kakvoĆa plodova sjemenjaka pasje ruŽe (rosa canina l.)

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET

Obrazovni program: Voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo

LOVORKA BARIČEVIĆ

KAKVOĆA PLODOVA SJEMENJAKA PASJE RUŽE (Rosa canina L.)

DIPLOMSKI RAD Voditelj dipl. rada: Doc. dr. sc. Zoran Šindrak

Zagreb, listopad 2010.

Ovaj diplomski rad ocijenjen je i obranjen dana ________________ s ocjenom __________________ pred povjerenstvom u sastavu: 1. Doc. dr. sc. Zoran Šindrak _______________________ 2. Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić _______________________ 3. Prof. dr. sc. Ines Han Dovedan _______________________

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Diplomski rad

Kakvoća plodova sjemenjaka pasje ruže (Rosa canina L.)

Lovorka Baričević

Sažetak Pasja ruža (Rosa canina L.) jedna je od najraširenijih samoniklih pripadnika roda Rosa u našoj zemlji, te prilično zastupljena u prirodnim, ruralnim pa i urbanim područjima. Iako se u svijetu pasja ruža proučava, uzgaja i oplemenjuje, u nas njezin uzgoj gotovo i ne postoji. U prirodi se mogu uočiti velike razlike među biljkama, posebno s obzirom na veličinu plodova, često i na vrlo malim staništima. Istraživanje je provedeno na 8 grmova pasjih ruža na oko 1ha zapuštene poljoprivredne površine pokušališta 'Jazbina' u Zagrebu. Po 120 plodova u tehnološkoj zriobi nasumično je ubrano sa svakog grma. Rezultati su pokazali da su se prosječne težine plodova kretale od 1,88 do 2,96 g, prosječni udjeli svježeg mesa u plodovima od 65,4 do 74,7 %, a prosječni udjeli suhe tvari mesa (nakon sušenja na 105°C) u odnosu na težinu svježeg ploda od 22,9 do 28,6 %. Osim toga, plodovi istraživanih biljaka statistički su se razlikovali (uz P≤0.05) po dimenzijama (duljina, širina, debljina), i obliku, a kako su biljke rasle u ujednačenim klimatskim i edafskim uvjetima može se zaključiti da na ovom malom lokalitetu postoji razmjerno velika fenotipska, a time vjerojatno i genotipska varijabilnost biljaka pasje ruže. Uz opravdanu pretpostavku da na području Republike Hrvatske ima mnogo sličnih staništa pasje ruže, rezultati ovog istraživanja ukazuju na bogati genetski potencijal pasje ruže koji bi se mogao iskoristiti za početnu selekciju biljaka superiornih svojstava namijenjenih uvođenju u kulturu. Ključne riječi: Rosa canina L., pasja ruža, stanište, varijabilnost biljaka, selekcija str. 25, tab. 6, graf. 1, sl. 10, lit. 50

DOCUMENTAL CARD University of Zagreb Faculty of Agriculture

Diploma thesis

Fruit quality of dog rose seedlings (Rosa canina L.)

Lovorka Baričević

Summary Dogs rose (Rosa canina L.) is one of the most widespread wild members of the genus Rosa in our country, and quite frequent in nature, rural and urban areas. Although dog rose has been worldwide studying, cultivating and breeding, in our country its cultivation has almost not exist. Great differences between plants, especially considering the size of theirs fruits, could be noticed in nature, often on the very small habitats. The study was conducted at 8 dog rose bushes on about 1ha of neglected agricultural land of experimental station 'Jazbina' in Zagreb. From each plant were randomly collected 120 fruits at a technological maturity. The results showed that the average fresh fruit weight ranged from 1.88 to 2.96 g, the average fresh flesh portion from 65.4 to 74.7% and the average dry meat matter content (after drying at 105°C), in relation to the fresh fruit weight, from 22.9 to 28.6%. In addition, the fruits of examined plants statistically differed (at P≤0.05) in dimensions (length, width, thickness), and shape. Since plants were found in uniform climatic and edaphic conditions it can be concluded that a relatively large phenotypic, and probably the genotypic variability of dog rose plants was existed in such a small location. With the reasonable assumption that the Croatian territory has a lot of similar dog rose habitats, the results of this study indicate a rich genetically potential of dog rose, which could be used for initial selection of plants with superior characteristics intended to be introduced in cultivation. Key words: Rosa canina L., dog rose, habitat, plant variability, selection p. 25, table 6, graph. 1, pic. 10, lit. 50

SADRŽAJ 1. UVOD ............................................................................................................ 1 2. CILJ ISTRAŽIVANJA ...................................................................................2 3. PREGLED LITERATURE .............................................................................3 3.1. Biologija i botanička obilježja pasje ruže ................................................3 3.2. Uporaba pasje ruže....................................................................................4 3.3. Kemijski sastav ploda pasje ruže..............................................................5 3.4. Razmnožavanje.........................................................................................6 3.5. Uzgoj.........................................................................................................7 4. MATERIJALI I METODE............................................................................10 4.1. Lokacija...................................................................................................10 4.2. Klima.......................................................................................................11 4.3. Istraživani sjemenjaci (fenotipovi) pasje ruže.........................................12 4.4 Metode rada.............................................................................................15 4.4.1. Mjerenje boje plodova..........................................................................15 5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA...........................................17 6. ZAKLJUČAK...............................................................................................21 7. POPIS LITERATURE.................................................................................22

Baričević Lovorka (2010.) Diplomski rad

1

1. UVOD

Ruže (Rosa spp.) pripadaju u red Rosales, porodicu Rosaceae, podporodicu Rosoidae i rod Rosa L. (Sitte et al. 1998.). Rod Rosa obuhvaća od 100 do 250 vrsta (Beckett 1985.). Prema Ivančiču (2002.), u sistematici ovog roda nema niti jednog kriterija s obzirom na pitanje koja skupina biljaka predstavlja samostalnu vrstu a koja ne, pa se zbog toga niti ne zna stvarni broj vrsta.

Neki pripadnici roda Rosa i njihovi križanci (ruže) jedni su od najpopularnijih ukrasnih biljaka i kao takvi imaju jako dugu povijest. Računa se da su se ruže tijekom posljednjih 4700 godina ljudske povijesti koristile zbog svoje ljepote, mirisa, za pripravu ružinog ulja i vodice, te za kozmetičke i medicinske svrhe (Uggla, 2004). Plodovi ruža, ‘šipci, šipurci’ također su od davnina nalazili mjesto u ljudskoj ishrani. U novijoj povijesti plodovi ruža postali su popularni zbog znatnog udjela vitamina C, koji se, ako je vjerovati brojnim studijama, ne uništava značajno primjenom toplinskih tretmana (npr. prilikom kuhanja čajeva ili marmelada).

Uzgajanje ruža, a time i njihovo oplemenjivanje, javlja se već u starome vijeku, a prvi kultivari zabilježeni su već početkom 16. stoljeća. Kasnije su se umjetnim križanjem dobili kultivari koje danas nazivamo “modernim kultivarima”. Broj vrsta koje su sudjelovale u stvaranju tih kultivara nije velik - između 8 i 20 (De Vries and Dubois, 1996) - s obzirom na ukupan broj vrsta roda Rosa. Međutim, to ne mora značiti da je varijabilnost genetske osnove tih kultivara također razmjerno mala.

Mnoge vrste i podvrste ruža rastu samoniklo u temperaturnim zonama Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, te pokazuju veliku genetičku raznolikost, neujednačenost u dozrijevanju i heterogamiju (de Vries, 2005). Neke od značajnijih vrsta roda Rosa su: R. rubiginosa, R. villosa, R. pendulina, R. sempervirens, R. arvensis, R. canina. Zajedno s velikim brojem svojih hibrida, R. canina najrasprostranjenija je vrsta u Europi (Weissemann, 2002). I u Hrvatskoj je R. canina veoma rasprostranjena i gotovo je bez iznimke samonikla.


2

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Iako se plodovi pasje ruže (R. canina) sakupljaju od davnina, njezin uzgoj u nas gotovo i ne postoji. Međutim, u svijetu se ona proučava, oplemenjuje i uzgaja, između ostalog i za proizvodnju plodova, pa je stoga opravdano provoditi istraživanja i na domaćim populacijama. Ovo istraživanje rađeno je s pretpostavkom da se i na vrlo malom području može kriti značajan genetski potencijal pasje ruže što može ohrabriti poduzimanje istraživanja većih razmjera. Da bi se to preliminarno dokazalo, na temelju određenih svojstava plodova, izmjerena je varijabilnost samoniklih biljaka pasjih ruža na oko 1 ha zapuštene poljoprivredne površine (rubovi polja, grmlje) pokušališta ‘Jazbina’ Agronomskog fakulteta u Zagrebu.


3

3. PREGLED LITERATURE 3.1. Biologija i botanička obilježja pasje ruže

Pasja ruža (Rosa canina L.) je grm visine 1,5-2,5 m s uspravnim ili povijenim granama prekrivenim trnovima. Trnovi su jaki, u osnovi široki, te srpasto savijeni prema dolje (Forenbacher, 1990). Listovi su dugi 6-10 cm, a sastavljeni su od 5-7 listića. Listići su jajasti ili eliptični, 15-40 mm dugački i nazubljeni. S gornje strane su goli i sjajni, a s donje obrasli rijetkim dlakama. Lisna je peteljka bodljikava, sa zaliskom. Cvjetovi na biljci mogu biti smješteni pojedinačno ili u gronji. Crvene su ili ružičaste boje. U našim krajevima pasja ruža cvjeta u svibnju i lipnju, a plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Najčešće raste na rubovima šuma, proplancima, te uz rijeke. U Hrvatskoj pasja ruža raste gotovo posvuda, od kamenitih i suncu izloženim obronaka u primorju, pa sve do gorskih predjela (http://hirc.botanic.hr/). U našoj se zemlji može naći sve do 1400 m nadmorske visine (Forenbacher, 1990). Zbog svoje rasprostranjenosti nastao je veliki broj narodnih imena, npr. pasja ruža, divlja ruža, šipurika, šipak, šipek, pasja drača, obični šipak, ali i mnogo sinonima u znanstvenoj botaničkoj klasifikaciji (R. canina agg, R. afzeliana, R.

andegavensis, R. squarrosa, R. canina ssp. dumalis, R. canina ssp. lutetiana). Divlje ruže su poliploidi, najčešće pentaploidi. Karakterizira ih specifična

mejotička dioba, opisana još prije više od 80 godina (Täckholm, 1922.) Neovisno o stupnju ploidnosti (najčešće 5x, ponekad 4x i 6x), samo sedam bivalenata formira se u prvoj mejotičkoj diobi. Preostali kromosomi pojavljuju se isključivo kao univalenti, koji ne sudjeluju u formiranju polena. Rezultat takve diobe su biljke koje imaju normalan broj kromosoma, ali je samo 15-25% tih kromosoma preneseno s peluda, dok su ostali kromosomi s druge roditeljske biljke. To vodi do toga da je velika većina križanaca morfološki slična jednom roditelju (Werlemark and Nybom, 2004). Iako su divlje ruže samooplodne (Jicinska, 1976), njihovi veliki cvjetovi privlače pčele i druge insekte, te su križanja vjerojatno uobičajena. Nekoliko autora navelo je i pojavu apomiksisa tj. nastajanje sjemena bez prethodne oplodnje (Werlemark, 2000).


4

Slilka 1. Karta rasprostranjenosti R. canina (izvor: http://hirc.botanic.hr/)

3.2. Uporaba pasje ruže

Pasja ruža značajna je u prirodnim staništima, hortikulturi i farmakologiji. U prirodi osigurava hranu i stanište za neke životinje dok se u hortikulturi koristi kao podloga za cijepljenje komercijalnih sorti ruža (Baktir and Hazar, 1995; Durkin, 1992), a može se i ciljano saditi za sprječavanje erozije tla jer je prilagodljiva različitim tlima i ekološkim uvjetima. Malo koja bolest ili štetnik može značajno oštetiti odraslu biljku. Osim toga koristi se i u cvjećarstvu jer odrezane grane, sa atraktivnim plodovima, mogu dugo stajati i izgledati svježe u cvjetnim aranžmanima (Baktir, Hazar, Uysal and Özel, 2005).

Ipak, najviše se upotrebljavaju plodovi jer sadrže veliki broj aktivnih tvari. Zdravstvene i prehrambene vrijednosti plodova posebno su došle do izražaja u drugom Svjetskom ratu, kada su zbog ekonomske krize plodovi divlje ruže bili vrlo cijenjen i jeftin izvor C vitamina (Mark, 1976).


5

U novije vrijeme došlo je do povećanja interesa ljudi za zdravom hranom. To je na tržištu otvorilo jedno novo područje za visoko kvalitetne, manje poznate voćne vrste, kao što je šipak. Iako interes za ovu vrstu sporo raste, provodi se mnogo istraživanja koja pokazuju utjecaj ovog voća u prehrani. Ono sadrži neke bitne tvari koje se preporučaju u prehrani radi izbjegavanja bolesti, kao što je npr. askorbinska kiselina koja sprečava pojavu skorbuta. (Erçisli and Güleryüz, 1996). Nadalje, ima anti-upalna djelovanja (Larsen et al., 2003; Warholm et al., 2003; Winther et al., 1999), te velika antioksidativna svojstva (Daels-Rakotoarison et al., 2002; Gao et al., 2000; Halvorsen et al., 2002) Plodovi se uglavnom ne konzumiraju u svježem stanju, već se koriste za proizvodnju marmelada, džemova, sokova, čajeva i sirupa (Ercişli, 1996).

Osim mesa ploda uporabiti se mogu i sjemenke koje, unatoč svojoj velikoj

vrijednosti, često ostaju neiskorištene. Iskoriste se za ishranu životinja, ili se spaljuju. U stvari, trebalo bi iz njih izlučiti ulje koje se može koristiti u medicinske svrhe. Vrijedno ulje ekstrahirano iz sjemenki koristi se u proizvodima za kožu i kosu zbog visokog sadržaja linolne i linoleilne kiseline. Ulje se preporuča i za upotrebu u proizvodima za zaštitu od sunca. Također, liječi opekline kože i dermatitis. Zbog svih ovih pozitivnih svojstava, i mogućnosti upotrebe u kozmetici i medicini, sjemenke ne bi smjele biti potraćene na životinjsku ishranu ili spaljene (Çinar and Dayisoylu, 2005). 3.3. Kemijski sastav ploda pasje ruže

Istraživanja o kemijskim spojevima u plodovima pokazala su da udio biološki aktivnih tvari uveliko ovisi o stupnju zrelosti plodova u trenutku berbe. Berba plodova prije ili poslje optimalnog roka može dovesti do gubitaka od 50%.

Veličina i težina svježe ubranih plodova pasje ruže jako varira. Prema istraživanju provedenom u Turskoj, na trinaest genotipova R. caninae ti podatci su sljedeći: težina plodova iznosila je od 2.60-4.95 g, dužina 23.53-33.83 mm, širina plodova 13.11-18.40 mm, udio mesa u plodu 66.42- 86.67 % i od 661- 1032 mg/100 ml askorbinske kiseline (Celik, Kazankaya and Ercisli, 2009). Plodovi sadržavaju prosječno 40 sjemenki. Otprilike 30-35 % ploda zauzima sjeme, dok je ostalih 65-70 % u perikarpu (Ercisli and Guleryuz, 2006).

U mesu ploda prosječno ima 11% pektina, 10.0-13.7 % invertnog šećera, 0.6-2.4% saharoze, 2.0-2.7 % tanina, 2.4% pepela i 22.8-38.0% vode (Arslan et al., 1996). Meso također sadrži karotenoide, vitamine B1, B2, E i K, i


6

minerale kalij, kalcij, magnezij, natrij, fosfor, željezo, bakar i cink (Demir and Özcan, 2001; Yildiz and Nergiz, 1996). Sjemenke sadrže 6.9-8.6% ulja (uglavnom nezasićene masne kiseline), 6.9-8.6% proteina i 0.22-0.44 mg askorbinske kiseline/100 g sjemenki.

Plodovi pasje ruže najpoznatiji su zbog sadržaja C vitamina. Vitamin C sudjeluje u različitim fiziološkim procesima u ljuskom organizmu; u fiksaciji kalcija u kostima (Demir and Özcan, 2001.), ubrzava detoksikacijske procese u organizmu tj. razgradnju nitrita, amina, nikotina, kancerogenih tvari i nekih teških metala. Smatra se i anti-stres faktorom (Ciulei et al., 1993.; Gheorghe-Mohan, 2000.). Vitamin C esencijalan je i u mnogim metaboličkim procesima, kao što je hidroliza prolina i lizina u sintezi kolagena (Larsen et al., 2003.), u pretvorbi folne kiseline u tetrahidrofolat i sudjelovanju u sintezi steroidnih hormona (Nueleanu, 2006.; Ognean and Dojană, 2001.).

Upravo zbog toga provedeno je istraživanje o tome, na koji je način

najbolje pripremati plodove pasje ruže da bi se sačuvalo najviše C vitamina. Rumunjski znanstvenici su došli do zaključka da je najbolji način stavljanje plodova u zakipjelu vodu i kuhanje u trajanju od pet minuta. Također, poželjno je da se tekućina dobivena kuhanjem upotrebljava neposredno nakon pripreme zato što se stajanjem od 24 sata količina askorbinske kiseline znatno smanjuje (Nueleanu, Mihoc and Mihai, 2007.). 3.4. Razmnožavanje

Pasja ruža može se razmnožavati sjemenom i reznicama (Safarov, 2004.). Short i Roberts (1991) izvijestili su da se ruže mogu jednostavno razmnožavati izdancima i in vitro. U Turskoj se ruže za uzgoj plodova razmnožavaju najčešće uzimanjem reznica u jesen. Unatoč tome Rosa caninai je svojstveno to da se dosta teško zakorjenjuje iz reznica. Uspješnost razmnožavanja pomoću reznica ovisi o dobu godine u kojem je uzeta, te o fiziološkom stanju majčinske biljke. Osim tih faktora, supstrat za ukorjenjivanje, ekološki uvjeti, i posebno primjena auksina, jako su važni (Hoşafçi, Arslan and Sarihan, 2005).

U Švedskoj se reznice sa jednim nodijem uzimaju sa mladog izbojka koji nema cvjetove. Supstrat za zakorjenjivanje sastoji se od treseta i perlita. Zakorjenjivanje se obavlja u tegli u plastičnom tunelu, na temperaturi 20-22°C i pri visokoj vlazi zraka. Nakon jednog tjedna dodaje se tekuće gnojivo u niskim koncentracijama tri puta tjedno. Nakon 4-5 tjedana vade se zakorijenjene sadnice (Uggla and Martinsson, 2005).


7

Zbog specifične mejoze, koja daje prilično homogeno potomstvo, razmnožavanje sjemenom moglo bi zamijeniti razmnožavanje reznicama, iako sjeme zbog svoje endogene i egzogene dormantnosti, te zbog visokog sadržaja apscizinske kiseline (ABA) teško klije (Gudin et al., 1990). Hlađenjem, tretiranjem kiselinama i regulatorima rasta, posebno thioureom i vitaminima, moguće je prekinuti dormantnost (Karakoc and Aydın, 1989). Pravilan odabir vremena berbe plodova jako je bitan jer utječe na sposobnost klijavosti sjemena. Da bi imali optimalnu klijavost plodovi moraju biti ubrani kada im boja kože prelazi iz zelene u crvenkastu (Raev, 1976). Giberelini također imaju veliki utjecaj u procesu klijanja, i njihova vanjska primjena na sjeme može prekinuti dormantnost (Greipsson, 2001). Dobre rezultate dobili su Suszka & Bujarska-Borkowska (1987) još jednostavnijom metodom tj. obradom temperaturom (toplim i hladnim periodima). 3.5. Uzgoj

U Švedskoj se sadnice stavljaju najčešće u plastični malč. On uravnotežuje vlažnost tla i štiti biljke od korova. Ta metoda ima i svoje nedostatke: problem sa korovom koji se nalazi uz samu biljku, otežana gnojidba i na nekim plantažama životinje mogu oštetiti malč. Biljke se sade na razmak od 0,7 m u redu i 3-4 m između redova. Važno je da se tijekom mehaničke berbe biljke naslanjaju jedna na drugu. Razmak između redova mora biti prilagođen mehanizacijskim strojevima (Uggla and Martinsson, 2005).

Biljke počinju plodonositi nakon dvije godine, a najveći prinosi postižu nakon 4-6 godina. Kada biljke sazore i kada vrijeme za berbu bude najpovoljnije, ona se mora izvršiti što je brže moguće kako bi se izbjegla opasnost od mrazova koji bi mogli oštetiti plodove. Tijekom berbe biljke mogu biti oštećene, a takve biljke podložne su napadu bolesti i smrzavanju. Zbog toga je cilj oplemenjivanja stvoriti kultivare koji dozrijevaju nekoliko tjedana ranije (Uggla and Martinsson, 2005).

Postoji i nekoliko općenitih preporuka za uzgoj biljaka prilagođenih mehaničkoj berbi: ujednačene parcele, istovrsan sadni materijal, ujednačeno dozrijevanje i dobra otpornost na oštećenja koja nastaju pri strojnoj berbi (Palau and Torregrosa, 1997.). Kultivari koji ranije sazrijevaju otporniji su na oštećenja zbog toga što nakon berbe nastavljaju rasti, te se oporave nakon berbe. Oni koji kasnije sazrijevaju, nakon berbe se ne stignu oporaviti, te su zbog toga podložniji oštećenjima tijekom zime (Uggla and Martinsson, 2005).


8

Orezivanje je također jako bitno zbog toga što oblik i starost izboja utječu kako na prinos tako i kakvoću plodova. Nakon presađivanja u polje, mlade biljke orežu se tako da na svakom izdanku ostane 2-5 pupova, po mogućnosti da gornji pupovi budu okrenuti prema van kako bi se dobio otvoreni oblik grma. Rezidba starijih biljaka treba biti prilagođena sorti i načinu berbe. R.

canina najviše plodova daje na jednogodišnjim izbojcima koji rastu iz dvogodišnjeg drva. Za ručnu berbu preporuča se zimska rezidba kojom se ostavlja po 10-15 rodnih izbojaka na jednoj biljci (Werlemark and Nybom, 2004).

Berba može biti ručna i mehanizirana. U Čileu berba se obavlja ručno, sa spravama domaće izrade koje se nazivaju “rasqueta”, što bi mogli prevesti kao grebač. Odrastao čovjek može dnevno nabrati do 100 kg plodova (Joublan and Rios, 2005). U zemljama gdje je radna snaga znatno skuplja (kao npr. u Švedskoj), relativno niska cijena neprerađenih plodova, nameće obaveznu uporabu strojeva za berbu plodova. Strojevi za berbu plodova divlje ruže rade na principu “protresi i ulovi”. Prva strojna berba može se provesti 3-4 godine nakon sadnje; nakon nje svake (slijedeće) godine grm treba orezivati kako bi njegov oblik bio pogodan za narednu strojnu berbu. Ako biljka postane previsoka i presnažna ili prestara da bi davala dobar prinos, rezanje na 5-10 cm iznad tla pomoći će njenom pomlađivanju. Dugovječnost nasada divlje ruže postiže se rezanjem biljaka u pravo vrijeme (Uggla and Martinsson, 2005).

Nakon berbe, plodovi bi se odmah trebali obraditi kako bi zadržali sva svoja pozitivna svojstva. Tradicionalan način čuvanja plodova postiže se sušenjem. U nekim područjima, plodovi se jednostavno rasprostru po zemlji i suše se vani na suncu. Međutim, takav postupak može rezultirati i raznim zarazama, najčešće gljivama iz rodova Penicillium, Mucor, Rhizopus i Alternaria. Zbog toga se danas plodovi koji se koriste u komercijalne svrhe suše u posebnim aparatima. Sušenje treba biti provedeno što je brže moguće zbog utjecaja na promjenu sastava tvari. Gubitak boje i vitamina, kao i hranjivih tvari događa se ukoliko sušenje traje predugo. Plodovi se mogu sušiti cijeli ili narezani na manje komade. Kada se na sušenje stave cijeli plodovi, oni obično nabubre zato što vlaga ne može dovoljno brzo ispariti kroz epidermu. Zbog toga sušenje cijelih plodova traje znatno duže nego sušenje narezanih plodova. Istraživanja su pokazala da je količina folne kiseline i C vitamina bila veća kada je temperatura sušenja iznosila 90°C, te kada su plodovi bili narezani. Osim sušenja cijelih i narezanih plodova, moguće je prije sušenja i potpuno zgnječiti plodove u kašu (Werlemark and Nybom, 2004).


9

Ulje iz sjemenki može se izvući grijanjem, rastvaranjem i tiješnjenjem. Metoda grijanjem ne koristi se za proizvodnju ulja u komercijalne svrhe. Gnječenjem se odjeljuje ulje pritiskom na zgnječenu masu sjemenki. Za rastvaranje sjemenki kako bi se iz njih izdvojilo ulje koriste se različita sredstva (npr. dietil eter, heksan, ...) i različite metode (ultrazvučne i mikrovalovima). Rastvaranjem se iz sjemenki može izvuči gotovo sve ulje. Ostaje manje od 1% u ljuskicama.

Važnije bolesti koje napadaju divlje ruže su: bolest crnih pjega (Marssonina rosae), pjegavost lista (Sphaceloma rosarum), prašna snijet (Sphaereotheca pannosa) i hrđa (Phragmidium sp.). Od ovih bolesti najčešća i najznačajnija je bolest crnih pjega koja se na zaraženoj biljci manifestira pojavom tamnih, gotovo crnih pjega okruženih klorotičnim područjem. Za jačeg napada dolazi do defolijacije. Kada se javi novo lišće, ono opet bude zaraženo. Takav proces oslabljuje biljku, rezultat toga je slabiji rast, slabija cvatnja ili čak odumiranje cijele biljke (Carlson-Nilsson and Uggla, 2004.).

Navedene se bolesti mogu suzbijati raznim fungicidima, pri čemu treba paziti na njihov utjecaj na okoliš, te strogo kontrolirati njihovu primjenu. Upravo je zbog toga se smatra da je mnogo bolji način kontroliranja bolesti stvaranje otpornih kultivara.

Insekt koji u nasadima divlje ruže radi najveću štetu je ružina voćna muha (Rhagoletis alternata). Ona se javlja masovno i napada plodove, te na taj način prouzrokuje velike ekonomske štete. Odrasli oblici se pojavljuju od lipnja do kolovoza. Ženka leglicom odlaže jaje ispod kožice gotovo zrelog ploda. Štete radi i jagodin cvjetar (Anthonomus rubi), oštećujući cvjetove. Ličinke izgrizaju cvjetove, što prouzrokuje smanjenu rodnost (Uggla and Martinsson, 2005).


10

4. MATERIJALI I METODE 4.1. Lokacija

Istraživanje je provedeno na pokušalištu Agronomskog fakulteta u Zagrebu ‘Jazbina’, smještenog na obroncima Zagrebačke gore (slika 1). Tla Jazbine sadrže gotovo svugdje manje od 2% humusa, pogotovo u dubljim profilima, gdje se taj udio redovito spušta ispod 1%. Na osnovi toga možemo zaključiti da su tla Jazbine siromašna humusom, odnosno vrlo slabo humozna. U površinskim dijelovima profila gotovo svugdje udio dušika je oko 0,1% pa i više, što se može smatrati kao tla s umjerenom do dobrom opskrbljenošću dušikom. U dubljim dijelovima profila udio dušika pada ispod 0,06%, što nam ukazuje da su ti profili siromašni, odnosno slabo opskrbljeni dušikom (Karoglan i sur., 2007).

Slika 2. Geografski položaj pokušališta Jazbina s označenim područjem s kojega su uzimati uzorci


11

4.2. Klima

Podaci meteorološke stanice u jednom trenutku pokazuju kakvo je vrijeme, dok iz podataka skupljenih dugotrajnim, mnogogodišnjim redovitim mjerenjem i promatranjem saznajemo kakva je klima (Penzar et al., 1985).

Za klimatski položaj Hrvatske najvažnija je činjenica da se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu. Sa sjeverozapada se stalno osjeća utjecaj Atlantskog oceana, nepresušnog izvora topline i vodene pare. Iz tog područja pušu tzv. zonalni zapadni vjetrovi, ili pojednostavnjeno, zapadni vjetrovi. Na jugu Sredozemno more, a manje Jadransko more, ublažuju nepovoljne utjecaje suhe i vruće sjeverne Afrike. Topli zrak koji potječe iz Sahare navlaži se prijelazom preko Sredozemnog mora, a manjim dijelom i Jadranskog mora, pa ta zračna struja (prije svega jugo) čini zimu u Hrvatskoj (osobito u Primorskoj Hrvatskoj) ugodno toplom, ali povremeno i vrlo vlažnom. Kopneni utjecaji potječu i iz Europe sjeverno od Hrvatske. Zimi odande struji hladan i suh zrak. Na Jadranu je to bura, a u kontinentskoj unutrašnjosti sjeverac (Šegota i Filipčić, 2003).

Zagreb, prema Köppenovoj podjeli klimatskih tipova, spada u Cfb tip. To je umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom. Od svih klimatskih faktora na rast i razvoj biljaka najveći utjecaj imaju temperatura i količina oborina. Zbog toga su na slici 2 prikazane srednje mjesečne temperature i količine oborina za Zagreb, izračunate na osnovi desetogodišnjeg razdoblja.

0

20

40

60

80

100

120

Sij.

Velj.

Ožuj.

Trav.

Svib.

Lip.

Srp.

Kol.

Ruj.

List.

Stud.

Pros.

oborine (mm)

0

5

10

15

20

25

temperatura (°C)

oborine

temperatura

Grafikon 1. Klimatski pokazatelji za Zagreb - dijagram po Walteru, desetogodišnje razdoblje (1997.-2006.)

(izvor: Statistički ljetopis grada Zagreba 2007)


12

4.3. Istraživani sjemenjaci (fenotipovi) pasje ruže U pokusu je obuhvaćeno 8 sjemenjaka divlje ruže. Sa svakog sjemenjaka prikupljeno je 120 plodova na kojima smo vršili istraživanje. Fenotip 1 je kasno dozrijevajući. Plodovi su mu dosta sitni i u usporedbi sa ostalim fenotipovima svijetliji, tj narančastiji. Sadržavao je i par postotaka napadnutih plodova ličinkom, te nekoliko duplih plodova različite izraženosti.

Slika 3. Fenotip 1 (F1) Fenotip 2 vizualno se isticao velikim brojem plodova. Zanimljivo je to da u niti jednom plodu nije bilo gusjenica nekog štetnika.

Slika 4. Fenotip 2 (F2)


13

Fenotip 3 nije se isticao rodnošću. Imao je umjereno velike i mesnate plodove. Boja im je bila snažno crvena, a oblik ploda karakterističan.

Slika 5. Fenotip 3 (F3) Fenotip 4 se vizualno nije osobito razlikovao od ostalih sjemenjaka. Međutim, prilikom odvajanja sjemenki od mesa ploda pokazalo se da sadrži više dlačica u plodovima od ostalih fenotipova.



14

Fenotip 5 imao je relativno velike plodove, tamno crvene boje i izduženog oblika.

Slika 7. Fenotip 5 (F5) Fenotip 6 je po izgledu jako sličan fenotipu 5, međutim on se od svih sjemenjaka isticao veličinom plodova.



15

Fenotip 7 imao je oko 25% plodova mekano, dok su ostali plodovi bili tvrdi. Vizualno se isticao tamno crvenom bojom. Prilikom čišćenja sjemenke su se vrlo lako odvajale od mesa ploda (nema fotografije). Fenotip 8 je morfološki i po veličini plodova sličan fenotipu 6.

Slika 9. Fenotip 8 (F8) 4.4. Metode rada

Plodove smo prvo očistili, tj. skinuli im krunice. Svakom plodu izmjerili smo dužinu, širinu, debljinu i masu. Nakon toga usljedilo je mjerenje boje, a zatim smo plodovima izvadili sjemenke, te posebno vagali težinu mesa, a posebno težinu sjemenki. Isto vaganje smo ponovili i nakon što smo meso i sjemenke osušili na zraku, a zatim na 105°C, s ciljem da se izračuna udio suhe tvari plodova. Nakon toga proveli smo biometričku obradu podataka jednosmjernom analizom varijance (CRD) za svako pojedino svojstvo. 4.4.1. Mjerenje boje plodova Boju smo određivali kolorimetrom po CIE LAB metodi. Prema CIE metodi ljudsko oko ima perceptore samo za tri boje (crvenu, zelenu i plavu), dok su sve ostale kombinacija tih triju. Kolorimetar za mjerenje boje ima senzore koji reagiraju na boje slično kao i ljudsko oko.


16

U ovoj metodi LAB su koordinate, gdje: L predstavlja svjetloću boje (L=0 je crna, a L=100 je difuzno bijela; reflektirajuća bijela može iznositi i više). A u spektru predstavlja boje između crvene i zelene (negativan predznak predstavlja zelenu, a pozitivan crvenu). B je prostor između plave i žute (negativni dio je u plavom dijelu, a pozitivni u žutom).

Slika 10. Grafički prikaz mjerenja boje Vrijednost H (engl. Hue angle) predstavlja vizualni doživljaj prema kojem se procjenjuje boja sa sljedećim vrijednostima: 0°-90° crvena - ružičasta, 90°-180° žuta, 180°-270° plavo-zelena, 270°- 360° plava boja ( McGuire, 1992.). Vrijednost C predstavlja intenzitet boje koja se izračunava prema formuli:

C = (a² + b²)½


17

5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA Tablica 1. Boje svježih plodova istraživanih ( x ± SD) sjemenjaka pasje ruže.

Sjemenjak L1 A1 B1 C1 H1 S1 45,8a ±4,21 15,0g ±5,06 47,0a ±7,12 49,6a ±7,45 72,6a ±6,11 S2 41,1b ±2,89 21,9e ±1,77 35,0b ±5,62 41,4c ±4,87 57,5b ±4,65 S3 37,9d ±2,94 22,9d ±1,72 29,3c ±4,93 37,3d ±4,21 51,6c ±4,90 S4 39,2c ±4,10 23,1d ±1,90 29,5c ±6,06 37,7d ±4,97 51,3cd±6,07 S5 37,6d ±3,54 20,8f ±2,80 25,5d ±6,22 33,1e ±6,11 50,1de ±5,39 S6 39,1c ±2,99 24,0c ±1,69 29,1c ±5,18 37,9d ±4,52 50,0de ±4,59 S7 32,6e ±3,63 25,9b ±3,16 30,6c ±7,71 40,3c ±7,09 48,9e ±6,57 S8 37,6 d±3,03 28,1a ±1,35 36,5b ±5,67 46,2b ±4,70 52,1c ±4,27

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05 Kod mjerenja boje vrijednost H predstavlja vizualni doživljaj prema kojem se procjenjuje boja, pa se na tim vrijednostima najbolje vidi razlika u boji između istraživanih sjemenjaka. Dobivene vrijednosti varirale su od 48,9-72,6. Što je dobivena vrijednost manja, plod je crveniji. Nakon dobivenih rezultata, potvrdili smo ono što smo i vizualno zaključili pri berbi plodova, a to je da se sjemenjak 7 isticao tamno crvenom bojom, dok je sjemenjak 1 bio najsvjetliji, tj. njegova je boja bila narančasta. Sjemenjaci 5 i 6 gotovo su identične boje i nijansu su svjetliji od sjemenjaka 7. Gotovo iste boje su i sjemenjaci 3 i 8, te su oni crvene, dok je sjemenjak 2 svjetlo crvene boje. Isto možemo zaključiti i iz L vrijednosti, koja predstavlja svjetloću boje. Sjemenjak 7 ima najmanju vrijednost i on je najtamniji, dok je sjemenjak 1 najsvjetliji.


18

Tablica 2. Dimenzije plodova istraživanih ( x ± SD) sjemenjaka pasje ruže.

Sjemenjak

duljina (d) ploda (mm)

širina (š) ploda (mm)

debljina (db) ploda (mm)

omjer d/((š+db)/2)

S1 22,0d ±2,23 13,5d ±1,33 13,6de±1,35 1,63b ±0,16 S2 20,4e ±2,81 13,8cd±1,47 13,8cd±1,47 1,48e ±0,16 S3 20,6e ±2,59 13,6d ±1,19 13,6de±1,18 1,52de±0,13 S4 21,1e ±2,52 13,7d ±1,34 13,4e ±1,23 1,56cd±0,14 S5 24,3b ±3,52 13,1e ±0,93 13,0f ±0,96 1,86a ±0,20 S6 25,3a ±3,06 16,0a ±1,06 15,8a ±1,03 1,59bc±0,16 S7 22,8c ±2,55 14,1c ±0,93 14,0c ±0,90 1,63b ±0,16 S8 23,4c ±3,08 14,7b ±0,84 14,6b ±0,84 1,60bc±0,18

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05 Mjerenjem plodova utvrdili smo da među sjemenjacima postoje dosta velike razlike u veličini plodova. Duljina plodova varira od 20,4 – 25,3 mm, a širina od 13,1- 16,0 mm. Najveće plodove imao je sjemenjak 6, dok su najmanje plodove imali sjemenjaci 2, 3 i 4. Iako njihova duljina plodova nije ista ona se ne razlikuje značajno. Mjerenjem omjera utvrdili smo razlike u obliku plodova. Tako možemo zaključiti da sjemenjak 2 ima najokruglastije plodove, dok sjemenjak 5 ima najizduženiji plod. Ovime smo dokazali i da sjemenjaci 6 i 8, koji su nam se vizualno činili jako sličnima, imaju gotovo identičan oblik ploda.


19

Tablica 3. Mase svježih plodova, mesa i sjemenki istraživanih ( x ±SD)

sjemenjaka pasje ruže.

Sjemenjak

masa svježeg ploda (A)

(g)

masa svježeg mesa (B)

(g)

masa svježih sjemenki (C)

(g)

udio svježeg mesa (B/A*100)

(%)

udio svježih sjemenki (C/A*100)

(%) S1 1,97d ±0,51 1,46c ±0,34 0,52e ±0,20 74,5a ±5,57 25,5d ±5,57 S2 1,97d ±0,58 1,39cd ±0,42 0,58d ±0,17 70,3b ±3,21 29,7c ±3,21 S3 2,00d ±0,52 1,31d ±0,32 0,70c ±0,21 65,4d ±3,27 34,6a ±3,27 S4 1,88d ±0,52 1,40c ±0,39 0,48e ±0,16 74,7a ±4,14 25,3d ±4,14 S5 2,00d ±0,45 1,40c ±0,35 0,60d ±0,12 69,7b ±2,94 30,3c ±2,94 S6 2,96a ±0,58 1,94a ±0,40 1,01a ±0,20 65,7d ±2,89 34,3a ±2,89 S7 2,32c ±0,44 1,58b ±0,33 0,74c ±0,14 67,9c ±3,23 32,1b ±3,23 S8 2,46b ±0,45 1,62b ±0,31 0,84b ±0,17 65,7d ±2,69 34,3a ±2,69

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05 Prosječne težine svježih plodova variraju od 1,97 do 2,96 g. Sjemenjak broj 6 je, očekivano, imao najteže plodove s obzirom na to da su njegovi plodovi bili i najveći. Prosječne težine plodova kod čak pet sjemenjaka ne razlikuju se značajno. Međutim, iako je imao najveće plodove, sjemenjak 6 nema najbolji odnos u udjelu svježeg mesa u odnosu na sjemenke. Najveći udio svježeg mesa ima sjemenjak 4. Tablica 4. Udio osušenog mesa i sjemenki ( x ±SD) istraživanih sjemenjaka pasje ruže nakon sušenja na zraku.

Udio (%) zrakosuhog mesa Udio (%) zrakosuhih sjemenki

Sjemenjak u masi svježeg

ploda u masi svježeg

mesa u masi svježeg

ploda u masi svježih

sjemenki S1 28,8c ±0,59 39,1e ±0,76 19,6d ±1,01 74,7a ±1,77 S2 30,7b ±1,33 43,5c ±1,71 22,7c ±0,89 76,6a ±3,05 S3 30,7b ±0,88 47,2b ±0,86 27,4a ±2,35 78,7a ±8,78 S4 29,6bc ±1,61 39,7de±2,42 18,9d ±1,31 74,3a ±4,56 S5 28,9c ±0,42 41,2d ±0,71 22,3c ±0,65 74,4a ±2,18 S6 27,1d ±0,18 41,2d ±0,54 25,3b ±0,63 73,8a ±0,40 S7 34,7a ±0,87 51,0a ±1,54 24,9b ±0,85 77,9a ±3,23 S8 26,6d ±0,64 40,4de±0,95 25,4b ±0,11 74,0a ±0,12

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05 Najbolji postotak zrakosuhog mesa u odnosu na masu svježeg ploda pokazuje sjemenjak 7. Zanimljivo je da sjemenjak 6 ima najlošiji odnos, iako je imao najveće i najteže plodove.


20

Tablica 5. Udio (%) suhe tvari mesa ( x ± SD) istraživanih sjemenjaka pasje ruže nakon sušenja na 105°C.

Sjemenjak u masi svježeg ploda u masi svježeg mesa u masi zrakosuhog mesa S1 25,4b ±0,65 34,5d ±0,78 88,3ab±0,47 S2 25,8b±1,28 36,7b ±1,71 84,8e ±0,57 S3 26,4b ±0,78 40,5a ±0,73 85,8de±0,50 S4 25,8b ±1,26 34,6d ±1,92 87,3bc±0,65 S5 25,6b ±0,50 36,6b ±0,82 88,8a ±1,23 S6 23,2c ±0,21 35,3bcd±0,51 85,5de±0,54 S7 28,6a ±0,72 42,1a ±1,13 82,6ef±1,10 S8 22,9c±0,67 34,9cd ±1,00 86,4cd±0,52

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05

Isto kao i nakon sušenja na zraku, i nakon sušenja na 105°C sjemenjak 7 pokazuje najbolji odnos mesa u odnosu na masu svježeg ploda. Nakon sušenja na 105°C čak pet sjemenjaka ne pokazuje značajnu razliku u odnosu udjela suhe tvari mesa u masi svježeg ploda. Tablica 6. Udio suhe tvari sjemenki ( x ± SD) istraživanih sjemenjaka pasje ruže nakon sušenja na 105°C. Sjemenjak u masi svježeg ploda u masi svježih sjemenki u masi zrakosuhih sjemenki

S1 17,5d ±1,16 66,9a ±2,33 89,5d ±1,52 S2 20,4c ±0,71 69,0a ±1,78 90,1cd ±1,72 S3 24,7a ±2,15 71,0a ±8,06 90,2cd ±1,70 S4 17,3d ±1,25 68,0a ±4,29 91,5bcd±1,74 S5 20,9c ±0,82 69,7a ±2,88 93,7a ±1,34 S6 23,6ab ±0,38 68,8a ±0,89 93,2ab ±1,14 S7 22,9b ±0,66 71,7a ±2,45 92,0ab ±0,69 S8 23,5ab ±0,14 68,4a ±0,06 92,3ab ±0,29

Opaska: Prosječne vrijednosti (u stupcu) kojima je pridodano isto slovo ne razlikuju se značajno pri P≤0,05 Udio suhe tvari sjemenki u masi svježeg ploda varira od 17,5 – 24,7 %. Najveći udio sjemenki ima sjemenjak 3.


21

6. ZAKLJUČAK Iako je istraživanje provedeno na vrlo malom području (oko 1 ha) zapuštene poljoprivredne površine (rubovi polja, grmlje), biljke divlje ruže pokazuju dosta veliku varijabilnost. Duljina plodova varira od 20,4-25,3 mm, težina 1,88-2,96 g, udio zrakosuhog mesa u masi svježeg ploda 27,1-34,7 %, a udio mesa u masi svježeg ploda nakon sušenja na 105°C 22,9-28,6 %. Zanimljivo je to što najveći plodovi nisu pokazali i najbolji odnos zrakosuhog mesa u odnosu na plod, što bi kod eventualnog uzgoja trebalo uzeti u obzir. Za pretpostaviti je da bi se rezultati i značajnije razlikovali da su područje istraživanja i broj sjemenjaka bili veći, te da su se sjemenjaci nalazili u boljim agroekološkim uvjetima.


22

7. POPIS LITERATURE 1. Arslan, N., Gürbüz, B. and Gümüşcü, A. (1996.) Kusburnunun kültüre alinmasi ve islahinin temel ilkeleri. Kusburnu Sempozyumu, 5-6 Eylül 1996, Gümüşhane, Bildiri Kitabi. p.149-156 2. Baktir, I., Hazar, D., Uysal, S. And Özel, S. (2005.) Possible Uses of Dogrose Branches and Rose Hips for Ornamental Purposes, ISHS

3. Beckett, K. (1985.) The concise encyclopedia of garden plants. Macdonald and Co. (Publishers) Ltd., London

4. Baktir, I. and Hazar, D. (1995.) Iki gül çesidi ile kusburnu (Rosa canina) arasindaki afinitenin arastirilmasi. II. Ulusal Bahçe Bitkileri Kongresi Cilt II, Adana. p.640-644. 5. Carlson-Nilsson, B. U. and Uggla M. (2005.) Can wild dogroses tame the fungal beast?, ISHS 6. Celik, F., Kazankaya, A. and Ercisli, S. (2009.) Fruit characteristics of some selected promising rose hip (Rosa spp.) genotypes from Van region of Turkey 7. Ciulei I., E.Grigorescu, Ursula Stănescu (1993.) Plante medicinale, fi tochimie şi fi toterapie. Tratat de farmacognozie, volum II, Ed. Medicală, Bucureşti 8. Çinar, Ö. and Dayisoylu, S. (2005.) Rose Hip Seeds Are Not Waste, ISHS 9. Daels-Rakotoarison, D.A., Gressier, B., Trotin, F., Brunet, C., Luyckx, M., Dine, T., Bailleul, F., Caniz, M. and Cazin, J.-C. (2002.) Effects of Rosa canina fruit extract on neutrophil respiratory burst. Phytoteraphy Res. 16: 157-161. 10. Demir, F. and Özcan, M. (2001.) Chemical and technological properties of rose (Rosa canina L.) fruits grown wild in Turkey. J. Food Engineering 47:333-336. 11. De Vries, D.P. and Dubois, L. (1996.) Rose breeding: past, present, prospect. Acta Hort. 424:241-248. 12. De Vries, D. (2005.) ISHS Acta Horticulturae


23

13. Durkin, D. J. (1992.) Roses (in Introduction to Floraculture). 2 nd Edition. Academic Press, Inc., San Diego. 14. Ercişli, S. and Güleryüz, M. (1996.) The breeding of roses by selection method. Rose hip symposium, Gümüshane. p.157-167. 15. Ercişli, S. (1996.) Selection and propagation of rose hips naturally grown in Gumus5 hane district. Unpublished PhD thesis, Ataturk University, Erzurum, Turkey 16. Ercisli, S. and Guleryuz, M. (2006.) Fruit properties of promising rose hips (Rosa spp.) from the North-eastern Anatolia Region of Turkey. Asian J. Chem. 18(1): 239-242. 17. Forenbacher, S. (1990.) Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb 18. Gao, X., Björk, L., Trajkovski, V. and Uggla, M. (2000.) Evaluation of antioxidant activities of rosehip ethanol extracts in different test systems. J. Sci. Food Agric. 80:2021- 2027. 19. Gheorghe Mohan (2000.) Mica enciclopedie de plante medicinale si fitoterapie Ed. ALL 20. Greipsson, S. (2001.) Effects of stratification and GA3 on seed germination of a sand stabilizing grass Leymus arenarius used in reclamation. Seed Sci. Technol. 29:1-10 21. Gudin, S., Arene, L., Chavagnat, A. & Bulard, C. (1990.) Influence of endocarp thickness on rose achene germination: genetic and environmental factors, HortScience, 25, 786–788 22. Halvorsen, B.T., Holte, K., Myhrstad, M.C.W., Barikomo, I., Hvattum, E., Fagertum Remberg, S., Wold, A.-B., Haffner, K., Baugerød, F., Frost Andersen, L., Moskaug, J.Ø., Jacobs, D.R. and Blomhoff, R. (2002.) A systematic screening of total antioxidants in dietary plants. J. Nutr. 132: 461-471. 23. Hoşafçi,H., Arslan, N. and Sarihan, E. O. (2005.) Propagation of dogrose (Rosa canina) plants by softwood cuttings, ISHS 24. Ivančič, A. (2002.) Hibridizacija pomembnejših rastlinskih vrst


24

25. Jicinska, D. (1976.) Morphological features of F1 generation in Rosa

hybrids 1.Hybrids of some species of the sect. Caninae with R. rugosa, Folia Geobotanica et Phytotaxonomica, 11, 301–311. 26. Joublan, J. P. and Rios, D. (2005.) Rose culture and industry in Chile, ISHS 27. Karlogan, M. i sur. (2007.) Utjecaj dušićne gnojidbe na kemijski sastav grožđa kultivara Chardonnay, Graševina i Rajnski rizling 28. Krakoc, A. and Aydin, Y. (1989.) Cesitli kullanım amaclarına uygun kusburnu seleksiyonu, 1989 yılı gelisme rapour. Meyvecilik Üretme Ïstasyonu, Tokat. 29. Larsen, E., Kharazmi, A., Christensen, L.P. and Brøgger-Christensen, S. (2003.) An anti-inflammatory galactolipid from rose hip (Rosa canina) that inhibits chemotaxis of human peripheral blood neutrophils in vitro J. Nat. Prod. 66: 994-995. 30. Mark, G. (1976.) Rózsák zsebkönyve. Mezőgazdasági Kiadó, Budapest. p.8- 22 31. Nueleanu, V.-I. (2006.) Farmacologie veterinară, Ed. Risoprint Cluj-Napoca. 32. Nueleanu,V.-I., Mihoc, M. and Mihai, C. (2007.) Ascorbic Acid Content in Extractive Aqueous Solutions of Rosa canina L. Fruits 33. Ognean, L., Dojană, N. (2001.) Fiziologia animalelor, Ed.Presa Universitară Clujeană 34. Palau, E. and Torregrosa, A. (1997.) Mechanical harvesting of paprika peppers in Spain. J. Agric. Engin. Research 66:195-201 35. Penzar, I., Penzar, B. (1985.) Agroklimatologija, Školska knjiga, Zagreb 36. Raev, R. T. (1976.) Morphological and biological changes during rose seed maturation. Fiz. Rast. Conf. Proc. 2:93-101 37. Safarov, H. M. (2004.) Distribution of rose species in the Hyrcan National Park, Azerbaijan. Acta Horti


25

38. Sitte, P., Ziegler, H., Ehrendorfer, F., Bresinsky, A. (1998.) Lehrbuch der Botanik für Hochschulen (Begründet von E. Strasburger, F. Noll, H.Schenckund A. F. W. Schimper). 34. Auflage. Gustav Fischer Verlag; Stuttgart, Jena, Lübeck, Ulm. 39. Täckholm, G. (1922.) Zytologische Studien über die Gattung Rosa. Acta Horti Bergiani 7:97- 381 40. Uggla, M. (2004.) Domestication of wild roses for fruit production. Doctoral thesis. Swedish University of Agricultural Sciences, Alnarp 41. Uggla, M. and Martinsson, M. (2005.) Cultivate the wild roses – experiences from rose hip production in Sweden, ISHS 42. Warholm, O., Skaar, S., Hedman, E., Moelmen, H.M. and Eil, L.E. (2003.) The effect of a standardized herbal remedy made from a subtype of Rosa canina in partiens with osteoarthritis: A double- blind, randomised, placebo- controlled clinical trial. Current Theraph. Res. 64: 21-23. 43. Werlemark, G. and Nybom, H. (2004.) The importance of being mother- inheritance in dogroses, Rosa section Canine 44. Werlemark, G. (2000.) Evidence of apomixis in hemisexual dogroses, Rosa

section Caninae. Sexual Plant Reproduction, 12, 353–359 45. Winther, K., Rein, E. and Kharazmi, A. (1999.) Anti- inflammatory properties of rose hip. Inflammapharmacology 7:63-68. 46. Wissemann, V. (2002.) Molecular evidence for allopolyploid origin of the Rosa canina – complex (Rosaceae, Rosoideae). J. Appl. Bot. 76:176-178 47. Yildiz, H. and Negriz, C. (1996.) Bir gida madessi olarak kusburnu. Kusburnu Sempozyumu, 5-6 Eylül 1996, Gümüshane, Bildiri Kitabi. p.309-318. 48. Statistički ljetopis Zagreba (2007.) 49. Šegota, T. i Filipčić, A. (2003.) Köppenova podjela klime i hrvatsko nazivlje INTERNETSKE STRANICE: 1. http://hirc.botanic.hr/

kakvoĆa plodova sjemenjaka pasje ruŽe (rosa canina l.)

Documents