljić.

Ambroz barun Vranyczany-Dobrinović (ml.) bio je ugledni karlovački gospo-darstvenik i predsjednik trgovačkog (mjeničnog) suda sa sjedištem u Karlovcu, a nadležnog za građansko i vojno područje od Like i Gorskog kotara sve do Vojvodine. Ban Josip Jelačić imenovao ga je predsjednikom hrvatskog financij-skog odbora, čime je postao prvi hrvatski ministar financija. Jedan je od osnivača Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, konstituirane 16. veljače 1852. godine. Dr Imbro Ignjatijević Tkalac, rođeni Karlovčanin, bio je prvih deset godina (1852. – 1861.) organizator i tajnik Hrvatske trgovačko – obrtničke komore. Kao ugled-ni intelektualac, poliglot i sveučilišni profesor pozvan je još 1851. da organizira komoru u Zagrebu.Milan (Mijo) Krešić , također rođen u Karlovcu, bio je od 1876. tajnik Trgovačko – obrtničke komore u Zagrebu. Uz taj posao uređivao je i časopise ”Trgovački list“, ”Obrtnik“ i ”Trgovački i obrtnički sviet“. (1876. – 1897). Eugen Sabljić rođen je u Karlovcu 1830. Kao ugledni trgovac postao je vijećni-kom Trgovačko – obrtničke komore, a od 1878. do 1881. bio je i njen predsjednik. Uz brojne reorganizacije, teritorijalne nadležnosti, mijenjanje uloge i kompe-tencija sve te trgovačko- obrtničke, a kasnije i industrijske komore djelovale su do kraja Austro-Ugarske monarhije, u tijeku Prvog svjetskog rata, pa čak i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. U to vrijeme Karlovac je, u odnosu na druge gradove, bio vrlo razvijen industrij-ski grad. Približavanje velike svjetske krize (1929. – 1933.) prisililo je karlovačke poduzetnike, osobito industrijalce, da traže rješenja za ublažavanje krize, a često i za goli opstanak. Zbog toga su karlovački industrijalci , početkom siječnja 1928. godine, osnovali Udruženje industrijalaca grada Karlovca. Za prvog predsjedni-ka tog Udruženja izabran je Julio Jakil, karlovački industrijalac, suvlasnik obi-teljske tvrtke ”Andrija Jakil“ – tvornica kože i cipela, d.d. Karlovac. Članovi Udruženja bili su svi karlovački industrijalci i drugi zainteresirani kar-lovački gospodarstvenici. To znači da je ovo udruženje stvarno preteča današnje Županijske gospodarske komore u Karlovcu. Od tada, već 85 godina Komora neprekidno djeluje (uz manji prekid nakon II. svjetskog rata) u interesu gospo-darstva i njenog okruženja.

Stjecajem okolnosti, nakon Prvog svjetskog rata, došlo je do nekoliko vrlo po-voljnih okolnosti za obnavljanje postojećih i osnivanje novih gospodarskih djelatnosti.Pored sasvim prirodne težnje za poslijeratnom obnovom, postupno se stvarao niz uvjeta za oporavak i daljnji razvitak karlovačkog gospodarstva. Između ostalih:

- povoljan geoprometni položaj Karlovca između sjevera i juga Hrvat-ske, prije svega odlične prometne veze grada za dopremu sirovina i otpremu gotovih proizvoda;

- veliki slobodni zemljišni prostor sjeverno od rijeke Kupe, na Baniji, pogodan za izgradnju, osobito industrijskih objekata;

- spremnost gradske uprave da mnogim povlasticama privuče investito-re (besplatno davanje zemljišta, oslobađanje od lokalnih poreza, dava-nje financijskih i drugih povlastica);

- nakupljeni trgovački kapital iz ”zlatnog doba” počeo se investirati po-najviše u industrijske pogone;

- na raspolaganju se našao i relativno značajan broj iskusnih i obrazo-vanih majstora iz bivših manufakturnih radionica;

- istovremeno došlo je do priljeva velikog broja sirotinje sa sela u grad, spremnih raditi za vrlo nisku nadnicu. O tome najbolje svjedoči poda-tak o naglom povećanju broja stanovnika između dvaju ratova. Prema izvršenim popisima stanovništva, uže gradsko područje imalo je 1921. godine tek 17448 stanovnika, a 1931. već 21.877. što je povećanje za više od 25%;

- osobito snažan zamah razvitku karlovačkog gospodarstva dala je i izgradnja hidroelektrane Ozalj 1908. godine, s isporukama najjeftinije električne struje u ovom dijelu Hrvatske;

- dodatni impuls gospodarstvu dalo je i proširenje tržišta na čitavo po-dručje države SHS, od Slovenije do Makedonije.

Prvih godina poslije Prvog svjetskog rata, zahvaljujući spomenutim okolnosti-ma, Karlovac izlazi iz stanja ”umrtvljenog grada” i postaje, prema dr. Dimitrije-vić ”dinamopolis”. Potrebno je spomenuti i to da je takva situacija, osim što je zainteresirala poten-cijalne investitore, stimulirala na ulaganja kapitala mnoge domaće i inozemne banke. Počinju se podizati nove tvornice, zapošljavati nezaposleni radnici, cvjeta gra-đevinarstvo i s njime povezani obrti.

85 GODINA HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ŽUPANIJSKE KOMORE KARLOVAC Božidar – Božo Kovačević

karlovačka industrija i bankarstvo izmedu dvaju ratova

Documents