josko bozanic

5akavska ri XXXVII (2009) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

Joko BoaniKomia Split

NARATOLOKA, SOCIOANTROPOLOKA I LINGVOSTILISTIKA INTERPRETACIJA TRIJU USMENIH

PRIA IZ SELA OKJUCINE NA OTOKU VISU

UDK: 821.163.42.09 : 39 (497.5 Komia) 398.2 (=163.42)

Rukopis primljen za tisak 10. 05. 2009.

Izvorni znanstveni lanak

Original scientific paper

Recenzenti: Branka Tafra, Boris kvorc

Autor je u Komii zabiljeio tri izvorne prie iz napute-nog sela Okjucine na sjevernoj obali otoka Visa. Te tri prie pri-povijedaju dva pripovjedaa koji ne poznaju priu/prie drugog pripovjedaa. Iznenaujua je povezanost tih pria, koje motiv make povezuje u narativnu cjelinu sa zajednikom poantom na kraju tree prie.

Taj sluajni narativni sklop izazov je autoru za trovrsnu in-terpretaciju: naratoloku, socioantropoloku i lingvostilistiku. Autora zanima naratoloka struktura pria, pozicija pripovje-daa, dijegetika i mimetika razina naracije. Isto tako njegova interpretacija zahvaa i dubinsku socioantropoloku strukturu pria koje kao transdijegetika narativna cjelina svjedoe o na-stanku i nestanku jednog malog insularnog svijeta. Autor uo-ava napetost izmeu dviju meusobno suprotstavljenih sila: centripetalne, koja okuplja i koncentrira ljudsku zajednicu, i centrifugalne, koja ju raspruje. Te dvije sile simboliki se veu uz motiv pijetla, koji simbolizira solarni princip Eros, i motiv make, koja je simbol podzemlja, mraka, smrti: Thnatosa.

U lingvostilistikom pristupu interpretaciji autor govori o specifinosti dijalektalne stilistike s obzirom na dijakronijsku perspektivu jezine mijene organskog idioma te s obzirom na kontekst standardnoga jezika. Lingvostilistike interpretacije otkrivaju bogatstvo usmenog izraza oralno-auralne kulture.

Kljune rijei: usmena knjievnost, Komia, stilistika, naratologija, antropologija


1. UVOd

1.1. PREdMET INTERPRETACIJERije je ovdje o tri usmene prie koje smo tonski zabiljeili 1992. u Komii, a meusobno

ine jednu cjelinu premda njihovi pripovjedai nisu znali za priu/prie drugog pripovjedaa. Prie su se dakle same sloile u naratoloku cjelinu svojom tematikom i smislom.

dva su, dakle, pripovjedaa: dinko Boani Pepe (1920.-2004.), koji je ispriao priu Viskovi grodi Okjucinu i Tonko Boani Gruje (1936.), koji je ispriao prie Maska lupeska i Covik koji je grodil pute. Prva pria govori o utemeljenju sela u 16. stoljeu, poslije bitke kod Lepanta. druga pria, o fatalnoj maki, govori o vremenu ezdesetih godina dvadesetog stoljea, a trea o sudbini posljednjeg stanovnika sela, ijom smru poetkom osamdesetih godina umire i selo. Kljuni motiv fatalne make povezuje sve tri prie, a poanta tree prie o maki, koja ima devet ivota i jedina nastavlja ivjeti u mrtvom selu, povezuje sve tri prie u naratoloku cjelinu.

Kuriozitet tog sluajnog(?) narativnog sklopa i jest u tome da pripovjedai nisu znali priu/prie drugog pripovjedaa, ali ispriali su zajedno jednu priu u tri dijela o nastanku i smrti sela Okjucine.

1.2. OdREENJE NARATIVNOG TIPA PRIA I INTERPRETACIJSKE POZICIJE1.2.3. Tip prie Kako odrediti narativni tip ovih pria? U prethodnoj knjizi o komikim facendama1

bavili smo se definiranjem facende kao posebne usmenoknjievne nefikcionalne narativne vrste karakteristine za maritimni hrvatski prostor, osobito otoni, mediteranski.

Istraivali smo njezinu poetiku, a osobitu smo pozornost usmjerili njezinu stilu, primjenjujui u njegovu istraivanju, tumaenju i vrednovanju lingvostilistiku metodu. Tom prilikom ostavili smo izvan kruga pozornosti nekoliko zanimljivih aspekta istraivanja ove pripovjedne vrste, a tu svakako valja ubrojiti semioloki pristup, socioantropoloki, etnoloki, dijalektoloki i leksikoloki.

Sve tri prie, s obzirom na njihov komiki i nefikcionalni karakter, imaju atribute facende. Time se one uvrtavaju u ovaj dominantan tip usmene knjievnosti otoka Visa pa emo ih kao takve ovdje i interpretirati.

1.2.3. Naratoloki aspekt interpretacijeU analizi tipova naracije oslonit emo se na Genettovu opreku izmeu dijegeze i

mimeze, kojom on aktualizira Platonove termine za posredno prikazivanje dogaaja (dijegeza) i neposredno prikazivanje oponaanjem (mimeza). Prihvaajui osnovni sadraj pojma dijegeze i mimeze, uvest emo nekoliko vlastitih termina za teoretske pojmove

1 J. Boani, Komike facende Poetika i stilistika usmene nefikcionalne prie Komie, Knjievni krug, Split, 1992.

J o k o B o a n i , Naratoloka, socioantropoloka i lingvostilistika interpretacija... (5-33)


potrebne u analizi facende kao specifine pripovjedne vrste, a posebno s obzirom na njezin nefikcionalni karakter.

Utvrdit emo postojanje triju razina naracije:

Transdijegetika razina razina narativnog teksta na kojoj se ostvaruje intertekstualna sprega meu razliitim dijegetikim tekstovima. To je i narativni okvir koji razliite tekstove povezuje u cjelinu i na taj nain meu njima uspostavlja intertekstualnu relaciju. U naoj analizi triju facendi atributom transtekstualnosti oznait emo povezanost triju pria zajednikom poantom u treoj prii te zajedniki motiv make koji poantom u treoj prii povezuje sve tri prie i supradijegetiku cjelinu.

Dijegetika razina posredna prikazivaka razina narativnog teksta, koja se ostvaruje u dva razliita dijegetika modusa:

Ekstradijegetiki modus pripovjeda ne pripada dijegetikom univerzu-mom koji je kreirao, on je izvan njega budui da nema ulogu aktanta.

Intradijegetiki modus pripovjeda pripada dijegetikom univerzumu, on je unutar njega budui da sudjeluje kao aktant.

Mimetika razina neposredna prikazivaka razina narativnog teksta koja se ostvaruje oponaanjem, i to u dva razliita modusa:

Homomimetiki modus imitacija aktanta (govor, mimika, gestika) bez interferencije vanjske fokalizacije (pripovjedake) i unutarnje (aktantove). Izostaje, dakle pripovjedaeva interpretacija (verbalna ili neverbalna) u inu mimeze.

Heteromimetiki modus imitacija aktanta (govor, mimika, gestika) s interferencijom vanjske i unutarnje fokalizacije, kada pripovjeda imitirajui ujedno i interpretira imitirano verbalnim i/ili neverbalnim signalima (verbalni: npr. razni oblici slobodnoga neupravnog govora; neverbalni: na pr. smijeh, komentatorska gesta ili mimika).

1.2.4. Socioantropoloki aspekt interpretacijeNaratoloka i lingvostilistika interpretacija otvaraju perspektivu interpretacije koja

ukljuuje i svijet ovih pripovijedaka. Taj insularni svijet male organske zajednice otkriva jezikom i priom svoje dubinske strukture dostatne za interpretaciju njegove posebnosti, ali i za interpretaciju univerzalnih spoznaja o ovjeku koje bivaju preglednije, transparentnije i jasnije sagledane u svojoj ogoljenosti i jednostavnosti mikrozajednice.

Uoljiva je napetost socijalnih relacija izmeu dviju meusobno suprotstavljenih sila: centripetalne sile okupljanja, opstanka, gradnje, rasta, Erosa, i, s druge strane, centrifugalne



sile entropije, Thnatosa, koja raspruje organsku zajednicu, razgrauje je, rastae i napokon pobjeuje. Ta napetost izmeu dviju meusobno suprotstavljenih socijalnih sila podloga je socioantropoloke interpretacije ovog insularnog svijeta ija posebnost zrcali univerzalnu spoznaju o ovjeku u globalnoj ljudskoj zajednici.

Taj svijet obiao je svoj krug: od utemeljenja sela do odlaska posljednjeg stanovnika. Izostanak posvete temeljnog kamena rtvom pijetla pokree silu entropije maka koja ima devet ivota i koja e nadivjeti ovjeka.

1.2.5. Stilistiki aspekt interpretacije Samim time to je rije o dijalektalnom tekstu (komiki cakavski govor), stilistika

interpretacija mora se odrediti prema fenomenu dijalektalnoga, s obzirom na odnos takva idioma spram standardnoga hrvatskog jezika. Ne samo da navedeni zapis uspostavlja u inu recepcije relaciju prema standardnome hrvatskom jeziku ve valja pretpostaviti i relaciju koju na pr. pripadnik istog idioma (komika cakavica) ima u inu recepcije ovih tekstova u odnosu prema dananjem komikom govoru, s obzirom na to da je jezik ovih pria znatno arhainiji od stilski neutralnog, na razini organske zajednice, aktualnoga komikoga govora, te se tako nuno uspostavlja odnos sinkronijske i dijakronijske perspektive recepcije ak unutar istog organskog idioma. No i kad se zanemare te relacije jezika ovih pria prema stilski neutralnoj jezinoj matrici standardnoga hrvatskoga jezika kao podlozi koje se, u inu recepcije, ne moemo, a i ne trebamo, osloboditi, stilska razina pria, kao rezultat intencionalnoga stvaralakog pripovjedakog ina u interakciji s fiziki prisutnom publikom, dovoljno je bogata da na njoj moemo identificirati i vrednovati varijetete jezine intenzifikacije na svim razinama jezinog izreza: fonolokoj, morfonolokoj, sintaktikoj, semantikoj i leksikoj.

Govorei o dijakronijski uvjetovanoj mijeni recepcije knjievnoga teksta, Viktor mega istie razliita ostvarenja estetskog potencijala djela,2 to, dakle, nije rezultat autorove intencije, ve mijene jezika, drutvenog kulturnog i civilizacijskog konteksta te mnogih iskustvenih mijena koje se dogaaju u dijakronijskoj perspektivi.

I Radoslav Katii slijedi istu misao kada govori o dijakronijskoj mijeni recepcije kojom se mijenja i estetska i poetska percepcija teksta.3

2 V. mega kae: Presudan poticaj za noviju teoriju recepcije sadran je u zakljuku da je neutralna kon-kretizacija knjievnoga djela in koji se ne razlikuje samo u sinkroniji, ovisno o slojevima italake publike i o spremi pojedinog itaa, nego i o dijakroniji. Estetski potencijal djela doivljava prilagodbu u kulturnoj javnosti i u svijesti pojedinih utjecajnih itaa (kritiara) od epohe do epohe, u skladu s mijenom konteksta, koji u prvom redu tvore promjene u jezinim standardima (pa neko uobiajene rijei postaju s vremenom arhaizmi, a to e rei da se gotovo neprimjetno mijenja stilska razina teksta), preslojavanja u drutvenoj strukturi, postuliranje novih moralnih i estetskih vrijednosti. Promjene mogu biti tako temeljite da neko djelo koje je, recimo, u doba nastanka bilo ocijenjeno negativno, sada, u novom kontekstu, zbog istih svojih kvaliteta doivljava pozitivnu recepciju, dakle s posve oprenim predznakom, Problematika knjievne povijesti, u knjizi Z. kreb, A. Stama, Uvod u knjievnost, Zagreb 1983., str. 75.

3 U studiji Problemi interpretacije knjievnih tekstova prolosti R. Katii kae sljedee: Knjievno djelo prolosti doarava, naime, suvremenom itaocu itavo jedno razdoblje, itav jedan kolorit, i samim tim moe na njega snano djelovati. No, u tom sluaju ono djeluje neim, to u njemu kao u strukturiranoj cjelini



Postoji naime uvjerenje da je svaki dijalektalni tekst, upravo zbog toga to je dijalektalan time i stilski obiljeen. On to dakako jest ako ga promatramo, doivljavamo i interpretiramo na podlozi neutralnoga standardnog nacionalnog jezika. Ipak, valja pretpostaviti i standardnost organskog idioma. Ta standardnost dakako nije konvencionalna, nije posredovana institucijama civilizacijske nadgradnje, ve je spontana, organska, a rezultat je visoke frekvencije interpersonalnih jezinih relacija unutar lokalnoga prostora jezine zajednice. Kad upotrebljavamo termin standardan da bismo atribuirali neki idiom, zanemarujemo postojanje vrlo precizno definirana jezinoga standarda organskih idioma. Iz metodolokih razloga, pristupajui lingvostilistikoj interpretaciji ovih usmenih pripovjedaka ostvarenih u organskom idiomu komike cakavice, moramo pretpostaviti jezini standard unutar kojega se ostvaruje intenzifikacija jezinoga izraza. S druge strane, ne moemo se osloboditi konteksta jezine stvarnosti: 1. dijakronijske mijene komikoga govora koja posljednjih desetljea akcelerira; 2. ne moemo zanemariti kontekst hrvatskoga standardnoga jezika, pogotovu stoga to se ove facende pojavljuju u mediju pisane rijei koji je kao takav znak civilizacijske jezine nadgradnje, koji asocijativno priziva kontekst novotokavskog standarda hrvatskog jezika. Taj kontekst nije zanemariv, a najee nije ni odvojiv u inu recepcije, kao ni u inu interpretacije.

2. INTERPRETACIJE

2.1. PRVA fACENdAPriu pripovijeda dinko Boani Pepe prema usmenoj predaji sela Okjucine. dogaaj

se zbio poslije Lepantske bitke 1571., kada je admiral Viskovi za svoje zasluge za prvu pobjedu krana nad Turcima kod Lepanta dobio od mletakog duda nagradu kao ratni veteran da izabere zemlju u dalmaciji koju mu dud poklanja. Kao vlasnik brodogradilita u Puli, Viskovi odabire predjel na sjevernoj obali Visa bogat esminom, koja je u to vrijeme veoma traena zbog toga to se od nje izrauju kobilice broda. On s dalmatinske obale dovodi drvosjee da sijeku umu i utemeljuje selo Okjucinu.

izraza prvobitno i nije sadrano. Morala su protei stoljea, da bi vrijeme, u kojem je pjesniki tekst nastao, u svijesti ljudi dobilo poetinu patinu. A kad se to dogodilo, tekst je imao nove mogunosti djelovanja na itaoce, kojih u vrijeme svog postanka nije imao. I taj novi ar, ar prolosti, muti interpretatoru jasnu sliku i oteava interpretaciju. Treba li u interpretaciji o njemu voditi rauna ili ne treba? Katii ovdje postavlja kljuno pitanje ne samo za stilistiare koji interpretiraju tekstove standardnog jezika u dijakronijskoj perspektivi, ve i za one koji interpretiraju dijalektalne tekstove. Katii zakljuuje: Patina prolosti tu nas ne smeta (Gunduli), ona je naprotiv most, preko kojega se tekstu bre i sigurnije pribliavamo () sve su to jezini izrazi kojima upravo njihova starinska neobinost daje visoku afektivnu vrijednost, te nam oni izvanredno fino intenziviraju pjesniki jezik, Umjetnost rijei br. 1, 1960., str. 68.


10

akavska ri XXXVII (2009) br. 1-2 Split sijeanj-prosinac

VKOVI GRDI OKJCINU

1. Bl je jedn Vkovi. A bl je vlo glv, n, ot Vkovi. Admirl je bl dda mletrkega. A iml je kvr u Plu. Ma t je blo ne pno gdi, kal je dalmcija bla pol Vencijun.

2. I ov, ca govrimo, Vkovi, kak e je tkal prtiv Trok, raum, njmu dd mletrki d e mu dt ca gl he, neka n iaber mju koj e mu dd poklont a on ca je n naprvil u rtu prtiv Trok.

3. , kal je blo, opreml ot Vkovi galju i optl e n ikt tern po kojma. dal n na V. Gldo n kj, lpi kj, i d e p brdon pul Kome. li, ca je dogodlo, lbu vrme, pno lbu vrme ucinlo, dla nevra i tra i n d e, kl e, vajlo je pojt. I n e armil u Okjcinu. dla n i on tti armini u Prat ol Okjcine. li tl jo n blo Okjcine. n je dal u ptu vlu. Nnder nkoga.

4. Ma bdi e ov Vkovi jutro, gldo n, nevra pala, lpu vrme, obonaclo, itklo nce, a n toj na kuvrtu i gldo, gldo u cdu, gldo cemne. Bak gt, vlike cemne, ma n koj u t cemne ble. Govorl je pokjan otc d ih dv covka n mgla opot, a vike br det-petnte mtrh. Cemne.

5. Alavja, govri n onbon, alavja! ra a nevru. ra da nn al pul Kome, d on dal ovde, d on dal ovde do ovga kuca, ra a nevru d on olkrl ov blgo. n je iml kvr u Plu i njmu je t blo a kolmbe ol brdih ca h je grdl, a tu vrme cemna je bla p loto jr e je na ple ol cemne Vencija grdla.

6. I tko Vkovi odlcl da ne p dje, da je nal ca j ikl i jvl n ddu mletrkemu da je abrol jeln vlu na V, bl Kome. I dd mu je t lma odobrl. A Okjcina je dbila me po kucu, tti je jeln pnta koj e vdi i komke bnde, v vmo ol Kmika, i i vke bnde. tu e i ov kuc, Pnta ol kuca. I po tmu Okjcina. A tti je i puntn ca i dan ov Vkovia Puntn, po otmu Vkoviu i Ple.

Okjucina selo na sjevernoj obali otoka Visa, koje je do II. svjetskog rata imalo oko 300 stanovnika, a danas je nenastanjeno.Vikovi u usmenoj predaji ostao je upamen kao utemeljitelj Okjucine; i danas postoji utvrena kua Viskovi i crkvica sv. Antuna, koje je on podigao u 18. st. (1).velo glova fig. pametan, ugledan o-vjek (1)mletarki mletaki (1).

nevera oluja (3).otar jug (3).pojat ukloniti se nevremenu, odustati od jedrenja (ili promijeniti smjer jedrenja) zbog vjetra u provu (3).armiat e usidriti se (3).armion usidren (3).ninder nigdje (3).

paat proi (4).obonacat prestati puhati (4).kuverta paluba (4).cemina esmina, dalmatinski hrast, tvrdo drvo koje se upotrebljavalo za brodske kobilice (4).bar moda (4).

alavija dobro, izvrsno (5).govori onobom govori sam sa sobom.ovode ovdje (5).okuc istaknuta punta u moru (5).blogo blago, dragocjenost (5).kver brodogradilite (5).kolumba kobilica (5).loto zlato (5).pol stup (5).

vala uvala (6).Kamik hrid na sjeverozapadnoj obali Visa, bizu uvale Zokamice (6).bonda strana (6).puntin manji rt (6).


11


7. I l, kl je Vkovi t injl, ot Okjcinu, vlike cemne, al n u Plu i oparl e a organiirt pol, a poct ot cemne. E ma pr je vajlo ugrdt kl. Njpri je vajlo ugrdt kl a e m brnt ol gurih. tu vrme u napdoli guri, ubvli, pjkali, blo je vga. n, u on vrimen.

8. I opreml Vkovi galju a p pul V. A jeln mku je iml na brod, jeln crnu mku je iml. Pr u tri vik deperli mku na brod d njin e i krja ne ukarc koj m. Pk je intrga. I tko je i ov Vkovi deperl mku na brod. Crnu mku.

9. Vel n mtre bon n brud koj e grdt kl i do nj lma crkvicu vtega Antnija. I jelnga vlega kkota je vel u kapunru bon. Kkota, jrbo u on vrme kl u e dbli fundamnti, bl je tki bicoj, ubli bi kkota i glvu mu tvili u fundamnt. Tko u vrovoli tri d je ond ka cvrtjo, da e ne rapt, d e bt ivot, jrbo di kkot kukurce, tti nkur i iv, tti je ivot. Mni je t prvjl i pokjan frne Let, n mi je prvjl d je njegv otc na vcu ubl kkota i u fundamnt butl glvu ol kkota kl u grdli ku. Pr u tri tu pno ctli.

10. I dli on u Prat ol Okjcine. Ikarcli e mtri, ikarcli orje, a Vkovi nal jeln lpu mto, malo dje l mora, ma jeln kvrat od re hda, nnke, nal mto d e ugrdt kl i crkvu vtega Antnija. I la, pceli on lavurt, idbli fundamnte. Naprvili japjnicu a jpno da imju i cn grdt, otvorli petrru a tne brt. Pceli lavri.

11. l je dlo vrme da vaj kkota ubt a mu butt glvu u fundamnt. I Vkovi vel ikricu i okal kkotu glvu.

12. li, ca je dogodlo l, kocla mka tga momnta i kondirto polbla glvu i utkla u bak. On a njn, a on e pritrila i vrg e je n. u vmo, u nmo, ma n t mke i n je. Ineblila mka i glvn ol kkota. I porla mka glvu ol kkota, a drgega kkota n. I ca mo l, mle e on, ca mo l? Pol ne m fermt. Tti u jdi, tti u mtri, tti je impenjno tko vta. I Vkovi, ca , kak e, odlcl Vkovi da e grdi fundamnt b glv. B glv ol kkota.

injat obiljeiti, primijetiti (7).ota ta (7).oparat - pripremiti (7). ugrodit sagraditi (7).pjakat pljakati (7).

maka maka (8).coran crn (8).deperat upotrebljavati to, koristiti se ime (8).metar majstor (8).intrig neprilika (8).

kokot pijetao (9).kapunera kokoinjac (9).fundament temelj (9).obicoj obiaj (9). cvartji vri (9).nikur netko (9).vetac otoi Sveti Andrija, 13 milja udaljen od Visa prema zapadu (9).citat vjerovati u to, drati do ega (9).

oruje orue (10).kvarat od ure etvrt sata (10).nonke niti (10).ala ajde (10).lavurat raditi (10).japjenica pe za vapno (10).i cin ime, sa im (10).petrora kamenolom (10).lavur posao, rad (10).

kondirito bezobzirno, s osjeajem prava (12).polbit zgrabiti, ukrasti, oteti (12).buak uma (12).vamo ovamo (12).onamo onamo (12).fermat zaustaviti se (12).impenjat zaposliti, angairati (12).fundament temelj (12).


12


2.1.1. Naratoloka interpretacija

2.1.1.1. Etioloki karakter prie. Pria ima etioloki karakter (pria o postanku grada, naselja, o davnom uzroku kojim

su determinirane budue posljedice gr. aita uzrok). Takve prie ne odgovaraju u potpunosti tipu facendi, koje su na vremenskoj osi uglavnom locirane u sinkroniji (osadanjena bliska prolost, osobni doivljaj ili barem doivljaj isprian prema kazivanju autentina svjedoka).4 Pripovjeda se ovdje oslanja na usmenu predaju koja see u neodreenu daleku prolost. Pria meutim slijedi fakcijalni princip facende. Ona govori o konkretnoj osobi i zbiljskom dogaaju. Ime aktera prie i danas se uva u toponimiji uvale Tiha (blizu sela Okjucine): Viskovia puntin.

2.1.1.2. Kompozicija. Kompozicijska struktura obuhvaa sljedee motive:o Monikova nagrada za zasluguo Potraga za mjestom na kojemu e biti utemeljen grado Neprilika (oluja na moru) omoguuje sreu (nalaenje cilja)o Postavljanje kamena temeljca.o Izmicanje faktora ravnotee pijetlova glava.

Ta kompozicija temelji se na jednostavnijoj dubinskoj strukturio Nagrada za rtvu o Paradoksalno ostvarenje nagrade:

Nesrea koja donosi sreu (oluja omoguuje nalaenje cilja)Srea koja donosi nesreu (rtva za sreu utemeljenoga grada eliminacija efekta rtve neposveeni temelji: slutnja propasti.

4 O razlogu izbora takve prie za poetak ove zbirke facendi, govorit emo poslije interpretacije sve tri tematski povezane poetne facende.

13. I ugrdli on kl, ugrdli crkvu. dvel ov Vkovi tmo i terafrme jde a bak. I tko je pcel ivt u Okjcinu, u ot vlu d je Vkovi onga jtra pli nevre vdil bak ol cemnih.

14. A mka, mka, pli nkega vrmena, vrtla e n brud. Gldo je ot Vkovi: A nernja bla, a vrga porla, proklto lpeko, bje da i clega kkota krola ngo glvu!

15. A on kak da to n njin pol. Mka lpeka!

ugrodit sagraditi (13).teraferma kontinentalna zemlja (13).

brud brod (14).podrit - prodrijeti (14).lupeka kradljivica (14)


13


Takva kompozicija pokazuje da je fakcijalni princip facende podreen zahtjevu narativnog ustroja. To znai da se naracija podreuje zahtjevu fikcionalizacije. fabularni tok, ma kako vjerno slijedio fakticitet zbiljskog dogaanja u pripovjednom inu mora se prilagoditi zakonitosti pripovjednog ustroja koji e opravdati razlog prie. A pria nije tek niz ili puki zbroj pojedinanih radnji i motiva ve je stroga narativna struktura iji elementi svojim suodnosom omoguuju zavrnu poantu.

2.1.2. Socioantropoloka interpretacija

2.1.2.1. Sitnica na kojoj se temelji ravnoteaSredinji motiv ove prie jest neuspjeno rtvovanje pijetla pri postavljanju kamena

temeljca grada. Maka ukrade glavu rtvenog pijetla i onemogui posvetu temelja.Postojanje motiva neznatne pojedinosti koja ima sudbinske posljedice nalazimo u

usmenoj predaji otoka Visa ne samo u ovoj prii. Poznato je ribarsko vjerovanje Komiana u mo endemskog karanfila (Dianthus multinervis) na vulkanskom otoiu Jabuci. Vjerovali su stari ribari da se vile s Velebita dolaze u proljee kupati na Jabuci i da zalijevaju taj karanfil na vrhu crne kamene piramide nasred mora. Zabrana berbe karanfila motivirana je bila vjerovanjem da e propasti komiko ribarstvo ako nestane ta endemska biljka na vrhu Jabuke.

drugi primjer vezan je za gradnju svjetionika na Palagrui, kada su zidari u kamenolomu gdje su lomili kamen za gradnju, pronali kostur ovjeka iz kamenog doba s probuenom lubanjom, a u njoj kremeni vrak strelice. Kad su nadglednici radova htjeli odnijeti kostur da bi ga ponudili nekom muzeju u Trstu, suprotstavili su im se komiki ribari zahtijevajui da se kostur vrati na svoje mjesto, vjerujui da od toga zavisi ravnotea ribolovnog bogatstva Palagrue.

Ovi primjeri pokazuju vanost simbolike geste koja se temelji na slutnji krhkosti ravnotee ivota, na holistikoj ideji povezanosti i isprepletenosti odnosa svakog elementa, ma kako beznaajan izgledao, s cjelinom.

2.1.2.2. Obrana ivotaPodizanje sela zapoinje zidanjem obrambene kule i crkve. dvije fortifikacije

namijenjene su obrani ivota jedna zemaljskog, druga nebeskog. Gradnja zapoinje gestom rtve koja treba osigurati kontinuitet ivota, postojanost i ravnoteu organske drutvene zajednice, njezin vitalitet. rtva je zalog obrane ivota, njegove ravnotee i rasta u vremenskoj perspektivi. Pristanak na gradnju bez posvete pokazuje se kobnim. Klica smrti poinje nicati skupa s klicom ivota.

2.1.2.3. Krug organske drutvene zajedniceDi kokot ne pivo alut i nevoja! Stara je poslovica otoka Visa. Glasanjem pijetlovim

zapoinje dan, novi krug trajanja ljudske zajednice. Pijetao svojim kukurijekanjem nagovjeuje svjetlo, buenje, obnovu ivota, daje ritam izmjene tame i svjetla u ljudskom


14


trajanju. On dosegom svojega glasa opisuje u prostoru krug prostiranja organske drutvene zajednice.

2.1.3. Lingvostilistika interpretacija

2.1.3.1. fatika funkcija jezinoga znaka

1. A bil je velo glova, no, oti Vikovi (1).

2. I ovi, ca govorimo, Vikovi, kako e je tukal protiv Turok, raumi, njemu dud mletarki da e mu dat ca gul hoe (2).

Usmeni pripovjeda u neposrednom kontaktu s publikom esto upotrebljava signale provjere kontakta u komunikacijskom kanalu: no, raumi (ili cuje, vidi, kapi itd.), ostvarujui time fatiku funkciju jezinoga znaka.5 Meutim narav tih signala rijetko je kada fatike naravi, a najee imaju retoriki karakter i preciznije reeno signal bilateralnog ina usmenog pripovijedanja.

2.1.3.2. Retoriko pitanje

3. Ali, ca e je dogodilo al, kocila maka tega momenta i kondirito polbila glovu i utekla u buak (12).

4. I Vikovi, ca e, kako e, odlucil Vikovi da e grodi fundament be glove. Be glove ol kokota (12).

5. Ali, ca e je dogodilo, labu vrime, puno labu vrime ucinilo, dula nevera iz otra i un di e, kul e, vajalo je pojat (3).

Retoriko pitanje signal je narativne igre premjetanja toke fokalizacije. Pripovjeda signalizira udaljavanje od pozicije sveznajueg pripovjedaa te retorikim pitanjem rekreira hipodijegetinu poziciju (poziciju pripovjedaa koji je ujedno i aktant) iz koje nisu sagledivi dogaaji obuhvaeni vremenom prie. U primjeru br. (3) imamo jo jedan zanimljiv znak to je prilona oznaka vremena al (sad). Pitanje glasi: Ali, to se je desilo sad? Neoekivana inkongruentnost vremena umjesto tal (tad) imamo al (sad). Naime pripovjeda nastoji oivjeti radnju postupkom osadanjenja. To je tenja za rekreacijom

5 Termin upotrebljavamo prema R. Jakobsonovoj terminologiji za funkcije verbalne poruke odreenih pre-ma 6 razliitih aspekata jezine komunikacije (1966, 290).


15


dogaaja ime se dijegetini tip kazivanja pribliava mimetikom. Brojni dijalozi u facendama tu tenju najbolje potvruju.

U primjeru (4) pripovjeda sa svoje izvanjske sveznalake pozicije ne imenuje stanje dileme, nedoumice glavnog aktanta prie, ve rekreira njegovu upitnost ostajui pritom na poziciji vanjske fokalizacije (ca e, kako e, a ne ca u kako u) koja se preklapa s unutranjom, aktantovom pozicijom, ime se ostvaruje odreeni oblik slobodnoga neupravnoga govora.

U primjeru (5) uvoenje novog motiva, koji unosi radikalnu promjenu u oekivani slijed dogaanja (nastavak plovidbe prekinut je olujom), intenzivirano je retorikim pitanjem iz pozicije recipijenta: Ali, ca e je dogodilo, labu vrime Izmeu adverzativnog poetka i novog motiva, koji taj poetak nagovjetava, interpolirano je pitanje koje pripovjeda postavlja iz pozicije svoje publike. Pripovjeda dakle potie i intenzivira aktualizacijom retorikog pitanja radoznalost publike i time to retorikim pitanjem zapravo odgaa odgovor o tome to se zapravo zbilo, a na taj nain podie razinu napetosti u iekivanju otklona neizvjesnosti u fabularnom toku prie.

2.1.3.3. Retoriki paremiologizmi

6. Oni a njun, a ona e pritraila i vrog e je no (12).

Umjesto stilski neutralnog izraza: maka utekla / netala / igubila e i sl. pripovjeda upotrebljava ikonini kolokvijalni paremiologizam jakog afektivnog naboja ije je potvrdno znaenje ironijskim tonom pretvoreno u negativno: ni vrog je nee no. Pritom valja napomenuti da taj postupak valja promatrati u vezi s pripovjednom fokalizacijom. Realizacijom afektivno vrlo ekspresivnog paremiologizma namjesto stilski neutralonog izraza, ostvaren je pomak fokalne toke s dijegetike na mimetiku poziciju.

2.1.3.4. Komentar tonom

7. A maka, e maka, poli nikega vrimena, vrotila e na brud (14).

Partikula e nema drugu funkciju, ve da, budui da je semantiki prazna, preuzme na sebe ton koji moe varirati u mnotvu nijansi koje kontekst semantizira, pa stoga moe minimumom izraza postii maksimum znaenja. Reenica koja poinje adverzativom A, nagovjetava vanu informaciju u kontekstu raspleta dramske napetosti, meutim odgovor je odgoen na razini leksikoj (ponovljena rije maka ne donosi nikakvu novu informaciju, ona je referencijalno posve redundandna), ali na razini prozodijskoj ta redundandna elipsa ima viestruko znaenje: prvo, ona odgodom kljune informacije intenzivira tenziju iekivanja, napetosti pred poantu, a drugo, ona nosi ton komentara: pripovjeda iz pozicije glavnog aktanta (Viskovi) izrie sarkastinim tonom svoju emociju izazvanu unitenjem simboline geste u obredu utemeljenja grada.


16


2.2. dRUGA fACENdA

MKA LPEKA

1. Bla je u Okjcinu jeln mka ca je vli mka lpeka. Jeln u imli t mku, a ve u ol nj imli te ngo korti. Corn je bla kak garbn. Bla bi ti u ocigld cgod krola. Polce mlk i pta na tol, ukrd bkvu oli lgnu, ncme r i tko. A kl je nogn abal, djde pet mjau, mjau kako da n njin pol.

2. I tko t mka, a da ca , kako , d bi je vajlo detrigt. I l ov famja, ca j imla t mku, de on a toln i dogovrju e ca i otn mkun. l, n kak je, n nkomu drgo ubt mku, a nett je e n lak. Jedn govri d bi je vajlo butt u vru i olnt je dgod dalek u bak, a drgi da nta n ol tga, d e e mka vrtt. I plo njma n pamet d bi je vajlo olnt na Kmik. Tti je jedn kojc Kmik, ma n pedet mtrh ol krja defra Prta ol Okjcine. , govre on jedn i drgin da je t pmetno jrbo da mka ne priplvot do krja, a tmo na Kmik je mih, gericih, mo ol cga vt.

3. I, kl je blo, apli on mku i i njn u gajtu. li on na vel pomlo na Kmik i ikarcli mku na Kmik. Largli e ol krja, a mka otla na Kmik.

4. li on dvnut pripte , kl u t urdli, dli on u Prat na krj. A mka na krj! U Prat! Mjau, mjau, kak da tu n njin pol.

5. id on tradon a toln obdvaju i dogovrju e ca i otn mkun. Kak detrigt mku? N mku lak ubt, govri jedn, jrbo da mka mo dvet ivtih. , li vaj e nett ot mke lpeke. A kak?

nt ca j, ni, j nn kak emo e nett mke lpeke.

Kak? Lpo. Vet emo njun kolo tarbha lmu,

ivt pgn i u. M nemo u mku ngo lmu. A he on igort oli ne, t je njin pol.

coran crn (1).garbun ugalj (1).u ocigled bez skrivanja (1).abalat udariti nogom (1).

detrigat rijeiti se, osloboditi se (2).netat e osloboditi se, nai izlaz iz neprilike (2).butat staviti (2).buak uma (2).Kamik otoi blizu uvale Porat na sjevernoj obali Visa (2).kojic otoi (2).guerica guterica (2).

largat e udaljiti se (3).

dvinut pripote dignuti iz mora mree stajaice (jednostruke) (4).

i otun makun s tom makom (5).tarbuh trbuh (5).


17


ov ti je pmetna! Vaj njn naprvit amr ol lme i u lmu.

lma u v konfermli da je t njpametnije a e nett ot mke lpeke.

6. , kal je blo, naprvili on amr ol lme mki. A blo je to na loj kal u lavurli i bl je tti jedn vliki plt ol mrc. Bli bi ppri jdi broli kte ol mrc i iplli plt. A t plt bl je radi lpa l mora da mre mnje lpi loj kl u fortunl. , ca govrimo, ivli on njj t lmu kolo tmka i nagli. A lto je blo, a vliko, v ho. I ugli on t lmu. Ma kl je mka tla gonj, aletla e on u plt, provkla e mka kro plt, adl ot naeni amr ol lme a plt, ugal e plt, a mka kmpa vja.

7. I gor plt, apla on ho trv kolo. K t igt? ge on, ge, tarc nki dli p more, ne mre, polj, a ca ti kal e gonj rarl. Ge on t, ge, a nki e ti:

M mo ugli mku, a mka Okjcinu!

8. I nkako u on t vlikun mkun upli igt. I kl u igli, onko umrni, acdjeni ol dma, grd dma. On dma, a mka pol tl. Kak da t n njin pol.

9. Jpet on a toln obo mki da prkleta bla, da vko, da nko, da je vaj detrigt. Kak? I domlil e je njtariji u ku kak edu e nett t mke lpeke.

vo vko, ni. apt emo je i butt emo je u vru. Jedn ol v mljih olnt e mku u vru do Jera i tumbt e mku u Jero.

10. Tti bl Okjcine je jeln vlo jma, n no njuj e ln. Hti tnju dli i ne cje e. Tti u pr jdi hitvli tre btije.

mo, nte, mku vaj itrt i vre neka pde dli, a vru je grihot tumbt, vru vaj don dma. tu vrme vra je pno vrdla. U vru e je nolo trv, gnjj, kpilo rogc, pere, cukadle. Ol vre bi e bl naprvil karpc kal je dajlo a e pokrt, na vru bi e lo neka je tplo pol gucu. A do vre n blo lak d.

amor samar (5).olma odmah (5).konfermat pristati, sloiti se (5).

plut ol mrica plot od granja bodljikavog smria (6).popri u prijanja vremena (6).lop ol mora kapljice mora koje se raspr-skavaju pri udarcima valova o obalu (6).more lopi loje kapljice mora noene vjetrom padaju po vinogradu i ugroavaju lozu.fortunol olujno more (6).adil oti naeeni amor - zapeo taj zapaljeni samar (6).kampa vija bje! (6).

apala uho trova zapalila se suha trava (7).

umuran umoran (8).acadjen oaavljen (8).tul stol (8).

olnit odnijeti (9).tumbat baciti (9).

toti tu (10).lno dno (10).hitit baciti (10).hitivali tore betije bacali stare ivotinje (tovarnu stoku).perue suho trulo lie (10).cukadela korijen makije, tvrdo drvo dobro za ogrijev (10).karpuc improvizirana kukuljica napravljena od vree za zatitu od kie (10).


18



2.2.1.1. fatalnost makePria poinje jezikom bajke egzistencijalnom numerolokom formulom: Bila u

Okjucinu jelna maka Inicijalna pozicija subjekta ovog motiva (maka) signalizira njegov aktantski status u narativnoj strukturi facende, u kojoj je oekivano da aktanti mogu biti samo osobe, a ivotinje mogu imati ulogu cirkumstanta.6 Radnja se zasniva na odnosu: ovjek maka, koji se moe svesti na relaciju izmeu radnje eliminacije (tri pokuaja da se maka ukloni) i svojstva neuklonivosti: maka ima devet ivota. Taj odnos tangira kolektivno nesvjesno: maka kao simbol podzemlja, tmine (fatalnost crne make), nesree: maka prelazi preko puta; uzaludnosti suprotstavljanja: neponovljivost ovjekova ivota i ponovljivost makina ivota.

2.2.1.2. Paradoksalan obratParadoksalno doivljavanje svijeta u temelju je facende. Komika facende temelji se

ponajvie na paradoksalnim obratima. Katarzina razrjeenja napetosti koje facenda raspree (relaxatio anime) u javnom prostoru organske zajednice, ostvaruju se paradoksalnim

6 francuski semiotiar Lucien Tesnire razlikuje aktante (nositelje radnje) i cirkumstante (Elments de syntaxe structurale, Paris 1965). Njegove termine preuzima istaknuti francuski semiotiar A. J. Greimas (Seman-tique, structurale, Paris 1966).

11. , kal je blo, pla tka na jelnga da n olne mku u Jero. I n drge, pa n mku, bta je u vru i v e pgn. I gr n, gr tmo pul Jera da e tumbt mku. Gr n ptn i v e mli ako mka mo dvet ivtih, ov njuj j grn vat pna trega!

12. I dal n do Jera. Odrl vru pomlo, pmnjun, da mu mka ne kamp vnka. , okrenl n vru npuko i d e itrt mku u jmu, a mka tla dubin pol bon i po vri bardo agrancla ga grncima, n e pritril i ptl i vru i mku. v je lo u dubin. v je u Jero proplo i mka i vra.

A je je htil? pitju ga kal je dma dal. Htil on je, ma on htil i vru jrbo me je

agrancla kal je tla jmu. A nernja bla, i vru non je krola, mka

lpeka!

pala tuka na jelnega netko je izabran kockom (11).Jeero naziv krake jame u blizini Okjucine (11).pena tek (11).

pumnjun pomnjivo (12).kampat pobjei (12).vonka van (12).ubardo gore, uvis.agrancat zagrepsti (12).gronci pande (12).


19


obratima. U ovom primjeru paradoksalni obrati stupnjevani su sukcesijom triju dogaaja: 1. Ljudi maku odnose na pusti otok, a ona prije njih stie na obalu s koje su je ponijeli; 2. Ljudi zapale maku, a maka zapali selo; 3. Ljudi maku bace u jamu, a maka im ukrade vreu.

2.2.1.3. Odnos fikcionalno nefikcionalnoKao i za prethodnu pripovijetku i za ovu bismo mogli rei da nije prava facenda.

Za razliku od prethodne pripovijetke koja govori o dogaaju kojeg se nitko ne moe sjeati (dogaa se u 16. stoljeu), ali je glavni lik verificiran u kolektivnoj memoriji kao stvarna osoba, u ovoj se radnja dogaa u vremenu bliskom pripovjedau, ali unato tome likovi nisu imenovani niti verificirani kao stvarne osobe u kolektivnoj memoriji, to nije karakteristino za facendu.

Ta injenica upuuje na fikcionalnu narav ove pripovijetke, koju stvara potreba da se priom izrazi kolektivno nesvjesno. Puko vjerovanje da maka ima devet ivota, da se maka na neobjanjiv nain vraa iz svijeta mrtvih meu ive, daje maki ulogu fatalnog bie koje tangira ljudski ivot posebno onda kada se na razini kolektivne svijesti sluti smrt, nestanak, zatvaranje ivotnog kruga. fikcionalni trijadni narativni konstrukt gradira postupke eliminacije make prema poanti koja ne razrjeuje napetost oekivanja za eliminacijom fatalne make. Naime i u inu vlastite eliminacije (bacanje u jamu) maka ima aktivnu ulogu ukrade vreu! Maka je vraena tami iz koje je izala, ali hoe li se ponovno vratiti ostaje tajna koja se razrjeuje tek u treoj prii.

2.2.2. Socioantropoloka interpretacija

2.2.2.1. Simbolika stolaU ovoj prii vie puta se spominje stol:1. I al ova famija, ca je imala tu maku, ide oni a tolen i dogovoraju e ca e i

otun makun (2).

2. E ide oni utradon a tolen obidvaju i dogovoraju e ca e i otun makun(5).

3. Oni doma, a maka pol tul (8).

4. Jopet oni a tolen obo maki da prokleta bila, da vako, da nako (9).

Stol je osovina obiteljske zajednice. Ono to je riva, trg (agora) organske zajednice, to je stol obiteljske zajednice. To je mjesto blagovanja (za razliku od mjesta hranjenja), budui da je nuno ukljuena socijalna dimenzija postojanja: istovremenost jela, hijerarhinost u obredu blagovanja, pripovijedanje, savjetovanje, dogovaranje, odravanje zajednitva. Govorimo dakle o centripetalnoj sili stola, o ulozi stola u odreenju obiteljske zajednice unutar njoj nadreene organske zajednice. Maka tei sreditu, privuena centripetalnom silom zajednitva s ovjekom (Oni doma, a maka pol tul), ali ona je sila koja djeluje s


20


donje razine: podstolne (pol tul), podzemne, iracionalne, nekontrolirane, tajnovite. Ona je personifikacija sile entropije koja prijeti razgradnjom, rastvaranjem, raspadom zajednice.

Tu na razini mikrozajednice simboliki se dogaa drama postojanja koja dubinski tangira cijelu organsku zajednicu: Sila entropije (personificirana likom make) rastvara centripetalnu silu zajednitva. in bacanja make u jamu gesta je obrane zajednice od sile entropije koja joj prijeti unitenjem.

2.2.2.2. Sjena tajnefacende su svojom komikom odrednicom vezane za aktivistiku percepciju ivota.

Ova facenda to potvruje na razini vlastite strukture: maka (kao simbol usuda, fatuma) opire se eliminaciji, ali biva u treem pokuaju eliminirana biva baena u ponor. dakle ivot pobjeuje. fatalno ustupa mjesto slobodi. Ipak ostaje sjena tajne na razini kolektivno nesvjesnog: tajna labirinta, tajna reprodukcije fatalnog. Nasuprot prostoru svjetla (selo, racio, kauzalnost) stoji prostor tame (podzemni labirint Jezero, iracionalno, podsvjesno). Ostaje tajna: to je bilo s makom? Na to pitanje odgovorit e trea pria: Covik koji je cinil pute.

2.2.3. Lingvostilistika analiza

2.2.3.1. Semantika rime

1. Bila je u Okjucinu jelna maka ca u je voli maka lupeka (1).

Rima imenike sintagme maka lupeka motivirana je svakako svojom semantikom vrijednou. fonijska podudarnost rijei u sintagmi sugerira automatizam semantike podudarnosti. Arbitrarnost jezinoga znaka maka potisnuta je fonijskom asocijacijom unutar imenike sintagme koju na taj nain terminologizira. Izraz postaje ikona koja saima smisao prie, a ponavljanje sintagme na kompozicijskim avovima daje joj ulogu lajtmotiva s efektom ritmikog i semantikog intenzifikatora narativne strukture. Pojavljuje se na poetku prie: maka ca u je voli maka lupeka (1); prije poetka drugog pokuaja eliminacije make: ali vajo e netat ote make lupeke (5); prije poetka treeg pokuaja eliminacije make: kako edu e netat te make lupeke (9); i na kraju prie, u poanti: i vriu non je ukrola, maka lupeka! (12).

2.2.3.2. Anakolut

2. I tako to maka, a da ca e, kako e, da bi je vajalo detrigat (2).

Ne samo to je izostavljen verbum dicendi (govore, provju, dogovoraju se i sl.) koji bi uveo neupravni govor veznikom da, ve je izostavljen i subjekt oni (ljudi), a na njegovu mjestu nalazi se objekt to maka. dakle, posve neobina sintaktika struktura, neobina za linearni karakter pisane reenice, ali u mediju usmenosti ona funkcionira


21


posve legitimno. Ostvaren je anakolut sintaktiki iregularna konstrukcija kao signal govorne verbalne ekonomizacije. Tematizacija predmeta govorenja ne zahtijeva cjelovitu verbalizaciju u govornom ostvarenju, ona se uklapa u parataksnu reenicu, ne kao glavna, ve kao, mogli bismo je tako nazvati, lateralna, bona, paralelna eliptina reenica sa znaenjem: I tako oni provju obo tuj maki. Redukcija glagola govorenja uvodi slobodni neupravni govor, pripovjeda prelazi na poziciju lika, dijegetika narativna pozicija prelazi na heteromimetiku.

2.2.3.3. Elipsa

3. A maka na kroj! U Porat! Mjau, mjau, kako da tu ni njein pool (4).

Eliptinost izraza karakteristina je za medij usmene komunikacije, koja raspolae i neverbalnim izraajnim sredstvima. U ovom primjeru elipsa predikata, a u drugom i subjekta i predikata u funkciji je ekspresije iznenaenja. I opet, kao i u prethodnom primjeru, fokalizacija je pomaknuta na poziciju hipodijegetikog pripovjedaa koji je zahvaen afektivnou participacije u dogaaju: elipsa sugerira iznenaenje, zauenost, ok. Potom elipsa eliminira i motrite aktera prie i prelazi na mimezu majeg glasanja: mjau, mjau.

2.2.3.4. Repetitivnost

4. E goe oni, goe, tarce niki doli po more, noe more, poliju, a ca e ti kal e ogonj rairil. Goe oni tu, goe (7).

Repetitivnost predikata goe (etverostruka), sugerira afektivnost situacije. Pripovjedau nije dovoljno imenovanje radnje, on radnju simboliki rekreira: repetitivnost ina rekreirana je repetitivnou rijei predikata goe (gase).

5.. I tako to maka, a da ca e (2);

6. I, kal je bilo, napravili oni (6);

7. I gori plut, apala ona uho trova (7);

8. I nikako u oni tu velikun mukun upili igoit. I kal u igoili (8);

9. I, kal je bilo, pala tuka na jelnega da un olnee maku u Jeero (11);

10. I, ni druge, apa on maku (11);

11. I dual un do Jeera (12).


22


Inicijalna pozicija veznika i oduzima mu njegovu osnovnu, dakle konjunktivnu funkciju. Tako on postaje prilogom isticanja, ali i intenzifikator ritma, retoriki signal usmenog kazivanja.

2.2.3.4. Narativni imperativ

12. ni druge, apa on maku, buta je u vriu i vei ue pogen (11).

U vikim govorima postoje za neke glagole dva oblika imperativa za drugo lice jednine: butoj / buta (stavi), kaloj / kala (skini), ioj / ia (digni) itd. Prvi oblik izrie se u afektivno neutralnoj situaciji, a drugi oblik slui kao bespogovorna komanda. Pojaana afektivnost zahtijeva redukciju verbalnog materijala. Tako i u navedenom primjeru imamo apa umjesto apoj i buta umjesto butoj. Meutim ovdje je postignut jo jedan efekt upotreba takozvanog narativnog imperativa ili imperativa relativne sadanjosti7 ime se postie najvii stupanj dinamike radnje.

2.2.3.5. Redundancija u funkciji ekspresivnosti

7. U tu vrime vria je puno vridila. U vriu e je noilo trovu, gnjuj, kupilo rogoce, perue, cukadele. Ol vrie bi e bil napravil karpuc kal je dajilo a e pokrit, na vriu bi e elo neka je teplo pol guicu. A do vrie ni bilo lako du.

Pri reeninom sklapanju u diskurs oekivan je postupak supstitucije radi verbalne ekonomizacije. U navedenom paragrafu postupak supstitucije nije proveden te se posve redundandno ponavlja rije vria umjesto zamjenice ona u odgovarajuem padeu. Meutim niz rijei vria u navedenom pasusu redundandan je na referencijalnoj razini, ali ne i na ekspresivnoj razini. Naime upravo repetitivnost te rijei ne samo to ritmizira iskaz ve naglauje, istie, izraava afektivnost situacije koja je intenzivirana poantom: maka baena u jamu ukrala je vreu.

7 R. Katii o ovoj vrsti imperativa kae: Sadanje vrijeme vezano s imperativom moe se, kad je relativno, odnositi na prolost pa se time dobiva stil najivljeg pripovijedanja (1986, 65-66).


23


2.3. TREA fACENdA

COVK KOJ JE CINL PT

1. Burba Tne Gbretov bl je jedn pno dbri covk. vl je u Okjcinu i famjun. Lavurl je loj. Hodl je n more, na ardle, gonl je na ml darv na Lk a prodt. I ol tga je famja vla.

2. li promnlo e je vrme. Vej e n mglo vt po prnjanju. vt pcel napt Okjcinu. Burba Tnetu dic omkla po vt, u Jamrike. dla trut.

3. A edete gdine darva atvorla klu u Okjcinu. atvorla e je kla jrbo je otlo mlo dic i d e dic hodt u klu u Komu. I tko, mlo po mlo, ocdl e vt, vej n nkoga. Otle ke prne. apeno loj, kupne, drce, pucine, pt arli.

4. mo je otl burba Tne. ov ga njegvi da djde vt u Komu, ma n nkako, da n ne i Okjcine, da e je n rodl u Okjcinu i d e i umrt u Okjcinu.

5. A iml je burba Tne uncu, kl bi hodl ptn, fermt e pok poprvjt pt, o koercun koj grnu ca j prihla prko pt, li pokret tajntun tnu ca je bla perkula a pt prko nj. Vda je n nol o e koercu i tajntu. A nt kki u pt u Okjcinu kr, tne, bak, a a u v kl e ne gr, kal n vta pok tu lto obrt.

6. I tko je dlo vrme da vej n k iml hodt ptma, ni btija ni covk, li burba Tne je vj pokrevl tne i kal bak da ne pokrje pt. Kl bi burba Tne bl al na kordr olvr tnju na gore li tumbt pjkalo na lgne, dkle bi bl dl na kordr, vda je pokrevl tne a ne dangbit, nek je rvno, nek je lpo a t, da kgod ne pde. Tki je burba Tne bl covk.

7. M jelnga dna prnil e je gl po Komi da rbori vej n nkoliko dn vdili burba Tneta. da mu e n c dogodlo, da n bletan? da vaj p u Okjcinu vdit ca je i burba Tneton. I li j i ndre Pojk, li m mojn uton pul Okjcine.

lavurat raditi, obraivati (1).loje vinograd (1).hodit na more ii u ribolov (1).Luka grad Vis (bez naselja Kut) (1).

vej ve, vie (2).po prinjanju na starinski nain (2).omaknit nestati s vidika, otputovati (2).

ocidil e vit nestalo stanovnika (3).puti areli putovi obrasli korovom (3).

dujde doe (4).

uonca obiaj (5).fermat e zaustaviti se (5).koeraca jednoruna alatka za sjeu tanjeg drva srpasto zakrivljena, sa sjeivom na jednoj strani (5).prihiat prelaziti preko ega (5).tajenta vrsta klesarskog ekia (5).perikul opasan (5).buak uma (5).

vej stalno (6).pokreivat pomalo tuckati obraujui kamen (6).kal kad (6).kordur hridinasta obala na dohvatu valova (6).olvar tunju odmetnuti udicu u more pri ribolovu (6).pjukalo mamac za lov liganja (6).et sjesti (6).


24


8. dli mi u Okjcinu. Otvili uto Pri Kl i li n noge dli u Pntu vdit ca j i burba Tneton. dli m na vrta ol njegve ke, a burba Tne u potju.

A ca j, burba Tne, jet vi? A vo me u potju. Bletan on, jmon fbru. A vajt e p pul Kome. Vi hlte, a j n. K j tu vdil da e bolni

covk dvne i potje! Ma u Okjcinu vej n nkoga, umrt ete. Al, nko, v emo umrt. A j n i Okjcine

dkle on v. Ma mo pul Kome. Polli u no vi d vo

dovedem u Komu. Gri je Pri Kl uto. Lpo ete e ukarct u uto i m emo vo dovt u Komu.

Pjte v, ma j n. K j vdil d e bolnega covka dve i potje.

9. A j i ndre pa m njga, obc ga i plruku i njn vnka. I tko mo prtili pul uta. Vdimo m burba Tneta jedn i jeln, drgi i drge bnde. I grm tko ptn, a burba Tne vj abalj tne, e na jeln bndu, e na drgu bndu. da ne b kgod pl. Cti pt pri bon ol tnjok, a n da mu je t lnji pt ca gr otn ptn kojn je hodl cli ivt.

10. I dli m do uta onndi Pri Kl, do Crkve vtega Antnija. I ukarcli m burba Tneta u uto. I prtili m pul Kome. J n non jem pali t mtrh, kl jeln crno mka pala non prko pt.

11. Kak da to n njin pol!

Pri Kulu sredinji dio Okjucine s utvrenom kuom Viskovi i obiteljskom crkvicom sv. Antuna iz 18. stoljea (8)jimon fibru imam povienu temperaturu (8).vi holte vi idite (8).pujte poite (8).dviot dizati (8).

vej - stalno (9)abaloje tine odguruje nogom kamenje s puta (9).olnji zadnji (9).

portit krenuti na put (10).paat proi (10).


2.3.1.1. Motiv makeTek je ova pria prethodne dvije ukljuila u narativnu cjelinu. Tako je ona postala

zavrnim poglavljem jedne prie o postanku i nestanku jenoga sela, jednoga insularnog mikrosvijeta, jedne organske drutvene zajednice. Time je ostvarena transdijegetika razina naracije. Ostvarena je interakcija koja zahtijeva ponovno itanje kako bi se razumjele veze meu motivima u sve tri prie.


25


Kljuan je motiv make. U prvoj prii motiv make je periferan, ali tek na kraju tree prie uloga motiva make u prvoj prii daje mu sredinju ulogu. U drugoj prii motiv make postaje temom. U treoj prii motiv make je prividno periferan, ali tek u sprezi s prethodne dvije prie ovaj motiv postaje sredinji.

Motiv make tek zavrnom poantom konstituira transdijegetiko jedinstvo sve tri prie i saima vrijeme (esnaesto stoljee, ezdesete godine i osamdesete godine dvadesetoga stoljea) i prostor (Lepant, Venecija, Okjucina).

2.3.1.1. dijegetika i mimetika razina naracijePripovjeda realizira dijegetiku razinu naracije. On opisuje lik, njegovo ponaanje,

obiaje, vrline, navike. Potom pripovjeda postaje i sam aktant u mimetikom odnosu prema aktantima prie. On sada rekreira vjerno dijalog s glavnim aktantom, ostvarujui pritom unutar mimetike razine naracije homomimetiki modus: imitacija aktanta bez sudjelovanja interpretacije s pozicije vanjske fokalizacije (pripovjedaeve) ili unutranje (aktantove). Meutim mimetika razina naracije ukljuuje ovdje i heteromimetiki modus, koji se ostvaruje slobodnim neupravnim govorom pri kojemu pripovjeda zadrava svoju distantnu poziciju, ali preuzima psihologiju i logiku aktantova stava: vada je polkreivol tine a ne dangubit, neka je rovno, neka je lipo a et, da kogod ne pade. Aktant, kako ga ovdje predstavlja pripovjeda, zaokupljen je strastvenom potrebom da svagdje kree kamenje kako bi poravnao neravnine na putu gonjen idejom da putove valja odravati kako bi se odrala zajednica koja bez puta nije mogua. Ta ideja postaje uzaludna pogotovo onda kada aktant ostaje jedini stanovnik sela. U ovom primjeru slobodnog neupravnog govora pripovjeda u inu prijelaza na mimetiku razinu naracije zadrava i svoju vanjsku poziciju promatraa usvajajui pritom poziciju aktanta. Time se ostvaruje heteromimetiki modus: imitacija aktanta s interferencijom vanjske i unutarnje fokalizacije.

2.3.2. Socioantropoloka analiza

2.3.2.1. Sukob centrifugalnog i centripetalnog principaEsencijalan je odnos izmeu dvije meusobno suprotstavljene pokretake energije:

energije disperzije, rasprivanja organske drutvene zajednice (centrifugalni princip) i energije kohezije, okupljanja, odravanja, (centripetalni princip). Ostvaren je paradoks centripetalni princip funkcionira i onda kada je posve izgubio svoj smisao, naime organska drutvena zajednica svela se na jednu jedinku i time izgubila atribut drutvenosti (conditio sine qua non), ali pritom preostala jedinka nije izgubila atribut socijabiliteta. Ta jedinka, poput odrezanog traka hobotnice, i dalje mie, ona pipa u mraku, ona trai svoj cilj zadan idejom organske drutvene zajednice, a ta ideja sadri koncept puta kao svoju esenciju. Put, naime, ukljuuje drugoga, kretanje jedinke prema drugoj jedinki. Put je kvintesencija socijabiliteta. Put ukljuuje drugoga, a u slavenskim jezicima drugi (od indoevropskog *dhrough-o-s) u etimolokoj je vezi s praslavenskim *drug(j) i staroslavenskim drug


26


prijatelj, drug. dakle samo drugi moe biti drug, to znai prijatelj. A drugi je (per definitionem) onaj koji je razliit.

2.3.2.2. Redukcija diverzitetaPrincip diverziteta princip je socijalnog identiteta. Nestankom drugoga nestaje

drutvo, a samim time i centripetalna sila zajednitva. Refleks te sile, izvan konteksta socijabiliteta, emanacija je neunitive vitalne energije koja se suprotstavlja sili entropije, destrukcije, centrifugalnoj sili koja prijeti disperzijom supstance organske drutvene zajednice. U trenutku dovretka procesa disperzije organske drutvene zajednice, pria fokusira refleks principa centripetalnosti: jedini stanovnik sela popravlja put kojim vie nitko nee ii. Popravlja put i u trenutku kada ga vode silom iz sela, u trenutku kada se posljednji put kree tim putem. Taj in, kao simbolika gesta obrane kulture od nature, na razini intradijegetike interpretacije biva recipiran kao komian zbog svoje nesvrhovitosti, ali na razini transdijegetike interpretacije, taj in, lien teleoloke pragmatinosti, gubi svoju kominost jer se ispunjava tragizmom uzaludne obrane diverziteta svijeta zahvaena nezaustavljivim procesom globalizacije i unifikacije.

2.3.2.3. Simbolino znaenje putaOvo je pria o putu. fokusiran je u prii refleks socijabiliteta in obrane puta kao

pretpostavke socijabiliteta. Na istonojadranskim prostorima rimska civilizacija prodire u kontinent gradei putove. Vrsta puta (rimski put) postaje znakom vrste kulture. Put je znak kulture, znak drutvene organizacije ljudskog ivota. Bez puta nema oikosa, nema ljudske nastambe. Refleks obrane puta i u trenutku kada put gubi smisao, jer vie nema drugoga, dramatina je gesta koja preostaje posustaloj centripetalnoj energiji koju je centrifugalna sila disperzije uinila besmislenom i tragikominom.

2.3.2.4. Smrt organske drutvene zajednicePosljednji stanovnik sela popravlja putove kojima vie nitko nee ii. Njegov in

simbolina je gesta obrane organske drutvene zajednice u trenutku njezina nestanka. Proces globalizacije koji je praen opom standardizacijom i nivelacijom, plaa svoju stranu cijenu gubitkom diverziteta. Raznolikost univerzuma ljudskog svijeta uzmie pred unifikacijskim modelima globalnih razmjera. Nestaje organska drutvena zajednica, sa svojim jezikom, svojom kolektivnom memorijom, sa svojim obiajima, pa ak i fiziki: koncentracijom ljudi u velikim urbanim aglomeracijama privuenim gravitacijskom silom globalizacije iz prostora organskih drutvenih zajednica.

Usmena predaja gubi svog adresata. Posljednji pripovjedai nemaju kome ispriati svoje prie. Prvi put u povijesti ti su pripovjedai suoeni s gluhom publikom. Sve informacije bitne za opstanak dolaze iz vanjskog svijeta, a ne iz kolektivne memorije. Iskustvo ovjeku preglednog i razumljivog svijeta nestaje definitivno.


27


2.3.3. Lingvostilistika analiza

2.3.3.1. Semantostilematska intenzifikacija izraza

1. I tako, malo po malo, ocidil e vit, vej ni nikoga (3).

Glagol ocidit e (ocijediti se) sa znaenjem iscuriti, istei ima ovdje figurativno znaenje. Pripadajui semantikom polju pojma tekuina, ovaj glagol kojim se imenuje postupno nestajanje stanovnika jednog naselja, svojom asocijativnou konkretizira apstraktno: umjesto apstraktnog glagola holovat (odlaziti), netavot (nestajati) i sl. koji su u zadanom kontekstu pretkazivi pa stoga i stilski neutralni, neobiljeeni, imamo efekt ekspresivnosti ostvarene neoekivanim semantikim pomakom temeljnog znaenja glagola ocidit e s konotacijom nezadrivog nestajanja, gubitka, propasti.

2.3.3.2. deminucija i iteracija

2. ali burba Tone je vej pokreivol tine i ikal buak da ne pokrije pute (6).

Imperfektivan glagol kreat (kresati, obraivati kamen) nema iterativan oblik. Iterativni infiksalni morfem -iv- moe dobiti tek perfektivan glagol s deminutivnom prefikasacijom po-kreat pokreivat. dakle, tvorbeno nemotiviran glagol kreat prefikascijom i infiksacijom dobiva semantiku vrijednost deminutivnosti, odnosno iterativnosti s konotacijom sitnog, neznatnog ljudskog djelovanja (u svom jednoaktnom oitovanju), ali u isto vrijeme i presudno vanog, znaajnog, ak sudbinskog ina u sprezi sa sememom iterativnosti infiksom -iv-. Naime unutar minimalnog izraza jednog leksema pokreivat deminutivnost i iterativnost saimaju proverbijalnu puku mudrost poznate poslovice: eta kaplja kamen dube. Veliko djelo (izdupsti kamen) postie se neznatnim inom (kaplja), ali repetitivnim (esta kaplja). U tom smislu morfonostilematska prefiksacija i infiksacija glagola kreat konotira svjetonazor utemeljen na ideji ustrajnosti, strpljivosti, postupnosti malih neznatnih pomaka kojima se postie znatan rezultat. Ali u ovoj prii taj princip koji je bio temelj ivota organske drutvene zajednice, postaje komian u kontekstu globalizacije, a u tom kontekstu morfonostilematska intenzifikacija konotira ironijsku poziciju pripovjedakog motrita.

2.3.3.2. Slobodni neupravni govor

3. Ma jelnega dona pronil e je glo po Komii da ribori vej niu nikoliko don vidili burba Toneta. Da mu e ni co dogodilo, da ni boletan? Da vajo pu u Okjucinu vidit ca je i burba Toneton (7).

U prvoj reenici imamo neupravan govor koji je uveden izrazom govorenja (pronil e je glo) i veznikom da. Potom pripovjeda prelazi sa svoje vanjske ekstradijegetike pozicije


28


na heteromimetiku. Naime, pripovjeda se postavlja u poziciju zabrinutih komentatora: Da e ni co dogodilo, da ni boletan? Da vajo pu vidit Izostavljen je verbum dicendi, a veznik da modificira homomimetiki u hetreomimetiki iskaz8: tj. preklapaju se dva motrita: motrite pripovjedaa i motrite aktanta.

2.3.3.3. Narativni imperativ9

4. A jo i Andre apa mi njega, obuci ga i polruku i njin vonka (9).

dinaminost dogaanja zahtijeva izraz kojim e ona biti najbolje izraena. To je u ovom primjeru upravo narativni imperativ kojim pripovjeda izraava prolu radnju. Imperativna forma sugerira pojaanu afektivnost i ivost radnje. Pripovijedanje iz mirnog narativnog toka prelazi naglo u zgusnutu dinamiku zbivanja iji je signal niz narativnih imperativa: buta, apa te elipsa predikata u treoj jedinici reeninog niza: i pol ruku i njin vonka.

2.3.3.4. distaktna pozicija parataksne reenice

5. I portili mi pul Komie. Jo ne non jemo paali tu metrih, kal jelna corno maka paala non priko puta (10).

Kako da to ni njein pool! (11).

Odgoena realizacija parataksne adverbne reenice, tj. njezina realizacija u obliku posebnog paragrafa (to je u mediju usmenosti ostvareno duljom stankom), izaziva snaan sintaktostilematski efekt. Upravo ta stanka naglaava, istie, omoguuje da na samom kraju diskurza kresne iskra smisla koja taj diskurz povezuje transdijegetikom vezom u jedinstven diskurz. Rije je dakle o stilemu koji se na kraju otkriva kao lajtmotiv, kao ritmiki i semantiki transtekstualni iktus u kojemu se dogaa poanta koja povezuje sve tri prie u jedinstvenu narativnu strukturu.

3. SINTEZA

3.1. SLUAJNOST VEZE MEU PRIAMA RAZLIITIH PRIPOVJEdAAPrethodne tri facende, koje su ispripovijedala dva pripovjedaa, zahtijevaju i integralnu

interpretaciju. Premda govore o razliitim vremenima (prva o poetku jednog naselja, druga o njegovu ivotu, a trea o njegovu kraju), one su povezane istim smislom. Pripadanje istoj

8 O ovom tipu SNG vidi u J.Boani 1992, 179.9 Radoslav Katii o ovoj vrsti imperativa kae sljedee: Sadanje vrijeme vezano s imperativom moe se,

kad je relativno, odnositi na prolost, pa se time dobiva stil najivljega pripovijedanja. To je onda pripovjedaki ili historijski imperativ (1991, 65)


29


prii nije im odreeno intencijom razliitih pripovjedaa. Uzgred reeno: prvi pripovjeda nije znao za preostale dvije, niti pripovjeda druge i tree za prvu priu, a ispriali su jednu priu u tri meusobno povezana dijela, povezana kompozicijski, stilski i semantiki. Zajednitvo tih pria, njihova transtekstualnost, dogodila se mimo intencije pripovjedaa u rijeci vremena kojom tee kolektivna memorija ovog otokog insularnog svijeta posve sluajno. Naime, ovaj autor to je zajednitvo prepoznao kao jedinstven narativni triptih i ovdje ga prvi put prezentira.

3.2. PRESIJECANJE RAZLIITIH NARATIVNIH STRUKTURA Jurij Lotman kae da se ono neponovljivo u umjetnikom tekstu javlja tamo gdje se

presijecaju mnoge strukture i istovremeno im svima pripada. Razvijajui tu misao, Lotman zakljuuje: Sposobnost elemenata teksta da ulazi u nekoliko kontekstnih struktura i dobija () razliito znaenje, predstavlja jedno od najdubljih svojstava umetnikog teksta.10 To presijecanje narativnih struktura i pritom ostvarena igra znaenja na nekoliko razina smisla daje ovom pripovjednom diskurzu zauujuu literarnu vrijednost koja se pritom ostvaruje u nefikcionalnoj narativnoj strukturi. Meutim ta nefikcionalna struktura modelirana je po zakonu naracije, po zakonu narativne strukture koja zahtijeva razrjeenje u poanti na kraju. A u ovom primjeru vidimo ostvarenje zauujue uklopljenosti tri razliite prie u jednu priu koja svojom poantom saima dubinski sloj smisla, inae nedokuiv na razini pojedinane prie. Na taj nain nefikcionalna narav ovoga diskurza fikcionalizira se. To je fikcionalna struktura koja se naslanja na fakcijalnu tako to je modelira prema zakonu naracije.11

3.3. KOMIKA KAO DIfErEnTIA sPECIfICA fACENdEA te tri prie i nisu prave facende. One na prvi pogled nemaju bitnu oznaku facende

kominost. One dodue imaju u sebi elemente komike, ali to nije tipina vrsta smijeha kao u drugim facendama. U ovim je priama prisutna slutnje smrti ve u samom zaetku ivota, u inu postavljanja kamena temeljca prve zgrade, koja bi trebala okupiti oko sebe kue, naselje, ivot. dakle, nedostaje onaj bitan element facende, kojoj je komika osnovna odrednica, komika kao nain prevladavanja napregnutosti ivota kao relaxatio animi.12

U prvoj prii komiku valja traiti u iznenadnom dogaaju to ga je proizvela maka. Naime dogaa se vrlo ozbiljan moment: ceremonija postavljanja temelja grada zida se kula oko koje bi trebao niknuti ivot, a zidine njene trebale bi braniti ivot. Utemeljenje grada posveeni je trenutak. U njemu se na simbolian nain sabire svekoliko budue vrijeme ljudskoga trajanja u toj toki svemira, sav budui ivot koji bi tim svetim inom trebao biti utemeljen. Kamen temeljac poprskan je pijetlovom krvlju. Pijetlova glava trebala je biti rtvovana za vrstou temelja. Prema tradicionalnom pukom vjerovanju pijetao

10 J. Lotman, 1976, 383 384.11 M. Solar kae: elementarna struktura prie pojavljuje se svugdje gdje ljudi govore jedni drugima, a

osobito tamo gdje govore jedni o drugima. 1976a.12 Vidi o tome u J. Boani 1992. str. 21-22.


30


je simbol ivota, ljudske nastambe. Stoga je rtva pijetla trebala biti znakom opstojnosti ivota u svetom inu njegova utemeljenja. Ali tada se dogaa iznenaenje maka ukrade glavu pijetlovu, glavu koja je trebala biti ugraena pod kamen temeljac. I s glavom maka pobjegne u umu. dakle, uzvieni je trenutak posvete presjeen banalnou ina krae pijetlove glave. Glava pijetlova, kojoj je bilo namijenjeno da poslui svetom inu utemeljenja grada, postaje banalna hrana biva proderana. Po definiciji to je komina situacija. Sakralno biva desakralizirano banalnim inom.

U drugoj prii komika je evidentnija. Cijelo selo je zaokupljeno jednom makom. Ne znaju kako se rijeiti make. Nitko je ne eli ubiti jer se boje njene magine moi: prema pukom vjerovanju maka ima devet ivota. Maka prepliva more i vraa se kui, maka se oslobaa vatre u kojoj je trebala izgorjeti tako da, oslobaajui se vatre, zapali selo, a na kraju, kad se selo uspijeva rijeiti make njezinim bacanjem u jamu maka ukrade vreu. Sukobljuje se dramatinost proizvedena tenzijom oslobaanja od napasti jedne make s banalnou jedne obine vree koju ukrade maka baena u jamu. Banalizacija dramatinosti proizvodi efekt komike.

U treoj se prii starac, posljednji stanovnik sela, opire odlasku iz sela premda mu samome i bolesnome u selu ivota nema. dvojica ga vode putem iz sela u grad, drei ga s obje strane pod ruku da ne bi pao, a on, tako idui, nogama odguruje u stranu kamenje s puta, premda je put izgubio smisao jer vie ivota nema. Njegova uzaludna gesta, liena (oigledna) smisla, izaziva smijeh. Ali taj smijeh nije osloboen osjeaja koji je Aristotel u svojoj Poetici nazvao katarzom. dogaa se iznenada potresna spoznaja o dovrenosti ivotnoga kruga, o besmislenosti puta prema drugome, o kraju socijabiliteta, o smrti organske zajednice.

3.4. EROS I THNATOSMotiv make povezuje sve tri prie. Postoje dvije sile meusobno suprotstavljene,

ali i meusobno uvjetovane: sila ivota Eros, graditeljska stvaralaka sila koju u prvoj prii personificira pijetao kokot i sila entropije, rastvaranja, unitenja Thnatos, koju u sve tri prie personificira lik make maka lupeka. Pijetao je vjesnik svjetla, sunca, on simbolizira solarni princip. Maka dolazi iz sjene. Crna maka simbol je nesree. Njezin prijelaz preko puta kojim se kree ovjek, znak je nesree. Ujedno maka je mona neunitiva, ona ima devet ivota. Uspostavljanje principa Erosa jest udo koje prati konstanta sile entropije, unitenja.

Nemogunost posvete temelja organske drutvene zajednice u prvoj prii uzrok je njezine smrti, o emu govori posljednja pria. Kao simbol destruktivne sile maka onemoguuje posvetu temelja ivota. Thnatos stupa na scenu da bi posijao sjeme unitenja u trenutku sijanja sjemena ivota.

Pokuaj eliminacije make u drugoj prii ne uspijeva. Maka se vraa, izazivajui sljedei pokuaj eliminacije. Trei pokuaj uspijeva prividno. To pokazuje trea pria: maka se iznenada pojavljuje iz mranog podzemlja (iz jame u koju je baena) i iz dubina vremena kao personifikacija one iste sile koja je onemoguila simbolinu gestu posvete temelja ivota (maka iz prve prie koja je ukrala pijetlovu glavu).


31


Poanta kako da to ni njein pool, ironina je konotacija dovrenog pola to ga je obavila sila destrukcije, sila Thnatosa u trenutku nepovratnog odlaska posljednjeg stanovnika iz praznog sela putem preko kojega pretrava crna maka, pojavivi se iz mranog labirinta podzemlja i iz labirinta vremena da bi ostala zauvijek u avetinjski praznom selu bez ovjeka.

Napomena: Ovaj rad realiziran je u okviru projekta J. Boania Halieutica Adriatica filoloko i antropoloko istraivanje jadranske kulture koji financira Ministarstvo znanosti obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

LITERATURA

Miroslav Beker, semiotika knjievnosti, Zagreb 1991.

Joko Boani, Komike facende Poetika i stilistika usmene nefikcionalne prie Komie, Split 1992.

Grard Genette, Tipovi fokalizacije i njihova postojanost, u knjizi Suvremena teorija pripovijedanja, ur. Vladimir Biti, Zagreb 1992.

Algirdas Julien Greimas, semantique structurale, Paris 1966.

Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Beograd 1966.

Radoslav Katii, Problemi interpretacije knjievnih tekstova prolosti, Umjetnost rijei br. 1, 1960.

Radoslav Katii, sintaksa hrvatskog knjievnog jezika. nacrt za gramatiku, Zagreb 1986.

Jurij Lotman, struktura umetnikog teksta, Beograd 1976.

Krunoslav Pranji, Stil i stilistika, u knjizi Uvod u knjievnost, ur. Z. kreb, A. Stama, Zagreb 1983.

Milivoj Solar, Knjievna kritika i filozofija knjievnosti, Zagreb 1976.

Lucien Tesnire, Elments de syntaxe structurale, Paris 1965.

Viktor mega, Problematika knjievne povijesti, u knjizi Uvod u knjievnost, ur. Z. kreb, A. Stama, Zagreb 1983.


32


NARRATOLOGICAL, SOCIO-ANTHROPOLOGICAL, STyLISTIC INTERPRETATION Of THE THREE ORAL STORIES fROM THE VILLAGE Of

OKLJUCINE ON THE ISLANd Of VIS

s u m m a r y

The author recorded in Komiza three authentic stories from an abandoned village Okjucina on the north shore of the island of Vis. These three stories are told by two storytellers who do not know each other's story/stories. There is an astonishing connection between these stories which the cat motif ties into one story with a point of the narrative at the end of the third story.

This accidental narrative structure was a challenge to the author who opted for three types of interpretation: narratological, socioanthropological and stylistic interpretation. The author is interested in the narrative structure of the stories, the position of the storyteller, diegetic and mimetic level of narration. In addition, his interpretation also includes a deeper socioanthropological structure of the stories which as a transdiegetic narrative whole witness the appearance and disappearance of a small insular world. The author notices the tension between two opposing forces: the centripetal, which gathers and concetrates the human community, and the centrifugal which disperses it. These two forces are symbolically tied to the motif of a rooster as a solar principle the symbol or Eros, and the motif of a cat which is a symbol of the underground, dark, death: Thanatos.

In the stylistic approach to interpretation the author speaks about the specificity of the dialectal stylistics with regard to the diachronic perspective of the lingustic changes of the organic idiom and with regard to the context of the standard language and especially with regard to the oral character of the interpreted stories which appear in the medium of the written word.

Keywords: oral literature, Komia, stylistics, narratology, anthropology


33


INTERPRETAZIONE NARRATOLOGICA, SOCIOANTROPOLOGICA E LINGUOSTILISTICA dI TRE RACCONTI ORALI dEL PAESE dI OKJUCINE

SULLISOLA dI VIS

R i a s s u n t o

Lautore ha registrato a Komia tre racconti originali del paese disabitato di Okjucine sulla costa settentrionale dellisola di Vis. I tre racconti sono narrati da due narratori che non conoscono il racconto/i racconti dellaltro narratore. Sorprende la relazione tra i racconti, legati dal motivo della gatta in un complesso narrativo caratterizzato da una morale comune alla fine del terzo racconto.

Questo casuale coincidenza narrativa ha sfidato lautore a una triplice interpretazione: narratologica, socioantropologica e linguostilistica. Lautore sinteressa alla struttura narratologica del racconto, alla posizione del narratore, al livello diegetico e mimetico della narrazione. Allo stesso modo la sua interpretazione comprende anche la struttura profonda socioantropologica dei racconti che come complesso narrativo transdiegetico testimoniano lorigine e la scomparsa di un piccolo mondo insulare. Lautore rileva la tensione tra due forze reciprocamente contrapposte: centripeta, che riunisce e concentra la comunit umana, e centrifuga, che la disperde. Le due forze sono simbolicamente correlate nel motivo del gallo, che allude al principio solare Eros, e nel motivo della gatta, che allude alloltretomba, alle tenebre, alla morte Thnatos.

Nellapproccio interpretativo linguostilistico l autore tratta la specificit della stilistica dialettale in riferimento alla prospettiva diacronica del cambiamento linguistico di un idioma organico e in riferimento al contesto della lingua standard. Le interpretazioni linguostilistiche rivelano la ricchezza dellespressione orale della cultura orale-aurale.

Parole chiave: letteratura orale, Komia, stilistica, narratologia, antropologia

Podaci o autoru:Joko Boani redovni je profesor stilistike na filozofskom fakultetu u Splitu i

proelnik Centra za interdisciplinarne studije Studia Mediterranea.


josko bozanic

Documents