kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo [silobrÄŤiÄ‡ 2003]

5/11/2018 Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo [Silobr i 2003]

1/115


2/115

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREBBIBLlOTEKA PRIRUCNICIVLATKO SlLOBRCIC! KAKO SASTAVITI, OBJA VITI 1 OCUENITIZNANSTVENO DJELO

Napisaoakademik Vlatko SILOBRCIC, dr, sc,

R ec en ze nti p rv og a iz da njad r. s c, S in is a MAR IC IC idr . s c. Nevenka PR A VDIC

' IP - K nt al og iz ac ij u u p ub lt ka ci jiNucionalna i s vc uc il is na k nj iz ni ca , Z a gr ebU DK 0 01 .8SILOBRCIC, Vlatko

Kako sa staviti, objaviti i ocijerunznanstveno djclo !V [atka Silobrcic .. 5.dopunjeno izd, - Zagreb : Medicinskanaklada, 2003. - (Biblioteka Prirucnici)Bibliografija UZ svako poglavlje,ISBN 953176-219-8L Znanstvcni radovi -- Metodologija izradc

431002110

ISBN 953-176-219-8

(l) SVH pruvu pridrzana. Ova je knjiga zasticena autorskim pravima inc smijc sc ni djclornicno reproducirati, pohraniti u sustavu za repro-duciranje, n it i p re no si ti II bilo kojem obliku ina bilo koji nacin bezpismenoga dopustenja autora izdavaca,

VLA TKO SILOBRCIC

KAKO SAST A VIT I,O BJA V ITI I O CIJEN ITIZNANSTVENO DJELO

Peto, dopunjeno izdanje

MEDICINSKA NAKLADAZAGREB 2003


3/115

,~-: ; ; '~ ; ;~.~~;:~~~-.--.~~---&;--JOSIPI~.,Ji,m .: ~) (~, S ,''.:;:YL''j\u c J~: _ UGH/ .I .: J ~ '~ I { f~ I ' " : j ' r J ' t . ' r . : 1,1, 'I I .!t I ,; ' -HJ ,....)\Q',,,,,"", ~f'h ~-fl,Elml it IV"" It \'t1. r f , . 'O I. J. '1

Si, ;rrr"t ' " ',!, " O O l / , ~--_ ' ,.. _ _ ._ , _ - _ . - - - " " _ , _ . _ . _a R AD S IIA I S V E U C IL IA N A K N J l fN IC A

O S I J E Kl 1 l i 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

871117752

I. PREDGOVOR PRVOM I ZDANJU .1.1. Predgovor drugom izdanju. , .1 .2 . O b ja vl je ni o sv rt i n a 1. izdanje im oj odgovor na njih .1.3. Predgovor trecem izdanju .1 . . 4 . Predgovo r cetvrtom izdanju .1.5. Predgovor petom izdan ju .

2. NAPOMENE 0 NAZ IVLJU .3. STO JE ZNANSTVENI CLANAK? .

3.1. Kategorizacija c la na ka ...4. ZNANSTVENI STIL. . . . . .

4. I. Glagoli iglagolsko vrijeme .4.2. Aktiv-pasiv, prvo-trece lice.4.3. Kratice . . . . . . . . . .4.4. Zargon. . . . . . . . . . .4.5. Primjeri usavrsavanja teksta

5. PISA NJE IZ VORN OGA Z NA NSTV EN OG CLA NK A.5. 1. Predradnje5. 2. Naslov .5. 3. Autor(i)5. 4. Sazetak ,5. 5. Uvod ..5. 6. Materijal imetode5. 7. Rezultati .5. 8. Diskusija .5. 9. Zahvala .5.10. Citiranje literature.

Sadrzaj

I3389101214172226272829303333363940454851565859


4/115

5. L1. Ilustracije , . . . . . . .5.11.1. Tablice. . . . . .5. ID .2. Crtezi ifotografije

5 . 1 2 . Sastav Ijanje rukopisa . .5 . 1 3 . Z a v r s n a v e r z i j ar u k o p i s a5 . 1 4 .U koji casopis poslati rukopis?5.] 5. Dopisivanje s urednistvom, . .

5.15.1. Recenzij a rukopisa . . .5.15.2. Narucivanje i trazenje separata .

6. PISANJE OSTALIH ZNANSTVENIH CLANAKA I TEZA6. 1. Pregledni clanak . . . . .6 . 2 .Konferencijsko priopcenje .6 . 3 . Teza .6 . 3 . 1 .Doktorska teza (disertacija)

6 . 3 . 2 .Magistarska teza .7. PRlPREMANJE PLAKATA I PREDAVANJA.

7 . 1 . P l a k a t . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 . 2 .Usmeno prikazivanje znanstvenih rezultata (predavanje)

7 . 2 . 1 .Vizualna pomagala .7 . 2 . 1 . 1 .Dijapozitivi. . . . . . .7 . 2 . 1 . 2 .Druga vizualna pomagala

8. PISANJE PRIKAZA KNJIGA .9. PRIPREMANJE PRlJEDLOGA ZNANSTVENOG PROJEKTA.

9.1. Sastavljanje zivotopisa . . . .10. POPIS CITlRANE LITERATURE.11. DODATNA LITERATURA .1 2 . DODATAK .

12.1. Uvod u dodatak trecem izdanju ove knjige1 2 . 2 .Uvod u dodatak eetvrtom izdanju ove knjige1 2 . 3 .Uvod u dodatak petom izdanju ove knjige1 2 . 4 .Objav Ijeni tekstovi , . . . . . . . . . . .Primami znanstveni casopisi kao osnovni izvorznanstvenih informacija .Uvod .Primami znanstveni casopisi.Literatura .

6 7 Znanstvene publikacije kao izvor podataka za6 8 vrednovanje znanstvenoistrazivackog rada . 1 5 17 4 Literatura: 1 5 67 6 Prijedlog postupka za objektiviziranu procjenu kvalitete7 9 znanstvenoistrazivackoga rada u prirodnim znanostima IInas . 1 5 78 5 Uvod. 1 5 78 7 Procjena kompetentnih kolega. 1 5 99 0 Dopunska brojcana rnjerila za vrednovanje

1 0 3 znanstvenoistrazivackog rada . 161Zakljucak, 1 6 21 0 6 L it er at u ra , 1 6 31 0 6 Procjena znanstvenoistrafivackog rada . 1 6 51 0 9 U vod , 1 6 51 1 0 Ocjena rezultata znanstvenoistrazivackog rada 1 6 6III R ec en zir an je z na ns tv en oi st ra zi va ck ih p ro j e ka ta . 1 6 61 1 4 Recenziranje rukopisa znanstvenih tekstova ] 6 711 8 Recenziranje djelovanja iobjavljenih djela , 1 6 711 8 Broj objavljenih tekstova 1 6 91 2 0 Odredivanje kakvoce znanstvenih tekstova . 1 7 01 2 3 Zakljucak, 1 7 31 2 3 Literatura . 1 7 41 2 5 o vrednovanju ifinanciranju znanosti u Hrvatskoj 1 7 5Uvod. 1 7 51 2 6 o v re dn ov an j u 1 7 61 2 8 o financiranju 1 7 81 2 9 Zakljucak. 1 8 4Literatura , 1 8 41 3 5 Znanstvena proizvodnost ikriteriji vrednovanja znanstvenika1 4 0 u Hrvatskoj . 1 8 5Uvod. 1 8 51 4 2 Podatci 0 proizvodnosti . 1 8 61 4 2 Podatci 0 recenziranju projekata , 1 8 71 4 3 Podatci 0 recenziranju casopisa 1 8 81 4 3 Zakljucci . 1891 4 5 Preporuke za poboljsanje stanja . 1 9 0Znanstvena produktivnot i znanstvena produkcija u Hrvatskoj . 1 9 11 4 5 Uvod . . 1911 4 5 Podatci. 1 9 21 4 6 Baza podataka Nacionalne isveucilisne knjiznice,1 4 9 Zagreb (BBPNSK) . 1 9 3


5/115

Baze podataka Instituta za znanstvene informacije(Philadelphia) i BIOSIS. 194

Usporedni podatci. 196Preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 199

Vrednovanje znanstvenoga rada - gledistejednog prirodoslovca. 201Zasto je znanost vazna za razvoj svakog drustva? 205Uvod. . . . . . . . . . . . . . 205Uloga znanosti u razvoju drustva . . . . . . 207Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 211Mogu 1i bibliometrijski i scientometrijski pokazatelji biti korisni

za procjenu kvalitete znanstvenih istrazivanja? . 212Popis literature . 21313. KAZALO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215

VIII

1.P red go vo r p rv om izd an ju

Dva su me osobna iskustva potakla da napisern OYU knjigu. Jednoje dugogodisnje iskustvo glavnog urednika casopisa Periodicum bio-/ogorum, koji izdaje Hrvatsko prirodoslovno drustvo u Zagrebu. Dru-go je pak dugogodisnje prisustvovanje sjednicama raznih odbora iko-misija, za koje sam morao citati pripremljene materijale i najcesceostajati zbunjen zbog njihove preopsirnosti i nejasnoce, U to drugo is-kustvo rnoze se ubrojiti i citanje nasih dokumenata, rezolucija, zakonaitd.

Buduci da sam po svojoj osnovnoj naobrazbi medicinar, a po inte-resu i predmetu istrazivanja biolog, raspravljat cu prvenstveno 0znan-stveniro tekstovima u biomedicini. Siguran sam, medutim, da vecinatemeljnih postavki vrijedi iza druge grane znanosti, pa i za drugevrste tekstova (ne samo znanstvenih), kojima je svrha prijenos infor-macija.Kao glavni urednik Periodicum biologorum (PH) iaktivan znan-stveni radnik, uvjerio sam se da je vecina znanstvenih clanaka u nas

napisana lose: smisaono, jezicno ioblikovno, Nije to, dakako, sarnonasa specijalnost, Ni u svijetu stanje nije bitno bolje, ali u nas nisuprevladane ni neke posve temeljne teskoce znanstvenoga opismenja-vanja,Svaki se dan mogu osvjedociti kako su nam gotovo sve vrste infor-macija nepotrebno nerazumljive, preopsirne i dosadne, ukalupljene. Abas u drustvu kao sto je nase, u kojem su obavijesti iobavijestenost

izvanredno vazan sastojak drustvenog zivota, mnogo bismo mogli pri -donijeti boljem funkcioniranju svih samoupravnih razina, kad bi nam

1


6/115

infonnacije bilesazetije i jasnije. Postigli bismo, vjerujem bolju oba-vijestenost, kao bitan preduvjet svakom odlucivanju,

Odlucio sam, dakIe, pokazati u ovoj knjizi da znanstvene (i druge)informacije mogu biti napisaneznatno bolje nego sto jesu, da 0 tomepostoje pravilastoproishode iz jasne svrhe znanstvenih tekstova i dasu ona toliko logicna da ihne treba uciti na pamet. Na primjerima cuizloziti kako se znanstveni i drugi tekstovi mogu skratiti iuciniti jas-nijima,

Knjiga je prije svega namijenjena znanstvenicima, posebno biome-dicinarima. Za njih je objavljivanje rezuItatarada nezaobilazni sastav-ni dio istrazivanja, njihova posla, Zato ce i biti rijeci gotovo iskljucivoo znanstvenim clancima, 0znanstvenim infonnacijama. Naci ce unjoj, nadam se, korisne grade i ani koji pisu druge vrste informacija,

Svjestan sam da se, pisuci OYUknjigu, izlazem opasnosti da budemkritiziran zbog bilo kakve greske u mojem tekstu, sadrzajne ili obli-kovne, Jer, logicno je da upucivati kako treba pisati smije sarno onajtko je .za to valjano osposobljen, U taj se rizik svjesno upustam, a bitcu doista zahvalan svakomu tko mi ukaze na nedostatke iponudi boljarjesenja, I sam cu, uostalom, daije raditi na tekstu i posto se knjiga po-javi. Drzim da se svaki tekst, pa i ovajmoze jos bolje napisati, ali itoda se ne moze unedogled usavrsavati ,

Pri pisanju su mi pomogli mnogi, Oni koji su prije mene 0 istomepredmetu pisali, Oni cije sam tekstove ispravljao (ne uvijek bez za-mjerki!), imnoge koiege koji katkada nisu razumjeli zasto staino po-kusavam ispravljati svoje iude tekstove. I svi drugi koji su mi svojimprotivljenjem pomog1i da izostrim vlastita stajalista, ili svojorn podr-skom da ustrajem, Svima hvala!Posebno sam zahvalan dr. Sinisi Maricicu i dr. Nevenki Pravdic za

njihovu savjesnu recenziju i Stnicqo usavrsavanje teksta,Nadam se da ce ova knjiga pomoci da se smanji broj nesporazuma

izmedu autora znanstvenih clanaka iurednika casopisa, te da ce prido-nijeti poboljsanju kvalitete znanstvenih, a mozda idrugih vrsta infor-macija u nas.

Zagreb, u svibnju 1982. godineVlatko Silobrcic 'i,

2

1.1. Predgovor drugom izdanjuPrvo je izdanje ove knjige gotovo rasprodano. Ta me cinjenica

ohrabruje, jet drzim da je to uspjeh za knjigu ovakva sadrZaja!To radije sam se prihvatio pripremanja 2. izdanja. Pritom bi, dr-

zim, svatko razmisljao treba li sto bitno mijenjati , dodati il i izostaviti .Razmisljao sam 0 tome i ja. Odlucio sam da 2. izdanje zapocnem svo-jim odgovorom na pojedine tocke iz objavljenih osvrta na 1. izdanjeove knjige.

Svecu ostale dopune ili izmjene rijesiti navodenjem u biljeskama,Ne treba, dakle, ocekivati rnnoge ibitne novosti u tekstu 2. izdanja;uno ce biti sarno neznatno dopunjeno prijasnje izdanje, Ne stoga stomislim da se njemu nema sto dodati, vee zato sto nalazim da mujanernam nista bitno dodati. Ima jos jedan vazan razlog: nacela, 0 koji-ma sam pisao u 1. izdanju ove knjige, ne mijenjaju se tako brzo da bizahtijevala vece izmjene u 2. izdanju,Na kraju jos samo jedna prakticna napomena, Da ne bib remetio

redoslijed citiranib navoda u tekstu i u Popisu literature, nove cu cita-te jednostavno dodati na postojeci popis iz 1. izdanja, Tomu cu prila-goditi ibrojcane oznake citata u tekstu, Stoga ce svi novi literaturnidodaci imati vece redne brojeve od starih, Mislim da ce ih tako bitilakse uociti,Zagreb, u ozujku I989,godine Vlatko Silobrcic

1.2. Objavljeni osvrti na 1. izdanje imoj odgovor na njihImao sam srecu da se, nakon 1. izdanja, pojavilo nekoliko osvrta

na ovu knjigu, Nije se, dakle, dogodilo ono cega sam se najvise pribo-javao: da knjiga nema nikakva odjeka.Svi su objavljeni osvrti pohvalni, Hvale, vise ili manje, i zamisao i

napisanu knjigu. Drzim da sam ihsve uspio prikupiti (vidi dalje), Pri-rnio sam i nekoIiko pisama, Iskreno zahvaljujem svima koji su nasli3


7/115

pobude ivremena da izraze svoje misljenje. Sada kada pripremam 2.izdanje vrijeme je da preporuke uvazim ili da kaZem svoj stay 0 nji-rna.Koliko god su pohvale u osvrt ima ugodne, nekorisne su za usavr-

savanje teksta 2. izdanja. Zato cu se u odgovoru usredociti na pri-rnjedbe ili kriticne komentare. Zapocet cu nabrajanjem svih osvrta(prema abecednome redos1ijedu autora):

1. ZeIjko Fuks 1983 Jugosl Med Biokem 2:2012. Ljubisa Grlic 1983 Acta Pharm Jugosl 33:2963. Dina Keglevic 1984 Infonnatol Yugosl 16:1314. Mate Mihanovic 1983 Sportnomed objave 20:3165. Mate Mihanovic 1983 Lijec vjesn lO5:4966. Zdravko Stevci6 1984 Period bioI 86:3657. Miso Virag 1984 Chir Maxillofac Plast 14:45U svojem osvrtu Ljubisa Grlic pokrenuo je terminolosko pitanje,na koje je bio upozorio i Sinisa Maricic u svojoj recenziji rukopisa 1.

izdanja knjige. Rijec je 0 sintagmi originalan znanstveni clanak.Obojica su smatra1a da je originalan znanstveni pleonazaru. Po nji-rna bi bilo dostatno origina1an ili znanstven, ako se atributima ze-li kazati isto: da je clanak originalan, dakle, znanstven. U prvi se mahcini da imaju pravo. Tek posto se ponovo 0 tome razmisli , javljaju sepak i drugacije mogucnosti tumacenja te sintagme.

Valja uzeti U obzir sve nabrojene vrste znanstvenih tekstova (vidistr. 18):- originalan znanstveni clanak,- pregledan znanstveni clanak,- preliminarno znanstveno priopcenje,- konferencijsko znanstveno priopcenje,Ako se u tome redoslijedu usporede prvi pridjevi, tada originala-n treba shvatiti kao razlicit od preglednog, preliminarnog i

konferencij skog,Ovdjese valja podsjeti ti da je originalan znanstveni clanak sin-tagma prevedena iz UNESCO-vih uputa (vidi UNESCO 1968.): odengleskog original scientific paper, I tu je, vjerujem, bit nesporazu-rna, jer je original preveden s originalan, Mogio bi se sve rijesiti

4

time da se original prevede s izvoran ili primaran, radi razliko-vanja od drugih znanstvenih tekstova. Za takvim razlikovanjem sva-kako postoji potreba. Tocno je, dakle, da nema neoriginalnoga znan-stvenog clanka, ali je isto tako tocno daopregledan znanstveni cla-nak nije isto sto i originalan iz gornjeg popisa. Zato predlazem dase umjesto 0 originalnome znanstvenom elanku govori 0 izvorno-me iIi primarnome, sto vee pojedini casopisi u nas cine. Drzim dabi se time rijesili nesporazumi oko te sintagme.

Vise je kolega u osvrtima (a i mnogi drugi su mi to rekli) izrazilozaljenje sto pri prikazivanju primjera tekstova, koje sam ispravljao,nisam uzeo u obzir i po koji iz drugih znanstvenih podrucja iIi disci-plina. Razlog je tomu jednostavan. Drzim da za dobro ispravljanje iusavrsavanje teksta nije dostatno sarno poznavanje grarnatike i pravo-pisa, sarno razmisljanje, ni poznavanje osobitosti znanstvenog stila,Va1ja, osim toga, dobro poznavati predmet 0 kojem se pise, Skraeiva-6, razjasnjavati iusavrsavati moze se sarno ako se time ne mijenjaznacenje izrecenih misli iako se dobro poznaje predmet. Nisam, da-kle, ni razmisljao (niti to sada smijem) 0 tome da bi se latio kojeg tek-sta iz drugih podrucja znanosti i pokusao ga usavrsiti,

S druge strane, mislim da to nije bitno za konacnu moju namjeru,Nisam, nairne, zelio prikazati sarno kako stanovit tekst izgleda skra-cen irazjasnjen, vee postupak skracivanja i razjasnjavanja. Vazno jenacelol Ako imam pravo, svatko tko se potrudi, morao bi znati skratitiiusavrsi ti vlastiti i tudi tekst iz svog podrucja djelovanja. Nije bitnavrsta teksta vee nacin razmisljanja, a taj je isti za sva podrucja, daka-ko, ako je covjek primjereno kritican i objektivan. U skladu s takvimstajalistem pokusao sam u 1. izdanju usavrsiti tekst 0 znanosti, cimesam zelio na jos jedan nacin pokazati da se nacela, primjenjivana najednu vrstu teksta, mogu primijeniti ina drugu, ako im je zajednickasvrha da kratko iasno informiraju,U svojem osvrtu Zdravko Stevcic pise i ovo: Premda se slazem svecinom stavova iznijet ih u knjizi, ipak, zbog drugacijeg iskustva na

drugacijem podrucju istrazivanja (bioloska oceanografija), 0 nekimproblemima imam drugaciji pristup i shvacanje, Autor smatra da je zabiomedicinu, a ivecinu drugih prirodnih znanosti, danasnji jezik zna-nosti engleski. Tocno! Medutim, tocno je to dase danas najvise objav-Ijuje na eng1eskom jeziku, ali tako nije bilo iu proslosti. A bez pozna-

5


8/115

vanja povijesti istrazivanja nema ni cjelovita znanstvenika. Osim togau bioloskoj oceanografiji nezamisl iva mi je ozbiljnija veca raspravabez literature na njemackom, engleskom, talijanskom ifrancuskomjeziku, a ponekad se mora posegnuti iza literaturom na latinskom,ruskom pa ispanjolskom jeziku. I konacno, takva tvrdnja moze imatilose posljedice kod mladih znanstvenika. Oni bi naime mogli izvestipogresan zakljucak da je za znanstveni rad dovoljno poznavanje en-gleskog jezika. A to bi bila velika zabluda i luksus koji si mala nacijane moze priustiti.o pitanju jezika, dakako, Stevcic ima pravo. Posebno ako se govo-ri 0jezicima za pojedine discipline. Biologijska je oceanografija za todobar primjer. Toeno je, medutim, io da je za biomedicinu bas en-gleski najvazniji jezik. Zelio sam reci da se danas znanstvenik bezpoznavanja engleskog jezika ne moze baviti biomedicinom. Ne slijediiz toga (bar se tako nadaml) zakljucak kako je za svako bavljenje zna-noscu dosta poznavati sarno engle ski jezik. Konacno, ucenje stranihjezika ne bi trebalo ni biti povezano sarno s potrebom znanstvenikavee je to jos i vise pitanje opce kulture.

Jedan je od problema, pise dalje Stevcic, kojem je autor posve-tio dosta pozomosti, cini mi se mnogo vise nego sto zasluzuje, klasifi-kacija publikacija. Tako, primjerice, autor zakljucuje ovako: 'Stoga idrzim da konferencijsko priopcenje ne treba svrstati medu znanstveneclanke', Razlog: 'To gotovo nikad nije recenzirano'. Kako kod koga!Za mene je, na primjer, nezarnislivo da posaljem u tisak clanak (cak iovaj prikaz), ada ga ne dam na prethodni pregled kojem od istaknutihstrucnjaka (autor rabi izraz 'kolega'). Kad bihja bio urednikom znan-stvenog casopisa, zahtijevao bih dasvi rukopisi budu prethodno pre-gledani. Svaki autor moze iz prethodnog pregleda najbolje doznati dali mu je rukopis zreo za objavljivanje, a i broj, ne samo jezicnihpogresaka, sveo bi se na najmanju rnjeru. Naravno da ce urednik sva-kog ozbiljnog casopisa poslati rukopis na recenziju mjerodavnimstrucnjacima u koje on ima povjerenja ... :

Bojim se da ce 0konferencijskim priopcenjima Stevcieevi i mo-ji stavovi ostati razliciti (vidi str. ?71): Podsjetit cu kolegu Stevcica na ,podatak da u najboljim svjetskim znanstvenim casopisima odbijajuido 80% prispjelih rukopisa. Dakako, prvenstveno na temelju mislje-nja recenzenata koje odabere urednik. Ja bas 0 takvoj (nazovimo je

casopisnom) recenziji igovorim. Ima rnnogo razloga zasto pret-hodno recenziranje, 0 kojem govori Stevcie, ne mora imati sve oso-bine casopisne recenzije. Nije ovdje mjesto da se 0 tome raspravlja.Dobro je, dakako, ako znanstvenik, prije nego liposalje svoj rukopisu koji casopis, uredi rukopis iuz pomoc svojih kolega, ali ce ruko-pis svakako proci (kako i sam Stevcie kaze) icasopisnu recenziju; ko-ja i jest bitna za sudbinu rukopisa. Takvu recenziju konferencijskapriopcenja najcesce ne prolaze, pa tako ne rnoraju imati sve osobineznanstvenoga clanka. Stoga sam i predlozio da ih se medu takve clan-ke ine svrstava.Da kazem i to da je moje naglaseno bavljenje klasifikacijom publi-kacija (tj. clanaka, prerna terminologiji u ovoj knjizi) proizaslo iz

prakticne potrebe da opisane kriterije primijenim ina sluzbenu ter-rninologiju iz Pravilnika (1987.). Klasifikacija potjece iz toga doku-menta, a ja sam sarno na nju primijenio svoje postavke koje sarn pret-hodno obrazlozio, da bih pokazao kako se one odrazavaju u praksi.Na kraju cu jos posebno spomenuti veorna cestu usmenu primjedbu

kolega medicinara-klinicara da u tekstu I. izdanja nisam posebno spo-menuo pojedine vrste tekstova u klinickim casopisima. U tim se caso-pisima doista mogu naci posebne rubrike, kao sto su npr; Opis sluca-jeva, Metode lijecenja, itd. Mozda sam pogrijesio sto nisam po-sebno istaknuo da se tekstovi s rezultatima klinickih istrazivanja mo-gu svrstati u takve posebne rubrike. Medutim, ti se tekstovi, po svojimbitnim znac ajkama, ne bi smjeli razlikovati od drugih znanstvenihtekstova, ako su doista znanstveni. Dakle, oni mogu imati nesto dru-gaciji raspored grade, ne moraju imati sve tipicne odjeljke, ali morajubiti originalni, ponovljivi idostupni. Te znacajke moraju imati da bi-smo ihsmjeli svrstati u znanstvene tekstove. Konacno, ima i u drugimpodruejima biomedicinske znanosti tekstova koji su oblikovno razlici-ti od tipienoga obrasca znanstvenoga teksta, ali njihovu znanstvenostne cini ni oblik ni rubrika u kojoj su objavljeni nego spomenute te-meljne zajednicke znaeajke svih znanstvenih tekstova. Kao sto su kli-nicka znanstvena istrazivanja sarno jedna vrsta znanstvenih istraziva-nja (pretezno primijenjena, vidi UNESCO 1978.), tako su itekstovi srezultatima tih istrazivanja samo vrsta znanstvenih tekstova. Stoga ihnisarn bio posebno spominjao, ali mogu prihvatiti primjedbu da samto trebao uciniti te ovime zelim ispraviti taj moguci propust.

, !

7


9/115

Zavrsavajuci svoj odgovor na objavljene i neobjavljene osvrte na1. izdanj e ove knj ige, zelim jos posebno zahvaliti kolegama Mati Mi-hanovicu, Iijecniku iz Splita, te Ivanu Bachu, mikrobiologu, umirov-Ijenom profesoru Prehrambeno-tehnoloskog fakulteta u Zagrebu, kojisu me u svojim pismima upozorili na jezicne iiskarske pogreske utome izdanju. Zahvaljujuci i njima, drugo ce izdanje imati manje ta-kvih propusta.Zagreb, u ozujku 1989.godine

Vlatko Silobrcic

1.3. Predgovor trecem izdanjuPrema obavijesti izdavaca, Medicinske naklade, rasprodano je i

drugo izdanje ove knjizice, Doslo je, dakle, vrijeme da priprernim tre-ce,

Ovaj put sam, medutim, odlueio to trece, izdanje dopuniti jos jed-nim neizostavnim dijelom znanstvenoist razivackog rada: njegovomocjenom. Time bi niz 0 tome kako sastaviti i objaviti znanstveno djelobio dopunjen idijelom 0 tome kako ocijeniti objavljeno djelo. Odatleidopunjeni naslov: Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno dje-1 0 . U dijelu knjige koji se odnosi na ocjenjivanje znanstvenoga radasakupio sam vlastite tekstove koji se na ocjenjivanje odnose. Raz-misljajuci 0 tome sto s tim tekstovima, odlucio sam ib ostaviti tacnatakvima kakvijesu. Za to nalazim vise razloga. Kako sam sve zauzeti-ji, prilagodba tib tekstova trajala bi dugo. Ona bi utjecala i na dosa-dasnji dio knjige te trazila njegovu prilagodbu (npr. pitanje novih re-ferencija i uklapanje medu stare, i sl.),

Zato sam odlucio rnijenjati samo ono sto je nuzno u dosadasnjemtekstu, a novi jednostavno dodati, uz uvodni komentar za svaki tekst,kako bi ga time ucinio dijelom cjeline koja odgovara naslovu knjige.Tekst ce dakle, u svome dosadasnjem dijelu pretrpjeti stanovite iz-mjene, sadrzajne iezicne, a na kraju ce biti dodatak. U dodatku cuveznim pripomenama pokusati stvoriti cjelovitost, bar sadrzajnu, akovee ne uvijek ioblikovnu. .8

Preostaje mi jos sarno da zahvalirn svome skolskom prijatelju,Zvonimiru Juricu, koji je procitao drugo izdanje moje knjige i u nje-mu nasao jos mogucnosti za jezicno usavrsavanje, Dakako, cinjenicasto vise ne moramo paziti da se Turci ne bi dosjetili kad je rijee 0jezicnim ispravcima, pomogla mu je da predlozi stanovita radikalni-ja rjesenja, Bez obzira na to, ja sam mu zahvalan na trudu ina pomo-6.

Zatim su tu gospodice Marija Kovac i moja tajnica Renata Sedlar.One su savjesno i tocno prepisale cio tekst knjige u racunalo, tako dace od sada biti znatno jednostavnije unositi preinake pri pripremi no-vog izdanja knjige. Ovime im zelim na tomu jos jednom zahvaliti.Zagreb, usrpnju 1993.

Vlatko Silobrcic

1.4. Predgovor cetvrtom izdanjuBuduci da je trece izdanje ove knjige gotovo potpuno rasprodano,doslo je vrijeme da se pripremi i njezino 4.izdanje. Pogled unatrag

otkriva da se vremenski razmak medu izdanjima skracuje, Jedan bi odrazloga za to mogao biti sve veci broj fakulteta u Hrvatskoj na kojimase u nastavni program uvodi predmet za koji ova knjiga moze posluzi-ti, Predmet se naziva Uvod u znanstveni rad, Metodologija znanstve-noga rada, iii slicno,Taj predmet na Sveucilistu u Zagrebu ima tradiciju od vise deset-

ljeca, Na primjer, na Medicinskome fakultetu u Zagrebu, u okviruposlijediplomskih studija na skoli Narodnog zdravlja Dr. ANDRIJASTAMPAR, zapoceo se predavati skolske godine 1960./1961. (Meto-de naucno-istrazivackog rada). Danas se predrnet slicnoga naziva pre-daje na vise od 6 fakulteta Sveucilista u Zagrebu, kao ina Medicin-skarn fakultetu Sveueilista u Rijeci. Nadam se da je taj porast zanima-nja za takav predmet odraz spoznaje 0njegovoj vaznosti za potpunijunaobrazbu akademskih gradana u Hrvatskoj!Cetvrto izdanje ove knjige bit ce, ponesto izrnijenjeno, njezino tre-

ce izdanje. Za nesto izrnijenjen prvi dio knjige, onaj u kojem opisujemupute za pisanje.znanstvenih tekstova iprikazivanje znanstvenoga ra-9


10/115

da, smatram nuznim dodati jednu opcu napomenu. Nairne, od vreme-na kad sam pripremao rukopis prvoga izdanja knjige (1982. godine),koji sam u sljedecim izdanjima malo mijenjao, mnoge su se stvari uizdavastvu promijenile. Vecina se promjena odnosi na tehnologiju tis-kanja znanstvenih tekstova. Uvodenje racunala u izdavastvo bitno jepovecalo raspon mogucnosti i brzinu tiskanja, kao i nacin pisanja ipripremanja rukopisa za tisak. Te su promjene danas postale dijelom Isvakodnevice, te ne nalazirn razloga da ih u knjizi posebno opisujem.

Odustao sam iod toga da upute prilagodavam spomenutim pro-mjenama. lednostavno zato sto smatram da nista bitno u timuputamanije toliko posebno za ikoji nacin tiskanja da bi takve prilagodbe za-hti jevalo, Ist ina jest, na prirnjer, da je danas znatno lakse pripremitiilustracije nego je to bilo pred 15 godina, ali to ne mijenja bitna nace-la koja vri jede za izradbu prikladnih ilustracija za znanstvene teksto-ve. Zato, osirn ove opce napomene, ne vidim stvarnoga razloga za ve-ce promjene u prvomedijelu ove knjige.

U drugome dijelu, u kojem su cIanci Bto se pretezno odnose naocjenjivanje znanstvenoga rada idjela, dodao sam jedan noviji tekst aizostavio sam onaj koji se bavio opisivanjem stanja u bivsoj Jugosla-VIJ!.

Moram, na zalost, sporn enuti ito da je greskom pri tiskanju 3. iz-danja knjige izostavljen popis literature koji se odnosi na prvi dioknjige. Dakako, tu cemo nesretnu pogresku u ovome izdanju ispraviti.S ovih nekoliko nap omena predajem 4. izdanje ove knjige citatelji-cama i citatelj ima, sa zeljom da im dobro posluzi.

Zagreb, rujna, 1997.Vlatko Silobrcic

1.5. Predgovor petom izdanjuU rukama imate peto izdanje knjige. Na pisanje toga izdanja naveo Ime izdavac, Medicinska naklada, koja prodaje posljednje primjerke I

cetvrtoga izdanja knjige. Trebalo je, dakle, sto prije pripremiti peto.Buduci da u svakome izdanju ponavljam predgovore za pretbodna,svatko ce moci lako rekonstruirati kako je knjiga nastala i kako ses

10

vremenom mijenjala. To me oslobada potrebe da u ovom predgovoruopisujem sve dosadasnje promjene u njoj. Dakle, samo najkrace.Kao i do sada, bit ce dodataka iu prvomu iu drugomu dijelu knji-ge, Oni ne ce nista bitno promijeniti u sustini njezina sadrzaja, sarno

ce ga dopuniti i (U) detaljnije objasniti. Promijenit cu nacin citiranja li-terature u tekstu iu Popisu citirane literature jer se tako lakse uvodenove referencije, a tih ce u ovome izdanju biti vise. Nadam se da cetako ova knjizica biti jos malo korisnija citateljicama icitateljima.Zagreb, travnja, 2003.

Vlatko SilobrCic

11


11/115

Napomene 0 nazivlju

Nazivlje uznanstvenoistrazivackoj, kao iu mnogim drugim djelat-nostima u nas, nije niprecizno ni ujednaceno, Stoga eo u ovoj knjizipredloziti neke nove nazive iopredijeliti se za neke odxstarih. Zelimtako bar potaknuti raspravu, da hi se zapocela rjesavati ia vazna pita-nja. I tu nam moze pomoci cinjenica da nam je i jezik sada slobodan,Dakako, nemojrno smetnuti s uma da sloboda znaci iodgovornost, Odpredlozenih naziva na ovome mjestu istaknut cu sarno nekoliko, dokce ostale citatelj naci u daljnjem tekstu.

Pocnimo sa sintagmom znanstveni rad. Kad je procitate, nisam si-gurari hoce li yam odmah biti jasno 0 cemu je rijec: 0 zrianstvenomuradu kao djelatnosti (procesu) iIi kao rezultatu te djelatnosti, Vee je todostatan razlog da taj pojam radi jasnoce razgranicimo, Rezultat dje~lovanja (rada) je djelo. Predlazem, dakle, znanstveno djelo. Nalikumjetnickome djelu, knjizevnorne djelu i slicnomu, Naziv se mozepodrobnije odrediti prema vrsti i opsegu znanstveni clanak, znanstve-na monografija, znanstvena knjiga, itd.

Svaki bi znanstvenik, prema tome prijedlogu, medu svojim doku-rnentima imao Popis objavljenih znanstvenih danoka. Ili, ako popissadrzava i druge vrsteznanstvenih stiva, Popis objavijenih znanstve~nih djela. Bude Ii popis jos obuhvatniji, moze se npr , zvati Popisobjavljenihznanstvenin i strucnih djela.Znanstvena bi se djela objavljivala u znanstvenim publikacijama.Predlazem dakle da izraz publikacija rabirno u znacenju tiskano dje-10 , knjiga,.casopis (Klaic 1978., str. 1111). Tj. kao mjesto za objav-ljivanje znanstvenih stiva, ane u znacenju objavljeno djelo,

12

2.[...._~---JO",:~i\ J l ~ ~ < ' ~ ~ ~ " ~ ~ ~ ; _ : ' ~ v, , . _ , .GR/ :"DSi'_ ' :~ , I S I _ . ' r "- lj . . . ~ ' IC-: -.~;~..KNJ:.1.i'JIC L" , L::3J.Ji:"'~

Umjesto doktorska, magistarska, habilitacijska j-diplomska - r a d r i J a : ; prcdlazem doktorska teza, magistarska teza,itd. Zajednicki bi naziv!l ':usva djela pisana u svrhu postizanja kojega znanstvenoga iIi aka-dumskoga stupnja (zvanja) bio, dakle, teza' . Za doktorsku tezu ostaob l i udomacen naziv disertacija.Predlazuci te nazive, zelim potaknuti dogovor 0njima te ponukati idruge da ih rabe, ili da predloze bolje. Znam za nekoliko poticaja daIl U sastave terminoloski rjecnici pojedinih struka. Nije tesko zakljucititJa svim takvim nastojanjima dajem potpunu p od rsk u, B ud uci da sam iMum sudjelovao u nekoliko takvih nastojanja, usudit ell se preporucitil i n s e u skupine strucnjaka koje sastavljaju nazivlje iz kojega znan-IItvenoga.podrucja iii discipline svakako ukljuCi ivrstan jezikoslovac.NJcgova je uloga u tomu da svojim znanjem iezicnim osjecajem po-rnogne pronaci takav naziv kojije strucno prihvatljiv.jednoznacan, alil~todobno uvrstiv u hrvatski jezicni sustav. .Napomenu 0nazivlju napisao sam za prvo izdanje. Na zalost, nistalie vaznije nije dogodilo u tome podrucju, premda nam je jezik sadaslobodan, i premda bi se ocekivalo da ce inasi strucnjaci pojedinih~/'IUlnstvenihgrana i strucnjaci-jezikoslovci zdusno prionuti na rjesava-r~c pitanja nazivlja. Moj poeetni tekst zato vrijedi i danas. Moci cu gadoista promijeniti ilipotpuno izostaviti ako se ikad se ta jezicna pita-n . i a budu rijesila,

I Mnogi su me upozorili da rijec teza u hrvatskorne najcesce znaci postavka,polaziste. Iu Klaicevu rjecniku (Klaic 1978., str, 1348) to je znacenje nave-dena prvo. lpak, pod brojem 4 je iznacenje.eznanstvena radnja, disertacija,Kako smatram da jearad iradnja znatno opterecenije znacenjima od te-za, odluciosam ipak ostati pri svome prvotnome prijedlogu.13


12/115

3.vSto je znanstveni clanak?

To pitanje u nasim okolnostima nije iskljucivo akademsko. Svatkotko je pomnije pratio znanstvenu djelatnost u Hrvatskoj, mogao se la-ko osvjedociti da su mnogi nesporazumi nastajali zbog nepoznavanjaiIi nepriznavanja osnovnih zakonitosti iodrednica te djelatnosti. Tre-balo bi istina same posegnuti za odgovarajucim medunarodnim pri-rucnicima (UNESCO 1978., OECD 1993.), ali kao da se oni nikogane ticu, Drzim da je to zbog toga sto mnogima ne odgovaraju jasni iodredeni pojmovi. Posljedice se ocituju u dugogodisnjoj neusklade-nosti i neprimjerenosti mjerila te u dvojbenoj vrijednosti pokazateIjarezultata znanstvenoistrazivacke djelatnosti u Hrvatskoj (Maricic I1975., Previsic 1975., Jovicic idr, 1999., Sorokin i dr. 2002.).Zato drzim da je potrebno rascisti ti sarnu definiciju znanstvenostikojega pisanoga stiva, Ponajprije jedna kratka i jednostavna definicijaznanstvenoga clanka: Znanstveni je clanak napisan i objavljen opisoriginalnih rezultata istrazivanja(Day 1979., str, 1). Kao sto samvee rekao, mislim da je prijeko potrebno razjasniti rabljene pojmove,pa cu stoga rasclaniti navedenu definiciju.

Znanstveni je clanak, dakako, sarno jedno od znanstvenih djela.Kako je u prirodnim znanostima to ponajcesce znanstveno djelo, mi-slim da je opravdano prije svega 0 njernu pisati. Valja ipak naporne-nuti da su temeljne znacajke zajednicke za sva znanstvena djela. Raz-lika je samo u obliku il i metodologij iopseg, stil).

Znanstveni clanak mora biti napisan i objavljen opis, tj. morabiti dostupan, Nije svejedno gdje je clanak objavljen i u kakvomeobliku. Tako se teze, konferencijska priopcenja (vidi dalje) irazliciti I14

standardni izvjestaji ne mogu racunati objavljenima u tome smislu, jerimje dostupnost svjetskoj znanstvenoj javnosti ogranicena, Usudujemse reci da to vrijedi i za clanke objavljene u intemim, lokalnim casopi-sima, na kojemu odjezika koji nisu svjetski jezici ili ne prevladava-ju u pojedinim podruejima znanosti. Takvih publikacija, na zalost, uHrvatskoj ima mnogo (Spaventi idr. 1979., Maricic i dr. 1981.,).Znanstveni clanak mora dakle biti objavljen u publikaciji koja je lakodostupna svjetskoj znanstvenoj javnosti. Takve su publikacije npr.medunarodni primami znanstveni casopisi, tj. ... casopisi koji donosenove rezultate istraiivanja i razvoja, a clanci u njima sadrze sve po-tankosti potrebne za procjenu valjanosti autorovih dokaza i za ponav-ljanje istraiivanja (UNISIST1977., 1979.). Opsirnije 0 vrstarnaznanstvenih publikacija citatelj moze naci u elanku Sercara i kolega(1981).Ima znanstvenih istrazivanja (posebno primijenjenih), rezultati ko-jih se zbog razlicitih razloga kriju od javnosti (vidi Tezak 1976.). 0njima se moze suditi tek kad izravno ili posredno (putem primjene)dodu u javnost, a tada za njih vrijede ista mjerila kao iza sva drugaznanstvena istrazivanja - pridonose li i koliko svjetskoj riznici znanja,Prije toga naime njihovu vrijednost odreduje naruciteljlU Dayovoj je definiciji (1979., str. 1) bitan dio opis originalnih

rezultata istraiivanja . Istaknut cu originalnih, j er je u tome sadr-zana bit i svrha znanstvenoga istrazivanja i znanstvenih djela. Origi-nalno podrazumijeva novo, dotad nepoznato; novo u svjetskim okviri-rna znanstvenih spoznaja. Za slabo obavijestena strucnjaka naime svemoze biti novo, ali pri procjeni rnjerilo nikako ne moze biti znanje po-jedinca iIi koje manje skupine ljudi, Zato se i procjena originalnostine moze temeljiti na kakvim uskim, lokalnim mjerilima vee ona mo-raju biti medunarodna, svjetska. Iz istih razloga ne moze postojati nilokalna znanost. Besmisleno je reci to je za nase prilike originalno,to je prvi put opisano u nas, i zato je originalno, 0 takvim se staja-listima moze reci sarnoovo: onaj koji tako ocjenjuje, nije dobro oba-vijesten, i vee je po tome los znanstvenik.Radi daljnjega razjasnjenja pojmova, navest cu i nesto opsirnijudefiniciju znanstvenoga djela (CBE 1978.). Citiram je opet premaDayu (1979., str. 2): Vjerodostojno primamo znanstveno djelo morabitiprvi opis rezultata istraiivanja sto sadrii dostatno obavijesti da bi

15


13/115

strucnjaci mogli: a)procijeniti rezultate, b) ponoviti pokuse ic) pro-cijeniti tok razmisljanja. Taj opis mora biti neprekidno zamjetljivosjetilima, bez ogranicenja dostupan. znanstvenoj javnosti i glavnimsekundarnim servisima (npr. Biological Abstracts, Chemical Abstrac-ts, Index Medicus, Excerpta Medica ...[.

Zadrzat cu se na Dayovoj rasclambi te defmicije radi potpunogarazumijevanja recenih pojmova, U njoj prvi prikaz zamjenjujeonosto se u prethodnoj definiciji oznacilo pojmom originalnost, jer jeprva znanstvena obradba kojega pitanja pretpostavka originalnosti .Sto znaci sadrii dastatno obavijestie'l Veoma se.cesto rezultatiznan-stvenih istrazivanja po prvi put prikazuju na znanstvenim konferenci-jama, ali to se ne moze uzimati kao primarnaznanstvenaobavijest. Nemoze stoga sto takav prikaz redovito ne sadrzava sve podatke iz kojihbi drugi znanstvenici mogli ponoviti pokuse te procijeniti rezultate itijek razmisljanja,

Odrednica zamjetljiv osjetilima na prvi se pogled cini neobi-cnom, ali samo dotle dok se nemaju pred ocima svi sadasnji i buducimoguci obIici objavljivanja znanstvenih informacija.'

Smisao posljednjega dijela definicije sam je po sebi jasan. 0 dos-tupnosti sam, vjerujem, vee dosta napisao, Isto vrijedi i za dostupnostsekundarnim casopisima iservisima, u kojima se objavljuju sadrza-ji clanaka iz primarnih znanstvenih casopisa, u skracenome oblikuI Vee se vise godina trazi nacina za smanjivanje broja klasicnih znanstvenihcasopisa i Clanaka u njima (Day 1976.), zbog toga li to broj objavljenih znan-stvenih informacija neprekidno ibrzo raste (Wooton 1977., Garvey 1979.,Waksman 1980.). Tehnoloske bi inovacije uskoro mogle promijeniti taj nacinophodenja medu znanstvenicima, U memoriji racunala mogao bi se pohraniticio sadrZaj kojega cesopisa, a iz nje hi se zatim prema potrebi trazeni tekstdozvao na ekran icitao. Bila bi to bezpapirna razmjena obavijesti. Umjestopapira razmjenjivale hi se audio-kazete, gramofonske ploce, video-kazete isiicno telektronieki casopisi, vidi Kewney 1977., Senders 1977.). Garfield jepisao 0 buducnosti objavljivanja znanstvenih informacija (Garfield 1987b).Mislim da njegovo stajalistejasno iskazujejedna recenica iz toga stiva (u mo-me slobodnome prijevodu). ... Oni koji ce tezit i za konacnim priznanjimasvojih kolega, nastavit ce objavljivati u casopisima radi toga da bi senjihovirezultati mogli procitati u tisini i osami doma iii ureda ... 16

(UNISIST I977.,Sercar i dr. 1980.). Dodat cu jos samo to da nijedostatno clanak imati pred sobom, treba ga dakako moci i proeitati, Utome je zahtjevu sadrzan iodgovor na pitanje zasto znanstvene clan-ke, iii bar njihove sazetke, treba pisati na kojemu od svjetskih jezika,Za biomedicinu, a ivecinu drugih prirodnih znanosti, danasnji je jezikznanosti engle ski. Stoga, uz svo uvazavanje svih svjetskih jezika, mo-ramo bitisvjesni cinjenice: zelimo li da nam cIanci budu citani i daimaju odjeka u znanstvenoj javnosti, pisimo ih na engleskom jeziku(vidi Garfield 1978.).Posto sam, nadam se, razjasnio navedene definicije znanstvenoga

clanka, mogu na posljetku predloziti pojednostavljenu (parafraziranu),ali potpunu definiciju: znanstveni je (Hanakprvo objavljivanje origi-nalnih rezultata znanstvenih istrazivanja (opaianja) u publikaciji kojaje lako dostupna medunarodnoj znanstvenoj javnosti, a napisan je ta-ko da se istrazivanja mogu ponoviti i zakljucci provjeriti.

Da bi znanstveni clanci doista posluzili namjeni, moraju biti svrho-vito zamisljeni inapisani. Tako znanstveni clanak mora bitislogican,jasan iocan (Woodford 1968., str. 3). De Bakey (1976.) istice kakosadrzaj znanstvenoga clanka mora biti nov, istinit , vazan i razurhlji~.Da bi se to postiglo, pomaze uvrijezena podjeIa clanaka na poglavlja(ANSI 1972.), od kojih svakosluzi posebnoj svrsi: Saietak, Uvod,Materijal i metode (Bolesnici i metode), Rezultati, Diskusija. Tocnotim slijedom, koji je i propisan navedenim standardom, ali je iogi-can. Pokazat ce se to kad navedem pitanja na koja u pojedinim po-glavljima treba odgovoriti. Sto je sadrzaj clanka (Sazetak)? 0 cemu jerijec te sto se izasto istrazivalo (Uvod)? Kako se istrazivalo (Materi~jal i metode)? Sto se pronaslo (RezultatO? Sto dobiveni rezultati znace(Diskusija)? Tim cu redom u ovoj knjizi iopisivati dijelove znanstve-noga clanka injihove bitne znacajke.

3.1. Kategorizacij a clanakaPokusat cu sada primijeniti rasclanjene definicije radi razvrstava-

nja clanaka u primarnim znanstvenim i strucnim publikacijama u nas.17


14/115

Podsjetit cu najprije da je skupina nasih strucnjaka izradila Upute(Upute 197L, Sercar 1981.), koje se temelj e na UNESCO-vim prepo-rukarna (UNESCO 1968.). Prema Uputarna u znanstvenim se istru-cnim publikacijama mogu pojavljivati ove vrste clanaka (u zagradarnaje predlozeni naziv na engleskome):

- izvorni znanstveni clanak (Original scientific paper),- prethodno priopcenje (Preliminary communication),- pregledni clanak (Review),- izIaganje sa znanstvenih skupova (Conference paper),- strucniclanak (Professional paper).Izvorni je znanstveni clanak proto tip i ponajcesceznanstveno djelo

u prirodnim znanostima. Ponjemu su opisane definicije krojene, pao toj vrsti clanka ne bi trebalo biti nikakve dvojbe.Prethodno priopcenje nije znanstveni clanak ono je zapravo prva

kraca obavijest 0 rezultatu, koja obicno ne sadrzava sve potankostipotrebne radi ponavljanja istrazivanja, Stoga autor obicno poslije na-pise iizvorni znanstveni clanak. Prethodno priopcenje ne valja mije-sati s kratkim priopcenje (Brief communication), koje se u Uputarna ine navodi. Kratko priop6enje je po svemu izvoran znanstveni elanak,sarno je krace, Zato ga i nije potrebno izdvajati iz skupine izvomih Iznanstvenih clanaka.

Neste su nejasnije odrednice za pregledni clanak: Taj se od izvor-noga znanstvenoga clanka razlikuje po tome sto ne mora sadrzavatioriginalne (nove) rezultate. Pregledni se znanstveni clanak moze te-meljiti na vee objavljenim rezultatima, ali su tada u njemu originalneanalize ili sinteze, novi odnosi, ili nove hipoteze s prijedlozima zadaljnja istrazivanja. U njemu zna biti i novih, neobjavljenih autorovibrezultata, no ti rezultati obicno ne cine bitan dio clanka. 0 preglednimce clancima biti jos govora (vidi str. 106).

Upute su od 1982. godine postaie sastavnim dijelom Pravilnika 0 sufinancira-nju (Pravilnik 1987,), a t ime igodisnjega natjecaja za sufinanciranje znan-stvenih djelatnosti na razini bivseg SIZ-a za znanost . Ne vidim razloga da sete upute sada zanemare, jer, ako nista drugo, mogu pomoci da se objavljenadjela lakse razvrstaju, ako to zbog kojega razloga treba uciniti,18

Spomenut cu jos ito da postoje i pregledni strucni clanci, u kojimaautor sarno sakuplja i sistematizira vee objavljene podatke, te jevaznije da je pri tome sustavan imetodiean nego kreativan. Takveclanke treba inazivati strucnim preglednim clancima. Mogucnost dapregledni clanak bude iIi strucan iIi znanstven moze ciniti teskoce prinjihovu razvrstavanju. Nejasnoce se mogu izbjegnuti stalnim procje-njivanjem originalnosti kao bitne odrednice svih znanstvenih djela.

lzlaganje sa znanstvenih skupova posebna je vrsta clanka. Neki seod njih mogu ubrojiti u izvome znanstvene clanke, drugi ne. PokusatC U objasniti. Cesto se takva izlaganja objavljuju u zbornicima znan-stvenih skupova koji tada imaju ulogu primarnih publikacija (prvoobjavljivanje! i.Konferencijsko je priopcenje prvo objavljivanje znanstvenih rezul-rata ali, poput prethodnoga priop6enja, obicno ne sadrzava sve podat-ke potrebne radi ponavljanja istrazivanja, Buduci da je tako, nakon

takva priopcenja trebao bi uslijediti izvoran znanstveni clanak s istimpodatcima. los je jedan razlog sto konferencijsko priopcenje ne valjaubrajati u znanstvene clanke: ono gotovo nikad nije recenzirano.Vjerujem kako nije suvisno istaknuti da je recenziranje rukopisanezaobilazan dio objavljivanja znanstvenoga clanka u svim doista

znanstvenim casopisima, jer dobra recenzija pomaze urednistvu caso-pisa da utvrdi jesu li opisani rezultati doista originalni. Moze se, isti-na, dogoditi da autor pri izlaganju rezultata na skupu dozivi javnu krl-tiku (recenzija!), ali to ce se u zborniku s toga skupa vidjeti sarno akose uz clanke objavi iasprava 0njima. Ni tada, medutim, to ne ce bitiprava recenzija (vidi Manheim 1975., Zuckerman iMerton 1971.).Stoga i drzim da konferencijsko priopcenje ne treba svrstavati meduznanstvene clanke.Premda se moze uciniti suvisnim, spomenut cu da u istu skupinu s

konferencijskim priopcenjem valja ubrojiti i sve ees6i oblik takvihpriopcenja - opsezne saietke, sinopsise (Extended abstract). Cestotakvi sazetci sadrzavaju originalne rezultate, pa cak i po koju ilustraci-

J Uzgred budi receno, mislim da bi najprikladnij i naziv za takva izlaganja biokonferencijsko priopcenje.ya je konferencija pojarn koji bi mogao obuhvatitisve vrste znanstvenib skupova,

19


15/115

PER IOD ICUM B IOLOGORUMV o l. 8 3, N o 1 ,6 9- 79 , 1 96 1 UDC57:61 ~ 9ODEN : P D BI AYU I SSN 0031 5362

C on fe r en o o p a p erI nv ~ e d l e ct u r e

Prilog 1. Ispod oznaka u desnome kutu zaglavl ja navedenaje katego-rizacija Conference paper; Invited lecture (Konferencijsko priop-cenje, naruceno predavanje). Time oznacavamo da to konferencij-sko priopcenje valja ubrojiti mei1u znanstvene clanke.

ju. Ipak, ni njih se ne smije svrstavati u znanstvene clanke, zbog raz-loga spomenutih u pretbodnim dvarna odlomcima. ~

Na znanstvenim se skupovima cesto prikazuju kraci pregledniclanci, Ako su to znanstveni pregledni clanci, kako smo prije utvrdili,treba ih smatrati znanstvenim clancima. Zasto? Zato sto su to redovitonarucena predavanja (Invited lecture) za koja skup strucnjaka, orga-nizatora skupa, odabire predavaca, Time se u biti nadomjesta recenzi-ja. Stoga znanstveni pregledni prikazi pozvanih predavaca jesu znan-stveni clanci. Da bi se to istaknulo, urednistvo bi trebalo na takav cla-nak, osim konferencijsko priopcenje, dodati jos oznaku naruceno pre-davanje. U casopisu Periodicum biologorum, primjerice, tako se i po-stupalo (prilog 1).

Konacno, za razliku od znanstvenoga, strucni clanak ne sadrzavaoriginalne poglede i rezultate; u njemu se obraduje poznato, vee opi-sano. Teziste je dakle na primjeni poznatoga, na sirenju znanja, a nena otkrivanju novih spoznaja. Ako se sarno opisuju tudi rezultati radiprenosenja infonnacija, il i se opisuje primjena onoga sto je vee drug-dje primijenjeno, ne moze se to smatrati znanstvenim clankom. Kaosto se ni istrazivanja koja otkrivaju vee poznate spoznaje ne mogusmatrati znanstvenim istraZivanjima!

Na kraju ovoga odjeljka zelim sarno podsjetiti da se, u skladu s te-meljnim znaeajkama znanstvenih istruenih clanaka, mogu iostaladjela (knjige, udzbenici, monografije, prirucnici, itd.) svrstati u znan-

20

1 \

I~,, .

. Jstvena iii strucna djela. Mjerilo je uvijek isto: originalnost i mogu-cnostprovjere opisanih rezultata ili pastavki Cine ih znanstvenim."

Ostaje m i da na kraju odjeljka 0 kategorizaciji clanaka zakljucimkako se znanstvenim clancima mogu smatrati:- izvorni znanstveni clanci,- pregledni znanstveni clanci (ne strucnil),- konferencijska priopcenja - narucena predavanja.Ostal i su: ili nepotpune znanstvene infonnacije (konferencijskapriopcenja, opsezni sazetci), iii pak strucni cIanci.

4 Jasnoca pri razlucivanju pojmova znanstveno i strucno posebno je varna unas, jer je vecina clanaka u nasim casopisima strucna (proizvod strucnoga ane znanstvenoga rada). To samo po sebi ne hi bilo toliko z10,kad se autori nebi upinjali svim snagama da sve 8to napisu bude proglaseno znanstvenim!Ako se autore upozori na to da im clanci nisu znanstveni vee strucni, oni sebrane time ~to tvrde da je to 8to su napisali veoma vazno, veoma koris-no. Nije, medutim, rijee 0 tome koliko je koji clanak vazan il i koristan, Za-buna nastaje stoga 8to se poistovjeeuje znanstveno s vaznim (korisnim). Pos-veje jasno da stanovit strucni clanak moze biti izvanredno koristan, korisnijiad kojega visokospecijalizirana znanstvenoga clanka. Time strucni (Hanak,ipak, ne postaje znanstvenim.

21


16/115

4.Znan stv en i stil

U Klaicevu se Rjecniku za stil kaze daje nacin pisanja nekog pis-ca (ili pismenog sastava: poslovni, sluzbeni stil) (Klaic 1978., str.1267). Ovdjeje rijec dakako 0znanstvenom stilu iIi stilu u znanosti-o nacinu pisanja znanstvenih informacija. Naeela sto vrijede za pisa-nje znanstvenih informacija vrijede i za njihovo usmeno priopcavanje,Pozahavit cu se ipak pretezno pisanjem, jer po sarnoj naravi stvari ta-da autor ima vise vremena za razmisljanje iusavrsavanje stiva,

Ni jedan stil, pa ni znanstveni, ne cini sarno gramaticka ipravopi-sna ispravnost vee nacin ohlikovanja sadrzaja i smisia stiva, Poznava-nje gramatike i pravopisa sarno je nuzno polaziste (iii hi taka trebalobitil) za svakoga tko pise, Ni najboIje poznavanje grarnatike i pravo-pisa, medutim, ne omogucuje autoru da misli iskaze razumljivo, akonjemu samome nisu posve jasne ..Za razumljivost stiva hitna je, dakle,jasnoca autorovih misli, a treha li uopce naglasavati da je za svaku in-formaciju vazno da bude razumljiva. Inace ana promasuje svoju svr-hu!Ne moze se od Iektora, ne znam kako on bio vrstan.iocekivati dazbrku autorovih misli pretvori u razumljivo stivo. Tesko je koga uciti

pisati dobrim znanstvenim stilom, ako nije naucen jasno razmisljati(vidi Woodford 1967.). Opisat cu u sljedecim redcima i primjerimapotkrijepiti opca nacela znanstvenoga stila te navesti nekoliko opcihuputa koje pri pisanju znanstvenih stiva mogu pomoci,

Znaeajke se znanstvena stila mogu izvesti iz jasne svrhe znanstve-nih informacija iznanstvenoga komuniciranja. Znanstvena se djela pi- Isu da hi se njihovom objavom prenijele nove informacije , Ako je dak-22

Ie kljucna zadaca znanstvenih stiva da informiraju, tada ce dobarznanstveni stil biti onaj koji toj zadaci dobro sluzi, Pogreska u stilupak hit ce svaka komunikacijska smetnja. Mjerilo >~ljepoteznanstve~na stila bit ce prije svega njegova funkcionalnost, njegova pogodnost Iuporabivost u prijenosu informacija.Znanstveno djelo nije literamo djelo, u kojem treba isticati indivi-

dualan autorov stil. Znanstvenik ce pisati dobra, bude lipisao logicno,jasno iocno , Tada ce pisati i li jepo. U znanosti stilizacija ne sluziukrasavanju iefektima, kako je to u knjizevnosti, jer je u znanosti radna stivu usmjeren sprarnjasnoce, kratkoce i preciznosti. Cilj mora bi-ti : sa sto manje rijeci reci sve ito toeno, da ne bismo opteretili citate-lja iotezali razumijevanje. Svaki ce znanstvenik kao citatelj znatnovisecijeniti jasnocu iocnost nego ljepotu i kicenost stila.'Tko misli drugacije, neka se pokusa staviti u ulogu citatelja znan-stvenih stiva, Znanstvena je proizvodnja danas u vecini podrucjatakva da hi dobro obavijesten znanstvenik trebao procitati nekolikodesetaka clanaka dnevno, da bi bio sarno u toku dogadaja (vidi Waks-man 1980.). Pritom bi trebao uociti bar polazista, rezultate j njihovuvaznost, Je lio uopce moguce pri ovakvome tempu zivota iznanstve-nih otkrica? Stoga ce citateIj vise od svega cijeniti kratkocu i jasnocurecenica i preglednost clanka. Zazeli Ii se tekstova s lijepim knjizev-rum stilom izrazajnim savrsenstvom, neka uzme radije knjigu kojegavrsnoga pisca. Tu ce sigumo naci vise takvog uzitka nego u bilo ko-jemu znanstvenomu stivu.Bilo hi, dakako, pogresno iz toga zakljuciti da znanstvenici moraju

pisati dosadnim, jednolicnim stilom, da mogu biti. ~ep.ismeni.ili polu-pismeni. Naprotiv, treba ie kako dobro poznavati jezik da ~l se ~~-ko, jasno i tocno opisalo ponekad veoma slozene postupke 1zamisli,To ce znatno prije uspjeti nacitanome znanstveniku. Nije lako sa sto

I Cesto sam to morao isticati ispravljajuci diplomske imagistarske teze te di-sertacije. Studenti bi se obicno nasHpogodeni, ako je njihovo.stivo.?ilo znat-no skraceno i pojednostavljeno, Zamjeravali bi mi da ne postujem njihov na-cin pisanja. Imali su pravo - nisa~ ga ~ostov~o, je~ s~~ nji~ove saslav~nastojao pretvorit i u znanstveno sbvo. Nisam rm ocjenjrvao hterame veeznanstvene sposobnosti!

23


17/115

manje rijeci srociti smisaonu iocnu informaciju! To uvijek znaci daza svaki pojam treba znati izabrati pravu rijec, tj. onu koja znaci tocnoto sto autor zeli reci,Stil znanstvenoga clanka treba odrazavati nacin autorova razmi-:sljanja i rada. Pritom je svrha objasniti drugima polazista, misaoni iradni postupak i njegov rezultat. Autor uvijek mora imati pred oeimakomu je upuceno ono $to pise. Bez obzira na to, komu je namijenjen,clanak mora biti napisanjasno. Tko razumije i dobra poznaje predmeto kojem pise, znat ce ga idrugomu jasno predociti, Nikakva sloze-nost podrucja iii predmeta ne moze opravdati nejasnocu znanstveno-ga stiva, To vrijedi jednako za stivo i za ilustracije, Jasnoca, jedno-stavnost i kratkoca nezaobilazne su znacajke znanstvenoga stila, te snjima povezana logicnost slijeda misli i prikaza"

Znanstveni clanak mora nadalje biti cjelovit, dovrsen. Svaka se mi-sao mora logicki slijediti do kraja i potkrijepiti dokazima, iIi pakjasnoistaknuti da je rijec 0pretpostavci. Nadalje, stivo mora odrazavati au-torovu nepristranost pri navodenju spoznaja i dokaza. To je, dakako, ipitanje znanstvene etike, ali mislim da rasprava 0 njoj OVf\IIlO ne spa-da.' Polazim od toga da se to sarno po sebi razumije, iako znam da nijebas uvijek tako!

2 Znanstvenik cesto pri istrazivanjima luta; ne ide sve uvijek zamisljenimslijedom, Nema medutim nikakva razloga to lutanje prikazivati u elanku. Nemora slijed opisivanja u Clankubiti vjeran prikaz tijeka istrazivanja (ne opisu-je se povijest toga istrazivanjal) , vazno je da bude logican.J Na nekoliko mjesta u ovoj knjizi, premdajoj to ocito nije glavna svrha, moratcu upozoriti na stanovita pitanja znanstvene etike. U ovom se odjeljku prviput ukazuje potreba za tim. Drzim da bi biloneumjesno 0 tome Uokviru oveknjige pisati opsirnije, Umjesto toga, cini mi se prikladnijim da citatelja upo-zorim na dvije knjige 0 etici imedicinskoj znanosti (villi Engelhart i Callahan1976., te Hunt i Annas 1977.). Na njih me je uputio dr. Srdan Lelas, za stomu se j ovdje srdacno zahvaljujem. Nakon prvoga izdanja ove knjige otkrive-no je nekoliko slucajeva namjernih prevara u znanosti. Obnovilo se tako, sposebnomaktualnoscu, stalno pitanje cestitosti znanstvenika i postenja u zna-nosti (Braunwald 1987., Stewart i Feder 1987.). Zainteresiranome citareljupreporucujem veoma relevantnu knjigu 0 modemoj znanosti iIjudskim vrli-nama (Lawrence 1986.).

24

Oaljnja je osobina znanstvenoga stila preciznost i jednoznaenost,Nista ne smije biti prikriveno iostavljeno citateljevoj domisljatosti,Tekst u drugim podrucjima ljudske djelatnosti moze biti kicen, mozeimati ponavljanja, prekomjerna naglasavanja iIi namjerna prikrivanjada bi se postigla svrha poruke. Znanstvenik to ne bi smio primjenjiva-ti. On mora Citatelja uvjeriti jasnocom, logicnoscu iutemeijenoscusvojih misli ipostavki.I druge vrste informacija (ne sarno znanstvene) trebale bi imati te

bitne znacajke znanstvenoga stila. Podsjetimo se sarno na materija-lc za sastanke. Mozda cu pretjerati, aIi vjerujem da bi dobra pismenznanstvenik mogao svaki materijal skratiti za polovicu a da se nista neizgubi od poruke u njemu.Za valjano pisanje znanstvenih djela veoma je vazno neprestanoprosudivanje i kriticnost. To ukljucuje stalno provjeravanje svrhe pi-sanja stanovitoga stiva, primjenu prihvacenih nacela i odmjeravanje

napisanoga s tim nacelima i postavljenom svrhom. Sazet cu sada u ne-koliko uputa ono sto sam do sada napisao U ovome odjeljku. Kao stoto vrijedi i za sve druge upute, one ce biti toliko dobre koliko illcita-lelj stvamo posvoji i primjenjuje.

1. Valja neprekidno razmisljati 0potrebama Citatelja.2. Jasno opisivanje predmeta, zamisli, planiranja rada mora odraza-

vatijasnocu autorova razmisljanja pri sastavljanju stiva ilus-tracija.

3. Pri pisanju se treba pridrzavati logicnoga slijeda.4. U znanosti svaka tvrdnja mora biti jasna, dovrsena i potkrijep-

ljena, utemeljena na podatcima a ne na pretpostavkama ili osob-nim stavovima, Ako se recenica zapocne S moguce je, vjero-jatno je, mozda i slicrro, vaija dobro razmisliti treba Ii takvemisli uopce pisati. Nista ne treba ostavljati citateljevim nagada-njima. Znanstvenik mora citatelja uvjeriti podatcima a ne pukimopetovanjem, prenaglasavanjem ili ublazavanjem svojih tvrdnji.

5. Treba pisati jednostavno i sazeto, Jednostavnost je vanj ski znakjasnoce, Svaki tekst treba pregledati po nekoliko puta iraziti stose moze skratiti, sto pojednostavniti a sto potpuno izbaciti. Znan-stvenik mora pisati izravne, nedvojbene recenicne sklopove, bezuporabe zargona, rjecitosti isuvisna razradivanja potankosti.

25


18/115

Pritom se utroseno vrijeme i te kako isplati, jer cesto iautoruvlastite zamisli postanu jasnije u tijeku toga posla,

6. Nuzno je biti precizan i tocan u izlaganju, Znanstvena metodaovisi 0 tocnosti opazanja, tocnosti mjerenja, tocnosti zapisivanjadobivenih podataka i toenosti njihova rasclanjivanja. Svaki po-kus mora biti -takav da sernoze ponoviti, asvaki zakljucaktakavda se moze provjeriti, Tocnost ipreciznost znatno ovise 0rjecni-ku i stilu.

Stiva dobrih znanstvenih stilista imaju jos i ove odlike:- prikladnost (predmetu, citatelju, prigodi),- uravnotezenost (osjecaj za razmjere dijelova teksta),- kratkocu(toeno toliko izrazajnih sredstavakolikoje potrehno dase prenese jasna informaeija),- ujednacenostipi: uporabi hrojeva, imena, kratiea, simbo1a inazi-va),- nadzor (slijeda, opsega pojedinih dijelova).- zanimljivost (zivost u opisivanju),-eticke vrline (iskrenost, otvorenost, postenjaskromnost).Da bi znanstvenikov stil doista imao nabrojene odlike, moze mupripomoci ipoznavanje nekih opcih jezicnih zakonitosti, Zbog toga

cu reci ponesto 0 uporahi glagola i glagolskoga vremena, 0 aktivu ipasivu, 0 prvome i trecemu lieu, 0 kraticama te 0 zargonu. .Ne ce todakako biti jezikoslovna rasprava 0nabrojenim pojmovima, vee 0 nji-hovoj primjeni prj pisanju znanstvenih tekstova,

4.1. Glagoli i glagolsko vrijemeNema zapravo nikakva razloga da znanstveno stivo bude dosadno.

Znanstvenici ga cesto sami cine takvim jer kao da nastoje namjernoupotrehljavati sto slabije (blaze) rijeci, bojeci se da u svojim tvrd-njama nisu u pravu ili da bi ih se moglo optuziti za neskromnost, Mi-sao, medutim, mora biti jasna i odredena dabi se uopce moglo prosu-diti sto autor misli i ima li pravo. Jasnoci i odredenosti moze pridoni-jeti uporaba glagola umjesto glagolskih imenica, cime se stivo skracu-26

je, Postaje jednoznacnije i snaznije, Dois~ n~ma razloga p~s.ati.}}ob~~-viii smo istrazivanje, postigli smo poboljsanje postupka 1 1 1 izvrsi-Iismo injiciranje lijeka, kad se moze napisati istrazivali smo, ))PO-boljsali smo postupak iii injicirali smo lijek.Day predlaze (1979., str. 118) da se gl~go.isko vrijem~ ra?i ovisn~o tome koji se rezultati opisuju. Ako se opisuje poznato, sto je vee bi-

10 objavljeno u dostupnim primarnim znanstvenim caso~isima, tr~~~rabiti sadasnje vrijeme. Opisuju li se vlastiti novi ~e~ltat1, ~ostupc~ IIIpostavke treba ih pisati u pros.lome vreme~u. MlSlim: da.I.ma sffil~lapripaziti natu razliku glagolskih vremena, jer ~na.moze biti svrhovitaipripomoci tocnosti znanstvena izricaja, Na pnmJer:

Misevi odbaeuju transplantat koze za 10 dana (Medawar 1963).Prezentom se dakIe sluzimo kad se navodi tudi, ili vlastiti rezultat, ko-ji je vee bio objavljen. Ako se taj podatak prvi put opisuje, treba gaopisati u proslome vremenu, Misevi su odbacili transpla~tat za ,10.dana, U odjeljcima c1anka (vidi dalje!) Materijal i metode IRezuliatirabit ce se, stoga, preteZno proslo vrijeme, a u Uvodu i Diskusiji sa~dasnje, Zato sto se u prvim dvama opi~uju. ug~avnom noV?postlgnuttrezultati , dok se u drugima polazi od objavljenih podataka 1usporedu-je nove s poznatim podatcimai postavkama. ,

Iznir:nka su od toga pravila primjeri: Medawar je opisao (Me-dawar 1963.) gdje se mora uporabiti pros10.vrije~e,. p~~m~aje rij.ec0objavljenim podatcima. Jednako tako ne valja, OPISUJ~Cloju tabheu snovim rezultatima napisati, primjerice, tablica J je pokazala ... ,sadrzavala ... , makar je rijee 0podatcima koji se prvi put objavlju-ju.

4.2. Aktiv-pasiv, prvo-trece liceAktivni je glagoiski oblik izravniji i kraci te jezicno n~ravniji ?d

pasivnoga. Ipak se u znanstvenim stiv_imapasiv cesce~ra?1. T.ako ce-mo znatno cesee procitati pronadeno je da ... , kao sto je pr~az~o11aslici ... , iako je bolje i odredenije pronasao sam da ... 1 )}sl~aprikazuje ... . Za ceseu uporabu pasiva ne nalazim .ni~av ..valjanrazlog, Utome ne vidim ni neku posebnu skromnost rn nacm lijepoga

27


19/115

ponasanja, Ne~a ~eskrornnost radije temelji na postovanju udjela dru-gih zn:mstvemka 1na procjenjivanju vlastita doprinosa a ne na primje-m pasiva.?s~m tog~, k~d se urnjesto bezlicnoga pasiva napise ja ili mi,?ktl~ ee samnn tim postat i djelatniji nacin izrazavanja, Ne cemo tadaunan nezgrapne formulaeije: Transplantat je bio odbacen od mise-va. Hi Lijek je ? ~ O injieiran bolesnicima, Umjesto toga ce stajatitMisevi su odbacili transplantat i Injicirao sam lijek bolesnicimasto je ne samo krace nego i jasnije. Zalazem se, dakle za to da s;svugdj~ gdje je to moguce koristi aktiv umjesto pasiva. I~nimka je sa-mo. Sazeta~ zn~stvenoga clanka, u kojem svi preporucuju upotrebupasIva, radi lakse racunalne obradbe i pohranjivanja podataka.~bog ~licnih je r~zloga znatno pozeljnije pisati u prvome nego Utreeem~ lieu. Po~ve Je nepotrebno (i neumjesno!) umjesto ja pisati.

aut~r .ie. N~~IJe, n.emarazloga dajedan autor za sebe govori u prvo- Ime I.leu ~?~me ~~mo ... . To Je zapravo takozvanipluralis mo-destl~e, kOJIJe.nepnmjeren znanstvenoj frazeologiji. Tocno je da da-n?s ~Jetko tk~~~traZuje posve sam. Stoga se imoze ciniti da je tocnijepisati u mnozmi nego u jednini, da bi se time obuhvatili svi sudioniei~stra~~van~?To medu~I? .moz~mo rij~siti zahvalama svima koji su prirstrazrvanjima pomogli _Ihsudjelovali pri radu (vidi odjeljak 0 autori-rna).' a .n~ nejasrum prvim licem mnozine, Iz njega se ionako ne videsudionici, au zahva1i se mogu poimenee navesti svi koji to zasluzujn,

4.3. KraticeUpotreba je kratiea u proeijepu izmedu potrebe da znanstveni tekstbud~ jasan 1da bude kratak. Dobra je ipak prikloniti se bitnome ad tih~ahtJeya - ~as.n?~i. Zato se treba sluziti sa sto rnanje kratiea. Pri tome

ce ~a~ k.ons.t1t~.je~osta:n~ pravilo: kad se kratiea spominje prvi put,valj~aIjplsat~ ~ijelt tzraz 1 nju navesti u zagradi. Nakon toga se kraticamoze n.avodl.tlu ?r~os~a~ome tekstu. To dakako ne vrijedi za standard-ne~~atlce mjernih Jedll:ue~ k~~ sto j~metar, gram, itd. Teze je prepo-ru~ltI ~ad sve treba pnrmjemu kratice, Navest cu neka opca pravilakoja pn tome mogu pomoci,28

Kratieu nikad ne treba navoditi u naslovu, buduci da je naslov na-upotrebljavaniji dio clanka i ulazi u baze podataka. Kratiea u naslovuIIIO~c izazvati teskoce cak i kad je uobicajena, posebno pri svrstavanjulunka u podrucja i potpodrucja prema predmetu i kljucnim rijecima,1 '0 vise sto se s vremenom kratica mogu promijeniti, te ce stoga bitiIll tl~ano pronalazenje clanka u indeksima prema kratici, koja je pri je~tutlovitoga vremena hila standardna. Za primjer mogu navesti kratieu'I i Iretikuloendotelijski sustav (RES). Ta je bila toliko uvrijeZena da jelJotovo nikome nije trebalo objasnjavati, Danas se izbjegava.

Kratice treba izbjegavati i u saietku clanka. Razlozi su isti kao i zanaslov. U sazetku, medutim, kratiee mogu biti posebno korisne da sekoji dugaeak izraz staIno ne ponavlja. Ako se to zeli, treba postupitik a k o sam gore spomenuo: prvi put ispisati cijeli izraz i u zagradik.rutieu.Valja uvijek imati na urnu da se u sekundarnim publikacijamaHu~etakpojavljuje bez preosta1a teksta clanka.Nema smisla kratiti naziv il i izraz koji se rabi svega nekoliko puta,u l i ima smisla kad je koji naziv iIi pojam predugacak, Kad se vee od-lutimo za kracenje, eitatelju ce nasega teksta pomoci ako se popisk I'lL tiea napise odvojeno, kao prilog, Mnogi casopisi to izricito trazeoctautora iaj popis tiskaju u biljesci na pocetku clanka.Mjerne jedinice treba kratiti kad se navode uz brojeve. Primjerice:

) 1 0 kg (usput receno, u kratice sene dodaje dodatak za mnozinu),[IIi ako se jedinice rabe u tekstu bolje je napisati cijelu rijec: masusmo izrazavali u kilogramima,

4.4. ZargonPod zargonom mislim oa posebne izraze sto se rabe u pojedinim

strukama iii zanimanjima. Posve je sigumo da ga povremeno u znan-stvenome stivu treba primijeniti (npr, specijalizirano nazivlje), ali sene bi smjelo dogoditi da stivo bude napisano tako da ga razumije sa-ITIO najuzi krug strucnjaka iz stanovita znanstvenoga podrucja,Kao opce nacelo moze se primijeniti ono 8tO vrijedi za kratiee.Ako se uvodi koji specijalizirani naziv, treba ga prvi put kad se spo-rninje svakako objasniti. Dobro je inace laboratorijski, tehnicki iradnizargon pretvoriti U opcenito razumljive rijeci,

29


20/115

Mislim daje ovdje dobro pripomenuti daje autor odgovoran za 'vodenje novih naziva inomenklatura, kao i za to da prikladno rabiraze za posebne mjeme jedinice, tvari i biljke, zivotinje, dijelovela, osobito ako 0 tome postoje medunarodni dogovori (vidiCODATA 1977.).

4.5. Primjeri usavrsavanja tekstaUzet cu za pocetak odlomak iz jednoga strucnogaclanka naskomu jeziku. Nije vazno 0 kojemu je elanku rijec ni tko su muril Odlomak je uvodni i navest cu ga cijeloga.Rasclanit e l l sada recenicu po recenicu, svaku za sebe ali i kaocjeline.U prvome je retku posve nepotrebna rijee Otkrice, au crugomerijeci dovelo je do. Recenica je bez njih kraca iednako jasna.bjegnut C U ovdje raspravu 0 tome je libolje Entamoeba .

iIi Entamoebae histolyticae. Opredijelit cu se za prvi oblik, narne1ju savjeta jezicnih strucnjaka. Ispravljena prva recenica mogladakle, glasiti: Aksenicno kultiviranje Entamoeba histolytica= 1

~tk.ri6e .aks~nic~e kultivacije Entamoebae histolyticae*1 orne-~.u6110e prtredlv~nJe standardiziranog antigena i dovelo je do pro-sueno upotrebe ImunOloskih metoda dijagnostike amebijaze. Da-nas se zna da do pojave znacajnijeg titra specificnih antitijela protivEntamoebae histolyticae u serumu dolazl sarno kod invazivnihoblika amebij~e. ~2 Kako"klinicki .~arakter amebijaze nije jednakposvuda u sY' jetu, Imunodljagnostlcke pretrage mogu dati uvid upatogenetskl karakter bolesti. Patomorfoza amebijaze u nas tokomposljednjih decenija s nestankom tezih slucajeva oboljenja upucu-je na nestanak invaziynih oblika bolesti, Radl dobivanja boljeg uvi-da u karakter danasn]s amebijaze u nas poduzeli sma sistematskoispit ivanje specif icnih anti ti jela protiv Entamoebae histolyticae ubolesnika s amebijazom.Prilog 2.

30

I jlo je priredivanje standardiziranog antigena iupotrebu imuno-I.klll metoda za dijagnosticiranje amebijaze.Ni l pocetku druge recenice moze se izbaciti Danas - nepotrebnoI ,Iednako je tako nepotrebno, a ineprecizno, do pojave znacajnijeg1 1 1 ' 1 1 ( , sto je znacajniji titar? Koje je mjerilo za to stojest znacajniji

I I' U sto nije? (Na stranu to sto drzim da je rijec znacajan ovdje11prikladna. Znacaj je karakter, nije Ii?) Nadalje, specificna antiti-I n protiv. Dostatno je specificna antitijela, ilinantitijela protiv,specificnost zapravo znaci usmjerenost protiv. Dakle: Antitije-protiv Entamoeba histoIytica nadu se u serumu oboljelih sarno pri. vuzivnoj amebijazi*2.Treca je recenica nelogicna: sadrzava dvije misli koje nisu medu-~lJbnopovezane, Jedna je tvrdnja da se amebijaza u svijetu pojav1juje

U ruzlicitim oblicima, a druga je da imunoloske rnetode mogu pomociI rl otkrivanju naravi bolesti. Povezanost medu tim mislima moze seM[llnonaslucivati, Amebijaza se pojavljuje u razlicitim klinickim obli-l m a pa ih je potrebno razlucivati cadi ispravna Iijecenja, Da bi ih se1tIit. luCilomogu pomoci imunoloske rnetode. To bi, kako ja razumi-m , trebala biti ta povezanost. S druge strane, logicno bi iz prethodne~enice bilo zakljuciti da antiti jela u serumu mogu pomoci pri razlu-ivanju invazivne od neinvazivne amebijaze. Ako se zanemari spome-nuta nelogicnost i recenica samo skrati, rnogla bi glasiti: Kako kli-nlcki amebijaza nije jednaka posvuda u svijetu, irnunodijagnostikaIlloze pomoci da se otkrije narav bolesti. Mislim da bi bilo jos bolje,lzravnije kad bi recenica glasila: Prisutnost antitijela u serumu rnozetinkle pomoci da se razluci invazivna od neinvazivne amebijaze.I cetvrta bi recenica mogla biti jasnija, Zasto Patomorfoza?

Oblik, vrst, tip, amebijaze ipak je razumljivije! Nespretna je i izrekas nestankom tezih slueajeva oboljenja. Nije Ii l jepsa i izravnijaovakva recenica: U posljednjirn je desetljecima u nas sve manje bo-Icsnika s teskom amebijazom, sto upucuje na to da je invazivni oblikbolesti sve rjedi.Posljednja se recenica moze skratiti ovako: Radi boljega pozna-vanja naravi amebijaze u nas, sistematski smo trazili antitijela protivEntamoeba histolytic a u serumu oboljelih. Ne treba Radi dobivanjaboIjega uvida, Umjesto karakter danasnje arnebijaze bolje je na-rav amebijaze, cemu danasnje?' Nije li bolje ikrace sistematski

31


21/115

s~o. traZil~


22/115

Slijed koraka pri pisanju znanstvenoga clanka.- Ko~eje pr~vo vnieme za objavljivanje?- KOJeste pitanje postavili ikoji je odgovor?= Ka~o. se ~as~ rezul~~t~odn~se spram postojecega znanja?KOJ~.Je.ml~p~kladnlJl casopis za njihovo objavljivanje?- Ppro:~ta~teizjavn urednistva 0 namjeni odabranoga casopisaj- rocitajte Upute autorima! .- Odlucite 0 osnovnom obliku clanka!- Nap.i.sit~ radni naslov isinopsisJ- Podijelite gradivo u poglavljaJ- Sas~~ite tablic~, crt:~e iodaberite druge ilustracije!- Napisite natukmce dijelova teksta!- Napisite natuknice za recenicel- Razmislite 0 clanku k . r . 'Vclanka! ao cJe int: napisrte potpunu prvu verziju- Uvod: pisite saZeto!- Dok p.i.sete, sastavljajte popis referencija!- ~atenJaI (Bolesnici) imetode: napisite sve detalie radi nona linjal ".) ~ vUa-- Rezultati: neka budu oCigledni!- Dis~s~ja; izbjegavajte megalomaniju!- Proclt~Jte :urco~is iodlucite jesu li potrebne vece preinakel- UsavrsavaJte sttl! .- Napisi te konacn; naslov isazetak!- Ponovno procitajte Upute autorima!- Napisi~e konacnu verziju rukopisa!- Zamo~lte kolege da rukopis procitajul- OS~~lt~ rukopis u ladici stanovito vrijeme!- ProcltaJte rukopis ponovno, dotjerajte ga i posaline:Po nekoliko rijeci 0 svakom koraku.' a s : : ~ v ~t vriieme za ~~javljivanje koje nove infonnacije kad je ona

~jelovitC~~;~~:;. ~t~~a~;:i ~ : ~ e~ostavlj~no pit~je d~bije jasan iobicno se otvaraju no J it J . ? 1 go. Nairne, u tijeku istrazivanjada va pi anja 1nova tumacenja pa je na kraiu vaznose na sva ta potpitania dobi d . . :J'J 1JU0 govon. I cjelovitosr je vazna, jer hi34

se u tijeku istrazivanja mogle objavljivati ipojedine njegove faze iprije nego sto je ono zavrseno. Takav je pristup privlacan zato sto bise od jednoga istrazivanja moglo objaviti nekoliko tekstova, U litera-turi se to spominje kao objavljivanje pojedinih odsjecaka umjesto ci-jele salame (engl. salamy publishing). Koliko god moze biti pri-vlacno, takvo objavljivanje nije ni eticno.

Ako ste sigurni da je vrijeme pravo, vazno je najprije da ste samiposve na cistu sto ste htjeli istraziti i sto ste na kraju otkrili. Nairne,jasno odreden rezultat istrazivanja bit ce glavni dio rukopisa i sve ceostalo sluziti opisivanju, argumentiranju ikomentiranju te nove infor-macije. Cio ce Vam rukopis biti lakse napisati ako ste jasno odredilipitanje i odgovor.Iznimno je v az no realno od re d it i z na ce n je i vaznost vlastitoga otkri-ca. To i jest najteza predradnja; jako je tesko razumno procijeniti zna-

cimje vlastitoga otkrica jer to znacenje govori 0Vasoj ukupnoj krea-tivnosti. Teske je, na primjer, priznati da ste nakon nekoliko godinamukotrpna rada otkrili tek neki nebitan detalj, premda svaki novi de-lalj omogucuje napredak znanosti. S druge strane, 0 Vasoj tocnojprocjeni ovise mnoge daIjnje odluke pri sastavljanju rukopisa: od iz-bora casopisa do izbora oblika clanka. .Ako ste sigurni da ste otkrili nesto veoma vrijedno, valja razmislja-ti 0 tome da se clanak objavi u najuglednijem svjetskorn casopisu, jer

ce tada Vasa nova informacija proci nastrozu provjeru prije objavlji-vanja inakon njega dospjeti do najvecega hroja znanstvenika u svije-tu. Vise 0 tome mozete procitati u posebnome pogiaviju (vidi 5.14.).Kad ste casopis odabrali, treba procitati sto je 0 njemu napisalo

njegovo urednistvo. To je ili posebna objava 0 politici casopisa, ili jedio Uputa autorima. U svakom slucaju, u toj se izjavi moze procitatikoja je zamisljena namjena casopisa, te ima li kakvih posebnih zahtje-va (npr. da autor(i) budu clan(ovi) ustanove koja izdaje casopis, ili seza ohjavljivanje zahtijeva podrska clana). Tu ce se svakako naci i na-brojena znanstvena podrucja ili discipline koje su u casopisu zastu-pljene,Upute autorima casopisi obicno objavljuju bar jedanput godisnje, a

mnogi i u svakome broju. Dobro ih je detaljno prouciti da biste siulaksali planiranje pri sastavljanju rukopisa. Osobito je vazno tocnose pridrzavati svih zahtjeva (nomenklatura, medunarodne konvencije,

II I

I)Ii/1

IIIIIII

35


23/115

detalji ilustra~ij~~is.I.), jer cesto se rukopisi vracaju autoru iprijestv~oga ukljuclvanJa u postupak recenziranja. Citanje Uputa autori-rna bit ce dobro ponoviti iprije konacnog priprern~a rukopisa zaupucivanje u urednistvo,

Sve su do sada prikupljene informaeije i odluke nuZne za 0oblika rukopisa koji ce se pisati. Kratko priop6enje moze biti~blik za brzo obj~vljivanje koje vrijedne nove infonnacije. Cjclanak dobro S1UZlza objavljivanje konacne potpuno dojlrurnel1tiran(~~.inforrnacije 0 otkricu. U znanstvenornu preglednomu clankuce se upotrijebiti nagomilani podatci 0 vise aspekata kojega P"'''UI4,iI,_sto ce korisno posluziti drugim znanstvenicima za upoznavanje lUj,:4..podrucja,T~ sto .sam do sada napisao 0predradnjama za sastavljanje rukopi-sa dOIS~ Je~u prave predradnje. Koraci sto s1ijede iza toga idu vee u

samo .plSan]e. 0 tome ce biti rijeci u da1jnjem tekstu ove knjige, pan.abr?]ene.kor.ake treba uzeti samo kao natuknice i kao stano viti pod-sjetnik, Vjerujem da ovdje rnogu prijeci na samo sastavljanje rukopi-sa, a kao prototip posluzit ce mi Izvorni znanstveni clanak.D.a pod~!etim (vidi str. 17), izvorni znanstvsn] clanak ima svoj .ustaljene dijelove: Naslov, Autor(i), Saietak; Uvod, Materijal i .

de, Rezultati, Diskusija. Na kraju je jos i Popis citirane~esto auto~ .z~valj~je kolegama koji su mu pomogJi pri radu ili pisa-nju, financljenma 1 drugima u posebnoj Zahvali. Ako u stivu~og~ ~tic~, rno~e ih se u posebnome Popisu kratica nabrojiti iobjasniti, U sliedecim cu poglavljirna govoriti 0 svakorne od spome-nutih dijelova clanka.

5.2. Naslov.N~sl?v ~~.~ose.~~o v.~a~ dio clanka zato sto je, razumljivo, njegov

najoCevidnYI I nCl]CltanYI dio. To osobito vrijedi za uglednije rneduna-rodne publikacije ~ojih se sadrzaj prenosi u publikacijarna kao sto je~urr~nt C_0ntents~Idrugepublikacije Institute for Scientific Informa-tion iz PhlladelphiJe). Day daje OYUdefiniciju dobroga naslova: Na-36

slav mora sa sto manje rijeci tocno opisati sadriaj clanka (1979.,str, 8).Tocnost je bitna radi naknadne obradbe clanka u indeksima i sazet-cima, gdje ce se prema naslovu cIanci svrstavati u znanstvena. pod-

rucja ipotpodrucja. Naslov ce uci iu racunalne ?aze po~~taka, lZ .ko-jib ce se zatim pri trazenju pojavljivati kao terne}Jna.Ob~.vIJest.0objav-ljenorne clanku. Bitna je i kratkoca, jer se tako stedi ~n~eme 1pro.sto~.Svatko tko pregleda naslove znanstvenih clanaka, vidjet ce ..da Ih jemalo kratkih: obicno iroaju suvisnih rijeci, kao sto su: Studije 0 ...,Nasa opaZ~ja ... KNi u jednom dijelu znanstvenoga cla.nka ~ij.et ? -liko vazno dobro odabrati prave rijeci ipojmove kao pn smisljanjunaslovalU naslovu se ne smiju upotrebljavati kratice, kemijske formule,

zasticeni nazivi (urnjesto generickih) niti zargon. Sa kraticama, pri-mjerice, teskoce nastaju pri racunalnoj obradbi .p~dataka ..Cak i ~a ~-ko uobicajene kratice kao sto je DNK (d~j>ksmbonukl~mska kiseli-na) gotovo ce svatko u indeksu najprije potraziti natukmcu pod dez-oksiribonukleinska kiselina, a tek zatim pod DNK.

Da pogledamo jedan primjer naslova. Naslov Djelovanje lijeka ~aviruse kratak je, primjerice, ali ni je dostatno tocan, odr.eden. KO~lhIijekova? Na koje viruse? Ne valjda svih Iije~ov.a na sv~ v.mlse? D~e-lovanje interferona na virus herpesa, na pnmjer, bolJe}e s.astav~~nnaslov. Nepotrebno je taj naslov prosirivati: Istrazivanja djelovanjainterferona na stanovite viruse, jer je tako dulji iednako neodreden.I u naslovu Djelovanje interferona na viruse herpesa, medutim, ~v~~je su neodredene rijeci: Djelovanje iinterfero~a. Preytp~stavlv~lda je djelovanje stetno za viruse, mozemo ga po?h~e .o~.nac~t1s ann-virusno djelovanje, iii jos odredenije, npr., lllhlbICI~a cIt.opatoge-noga ucinka, Ako je interferon pripr:~ljen i~ ~l~e IJ.udskih leuko-cita konacan bi naslov roogao glasiti: Inhibiranje citopatogenogallCi~a virusa herpesa ljudskim leukocitnim interferonom, Taj je na-slov kratak, jasan i odreden.Navest cu jos nekoliko primjera naslova iz raznih rne~cinski~ c~-

sopisa, Nadam se da ce m i autori oprostiti sto s~ z~ ls.p~avIJanJeodabrao bas njihove naslove. No, tko se laca pera 1objavljuje, morabiti spreman ina jayne zamjerke.

37


24/115

- Prilog problemu agranulocitoze. Kratko, ali netocno i' besmi-sleno. To bi, pretpostavljam, trebalo znacit i da su autori zeljel ipridonijeti mogucnostima lijecenja agranulocitoze a ne povecatiproblem (prilog problemu) sto ga agranulocitoza predstavlja,Mozda Lijecenje agranulocitoze. Ni to nije dobro jer je previseopcenito, ali bar nije dvosmisleno. Reci cete: Pa nije se teske.dosjeti ti s to su autori zeljeli reci. Pitam: A zasto bi se citatel]morao domisljati a cemu je rijec?

- Primjena akrilata sa kristalnim monomerom. Je lito akrilat skristalnim monomerom, ili se akrilat primjenjuje istodabno skristalnim monomerom? Ne razumijem, pa ne cu dalje analizira-ti. Naslov jednostavno nije jasan.

- Usporedno ispitivanje efikasnosti otopine dekstrana, zelatine Lhumanog albumina kao zamjenika krvne plazme. .Zasto neDekstran, zelatina i l judski albumin kao zamjenici krvne plaz-me. Devet umjesto 13 rijecil

- Is tr az iv an je 0nekim mogucnost ima upotrebe algi. Posve neod-redeno. Upotreba za sto? Kojih algi? Uostalom moze (i krace .ijednako losel): Mogucnosti upotrebe algi.

- Nesto iz problematike nesreca na poslu uslijed alkoholizma .Rijeci. Nesto! A sto? Problematika nesreca. Je li to . doistaposao uslijed alkoholizma? Mozda Alkoholizam kao uzroknesreca pri radu.

- Amiloidoza bubrega brze evolucije. Nisamnikada cu o za bu-breg brze evolucije. Zasto ne Brza (nagla) amiloidoza bubrega.

- Plazmoeitom i amiloidna artropatija saka nalik na reumatoidniartritis. Nisu valjda sake nalik na reumatoidni artritis!

- Imunoelektroforetieka analiza plodne vode Rh izosenzibilizira-nih trudnica antiserumom dobivenim imunizacijom zamorcadi.Ne vjerujem da je autor zelio reci da su trudnice izosenzibilizi-rane antiserumom. Tako bi to mogao razumjeti tko nije transfu-ziolog Hi imunolog, a naslov treba razumjeti bar svaki medicinar.

- Sideropenicne anemije s osvrtom na sideropenije dojencadi imale djece. Ne ce biti anemije s osvrtom.

- Epiduralna analgezija kao metoda oslobadanja boli pri porodu.Oslobadanje boli?!

38

_ Primjena kombinirane anestezije xylocaina sa fortralom kodmanjih ginekoloskih zahvata. Zar se i ksilokain moze anestezi-rati?_ Sporedna djelovanja antibiotika. Jesu li to stetne popratne po-jave, dodatni (ne glavni) ueinci? I koja djelovanja, ikojih antibio-tika ?

I tako dalje, Smijemo li se nadati da je tekst clanka napisan pazlji-vije od naslova? Ne vjerujem! Cjepidlaci, reci cete! Mozda, ali jeznanstveni rad i pisanje znanstvenih informacija veoroa ozbiljan iod-govoran posao. Znanstvene se informacije pisu zato da ih secita ira-zumije, jer je to naein komuniciranja medu znanstvenicima, nacin raz-mjenjivanja infonnacija medu njima. Treba se dobro pomuciti, da senesto napise kratko, jasno iocnol5.3. Autor(i)o tome tko ce sve biti autor znanstvenoga clanka i kakav ce biti

redoslijed autora treba odluciti prije pocetka pisanja. Danas je sve vi-~e viseautorskih clanaka, te je pravodobna odluka 0 autorima to po-trebnija, kako hi se izbjegli nesporazumi. Najcesce ce iviseautorskii!lanak pisati jedarr znanstvenik, ali isvi drugi moraju tekst veoroapomno pregledati, bar njegovu konacnu verziju. I njihovo ce ime. bitimedu autorima clanka te Citatelj ne moze znati tko je clanak plsao,njemu su svi autori jednako odgovorni za sadrzaj djela!Pri dogovaranju najjednostavnije je pravilo da autori ~udu svi ~()j iI'lU doista pridonijeli zamisli, izvedbi iii tumacenju ekspen.menata 1 r~~zultata sto se u clanku opisuju. Ne treba kao autore navestl kolege kojisu dali poneki tehnicki savjet, iI i su pomogli pri izvedbi koje m:todeA lO za njih predstavlja svakidasnji posao. Tim se kolegama ~ozemooduziti zahvalom na prikladnom mjestu u elanku. Mislirn da je Ruth(1983.) s pomocu cetiriju odrednica jasno opisao OSllOVU na kojoj tre-be temeljiti odlucivanje 0 autorstvu znanstvenoga stiva, Navest cu teodrednice, u mojero prijevodu iponesto dopunjene:

1. Autor je morao zamisliti bar dio intelektualnoga sadrzaja rukopi-sa: dakle, moran je biti suzacetnik zamisli 0opisanorne istraziva-39


25/115

nju (ako je rijec 0 izvomom znanstvenom clanku), ili je pak mo-rao zamisliti plan i sadrzaj clanka (ako je rijec 0 preglednomu'clanku).2. Autor je trebao istrazivanjem prikupljati rezultate (ili dio rezul-tata) za rukopis i interpretirati ihradi bitne poruke clanka.

3. Autor je moran sudjelovati pri pisanju clanka ili usavrsavanjunjegova intelektualnoga sadrzaja,

4. Autor mora moci javno braniti intelektualni sadrzaj clanka zakoji je suodgovoran.

Nema, nadalje, nikakva valjana razloga da se kao autor navodi vo-ditelj odjela ili stariji kolega, ako doista nije pri radu sudjelovao. Toposebno isticem jer sam cesto slusao, osobito od kolega s klinika,svoje pretpostavljene moraju dopisivati na clanke, zele liizbjeci koje-kakve neugodnosti. Rijec je tu 0 znanstvenoj etici, ine samo znan-stvenoj!

Kad se jednom odredi tko ce sve biti autor treba jos odrediti i re-doslijed. Najbolje je da prvi autor bude onaj tko je najvise pridonio,najvise radio. Cesto taj znanstvenik i pise clanak, Ako je nekoliko is-trazivaca podjednako pridonijelo rezultatu istrazivanja, imena im semogu poredati po abecedi. U skupinama istrazivaea koje dulje vrije-me zajedno objavljuju au tori se cesto izmjenjuju na prvom mjestu.Nerijetko se dogada da stvarni voditelj skupine, voditelj odjela iIi sta-riji kolega, iako stvarno sudjeluje u istrazivanjima, bude naveden kaoposljednji autor. Zapaza se sve vise da ugledni istrazivaci, radi prizna-nja i poticanja, ponude mladim kolegama da budu prvi u slijedu.auto-ra. To je, po mojem sudu, dobro posebno ako se uz to mladi kolegeuce pisanju clanaka i time stjecu iskustvo, Obicno, nairne, prvi autorpise rukopis clanka, a drugi mu pomazu,

5.4. SazetakDa prvo objasnim nazivlje. Uengleskomu se moze praviti razlikaizmedu summary i abstract (Woodford 1968.). Summary bi trebao

sadrzavati sarno zakljucke za eitatelje koji su procitali cio clanak. Ab-stract je pak sazet prikaz clanka, razumljiv i bez citanja preostala sti-

40

va, te se moze objaviti neovisno 0 njemu (u sekundamim 'publik~eija-rna). Ta razlika nije uvijek taka jasna niti se razlikovanje dosljednoprimjenjuje. .Stoga predlazem da mi naziv sazetak rabimo i za abstract 1 zasummary, te da sazetak odgovara po sadrzaju onome sto je receno zaabstract. Saietak je, dakle, jezgrovit prikaz cijeloga danka a m: s,},,:ozakljucka. Prikaz zaldjucaka jednostavno se moze nazvati z~~JUC~I.

Dobro napisan SaZetak omogucuje citateljima da brzo otkriju bitnetocke sadrzaja elanka, da odrede je li im zanimljiv te hoce .lig.aproci-tab. Zato je sazetku mjesto na pocetku clanka, Treba g~ pisati pos:b-no pazljivo, jer je uz naslov kljucni dio clanka uporabljiv za prenose-nje informacija i bez preostala stiva, .Dobar sazetak, obicno najvise u oko 250 rijeci, treba sadrzavati:_ osnovnu svrhu icilj is t razivanja ,_ nacela primijenjene metodologije,- glavne rezultate,- bitne zakl jucke,Ta je duljina sazetka prikladna za clanke od 2.00O-5.00.~ ~~jeCi,

dok za kratka priopcenja sazetak moze biti i kraci (oko 100 rijeci) ..Sazetak mora biti na jeziku na kojemu je napisan Manak. ~o J.e

~Ianak na kojemu od sporednih jezika, osim saze~ka.na toml~ jezi-ku, treba napisati sazetak ina kojemu svjetskome Jezl~. ~o je, pornorne sudu za biomedicinu engleski, kao sto sam to vee pnje nagla-sio. Sazetak na engleski treba prevesti po mogucnosti onaj komu je tomaterinji jezik, iIi tko je dulje boravio u En~~eskoj H.iSAD-u. PrevedeIi ga strucnjak za jezik, roora ga pregledatl 1 strucnjak za znan~tvenopodrucje 0kojemu je rijec. . . . v .SaZetak koji informira 0 svrsi, metodama, rezultat1ma 1~ak~Jue~l-rn a istrazivanja naziva se informativnim saietkom. Inf~rmavtlvm ~~ze-ta k moraju imati svi clap.ci u primamim znanstverilm casoplSl_ma(osirn preglednih clanaka), a cesto ce se isti sazetak.sa~? rep~oduclra-Ii u sekundamim publikaeijaroa. U obje vrste publikaclJ.a sazetakpo-maze znanstvenicima pratiti l iteraturu, jer bi za bitnu 1O.formaelJu.0clanku trebalo biti dostatno da se proeita sazetak. To znaci, da podsje-t, i rn , oko pola kartice umjesto nekoliko njih,

41


26/115

Od infonn~at~~a se r~likuje indikativan saietak. U njemuje s~aved~n s~drzaJ clanka all nema informacija o metodama,Iz~klJuCClIl~~.~aka~ s az eta k ~ ~ m?ze.biti zarnjena za cio"c"l'an,u-uak '


27/115

U ovome je radu najprij k tk ., ,Je opisana imunoreakci ' e.~ r~, ~,d~fl~lrana,lmunologija, Zatim~-limfoc~ti) i vrste (humo~:'rn~f~l~i rcrmo~1(antigen, .~ntitijela, T- iI~unoloskj odnos mikrOOrganiZm~ frna irnunoreakcija). Opisan jed!Jerunabrojeni imunoloski c ' '. , r:nakroor~antzma I u tome sumza~,a i ,ma~roorganizama i; ;~F~~n~dU~JeIOVa~jUf'!likroo_rga-S,Ir)edlopts urodene imunosti no 0 k O J o~ranl ,od Infekclja.ta prr rnfekci jama te stecene ' te ul?ge fagocrtozel komplemen-i glji,vice" U pogla~lju 0 imuno~~~~~~tl, ~a bakt~rije, v~ru~e,parazitep~sl~ne Imunizacije, Na kraju je i p ~II~~esenr.su princlpl aktivne irum Imunodeficijehcijama, og av 180 pnmarnim i sekundar-

Prilog 4. Primjer indikativnoga saietka

uzet cu vlastiti prijevod S .idr. 1979,).2 . }) ummarya jednoga naseg clanka ..U Saietku smo najprij '. .~ga .recenica). Zatim s~:J~;~:al~s~a:~: svrhu istraZivanj~ (prva isnika 1zdravih 1judi te priku li metoda, sve skupine bole-ljima), Na kraju je inas za.klfu~:e Irezult~te ~sa statistic~ pokazate-ka koje cu sada redom istakn ti .. rna taj saze.tak nekol iko nedostata-,

obiljezena su slovom izn d ~ ~.MJesta, na koje se komentari .a njeci u tekstu.a UI?0trijebili smo prvo lice mnozi iako i ,~s~eta.kpiSe u trecem lieu (A t ~e, 1~ ~ J~ U~~lcaJeno da sepIl~e~jivost). To smo jedn~s~n su zelJe~l


28/115

na~ jedan u nizu. Uvod je i pravo mjesto za opisivanje posebnih krati-ca III naziva..D~bro ce napisan Uvod najcesce imati tri dijela: a) u prvome seopisuje o~ce podrucje istraZivanja; b) u drugome su podatci

autora ~OJIceose ~ro~jeravati iIi cine polazista za daljnja istrazivanjc) ." t~e~em~ je pltanJe na koje u clanku treba odgov

kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo [silobrÄŤiÄ‡ 2003]

Documents