KARNEVAL

U Kukumarovoj brijačnici okupljali su se isključivo prvaci stranke doktora Delonga, liječnika pće prakse i općinskoga načelnika. Brijačnica je nosila naziv „Friseur“ i to s jednim sasvim malim „u“. Kukumara su upozoravali da se ne kaže tako na francuskom jeziku, ali on nije mario za to. S druge strane zgrade bila je brijačnica Parhotića, imala je natpis holič )radi čeških sezonskih gostiju), a u njoj su se brijale isključivo pristalice magistra Budikovca, apotekara i bivšeh načelnika, dakle opozicija.

„Međusobno su se nazivali lopovima, prevarantima, i huljama što varaju narod i ne samo da žive nego se i zove i bogate od te prijevare, ali pomoću te opće terminiologije i tih, u neku ruku, literarnih definicija, oni kao da su, koliko god su bili neobuzdani, ipak oprezno obilazili onu stvarnu i duboku rupu u koju se survalo njihovo nekadašnje prisno prijateljstvo i preko koje su sada lajali jedan na drugoga onim zaglušnim lavežom s kojega je i nastala narodna poslovica: ne laje kuja radi sela“

Njih dvojica su bili prijateljici dok je vladao treći i dok su njega pokušavali svrgnuti s vlasti.. nakon toga je započela borba između njih dvojice. Magistar je napustio doktorovu stranku, prešao protivnicima, pobijedio i vladao 5 godina. Osnovao je „Društvo za poljepšavanje grada“ , a njegova žena Barbara je bila predsjednica . njoj je bilo potrebno jedno uljepšavanje. Promijenio je sva pravila u gradu i došli novi izbori. Doktor njega svrgnuo s vlasti i započeo s reformama. Osnovao je svojoj ženi društvo u gradu, a najveća reforma se dogodila kada je otpustio Viska (gradskoga miljenika i dugodišnjeg nažigača uličnih ferala) princa karnevala svoje godine na pokladni utorak. Njegovo mjesto zauzeo je Mate Magram ,pijanac koji je svaku večer, paleći fenjere goovrio „upali se, dušo kršćanska“.

Glavna radnja u noveli nastaje kada doktor sazna od Viska da opozicija ravi svoju pokladnu povorku i da će je voditi Visko. Doktor je bio zabirnut.

„..tako bez Viska nema karnevala, jer jedini Viska i puk i gospoda priznaju za svoga ludog karnevalskoga princa, i to ne samo na pokladni utorak nego stalno, do smrti, ili do eventulane dobrovoljne abdikacije zbog bolesti“.

Visko je bio opušten, a Mate Magram slomio nogu pa su svi upoznali važnosz Viskovu u javnome životu. Počeli su pregovori i oporbe i opzicije s Viskom o tome čiju će povorku voditi.

„Kako je Visko već bio sasvim iskvairo svoj karakter u tom bijesnom nadmetanju, odavši se pijanstvu slave kao kakav star o koji se otimaju Hollywoodi, on je nastojao iznajmiti svoj karnevalski talket što je moguće skuplje, pa je nastavio koketirati i s drugom stranom“.

Doktor je shvaito da je Visko pristao na ministarove uvjete, pa je on za svoju povorku zaposlio Nanu Bardelu. Nane je pristao za ručak, večeru i 50 dinara. Kada je rekao sestri Ani ona je samo bojala da ga poklade ne ubace u more. Pripreme su uvelike išle.

Povorka magistra Bukovca se previše opterećivala drugom povorkom, pusitli su Viska da se prejede i prepije na dan povorke i kada su krenuli ulicom više su ličili na žestoke kavgadžije, spremne na tučnjavu, nego na luckaste maškare koje treba da nasmiju svijet

„Visko se njihao na nosilima kao pijani poglavica gigantskih ljudoždera na povratku s neke strašne gozbe, pa sada prstima čačka zube, a oči mu sjaje od sitosti. „

Apotekar je s prozora gledao i čekao svoju povorku. Barbara je stalno čekala neku nesreći, a magistar se razočarao kada je vidio svoju povorku na što liči. Načelnikova povorka bila je uređena, organizirana, a načelnik je uplovio u lađi u središtu povorke sa svojom obitelji.

„A zatim, ni njegovo porijeklo ni njegov ugled nisu mu dopuštali da se umiješa u tu pučku maskeradu, ma kako ona izgledala pobožno i nedužno. „

Pojavila se i maskota REOBARBARA, trebala je predstavljati šjora Barbaru, apotekarovu ženu. Katastrofa je nastala kada su se dvije povorke sastale.

„Bardelu je neđto uvrijedilo u tom osmijehu na Viskovu ljudožderskom licu…“

On ga je počeo udarati žicama od kišobrana neočekivano i snažno, te se Visko od toga drugog udarca uspio obraniti svojim golemim termometrom i mune Bardelu kao vitez u turniru tako snažno u rebra da se ovaj naglavce prevrnuo s nosila.

Počasti su se umiješale i nosile su Bardelu za ruke i noge k moru. Načelnikovi pojovnici su naletili na Viska. Nastala je prava bitka.

„Letjeli su po zraku cilindri i lonci, kape i vlasulje i staromodni ženski šeširi iz devestote sa šarenim perjem, frcali nosovi, lepršale stare krpe, a po zemlji se vukla zamršena i beskrajna crijeva od nekih konopa i pasica u koje su se zapletale noge, pa se padalo u snopovima i nastavljalo borbu na zemlji jednako žestoko, do istrebljenja.“

Bitka je trajala, apotekar i magistar su promatrale i naređivali tijek bitke.

Visko je otišao do Nanetan, uzeo ga. Nane je molio da ga ne ubije. Odveo ga je u neku krčmu, bila je prazna svi su bili vani i gledali bitku. Skinuo je sa sebe volovsku koži i sakri je. Dao je Nanetu da jede i pije i rekao mu:

„Neka se ludi biju, a mudri blaguju. Jedi i pijm imam okle platiti. Vidiš kakav sam ja čovik.“

Opalio mu jednu odgojnu pljusku, navukao drugu masku na sebe i rekao da ide na ples, da neće radi njega izgubiti hiljadu dinara.