kamatna i profitna stopa - staro.rifin.com · nalnih ekonomija i svjetske privrede kao cjeline....

Veselica Vladimir1

UDK 334.755

Kamatna i profitna stopa

1. Uvod

Sadašnji krizni procesi kroz koje prolaze svjetska i nacionalne ekono-mije imaju svoje duboke korijene. Nastaju i nova gledanja i shvaæanjaiako su ona razlièita s obzirom na vrijeme i prostor u kojem nastaju.Novih naziranja i previranja nije pošteðena ni jedna znanost pa takoni ekonomska. Dolazi i do metodoloških promjena znanstvenog is-tra�ivanja. Iako se niti izmeðu staroga i novoga ne mogu mehanièkiprekidati, ipak i u ekonomiji dominira klasifikacija na klasiènu eko-nomiju odnosno znanost, neoklasiènu ekonomsku znanost te suvre-menu ekonomsku znanost.

Temeljna karakteristika klasiène i neoklasiène ekonomske znanostiogleda se u modelu statiène privrede pri èemu se polazilo od premiseda su raspolo�ivi faktori proizvodnje kolièinski dani, a njihovameðusobna struktura nepromjenjiva. Cilj ekonomske politike na tommodelu bio je kako iz postojeæih proizvodnih faktora izvuæi maksi-mum koristi za zajednicu. Ekonomska problematika svodila se naproblem tehnièke promjene materije i razmjenu dobivenih proizvodanastalih u funkciji tehnièke promjene materije. To je, u stvari, stacio-narni model u kojem egzistira tendencija stalnoj ravnote�i. Pore-meæena ravnote�a uspostavlja se pomoæu sila imanentnih samomesistemu. Ravnote�u su mogli poremetiti odreðeni faktori (poraststanovništva, rat i sl.). Privredni razvoj nije bio od posebnog interesa,a prema klasiènom i neoklasiènom shvaæanju ekonomije on se mogaoizazvati jedino kolièinskom promjenom proizvodnih faktora ilipromjenom njihova sastava.

Nasuprot statiènom modelu privrede pojavljuje se dinamièki modelprivrede koji ne polazi samo od raspolo�ivih faktora proizvodnje injihove meðusobne strukture. Nastaju kvantitativne promjene u

619EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Vladimir Veselica, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet, Zagreb

proizvodnim faktorima ukljuèujuæi i strukturne promjene, a teh-nièko-tehnološki napredak, moderna sredstva ekonomske politike isl. imaju znaèajnu ulogu. U stvarnosti ekonomskog �ivota uvijek subile akcidentalne promjene, dok u suvremenim tijekovima ekonom-skog �ivota postaju zakonite. Dinamièki model ekonomskog razvojaznaèi praktièki izazvati razvoj preko razine uvjetovane danim volu-menom i danom strukturom faktora proizvodnje. U primjeniraznovrsnih instrumentarija kojima se slu�i ekonomska politika po-sebno se istièe znaèaj kreditno-monetarne politike, funkcioniranjetr�išta novca kapitala i preko toga upotreba vrijednosnih papira, kao ifunkcioniranja mehanizama kamatne i profitne stope koje imajukljuènu ulogu u funkcioniranju modela tr�išno otvorene ekonomije.

Mnogo je vremena trebalo proteæi da se obuhvati suština, bit novca,kredita i ostalih kreditno-monetarnih agregata, vrijednosnih papira,bankarskog sistema i sl. iako i u vremenu u kojem �ivimo ima velikogneznanja i nerazumijevanja za suvremeno funkcioniranje privrednog�ivota. Naime, nijedan segment privrednog sistema ne mo�e se pro-matrati sam za sebe ako se konzistentno ne promatra instalirani pri-vredni sistem u cjelini. Tako se isto ne mo�e shvatiti suština vrijed-nosnih papira i njihova aplikacija u suvremenim ekonomskim tijeko-vima ako se ne shvati bit, suština novca i kredita i bankarskog sistemau najširem smislu rijeèi. U tr�išnim ekonomijama vrijednosni papirisu znaèajna karika funkcioniranja cjelokupne ekonomije. Nezamisli-vo je suvremeno funkcioniranje tr�išta bez upotrebe suptilnog meha-nizma vrijednosnih papira. Tr�ište novca i kapitala, ukljuèujuæi tu idevizno tr�ište kao sastavni dio, pretpostavka je efikasne upotreberaznolikih vrijednosnih papira. Èinjenica da se s pomoæu vrijednos-nih papira obavlja optimalna alokacija raspolo�ivih resursa u tr�išnimekonomijama dovoljno govori sama za sebe. Tako npr. Njujorškaburza vrijednosnih papira (New York Stock Exchange) privlaèi ak-cije (dionice) u vrijednosti polovice bruto nacionalnog proizvodaUSA. Wall Street 11 je postao pojam za suvremenu svjetsku ekono-miju i funkcioniranje tr�išta kapitala ne samo u relacijama amerièke,nego i svjetske ekonomije.

Nastaju perturbacije na ekonomskom podruèju, posebno na monetar-nom, ali ne više kao posljedica pasivnosti platne bilance niti smanje-nja metalne podloge, jer je praktièki napušten metalni dogmatizam,nego zbog dubljih razloga prisutnih u funkcioniranju pojedinih nacio-nalnih ekonomija i svjetske privrede kao cjeline. Sreðivanje valutar-nih prilika u pojedinim zemljama nije toliko vezano uz tehnièke mo-

620 Vladimir Veselica: KAMATNA I PROFITNA STOPA

mente koliko za opæe ciljeve ekonomske politike. U tom kontekstumo�e se kazati da interesi opæe privredne politike diktiraju i monetar-nu politiku. Èini se da je prošlo doba prilagoðavanja interesima valu-te, primjene deflacije kao modela za odr�avanje stabilnosti intervalu-tarnog pariteta. No, ti procesi nisu na isti naèin prisutni u pojedinimnacionalnim ekonomijama pa postoje procesi diferencijacije i polari-zacije. Zemlje koje imaju konvertibilnu valutu uglavnom provodeopæu ekonomsku politiku tako što odr�avaju stabilnost nacionalne ra-zine cijena i podizanja konkurentne sposobnosti domaæih roba na ino-zemnim tr�ištima. U nerazvijenim zemljama i zemljama u razvojuprisutna je naglašena inflacija i drugi negativni procesi što ojaèavatendenciju bipolarizacije svijeta na bogati sjever i siromašni jug.Posljedica toga su promjene intervalutarnih pariteta jer ekstremne in-flacijske ekonomije imaju takvu ekonomsku i tehnièku situaciju svo-je valute da je neizbje�na devalvacija, odnosno promjena intervalu-tarnih teèajeva. Ekonomski problemi, monetarni i kreditni posebno,ne rješavaju se više po klasiènoj šabloni. Znaèajno su prisutni principioportuniteta i interesi opæeekonomske politike. Na razini pojedinihnacionalnih ekonomija interesi ekonomske politike su razlièiti kao imehanizmi privrednog sistema, posebno kreditno-monetarnog.

Procesi ekonomske stabilizacije, a preko njih i stabilizacija valute,teško su ostvarivi ako nema stabilnih i sreðenih politièkih prilika.Iako mo�e zvuèati paradoksalno, ipak je istinito da se ekonomski pro-blemi samo manifestiraju kao ekonomski, a prete�no su posljedicapolitièkih odnosa i mehanizama koji djeluju u pojedinim zemljama isvjetskoj privredi kao cjelini. Ekonomska i tehnièka situacija pojedi-nih valuta je znaèajan indikator ekonomske i politièke situacije opæe-nito. Procesi usmjereni na stabilizaciju valute ne mogu dati oèekivaneefekte ako se ne stabiliziraju politièke prilike, a slijedom toga i eko-nomske.

Nove ideje koje nastaju u ekonomiji mogle su se sistematizirati ova-ko:

• potrošnja je uzrok proizvodnje;• u novèanoj privredi potrošnja djeluje na proizvodnju preko

novèane potra�nje;• izmeðu konsumptivne potrošnje i produktivne potrošnje pos-

toje odreðene relacije koje se mogu pomaknuti manipulira-njem novèane potra�nje (volumen novca u optjecaju);

• novac nije neutralan, nego utjeèe na privredna kretanja;


• kredit postaje znaèajna poluga razvoja;• alokacija resursa obavlja se upotrebom vrijednosnih papira

zaobilaznim putovima u najproduktivnije proizvodne punkto-ve, što omoguæava optimalne efekte.

Funkcioniranje privrednih sistema postaje sve slo�enije. Posebno suslo�eni mehanizmi kreditno-monetarne politike i upotrebe vrijednos-nih papira na tr�ištu novca i kapitala. Nastaje svojevrstan misterij, od-nosno fetišizacija znaèaja novca i njegovih surogata u privrednimkretanjima. Tako su i nastala monetarno-konjukturno teorijskashvaæanja koja polaze od toga da promjene u svijetu dobara nastajuzbog promjena od strane novèanih faktora. Monetarnim shvaæanjemkonjukturnog ciklusa nastaje i monetarno tumaèenje ne samo pri-vrednog razvoja, nego i povijesti opæenito.

Problematika obilja i oskudice novca uvijek je bila atraktivna. Tomese pridru�ava problematika inflacije i deflacije. Kredit je dinamièanelement u privredi, što se posebno odnosi na dopunski kredit. Politikaekspanzije kredita imala je i ima svoje efekte, a njegovu dinamiènuulogu detaljno i sistematski obradio je Schumpeter (“Teorija privred-nog razvoja”). Dopunski kredit se spojio s investicijama, odnosno sproširenjem kredita. Najbitnija relacija je odnos izmeðu akumulacije(štednje) i volumena kredita. Odnos mora biti zdrav. Novac nema pa-sivnu ulogu u privrednom �ivotu niti je uloga kredita indiferentna.Banke nisu više ustanove za prikupljanje i davanje novca, ali stvara-nje bankarskog kredita preko objektivnih moguænosti i granica mo�eizazvati negativne posljedice, što je i sluèaj u mnogim zemljama.Realni kredit, vezan uz štednju, ima svoj znaèaj i ta relacija mora bitiprimarna u nacionalnoj ekonomiji. Istodobno i stvaranje �iralnognovca kreditima ima svoj znaèaj.

Prenosivi vrijednosni papiri su vrsta suvremenog novca. Ta vrstanovca je specifièna iako ima sve osobine skripturalnog i kreditnognovca. Vrijednosni papiri nisu nastali sluèajno, nego s razvitkom rob-no-novèanih odnosa. Bez robno-novèanih transakcija posredstvomnovca ne bi bilo ni vrijednosnih papira kao izvanredno podobnognovèanog supstituta (komercijalni novac). Plaæanja ostvarena vrijed-nosnim papirima, kao kreditnim novcem, imaju svojstvo sekundarnelikvidnosti, tj. nemaju osobinu definitivnog novca. Naplata nepodmi-rene tra�bine fakultativnog je znaèaja. Dakle, okonèano plaæanjezahtijeva monetarizaciju vrijednosnih papira, tj. pretvorbu u definiti-van novac ili obraèunski prijeboj (kompenzacija). Da bi došlo do mo-


netarizacije kreditnog novca, treba omoguæiti njegovu transformacijuu definitivan novac na novèanom tr�ištu, gdje postoje raznovrsninaèini i moguænosti. Okonèano plaæanje kreditnim novcem mo�e seizvršiti i prijebojem – kompenzacijom potra�ivanja izra�enih u pre-nosivim vrijednosnim papirima, èime se osigurava najsvrsishodnijaupotreba novca. To se prebijanje obavlja u novèanoj ustanovi.

Vrijednosni papiri nisu oduvijek imali istu va�nost u ekonomskomsistemu. Tek u modernim privredama, u kojima novac i kredit èineokvir i podlogu èitavog gospodarskog �ivota, vrijednosni papiri dobi-vaju na svom znaèaju. Iako se s izrazom “novèana” ili pak “kreditna”privreda ne iscrpljuju obilje�ja privrednog �ivota, ipak oni bitno atri-buiraju suvremeni ekonomski �ivot. Novèani i kreditni optjecaji, avrijednosni papiri su dio toga, zahvatili su �ivot tr�išne privrede u to-likoj mjeri da se bez mehanizma novca i kredita te upotrebe vrijed-nosnih papira ne mo�e ni zamisliti.

Slo�eniji ekonomski i socijalni odnosi uvjetovali su rast uloge znaèa-ja novca i kredita. Ekonomski razvoj se ne mo�e odvojiti od novca ikredita i samo se razvojnim procesom privrede i društva mo�e shvati-ti povezanost i meðusoban utjecaj ekonomije i novca kao njene bitnepoluge te funkcioniranje mehanizma kamatne i profitne stope.

2. Konjunkturni privredni razvoj

Ostvariti konjunkturna privredna kretanja cilj je svake ekonomije patako i novèanih sistema u teorijskoj ekonomiji. Za konjunkturna pri-vredna kretanja bitnu ulogu ima funkcioniranje novca i kredita, od-nosno tr�ište novca i kapitala, uz kompleksnu primjenu vrijednosnihpapira. U tom sklopu postavlja se problem ravnote�e u privrednom�ivotu, što nameæe potrebu stvaranja privrednog sistema u okviru ko-jega bi tekla privredna zbivanja na naèin da su elementi privrednihprocesa determinirani i povezani logièkim vezovima. Pristup ravno-te�i mo�e biti dinamièki kao prihvatljiviji, a mo�e i statièki, iako eko-nomski procesi nisu laboratorijski procesi koji se mogu apotekarskidozirati. Ravnote�a u privrednim procesima ima relativan znaèaj, onamo�e biti stabilna, labilna i indiferentna, mo�e biti potpuna ili djelo-mièna. Naèelo ravnote�e odavno je bilo prisutno u ekonomskoj zna-nosti. Najèešæi su parcijalni principi koji ravnote�u svode na odnosizmeðu ponude i potra�nje roba, izmeðu izvoza i uvoza, ravnote�uplatne bilance, ravnote�u izmeðu cijena i troškova, izmeðu štednje i


akumulacije. Ravnote�a i njena problematika imaju sintetièke poka-zatelje koji nisu vezani samo uz problem novca i kredita, nego uz pro-blematiku formiranja i kretanje cijena kao emanaciju tr�išne privrede,uz objektivne i subjektivne faktore koji u njoj djeluju. Naime, meha-nizam cijena bitno utjeèe i na mehanizam primarne raspodjele i djelo-vanja objektivnih tr�išnih zakonitosti i na mehanizam sekundarneraspodjele, što drugim rijeèima znaèi da cijene djeluju i direktno i in-direktno na proizvodnju, raspodjelu i potrošnju.

U tr�išnoj privredi znaèajnu ulogu imaju kamate kao instrument ufunkcioniranju tr�išta novca i kapitala, jer se pod utjecajem ponude ipotra�nje novca i kapitala upuæuje kupovna snaga na proizvodnju ipotrošnju. Tako se tr�išna kretanja promatraju kao konjunkturna, acijene su u funkciji tr�išnih odnosa. Aktualna kupovna snaga novcaje, u krajnjoj konzekvenci, u funkciji konjunkture. Kamati se pridajevelik znaèaj zbog toga što ona u modernoj organiziranoj tr�išnoj pri-vredi, u kojoj postoji tr�ište novca i kapitala, regulira novèani i kredit-ni volumen, a time i u velikom dijelu konjunkturna kretanja. Moglo bise kazati da manipulacija kamatne stope, uz ostale instrumente mo-derne kreditne i monetarne politike, ukljuèujuæi tu i fiskalnu politiku,a posebno “open market policy”, postaje glavni regulator kupovnesnage novca i konjunkture, a time i cijelog privrednog �ivota. Ekon-omska problematika kamata razraðena je i postoje mnoge teorije ipravci njene razrade, a njen znaèaj u monetarnom i ekonomskomsmislu ogleda se u tome što ona djeluje na stvaranje volumena kredita(što je ni�i kamatnjak, to je veæi volumen kredita stvoren od strane ba-naka). Sni�ena kamata kod odreðenog stadija cijena poveæava mar�udobitaka kod starih i novih investicija. Poznato je da je profit, odnos-no dobitak, osnovna pokretaèka snaga u kapitalistièkom privrednom�ivotu. Tako nastaje spirala kretanja, jer poveæanje dobiti poveæavapotra�nju kredita za nove investicije, raste cijena kao posljedicaproširenja kredita i to takoðer sa svoje strane podi�e dobitke koji opetuzrokuju novu potra�nju kredita. To se nastavlja sve dok ne doðe doprijeloma u krivulji cijena. Znaèaj kamate ogleda se i u tome što onastimulira ili slabi proizvodnju proizvodnih ili potrošnih dobara, što sereflektira na opseg potrošnje investicija u privredi. Postoje generalneocjene da smanjivanje kamate dovode do ekspanzije kredita, a defla-cionistièka kamata do kontrakcije novèanog i kreditnog volumena.

U jednoj nacionalnoj privredi èitav realni i nacionalni dohodak nepotroši se u cijelosti u razdoblju u kojem je proizveden. Uvijek se dioupotrebljava za “proizvodnju dobara na zaobilaznim putevima”. Taj


se dio realnog nacionalnog dohotka ve�e u proizvodnom procesu i na-ziva se investicijom, odnosno štednjom. Investirane uštede znaèestvaranje realnog kapitala. Mehanizmom vrijednosnih papira pri-kupljaju se uštede i one se povremeno daju u posjed u obliku “dispo-zicije kapitala”. Za ustupljena sredstva koja se koriste za investicijeplaæa se kamata, a uštede su sadašnja realna dobra koja su više vrijed-na nego buduæa. Tako je nastala a�io teorija kamata (Bohm-Bawerk).Kad se ponuda ušteðenih realnih dobara sasvim pokriva s potra�njomdobara za investicijske svrhe, na tr�ištu se tada formira kamata kojase naziva “naravnom” ili “realnom” kamatom. U tom sluèaju uštedesu jednake investicijama. U tom modelu èitav privredni mehanizampostoji u ravnote�i. To je bila karakteristika za naturalnu privredu, aliu modernoj privredi postoji novèana privreda. Prema Knut Wicksel-lovim nazorima, èim se novèana i realna kamata ne pokrivaju, djelujetzv. kumulativni proces koji se ogleda u tome da se nastala ravnote�aodstrani. Èim banke spuste kamatu ispod realne, potièe se aktivnostza novim investicijama koje za du�e vrijeme odbacuju zarade. Ni�akamatna stopa omoguæava veæi stupanj rentiranja investicija koje seinaèe ne bi mogle u kratkom roku amortizirati. Bitna je strukturaproizvodnje proizvodnih i potrošnih dobara i obièno dolazi do trans-fera proizvodnih faktora iz proizvodnje potrošnih u proizvodnjuproizvodnih sredstava ili realnog kapitala. Volumen kredita poveæavase zbog padanja novèane kamate, što omoguæava slobodne dispozi-cije kapitalom pa poduzetnici na tr�ištu tra�e proizvodna, ali ipotrošna dobra. Rastu cijene, a to ogranièava potrošnju onih primate-lja redovnih dohodaka i onih poduzetnika èiji prihod ne mo�e kupitidosadašnju kolièinu dobara. To je, u stvari, fenomen prisilne štednje.Na tom modelu odnosa ravnote�e i neravnote�e novèane i naravnekamate kupovna snaga novca je u funkciji razvoja konjunkture.

Konjunkturna kretanja ogledaju se u prosperitetu, a nekonjunkturna uprivrednoj depresiji. Postoji konjunkturni ciklus koji ima faze, i to:najni�u toèku depresije, poèetak poleta, polet i prosperitet pa vrhunacprosperiteta koji završava krizom, i na kraju rasplet krize te depresija.Najte�i je problem preokret iz depresije u poèetak poleta. Mnogi sukonjunkturu i njene faze tumaèili monetarnim faktorima, a i razvilase monetarna teorija superkapitalizacije kao teorija o djelovanju ka-mate i njenog kretanja u privrednom �ivotu. Monetarni faktor jeznaèajan faktor u razvoju konjunkturnog ciklusa, ali nije jedini. Mo-netarno tumaèenje fenomena konjunkture nastalo je i dijelom zbogtog što se aktivna konjunkturna politika mo�e najlakše voditi s mone-


tarne strane. Intervencije s monetarne strane daju impuls za pokreta-nje ostalih elemenata u privrednoj mašineriji, što se odra�ava na regu-liranje ostalog privrednog razvoja. Na tom modelu nastaje i interve-nistièka politika. U tom sklopu smatra se da je va�no poveæatipotrošnju proizvodnih sredstava i provoditi investicije, jer to daje im-puls u privrednim kretanjima koja zahvaæaju grane po principu mul-tiplikatora. Jedna od znaèajnih metoda stimuliranja privrednog pros-periteta bili su i javni radovi. Moderna teorija daje nove recepture, štose posebno manifestira u visokorazvijenim tr�išnim ekonomijama.Tr�ište novca i kapitala i vrijednosni papiri ne mogu biti sekundaranfaktor u voðenju aktive antiinflacijske politike. Njima treba pripastiono mjesto koje im pripada ako se �eli afirmirati ekonomski kriterijprivreðivanja, a time osigurati i ekonomska efikasnost u cjelini.

3. Mehanizmi monetarno-kreditnog reguliranja

U voðenju kreditno-monetarne politike znaèajnu ulogu ima instru-mentarij vezan za reguliranje opsega novèane mase i s tim u svezi de-pozitnog novca, ekspanzije kredita i sl. Zadatak ekonomske politike usegmentu kreditno-monetarne politike je zadovoljiti poslovni prometoptimalnom kolièinom novca. Ne postoji uvijek ista razina potrebneoptimalne kolièine novca. To uvjetuju mnogobrojni faktori: cijene,dohoci, stupanj proizvodnje i sl. Treba osigurati dostatnu kolièinu de-pozitnog novca radi odr�anja stabilnih ekonomskih odnosa. Takvuulogu mo�e odigrati tzv. “dobar novac”, koji na trajnoj osnovi omo-guæava ujednaèen obraèun proizvodnje, odnosno prometanja iplaæanja roba i usluga. Kolièina novca treba biti u funkciji kolièinerobe radi postizanja ravnote�e.

Emisiona banka ima veliku ulogu plasiranja kredita svojim tzv. pri-marnim novcem. Obrnuto, raspolo�ive novèane potencijale restring-ira raspolo�ivim instrumentima monetarno-kreditne politike ili ih ek-spandira.

Pored svih kvaliteta koje ima depozitni novac i sistem bezgotovins-kog plaæanja, a na temelju toga kreditne multiplikacije koje nastaju,ipak depozitni novac krije u sebi odreðen broj opasnosti. Prva opas-nost je opasnost od inflacije do koje mo�e doæi i zbog elastiènosti ne-kontroliranog kreiranja sekundarnih depozita i na temelju njih nasta-log depozitnog novca. Treba biti uspostavljen odgovarajuæi odnosizmeðu gotovina i depozita, što se posebno odnosi na model dugo-


roèno plasiranih sredstava. Poveæanje emisije depozitnog novca odstrane bankarskog sistema poveæava primarnu emisiju notne banke, ato rezultira i poveæanjem fiduracijarnog novca (gotovine). Nastaje hi-pertrofirana novèana emisija koja se mo�e smanjiti intervencijamacentralne banke. Notne banke primjenjuju raznovrsne mjere kredit-no-monetarne politike, a osobito su znaèajne mjere koje se odnose nareguliranje obveznih rezervi banaka, operacije na otvorenom tr�ištu,kredite centralne banke poslovnim bankama, nekreditne alokacijeprimarnog novca u korist poslovnih organizacija i selektivno reguli-ranje kreditnih plasmana banaka. Dva potonja elementa prakticiralasu se u bivšoj Jugoslaviji s negativnim posljedicama.

3.1. Politika obveznih rezervi banaka

Obvezne rezerve poslovnih banaka kod centralne (notne-emisione)banke utjeèu na kolièinu novca kao prometnog i plate�nog sredstva.Mehanizmu obveznih rezervi svrha je da regulira kreditne i monetar-ne multiplikacije. One reguliraju kreditni potencijal poslovnih bana-ka promjenama u visini stopa obveznih rezervi.

Oba navedena kriterija utjeèu na kvantum kreiranja primarnog novca.Obveznim rezervama emisiona banka ogranièava i usmjerava rast de-pozitnog novca. Ona se manifestira kao svota koju banka dr�i naraèunu kao depozit kod centralne banke. Svotom obvezne rezervebanka ne mo�e slobodno raspolagati. Stope obvezne rezerve surazlièite u pojedinim periodima i kod pojedinih zemalja, što ovisi ociljevima koje �eli postiæi kreditno-monetarna politika. Diferenciranapolitika, vezana za stope obveznih rezervi, vodi se razlièito prema de-pozitima koji slu�e kao osnovica za obraèun rezerve. U stabilnim mo-netarnim politikama obvezna rezerva je znaèajan instrument reguli-ranja kreditnog potencijala banaka.

U uvjetima nelikvidnosti nacionalne privrede instrument obvezne re-zerve ima karakter administrativne mjere, koja uz svu primjenu nedaje kvalitetne efekte.

Širi pojam od obveznih rezervi, koje se obraèunavaju primjenom od-govarajuæih stopa na osnovicu koju utvrdi emisiona banka, je još tzv.likvidetna rezerva, koja je instrument s pomoæu kojeg se izbjegava in-solvencija banaka depozitara. Dakle, likvidetnoj rezervi cilj je uèinitidepozite sigurnima, likvidnima i plativim po viðenju.


Dok je banka nelikvidna, osnivaèi osnovne banke ne bi mogli raspo-lagati sredstvima na svojim drugima raèunima koji se vode. Ukolikobanka daje aval na vrijednosne papire što ih izdaju poslovne organi-zacije, daje jamstvo za njihove obveze i izdaje vlastite vrijednosnepapire, du�na je radi odr�avanja likvidnosti formirati posebnu rezer-vu likvidnosti. Kada banka nema na �iro-raèunu sredstva za namire-nje obveza, koristi se prvo sredstvima svog rezervnog fonda, a zatimsredstvima obvezne rezerve kod centralne banke.

3.2. Politika otvorenog tr�išta

Emisiona banka provodi politiku otvorenog tr�išta (“open market po-licy”) u sklopu kratkoroène monetarne politike. Politikom otvorenogtr�išta utjeèe se na poveæanje kreditnog potencijala poslovnih banakai to kupnjom vrijednosnih papira. Kad se �eli smanjiti kreditni poten-cijal poslovnih banaka, onda emisiona banka prodaje svoje vrijednos-ne papire iz svog porfelja. Kupnjom i prodajom vrijednosnih papira, ikratkoroènih, i dugoroènih (rjeðe), reguliraju se optimalne kolièinenovca potrebnog u danom trenutku proizvodnje i prometu. Prodajomvrijednosnih papira emisijska ustanova politikom otvorenog tr�ištamobilizira raspolo�iva novèana sredstva. Obrnuto, kupnjom vrijed-nosnih papira puštaju se u optjecaj dodatne potrebne kolièine likvid-nog novca. Upravo se zbog toga smatra da je politika otvorenogtr�išta vrlo va�an mehanizam za postizanje financijske stabilizacije.U mehanizmu politike otvorenog tr�išta dominantno su prisutni krat-koroèni vrijednosni papiri.

Znaèajan je mehanizam kamatnih stopa koje se formiraju pri prodaji ikupnji vrijednosnih papira na otvorenom tr�ištu u funkciji ponude ipotra�nje, kao i njihova utvrðivanja od strane emisione banke.Znaèajna je i politika eskontne stope koju primjenjuje emisijskabanka i ona se pojavljuje kao dopunska mjera politike otvorenogtr�išta. Na razlici izmeðu kamatne i eskontne stope dolazi do interak-cije izmeðu poslovnih banaka i emisione banke. Ukoliko se povisujeeskontna stopa emisione banke, poveæava se kamatna stopa pos-lovnih banaka u odnosu na komitente. Kombinacijom politike otvore-nog tr�išta i politike eskontne stope, emisijska ustanova utjeèe nao�ivljavanje, odnosno restringiranje privrednih aktivnosti. Ta su dvamehanizma znaèajna ako su organski uklopljena u ostale mehanizmeprivrednog sistema. Efikasnost tog mehanizma ovisi o uspostavlje-nom tr�ištu novca i kapitala i deviznom tr�ištu, što je opet sve skupa u


funkciji ostalih okru�enja u kojima je institucinaliziran mehanizamprivrednog sistema i unutar kojeg se poduzimaju odreðene mjere.

Operacije na otvorenom tr�ištu znaèajne su i s aspekta voðenja politi-ke dr�avnog duga, što se posebno odnosi na obveznice i operacije nji-ma. Kupovne i prodajne transakcije centralne banke utjeèu na kredit-ni potencijal poslovnih banaka i na formiranje tr�išne kamatne stope.

Politika otvorenog tr�išta i eskontne stope limitirana je koncepcijomprivrednog sistema, a to se, prije svega, odnosi na djelovanje tr�išnihmehanizama, što treba doæi do punog izra�aja u sferi financijskih od-nosa. Potrebno je postojanje razvijenosti sekundarnog tr�išta vrijed-nosnih papira.

4. Mehanizam kamatne stope

Ni o jednom problemu u ekonomiji opæenito, a u financijskom susta-vu posebno, nije bilo toliko rasprava i napisanih knjiga i studija kao oproblemu kamatnih stopa. Kamatne stope imaju veliko znaèenje ipreko procesa manipulacije s kamatnim stopama utjeèe se na global-na ekonomska kretanja (makro okru�enja), na izbor investicijskihprojekata, na financijski polo�aj gospodarstvenih jedinica. Kamatnastopa ima funkciju graniène stope rentabiliteta. Dakle, u interpretacijiuloge i znaèenja kamatnih stopa postoji nekoliko moguæih razina.Sam fenomen kamatnih stopa postoji na razini poslovnog sektora, do-maæinstva, vlade, povezan je s mehanizmom funkcioniranja kamat-nih stopa. Upravo kamatne stope preko tr�išta novca i kapitala omo-guæavaju koncentriranje štednje razlièitih subjekata i njen plasman naprofitabilne investicijske projekte, uz oèekivanje da štednja kaoodlo�ena potrošnja odbacuje zaradu u obliku kamata. Preko predajeraspolo�ivih fondova u jedan ili više financijskih instrumenataštediša, ustvari postaje posuðivaè fondova (sredstava). Financijskatr�išta omoguæavaju uzajmljivaèima kanale preko kojih se izdajuvrijednosni (du�nièki) papiri. Uzajmljivaèi izdaju papireposuðivaèima (IOUs). Akt štednje, akt posuðivanja kao i uzajmlji-vanja i investiranja, povezan je preko financijskog sustava. Faktorkoji signifikantno utjeèe na sve navedene procese i zajedno ih pove-zuje jest kamatna stopa. Kamatna stopa kao povezujuæa sila raznoli-kih interesa daje cjenovne signale uzajmljivaèima, posuðivaèima,štedišama i investitorima. Tako npr. visoka kamatna stopa, opæenito,generira veæi volumen štednje i stimulira posuðivanje fondova. Niske


kamatne stope, s druge strane, slabe tijekove štednje i reducirajuposuðivaèke aktivnosti. Istovremeno, visoke kamatne stope reducira-ju volumen posuðivanja i kapitalnog investiranja, a niske kamatnestope stimuliraju uzajmljivanje i investicijsku potrošnju.

Kamatna stopa ima va�ne funkcije u ekonomiji koje bi se mogle sus-tavno iznijeti kao:

• pomaganje da tekuæa štednja teèe prema investicijama radiostvarenja ekonomskog rasta;

• osiguranje ponude kredita, odnosno posuðujuæih fondova zainvesticijske projekte koji æe odbaciti najveæu oèekivanustopu profita (dobit);

• uravnote�enje ponude i potra�nje novca;• va�an je instrument vladine politike preko kojeg se utjeèe na

volumen štednje i investicija. Ukoliko ekonomija pokazujeni�i rast (sporiji), što ima za posljedicu porast nezaposlenosti,vlada koristi instrumente kamatne stope (njeno smanjenje)radi stimuliranja uzajmljivanja kapitala i investiranja. Ukolikoje ekonomija vruæa, što izaziva rapidnu inflaciju, onda vladinapolitika primjenjuje ni�e kamate za usporavanje uzajmljivanjakapitala i svih oblika potrošnje.

Postoji temeljna kamatna stopa u ekonomiji poznata kao èista ili slo-bodna od rizika (“pure or risk-free rate of interest”). Ta je kamatnastopa komponenta svih stopa. Èista ili od rizika slobodna kamatnastopa pribli�ava se realnom svijetu prihoda koji se ostvaruje od vladi-nih obveznica, jer te obveznice predstavljaju mali ili nikakav rizik fi-nancijskog gubitka. Takva kamatna stopa predstavlja oportunitetnitrošak dr�anja neiskorištena novca, jer je investitor uvijek mo�e in-vestirati u obveznice i zaraditi minimum stope povrata (dobiti). Osimèiste kamatne stope, ostale kamatne stope formiraju se ovisno o ka-rakteristikama izdanih vrijednosnih papira uzajmljivaèa. Uzajmlji-vaèi, uglavnom, plaæaju veæe kamate, nego što bi one bile izraèunatepo èistoj kamatnoj stopi.

5. Mehanizam profitne stope

U otvorenoj tr�išnoj ekonomiji va�an je mehanizam funkcioniranjaprofitne stope, koji je, na svoj naèin, povezan i uvjetovan. Speci-fiènost utjecaja kamatne stope na profitnu stopu vidi se u tome što in-


vesticijski projekti trebaju odbaciti stopu povrata (profita) koja kom-penzira trošak kapitala i pozitivnu razliku koja pripada poduzetniku.U tom je kontekstu zadaæa svake privrede alokacija svog kapitala urazlièite moguæe profitabilne investicije. To podrazumijeva skupe in-vesticije, odnosno isplatu novca danas radi osiguranja zarade u bu-duænosti. U odabiru najbolje investicije potrebna je mjera toga priho-da ili prinosa na kapital. Va�na je mjera stopa prinosa od kapitala kojaoznaèava neto prinos u godini dana na svaku jedinicu investiranogkapitala. Prinos od kapitala ukljuèen je u poslovne profite. Profitipredstavljaju rezidualni dohodak koji je jednak razlici ukupnih priho-da i ukupnih troškova. Ustvari dohodak ima èetiri komponente: nad-nice, rente, kamate i profit. Ujedno je potrebno istaknuti razlikuizmeðu poslovnog profita i ekonomskog profita, pri èemu ekonomskiprofit podrazumijeva oduzimanje od prihoda svih novèanih i oportu-nitetnih troškova.

Cilj poduzeæa je profitabilnost poslovanja i uveæanje bogatstva dio-nièara. To se osigurava putem donošenja uèinkovitih odluka o inves-tiranju, financiranju, dividendi i zaradi. Krucijalno je pitanje profita-bilnost investicijskih projekata, jer investicije predstavljaju najvred-niju supstanciju u ekonomiji; one su oskudan resurs i zbog toga os-kudne resurse treba produktivno alocirati, a to se u tr�išno otvorenimekonomijama dominantno vrši posredstvom tr�išnih mehanizama,prije svega, financijskih.

Investicije u privredi igraju dvostruku ulogu; one predstavljaju velikui promjenjivu komponentu kod trošenja, tako da promjene u investi-cijama imaju sna�an utjecaj na agregatnu potra�nju. Agregatna pot-ra�nja utjeèe na proizvodnju i zaposlenost. Investicije vode premaakumulaciji kapitala. Investicijska ulaganja poveæavaju potencijalninacionalni proizvod i potièu ekonomski rast u dugom roku. Glavne suodrednice investicija: prihodi, troškovi i oèekivanja. Investicije imajuizravan uèinak na rast prihoda poduzeæa. Stvoreni prihodi s naslovainvesticija stvaraju opæe stanje ekonomske aktivnosti. Odreðena ko-lebanja u proizvodnji imaju odluèujuæi utjecaj na kretanje investicijatijekom konjukturnog ciklusa. Osim prihoda va�na odrednica razineinvesticija su troškovi investiranja. Tu se najèešæe koristi analiza cije-ne i koristi (“cost-benefit analysis”) i odnos koji iz toga proizlaziupuæuje na produktivnost investicijskih ulaganja, pri èemu se te�i op-timalnosti ulaganja. Oèekivanja, kao treæa odrednica investicija,neizvjesna su i mo�emo oèekivati da æe prihodi od investicija nadvisi-


ti troškove. Dakle, investicijske su odluke u raskolu oèekivanja ipredviðanja buduæih dogaðanja. Predviðanje je u naèelu rizièno.

Kao što je istaknuto, investicije ovise o kamatnjaku. Krivulja pot-ra�nje za investicijama postupno opada ovisno o razini kamatne sto-pe. U funkciji kamatnjaka poduzet æe se one investicije koje imajupozitivan neto profit, tj. neto profit nakon oporezivanja.

Profiti prikazani u nacionalnim raèunima dobitka ogranièeni su naprofite poduzeæa. Sagledava se analitièka interpretacija profita prijeoporezivanja, profita nakon oporezivanja, isplaæenih dividendi dio-nièarima i zadr�ana zarada kao akumulacija. U SAD-u su korpora-cijski profiti nakon oporezivanja oko 8% ukupnog bruto nacionalnogproizvoda. Stopa prinosa od amerièkog korporacijskog kapitala (defi-nirano kao profiti podijeljeni troškovima kapitalnih dobara) bila je uprosjeku 8% godišnje, što je prilièno iznad realnog kamatnjaka na si-gurne vrijednosne papire, koji iznosi u prosjeku 4% godišnje.

U tr�išnoj ekonomiji stopu korporacijskih profita determinira nekoli-ko va�nih odrednica, a to se najviše odnosi na shvaæanje profita kaoimplicitnih prinosa. Poslovni su profiti miješanje razlièitih elemena-ta. Dio je profita u obliku prinosa s naslova rente. U velikim su korpo-racijama veæina profita oportunitetni troškovi investiranog kapitala.Dakle, implicitni rentali, implicitna renta i implicitna nadnica prinosisu na èimbenike koje poduzeæe posjeduje. Nadalje, profiti su nagradaza snošenje rizika i nagrada za inovatorstvo. Kad se odbiju implicitniprinosi, ostaje èisti profit koji predstavlja nagradu zbog poduzimanjainvesticija s neizvjesnim prinosima. Rizik koji je posebno va�an zainvesticijska ulaganja jest tzv. neosigurivi rizik investicija ili tzv. sus-tavni rizik, odnosno rizik koji se ne mo�e diversificirati. Dio profitamo�e se pojaviti kao monopolska zarada.

Ulaganja raspolo�ivog kapitala u investicijske projekte imaju svojespecifiènosti. Karakteristika financijskih ulaganja ogleda se u tomešto ona iskazuju dugoroèno vezanje novèanih sredstava, odnosno nji-hovu privremenu imobilizaciju. Investicije su va�no podruèje u eko-nomiji svake zemlje. O opsegu i strukturi investicijskih ulaganja veli-kim dijelom ovisi i stopa rasta. Brojni su subjekti koji �ele investirati,a investicijske moguænosti su ogranièene, odnosno sredstva za inves-ticije su oskudna, pa ih upravo zbog toga treba alocirati u profitabilneinvesticijske projekte. Investicije su povezane s izgradnjom novih ob-jekata, s replasmanima, odnosno zamjenom dotrajalih objekata ilisredstava. U tom se kontekstu razlikuju bruto, neto i nove investicije.


Kod investicija uvijek je bitno proraèunati da li se zamišljeni investi-cijski pothvat isplati. Investicijska su ulaganja povezana s najvredni-jom supstancijom u ekonomiji, a to je akumulacija, kao najprogre-sivnija ekonomska funkcija društva. Oni �ele ulagati, ne raspola�uuvijek s dovoljnim iznosom sredstava, što uvjetuje potrebu posudbekapitala koji nedostaje za �eljenu investicijsku izgradnju. Zbog togaje va�no poznavanje metoda za utvrðivnje investicijskih uèinaka, od-nosno utvrðivanje njihove profitabilnosti koja mora biti primjerena.

Kod investicijskih ulaganja vrlo je va�an mehanizam djelovanja ka-matne stope. Investicijske odluke imaju dugoroèni karakter i mogu sepromatrati samostalno, iako one èine sastavni dio poslovnih odluka,posebno onih povezanih sa strategijom razvoja. Donošenje investi-cijskih odluka vrlo je slo�en i odgovoran posao. Treba potpuno ikompleksno razmotriti investicijski projekt što je predmetvišekriterijskog programiranja poslovne politike. Uz investicijskaulaganja vezan je pojam efikasnosti investicijskih ulaganja, koja ust-vari ima oblik financijske efikasnosti, a izraèunava se na temelju fi-nancijskih efekata. U fazi investiranja kapitala poduzeæe tereti tekuæelikvidne novèane rashode zbog koristi koja æe biti stvorena u bu-duænosti. Obièno se investicije predstavljaju kao jednokratna ulaga-nja od kojih se oèekuju višekratne koristi iako mo�e biti i drugih situ-acija, da postoje višekratna ulaganja. Naš sud o predlo�enoj situacijibitno ovisi o oèekivanom povratu, odnosno o tome koliki æe biti po-vrat u odnosu na povrat koji tra�i investitor. To je povezano i s utjeca-jem investicijske odluke na cijene dionica. Odluka o investiranjunajva�nija je od triju odluka prilikom stvaranja vrijednosti (odluka oinvestiranju, odluka o financiranju, odluka o dividendi). Dugoroènaulaganja za investicije nazivaju se i kapitalnim investivcijama i pred-stavljaju alokaciju kapitala u investicijske prijedloge èije æe se koristirealizirati u buduænosti. Buduæe koristi ne mogu se potvrditi sa100%-tnom sigurnošæu, jer su okru�enja promjenjiva i neizvjesna.Zbog toga investicijski prijedlozi nu�no sadr�e rizik koji se procje-njuje u odnosu na oèekivani povrat i rizik, jer su to faktori koji utjeèuna odreðivanje tr�išne vrijednosti poduzeæa. Odluka o investiranjuodreðuje ukupan iznos efektivne imovine poduzeæa, sastav te imovi-ne i prirodu poslovnog rizika poduzeæa.


6. Vremenska vrijednost novca

Stvaranje bogatstva dionièara usko je povezano s najboljom kombi-nacijom odluka o investiranju, financiranju i dividendama. Tako seoblikuje osobina odnosa povrat – rizik poduzeæa i vrijednosti podu-zeæa, što je osobito va�no s aspekta dobavljaèa kapitala. S motrištastvaranja vrijednosti poduzeæa najva�nija je odluka o investiranju.Raspolo�iva sredstva za investicije uvijek su oskudna i treba ih racio-nalno i uèinkovito iskoristiti. Donošenje investicijskih odluka imakarakter kompleksnosti i predmet je višekriterijskog programiranjainvesticijske politike poduzeæa unutar poslovne politike. U kontekstufinancijskog menad�menta bitan je parametar financijska efikasnostkoja se odra�ava preko financijskih efekata. Neto financijski efektimanifestiraju se kao èisti novèani primici, èisti novèani izdaci i razli-ka izmeðu njih kao èisti novèani tijek.

Kapitalistièko poslovanje poduzeæa implicira, prije svega, kriterijprofitabilnosti, odnosno oploðivanje (kapitalizaciju) ulo�enih sred-stava. Kapital (novac) ima svoju vrijednost, a samo korištenje kapita-la ima svoju cijenu (obièno je to kamata). Jedno je od najva�nijihnaèela u cjelim poslovnim financijama vremenska vrijednost novcaili vremenska preferencija novca. Isti iznos kapitala u sadašnjostivrijedi više nego u buduænosti. Vremenska je vrijednost novca va�nai ona prodire u cjelokupni gospodarski i financijski sustav poslovnihfinancija. Tu je najva�niji koncept buduæih (konaènih) i sadašnjihvrijednosti. Prve su povezane s faktorom kapitalizacije, a druge s fak-torom aktualizacije.

6.1. Buduæa (konaèna) vrijednost novca

Veza izmeðu jedinica kapitala danas i u buduænosti odra�ava bit kon-cepta kapitalizacije. Naime, buduæa (konaèna) vrijednost sadašnjevrijednosti kapitala odreðenog iznosa dobiva se primjenom slo�enogukamaæivanja (“compound interest”) u odreðenom vremenskomrazdoblju. Jednostavno govoreæi, to je poznati model obraèuna kama-te na kamatu. Polazna premisa jest da je jedinica kapitala danas manjevrijedna u buduænosti. Osim iznosa kapitala vrlo je va�an parametarvrijeme. Upravo se zbog faktora vremena i upotrebljava naziv: vre-menska vrijednost novca. Više se plaæa za investiciju koja obeæavapovrat za jednu godinu, nego za dvije. Ta se veza zove, kako je veæspomenuto, vremenska vrijednost (preferencija) novca. Slo�eno uka-


maæivanje znaèi da se zaraðena kamata za ugovoreno vrijeme pribra-ja glavnici na kraju tog vremena i postaje dio nove glavnice.

6.2. Sadašnja vrijednost

Sadašnja je vrijednost tekuæa vrijednost novca jedne buduæe svote.Vrijednosti novca koje dospijevaju u buduænosti danas vrijede manje.Sadašnja vrijednost (“present value”) tekuæa je vrijednost buduæesvote (vrijednosti) – svote novca koja bi trebala biti investirana danas,uz danu kamatnu stopu, za odreðeno razdoblje, da bi izjednaèila bu-duæu svotu. Sadašnja je vrijednost jedinice kapitala temeljena na vjer-ovanju da više vrijedi, nego jedinica kapitala koja æe biti primljena unekom buduæem vremenu. Sadašnja vrijednost jedinice kapitala (1kune) ovisi o investicijskoj moguænosti primanja u toèki vremena ukojoj æe jedinica kapitala biti primljena. Proces tra�enja sadašnje vri-jednosti èesto je referiran kao diskontiranje tijekova gotovine (“dis-counting cash flows”). Taj proces je inverzan slo�enom ukamaæiva-nju buduæih vrijednosti. Umjesto tra�enja buduæe vrijednostisadašnjeg kapitala investiranog uz danu kamatnu stopu, diskontiranjeodreðuje sadašnju vrijednost buduæeg iznosa. Preuzimajuæi tu odlu-ku, njen tvorac ima moguænost zarade (odreðenog povrata) na novcu.Ovaj povrat razlièito je referiran, kao: diskontna stopa (“discontrate”), zahtijevani (oèekivani) povrat (“required return”), trošak kapi-tala (“cost of capital”) ili oportunitetni trošak (“opportunity cost”).

7. Ekonomski rast

Stopa rasta društveno bruto proizvoda nacionalne ekonomije je uskopovezana s mehanizmom funkcioniranja kamatne, profitne i eskontnestope. Upravo zbog toga je predoèena interpretacija širih okvira veza-nih uz navedene stope. Koncept buduæe vrijednosti novca je vezan uzfaktor rasta nacionalne privrede, što drugim rijeèima znaèi da faktorkapitalizacije bitno odra�ava bit i kapital odnosa, bez kojeg nemauèinkovitog funkcioniranja gospodarstva.

Još je Keynes pokazao da vlade mogu ukrotiti konjunkturni ciklus,primjenjujuæi monetarne i fiskalne mjere, što utjeèe na ukupnupotrošnju. Instrumenti i mjere ekonomske politike okreæu se straniponude u makroekonomskoj aktivnosti, jer je agregatna ponudasredišnje pitanje i za kratkoroèni i dugoroèni razvoj privrede. Ujednoje potrebno istaknuti da meðusobno djelovanje izmeðu agregatne pot-


ra�nje i agregatne ponude odreðuje razinu outputa, nezaposlenosti iiskorištenja kapaciteta i kljuèno je za kretanje razine cijena i inflacije,gledajuæi i kratkoroèno. Dugoroèno agregatna ponuda je glavni èini-telj koji stoji iza gospodarskog rasta.

Ekonomski rast je središnje ekonomsko pitanje i cilj koji se �eli pos-tiæi posredstvom kreiranja konzistentnog gospodarskog sustava. Utom kontekstu gospodarski rast je najznaèajniji èinitelj ekonomskoguspjeha nacije i predstavlja ekspanziju bruto domaæeg proizvodaneke zemlje. U ekonomskom rastu, u vremenu u kojem mi �ivimo,poduzetnici i kapital vode glavnu rijeè, što u stvari znaèi da akumula-cija kapitala i nove tehnologije postaju dominantne sile koje utjeèu nagospodarski rast. Ujedno je potrebno istaknuti, kada se govori o tren-du ekonomskog rasta, da nema linearno stvarnog rasta, što na svojnaèin potvrðuju dugoroèni trendovi razvoja gospodarstva visokorazvijenih zemalja, kao i povijesna iskustva te doprinosi ekonomsketeorije. U stvari postoje veliki valovi ili devijacije u razdobljima odjednog desetljeæa ili èak du�im razdobljima. Tako i tehnološke inova-cije ne moraju zauvijek ostati na visokoj razini, kao i poveæanje �ivot -nog standarda. Opadajuæi prinosi mogli bi postajati sve znaèajniji.

Meteorski uspon popularnosti u tijeku 80-tih i 90-tih godina do�ivioje pristup poticanju ekonomskog rasta, poznat kao ekonomija ponu-de, što je posebno motiviralo fiskalnu politiku Reaganove administra-cije. Ekonomija ponude naglašava poticanje ljudi na rad i štednju tesmanjenje poreza kako bi se promijenio smjer sporog privrednog ras-ta i opadanja rasta produktivnosti. Došlo je do “volte face” (preokre-ta) u ekonomskoj filozofiji pri èemu se polazi od toga da output jaèereagira na motivacije, poreze i faktorske prinose nakon odbitka pore-za, nego na promjene u agregatnoj potra�nji. Preko ekonomije ponu-de nastaje novi naglasak na motivaciji, što oznaèava odgovarajuæeprinose kaje donosi rad, štednja i poduzetništvo. Ako su porezne sto-pe pretjerano visoke, dolazi do gubitka motivacije. Zapravo, ekono-mija ponude naglašava ulogu fiskalne politike pri determiniranjuekonomskog rasta i agregatne ponude. Filozofija gospodarskog rastai ekonomija ponude treba omoguæiti konjunkturni razvojni ciklus,koji u stvari znaèi da dolazi do zaokreta u ukupnom nacionalnom out-putu, dohotku i zaposlenosti. Konjunkturni ciklus ima svoje vrhove idna, pri èemu se silazna faza manifestira kao recesija, a ulazna kaoprosperitet.


Hrvatska je u èetvrtom tromjesjeèju 2001. godine ostvarila realni rastdesezonirane vrijednosti bruto domaæeg proizvoda od 3,7% u odnosuprema istom razdoblju prethodne godine, pri èemu je najveæi dopri-nos rast BDP-a dala neto inozemna potra�nja uz zapa�en prinos i in-vesticijske potrošnje. Od komponenata domaæe potra�nje najviše suporasle bruto investicije (9,8%), dok je osobna potrošnja s godišnjimrastom od 4,5% dala najveæi doprinos rastu BDP-a. Sa stopom rastarealnog BDP-a u 2001. godini od 4,1% u odnosu na prethodnu godi-nu, Hrvatska ne mo�e biti zadovoljna, jer je s tom stopom rasta nemo-guæe ostvariti izlazak iz svekolike krize, kao i ostvariti temeljne cilje-ve gospodarske politike. Zbog toga je potrebno provocirati konjunk-turni investicijski razvojni ciklus, što implicira potrebu igranja jaèekarte na konceptu ekonomije hrvatske privrede odnosno kreiranjanove gospodarske matrice. Prema tome ostvarena stopa rasta BDP-anije zadovoljavajuæa, a niti se mo�e ocijeniti kao prosperitetna za Re-publiku Hrvatsku. Iako nije zabilje�en porast stope inflacije, a niti jedošlo do ozbiljnijeg remeæenja intervalutarnih teèajeva vezanih uzdomaæu valutu – kunu, Hrvatska još uvijek ima poziciju modela“umrtvljene” ekonomije, iako nešto o�ivljene. Po�eljna stopa rastaBDP-a bila bi 10-12% godišnje, što bi Hrvatskoj omoguæilo da za se-dam godina udvostruèi BDP i otvori realnu perspektivu razrješavanjakumuliranih socijalnih problema.

8. Zakljuène refleksije

a) I u 2002. godini egzistiraju brojni problemi u hrvatskomgospodarstvu, a što se ogleda u njegovoj nedovoljnoj konku-rentnosti na inozemnom i domaæem tr�ištu. Prisutna jevelika inozemna zadu�enost. Ujedno nije razriješen kom-pleks problema vezanih za unutarnju nelikvidnost. Hrvatskapoduzeæa u bilancama gubitka i dobitka iskazuju visoku ra-zinu gubitka, što se odra�ava na problematiku steèaja broj-nih poduzeæa, odnosno njihove likvidacije. Sve je topopraæeno zabrinjavajuæom nezaposlenošæu koja je postiglazabrinjavajuæu razinu od cca 24%. Sna�no se manifestirajuproblemi vezani uz neuèinkovitu privatizaciju, restruktura-ciju i transformaciju gospodarskih jedinica (poduzeæa). I da-lje postoji visoka politizacija i etatizacija ekonomskihodnosa. Sve to, kao i ostali problemi, ukazuje na potrebu bit-nih promjena u ekonomskoj politici, kao i opæim moda-


litetima funkcioniranja nacionalne ekonomije, odnosnoekonomsko i financijskog sustava. Pozitivnih promjena jemalo; Hrvatska na svoj naèin “dribla” na mjestu.

b) Hrvatska nije uspostavila uèinkoviti model tr�išno otvoreneekonomije, što znaèi da se alokacija resursa i dalje vršivelikim dijelom na prevladanom modelu distributivneekonomije. Afirmacija modela tr�išno otvorene ekonomijeza Hrvatsku je imperativ, jer æe bez toga teško uhvatitineksus s visoko razvijenim zemljama i djelotvorno seuklopiti u proces globalizacije svijeta. To nala�e potrebuizrade konzistentne koncepcije i strategije razvoja RH.

c) Hrvatska je manifestirala negativnu pojavu dekapitalizacije,što je nastalo kao posljedica pogrešnog koncepta privati-zacije i otvorenih negativnih procesa deindustralizacije ideagrarizacije. Kapital je najvrednija supstancija u eko-nomiji; on je lokomotiva razvoja. Uz kapital glavni èim-benik razvoja su i nove tehnologije. Hrvatska ima tehno-loški jaz i njega bi trebalo prebroditi jakim investicijskim ci-klusom.

d) U Hrvatskoj zbilji ne funkcionira uèinkovito mehanizamkamatne i profitne stope. Iako postoje tendencije smanjenjakamatnih stopa, one još uvijek obaraju logiku mehanizmaprofitne stope, jer profitna stopa mora biti daleko veæa odkamatne stope, što znaèi da profitna stopa generira dobitposlovanja poduzeæa koja kompenzira trošak kapitala izaradu poduzetniku.

e) Financijski sustav Republike Hrvatske nije prohodan zatransformiranje raspolo�ive štednje, koja se javlja u oblikudepozita, u investicije, uva�avajuæi klasiènu relacijuinvesticija jednako štednja. Tako, radi ilustracije, štedni ioroèeni depoziti porasli su od 5,6 milijardi kuna 31.12.1997.na 10,2 milijarde kuna 31.12.2001., dok su devizni depozitiza to isto razdoblje porasli od 31,3 milijarde na 71,8milijardi kuna. Novèana masa je porasla od 13,7 na 23,7milijardi kuna. Zapa�a se pozicija “neutralnosti” mone-tarnih vlasti u Hrvatskoj. Dakle, veæ u 2002. godini novèaništedni oroèeni i devizni depoziti iznose cca 84 milijardekuna. I stoga proizlazi kljuèni zakljuèak: uz primarni novacsamo je dio ukupne pasive monetarnih institucija u funkcijinovèane cirkulacije, a znatan iznos ostaje u funkciji mone-


tarne regulacije, istrgnut iz monetarnih tokova. Kreditna sepolitika više okretala prema sektoru stanovništva, negoprema poduzeæima, iako su i tu napravljeni odreðenipomaci. Toj interpretaciji treba dodati promjene nemone-tarne pasive koje predstavljaju najva�niji mehanizamponištavanja M1. Devizni depoziti postigli su visoku razinu.Tu se manifestira fenomen da se kanalom nemonetarnepasive i ostale pasive (neto) poništava veliki iznostransakcijskog novca i stvara novèani oblik imovine koji nesudjeluje u robno-novèanim transakcijama, ukazuje navelika sredstva za investicije. Ustvari, Hrvatska ukazujefenomen mrtvih kapitala.

f) Vrlo je aktualno pitanje odnosa izmeðu realnog i finan-cijskog sektora u Hrvatskoj. To predstavlja krucijalnopitanje. Postoji odvojenost realnog i financijskog sektora;postoji “distanca” financijskog sektora u odnosu na realni.Na svoj naèin u Hrvatskoj postoji fenomen da financijskisektor generira pogoršanje realnog sektora iscrpljujuæi muraspolo�ivu likvidnost, kao i znaèajan dio dohotka. Ujednoje nastala nemila pojava ekspatrijacije, odlijevanje devizneimovine u svim oblicima u inozemstvo. Ekspatrijacija jenemila pojava koja velikim dijelom onemoguæava pozitivneprocese u funkcioniranju hrvatskog gospodarstva.

g) Hrvatska se mora okrenuti provjerenim mehanizmimafunkcioniranja gospodarskog i financijskog sustava, što sasvoje strane implicira potrebu implementacije i postuliranjaonih vrednota kapitalizma koje æe Hrvatsku gurnuti na stazuprosperiteta, gdje zasigurno mehanizmu kamatne i profitnestope pripada va�no mjesto i uloga.


Pri

log

1.

Osn

ovne

info

rmac

ije

oH

rvat

skoj

(eko

nom

skii

ndik

ator

i)

1993.

1994.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

Površ

ina

(ukm

²)56

.538

56.5

3856

.538

56.5

3856

.538

56.5

3856

.538

56.5

3856

.538

BD

P(u

mil

.US

D,t

ekuæ

eci

jene

)10

.903

14.5

8518

.811

19.8

7220

.109

21.6

2820

.031

19.0

3020

.263

BD

P-g

od

išn

jest

op

ep

rom

jen

e(u

%st

alne

cije

ne)

-8,0

5,9

6,8

5,9

6,8

2,5

-0,9

3,7

4,1

BD

Pp

ost

an

ovn

iku

(uU

SD

)2.

349

3.13

74.

029

4.42

24.

398

4.80

54.

399

4.33

44.

625

Sto

pa

infl

aci

je(u

%na

kraj

ura

zdob

lja)

1.14

9,7

-3,0

3,7

3,4

3,8

5,4

4,4

7,4

2,6

mB

roj

stan

ovn

ika

(um

il.)

4,6

4,6

4,7

4,5

4,6

4,5

4,6

4,4

4,4

Izvoz

rob

ei

usl

uga

(u%

BD

P-a

)56

,848

,837

,739

,540

,939

,640

,545

,547

,4

Uvoz

rob

ei

usl

uga

(u%

BD

P-a

)53

,045

,449

,549

,756

,649

,248

,950

,452

,6

Tek

uæi

raèu

np

latn

eb

ilan

ce(u

%B

DP

-a)

5,7

5,9

-7,7

-5,5

-11,

6-7

,1-6

,9-2

,3-3

,1

Inoze

mn

id

ug

(um

il.U

SD

,na

kraj

ura

zdob

lja)

2.63

83.

020

3.80

95.

308

7.45

29.

586

9.87

211

.002

11.1

46

Inoze

mn

id

ug

(u%

BD

P-a

)24

,220

,720

,226

,737

,144

,349

,357

,854

,5

Inoze

mn

id

ug

(u%

izvo

zaro

beiu

slug

a)42

,642

,453

,767

,790

,711

1,9

121,

612

7,0

115,

1

Uk

up

na

otp

lata

inoze

mn

og

du

ga

(u%

izvo

zaro

beiu

slug

a)6,

64,

36,

49,

313

,819

,429

,329

,937

,9


Bru

tom

eðu

naro

dn

ep

rièu

ve

HN

B-a

(um

il.U

SD

,na

kraj

ura

zdob

lja)

616

1.40

51.

895

2.31

42.

539

2.81

63.

025

3.52

54.

697

Bru

tom

eðu

naro

dn

ep

rièu

ve

HN

B-a

(um

jes.

uvoz

aro

beiu

sl.n

akr

.raz

do.)

1,3

2,5

2,4

2,8

2,7

3,2

3,7

4,4

5,3

Dev

izn

ite

èaj

za31.p

rosi

nca

(HR

K:1

US

D)

6,56

195,

6287

5,31

615,

5396

6,30

313,

2475

7,64

778,

1553

9,35

60

Pro

sjeè

ni

dev

izn

ite

èaj

(HR

K:1

US

D)

3,57

745,

9953

5,23

005,

4338

6,15

716,

3623

7,11

248,

2768

8,33

91

Izvo

r:B

ilte

nH

rvats

keN

aro

dne

Banke

br.

70

Pri

log

2.

Mon

etar

niik

redi

tnia

greg

ati

Na

kraj

ura

zdob

lja

um

ilij

unim

aku

naip

osto

cim

a

God

ina

Mje

sec

Pri

marn

in

ovac

Novèa

na

masa

M1

Novèa

na

masa

M1a

Uk

up

na

lik

vid

na

sred

stva

M4

Net

od

om

aæa

ak

tiva

Pla

sman

i

1993.

pros

inac

2.24

8,9

3.13

4,4

3.75

9,2

10.0

61,1

12.0

05,7

20.2

87,9

1994.

pros

inac

4.71

4,2

6.64

2,6

6.99

6,7

17.6

79,9

16.5

40,1

27.6

61,5

1995.

pros

inac

6.74

4,1

8.23

4,9

8.50

3,2

24.6

23,0

21.5

76,3

32.8

19,5

1996.

pros

inac

8.77

0,4

11.3

68,9

11.4

94,9

36.7

01,1

24.9

60,4

33.8

31,2

1997.

pros

inac

10.3

46,1

13.7

31,4

13.8

48,8

50.7

42,0

33.8

29,0

48.8

63,4

1998.

pros

inac

9.95

4,2

13.5

31,4

13.6

15,2

57.3

40,3

44.6

26,8

59.7

92,0


1999.

pros

inac

10.3

10,0

13.8

58,9

13.9

65,7

56-6

59,3

40.0

03,8

55.8

75,8

2000.

pros

inac

11.7

17,3

18.0

30,3

18.2

56,4

73.0

61,1

44.0

43,9

60.8

63,3

2001.

pros

inac

17.8

03,2

23.7

03,5

23.9

36,5

106.

071,

457

.410

,074

.868

,1

Mje

seèn

ast

opa

rast

a

God

ina

Pri

marn

in

ovac

Novèa

na

masa

M1

Novèa

na

masa

M1a

Uk

up

na

lik

vid

na

sred

stva

M4

Net

od

om

aæa

ak

tiva

Pla

sman

i

1993.

--

--

--

1994.

11,7

32,

203,

832,

2611

,84

3,45

1995.

2,97

0,89

1,54

3,41

1,0

1,88

1996.

11,3

57,

837,

674,

88-5

,41

-11,

61

1997.

7,86

3,93

3,85

2,16

4,98

4,96

1998.

7,24

6,92

6,59

2,51

3,73

0,25

1999.

4,53

5,46

5,48

2,28

0,35

-4,5

8

2000.

7,32

10,0

49,

893,

6610

,46

2,66

2001.

8,01

13,0

11,9

611

,65

3,40

1,17

Izvo

r:B

ilte

nH

rvats

keN

aro

dne

Banke

br.

70,st

r.18.


Literatura

1) Bierman, H., i Smidt, D.: The Capital Budgeting Decision, EconomicsAnalysis and Financing od Investment Desision, New York, 1965.

2) Brigham, E.F.: Financial Managment, Theory and Practice, šestoizdanje, Chicago, 1991.Conrad, Joseph: An Introduction to Theory ofInterest, Berkeley, University of California Press, 1959.

3) Fisher, I.: The Theory of Interes, New York, 1965.

4) Fisher, I.: Two Philosophies of Money, London, St. Martin’s Press,1997.

5) Fraser, D.R. i Rose, P.S.: Financial Instutiones and Markets inManaging World, treæe izdanje, 1987.

6) Foley, J.B.: Tr�ište kapitala, Zagreb, Mate, 1993.

7) Fridman, M.: Teorija novca i monetarna politika, Beograd, 1973.

8) Haugen, A.R.: Modern Investment Theory, USA, 1986.

9) Homer, S.: A History of Rates, New Brunswick, N.J.:RutgersUneversity Press, 1963.

10) Homer, S. i. Johannesen, R.I: The Price of Money 1946.-69., NewBrunswick, N.J.: Rutgers University Press, 1969.

11) Home, C.V.J.: Financijsko upravljanje i politika, deseto izdanje,Zagreb, Mate, 1993.

12) Ibbotson, R.G. i Brinson, G.P.: Investment Markets, New York,McGraw-Hill, 1987.

13) Keynes, J.M.: Opæa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Zagreb, 1956.

14) Keynes, J.M.: Izabrana djela, Zagreb, Matica Hrvatska, 1994.

15) Moore, B.: An Introduction to the Theory of Finance, New York, TheFree Press, 1968.

16) Orsag, S.: Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Zagreb, 1997.

17) Shumpeter, A.J.: Povijest ekonomske analize, Zagreb, 1975.

18) Stigmuns, M.: The Money Markets, USA, 1993.

19) Veselica, V.: Priruènik o vrijednosnim papirima, Zagreb, Iros, 1987.

20) Veselica, V.: Financijski sustav u ekonomiji, Zagreb, 1995.

21) Veselica, V. i Vojniæ, D.: Misli i pogledi u razvoju Hrvatske, HAZU,Zagreb, 1999.

22) Veselica, V.: Fenomenologija nelikvidnosti u hrvatskom gospodarstvu,Ekonomist, Zagreb, br. 5 i 6, 2000.

23) Veselica, V. i ostali autori: Gospodarska i socijalna zbilja Hrvatske,stanje i perspektive, HAZU i HDE, 2001.


24) Zavod za platni promet: Informacije o osnovnim financijskimrezultatima poduzetnika, objavljen u 1999., 1998., 1997. i 1996. godini.

25) Znanstveni skup “Dugoroèna strategija gospodarskog razvoja Hrvatske:Ekonomija”, Rifin, Zagreb, 1999.


kamatna i profitna stopa - staro.rifin.com · nalnih ekonomija i svjetske privrede kao cjeline....

Documents