John Irwig

POBUNA NA RANČUI.Grad Lansdale nalazi se na krajnjem jugu Teksasa, gotovo na samoj granici s Meksikom. Nisam krenuo onamo, ali sam bio dovoljno blizu da tamo svratim kad to bude potrebno.Potrebno je postalo nakon što sam ugledao djevojku kako kleči pokraj konja i pregledava mu kopito. Zaustavio sam kola i priskočio joj u rjomoć.Ćula me je i naglo se uspravila. Bila je vrlo visoka, punih grudi i oblih bokova. Mogle su joj biti dvadeset i dvije godine.- Trebate li pomoć, gospođice? -upitao sma uljudno.Namrštila se jer joj je sunce tuklo u oči.- Najprije vas molim da priđete bliže, kako bih vam mogla vidjeti lice, gospodine - rekla je drsko.- Svakako. - Prišao sam joj posve blizu. - U čemu je problem?- Konj mi je počeo šepati, ali ne znam zašto.- Stražnja lijeva noga - rekao sam, dok sam s divljenjem promatrao rasnoga konja. Podigao sam mu nogu i ustanovio daju je ozlijedio na oštrom kamenu. - Nije strašno, ali ne biste ga smjeli jahati.Tek je tada ugledala moga Dukea,koji je stajao iza kola. Po običaju, nisam ga vezao.- Nebesa! - uzviknula je zadivljeno. Prišla mu je i stala ga obilaziti, dok su joj oči blistale od oduševljenja.- To je Duke - rekao sam Jednostavno.- Čudno ime za ovako krasnu životinju.- Duke je s njim zadovoljan.- Biste li ga prodali? - upita naglo. -Ne, gospođice...- Dat ću vam tisuću dolara - ponudi mi spremno.- Zar imate toliko novca, mlada gospođice?- Moj otac Enoch Kennedv. Posjeduje najveći ranč u cijelome kraju. Zapravo, vi ste sada na njegovoj zemlji.- Moram vam odmah reći da Duke nije na prodaju. Prije bih mogao otkinuti svoju ruku, no lišiti se njega.- Neka bude tisuću i petsto - rekla je ona, obraza zažarenih od uzbuđenja.- Mogli biste mi ponuditi i petnaest tisuća, gospođice, ali ne bih prihvatio. Ako želite, mogu vam pomoći da se vratite kući i to je sve - hladno joj odgovorim.Srdito je stisnula usnice.

- Dobro, prihvaćam vašu ponudu. -Čeznutljivo je pogledala Dukea. -

RIOGRANDEWESTERNSmijem li jahati na njemu?- Bojim se da to ne biste mogli. Podnosi samo mene na svojim leđima, gospođice.- Zar ga nikada nitko drugi nije jahao?- Nije, gospođice.- Prestanite me zvati gospođice! Zovem se Laura. Laura Kennedv.- Dopustite mi da vežem vašeg konja za kola, gospođice Kennedv -nastavio sam polupodrugljivo - a vi se popnite u kola. - Kad sam sjeo kraj nje, upitam. - Kamo idemo?- Landsale je bliže od kuće moga oca. Udaljen je nekoliko sati odavde.- Imanje vašega oca zaista je golemo- rekao sam ozbiljno.Prvi smo sat proveli u šutnji. Onda sam pomislio da bismo ipak trebali o nečemu razgovarati.- Čini mi se da ste. se školavali na Istoku, gospođice Kennedv? - upitao sam.- Zovite me Laura... Da, školu sam završila na Istoku, ali neprekidno sam čeznula za rodnim krajem. Ne bih se rado vratila onamo - dodala je zamišljeno.- Ja sam se rodio na Istoku, ali sam u ranoj mladosti došao ovamo t nisam se više vraćao.- Obožavam jahanje - nastavila je živahno. - Luda sam za konjima. Čini mi se da i vi volite svojega.- Da, mi smo prijatelji i nikada se ne bih mogao rastati od njega.- Žao mi je što sam bila onako gruba i nudila vam za njega novac - rekla je pokajnički, a onda neočekivano upitala - Što vozite u kolima?- Alat i oružje. Popravljate oružje?- Moglo bi se tako reći - odvratio sam neodređeno. Nisam volio spominjati da sam bio šerif. - Istina, nisam se za to školovao, ali sam usput naučio nešto o oružju. Popravljam ga, a ponekad prodajem svoje male izume. Osobito su mi dragi revolveri.- Ja ih ne volim. Ubijaju ljude.- Pištolj nikada nije opalio sam od sebe, Laura. - rekao sam blago. -Čovjek je taj koji mora potegnuti okidač.- Može se tako reći. - Nije bila potpuno uvjerena u istinitost mojih riječi. - Volite li još nešto osim konja i oružja? - upita izazivački.- Dobru hranu, jaku kavu, mekan krevet... s vremena na vrijeme... i društvo kakve lijepe djevojke -dodao sam, nevino je promatrajući.Lansdale je prilično velik grad, a nikada još nisam ništa o njemu čuo. Pitao sam se zašto.- Moj je otac najvažniji čovjek na ovome području, Clinte - objasni mi Laura. - On plaća vrlo mnogo da ga sačuva od najezde stranaca.- Zašto?- Zato što ne voli gužvu. - Laura je skočila s kola i objasnila mi gdje se nalazi staja. - Hvala na vožnji, Clint

- rekla je toplo. Mnogi se ne bi zaustavili ili bi se zaustavili iz drugih razloga - dodala je značajno. Nakon kraće šutnje upitala me krećem li odmah dalje.

POBUNA M AfiNGU- Ne, mislim da ću ostati barem koji dan, kad sam već ovdje - odgovorim sa smiješkom.Odvezivao sam njenoga konja kad nam priđe konjušar. Imao je četiri zuba i neprekidno se smiješio.- Pobrinut ću se za njega, gospođice Laura - rekao je ljubazno.- Pobrinite se za konje i kola ovoga gospodina, Jake i stavite sve na očev račun - zapovijedi djevojka.- To nije potrebno, Laura.- Da, potrebno je. Moj će otac željeti...- Laura, radije sam plaćam svoje račune - prekinuo sam je odlučno.- Oh! - zbunjeno promrmlja djevojka i naglo porumeni. - Željela sam samo zahvaliti...- Ako to želite učiniti ima mnogo drugih načina - rekao je mirno.Na trenutak je nepomično zurila u mene, pa odlučim objasniti što sam mislio da ne bi bilo nesporazuma.- Možete večerati sa mnom ako ne žurite na ranl-- Večera - promrmljala je odsutno kao da je razmišljala o nečemu sasvim drugome. Iznenada joj se lice razvedri. - Ja častfm.- Ne - prekinuo sam je odlučno. Ja častim, jer sam ja vas pozvao. Dovoljno je da kažete da i ja ću biti zdovoljan.- Dobro, da pristane naposljetku. -Pođite u hotel Kennedv, a ja ću doći onamo u sedam sati.-Kennedy?- Pripada ocu - prizna - pa doda sa smiješkom: ali reći ću da ćete vi platiti račun.- Dobro - nasmijao sam se i ja.- S bisagama i puškom u ruci zaputio sam se u hotel. Usput sam prošao pokraj nekoliko trgovina. Svi su pripadali Kennedvju, tako da sam se na kraju počeo pitati zašto i sam grad ne nosi njegovo ime.- Koliko dana? - upita me službenik na recepciji.- Jedan, možda i dulje - odgovorim nehajno.- Gospodine, moram odmah znati koliko - počeo se uzrujavati čovjek, ali je naglo prestao i upitao. - Hej, jeste li vi Clint, koji je pomogao gospođici Lauri?- Jesam.- Clint Adams - pročitao je glasno i dohvatio jedan ključ. - Imamo veoma lijepu sobu za vas, gospodine Adams. Zapravo apartman. Nisam prihvatio ključ.- Nije mi potreban apartman. Imate li običnu sobu na drugom katu što gleda na ulicu?- Uh... da, ali nije tako lijepa i udobna. - čovjek je bio zbunjen.- Meni će odgovarati - uvjeravao sam ga i uzeo novi ključ. - Hvala! -Krenuo sam prema stepenicama i dobacio sam preko ramena: - Jvit ću vam na vrijeme kad budem odlazio.- Oh, nema potrebe, gospodine. -Čovjek se topio od ljubaznosti. -Ostanite koliko hoćete!Ostavio sam stvari u sobi, a zatim krenuo u potragu za kupalištem i brijačem.

Odlučio sam se dotjerati za Lauru Kennedv. Poslije brijanja i kupanja na redu je bilo piće, a zatim posjet šerifu. U svakom gradu u kome sam boravio, običavao

sam najaviti svoju prisut-RIOGRANDEWESTERNPOBUNU NA RANGU

nost predstavnicima zakona. Sigurno zato što sam i sam godinama radio kao šerif, pa sam shvatio koliko je važno da šerif bude obaviješten o dolasku stranaca u njegov grad.No, najprije sam odlučio oprati grlo pivom. Točitelji u salunu u koji srna ušao onako nasumce postavi mi obavezno pitanje:- Upravo ste stigli u grad? -Da.- Prolazite ovuda?- Da. - Još sam odgovarao kratko.- Zovem se Bili.Čovjek pruži ruku. Za mene je to novost. Na svojim sam putovanjima naišao na mnogo prijateljski raspoloženih točitelja, ali nikada se s njima nisam rukovao. Ipak sam prihvatio pruženu ruku.- Bili Chambers. - predstavi se sada imenom i prezimenom.- Clint.- Clint - ponovi .čovjek čekajući prezime.- Tako je - odgovorio sam i zabio nos u pivo.- Oh, da - pokunji se on. - Recite, kojim se poslom bvite.- Poslom?- Da? - pitao je pun iščekivanja.- Moj posao je samo moj posao.- Oh! Huh! Dobro, prijatelju, zaboravite moje pitanje.Posvetio se zatim drugim gostima, a ja sam u zrcalu stao promatrati stolove iza svojih leđa. Jedan mi je osobito privukao pogled. Bio je to stol u kutu za kojim su sjedila tri muškarca koji su s vremena na vrijeme pogledavali prema mojim leđi-ma. Nekoliko trenutaka iza toga u salun je ušao novi gost i pridružio se trojici u kutu, Govorio im je nešto, očigledno važno, a meni se činilo da to ima neke veze sa mnom. Dok sam ispijao pivo, četvorica muškaraca su donijela odluku i jedan od njih priđe točioniku. Okrenuo sam se da pođem kad mi on priđe i namjerno se sa mnom sudari.Bio je moje visine, znatno teži, s gustim crnim brkovima.- Hej, pazi kuda hodaš - reče bijesno.- Ti si udario mene, prijatelju, i.to namjerno - rekao sam, nimalo ne okolišajući. - Zašto?- Ne volimo ljude poput tebe. Najbolje je da odeš u hotel, spakiraš stvari i nestaneš - odgovori, cereći se.- A zašto bih to učinio? - upitam nehajno.- Zato što ne volimo revolveraše koji dolaze ovamo i miješaju se u sukob rančera.- Sukob rančera? - ponovim izne- 'l nađeno. - Nemam pojma o čemu govorite.Čovjek se počne grohotom smijati.- Čujete li ga, momci? Kaže da ne zna o čemu govorim!- Možda bismo mu trebali osvježiti pamćenje - dobaci jedan od njih i ustane.Ustala su i ostala dvojica, tako da su me brzo opkolili sa svih strana. Bili su mladi i prilično snažni, ali nijedan nije bio profesionalni revolveraš. Ako se upustim s njima u

borbu rukama, izvući ću vjerojatno kraćikraj. S druge strane, nisam želio potezati revolver, jer sam bio siguran da bi u tom slučaju barem jedan od njih stradao.- Slušajte, momci! Očigledno je da ste od nekoga dobili pogrešno obavještenje ili ste sami pogrešno shvatili moj dolazak ovamo. Hajde da o tome razgovaramo otvoreno.- Čovjek želi razgovarati, Fred. Ne želi se boriti - reče jedan od mladića.- Možda ne zaslužuje ugled koji ga krasi - odvrati Fred lijeno. -Trebamo mu ga oduzeti, Vern -obratio se čovjeku koji mi je pravi prišao.Brkajlija je očigledno vođa grupe, pomislim pa se obratim njemu:- Ako se bilo koji od tvojih prijatelja pomakne, ti ćeš biti mrtav. Dugo nije skidao pogleda s mojih očiju, a zatim počne kružiti pogledom po prostoriji.- Razmisli dobro - opomenem ga ponovo.Bilo je očito da razmišlja kako bi se povukao da ne ispadne da je poražen. Odjednom s ulaza dopre odlučan glas.- Dostaje, momci! Povucite se! Pratio sam Vernove oči, koje su se okrenule prema vlasniku glasa.- Šerif!- Izlazite odavde! Odmah! - ponovi čovjek oštro.- Ali, šerife, ovaj čovjek je... - počne Fred.Šerifov ga glas prekine:- Znam tko je on, Frede, i kažem ti da se povučeš dok imaš vremena. To važi i za vas, Vern, Smith, Williams.- Svakako, šerife - javi se Vern. -Kako god vi kažete. - U glasu mu se osjeti prizvuk podrugljivosti.- Lako vam je s građanima koji vas slušaju. - Zatim se okrene prema meni. - Razmislite malo o onome što smo rekli.- A što ste to rekli? - upitam, mršteći se. - Već sam zaboravio.- Da se vratite onamo kamo pripadate - odgovori šerif umjesto njega. Mladići me još jednom prijezirno pogledaju, a onda iziđu.Tek sam sada mogao bolje promotriti predstavnika zakona. Nije mu moglo biti više od trideset i pet godina unatoč snažnom glasu. Srednje visine i prilično vitak, djelovao je još mlađe. O kuku mu je visio golemi mornarički kolt. Najviše me se dojmio njegov glas. Dubok, zvučan i autoritativan.- Šerife, drago mi je da ste ovdje. Upravo sam namjeravao poći do vas.- Zaista? - Pogledao je okolo i ugledao prazan stol u kutu. - Zašto ne bismo sjeli? Siguran sam da smo obojica ožednjela u nastojanju da spriječim ubijanje.- Dva piva - viknuo sam točitelju i pošao za šerifom.- Zovem se Cross - predstavi se predstavnik zakona - Amos Cross.- A ja sam...- Znam vam ime i znam tko ste -prekinuo me odlučno.-1 oni su to znali?- Jesu.- Čemu mogu sve to zahvaliti? Zašto su rekli da se miješam u privatan sukob rančera?- Ovdje zaista postoji sukob, koji

RIO GRANDE WESTERNpomalo prerasta u mali rat - prizna šerif. - najveći ranč s jedne strane rijeke u zavadi je s najvećim rancem s druge strane rijeke. Jedan drugom kradu stoku. Tako se barem čini.- A vi to ne možete spriječiti?- Rekao srna kako se čini da kradu. Nisam uhvatio nikog na djelu. Sve se sigurno odvija noću. Osim toga, nisam nadležan za rančeve na drugoj obali.- Mislite da noću gone stoku preko rijeke? Zar to nije opasno?

- Pretpostavljam da jest.- Govorimo li o Enochu kennedvju?- Da. Ni pet drugih rančeva zajedno nisu tako veliki kao njegov. Njegovu ste kćer doveli u grad.- Znam. Rekla mi je.- Kako to da ste je sreli?- Konj joj je šepao, pa sam je povezao svojim kolima. To je sve.- Puka slučajnost?- Da slučajnost.- Oh, znači da niste namjeravali doći ovamo?- Tako je, šerife.Čovjek kimne, pa prinese usnama čašu s pivom.- Tko su oni ljudi? Kako su došli na pomisao da se želim miješati u sukob? - upitam.- Rade za Kennedvja. Kad su čuli da ste u gradu, pomislili su da vas je pozvao Martinez.- Martinez? Tko je to?- Victor Martinez je vlasnik najvećeg ranca s druge strane rijeke. On i Kennedy ne trpe se već godinama, ali posljednjih je mjeseci i jednome i drugome počela nestajat!stoka pa se međusobna netrpeljivost pretvorila u mržnju i neprijateljstvo. Jedan drugoga neprekidno optužuju za krađe.- Zašto misle da sam došao na Martinezov poziv?- Da ste došli ovamo na poziv Kennedvja, oni bi to već znali. Zato su pretpostavili da ste se zaputili na jug, prema Martinezovu rancu, ili da ovdje čekate nekoga s tog ranca.- Ne čekam nikoga, šerife. Napravio sam uslugu gospođici Kennedv i odlučio ostati u gradu dan, dva da se odmorim. Nisam ni znao da na jugu Teksasa postoji tako veliki grad.- Gospodin Kennedy tako želi. -Šerif uzdahne. - Čini se da volite ljudima praviti usluge, Adamse.- Odakle su ljudi saznali tko sam?- Slegnuo je ramenima. Netko im je rekao.- A vama?-1 ja sam od nekoga čuo.- Zacijelo već cijeli grad zna da sam ovdje?- Pokušao sam spriječiti širenje novosti u začetku, no pitanje je hoće li momci s ranca Kennedv držati jezik za zubima.- Što mislite, hoće li ponovo nešto pokušati?- Nadam se da neće. Ne bih volio da ubijete kojeg od tih mladića.- Šerife, ja ne želim ubiti nikoga ako nisam na to prisiljen u samoobrani -naglasim oštro.- Znam da ste radili na strani zakona, Adams, i vjerujem vam na riječ. Neću vam oduzeti oružje. - Ustane. -Ovaj grad živi mirno. Bit ćete u njemu dobrodošli sve dok ne8počnete izazivati neprilike.- Hvala vam, šerife - rekao sam ozbiljno.- Čuvajte, se, Adams!Ostavši sam za stolom, počeo sam razmišljati o šerifu Lansdalea. Moram priznati da je Amos Cross ostavio na mene snažan dojam, premda prvi dojmovi znaju biti varljivi. Moglo bi se dogoditi da Cross sjedi u džepu Enocha Kennedvja, ali to valja vidjeti.Nije bilo teško zaključiti kako su Vern i njegovi prijatelji saznali za mene. Rade za Kennedvja, a isto tako i službenik u hotelu. Jedini koji je još saznao'tko sam jest šerif, što bi moglo značiti da i on radi za Kennedvja. Bio sam mu voljan pružiti priliku da dokaže suprotno.II

Poslije podnevnog događaja u salunu nisam očekivao da će Laura doći na sastanak, pa sam se iznenadio kad je u sedam sati zakucala na vrata moje sobe.- Iznenađeni ste? - upitala je tiho.- Jesam.- Mislili ste da neću doći. Zašto?- Objasnit ću vam to za večerom -rekao sam i izišao na hodnik.- Zarme nećete pozvati u sobu? Odmahnuo sam glavom.- To ne bi bilo pristojno, a osim toga već sam spreman za izlazak.- Ovo je vaš grad - dodao sam dok smo koračali hodnikom. - Gdje ćemo jesti?- Na dnu ulice nalazi se veoma dobar restoran. Izbor je veli,k a jelasu odlična.Bilo je i više nego odlično.Posljednji put sam ovako dobro jeou San Francisku i to sam rekaodjevojci.- Kuhar je došao iz San Franciska -rekla je s osmijehom. - Moj ga je otac pozvao ovamo.- Zar je ovo restoran tvoga oca? Jest. Nadam se da ti to ne smeta? - Ne, tako dugo dok sam plaćam svoje račune.Promatrala me je namrštena čela.- Ti si prilično čudan čovjek. Nisi htio apartman koji sam ti rezervirala.- Dobro mi je ondje gdje sam.- Reci zašto si bio iznenađen što sam večeras došla na sastanak. Ispričao sam joj o susretu s ljudima njenoga oca i o njihovom zahtjevu da napustim grad. Na kraju sam dodao da im je šerif spasio živote.- Prilično si samouvjeren - rekla je promatrajući me podrugljivo. - Zar se nije moglo dogoditi da ti budeš ubijen?- Uvijek postoji ta mogućnost, Laura, ali ona je veoma mala. U najgorem slučaju, mogao sam biti ranjen. Ljudi koji su me izazvali nisu bili revolveraši nego obični kauboji.- A ti si revolveraš?- Ne bismo li se prestali igrati, Laura? - upitao srna oštro.- Dobro, Clinte - suglasila se.- Službenik na recepciji se pretvarao kao da nije prepoznao moje ime, ali očito je da jest. Javio je to ljudima koji rade za tvoga oca, najverojatno i šerifu. Siguran sam da ni tebe

nije izostavio - dodao sam podrugljivo.RIO GHANDE WESTERNPOBUNA NB RANCUEnoch Kennedy je sjedio za golemim hrastovim stolom, prekrivenim papirima. Zidovi prostorije bili su ukrašeni oružjem, starim i novim. Nadao sam se da ću se složiti sa starcem, kako bih imao priliku iz bliza razgledati te rijetke primjerke oružja.- Oče, ovo je Clint Adams - reče Laura. - Clinte, upoznaj se s mojim ocem.- Hvala, Laura.Otac joj je time dao znak da jeot-puštena i djevojka bez riječi posluša. Kennedv se uspravi. Bio je visok kao šerif, ali dvadeset i pet godina stariji. Zaključio sam da je prevalio šezdesetu. Kosa mu je bila sijeda i rijetka, tijelo mršavo, ali unatoč tom djelovao je snažno. Daje u sobi bilo još stotinu ljudi, svi bi pogledi bili upereni u njega i svi bi nastojali ugoditi njemu, baš njemu. Nešto u cijeloj njegovoj pojavi i glasu naprosto se nameće i zahtijeva pažnju.Njegove prve riječi nisu mi se svidjele.- Napravili ste mojoj kćerci uslugu, gospodine Adams, i ja sam vam zahvalan, ali to ne znači da ću biti prema vama milostiv ako otkrijem da radite za Victoria Martineza -upozorio me oštro.- Dopustite mi da kažem kako se vas nimalo ne tiče za koga radim -odgovorim.Prodorno se zagledao u moje oči, a kada nisam oborio pogled promijeni taktiku.- Dobro, Adams. Možda sam počeo suviše oštro. Jeste li za piće?

-Ne.- Sjednite barem - ponudi mi, pa ponovo sjedne za stol. - Želim vas unajmiti.- Ako radim za Martineza?- I onda to želim. Želim vas oteti, ako se to tako može reći. Platiti ću vam dvostruki iznos od onoga koji vam on može platiti.... I to u američkim dolarima. Posljednje je dvije riječi naglasio.Iznenada sam se sjetio da u ovoj kući, tako blizu Rio Grandea nema ni najmanjeg traga meksičkom utjecaju. Čini se da Enoch Kennedv ne voli meksikance i da sebe smatra Superamerikancem, a takvi fanatici mogu biti opasni.- Vaša bi me ponuda dovela u iskušenje da sam u potrazi za poslom, ali nisam. Ne želim raditi ni za vas, ni za Martineza, niti za bilo koga drugoga.- Volio bih da to mogu vjerovati, Adams, ali čovjek poput vas ne dolazi u jedan grad, a da za to nema razloga.- Doveo sam vam kćer, zar ne?- Da, slučajno su se vaši putovi križali.- Nisam nikada čuo za vaš grad, gospodine Kennedv. Čujem da dobro plaćate kako biste ga sačuvali od stranaca, pa vam ne bi trbalo biti teško povjerovati da sam iskren. Neko je vrijeme zamišljeno zurio u stol.- Kad smo već na tomu - nastavim ozbiljno - molio bih vas da kažete svojim ljudima neka se drže što dalje od mene, jer ćete u protivnome ostati bez nekolicine.- Sto to znači?Prepričao sam mu što se dogodilo u salunu.- Recite mi njihova imena - naredi odlučno.- Vern je bio vođa - rekao sam spremno. - Ostali se prezivaju Fred, Smith i Williams.- Pobrinut ću se da vam više ne smetaju, Adams - obeća rančer. -Nisam ih poslao u salun da vas napadnu. Dovoljno sam pametan da ne bih izabrao četiri kauboja da sam to htio učiniti.- Sigurno imate revolveraše na svome platnom spisku, gospodine Kennedv. Sto ću vam ja?- Nijedan revolveraš ne radi za mene! - glas mu bijaše oštar. - Ne želim rat, ali ako ga Martinez želi, imat ćega. A ja ću svakome njegovom revolverašu suprostaviti svoga.- Zašto mi ne biste ispričali cijelu priču, gospodine Kennedv? Što se događa između Martineza i vas?- Ako ne radite ni za jednoga od nas, ne tiče vas se što se između nas događa. Ako niste zainteresirani za moju ponudu, gospodine Adamse, držite se izvan svega ovoga.- Govorite li mi da napustim grad?- Nipošto. Vaša je stvar koliko ćete ovdje ostati. Ako odlučite ostati, nemojte mi stati na put, jer...- ...nećete biti milostivi prema meni- završio sam umjesto njega, ponovivši njegove riječi s početka razgovora. - To ste već rekli.- Tako sam i mislio. Možda na rancu nemam revolveraša koji je ravan vama, ali ću ga unajmiti.- Sumnjam - odvratim skromno.12Moja ga je opaska na trenutak izbacila iz ravnoteže.- Mogu unajmiti toliko revolveraša da nećete imati nikakvih izgleda -rekao je prijeteći.- Na taj ćete način izgubiti mnogo ljudi, Kennedv - rekao sam polupodsmješljivo. - Čemu sve te prijetnje, uostalom?- Ne želim da radite za Martineza, Adams?- Ne radim za njega.

-1 nemojte. Pomislite na moju kćer.- Stoje s njom? - upitam mršteći se.- Sviđate joj se. Budete li radili za Martineza, povrijedit ćete je.- Niste mi se svidjeli kad sam čuo vaše prve riječi, gospodine Kennedv- rekao sam otvoreno - a sada mi se sviđate još manje.Ustao sam i pošao prema vratima. Tako sam žjjrio da nisam ni pogledao oružje na zidovima.- Upamtite što sam rekao,Adams! -vikao je rančer za mnom. Mahnuo sam rukom i nastavio koračati sve dok nisam izašao na trijem.- Gdje je moj konj? - upitao sam čovjeka koji nas je bio dočekao.- Odmah ću ga dovesti.Vrata iza mojih leđa se naglo otvore. 7 Clinte, što se dogodilo? - upita Laura.- Tvoj otac i ja nismo mogli pronaći zajednički jezik.- Je li ti ponudio mnogo novca?- Nismo govorili o svoti - odvratio sam mirno. - Nismo stigli - nastavim. - Jednostavno tako dugo nisam mogao ostati s njim u istoj sobi.- Da, on je sklon tom da popuni sav

13RIOGRANDEWESTERNprostor - priznala je zamišljeno.- I da ne dopusti drugima disati -nastavim zajedljivo.- Clinte!- Hajde, dušo, nemoj hiniti srdžbu. Na trenutak se ukočila.- On je ipak moj otac.- To je tvoj problem - odgovorim, pa krenem prema Dukeu. - Bit ću još neko vrijeme u gradu. Ako želiš sa mnom razgovarati, naći ćeš me u hotelu.Počela je govoriti, ali je odustala i nemoćno odmahnula rukom.- Neću ostati još dugo - dodao sam -pa brzo odluči.Sviđala mi se ta djevojka, možda previše. Vjerojatno će me to zadržati u gradu duže no što bi trebalo. I što me zamalo ubilo.IIIBio sam na pola puta između grada i ranca, a isto toliko udaljen od Rio Grande kad su me napali. Došli su tako iznenada, njih petorica da sam se odjednom našao opkoljen sa svih strana.Svi su bili Meksikanci i nije mi trebalo mnogo da shvatim za koga rade.- Poći ćete s nama, senjor - reče vođa petorke, čovjek koji je jedini držao revolver u ruci. Bio je mršav, crne kose i brkova, preplanula lica, a na glavi je imao golemi sombrero.- Svakako - odgovorim mirno. -Zašto ne bih kad ste me tako lijepo zamolili. - Idemo li do Martineza? -upitam.- Poći ćete s nama i nećete pričati.- Je li daleko?- Čovjek s konjem poput vašeg ne treba brinuti za udaljenost, senjor. Ne, nismo daleko. Hajdemo! - viknuo je i mamuznuo konja. Dvojica su jahala na čelu, dvojica pozadi, a vođa u sredini, usporedo sa mnom. Kad bih bilo što poduzeo, dvojica što jašu iza nas bi me ubila. Nisu mi čak ni oružje oduzeli, svjesni da me imaju u šaci. Moram priznati da sam bio znatiželjan i nimalo uznemiren. Zanimala me Martinezova ponuda, premda je nisam namjeravao prihvatiti. Pošto smo prešli granicu, jahali smo još samo sat vremena do Martinezova ranca. Kuća je bila velika ali ni izbliza nalik Kennedvjevoj. Ipak se meni više sviđala.Sjahali smo ispred ulaza. Jedan je Meksikanac prihvatio Dukeove uzde.Zamolio sam ga da se dobro pobrine za konja, a on je kimnuo zadivljeno ga promatrajući. Napomenuo sam mu neka ga ne pokušava milovati jer bi mogao ostati bez ruke, a usudi li ga se zajahati, konj će ga odbaciti nekoliko metara. Nadao sam da je čovjek ozbiljno shvatio moje opomene.

- Izvolite u kuću - reče mi vođa grupe.- Kako se zovete? - upitam.- Esteban - odgovorio je nakon kraćeg oklijevanja.Ostavio me u prostoriji koja se uvelike razlikovala od Kennedvjeva nakićena saluna. Na stolu sam ugledao bocu tekile i čašu. Osjetio14

POBUNA NB RANCUsam da mi je potrebno piće, pa sam prišao stolu.- Vidim da cijenite dobru tekilu -reče dubok glas iza mojih leđa. Čovjek je bio visok, crne sjajne kose i brkova. Moglo mu je biti pedeset godina. Martinez nije bio sam. Do njega je stajala djevojka tamne puti, krupnih crnih očiju i guste divlje crne kose. Bijela seljačka košulja dubokog izreza isticala je lijepo oblikovane grudi, a punim senzualnim usnama i vatrenim očima privlačila je pažnju muškaraca. U to sam bio siguran, jer ni ja nisam mogao odvojiti pogled od nje. Djevojka je toga bila svjesna. Podigla je jednu obru i drsko me promatrala.- Iskre - reče Victor Martinez.- Molim? - trgnuo sam se iz zane-senOsti.- Kad se muškarac i žena promatraju ovako kao vi i moja kći, prostorijom vrcaju iskre. Da, prave iskre.- Victor Martinez, pretpostavljam?- Ah, senjor, oprostite! Nisam se predstavio. Ja sam Victor Martinez, a ovo je moja kći Lita.- Lita?- Pravo ime joj je Estralita, ali više voli skraćeni oblik Lita - objasni Meksikanac.- Uopće mi se ne sviđa moje ime -javi se djevojka.- Tiho, dijete! To je bilo ime tvoje majke, koje je ona s ponosom nosila. Donesi još jednu bocu tekile, draga. Molim vas, gospodine Adams, natočite sebi još jedno piće, a i meni.- Svakako, samo nemamo dvije čaše- rekao sam zbunjeno.- Vi uzmite čašu, ja ću bocu - odvratio je rančer spremno. Nasmijao se i dohvatio bocu. Otpio je nekoliko gutljaja i zadovoljno uzdahnuo. -Sjednite, senjor - rekao je tek tada. Stolci su bili jednostavni, izrađeni od običnog drva, za razliku od Kennedvjevih. Martinez kao da mi je čitao misli.- Žao mi je što pokućstvo u mojoj kući nije otmjeno kao u Kennedvjevoj, ali zato moja kćerka nije ništa manje lijepa od njegove. Ne mislite li i vi tako? - upita lukavo.- Da, obje_su veoma lijepe djevojke- suglasim se pristojno.- Istih su godina, čini mi se. Je li vam on ponudio svoju kćer? - upita neočekivano.- Molim?!- Između svega ostalog sigurno vam je ponudio i kćer da biste radili za njega?- Ne, nije. Zapravo, nisam mu dao priliku da to učini. Prebrzo sam izišao iz njegove sobe. Nekoliko me trenutaka zaprepašteno promatrao, a onda se počne glasno smijati. Uto uđe djevojka s bocom tekile.- Što je smiješno oče?Rekao joj je nešto na španjolskom, pa se i ona počela smijati.- Rado bih vidio njegovo lice kada ste odlazili - rekao je Martinez pošto se prestao smijati. Onda nastavi: -Želio bih da radite za mene, gospodine Adams. Ako pokušate otići, ja ću pucati.- Nemate pištolj - podsjetim ga

15RIO GRANDE WESTERNPOBUNA NA RANCU

mirno.- Ah, prokletstvo! Opzaili ste! Nisam uspio blefirati, eh?- Recite sve što ste naumili, Martinez! Zato sam došao ovamo.- Došli ste zato što su vas moji ljudi ovamo doveli.- Kako hoćete - slijegoh ramenima.- Ponudit ću vam mnogo novca. Američkog, ako želite. Zajedno s njim nudim vam i kćer.- U koju svrhu? - upitam poslovno. -Vjenčanje?- U koju god svrhu želite - nasmijao se.Iznenada sma osjetio prema tomu čovjeku odbojnost jednaku kao i prema Kennedvju.- Ne prihvaćam - hladno odvratim.- Niste čuli koliko vam novca nudim.- Nisam zainteresiran. Ne zanima me.- Vi ste neobičan čovjek. Poznat ste revolveraš, a takvi ljudi redovito vole novac.- Nemojte me suditi po ostalima, Martinez, a-nija vas neću suditi po onome što ste maločas rekli.- Što to znači? - upita zbunjeno.Pretpostavili ste da me Kennedvjeva otmjenost odbila, pa ste odlučili glumiti jednostavnog čovjeka, gotovo seljaka - rekao sam oštro. - Ono što sam kazao njemu ponavljani i vama: ne namjeravam se miješati u vaš privatni rat... niti radi novca, niti radi ljubavi.- Tko spominje ljubav? - upita Lita koja se u tom trenu ponovo pojavila u sobi.Otac srdito odmahne rukom i djevo-jka ušuti.- Budete li radili za Kennedvja, moji će vas ljudi ubiti - upozori me bijesno.- Slično je odlučio i Kennedv ako budem radio za vas. Moja je stvar za koga ću raditi, i ničije prijetnje neće utjecati na moju odluku - odgovorim mu odlučno.- Zašto ste onda došli ovamo?- Rekli ste da su me doveli vaši ljudi...- Pitao sam zašto ste došli u Lansdale, Teksas? Bio je srdit.- Pomogao sam Lauri Kennedv da dođe do grada jer joj se ozlijedio konj.- Znači li to da ste pukom slučajnošću dospjeli u Lansdale?- Vjerujete u što hoćete - odvratim suho. - Što se mene tiče, rado bih se vratio u grad prije mraka.- Oh! - Na Meksikančevu se licu ponovo pojavi osmijeh gostoljubiva domaćina. - Bio bih počašćen da noćas ostanete pod mojim krovom. Jahanje u nepoznatoj zemlji može biti opasno. Bolje bi bilo da krenete izjutra. Ne bismo željeli da vam se nešto dogodi.- Ni ja to ne bih volio, ali ne brfnite. Suviše sam oprezan da bih doživio nešto neugodno.- Zvuči kao prijetnja, senjor Adams. -^Ne, nije. To je jednostavna izjava. Čovjek uzdahne, pa se obrati kćeri:- Pokaži našemu gostu sobu, Lita. Zatim se okrene meni. - Ako bilo što trebate, samo kažite.- Hvala!Lita mi pokaže sobu ne izgovorivši ni riječi pa ode. Legao sam nakrevet, položivši ruke ispod glave, i stao razmišljati o mogućnosti izbora.Mogao bih raditi za Kennedvja i time navući na sebe Martinezov bijes. U protivnome, Kennedv bi me pokušao ubiti. Mogao bih ne raditi ni za jednog od njih, a tada bi se obojica ustremila na mene. Mogao bih i poći dalje.Ovo posljednje bilo bi najpametnije, pomislim i odmah se upitam zašto to ne učinim. Što me zadržava? Znatiželja? Dosada? Laura Kennedv?Obuzeo me san, pa sam ugasio svjetlo. Zadrijemao sam kad su se vrata tiho otvorila i netko ušao u sobu. Opasač s oružjem visio je preko uzglavlja, pa sam

posegnuo za revolverom.- Revolver vam neće biti potreban, senjor - rekla je meko Lita i kliznula u krevet pokraj mene. Bila je naga. Tijelo joj je bilo toplo i meko. -Jedino ako želite da odem. Okrenuo sam se i pogledao je u oči.- Otac te poslao ovamo?- Nije senjor. Došla sam sama... -doda tiho.Znao sam da je iskrena i bez riječi sam je privukao u zagrljaj...- Madre de dios - mrmljala je ushićeno, privijajući se uza me jedan sat iza toga. - Senjor...- Iskre - rekao sam odvojivši se od nje.Oboje smo bili znojni i bez daha.- Si - šapne.- Ali nisi samo zbog ovoga došla, ovamo, mala Lita, zar ne? -Senjor?- Ne zovi me tako - rekao sam nježno. - Ime mi je Clint. I nemoj razvlačiti, jer znam da dobro govoriš engleski. Barem toliko dobro koliko tvoj otac - dodao sma podrugljivo.- Kako želiš,^ Clinte. - Duboko je uzdahnula. - Željela bih da prihvatiš posao što ti ga moj otac nudi. Ako to ne učiniš, on će izgubiti.- Sto će izgubiti? Zbog čega se zapravo Kennedv i on bore?- Prije nekoliko mjeseci Kennedvju je ukradena stoka. Zakleo se da će se osvetiti mome ocu jer je uvjeren da je to on učinio. Nekoliko dana poslije nestala je stoka i mome ocu. A on, dakako, optužuje Kennedvja. Otad su u neprekidnom sukobu.- Kradu jedan drugome stoku? Slegnula je ramenima.- Tko zna kradu li oni ili netko treći krade i ocu i Kennedvju, zato što zna za njihov sukob. Krađa stoke je unosan posoa, nije li tako?- Možda imaš pravo. Jesi li ocu rekla kako je lako moguće daje u pitanju netko treći?Meko se nasmijala.- Ja sam žena, Clinte, a žena nema pravo glasa kada je riječ o poslu.- Tvoj je otac budala - rekao sam oštro. - Poznavao sam mnoge žene koje su u poslu bile bolje od muškaraca.-1 slušao si njihove savjete?- Jesam.- Bi li poslušao i moj, sada? - upitala je značajno i pomakla se bliže meni.Nasmiješio sam se.- Sav sam se pretvorio u uho. Stisnula se uza me i rekla:

16

17RIOGRANDEWESTERN- To nije istina, Clinte. Nipošto!IVIdućega sam jutra zahvalio Victoru i Liti Martinez na gostoprimstvu.- Nadam se da neću požaliti što sam vas ugostio, gospodine Adams - reče mi rančer ozbiljnim glasom.- Ne namjeravam se miješati u vaš rat s Kennedvjem, ako ste na to mislili - mimo odvratim. - Uostalom, za dan, dva najvjerojatnije odlazim.- Hvala, gospodine. Vjerujem vam na riječ.- Recite to i svojim ljudima, molim vas!- Ne brinite senjor. Esteban je moj nadzornik i on će upozoriti naše ljude da vas se klone. - načas ušuti, a onda upita: - Sigurni ste da ne želite raditi za mene, senjor?- Siguran, žao mi je - odgovorim, pa se vinem, u sedlo.|- Nemojte se ispričavati, senjor. Ako Ine radite za mene, zahvalan sam J vam što me radite ni za moga neprijatelja protiv mene. Molim vas, imajte na umu da ćete biti dobrodošao gost u mojoj kući ako ikada budete prolazili ovuda.

- Nadam se da ćete srediti svoj sukob s Kennedvjem, gospodine Martinez.Nasmiješio sam se djevojci, mahnuo rukom na pozdrav njenom ocu i odjahao.Ako se izuzmu susreti s Laurom i Litom, Lansdale me je razočarao, pa sam odlučio što prije napustiti grad. Budem li mogao, pozdraviti ću se s Laurom, ako ne, naprosto ću otići.Pregazivši rijeku i ušavši u Teksas osvrnuo sam se prema Meksiku. Posljednji put sam, prije godinu dana, u toj zemlji doživio neugodnosti i bijah odlučio da se više nikada ne vratim onamo. Okrenuo sam se ponovo u smjeru Lansdalea. Nisma čuo metak, ali sam osjetio kako mi se zabio u leđa... visoko na lijevoj strani. Duke je, kao i uvijek reagirao savršeno. Polegao sam na konja, obgrlivši rukama njegov snažni vrat u borbi za goli život. Nadao sam se samo da neću pasti ili iskrvariti prije grada. Poslije toga sjećanja su mi veoma maglovita. Sjećam se boli i vjetra, ali sve ostalo zavijeno je maglom. Nisam se do kraja onesvijestio tako da se maglovito sjećam dolaska u grad. Nečije su me ruke dohvatile i skinule s Dukea.- Moj konj... pobrinite se za nj...- Ne brinite, pobrinut ćemo se za obojicu - odgovori mi netko. Znajući da sam na sigurnom, opustio sam se i onesvijestio....Kad sam otvorio oči, shvatio sam da se nalazim u svojoj hotelskoj sobi. Odmah sam se sjetio svega: metka koji me pogodio, trke sa smrću i dolaska u grad. Moj stari prijatelj Duke još jednom mi je spasio život. Vrata se otvore i neki mlađi čovjek uđe.- Ah, budni ste - reče veselo. Nije mu moglo biti više od trideset godina. U ruci je držao veliku crnu torbu, pa zaključim daje liječnik.18

POBUNA NA RANCU- Kako sam doktore? - upitam.- Prezivam se Stiles, gospodine Adams, a vaša je rana dobro. Stigli ste na vrijeme. Gdje ste se nalazili kad vas je metak pogodio?- Pokraj rijeke.- Tako daleko? - Približi se krevetu.- Taj vaš konj pravi je vihor kad vas je takvom brzinom donio u grad. Pregledat ću ranu, a zatim poći po šerifa. Rekao je da ga obavijestim kad se probudite. - Okrenuo me na leđa i pritom sam osjetio bol. -Dobro, rana je zatvorena. Morate još ležati.- Koliko dugo sam već ovdje?- Dva dana.- Što je s mojim konjem? -uzviknem zabrinuto.- U dobrim je rukama, u konjušnici -umiri me liječnik, pa doda:- Idem sada po šerifa.Dok je išao prema vratima, dodam:-1 po bocu.Na pragu se okrene i pogleda me.- Dobro, i po bocu. - Sada on doda:- Još je netko želio da ga obavijestim čim se osvijestite.- Tko?- Laura Kennedv. Da joj poručim?- Zašto ne biste? Nedostaje mi društvo.Kad sam ostao sam, počnem, razmišljati o onome što se dogodilo na rijeci. Netko nije vjerovao da ću napustiti grad, pa me se odlučio riješiti metkom. E, baš me tako prisilio da ostanem. Sada se cijeli slučaj tiče mene osobno i zato sigurno neću otići dok ga ne riješim. Dakako, neću prijeći na stranu ni jednog od protivnika, ali ću ostati ipromatrati razvoj događaja dok ne pronađem krivca. Unatoč rani i bolu iznenada sam se osjetio dobro raspoloženim. Imao sam cilj i znao kamo idem.

- Kako ste, Adams? - upita šerif već sa vrata.- Dobro, šerife. Dobro se osjećam i uskoro ću ustati.- Hoćete li mi ispričati što se dogodilo?- Svakako, sjednite!Ispričao ssam mu sve što se zbivalo od moga odlaska na ranč Kennedvjevih, pa do pucnja pokraj rijeke i završio:- Eto, sada, sam ovdje.- Vi ste to ozbiljno odlučili, zar ne?- Što?- Da ne radite ni za jednog od dvojice rančera. Isto tako nevjerojatan mi je vša dolazak u grad i slučajan susret s Laurom Kennedv.- Posve sam ozbiljan, šerife.- To znači da ćete odjahati iz grada čim budete mogli?- Da nsiam bio ranjen, otišao bih prije, dva dana - odgovorim iskreno.- Sada ću otići kada budem mogao. Kimnuo je, shvativši da mislim na tjelesne mogućnosti, a ja ga nisam razuvjeravao. Zašto bih mu rekao da neću otići iz grada dok ne otkrijem tko je na mene pucao i tko stoji iza njega?- Niste vidjeli nikoga kraj rijeke?- Nikoga. Metak me pogodio, a onda je moj konj poletio prema gradu.- Dobra životinja. Dojurio je

19RIOGRANDEWESTERN

glavnom ulicom kao da mu rep gori. Četvorica nas uspjeli smo ga zaustaviti i skinuti- vas sa sedla. -Vi ste .to bili?- Da - nasmiješio se.- Hvala vam.- Nije vrijedno spomena. - Odmahne rukom pa ustane. - Adams, ne bi bilo pametno da ostanete dulje nego što je nužno. Zašto biste onome tko vas je pokušao ubiti pružili još jednu mogućnost?- Da, moglo bi do toga doći - suglasio sam se.- Poslušajte me - nastavi ozbiljno. -Čim se oporavite, napustite Lansdale. Ne bih želio da Gunsmith strada u mome gradu. Obješenjački sam mu namignuo.- Tako bi se za nj čulo, zar ne?Kad sam se idući put probudio na stolcu pokraj kreveta sjedila je Laura Kennedv.- Moj revolver - rekao sam i sigurno je razočarao svojim prvim riječima, ali morao sam znati gdje je.- Na ormariću kraj kreveta - umiri me, pa upita: - Kako se osjećaš? Pomaknem rame.- Dobro, ne boli me kao prije. Ipak, još neko vrijeme moram mirovati, što znači da ću ostati u gradu dulje no što sam namjeravao.- Jesi li vidio tko je na tebe pucao? -upita zabrinuto.- Hoćeš reći, jesam li vidio koga od ljudi tvoga oca? - Ne dajući joj priliku da odgovori, nastavim: - Ne, nikoga nisam vidio.- Drago mi je da si dobro.-1 meni. Što kaže tvoj otac?- Kako to misliš? - zbunjeno me gledala. - Ne misliš valjda daje on umiješan u... napad na tebe?- Možda ga nisam uspio uvjeriti da ne radim za Martineza. Ako sam i uvjerio njega, možda nisam i njegove ljude.- Otac je razgovarao s ljudima koji su ti prijetili u salunu i rekao im neka te se klone. Razgovarao je i sa svojim nadzornikom...- Je li to, možda, Vern?- Ne - odgovorila je kruto i kratko, pa upitala: - Odlaziš li čim ozdraviš?

- Ne, mislim da ću ostati.- Šerif kaže da si pogođen u blizini rijeke - nastavila je zamišljeno. - Što si tamo radio? Jesi li se izgubio?- Ne, dolazio sam iz Martinezove kuće. Noć sam proveo kao njegov gost.- Što? - plane ona. - Mislila sam da ga ne poznaješ.- I nisam. Barem ne sve dok me petorica njegovih ljudi nisu prisilili da odem na ranč.- Što je Martinez od tebe želio?- Isto što i tvoj otac, da radim za nj.- Što ti je ponudio?- Novac... i svoju kćer.- Kćer? - ponovi s nevjericom. - Onu malu masnu... Jesi li prihvatio?- Nisam.- Ipak si ondje prenoćio. - U njenom je glasu bilo optužbe, a oči su joj sijevale.- Bilo je prekasno da se vraćam. Mogao bih se izgubiti. Zato mi je Martinez ponudio gostoprimstvo.- Kladim se daje to učinila i njego-20va kći. - dobacila je Ijutito.- Kako to misliš? - upitam sa smiješkom.- Oh, nema veze! Reci, što ćeš učiniti kad ozdraviš? Sigurna sam da su pucali Martinezovi ljudi, pa ti ne preostaje ništa drugo do da radiš za moga oca.- Neću raditi ni za koga od njih dvojice, Laura. Radit ću za sebe.- Što...- Namjeravam otkriti tko me pokušao ubiti, pa predati tu osobu šerifu.Neko je vrijeme netremice zurila u moje lice, kao da pokušava zaključiti govorim li ozbiljno ili ne, onda izusti:- Rekla sam...- Znam što si rekla! - prekinem je žustro. - Laura, jesi li sigurna da tvoj otac nema s tim nikakve veze? Zamislila se. Poslije duge stanke reče:- Dobro, razgovarat ćemo o tome poslije. Sada se odmori.Ustala je i pošla prema vratima.- Hvala ti što si me pohodila -viknem za njom.Kad sam ostao sam, počeo sam razmišljati bi li mi Laura pomogla. Čini se da prema ocu gaji pomiješane osjećaje. Odana mu je, ali isto tako je odana i uspomeni na majku, pa seu mnogim stvarima s ocem ne slaže. Možda bi mi bila voljna pomoći, zaključim dok sam tonuo u san.IVPet dana poslije toga bio sam unatočzabrani liječnika ponovo na nogama.- Neću se smatrati odgovornim... -počeo je Stiles, kad me je zatekao odjevenog i spremnog za izlazak.- To od vas ni ne tražim, doktore -prekinuo sam ga odlučno. -Zahvalan sam vam što ste mi pomogli i molim vas da mi kažete koliko sam vam dužan.- Račun je već netko platio.- Tko je platio?- Laura Kennedv.Htio sam se pobuniti, ali se predomislim. Neka ovoga puta bude kako ona želi. Možda ću je lakše privoljeti da mi pomogne.- Morat ću joj zahvaliti - rekao sam, gurnuvši revolver u opasač.Šerifa sam pronašao u njegovom uredu.- Nije li malo prerano da šećete?- Osjećam se posve dobro... tako dugo dok ne jašem.- Namjeravate li mi time reći da ćete se zadržati u gradu?

- I da ću paziti da se ne uvalim u neprilike - dodao sam sa smiješkom:- To je dobro.Šerif otvori ladicu i izvuče bocu prvorazrednog viskija, istoga kakvog sam vidio u Kennedvjevoj kući. Takav se viski ne nudi na svakom koraku, pa sam rado prihva-tio ponuđenu bocu.- Odličan je - rekao sam, vraćajući mu je pošto sam otpio nekoliko dobrih gutljaja.- Dobio sam je na dar. Inače, ne pijem mnogo.Promatrao sam ga pažljivo. Bio je Kennedvjeve visine, ali deblji. Pitao

21RIO GRANDE WESTERNsam seje li on Kennedyjev čovjek ili je na neki način s njim povezan.- Jeste li otkrili nešto u vezi s napadom na rijeci? - upitao srna iznenada.- Ispitao sam sve koji rade na Kennedvjevu rancu i svi imaju alibi.- Svakako. Jedan drugome daju alibi, zar ne? - dobacim podrugljivo.- Netko je uvijek bio s nekim - prizna on.- Tko je nadzornik na Kennedvjevu rancu, šerife? Mislio sam daje Vern.- Nije on sposoban za takvu dužnost, ima prevelika usta i usijanu glavu. -Namrštio se i upitao: - Zašto to želite znati?- Mislio sam da bih možda trebao s njim razgovarati.- O čemu?- O tomu kako je raditi za bogatog moćnika kakav je Enoch Kennedv.- Ne vjerujem vam, Adams. - Vrati viski u ladicu, pa se nagne preko stola oštro me promatrajući.- Slušajte, ako počnete njuškati uokolo, nastojte da to učinite tako da nikoga ne ubijete.- Nisam mislio da ćete o čovjeku suditi po glasinama koje o njemu kruže, šerife - odgovorim mu mirno.- Redovito ne rješavam svoje probleme ubijanjem ljudi. Vjerovali ili ne, to nije moj stil.Ustao sam i krenuo prema vratima.- Ostanite u granicama zakona, jer on bi volio da vas moram uhapsiti, budem li prisiljen.- Jedino kad bi vam Kennedy to naredio, zar ne? - upitam podrugljivo.Naglo je ustao i isprsio se.- Nemojte se zavaravati mojom visinom, Adams. Ne pristajem ni u čiji džep?- To moram sam otkriti, šerife... ostajući u granicama zakona, dakako dodam podsmješljivo.Poslije razgovora sa šerifom odlučim poći u salun.- Hej! - pozvao me Bili Chambers čim sam ušao - Lijeop je što si ponovo na nogama, stari prijatelju.- Hvala, Bille. Mogu li dobiti pivo?- Nalaktio sam se na točionik.- Kuća časti - važno će Chambers.- Hvala, Bille. - Obazreo sam se oko sebe, ali nisam vidio nikoga poznatog. - Bille - tiho se obratim točitelju - ima li ovdje nekog s ranca Kennedy?- Nema - odgovorio je pošto je pogledom zaokružio po prostoriji. Nagnuo se bliže meni. —Jesu li Kennedvjevi ljudi na tebe pucali?- Ne znam, nisam vidio nikoga -odgovorim iskreno.- Oh, kakav je to bio prizor! - rekao je prisjećajući se. - Kad se tvoj vranac pojavio s tobom na leđima, svi su istrčali na ulicu. Krasan je to konj. Spasio ti je život.- Učinio je to više puta. Važno je imati dobrog konja.-1 dobar revolver?- Na žalost, i to. Ponovo sam pogle-doa prema stolovima. - Tko su ljudi koji igraju poker? - upitam.- Dvojica su iz grada, a drugu dvojicu nisam nikada vidio.- Došli su zajedno? - upitam zain-22

POBUNA NA RflNCUteresirano.- Ne, čini mi se da nisu. Opazivši da je peti stolac slobodan, odem do stola i uljudno upitam:- Smijem li vam se pridružiti? Pošto su svi kimnuli, sjeo sam i bacio nekoliko dolara na stol. Kartao sam samo deset minuta kad sam shvatio da se dva stranca dobro poznaju. I da varaju. Jedan je dijelio karte i namještao ih tako da njegov prijatelj dobije. Poslije je isto radio drugi.- Posljednja karta - rekao je onaj što je dijelio.Svi smo dobili karte osim njegovaprijatelja. Dakako, kako sam većprije uočio, nije mu namjeravao datikartu s vrha.Naglo sam pružio ruku i uhvatio gaza zglavak ruke kojom je držaokarte.- Što ovo znači? - prosikće krupan mušakrac koji je dijelio karte.- Položi karte na stol - naredim mu.- Zašto? Ne dijelim ih na taj način.- Spusti ih na stol, prijatelju! - Glas mi je poprimio prijeteći prizvuk. -Želim biti siguran da ćemo svi dobiti karte s vrha.-- Optužuješ me da varam? Bit će bolje da to dokažeš - zaprijeti sada on.- I hoću - odgovorim ledeno. -Pokaži posljednju kartu! Podijeli je! Položio je snop karata na stol nervozno pogledavajući prijatelje, a zatim izvuče posljednju kartu. Kraljicu!- Sada pokažite vi svoje karte, prijatelju - naredim njegovu partneru. Čovjek nevoljko otkrije dvijekraljice. S trećom koju mu prijatelj bijaše namijenio, pokupio bi sav novac. - Eto, vidite - obratio sam se ostaloj dvojici kartaša koj su zapanjeno promatrali što se događa -Drugi put pazite s kim kartate.- On je lud! To je puka slučajnost! -uzvikne krupni djelitelj karata pokazujući na kraljicu.- Reci nam onda zašto si s tako lošim kartama kakve su tvoje uložio dvadeset dolara ako nisi bio siguran da će tvoj prijatelj dobiti sve? - upitam oštro.U tom je trenu njegov prijatelj posegnuo za svojim skrivenim oružjem. Reagirao sam brzo, bacivši mu snop karata u lice i lijevom novom odgurnuvši njegov stolac. I drugi je čovjek posegnuo za revolverom.- Nemoj! - viknuo sam oštro i on se načas ukoči. Prijatelju, ne želim te ubit zbog nekoliko dolara - nastavim odlučno - ali ako posegneš za revolverom, i ja ću za svojim. Isto vrijedi i za tvog prijatelja.Ne znam što bi učinili da ostala dvojica za stolom nisu izvukla revolvere i uperili ih u njih.- Izlazite odavde! Obojica! - rekao sam oštro prelazeći pogledom s jednog varalice na drugog. - i budite sretni što vas ovi ljudi nisu izvukli i objesili.Oči krupnoga muškarca širom su se razrogačile kad je Čuo riječ "objesili"Ustali su, a u očima im se zrcalio strah. Zatim posrćući, krenuli prema izlazu ni ne pogledavši malen revolver, koji je mršavome pao na

23RIO GRANDE WESTERNPOBUNA N& RANCUpod.- Veoma smo vam zahvalni, gospodine - rekao je jedan od dvojice kauboja za stolom.- Uzmite ono što se izgubili. -Gurnem novac prema njima.- Vi uzmite dio, gospodine. Zaslužili ste. Podijelit ćemo na tri dijela ono što je ostalo.- Dobro - pristao srna i gurnuo svoj dio u džep. Pa otišao do točionika i naručio piće.

- Kuća časti - reče Bili.- Ne, nego ona dvojica koja su upravo otišla - ispravim ga.Ostatak poslijepodneva proveo sam u salunu, pričajući s Billom. U Lansdale je došao prije pet godina.- Poznaješ li Enocha Kennedvja? -upitao sam.- Ne. Vidio sam ga izdaleka, ali nikad ne dolazi ovamo. Njegov se salun nalazi u dnu ulice - objasni Bili, pa zamišljeno nastavi: - Taj starac ulijeva svima poštovanje, Clinte.- Znam. Reci mi nešto - Kad me upitno pogledao, nastavim: - Koliko je dugo Amos Cross ovdje šerif?- Nekoliko godina.- Kako je dobio taj posao?- Pobijedio je na izborima, ali... -ušuti i pogleda u pod.- Ali... - pomukam ga.- Nitko s kim sam razgovarao nije glasao za njega.- Misliš daje u pitanju namještaljka?- Tko u to može biti siguran?- Enoch Kennedv? Kimnuoje.- Bille, znaš li tko je nadzornik u Kennedvja?- Deke Bronson. - Bili me ozbiljno pogleda. - Pripazi malo Clinte, ako mu namjeravaš stati na žulj. To je opasan čovjek. Mrzi Meksikance, ali bojim se da ne voli nikoga osim sebe i novca.- Deke Bronson - ponovim zamišljeno. Ispivši pivo, odložio sam čašu na stol. - Hvala na upozorenju, Bile! Počeo sam osjećati umor, što nije ni čudno uzme li se u obzir da sam prvi dan vani, pošto sam pet dana preležao u krevetu, pa odlučim poći u hotel.Ušao sam u svoju sobu i istoga trena prokleo svoju nesmotrenost. Netko je ležao u mome krevetu! Prišao sam krevetu kako bih probudio Lauru. Kad sam joj dotaknuo rame, djevojka se okrenula i pogledala me.Nije to bila Laura Kennedv već Lita Martinez!- Lita!Napućila je usnice i jogunasto me pogledala.- Nije li ti drago što me vidiš?- Iznenađen sam. Kako si dospjela ovamo? Zašto si došla?Lukavo me pogledala i zagladila plahtu tako da se ispod tanke tkanine ocrtavalo njeno raskošno tijelo. Bila je naga.- Najprije dođi u krevet, onda ću ti reći - odgovori, izazovno me promatrajući.- Najprije ćemo razgovarati - rekao sam odlučno. - Je li te itko vidio kad si ušla ovamo?- Ušla sam kroz stražnji ulaz.- To je ludost! Ovo je Kennedvjev grad i ako te netko vidi...

24- Brineš zbog mene? Kako si pažljiv- prekine me podrugljivo.,- Brinem i za sebe - odvratim vrlo •oštro. - Mogli bi povjerovati da gradim za tvoga oca. Možda si mi Ipotpisala smrtnu osudu, Lita - nastavio srna strogo.- Zato sam došla ovamo.- Što!?- Otac me poslao, Clinte - objasni mirno. - Čuli smo da si ranjen.- Čuli? Kako?- Imamo uši - odvrati Ijutito pa nastavi: - Otac me poslao neka ti kažem da nisu njegovi ljudi pucali na tebe. Kune se da nisu.- l tebe, svoju kćer, izvrgao je opasnosti i poslao ovamo s tom porukom? - upitam s nevjericom.- Želio je da mu vjeruješ - rekla je jednostavno.Vjerovao sam mu, a vjerovao sam i Lauri. Ako u mene nisu pucali ni Kennedv ni

Martinez, odnosno njegovi ljudi, tko je onda to učinio? Ponovo sam se sjetio Litine primjedbe o trećoj strani. Morao sam o tomu dobro razmisliti.- Sada kada smo porazgovarali - Lita me ljupko pogleda - hoćeš li mi se pridružiti?Počeo srna Otkopčavati košulju.- Morat ćeš biti nježna, mačkice. Ja sam ranjen čovjek.- Učinit ću sve što tražiš - rekla je strasno - sve da bih ti ugodila Clinte.- Odmori se - reče nježno. - Potreban ti je odmor.- Ako nije bio prije - uzvratim iznemoglo - sada sigurno jest.Idućih pet dana nisam radio ništa, osim što sam kartao poker i praznio vrčeve piva. Nitko s Kennedvjeva ranca nije dolazio u grad i mene je počela obuzimati nervoza. Još me više razočaralo što se nije pojaljivala ni Lura. Osim toga, počeo me zabrinjavati i Amos Cross. Kad bi se god okrenuo, činilo mi se da me njegove oči prate. Nisam ga mogao kriviti jer je čovjek obavljao svoj posao nadgledajući mogući izvor neprilika, ali to ipak nije umanjivalo ni moju mrzovolju ni nervozu.Jedanaestog dana nakon ranjavanja odlučim provjeriti rame. I Duke je vapio za šetnjom. Kako bih izbjegao šerifovoj kontroli, iskrao sam se kroz stražnja vrata hotela i zaputio prema konjušnici.- Nervozan je ovih dana, gospodine Adams - reče mi konjušar Jed kad sam prišao Dukeu.- Nije jedini - odvratim suho. -Osedlaj mi ga, molim te.Duke je kolutao očima i širio noz-drve. Zaključio sam da sam došao u posljednji tren.- Polako dječače! Sada ćemo na zrak- govorio sam mu nježno da ga umirim.Kad smo se našli izvan grada i kada sam postao siguran da me nitko ne prati, krenem prema. Rio Grande. Želio sam odjahati do mjesta na kome sam bio ranjen i malo ga razgledati. Znao sam daje Amos Cross sposoban šerif, ali nisam vjerovao da je prevalio toliki put da bi pre-

25

RIO GRANDE WESTERN'gledao mjesto na kome mi se dogodila nezgoda, pogotovu zato što nisam prepoznao napadača. Za nj je taj događaj okončan, ali ne i za mene. Ostat ću u Lansdaleu dok ne otkrijem tko je na mene pucao. Poslije noći provedene s Litom Martinez poslao sam je ocu. s porukom da mu vjerujem. Zapravo, želio sam mu vjerovati kao i Kennedvju.Naposljetku smo Duke i ja stigli na mjesto na kome sam ranjen u rame. Sjahao sam i nakon kraćeg pretraživanja okoline ustanovio da je napadač najvjerojatnije pucao sa strane rijeke koja pripada Teksasu, zaklonjen stijenama što se nalaze tik uz obalu.Lagano sam se zaputio prema stijenama. Imao sam sreću. Napadač je ostavio potrošene čahure na zemlji. Vjerojatno me pokušao sustići, pa sam njegov propust pripisao žurbi, a ne nemaru. Čahure su bile kalibra 44, što mi nije mnogo govorilo. Previše pušaka i pištolja baš su tog kalibra da bi mi ovo saznanje moglo biti od velike pomoći. Ipak spustim čahure u džep kaputa, a zatim stanem proučavati tragove nečijih nogu, na tlu. Bili su veliki... a to isključuje Amosa Crossa, Enocha Kennedvja... a isto tako Lauru i Litu.- Hajdemo natrag u grad, Duke -rekao sam glasno, shvativši da ovdje više nemam što saznati. Rado bih otišao do Kennedvjeva ranca, ali rančer mi je nedvojbeno pokazao da me ne želi vidjeti na svojoj zemlji, pa bih se lako mogao naći u

zatvoru.Dakako, s onu stranu rešetaka, a to bi značilo sukobiti se sa šerifom. Morao sam biti oprezan kad je u pitanju Cross, jer još nisam znao nalazi li se on u Kennedvjevu džepu. Ipak sam gorio od želje da se vratim u grad i bacim pred njega potrošene čahure. Zanimalo me kako će reagirati.Želio sam da mi objasni zašto ih nije on pronašao.Spustio sam dvije čahure u njegovu ruku. Trenutak je šutke zurio u njih, a onda podigne glavu i zagleda mi se u lice. -I?- Ti nisi izjahao, niti si bio tamo, zar ne? - Pokušam prikriti prizvuk optužbe u glasu.- Nisam - rekao je i ispustio čahure na stol.- Zašto?- Mislim da ti na to ne moram odgovoriti, Adamse. - Nagnuo se prema meni. - Ipak ću ti reći slijedeće: ne možeš identificirati čovjeka koji te pokušao ubiti, a ove čahure ne znače ništa. U gradu ima previše oružja ovog kalibra, a ja ne mogu optužiti sve ljude koji ga nose.- Znam - suglasio sam se nevoljko.- Je li te moj odgovor zadovoljio?- Kako to misliš? - upitam zbunjeno.- Pitaš se jesam li Kennedvjev čovjek ili nisam, zar ne?- Jesi li?- Upravo je i posljednji trag moje profesionalne uljudnosti nestao kroz ona vrata - reče i ustane - a molio bih te da i ti učiniš isto. Doktor kaže da još nisi spreman za put - nastavi sa žaljenjem - pa te ne mogu potjerati

POBUNU n RANCU26iz grada, ali mogu te izbaciti iz svoga ured - doda zlobno. Podignem ruke.- Odlazim, šerife, odlazim.- Posegnem za čahurama, ali ih on pokrije rukom.- Ja ću ih zadržati - zareži.- Kako ti kažeš - odgovorim pomirljivo i ustanem.- Bio sam već na vratima kada me zaustavio njegov glas:- Adams! -Da?- Radio ja za Kennedvja, ili ne, on je značajna osoba u ovom gradu... točnije, najznačajnija, pa ti neću dopustiti da ga progoniš svojim optužbama. Jesi li razumio?- Savršeno, šerife.Njegove akcije i rekacije nisu mi otkrile ništa, pomislim nezadovoljno izlazeći na ulicu. U jedno sam se ipak uvjerio. Šerif je prije svega mudar čovjek. Nadao sam se samo da će biti dovoljno pametan da me podrži kad za to dođe vrijeme.Umoran od jahanja, gladan i žedan pošao sam u salun i zamolio Billa da mi donese nešto za jelo.- Ako nisi previše izbirljiv - reče točrtelj. - Izbor nije velik.- Bilo što!- Pivo... dok čekaš? - ponudi mi.- Čitaš mi misli.Sa čašom u ruci odem do stola u kutu prostorije i sjednem. Tek sada sam postao svjestan umora. Sigurno srna zadrijemao, jer sam se trgnuo na zvuk Billova glasa.- Jesi li dobro, Clinte?- Jesam - odvratim, trljajući oči. -Samo sam premoren. Ugledavši tanjur s jelom dodam: - Hvala, Bille.- U hipu sam pojeo sve što mi je donio, a onda rekoh Billu, koji me zabrinuto promatrao.- Idem u hotel da malo odspavam. Navratit ću poslije.Hotelski me službenik obavijesti da je Laura Kennedv u mojoj sobi, no ja sam i tako predosjećao da bi se baš danas mogla pojaviti. Sjedila je na krevetu, posve odjevena, pa je bilo očito da nije imala na umu vođenje ljubavi. Nisam ni ja.

- Zdravo! - rekao sam zatvarajući vrata. - Službenik s recepcije rekao mi je da si ovdje.- Zamolila sam ga da to učini -odvrati mirno - jer nisam željela umjesto pozdrava dobiti metak.- Gdje si bila cijelo ovo vrijeme?- Na rancu. Moj otac ne želi da te viđam - objasni tiho.- A ti ga uvijek slušaš? Podsmješljivo sam je promatrao.- Uvijek kad to i meni odgovara.- mirno je izdržala moj pogled. -Dovoljno sam odrasla da sama odlučujem.- To sam opazio. Pa, čemu onda mogu zahvaliti što si me pohodila? Šutke je gledala u pod, kao da razmišlja da li da mi kaže ili ne.- Možeš mi reći kad god to odlučiš -nastavio sam blago - ali budeš li predugo čekala, morat ćeš me buniti. Prišao sam krevetu s druge strane i legao na leđa. Okrenula se i pogledala me preko ramena.- Jesi li dobro?

27

fflOGRANDEWESTERN- Jesam, ali sam umoran. Odspavat ću malo.'- Sada?- Da, ako mi ne namjeravaš reći nešto zbog čega bi valjalo ostati budan.- Um... da - zausti neodlučno, a onda ipak reče: - Želim ti pomoći.- Pomoći?- Da otkriješ tko te pokušao ubiti.- Zašto?- Zato... - Ponovo ušuti, ali sada zato stoje tražila prikladnu riječ. Priskočim joj u pomoć.- Zato što želiš znati je li tvoj otac u to umiješan.Spustila je ramena.- Da.Rukom sam joj nježno dotakao lice.- Laura, tebe radi, nadam se da on nema ni ma kakve veze s onim što se kod rijeke dogodilo - rekao sam blago.- Što da učinim? - upita zdvojno.- Želio bih govoriti s nadzornikom tvoga oca... Dekeom Bronsonom. Zadrhtala je.- Deke je opasan čovjek, Clinte. Ne znam hoće li htjeti razgovarati s tobom.- Možeš li ga nagovoriti da se sa mnom sastane?- Mogu - rekla je bez oklijevanja.- Samo tako?- On... me voli. Ako ga zamolim da se s tobom sastane, učinit će tako. No, ne znam kako će se ponašati na sastanku.- To je moja briga.- A tvoje rame? - upita zabrinuto. -1 to je moja briga - ponovim. Iznenada se nagnula i nježno mepoljubila.- Smijem li ostati malo s tobom? -prošapće.- Svakako.Osjetio sam kako mi tijelom struji poznato uzbuđenje.- A što je sa spavanjem? - upita me sa smiješkom dok sam je privlačio u zagrljaj.-1 to je moja briga - uzvratim muklo i začepim joj usne poljupcem.Kad je Laura otišla, usnuo sam poput dojenčeta. Probudio sam se na vrijeme d astignem na večeru i partiju pokera. Pošto sam utolio glad, zadubio sam se u

karte. U jednom trenutku podignem pogled i ugledam kako Vern i Fred s još dvojicom meni nepoznatih ljudi ulaze u salun. I Vern je mene opazio, pa nešto prišapne Fredu. Pomislim na Dekea Bronsona, pitajući se je li on poslao svoje ljude ovamo. Podijelio sam pažnju između njih i karata, tako da sam izgubio dvije partije za redom. Momci su naručili piće, a ja sam počeo gubiti strpljenje. Nastave li ovako stajati umjesto da odmah kažu zašto su došli, izgubit ću na kartama i posljednji dolar. Dulje od pola sata stajali su uz točionik, smijali se i pili. Nakon prvih deset minuta počeo sam obraćati veću pažnju kartama no njima, pa sam ponovo dobijao. Jedan sat nakon ulaska bacili su na točionik novac, pa izišli iz saluna a da me nisu ni pogledali. Kako sam i očekivao, Bili mi odmah28

POBUNI n BBNCUpriđe.- Momci s ranca Kennedy su ti ostavili poruku.Pruži mi komad presavijenog papira, a ja gurnem u džep. Poruku ću pročitati u svojoj sobi. Ako Bronson misli da ću se s njim sastati noću, onda je glup. Sumnjam da bi Enoch Kennedv takvog čovjeka izabrao za svoga nadzornika. U poruci je najvjerojatnije navedeno mjesto i vrijeme sastanka za idući dan ili me je jednostavno poslao do vraga. Ni u jednom od ta dva slučaja neću mu dopustiti da mi pokvari partiju pokera. Pogotovu sada, kada me opet prati sreća.Čini se da Lauri nije trebalo dugo kako bi uvjerila Bronsona da mi pošalje neku poruku. Pitao sam se koliko on nju voli i koliko su bliski jedno drugom.Kartao sam još sat vremena. Kada mi je sreća okrenula leđa, oprostio sam se od suigrača, pozdravio Billa i s bocom viskija krenuo prema hotelu.Otčepivši bocu, sjeo sam na krevet i izvukao poruku iz džepa. Bila je kratka:- Ako želiš razgovarati, sastat ćemo se dva kilometra južno od grad au šikari, jedan sat poslije izlaska sunca. Jedino tako.Jedan sat poslije izlaska sunca. To znači da će on doći prije svanuća. Legao sam odmah, jer sam i ja namjeravao doći na mjesto sastanka sat prije izlaska sunca. Upitao sam se hoće li doći sam, no uzbro sam prestao o tome razmišljati. Čak i ako ne dođe sam, janemem koga povesti sa sobom.Odjahao sam najprije na istok a zatim skrenuo prema mjestu sastanka južno od grada. Bronson će vjerojatno doći sa zapada, iz smjera gdje leži ranč Kennedv, ako dolazi s namjerom da razgovaramo. S druge strane, i ja želim samo razgovarati, a ipak ne dolazim s istoka. Ostavio sam Dukea nedaleko mjesta sastanka i ostatak puta prevalio pješice. Moje se predviđanje obistinilo, pomislim, kad sam ugledao tamnu priliku što se približavala sa zapada.- Bronsone! - viknem.- Jesi li to ti, Adams? - javio se snažan muški glas. - Uranio si, zar ne?-1t! si-- Čini se da smo obojica mislila isto.- Nisam siguran. - Bio sam oprezan.- S kojom si namjerom ti došao?- Da razgovaramo.- Onda su nam namjere uistinu istovjetne - suglasio sam se. - Dođi ovamo da popričamo.-- Dobro te čujem - odgovori, oklijevajući. - Reci što imaš na umu. Sjeo sam na veliku stijenu pitajući se nije li sa sobom poveo nekoliko ljudi koji nišane u smjeru moga glasa.- Želio bih znati je li tvoj gazda prije deset dana naredio da pucate na mene.- Naprotiv, naredio nam je da se držimo što dalje od tebe. Možda radiš za Martineza. a možda i ne.

29RIOGRANDEWESTERN- Što ti o tome misliš?

- Mislim da bi nam bilo bolje da si mrtav, ali nemam pravo o tome odlučivati.- A vaši ljudi?- Odani su gazdi. Ne bih bio iznenađen da su u tebe pucali meksikan-ci. Jesi li razmotrio i tu mogućnost?- Jesam. No oni kažu da nisu.- Meksikancima ne možeš vjerovati. To su lažljivi divljaci.Nebo je postajalo svjetlije, ali još nisam mogao razabrati je li nadzornik sam. Bili smo udaljeni nekih trideset koraka, tako da nisam mogao vidjeti ni kako izgleda. A to me zanimalo. Njemu se, čini mi se, žurilo.- Je li to- sve, Adams? Moram se vratiti. Čeka me posao.- Zašto ne bismo sjeli i malo porazgovarali, Bronson? - predložim.- Dobro smo se sporazumjeli i ovako. Do vraga, na ovaj način mogu reći gazdi da te nisam vidio. Ineću lagati, zar ne? —Nakon kraće šutnje nastavi: - Odlazim, Adams. Nadam se da te neću više čuti ni vidjeti... ako gospodion Kennedv iznenada ne odluči da trebaš umrijeti. U tom bih te slučaju potražio.Počeo sam pažljivo uzmicati sagnut. Danilo se i uskoro ću predstavljati izvrsnu metu ako je slučajno poveo ljude koji namjeravaju pucati.- Adams, odlazim. - Njegov se glas udaljavao.Šutio sam. Neka pomisli da sam otišao. Odjednom požalim što to nisam učinio, jer začujem nekoga kako gunđa:- Prokletstvo!Nadao sam se da je to Bronson. Možda mi je zaista namjestio stupicu i ljut je što me nije uhvatio.- Adams! - zazove me ponovo, kao da želi odrediti gdje sam. Nakon desetak minuta nebo je postalo sasvim svijetlo. Ako se sada pokrenem, vidjet će me kao na dlanu, pomislim ljut na samoga sebe što sam bio nesmotren. I zato se pritajim uza stijenu.- Pazi!- Šapat poprati odronjavanje kamenja nedaleko od mjesta na kome sam stajao.- Koliko dugo moramo ovdje stajati, do vraga? - upita drugi glas. - Nismo čuli konja, zar ne?- Možda gaje ostavio tako daleko da ga ne možemo čuti. Hajdemo, Fred, natrag!Fred! To ime mi je bilo poznato. Drugi čovjek nije bio Vern, barem sam tako sudio po glasu koji sam čuo.Oslušnuo sam i čuo kako mi se približavaju. Nisam mogao dopustiti da me zateknu kako ležim na stijeni, pa sam zgrabio jedan kamen i bacio ga što sam dalje mogao prema sjeveru.- Što je to?- Čuvši hrapav glas, brzo ustanem ne osvrćući se na bol u ramenu.Bili su samo deset koraka daleko od mene i gledali prema sjeveru.- Tražite li možda mene, momci? -viknem.Obojica su se načas ukočila, a zatim se polako okrenu. U lijevoj ruci svaki je držao pušku, a desna mu jevisika kraj revolvera.- Prije nego što posegnete za30

POBUNI! NA UNCUoružjem, prijatelji, moram vam reći da vas obojicu mogu lako ubiti -mimo rečem.Fred, koji mije stajao slijeva, ovlaži jezikom usne. Drugi čovjek bio je jedan od četvorice koja su prethodne noći upala u salun.- Ne želim vas ubiti - nastavim gotovo nježno. - Radije bih s vama lijepo popričao. Želim odgovore na nekoliko pitanja.Čovjek kojega sam vidio prvi put jučer u salunu pogleda Freda kao da čeka njegov mig. Znači, Fred je glavni, pomislim i okrenem se prema njemu.- Što kažeš, Fred? Nekoliko odgovora i možete nastaviti kamo ste krenuli.- Ništa ti neću reći.

Fred je neprekidno prelazio jezikom preko usana.- Fred... - javi se i drugi čovjek drhtavo.- Šuti! - plane Fred. - ako me podržiš, možemo s njim izaći na kraj, Dobbs.- Fred, on je Gunsmith... - počne čovjek nesigurno.Fred ga srdito prekine:r Znam tko je on - dobaci razjareno- afi i dalje tvrdim da ga možemo skinuti. Ne dopusti da te preplaši. Naposljetku, i on je samo čovjek.- Tako je, Dobss - prihvatim - - I ja sam običan čovjek. Ipak nešto ću ti predložiti. Pusti Freda neka potegne revolver. Kad ga oborim, ti ćeš mi odgovoriti na neka pitanja. Što kažeš na to?Imao sam dojam da čovjek nema ništa protiv.- Pokušava nas razdvojiti, Dobbs! -krikne Fred. - Nemoj mu to dopustiti. Ako se budemo držali zajedno pobijedit ćemo ga.- Ne bi to mogao ni da imaš još dvojicu uza se, Fred - dobacim sažalji-vo. - Molim te, eto stvarno te molim, ne sili me da te ubijem. Pogotovu kad je sve što od tebe želim nekoliko odgovora.- K... kakvih? - promuca Dobbs.- Želio bih znati tko je pucao na mene tamo kraj rijeke i tko je naredio da se puca. Isto tako zanima me tko krade stoku. Radi li to Martinez ili Kennedv, ili je u pitanju netko treći tko ih želi zavaditi?Fred raširi oči i ja sam bio siguran da će potegnuti revolver.- Prokletstvo! - promrmljao je, a na licu mu se pojavi izražaj koji je govorio da se pomirio sa sudbinom i da nema izbora.Bio je dovoljno spor da sam ga mogao samo raniti, kako sa običavao u takvim slučajevima ne dovodeći pri tome u opasnost vlastiti život, l sada sam to namjeravao, ali se Fred bacio u stranu i moj gaje metak pogodio u trbuh. Dobbs je nepomično promatrao kako se Fred ruši na leđa.- Što si ti odlučio, Dobbs? - upitam oštro.Još jednom je pogledao nepomičnog Freda, a onda spusti pušku i podigne ruke.- Reći ću ti sve što želiš - promuca.- Dobro!Vratio sam revolver u korice. Istoga časa začujem pucanj. Dobbsu je doslovce skinuta glava s ramena.

31RIOGRANDEWESTERNBacio sam se na zemlju, i počeo da on nije znao da će ta dvojica doći.kotrljati prema zaklonu. Kad sam se naposljetku zaustavio, začujem udaljeni topot konja: Netko je želio pošto-poto spriječiti Dobbsa da progovori. Pitanje koje me je mučilo glasilo je: zašto nepoznati napadač nije pucao u mene umjesto u Dobbsa?Vraćajući se u grad zaključio sam da moram biti veoma oprezan ako ne želim završiti iza rešetaka. Pošto sam ostavio Dukea u konjušnici, krenem u salun. Bili je upravo sređivao točionik za početak rada.- Što ćeš ti ovdje tako rano? - upita iznenađeno.- Moram te zamoliti za jednu uslugu, Bille.- Sjedni!Pokaže na obližnji stol, zaobiđe točionik, zaključa vrata, a zatim mi sjedne sučelice.- Nikada te nisam pitao jesi li ti i vlasnik salima? - upitam iznenada.- Jesam. Godinama sam štedio novac radeći kod drugih. Moj salun nije najveći u gradu, ali dobro radi -doda s ponosom. - A sada mi reci u čemu je problem?Ispričao sam mu da sam se sastao s Bronsonom i da sam poslije toga bio prisiljen ubiti jednog od momaka koji su na mene vrebali nakon Bronsonova odlaska. Drugo ga je ubio netko iz zasjede.

- Bronson je naložio ljudima da te dočekaju - zaključi Bili.- Vjerojatno je tako, no moguće jeBili odmahne glavom.- Koliko je meni poznato, Clinte, Bronson upravlja svojim ljudima željeznom rukom. Namjeravaš li poći šerifu?- Zato sam i došao k tebi. Ne želim poći do šerifa jer nisam u njega siguran. U ovome gradu vjerujem samo tebi. Ako Bronson ili Kennedv izjave da sam ubio njihovog čovjeka, želio bih da mogu reći kako sam s nekim bio. Potreban mije alibi. -Za jutros?-Da.- Nisi moj tip, ali smislit ću nešto -rekao je nakon kraćeg razmišljanja.- Hvala ti.- Šerifu reci da si sudjelovao u privatnoj partiji pokera. Neka samo mene pita. Reći ću mu da si bio sa mnom.- A drugi kartaši?- Reći ću mu da sam se obavezao na tajnost i da smijem spomenuti samo tvoje ime.- Veoma ćeš me zadužiti, Bille -rekao sam ozbiljno.- Drago mi je što ti mogu pomoći, Ch'nte - toplo je odgovorio.- Što si radio prije nego što si došao ovamo, Bille?- Dok sam živio na istoku radio sam kao učitelj u školi.- Nikad ne bih pomislio da si učitelj.- Ni meni se nije sviđao taj poziv. Zato sam došao na Zapad, počeo raditi kao točitelj, a poslije s ušteđevinom otvorio ovaj salun.- Zarađuješ li dobro?- Dovoljno za život, Clinte. Zadovoljan sam.32

POBUNU N2BANCU- Ti si sretan čovjek - rekao sam s uzdahom.- Jesi li za kavu?- Ne, hvala! Idem u hotel. Izgledat će kao da se vraćam nakon duge noćne partije pokera. Vidjet ćemo se poslije.Bili otključa vrata.- Hvala ti još jednom, Bille - rekao sam na odlasku.U hotel sam ušao na glavni ulaz, teturajući kao čovjek koji je probdio cijelu noć. Kad sam prije zore izlazio, poslužio sma se stražnjim izlazom. Šerif će sigurno ispitati i službenika na recepciji. Na brzinu sam se razdojenuo i legao na krevet. Čim mi je glava dotakla jastuk, utonua sam u dubok san.VIProbudilo me uporno lupanje na vratima.- Otvori, Adams! - vikao je snažan glas.Kad sam se posve razbudio, prepoznao sam šerifa Crossa. Predstava je počela, pomislim dok sam ustajao.- Dolazim!- Požuri! - Čim su se vrata otvorila uletio je unutra poput vihora. -Ovoga si puta pretjerao, Adams. Zaokružio je pogledom po sobi kao da nešto traži. Pogled mu se zaustavi na mome revolveru.Pomislio sam daje sva sreća što sam ga ponovno napunio. Najprije ga je pomirisao, zatim provjeri je li pun.- Pun je, ali za to si se mogao odmah pobrinuti - rekao je oštro.- U svakom slučaju iz ovog se revolvera pucalo.- Pa što onda? - upitam prkosno -Čemu imam zahvaliti što si me pohodio?- Dobro znaš - odgovorio je s prizvukom optužbe. - Dobro znaš što si učinio.- Bilo bi dobro da me razveseliš i kažeš mi, šerife - dobacim podrugljivo.Gurnuo je moj revolver u svoj opasač i stavio ruke na bokove.

- Jutros prije izlaska sunca otišao si na ugovoreni sastanak s Dekeom Bronsonom, nadzornikom na Kennedvjevu rancu. Tom si prilikom ubio dva Kennedvjeva čovjeka, Freda Bogarta i Humpa Dobbsa.- Kako sam to učinio?- A kako ljudi poput tebe ubijaju? -zareza šerif. - Pucao si na njih!- Obojicu? - upitam podrugljivo. -- Da.- Svojim revolverom?- A čime drugim?- Izvadili ste metke iz mrtvaca?- Uskoro će to biti urađeno - odvrati Ijutito.- Tada ćeš ih moći usporediti s mojima i ustanoviti istinu.- U međuvremenu ćeš biti u zatvoru!- A ti bi za to vrijeme mogao porazgovarati s Bilom Chambersom -predložim hladno.- Chambersom? Zašto?- On će ti reći gdje sam bio, u vrijeme kada sam, kako ti kažeš, pucao na dvojicu radnika s ranca Kennedv.- Naglašavao sam svaku riječ. Šerif se namršti.- Želiš li reći da se uopće nisi sastao

33RIO GRANDE WESTERNs Bronsonom u šikari dva kilometra južno od grada?- Cijelu sam noć igrao poker... sve do izlaska sunca, šerife - odgovorim, nedužno. - Možeš pitati Chambersa.- Prokletstvo! - promrsi on kroza zube, pa nastavi: - Ipak ćeš poći sa mnom. Nećeš me natjerati da ti povjerujem , pa ćeš najprije u zatvor.- Kako ti želiš, šerife - rekao sam spokojno. - Uvjeren sam da ćeš se poslije osjećati glupo.- Odjeni se! - drekne.Dok sam se ja odjevao, on je pregledao moju pušku. Vidio sam da se mršti kad je vidio da iz nje već duže nije pucano. Kad meci iz ubijenih budu izvađeni, jedan će biti kalibra 44, a drugi je ispaljen iz puške. Budem li imao sreće, taj neće biti kalibra 44 i to će odmah isključiti moju pušku.- Spreman sam, šerife.- Hajdemo!Sve do zatvora koračao sam ispred njega. Gurnuo me u ćeliju i ja sam se po prvi put u životu našao iza rešetaka.Do sredine poslijepodneva nitko nije prilazio ni blizu ćeliji. Znao sam da je Crocc dosad već morao utvrditi moju krivnju ili nevinost, i da me namjerno pušta neka čamim u zatvoru.Cross se vratio u ured u rano predvečerje Punih osam sati proveo sam u osami zatvorske ćelije. - Hej, šerife! - pozovem ga. - Kada poslužujete objed ili večeru?-Namrštio se, odhvatio Ijučeve s kuke i otključao vrata ćelije.- Možeš ići, Adams. Slobodan si. -Nemršteno me promatrao.- Zaista? - upitam podsmješljivo. -Uvjerio si se da si pogriješio?- Postoje protivurječne činjenice koje me sprečavaju da. te ovdje zadržim, Adams - odgovorio je sjedajući iza svog stola - ali sam unatoč svemu gotovo siguran da si ti pucao na one ljude.- Ašto je s mojim alibijem?- Vlasnik saluna je potvrdio tvoju priču, ali mi obojica znamo daje to samo priča.- A meci?Nije odmah odgovorio, pa sam shvatio da i tu nešto nije kako valja.- Jedan je čovjek. ubijen oružjem kalibra -44 - odgovori mi napokon kao preko volje - a drugi 36.- I puška i revolver su mi kalibra -44, a to znači da nisam mogao ubiti te ljude. - barem ne

obojicu.Nije odgovorio. Otvorio je ladicu i izvukao moj revolver.- Uzmi revolver, a puška ti je tamo u kutu - rekao je i pokazao rukom. -Odlazi odavde, Adams. Ovoga si se puta izvukao, ali neće te uvijek pratiti sreća.- Znam da je teško priznati kad se pogriješi, šerife - rekao sam s razumijevanjem.- Nisam pogriješio! - Udari šakom o stol. - Samo ne mogu dokazati da imam pravo.- Tko vam je svjedok, šerife? - upitam. - Netko vam je sigurno rekao da me je vidio kako pucam u te ljude.34

POBUNA NK RANCU- Nije važno. Ne želim još jedan les na glavi. - odgovori vrlo hladno. -Izlazi, Adams! Prihvati moj savjet i otiđi iz grada.- Je li to zaista savjet?- Za sada jest. Znat ćeš kada ti naredim- Ti si šerif, šerife.- Nemoj to zaboraviti, Adams! -vikne za mnom.- Neću:U grlu mi je ostao gorak okus. Osamsati iza rešetaka za mene je gorkoiskustvo kroz koje nisam želio višeproći.Otišao sam do Chambersova salunada isperem grlo.- Kako je bilo? - upita me Bili.-1 ja sam tebe to namjeavao pitati. -rekao sam umjesto da mu odgovorim. - Daj mi najprije pivo.- Kad je stavio, bocu preda me, zamišljeno sam nastavio: - Čini se da je povjerovao u priču... barem djelomično. Morao me pustiti na slobodu.- Jesi li otkrio tko te je otkucao?- Netko s Kennedvjeva ranca. Ako nije Bronson, možda je Vern.- Ili Clete Smith.- Smith? - Ime mi je bilo poznato. -One prve noći...Pretekao me i završi rečenicu.- ...Bio je ovdje zajedno s Vernom i Fredom.- Morat ću s njim porazgovarati. -Uzalud sam se pokušavao prisjetiti njegova lika.- Isto onako kao s Bronsonom?- Ne, pričekat ću da me rame prestane boljeti, a zatim ću odjahati na Kennedvjev ranč.- Siguran si da iza ovoga stoji Kennedv, a ne Martinez?- Nisam uvjeren ni u šta - odvratim suho - ali Kennedvjev je ranč bliže. To je sve.- Znači, poći ćeš i u Meksiko?- Vjerojatno. Moram otkriti tko mi radi o glavi.- Pomoći ću ti koliko mogu.- Hvala, prijatelju, već si mi mnogo pomogao. Nadam se da zbog one priče s partijom pokera nećeš imati neprilika.Bili odmahne rukom i nasmije se.- Koji je najbliži grad rancu Martinezovih? - upitam.- El Toro Rojo. Udaljen je od granice isto toliko koliko i Lansdale. U nekoliko mije riječi opisao put do grada.Poslije razgovora sa Smithom iKennedvjem, i sa Laurom Kennedv,poći ću u El Toro Rojo.Laura je bila ta koja mi je ugovorilasastanak s Dekeom Bronsonom izato sam morao s njom razgovarati.

Moram saznati je li ga trebalamnogo nagovarati da se sa mnomsastane.Pošao sam u poštanski ured, kakobih Lauri, poslao poruku. •- Želio bih poslati brzojav na ranč Kennedvjevih - rekao sam službeniku na šalteru.- Žao mi je, ali morat ćete pričekati. Brzojave za ranč prima George Bates.- Kad će se vratiti?- Za jedan sat.- Navratit ću tada.- Možete - mladiću nije bilo više od dvadeset godina'i doimao se zbun-

35RIOGRANDEWESTERN

jeno - no bojim se da nećete obaviti ništa, jer se tom linijom smiju koristiti samo radnici s ranca Kennedv.- Ipak ću pokušati zamoliti Batesa. Otišao sam u hotel, očistio oružje i napunio ga. Svoj kolt sam nosio za opasačem, a mali revolver dugačak samo 57 mm i kalibra 22 gurnuo sam s unutrašnje strane opasača pod košulju, tako da nije bio vidljiv. Jednom sam ga prilikom uzeo iz ruke nekog mrtvaca i neposredno nakon toga mali mi je revolver spasio život. Poslije ga više nisam koristio.Zakopčao sam košulju i vratio se u telegrafski ured.George Bates bio je snažan muškarac srednjih godina, prosjede kose i uskih sitnih očiju.- Ne smijem to učiniti - rekao mi je čim sam mu rekao što želim.- Zašto?- Tu liniju koristimo samo za poslove Kennedvjevih. ^- Ovo je takav slučaj. Želim poslati poruku Lauri Kennedv - nisam se predavao.- Gospodine tom se linijom smiju koristiti samo ljudi koji rade za Kennedyja.Čovjek bespomoćno raširi ruke. Izvukao sam iz džepa novac, ali čovjek je odmahnuo glavom.- Nikakav me novac ne može natjerati da dovedem u pitanje svoj posao, gospodine. - Tiho doda: - Ili život. Žao mi je.Gurnuo sam novac u džep. Bates se očigledno boji Kennedvja. Pitao sam se koliko je još takvih ljudi u ovome gradu.Iza toga posjetio sam liječnika.- Rana ne izgleda loše premda je malo upaljena - rekao je pošto je odmotao zavoj. - Zacijelo ste se naprezali?- Malo jesam - priznam.- Ipak vjerujem da ćete za nekoliko dana biti u stanju napustiti grad ako to

budete željeli.- Vjerojatno ću to i učiniti - rekao sam navlačeći košulju. - Hvala, doktore.Odlučio sam Lauri dati još dva dana da mi se javi. Ako te ne učini, odja-hat ću u Meksiko i njuškati s one strane granice.Ako me djevojka uskoro ne potraži, morat ću pretpostaviti da je i ona sudjelovala u postavljanju zamke u šikari južno od grada. Već sam zaključio da mi o glavi najvjerojatnije rade Amerikanci, a ne Meksikanci. Nisam opazio da se itko s Martinezova ranca vrzma u blizini. Što sam dulje o tome razmišljao, to sam bio uvjereniji da bih morao potražiti Martineza. Možda bi mi pomogao da otkrijem tko me pokušava ubiti, a istodobno i kradljivce stoke.Sumnjao sam da bi to mogli biti Bronson, Clete Smith ili Vern... dakako, da to Enoch ne zna. Mogli su raditi i po Kennedvjevu nalogu. Kako se Laura u sve to uklapa? Očito je da između nje i oca nema mnogo nježnosti. Je li moguće da se udružila s njegovim ljudima i da radi protiv vlastitog oca? Je li ona poslala Bronsona i njegove ljude u šikaru da me ubiju? Dat ću joj još samo dva dana kako bi36

POBUNA numme pokušala uvjeriti da nije.V,

VIIPustila je da čekam do posljednjeg trena. Pojavila se u hotelu tek drugoga dana uvečer, uoči mog odlaska u Meksiko.Otvorio sam vrata i ugledao je kako stoji na pragu.- Krajnje je vrijeme - progunđam.- Smijem li ući?- Sama si?- Dakako.Propustio sam je u sobu, a zatim s revolverom u ruci zakoračio u hodnik. Pošto sam se uvjerio da je prazan, zatvorio sam vrata, naslonio se na njih leđima i upitno pogledao Lauru.- Čula sam što se dogodilo na sastanku s Bronsonom - rekla je plaho.- Zaista? Od Bronsona? Je li ti rekao da mi je namjestio zasjedu?- Čula sam da si ubio dva čovjeka.- To nije istina, Laura. Netko mije... Bronson, a možda čak ti... postavio zasjedu...- Ja? Zašto bih ja to učinila? - pitala je zapanjeno raširivši oči.'- Ako je to učinio Bronson, misliš li da s pridržavao naloga tvoga oca ili je radio na svoju ruku? - upitam oštro.- Ne... ne vjerujem da bi otac... .-mucala je obraza rumenih od zbunjenosti.- To znači daje radio sam. Možda on krade stoku i Martinezu i tvome ocu svjestan da će se veliki rančeri uzajamno optuživati.- Bronson?- Zašto ne? Nekoliko ljudi rade za nj i dobro zarađuju koristeći neprijateljstvo Martineza i Kennedvja. Djevojka je šutke zurila u pod.- Tvoj otac gubi stoku, ali je ne dobi-ja natrag. Slično je i s Martinezom. Kamo je nestala sva ta stoka?- Zašto pitaš mene? Oštro sam je pogledao.- Bronson možda ima ortaka. Možda si ti ljuta na oca više nego što priznaj eš.Laura se ukočila, a iz lica joj je nestalo i posljednje kapi krvi.- To je ludo - promuca. - Ne misliš valjda da želim uništiti oca i ubiti tebe? - Bila je zaprepaštena.- Zar misliš da sam takVa osoba?- Ne znam, Laura - odgovorim umorno - Želio bih da me uvjeriš da nisi.- Kako bih to mogla? - plane, a oči joj srdito zasjaju. - Kako da te natjeram da mi vjeruješ?- Povedi me na ranč i omogući da razgovaram sa Cleteom Smithom ili Vernom.

Od njih ću saznati ono što me zanima.- Ne bojiš se da ću te odvesti u stupicu?- Nećeš imati vremena da je namjestiš. - Usta mi se razvuku u osmijeh. - Povedi me noćas!- Sada?Kimnuo sam umjesto da odgovorim.- Ako te uhvate na rancu?- Bi li me tvoj otac dao ubiti?- Ne, sigurna sam da ne bi odgovori odlučno.- Ako me uhvate, morat će me odvesti k njemu. Ako bi me ubili na vašem rancu, a doista su onakvi

37RIOGRAIVDEWESTBRIV

kakvima ih smatram ,samo bi privukli njegovu pažnju - dodao sam, zamišljeno trljajući bradu. - U svakom slučaju, spreman sam riskirati.- Dobro - pristane nakon kraćeg razmišljanja.- Gdje ti je konj?- U konjušnici. - Izgovorila je to gotovo srdito.Zgrabio sam šešir i pušku.- Hajdemo!Usprkos mraku jahali smo bez teškoća, jer je Laura dobro poznavala put.- Imate li stražu na rancu? - upitao sma pošto smo duže vremena jahali šutke.- Naš ranč nije oružani logor -odgovori ona oštro. - Čuvaju se samo stada, ali ne kuća, i štagalj.- Najbolje je da dođemo do štaglja. Ondje ćemo odlučiti kako ćemo dalje - predložim.Dobro.veli smo konje u štagalj i zatvorili sobom vrata.A sada? - upita djevojka tiho.Potražit ćeš Cletea ili Verna iiovesti ih ovamo. Ja ću čekati.Ako se vratim s Bronsonom i još nekoliko ljudi? - upita podrugljivo. Slegnuo sam ramenima.- To ovisi o tebi, Laura. Svoj život stvljam u tvoje ruke - rekao sam jednostavno.Dugo me je netremice promatrala prije no što se sagnula i poljubila me u usta.Odmakla se od mene, rumenih obraza i sjajnih očiju.- Čemu to mogu zahvaliti?- Tome što mi ipak vjeruješ - odgovori nježno.Nisam joj rekao da u ovim okolnostima zapravo i nemam izbora. Sve što sam rekao bilo je:- Budi pažljiva!- Nemam se čega bojati - odvratila je mirno. - Ta, ovdje živim.Tiho je izišla, a ja sam sjeo na hrpusijena i čekao. Mogla bi se vratiti s Bronsonom, Cleteom, Vernom i još nekolicinom drugih koji su me bili spremni ubiti. Ako se to i dogodi, neće im biti lako ostvariti što su naumili. Podignut ću paklensku galamu i privući pažnju Enocha Kennedvja. Dakako, to bi mi moglo pomoći samo onda ako oni ne rade po njegovom nalogu. Dotakao sam mali revolver pod košuljom, kao da u njemu tražim sigurnost. Vrata su se počela otvarati i ja sam napeto

iščekivao, stežući revolver.- Ušla je Laura, Sama.- Clinte! - pozove me tiho.- Ovdje sam. - Pođem u susret.- Ovo je čudno - mrmljala je djevojka.- Što?- Bronson, Vern, Clete i još neki nisu u svojoj kući, a nisu ni sa stadom. Sve sam pregledala. Razmišljao sam grozničavo i napokon. shvatio da postoji samo jedan odgovor.- Granica - promrmljam. Laura me ipak čula.- Što bi ondje radili?

POBUNU NJ! RflNCU38- Kradu stoku.- Čiju?Postavila je pravo pitanje.- Što ćemo sada? - upita sa zebnjom u glasu.Još jedno dobro pitanje. Bio sam gotovo siguran da Bronson i njegovi ljudi kradu Kennedvjevu ili Martinezovu stoku, ali kako ću znati na kome mjestu prelaze Rio Grande? Nameću mi se brojne mogućnosti. Ako Bronson i njegovi ljudi kradu Martinezovu stoku u dosluhu s Kennedyjem, nema smisla obraćati se Enochu Kennedvju. Ako Kennedv nije u to umiješan, bi li mi vjerovao da ga potkradaju vlastiti nadzornik i njegovi ljudi?- Ti moraš ostati ovdje, Laur a-odgovorim naposljetku.-A ti?- Vratit ću se u grad i izjutra potražiti pomoć - odgovorim nakon kraćeg razmišljanja.- Od koga? Šerifa? Zaniječem glavom.- Ne znam smijem li mu vjerovati, Laura.- Zašto ne bismo pokušali zaustaviti kradljivce stoke?- Vjerojatno su već obavili posao koji su planirali za noćas, a ne znamo na kome će mjestu prijeći rijeku - objasnim joj mirno.- Ne možemo samo tako stajati skrštenih ruku i ništa ne poduzeti -pobuni se djevojka.- Ti ćeš tako stajati i nećeš ništa raditi - ispravim je s osmijehom - a ja ćui nešto poduzeti. Do jutra ćemo znati čiju su stoku uzeli, vašau ili Martinezovu, a zatim ću ja krenuti uakciju.- Kakvu?- Ako su noćas ukrali vašu stoku, iduća će na redu biti Martinezova, ili obrnuto. Moram saznati za kada planiraju sljedeću krađu i potražiti pomoć, tako da ih dočekamo i uhvatimo na djelu.- To može potrajati danima, možda i tjednima - rekla je zbunjeno.- Ne smeta, Laura! Ako otkrijem kradljivce, siguran sam da ću oktirti i čovjeka koji me pokušava ubiti.- Bronsona?- Tražim čovjeka za kojega Bronson radi - odgovorim suho.- Moga oca?- Nisam ga spomenuo, aii moraš biti spremna i na tu mogućnost.- Bojim se daje tako.Spustila je glavu. Prišao sam joj i . nježno joj stisnuo ruku, nadajući se da me nagon ne vara i da mi je ova djevojka odana.- Neko vrijeme se nećemo vidjeti ni čuti, Laura. Javit ću ti se kada nešto otkrijem.- Čuvaj se - reče potiho.- I ti. Ne dopusti da Bronson ili tko drugi otkrije da u njih sumnjaš.

- Da ne kažem ocu?- Nemoj mu reći. - Pogladio sam je po kosi. - Barem ne dok ti se ja ne- Načas ušutim, a zatim- O tome možda ovisi mojjavim.dodam:život.Blijedo se osmjehnula dokstisnula ruku.- Vaya con Dios! - prošapće.mi je

39RIOGRANDEWESTERNPOBUNOOflNCUVIIIEL TORO ROJO, MEKSIKO 1873.El Toro Rpjo je mnogo manji grad od Lansdalea. Kuće su uglavnom građene od drva i nisu ni lijepe kao one u Lansdaleu.Bilo je podne kad sam se s Dukeom obreo u glavnoj ulici. Smjestivši konja u konjušnicu, krenem u hotel. Ubrzo sam otkrio da u gradu postoji samo jedan salun, bolje reći kantina kako je nazivaju Meksikanci.- Pivo - rekao sam točitelju, ali me očito nije razumio.- Cerveca - prevede mu čovjek do mene.Kantina je bila prilično mala. Desetak stolova i mali točionik. 'Dvojica ljudi sjedila su zastolom, a osim njih, čovjeka do mene i mene u prostoriji nije bilo nikoga.- Hvala - dobacim susjedu.- Nema na čemu.i Čovjek je bio visok, tridesetih godi-jna, s povezom preko lijevog oka. INije se već danima brijao. U korica-Ima mu je visio remington 44. [Zapazio sam da mu je odjeća •kvalitetna, ali prljava. Iz onoga što "je dosad rekao nisam mogaozaključiti je li Amerikanac ili leksikanac, premda bi po vanjštinirebao biti Meksikanac. ! Točitelj mi donese piće i ja istogačasa zaboravim čovjeka do sebe.Nikada nisam bio osobitoznatiželjan, a pogotovu ne ondakada je u pitanju netko koga samslučajno sreo.- Recite mi, molim vas tko je... -počeo sam govoriti točitelju, a onda se sjetim da ne zna engleski i ušu-tim.- Mogu li vam ja pomoći, senjor? -upita me čovjek s povezom. Nije se okrenuo niti svrnuo pogled sa svoje čaše.- Htio bih nešto upitati - odgovorim nakon kraćeg oklijevanja - Biste li mi pomogli?- Svakako - odvrati on uljudno. -Samo recite što želite.- Zanima me tko je šerif u ovom gradu i gdje ga mogu naći. Čovjek je trenutak oklijevao, zamišljeno zagledan u čašu viskija, a onda reče:- Na to vam pitanje mogu i ja odgovoriti, ali ne prije nego što vi odgovorite na moje pitanje.- Recite! - Zašto vas zanima tko je šerif? Većina ljudi, osobito stranci ne pokazuju želju da upoznaju predstavnika zakona kada dođu u grad.- Mene on zanima - odvratim mirno.- Shvaćam. - Čovjek nagne čašu. -Poštujem vaše pravo da odgovorite onako kako vam se sviđa, senjor, ali vas ipak moram pitati zašto vas zanima šerif. Zauzvrat ću vam reći njegovo ime. Što kažete na to?- Reći ćete mi i kako ga mogu pronaći? - upitam ozbiljno.- I to, 'senjor.Promatrao sam čovjekov profil, ali oči mu nisam mogao vidjeti. A one redovito

otkrivaju nečije misli.- Kad bih šerifu rekao svoje ime, vjerojatno bi shvatio zašto ga želim upoznati i najaviti mu svoje prisustvo u gradu.- Ah, nećete valjda reći da je za

40vama raspisana potjernica?- A vi ste lovac na ucjene?- Molim vas, senjor, nemojte vrijeđati. - Meksikančev je glas bio vrlo ozbiljan.Dobro - popustio sam. - Nisam ucijenjen, ali imam određen ugled. -Kiselo sam se nasmiješio. - To je razlog zašto želim upoznati šerifa. Ne volim igre, gospodine. Ako ne namjeravate odgovoriti ne moje pitanje, ili ga prevesti točitelju, bit će bolje da pođem. Šerifa ću potražiti drugdje. - Stranac me počeo ljutit, pa sam odlučio sam potražiti šerifa.- Ne morate ga drugdje tražiti, senjor- zaustavi me duboki neznančev glas. - Moje je ime Roberto Aguilar- nastavi i, okrenuvši se licme prema meni, pokaže metalnu značku prikačenu na desnoj strani grudi - i ja sam šerif El Toro Rojoa.Imao je samo jedno oko. Smeđe. Zatim sam zapazio da mu šerifska zvijezda nije prikačena na uobičajenoj, lijevoj strani grudi i odmah sam zaključio daje ljevak.- A sada, kada ste pronašli šerifa, biste li bili tako ljubazni da se predstavite, senjor? - upita čovjek mirno izdržavši moj pogled.- Clint Adams - odgovorim. Obrva iznad poveza se naglo digla.- Imali ste pravo, gospodine Adams, kada ste spomenuli svoj ugled. I mi u Meksiku čuli smo za slavnoga Gunsmitha.- Nemotje misliti da me to veseli. Prije bih rekao da se toga bojim.- Zaista? - Nije skrivao da je iznenađen.Kimnem.- Godinama ste radili kao šerif? -nastavi.- Tako je.- To objašnjava zašto želite upoznati predstavnika zakona u ovome gradu i najaviti mu svoj dolazak - promrmlja više kao za sebe.- Da, redovito po dolasku u neki grad najprije potražim šerifa - priznam sa smiješkom.- To nije loš običaj - suglasi se Aguilar.- Šerife, možemo li poći u vaš ured?- Senjor - on raširi ruke - upravo se nalazimo u mome uredu. Ako želite, možemo sjesti za stol u kutu. - Ne čekajući moj odgovor, krene prema usamljenome stolu do prozora. - Još jedno pivo?- Da, samo bih želio da bude hladno ako je moguće.- Svakako, prijatelju.Šerif se okrene prema koštunjavome točitelju i saspe bujicu španjolskih riječi u kojoj sam razabrao samo riječ "cerveza"- Ako nemate ništa protiv, šerife, rado bih sjeo na taj stolac. Trgnuo se i odmaknuo s naslona stolca na koji je upravo namjeravao sjesti.Trenutak me je promatrao, a zatim mu se po prvi put licem razlije osmi-jeh.- Dakako, leđima okrenut zidu! Shvaćam, prijatelju. Samo izvolite, moj stolac je vaš.Sjeo sam, a on sučelice meni.- Lako mije sada sjediti ovako - nastavio je polupodsmješljivo - kada mi čuveni revolveraš štiti leđa.

41RIOGRANDEWSSTERN- Ne sviđa mi se riječ revolveraš -rekao sam suho.- Oprostite, senjor Adams. Nisam .vas želio uvrijediti.Točitelj donese piće. Pivo je bilo manje toplo no prije, ali ne onoliko hladno koliko

bi trebalo biti.- Je li sada bolje? - upita šerif.- Jest. Hvala.Lice mu se naglo uozbilji.- Recite mi zašto ste došli u moj grad, senjor Adams!- Pozvao me Victor Martinez. -Donekle sam zaobišao istinu.- Ah, vi ste Don Victorov prijatelj? Oštre crte lica po drugi put ublaži osmijeh.- Poznamo se - odvratim neodređeno. - Došao sam ovamo da mu pomognem otkriti tko krade stoku.- Ah, da! - Aguilarovo se lice ponovo uzobilji. Sada je djelovao prirodnije no kad je bio nasmijan.- Mislite na teškoće koje ima s gospodinom Kennedvjem iz Teksasa?- Jeste li sigurni da je u pitanju Kennedv? - upitam oštro.- A tko bi drugi mogao biti? -Aguilar sliježe širokim ramenima. Da, tko? Mislio sam da ima barem pola odgovora na to pitanje, a sada želim pronaći i drugu polovicu.- Namjeravam danas poći do gospodina Martineza - rekao sam zamišljeno.- Prenesite mu moje pozdrave, molim vas. Recite da nam je žao što ga ne viđamo u gradu.Ustao sam i lagano se naklonio.- Reći ću mu, šerife. Hvala vam na piću.Kad sam zaustavio konja ispred Martinezove kuće, pomislim da bi me Don Victor lako mogao skinuti sa sedla. Želudac mi se zgrči, ali unatoč tome nisam pobjegao. Moj se strah pokazao bezrazložnim. Vatra s kojom sam se suočio kad su se otvorila vrata nije dolazila iz Don Victorovih revolvera nego iz Litinih strasnih crnih očiju.- Buenos dias!- Zdravo, Lita!Naslonila se na trijem, teško dišući. Tanka bijela bluzica dubokoga izreza posve je otkrivala jedre grudi.- Znala sam da ćeš doći - izgovori potiho.U tom se času na trijemu pojavio Victor Martinez.- Ah, moj prijatelj Clint Adams! Čemu imamo zahvaliti ovo ugodno iznenađenje?- Rado bih s vama razgovarao, gospodine Martinez.S naporom sam odvojio pogled od djevojčina.- Svakako senjor Adams. Drago mi je što vas mogu pozdraviti u svome domu.- Hvala!- Izvolite u kuću. Martinez krene prvi.- Da pođem i ja? - upita Lita oklijevajući.- Želio bih govoriti s tvojim ocem nasamo, Lita. - šapnem. Napućila je usne.- Dobro, bit ću u štaglju kad završite. Doći ćeš onamo? - upita molećivo.42

POBUNU IN RANCU-vHoću.Žurno sam pošao za Martinezom,koji je već točio tekilu.- Za vas viski ili tekila? - upita uljudno.- Može tekila. I nemojte se truditi oko čaša. Pit ćemo iz boce - dodao sam sa smiješkom.- Oh, onda smo pravi prijatelji!- I njegove se usne razvuku u osmi-jeh.- Nadam se da ćemo to i ostati gosp-doine Martinez.- Zovite me Victor.- Dobro, Victore, nadam se da ćemo postati prijatelji.Kad sam to ponovio, on me čudno pogleda. . - Što to znači?

- Odmah ću ti objasniti, premda time možda riskiram svoj život.- Uvjeravam te, dragi prijatelju, da se mene nemaš zašto bojati - odgovorio je dostojanstveno.- Vjerujem i zato sam došao ponuditi svoju pomoć.- Ah, borit ćeš se sa mnom protiv Kennedvja! - uzvikne i zadovoljno pljesne rukama. - Sjajno...- Nisam, baš tako mislio...- Nego, kako?Objasnio sam mu djelomično ono što .sam zajedno s Laurom zamislio, ali nisam spomenuo njeno ime.- Misliš da netko treći krade stoku? -upitao je kad sam zašutio.- Vjerujem u tu mogućnost. Jesi li izgubio stoku prošle noći?- Zašto pitaš?- Jesi li? - bio sam uporan.Otpio je dobar gutljaj tekile ne skidajući pogleda s mojih očiju.- Nisam - odgovori, a zatim doda: -ali je Kennedvju nestala stoka.- Kako znaš?- A kako si ti znao da će jednome od nas biti ukradena stoka? - odgovori protupitanjem.Bilo je očito da sada on sumnja u mene. Morao sam ga razuvjeriti, pa sam mu ispričao da sumnjam u Kennedvjeve ljude. Lako je moguće, rekao sam, da oni kradu stoku i njemu i svome gazdi, a da Kennedv o tomu nema pojma.- Koji su to ljudi? - upitao je oštro. -Odmah ću se pobrinuti...- Ne! - prekinem ga. - Moramo samo pripaziti i čekati na njihov sljedeći potez.- Zašto?- Zato što želim otkriti tko stoji iza njih. Želim pronaći onoga koji je došao na zamisao da potkrada oba rančera, a uz to je i mene pokušao ubiti.- Želiš se osvetiti čovjeku koji je naredio date ubiju - rekao je mračno- a ne meni pomoći.- To nije važno. Nisam ni pokušao zanijekati. - Borimo se protiv istog čovjeka, Victore. To znači da možemo raditi zajedno.- Ljudi koji kradu zapravo su Kennedvjevi ljudi, zar ne? -Martinez je bi uporan.- Neki jesu. Znam ih petoricu, od kojih su dvojica već mrtva.- Ti si ih ubio?- Jednoga. Drugoga su ubili njegovi ljudi da ne bi progovorio.Upitno me pogledao.- Možda imaju pomagače s ove strane rijeke - nastavim mirno.

43RIOGRANDEWESTERN

Zaprepašteno je zurio u mene.- Moji ljudi? Nemoguće!- Da, znam. svi su ti odani.- Jesu! - vikne odlučno.- Osobito Esteban, tvoj nadzronik?- Esteban godinama radi za mene -ponosno će Martinez.- Victore, znaš li nadzornika Enocha Kennedvja?

- Bronsona? Radi već go... - naglo ušuti.- Godinama, to si želio reći? -zavšrim umjesto njega.- Zar je on u to upleten? - upita Martinez zapanjeno.- I još nekolciina "odanih" radnika. Razmisli malo o tomu hoćeš li? Dodao mi je bocu, zamišljeno trljajući bradu.- Da, hoću.- A sada mi kaži kako si saznao daje kennedvju noćas ukradena stoka?- Jutros mi je to javio netko iz Landsalea.- To znači da si sada ti na redu. Za nekoliko dana, možda tjedan...- Ostat ćeš tako dugo?- Kad me netko počasti metkom -odgovorim podrugljivo - ostajem sve dotle dok mu tu ljubaznost ne uzvratim.- Da - kritički me odmjeri - siguran sam da ćeš to učiniti, prijatelju.- Molio bih te da kažeš svojim ljudima da sam tvoj gost i da mogu slobodno lutati po imanju.- Jes li i Kennedvja molio isto?- Nisam. Budući da sam siguran da neki njegovi ljudi kradu stoku i žečle moju smrt, to ne bi bilo mudro, zar ne?***- Lita.- Tu sam.Pošao sam za njenim glasom i ugledao je kako leži na sijenu. Posve gola. Pri slaboj svjetlosti koža joj se blistala bijela poput alabastera i meka kao baršun, a divlja crna kosja u raskošnim se slapovima rasula po sijenu.Oči su joj se caklile od želje dok je vrškom jezika prelazila preko punih sočnih usana.- Dođi, Clinte - šapnula je jedva čujno.Ženski miris dražio mi je nosnice.- Lita...- Najprije legni kraj mene - rekla je šireći ruke -a zatim ćemo razgovarati.Raskošne obline i primamljiv miris njena tijela uz djelovanje tekile učinili su svoje. Nisam mogao odoljeti pozivu...***- A sada je vrijeme za razgovor -rekao sam hrapavim glasom. Napućila je sočne usne i ovoga puta nisam mogao odoljeti iskušenju. Snažno sam je ugrizao.- Ohhh! - prošištala je. - Sviđa mi se to.- Vještice - rekoh nježno, a onda odlučno ustanem.Kad smo se odjenuli i oslobodili sijena, Lita me upita:- O čemu ste otac i ti razgovarali? Jesi li me možda zaprosio?- Nisam.44

POBUNBNHMNCO-Oh!Razočarano se ugrizla za usnu.U nekoliko sam joj riječi ispričao očemu smo razgovarali.- Suglasna sam - rekla je na kraju. -S obje odluke.-Koje?- Tvojom da vjeruješ ocu i njegovom- da povjeruje tebi - objasni jednostavno.- Drago mi je što tako misliš. Hoćeš li to reći ocu?Zanijekala je glavom.- Moje mišljenje njemu ništa ne znači. - Nasmiješila se. - Otpratit ću te do konja.S rukom u ruci došli smo do Dukea. Prije no što sam uzjahao, strasno me poljubila.- Drago mi je što ćeš biti naš gost, Clinte - rekla je, prije nego što sam krenuo.

Uzeo sam svoje stvari iz hotelske sobe i platio račun.

- Veoma kratak boravak, senjor -rekao je činovnik na recepciji dok je primao novac.- Našao sam bolji smještaj. Zbunjeno me pogledao.- Gospodine, u Toro Rojou nema boljeg hotela - rekoa je pomalo uvrijeđeno.Dok sam namještao bisage preko Dukeovih leđa, prišao mi je šerif Aguilar, nećak Victora Martineza.- Već napuštate Toro Rojo, senjor Adams? Žar vam nije bilo ugodno u našem gradu?- Ne, nije to u pitanju. Don Victorme pozvao, a ja nisam mogao odbiti njegovo gostoprimstvo.- Nadam se da ćete pomoći mome... Don Victoru, senjor. Molim vas još jednom pozdravite ga u moje ime.- Hoću - Uzjahavši dodam: - Drago mi je što smo se upoznali šerife.- Siguran sam da ćemo se još sresti, senjor. - Aguilar mi mahne rukom na pozdrav. Okrenem Dukea i odjašem niz ulicu, osjećajući na leđima njegov pogled. Znao sam da predstavljam izvrsnu metu, ali se nisam okrenuo.Pucanj sam čuo tek kad sam se već nalazio na Martinezovu rancu. Metak mi je prozujao iznad glave. Na trenutak sam bio razapet između želje da se bacim na tlo i želje da se zajedno s Dukeom dadem u trk. Snažno ga podbodem. Poletio je poput munje i to mi jes-pasilo život, jer se drugi metak zario u zemlju samo korak, dva iza nas. U mislima sam mogao vidjeti iznenađeno napadačeve lice. Ispalio je još jedan metak, ali Duke i ja smo već bili izvan njegova domašaja. Duke je divovskim koracima napro-to gutao zemlju, smanjujući udaljenost do Martinezove kuće. Ukućani su čuli njegov topot i izišli na trijem. Martinez Lita i Esteban. Zaustao sam Dukea i skočio na zemlju.- Čemu takva žurba, prijatelju? -dočeka me Martineuz. - Večera bi te čekala i da si kasnije došao.- Nisam imap hranu na umu kad sam žurio, Victore. Borio sam se da spasim život.- Dok sam pričao što se dogodilo oči

45RIOGRANDEWESTERN

POBUNU NA RANCUsu mi počivale na Martinezovu nadzorniku Estebanu. - Kad si upozorio svoje ljude na mene? - upitam Victora.- Maloprije sam tek rekao Estebanu- prizna rančer.- Tako je - potvrdi Lita.Esteban je šutio, a na licu mu se zrcalilo nepovjerenje.- Da, gazda ine je sada obavijestio o vašem prisustvu na rancu - potvrdi dubokim glasom.Na trenutak su nam se pogledi sukobili.- Pobrinut ću se za konja, a zatim ću vam se pridružiti u kući - rekao sam napokon.- Večera te čeka - Victor me je ljubazno promatrao.- Ja ću ti pomoći. - Lita krene sa mnom. - Nisi povrijeđen? - upita zabrinuto dok smo ulazili u štagalj.- Nisam - odgovorim i pogladim Dukea. - Zahvaljujući njemu.- Krasan je to konj.Pogladi ga po slabinama. Duke nije trpio ničiji dodir osim moga, ali ovoga je puta napravio iznimku.- Imaš dobar ukus - rekao sam mu na uho.- Razgovaraš s konjem? - crne se oči začuđeno rašire.- Svakako, on mije najbolji prijatelj.- Nasmiješim se. - On i ja svašta smo doživjeli zajedno.- Skinuo sam sedlo i bisage, pa isti-mario konja i nahranio ga. Lita se ispružila na sijenu na kome smo prije nekoliko sati vodili ljubav i dokono me promatrala.

- Mmmm - rekla je mazno - ovo sijeno ima osobito primamljiv miris.Ta mala djevojka prava je vještica, pomislim osjećajući uzbuđenje u slabinama. Kad je opazila što se sa mnom događa, mala bestidnica povuče suknju sve do struka. Odlučno sam joj prišao, zgrabio je za lakat i povukao, prisilišvi je da ustane.- Ne želim da nas tvoj otac i njegov nadzornik čekaju, Lita.- Dobro, ali poslije ću doći k tebi -rekla je pomirljivo.- To ćemo još vidjeti - odgovorim stežući joj lakat.Drsko je zurila u moje lice, a zatim joj se pogled ublaži.- Dobro, Clinte - suglasi se meko. To je djevojci potrebna snažna ruka koja će ukorititi njenu divlju narav. Vatrena je, puna život a i neobično lijepa, nalik divljem, neukroćenomu konju. Nemam namjeru krotiti je dok boravim ovdje, ali sam isto tako znao da neću moći odoljeti iskušenju i odbiti ono što mi Lita nudi.- Hajdemo! - iznenada sam postao veoma gladan.- I ja - odgovori djevojka tajanstveno se osmjehujući.Napetost koja je vladala između Estebana i mene nije utjecala na Victorov i Litin tek, ali zato ni ja ni Meksikanac nismo mnogo jeli. Umjesto toga proždirali smo jedan drugoga pogledima. Iznenada Victor Martinez odloži vilicu.- Krajnje je vrijeme da se vas dvojica prestanete tako ponašati. Gubim46volju za jelo.- Zaista? - upitam tobože začuđeno.- Promatrate se poput dva nakostri-ješena pijetla na borilištu. Ako budemo radili zajedno, Clinte, morat ćeš surađivati s Estebanom. Ja u nj imam veliko povjerenje.Esteban ponosno digne glavu, prostrijelivši me zluradim pogledom.- Hombre - obrati se sada Victor njemu - ovaj čovjek nam nije bio dužan ponuditi svoju pomoć, ali je to učinio. Prihvatio sam njegovul ponudu, a to znači da moraš raditi 1 zajedno s njim. - Prešao je zatimpogledom na mene. - Tako morabiti!Esteban odvoji pogled od moga ipogleda poslodavca.- Si - odgovori mirno.- Dobro. Sada pođi na posao!- Si, gazda.Nadzornik me još jednom sumnjičavo pogleda, a onda ustane, pozdravi Martineza i Litu, pa nestane iza vrata. Način na koji je pogledao djevojku otkrio mi je još nešto. Možda je to pravi razlog neprijateljstvu što ga gaji prema meni. Razlog zbog kojeg bi volio da nale-tim na koji metak, a koji nema nikakve veze s njegovom odanošću gazdi.- Jedi sada! - trgne me iz razmišljanja Victorov glas.- Hvala, nisam više gladan. Nisam volio jela meksičke kuhinje, ali to nisam mogao reći domaćinu. Lita ustane i dohvati moj tanjur.- Donijet ću ti kavu.- Ima li čega između Estebana iLite? - upitam njenoga oca kad smoostali sami.Pogledao me sa smiješkom.- Da, bilo je - mirno odgovori.- Bilo? - ponovim zbunjeno.- Si. Otkako si ti došao ovamo, Lita je prestala biti ljubazna prema Estebanu.- Shvaćam.On ponovo odloži vilicu.- Misliš da jeEsteban ljubomoran i da zato možda želi tvoju smrt?- Mislim da će tvoja kći biti razlog koji će, vjerojatno, spriječiti Estebana da sa mnom surađuje. Sigurno je da me taj čovjek ne podnosi, a sada znam i zašto.

Razlog je Lita.- Razlog čemu? - upita zvonki glas iza mojih leđa.Lita je ušla s kavom.- Ostavi kavu na stolu - naredi joj otac strogo.- Papa... - počela se buniti.- Odlazi! Ovo su muški razgovori, koji se tebe nejiču.Neko je vrijeme tako neprijateljski zurila u oca da sam pomislio da će mu vruću kavu sasuti u lice, ali na kraju je odloži na stol i bijesno izjuri iz sobe.- Ta je mala trebala biti muško -namršteno će Martinez. Tvrdoglava je kao magare. Nisam rekao ništa, premda mije bilo milije što je djevojka. Siguran sam daje i Estebanu draže što je tako.- Sto ćemo s Estebanom? - upitam nakon kraćeg razmišljanja.- Nije tajna da se on želi oženiti mojom Litom.- Ti se s time slažeš?

47RIOGRANDEWESTERN- Esteban je odličan nadzornik -odvrati on, zamišljeno vrteći u ruci čašu -ali ne mislim da bi mojoj kćeri bio odgovarajući muž, ni meni zet.- Jesi li mu to rekao? -Nisam.- Čini mi se kako si kazao da mu vjeruješ i da ti je odan? Zar misliš da bi se njegov odnos prema tebi promijenio kada bi mu rekao da nije dovoljno dobar za tvoju kćer? Pogledao je tanjur s hranom i uzdahnuo. Napokon je i on izgubio volju za jelom.- Mislim da nikome ne treba slijepo vjerovati.- I ja. Zato mislim da Esteban ne bi trebao znati sve što ja radim. Neka neko vrijeme ostane u neznanju. -Eh?- Neke stvari ostat će zasad samo između mene i tebe. Što kažeš na to?- Dobro. Što namjeravaš?- Znamo da su kradljivci sinoć bili u akciji. Pregledat ću teren, da vidim na kojem su mjestu prešli rijeku. Nisu mogli preko noći izbrisati sve tragove.- Želiš li da netko pođe s tobom?- Ne, poći ću sam. Javit ću ti čim nešto otkrijem.- Čemu ta sumnjičavost, Clinte?- Kako to misliš?- Potreban ti je netko tko poznaje ovaj kraj. Ne možeš jahati sam. Mogao bi se izgubiti.- U to sumnjam, ali shvaćaš što želiš reći.Trljao sam bradu i razmišljao. Znao sam da Martinez ima pravo. Dobro bi mi došao netko tko poznaje ovajkraj.- Dobro - pristanem naposljetku. -Povest ću nekoga:- Estebana? - upita me i zatim, prije nego što sam odgovorio, zaniječe glavom - Ne.- Ne - ponovim. - Povest ću...- Povedi Roberta - uskoči mi on u riječ. - On se izvrsno snalazi na ovom području.- Ne, Victore - prekinem sada ja njega odlučno. - Znam koga želim.- Koga?Možda će moja odluka izazvati jo veću mržnju u Estebana, ali ne mogu drukčije. Jednostavno, nikome nisam toliko vjerovao kao njoj.- Litu - odgovorim zapanjenome Martinezu.Idućega smo jutra osedlali konje.- Odakle ćemo početi? - upita me Lita poslovnim glasom.- Od mjesta na kome se nalazi stado, pa zatim poći prema granici. Stokokradice sigurno imaju neko mjesto u blizini rijeke na kome skrivaju goveda prije nego što ih odvedu dalje.Nasmiješila mi se i vinula u sedlo, ne pokazujući daje imalo iscrpljena od noći koju

je provela u mome zagrljaju. Ja sam se osjećao kao prebijen, jer mi nije dopustila da usnem sve do zore, ali nisam to pokazao. Lukav smiješak na njenu licu govorio mi je da ipak zna kako se osjećam.Sada sam znao da je ne bih mogao slomiti i ukrotiti kad bih i htio.48

POBUNA NK EflNCUNjezine godine i energija davale su joj veliku prednost. Veći dio jutra proveli smo jašući uz Rio Grande u potrazi za tragovima. Najprije na američkoj, zatim na meksičkoj strani.- Evo! - Napokon sam ugledao slabe tragove na zemlji. Lita mi priđe. -Držati su krave jednu uz drugu da bi tragovi bili što manje vidljivi.- Čini se daje tako.- Poći ćemo za tragovima. Ako otkrijemo gdje kriju goveda i tko ih čuva, mogli bismo saznati tko je upleten u krađu s meksičke strane.- Misliš da ljudi s Kennedvjeva. ranca i ljudi moga oca rade zajedno, kradući stoku s oba ranca?- Veoma si mudra - pohvalim je sa smiješkom.- Znam. - Ponosno se isprsila. -Sumnjaš li u Estebana?- Ne znam, Lita. Je li zaista bio s ocem i tobom jučer dok je na mene netko pucao?- Da, Clinte, u to ne smiješ sumnjati- odgovori vrlo ozbiljno.- On te voli. To znaš, zar ne?- Pretpostavljam daje tako - rekla je zamišljeno zureći u daljinu.- Kome su ljudi više odani, tvome ocu ili Estebanu?- Ocu - glasio je siguran odgovor.Razmisli malo. Možda je nekolicinu ljudi Esteban doveo na ranč. U tom su slučaju vezani za nj. Razmisli dobro!Produžili smo u tišini sve dok se nije ponovo okrenula prema meni.- Esteban je unajmio jednoga ili dvojicu kauboja iako mu to moj otac nije odobrio.- Možda još kojega, kome je ponudio novac.- Da ukrade krave?- Ili da ubije mene, zbog tebe.- Mogao je platiti nekome da pokuša ubiti tebe, ali to ne znači da krade krave.- Ilije obrnuto...Naglo sam zauzdao konja.- Što se dogodilo? - upita me.- Ovdje su počeli brisati tragove.- Zar ih ne možeš pronaći?- Nisam veliki stručnjak, ali pokušat ćemo pronaći trag goveda koje se možda odvojilo od većine. Ne vjerujem da su svu stoku mogli neprekidno držati na okupu.Razdvojili smo se. Lita je pažljivo pručavala lijevu stranu puta, ja desnu. Naposljetku pronađem slabi trag. Pošli smo za njim, izgubili ga, pa je jedno od nas ponovo pronašlo trag zalutale životinje. Polako smo napredovali.- Sada ćemo se malo odmoriti -rekao sam u jednom trenutku. -Tvome je konju potreban predah.- A tvome? - upita ona, pošto je sja-hala.Pogladio sam Dukea po vratu.- Za njega je ovo danas samo mala šetnja.Osvrnuo sam se. Krjaolik mi se učinio poznatim, osobito predio ispred nas. Iznenada sam stisnuo usnice i tiho zazviždio.- Što je? - upita Lita iznenađeno. Podigao sam ruku i pokazao put ispred nas.- Ako nastavimo ovim putem... Onda dovrši.

- ... Stići ćemo na ranč.

49RIO GRANDE WESTERN- Prije toga dojahat ćemo do stada.- Stada? - ponovi bezglasno, pa uzjaše. - Što ne valja? - upita. -Zašto si se tako smrknuo?- Oh, ništa! Sve je kako valja. Štoviše, stvari se krasno razvijaju.- Kako to misliš?- Kradljivci su veoma mudri. Što misliš, gdje sakrivaju ukradenu stoku?- Gdje?- Ondje gdje nitko neće opaziti -odvratim pobjedonosno. - Tko će opaziti stotinjak goveda među tisuću?- Ne shvaćam...- Ukradenu stoku čuvaju zajedno sa stokom tvoga oca. Lita - objasnim strpljivo. - Vjerojatno isto rade i na drugoj obali rijeke. Da, veoma mudra zamisao.Neko smo vrijeme jahali u tišini.- Da, gdje ćeš bolje sakriti drvo nego u šumi?- Što? - začuđeno upita Lita.- Ništa - uzvratim nemarno. - Nije važno.- Zar netko ne bi mogao opaziti tuđi žig? - upita djevojka dok smo lagano jahali za tragovima.- Ne, ako to ne želi - odgovorim mirno, pa upitam. - Tko određuje ljude koji čuvaju stado?(- Esteban.- Kladim se da ta dužnost, zapadne uvijek iste ljude.- Ne znam.- Ja znam. Kako često tvoj otac obilazi stoku?- Bojim se, rijetko. To prepušta Estebanu.Ponovo Esteban! Što sam više otomu razmišljao, sve sam više dolazio do uvjerenja da Esteban i Bronson rade zajedno. Ipak nisma vjerovao da je jedan od njih vođa bande. Iza svega toga stoji nečiji mozak, a ja moram otkriti čiji. Kad smo ugledali stado, rekao sam Liti da stane.- Saznao sam ono što me zanimalo i nema potrebe da idemo dalje.- Hoćemo li reć ocu? Razmišljao sam promatrajući stado. Naposljetku sam zaključio da možemo reći Victoru, možda i Aguilaru, ali moramo ih spriječiti da nešto poduzmu. Barem za sada. Na meksičkoj strani su Esteban i nej-govi ljudi, na teksaškoj Bronson i njegovi momci, ali još ne znamo tko je vođa.- Hajdemo u kuću! Moram razgovarati s tvojim ocem.Lita sliježe ramenima i' šutke pođe za mnom.Martineza smo zatekli za radnim stolom punim papira. Bilo mi je drago što sam vidio da radi. Dosad mi je pokazao samo to da umije dosta piti i jesti, pa sam se već počeo pitati tko vodi poslove na rancu. Sjeo sam na ponuđen stolac, sučelice rančeru i mirno rekao:- Saznao sam ono što me zanimalo. Odložio je papir koji je upravo čitao i pogledao Litu.- Možeš ići, srce. Ovo je...- Neka ostane, Victore. Zna sve što i ja. Veoma je bistra.Ona se isprsi pred ocem.- Dobro - popusti on. - Ostani! Lita zadovoljno kimne, pa sjedne na drugi stolac.50

POBUNA n RANCUOpisao sam Victoru naš izlet i objasnio gdje se kriju ukradena goveda.- U mome stadu? - zaprepšteno usk-likne.- Vjerojatno samo nakratko - umirim ga hitro, jer sam vidio da mu je nabrekla žila kucavica na vratu.- Zašto nije Roberto nikada pronašao te tragove?

- Ne možeš ga kriviti. Nije lako ostaviti šerifski ured i lutali okolo u potrazi za tragovima 'goveda.- Plaćam mu da brine o mome interesu.- Vjeruješ li mu i dalje? - upitam oprezno.Zamislio se, a onda odgovori:- Pretpostavljam da je lijen i nemaran, ali ne vjerujem da bi me potkradao.- Ako je tako, obavijestit ćemo ga o ovome. On predstavlja zakon. Ipak, ne želim da se zasad išta poduzme protiv kradljivaca.- Zašto?Trenutak sam oklijevao, zatim objasnim:- Rado bih ugovorio sastanak između tebe i Kennedvja. - kad je zanijekao, nastavim: - Znam da ga ne voliš - ali morat ćemo raditi zajedno. I zakon s ove strane Rio Grande i zakon s teksaške strane jednako su strogi kad su u pitanju stokokradice. - Nagnuo sam se naprijed. - Osim toga želim otkriti tko stoji iza svega ovoga.- Dobro - pristane. - Kada i gdje?- Obavijestit ću te kad se dogovorim s Kennedvjem. Morat ću ga privoljeti na sastanak. Povest ću Litu sa sobom u Teksas i poslati ti po njojporuku.- Lita?- Ne brini, oče, bit će mi dobro -uvjeri ga djevojka.- Dobro - popusti Martinez. - I to jednom valja riješiti.- Uzmi svježeg konja, Lita - obratio sam se djevojci. Ona kimne i žurno iziđe.- Esteban... - promrmlja Victor više za sebe.- Čini se daje on taj, Victore - rekoh mirno. - On postavlja stražu nad stadom i uvijek bira svoje ljude za tu dužnost. Slično radi i Bronson na drugoj strani rijeke. Da nisu umiješana oba nadzornika, krađe se ne bi odvijale tako glatko.- Bojim se da imaš pravo. Ustanem.- Spakirat ću svoje stvari i pričekati Litu ispred kuće. S malo sreće sutra će se vratiti kući.- Misliš li da će senjor Kennedv pristati na sastanak?- Ako je pametan, hoće. Vjerujem da i on želi stati na rep kradljivcima.- Nadam se da je tako.Baš sam prebacio bisage preko Dukeovih leđa kad se Lita pojavila s novim konjem.- Spreman? - upita me sa smiješkom.- Jesam. Dotakla mi je ruku.- Hvala ti što me vodiš sa sobom, Clinte.- Ti si jedina koja može sigurno prenijeti ocu poruku o sastanku.XIZaobišli smo Lansdale i ujahali na

51

RIOGRANDEWESTERNPOBDNSNSRflNCDKennedyjev ranč. Padao je mrak i na rancu nije bilo mnogo radnika. Zaustavili smo se ispred glavnog ulaza. Lita je privezala svoga konja za ogradu, a ja sam Dukea ostavio slobodnog jer sam znao da neće poći nikamo bez mene. Vrata nam je otvorila Laura.- Clinte! - uzviknula je iznenađeno. Zatim ugleda Litu i ukoči se. Dvije su žene izmijenile poglede pune neprijateljstva.

- Što ona radi ovdje? - upita Laura oštro.- Znaš tko je?- Znam, kći Victora Martineza -potvrdi suho.- Lita, ovo je Laura Kennedv -objasnim Meksikanki.- Znam.- Laura, moram razgovarati s tvojim ocem. Imam mu štošta reći.- Kladim se da je tako. Sigurno si bio veoma zauzet u Meksiku?- Jesam. Povedi nas ocu, molim te.- Dođite! Otac je u radnoj sobi -rekla je nakon kraćeg oklijevanja. Pošli smo za njom kroz raskošno predvorje. Lita je odmjeravala Lauru od glave do pete.- Pazi kako se ponašaš - rekao sam joj kroza zube.Mala mi je vještica zauzvrat isplazila jezik. Uživala je u laurinoj srdžbi. Laura bez kucanja otvori vrata očeve sobe.- Oče, Clint Adams te želi vidjeti.U trenutku kad sam ušao u njegovu sobu, Enoch Kennedv ustane.- Što tražite ovdje? - upita oštro, pa pokaže na Litu. - Tko je ona?- Oče - umiješa se Laura - to je kćiVictora Martineza.Kennedv me prostrijeli pogledom.- Što će ona, do vraga, ovdje? Što svee ovo znači, Adams?- Sjednite i smirite se, pa ću vam objasniti - mirno odgovorim. -Otkrio sam tko vam krade stoku.- Baš me briga... ne vjerujem.- Vaša kći zna da govorim istinu, gospdine Kennedv.Rekao sam to oštro i pogledao Lauru tražeći pomoć. Stajala je sa stane, ruku prekriženih na grudima, i na trenutak sam pomislio kako će dopustiti ljubomori da ovlada njome.- Mislim da ga trebaš saslušati, oče -rekla je nakon dulje šutnje i ja sam olakšano uzdahnuo.- Ako zaista želite riješiti problem krađe stoke - dodam.- Dobro, saslušat ću vas. Kennedv sjedne, pa dade i nama znak da učinimo isto.Sjeo sam sučelice njemu, a Laura i Lita sa strane, jedna nasuprot drugoj. Ispričao sam mu što sam otkrio.- Vaši nadzornici potkradaju i vas i gospodina Martineza - rekao sam na kraju - jer znaju da ćete optuživati jedan drugoga.- Nemoguće! - prozbori rančer. -Deke Bronson ne bi učinio tako nešto. On mi je poput sina. Ispričao sam mu o svome sastanku s Bronsonom.- Siguran sam daje on ostavio ljude da me dokrajče, a poslije je ubio. Dobbsa kako ne bi progovorio.- Ne mogu vjerovati.- Ako želite da ja vama vjerujem da

52niste umiješani u krađu Martinezove stoke.- Dobro znate da nisam - prekine me on gnjevno.- Vjerujem vam, ali vaši ljudi jesu, barem neki od njih. Ukradenu stoku sakrivaju među vašom.- Što?- Stoku ukradenu vama sakrivaju na Martinezovu rancu, a njegovu na vašem. To je lako provjeriti - objasnim mirno.Polako je počeo gubiti sigurnost.- Zato sam siguran da su nadzornici upleteni u taj prljavi posao - nastavim. - Samo oni to mogu obaviti tako uspješno. Postavljaju svoje ljude da čuvaju goveda tako da nitko ne može uočiti tuđi žig na stoci.

- Bronson... - mrmljao je starac poraženo zureći u prazno.- I Vern, Clete Smith, a vjerojatno još nekolicina.Stisnuo je usnice, zatim me čvrsto pogleda.- Poslat ću po šerifa.- Možete li mu vjerovati?- Radi za mene - odgovori kratko. -Osim tog, dobar je šerif.- Moja je zamisao bolja. -Kakva?- Ne vjerujem da su iza svega ovoga samo Bronson, Esteban i njihovi ljudi.-Tko još?- To i ja želim saznati, pogotovo zato što me taj čovjek pokušao ubiti s leđa. - Naglasio sam posljednje riječi.- Sto predlažete?Želim da se sastanete s Martinezom u prisustvu oba šerifa.Moramo se dogovoriti tako dasljedeći put kradljivce dočekamospremni. Ako ih uhvatimo na djelu,možda će nam otkriti za koga rade.Što kažete na to?Zamišljeno je trljao vilicu. Ondakimne.- Dobro, Adams, pristajem. No kako ćemo znati kada će kradljivci ponovo u akciju?- To ne znam, ali mislim da znamo gdje će to biti. Ujutro pošaljite po šerifa Crossa, a Lita će poći natrag u Meksiko i reći ocu gdje i kada ćemo se sastati. Gospodin Martinez će povesti sa sobom šerifa Aguilara iz Toro Rojoa. Noćas ćemo ovdje prenoćiti - završim odlučno.- Zaista? - protisne Laura podrugljivo.- Naredi neka im pripreme sobe -reče joj otac.- Dvije? - upita djevojka nedužno.- Hajde, Laura - opomene je otac.- Da, oče.- Dva su nas čovjeka vidjela kad smo dolazili - rekao sam, prije nego stoje Laura izišla.- Hartman i Barker - objasni djevojka ocu.- Oni su moji ljudi - reče rančer. -Čak ne vole Bronsona.- Nadam se da imate pravo. -Okrenem se prema Lauri. - Reci im neka sakriju naše konje što bolje mogu. Bronson pozna Dukea i odmah će naslutiti što se događa ako ga vidi na rancu.***Laura nas najprije odvede do Litine

53RIOGRANDEWESTERNPOBUNA NA RANCUsobe.- Izvolite, draga - rekla je i slatko joj se nasmiješila.- Gdje će spavati Clint? - zapita Lita jednako slatko.Laura je na trenutak .oklijevala, zatim reče.- Druga vrata desno, u dnu hodnika.- Laku noć, Clinte! - nježno će Lita.- Dobro spavaj, djevojčice, i upamti što sam ti rekao. Vidjet ćemo se izjutra.- Bit će onako kako želiš - odgovori i nestane iza vrata.Laura me osine hladnim pogledom.- Pođi za mnom!Zastala je kod drugih vrata s lijeve strane hodnika i otvorila ih širom.- Laura - rekao sam prijekorno, jedva potiskujući smiješak - Liti si rekla druga

vrata desno.Ušli smo u sobu, a ona se obješen-jački nasmiješi.- Oprosti, zabunila sam se. Ono je moja soba.Dakako, zabuna pomislim. Nadao sam se da ću doći sam. Žestoko me šakom udari u grudi.- Proklet bio Clinte, što si tu drolju doveo u moju kuću!- Laura - uhvatim je za ruku - nisam imao izbora.- Zar nisi mogao doći bez nje?Oči su joj sijevale dok me udarala drugom šakom, ali sam joj i tu ruku zarobio i prisilio je da se smiri.- Objasnit ću ti...- Pusti me! - otimala se mome stisku.- Ne, dok se ne smiriš - odgovorim oštro... - Ona je jedina, osoba koja mi neće pucati u leđa...XIISutradan izjutra odredili smo mjesto sastanka pristupačno svim sudionicima.- Znaš li gustu šikaru s ove strane granice, Lita? - upitao sam djevojku.- Između Lansdalea i rijeke?- Znam.- Neka tvoj otac i Roberto Aguilar dođu onamo danas u tri sata poslije podne.- Dobro, Clinte. Okrenuo sam se Kennedvju.- Odgovara li vam to?- Da. Hoćemo li povesti još i njega?- Nećemo. Doći će Martinez sa šerifom Aguilarom, vi sa Crossom i ja. -1 ja - doda Lita.- Nato će Laura:-1 ja.Pogledao sam jednu pa drugu i odustao od borbe.- Sedmero je dovoljno - odgovorio sam rančeru.- Imate pravo.- Optrati me do konja - reče Lita.- Laurino se lice smračilo a ja sam kimnuo.- Nisam te poslušala sinoć - rekla je Lita prkosno dok smo koračali stazom.-Oh!Izašla sam iz sobe i nije te bilo tamo- reče mi s čudnim prizvukom u glasu.Zaključio sam da nije ljuta i da je sve to zabavlja.- To je bila njena soba - nastavi Lita- ali ona nije bila u njoj.- Shvaćam - rekao sam, zureći preda se.- Stigli smo do njenog konja. Bio je54osedlan, spremna za put.- Voliš li tu ženu s grudima kao u krave? - upita bezobrazno se cereći.- Volim sve žene - odvratim drsko.- Shvaćani, senjor - rekla je obijesno i vinula se u sedlo.Iskoristio sam trenutak i udario je po stražnjici.- Oh! - jauknula je i ošinula me bijesnim pogledom.- To je za neposluh. Neposlušne djevojčice valja kazniti. Upamti to!- Hoću, ne brini, Clinte. Zbogom!- Vidimo se u tri sata - dobacio sam za njom.Laura me čekala u predvorju. Nisam mogao sa sigurnošću reći da nas je promatrala, ali bio sam uvjeren da jest.- Romantičan rastanak? - upita podrugljivo.- Vratimo se tvome ocu - rekao sam mirno ne osvrćući se na njenu opasku.Enoch Kennedvje sjedio za stolom i zurio u papir pred sobom odmahujući glavom.

- Što nije kako valja, oče? - upita Laura zabrinuto.Podigao je pogled. Oči su mu bile mutne, lice izborano. Doimao se mnogo starijim no kada sam ga prvi put vidio.- Ovo je čudno - rekao je sumorno. -Pokušao sam ptpisati ljude kojima mogu vjerovati. Nekoć bi Dekeovo ime bilo prvo na popisu, ali sada... -Ponovo odmahne glavom. - Imam četrdeset kauboja, gospodine Adams, a znate li koliko sam imena napisoa na ovom papiru? Tri! -uzvikne gnjevno.- Ako vas to može utješiti, gospodine Kennedv - progovorio sam mirno - siguran sam da Bronson nema mnogo ljudi. Dobbs i Fred su mrtvi, ostali su mu još Veru, Clete Smith i možda još koji. Sve u svemu, pet-šerst ljudi. Isto je tako i s Estebanom. Cijela banda nema više od desetak ljudi.Barem se tome nadam, pomislio sam, ali to nisma rekao naglas.- Laura, odlučio sam poći u grad kako bih razgovarao sa šerifom Crossom. Hoćeš li poći sa mnom da mi pomogneš?- Svakako. Osedlat ću konja.- Mislite li da bih trebao Amosu poslati poruku telegrafski? - javi se Kennedy.- To nije loša zamisao - odmah se suglasim. - Javite mu da dolazim u grad i da želim s njim razgovarati u vaše ime. Siguran sam da će nam to osigurati bolji prijem.- Dobro.- I dalje radite na tom popisu - nastavio sam, pogledavši ga odlučno -Izaberite barem pet ili šest imena, ali ljudima nemojte reći ništa dok se ne vratim.- Dobro - ponovi.- Vratit ćemo se brzo.- Bit ću spreman.Laura je osedlala svoga konja, a ja sam brzo pripremio Dukea za put.- Poznaješ li dobro Amosa Crossa? -upitam nehajno.- Pa, ne. - Pogledala me vragoljasto.- Ne volim muškarce nižeg rasta, a on ne voli visoke djevojke. To smo ustanovili odmah na početku, čim ga je otac unajmio.

55RIOGRANDBWESTERN- Unajmio?- Možda sam odabrala pogrešnu riječ - hitro se ispravila. - Otac ga je preporučio za taj posao, a to je bilo dovoljno da gradsko vijeće odabere baš njega. Amos je dobar šerif, u to ne trebaš sumnjati.Amosa Crossa zatekli smo kako čita Kennedvjev brzojav. Sumnjičavo nas je promatrao dok smo se približavali njegovu stolu.- Gospođice Kennedy - rekao je i uljudno pozdravio Lauru. Mene je pogledao s izražajem gađenja na licu. - Što sve ovo znači, Adams? -upita oštro mašući brzojavom ispred moga nosa.s- Objasnit ću ti - mirno mu odgov-jorim. J- Čekam!(Naslonio se na naslon stolca i [ponudio Lauru neka sjedne. Ja sam [ostao stajati.J- Zašto mi prije nisi došao to reći? -upita kad sam mu sve ispričao.- Nisam znao smijem li ti vjerovati?- rekao sam iskreno.- Ipak si, znači bio u šikari kada su ona dvojica ubijena?- Jesam - priznam ne krzmajući. -Ubio sam Freda, a Dobbsa je ubio netko drugi, da mi ne bi odao tko krade stoku.Tren, dva me kritički promatrao, onda upita:- Svjestan si da te mogu smjesta strpati u zatvor i zvati suca?- Jesam, ali vjerujem da ćeš učiniti ono što je ispravno.- DA - reče on otežući - ono što je ispravno.Nekoje vrijeme zamišljeno gledao u prozor.- Dobro, Adams, poći ću s vama.- Hvala, šerife - rekla je Laura. Bile su to prve riječi koje je Laura prozborila

otkako sam počeo objašnjavati zašto smo došli, no svojim je prisustvom dovoljno pomogla.- Hoćeš li odmah poći s nama? -uptiam šerifa.- Ne vidim zašto ne bih. Mogu pozvati pomoćnika...- Ne treba nam pomoćnik! -prekinem ga brzo. - Barem ne još.- Htio sam reći da ću zamoliti pomoćnika neka preuzme brigu nad gradom za moje odsutnosti. Podigao sam obje ruke.- Oprosti!Ustao je, a za njim i Laura.- Pođite na piće - predloži šerif. -Sastat ćemo se ispred ureda za pola sata.- Dobro. Hvala, šerife!- Ipak ćeš završiti u zatvoru, Adams- rekao je s visoka.Šutke sam kimnuo, puštajući ga da živi u nadi. Kad smo se našli na ulici, Laura je rekla da mora u dućan, kako bi provjerila je li stigla haljina koju je naručila.- Dobro, a ja ću svratiti u salun. Naći ćemo se ovdje za dvadesetak minuta.- Mislio sam da si otišao, ili da si umro - rekao je Bili Chambers kad me ugledao. - Drago mije što sam se prevario.- Kako si, Bille? Mogu li dobiti56

POBUNU NS RANCUpivo?- Svakako. - začas je stavio čašu preda me. - Što se događa? Kako to da si došao ovamo?- Pomirio sma se s neprijateljima -rekao sma sa smiješkom.- Uistinu?- Izgladio sam nesporazum sa starim Kennedvjem i sa šerifom Crossom -objasnim.- Doista? Znači da nitko više neće u tebe pucati?- Nadam se da neće.-Častim te pivom i želim ti sve najbolje - rekao je srdačno. Podigao sma čašu i nazdravio mu.- Ostaješ li još dugo u gradu? - uši-tao je nemarno.Nije mi se svidjelo to pitanje, pa sam zaobišao istinu.- Ne dulje od jednog dana. Zasitio sam se Lansdalea.- Znam kako se osjećaš - kimnuo je s razumijevnajem. - Navrati prije odlaska da se pozdravimo.- Hoću - obećao sam i pružio mu ruku.Toga sam trena odlučio da idućeg dana zaista napustim grad. Uzet ću kola, tako da svi misle da odlazim, zaobilaznim se putem odvesti na Kennedvjev ranč i ondje sakriti. Kradljivci će se osjetiti slobodnima i poći u novu akciju. Bit će to prilika da ih uhvatimo na djelu. Kakva će to biti uzbuna na rancu. Ako sve bude kako valja, ubrzo bih zaista mogao napustiti ovaj kraj.***Kad sam se vratio u šerifov ured,Laura i Cross su me već čekali. Stajali su prilično udaljeni jedno od drugoga, svako kraj svoga konja, kao da nisu razgovarali dok su ine čekali. Šutke smo uzjahali i krenuli prema rancu Kennedy.- Martinez se pitao zašto šerif iz Toro Rojoa nije pronašao tragove -spomenuo sam Crossu dok smo jahali jedan uz drugoga, a Laura odmakla ispred nas.- Pitaš li, možda, time mene zastoja nisam našao tragove?- Samo razgovaram, šerife - nastojao sam da mi glas zvuči nemarno. Šutke smo nastavili put. Tek nakon nekoliko minuta šerif ponovo progovori.- U Landsaleu imam mnogo posla, Adams. Grad je velik.- Da - bilo je sve što sam rekao.

- Osim toga, možda nikada nisam u pravo vrijeme obilazio područje oko rijeke. Na vrijeme da uočim tragov e- nastavio je zamišljeno.- Možda.Ipak, ako je Kennedy tako važan, a Cross tobože štitit njegove interese, čudno je što nije našao vremena da potraži tragove ili neki drugi znak koji bi rasvijetlio krađu stoke.- Mislio si da on to radi, zar ne? -upitam neočekivano.-Što?- Mislio si da je Kennedy naredio svojim ljudima da kradu Martinezovu stoku i zato nisi sporne uo tragove.Nije odgovorio. Nastavio je zuriti ispred sebe u Laurina leđa.- Siguran sam da si pronašao tragove- nastavio sam odlučno. - Ustanovio

5iRIO GRANDE WESTERN

i^^^lPPOBUNU Nil RfiNCD

rsi da vode do Kennedvjeva stada i odlučio da to nikome ne spomeneš. Nije li tako? Ponovo šutnja.-Naposljetku tvoja je dužnost da štitiš Kennedvja.- Tako je. Štitim Enocha Kennedvja. Da sam nekome rekao što sam otkrio, što misliš gdje bih završio, Adams?- Izgubio bi posao?- Prokleto imaš pravo, Kennedv me podržao za vrijeme izbora. Bez njegove potpore ne bih prošao na sljedećim izborima - rekao je umorno.- Mislim da griješiš, šerife - odvratim. - Srozavaš se, a to nije potrebno. Koliko sam čuo, ti si dobar šerif, a ljudi to ne zaboravljaju.- Ipak ljudi misle onoštšo žele. Nisi li ti vjerovao da sam u Kennedvjevu džepu? Istina, on me podržao, ali to je sve. Izlazim mu u susret koliko mogu, jer mu to dugujem, ali nisamu njegovom džepu.- Žao mi je - rekao sam nespretno.-1 ja bih pomislio isto da sam bio na tvome mjestu. Što se tiče krađe stoke - nastavi kao da mi čita misli.- Kennedvja nisam odao samo zato što sam mislio da se krađom stoke sveti Martinezu. Vjerovao sam da jedan drugome oduzimaju goveda i na svoj način izravnavaju račune. Prema to,me nitko ništa ne gubi ako prešutim da sam vidio tragove.- Vjerujem da ni jedan od rančera nije uključen u krađu - promrmljam zamišljeno.- Zato sam i pošao s tobom - polako će Cross. - Nadam se da ćeš i58dokazati to što tvrdiš. Ostatak puta prevalili smo u tišini. Ostavši vjeran svome običaju, nisam dopustio Crossu da jaše iza mene. Bio je uvijek između mene i Laure, ili ispred nas oboje.- Clinte, prije ili poslije Bronson će otkriti da si na rancu - iznenada će Laura. - Što će se tada dogoditi?- Moramo se truditi da to ne sazna. Ako preselim kola iz grada na ranč, Bronson će još lakše otkriti moje prisustvo. Zato upitam Lauru gdje bih mogao sakriti kola.-- U starom štaglju.- Gdje se nalazi?- Prilično je daleko od kuće, obrastao korovom i grmljem. Nitko neće posumnjati

da si kola sklonio onamo.Enoch Kennedv nas je dočekao ispred kuće.- Gdje je Bronson? - glasilo je moje prvo pitanje.- Poslao sam ga na sjeverni pašnjak da pokupi zalutalu stoku.- Koga je poveo sa sobom?- Verna, Cletea Smitha i jo nekolicinu.- Je li ijedan od njih na vašem popisu?- Nije - odgovori nesretnim glasom, a onda se okrene šerifu. - Amose, hvala što si došao!- Nadam se da su Adamsove sumnje opravdane.- Uskoro ćemo to saznati - rekao je rančer.- Vrijeme je da krenemo na sastanak -predložim.- Kennedv uzjaše svoga konja. Zaputili smo se prema šikari u kojojsam se sastao s Bronsonom i ubioFreda.Nadao sam se da ovog puta neće bitimrtvih.Na mjesto sastanka stigli smo prvi.- Nadam se da se nisi prevario u toj djevojci - dobaci Laura ne propuštajući priliku da se okomi na svoju suprnicu.- Dovest će ih, ne brini - rekao sam čvrsto, premda u sebi nisam osjećao takvu sigurnost.Kennedv i Cross su sjeli na jednu stijenu i zadubili se u razgovor, a ja sam neprekidno šetao i pretraživao stijene koje su bile dovoljno velike da mogu sakriti čovjeka.- Uzbuđen? - podsmjehne mi se Laura.- Samo oprezan, dušo.Iznenada začujemo topot konja. Svi smo se trgli. Na vidiku su se pojavila tri lika na konjima. Victor Martinez, Lita i šerif Roberto Aguilar.Kennedv i Martinez izmijenjali su neprijateljske poglede, Aguilar i Cross su se promatrali poput nakos-riješenih pijetlova u borilištu, a Lita i Laura su se naprosto ubijale pogledima.Stajao sam u sredini i prelazio pogledom s jednih na druge. Naposljetku odlučim preuzeti stvar u svoje ruke.- Zašto svi ne sjednete? Stijena ima dovoljno - predložim mirno. Sjeli su svi osim mene.- Sastali smo se da dokrajčimo krađestoke koje su u posljednje vrijeme učestale na oba ranca. Sve dosad vladalo je mišljenje da rančeri jednostavno kradu stoku jedan drugome, no ja sam uvjeren da to nije točno.- Nisam ukrao ništa - potvrdi Martinez.- Ni ja - pridruži mu se Kennedv.- Vjerujem obojici. Štoviše siguran sam da postoji treća strana koja krade sotku obojici, jer zna da ćete okrivljavati jedan drugoga - nastavio sam prelazeći pogledom s Kennedvja na Martinezua. - Znam da suu tu prljavu igru umiješani nadzornici na oba ranca. Rekao sam vam kako sam to zaključio, a sada moramo odlučiti kako ćemo ih uhvatiti na djelu i saznati tko im je vođa.- Najrpije moramo prihvatiti vaše objašnjenje - umiješa se Aguilar dubokim glasom.- Dobro. Tko ga ne prihvaća?- Victore - javi se Kennedv - kunem se da nikada nisam rekao ljudima neka pređu granicu i kradu tvoju stoku, čak ni onda kada sam vjerovao da ti kradeš moju.- Isto važi i za mene, Enoch - odvrati Meksikanac svečano. - Čini se da nas je netko obojicu nasamario.- Cross, Aguilar? - Pogledao sam predstavnika zakona. - Što je s vama?- Ja ću vam se pridružiti sve dok mi netko ili nešto ne dokaže da nemate pravo - odgovori Cross.- I ja ću u tom slučaju s vama - reče Aguilar.

Žene su šutjele i dalje izmjenjujući

59RIOGRAIVDEWESTERNpoglede pune mržnje.- Dobro. Moramo biti na mjestu kad banda krene u sljedeću akciju -rekao sam odlučno.- Otkuda možemo znati kada će to biti? - javi se Cross. -1 gdje?- Znamo odgovor na drugo pitanje. Posljednji put nestala je stoka s Kennedvjeva ranca. Sada je na redu Martinezov. Kada? To je već pitanje. No, smislio sam način da ih natjeramo na bržu akciju.- Kako? - upitaju Kennedv i Martinez uglas.- Zamišljam se u položaju čovjeka koji stoji iza svega toga. Ja ću sep retvarati kao da napuštam grad i cijelo ovo područje. Banda će se osjetiti sigurnom i stupiti u akciju č im ja odem.- Zvuči razumno - reče Cross. Amos Cross je pametan šerif, koji ima vlastitu volju. Za razliku od njega čovjek s povezom je Martinezov nećak i nema vlastitog "ja" Sjedio je na stijeni s izražajem dosade na licu, jedva prozborivši koju riječ. Učinit će ono što mu ujak naredi. To je bilo očito.- Ipak nećemo znati točno vrijeme -umiješa se Martinez.- Tako je. Morat ćemo sakupiti ljude kojima možemo vjerovati i organizirati dežurstvo - odgovorim polagnao. - Gospodin Kennedv je već napravio spisak povjerljivih ljudi, a i vas molim da učinite isto. Martinez kimne.- I dalje pustite nadzornike neka postavljaju stražu nad stokom - nastavim - no i mi ćemo postaviti svoje stražare.- Kako dugo? - upita Aguilar.- Dokle god bude potrebno. Ulogorit ćemo se na brežuljku iza Martinezova ranca ako ustreba. Kada kradljivci dođu, želim da predstavnici zakona i jedne i druge strane budu prisutni.- Postavit ću tebe za svoga pomoćnika - reče Cross.- Ne odbio sam ne želeći objašnjavati zaštoi upitao - Imaš li pomoćnika kome možeš vjerovati?- Imam.- Dobro, poslat ćeš njega. - A vi? -obratio sam se Aguilaru.- Nemam. Toro Rojo je mali grad.- U tom ćete slučaju morati dežurati osobno.- Cijele noći? - upita zbunjeno.- Roberto - progunđa Martinez i čovjek s povezom ušuti. Nije bilo sumnje da se bojao posla koji ga narednih dana očekuje.- Rekli ste da sutra odlazite iz grada. Gdje ćete odsjesti? - upita me Martinez.- Na rancu Kennedv.- Sjajna zamisao! - dobaci Lita zajedljivo.- Tamo će mi biti samo stvari - nastavim - a ja ću biti u brdima s vašim ljudima - rekao sam obraćajući se obojici rančera.- Kada ćemo napasti kradljivce?- Kad budu u ranjivom položaju i kada bude postojala najmanja mogućnost da će doći do prolijevanja krvi.- Gdje?Svi su me napeto gledali dok su čekali što ću odgovoriti.- Nasred Rio Grande.60XIIITri dana su prošla otkako smo se ulogorili u brdima iza Martinezova ranca, a nije se dogodilo ništa osim što smo počeli živcirati jedni druge.- Čini se da ova zamisao i nije tako dobra kako nam se u početku činila- rekao je Amos Cross, žvačući suhu govedinu.

Od početka smo se dogovorili da nećemo paliti vatru, pa nije bilo ni toplog jela ni kave.- Znali smo da to može potrajati, Cross.S nama su dežurali ljudi s Kennedvjeva ranca, njih petorica, i četvorica s Martinezova ranca. Dakako, i Aguilar koji se pokazao posve beskorisnim. Samo je jeo i spavao i gunđao.- Ugasi tu cigaretu - rekao sam jednome Meksikancu koji me zauzvat otrovno pogleda.- Polako, Adams - upozori me Cross. Nakon kraće šutnje nastavi:- Ako si pogriješio, Kennedy i Martinez nam se smiju dok sjedimo u ovoj pustari i očekujemo nešto što se neće dogoditi - progunđa nezadovoljno.- Nisam pogriješio!- Ipak je moguće da su lagali i da kradu stoku jedan drugome - nastavi uporno. - Ja ne namjeravam ovdje sjediti tjednima ni za šta. Mene nitko nije pokušao ubiti i nemam motiva za toliko čekanje.- Razumijem. No postoje i druge mogućnosti. I ti bi mogao biti jedan od članova bande. Sjediš ovdje i gunđaš, a u sebi se smiješ - rekao

P0BVN8 NS RANCUsam promatrajući ga prodorno.- Ili ti! - dobaci on.- To vrijedi i za bilo kojeg od njih -nastavio sam mahnuvši prema ostalima.- Postoji mnogo mogućnosti - suglasi se šerif.- Moja je najvjerojatnija. Ona prava.- Još dvije noći su prošle mirno. Jednu sam proveo pričajući s Crossovim pomoćnikom, koji ga je povremeno zamjenjivao. Petoga se dana predvečer vratio Cross.- U gradu vlada nered - požalio se odmah - Neću moći ostati dugo.- Unajmi više pomoćnika.- Nitko ne želi taj posao. Osim toga, umorio sam se od čekanja i bezrazložnog bdijenja. I od slušanja kako ovaj hrče - dobaci prezrivo, pokazavši na Aguilara koji je čvrsto spavao.- Probudi ga - rekao sam ne skidajući pogleda sa stada koje je paslo na padini ispod nas. - Imam osjećaj da će se noćas nešto dogoditi.Cross je pratio moj pogled.- Što to radi?Tri su čovjeka jahala kroz stado i gurala goveda na jednu stranu. Bilo je očito da odvajaju dio stada.- Ovo je ono što smo čekali. Probudi Aguilara! Čim krenu s govedima prema rijeci, poći ćemo za njima. Gle, eno i Estebana! Odvojili su pedestak goveda - govorio sam dok je Cross budio Aguilara. Meksikanac je psovao i gunđao, ali šerif je bio nepopustljiv. Ja sam utvrdio da su se šestorica ljudi s govedima zaputili prema rijeci. Tamo će predati stoku Bronsonu.61

RIOGRANDEWESTERN- Zašto ne bih pošao obavijestiti gazdu što se događa? - reče Aguilar nervozno.- Nipošto. Bit ćeš nam potreban na granici radi hapšenja.

Dok smo jahali prema rijeci, Cross reče:- Bronson mrzi Meksikance. Zašto bi se, do vraga, udružio s njima?- Nije on gazda, Cross - ponovo mu strpljivo pobjasnim. - Iznad njega je netko jači i on mora slušati. Kennedvjeve sam Ijud eposlao na drugu stranu rijeke, u Teksas. Tako ćemo bolje pohvatati kradljivce koji će se naći opkoljeni sa svih strana.Napredovali smo sporo i Meksikanci su postali nestrpljivi.- Zašto odmah ne pucamo? Jasno je da pred sobom imamo kradljivce. Pobuni se jedan Martinezov čovjek.- Moramo ih pohvatati žive - odgovori mu odlučno Cross. Pri tome je gurnuo Aguilara rukom u lakat. Čovjek se trgne kao da se probudio iz drijemeža.- Tako je - promuca i ponovo spusti kapak, napola oka. Navjerojatno je kako netko može djelovati opasno, a biti tako beskoristan, pomislio sam po ne znam koji put.- Roberto, morat ćeš viknuti Meksikancima da bace oružje i da su uhapšeni.- Kako ti želiš - reče on pomirljivo. Okrenuo sam se prema Crossu, ali me on pretekne.- Znam što jnoram učiniti - reče odlučno.

Meksikanci su izbili na obalu rijeke zajedno sa stadom istodobno kad su se na teksaškoj strani pojavili Bronson i njegovi ljudi. Baš kako smo i pretpostavljali. Primporedaja će se obaviti na rijeci. Kad su Meksikanci zagazili u vodu, dao sam znak za galop i ubrzo smo se našli na obali.- Sada! Aguilar! - viknem. Moram priznati, da mu je glas zvučao autoritativno. Meksikanci su se počeli okretati. Zatim je preko rijek eodjeknuo Amosov glas.- Bronson, ti i tvoji ljudi ste uhapšeni! Bacite oružje! Opkoljeni ste sa svih strana.Opazio sam da se nadzornik okreće. Ugledao je grupu Kennedvjevih ljudi iza sebe.- Bronson! - vikao je Cross, a istodobno je Aguilar pozivao Estebana. Ljudi na rijeci su stali, zbunjeno se ogledavajući i čekajući da im netko nešto naredi.- Adamse - zaori Bronsonov glas. -Jesi li tamo?- Jesam, ovdje sam - odvratim vrlo glasno.- Ti si već mrtav čovjek Čak i ako nas uhvatiš. Učitelj će uhvatiti tebe. Tada se začuo prasak prave puške, a potom na rijeci zavlada opći metež;- Pucaj! - krikne Cross.- Bronson - viknuo sam opazivši da je nadzornik krenuo prema Teksasu.- Poći ću za njim. - dobacim Crosu. Na rijeci se i dalje pucalo. Krave su mukale, kopkajući se u plićaku, a jauci i pucnjevi odzvanjali su sa svih strana. No, ja sam morao poći za Bronsonom. Samo on ili Esteban62

znaju tko je Učitelj. Estebana je netko pogodio u grudi još u početku pucnjave i tako mi preostaje samo Bronson.Bio je u znatnoj prednosti, ali Duke je ubrzo pošto smo prešli rijeku smanjio udaljenost toliko da je Bronson počeo pucati. Kad je ispraznio pištolj, obuzela gaje panika. Bio sam mu za petama. , - Stani, Bronsone - povičem, ali on se nije na to obazirao sve dok mu se nisam našao uz bok. Gurnuo sam čizmom njegova konja i Bronson se našao na zemlji. Puška je poletjela nekoliko koraka dalje od njega.- Pištolj ti je prazan - podsjetim ga kad ga je pokušao izvaditi.U očima mu zaiskri strah.

- Nećeš odmaknuti daleko, Adams. Za to će se pobrinuti Učitelj - rekaoi je, nastojeći da mu glas ne zadršće.- Zašto mi ne kažeš tko je Učitelj, pa da mu pružim priliku?- Pronaći će te kada to on bude htio. Pokvario si mu akciju i to mu sel neće svidjeti. - Zurio je u pušku. j- Samo je uzmi.- Ako me ubiješ, nikada nećeš pronaći Učitelja!Govorio je nervozno, obuzet sve većim strahom.- Već znam tko je on.- Kako to?- Kad se malo razmisli, zna se tko je. Odalo ga je ime. Pogledam ga. -Uzmi pušku. S njom si me gađao tamo u šikari. - Oči su ga izdale. -Od dolaska ovamo nastojao si me ubiti. Ovlažio je usne. - -ajde, skoči! Puška nije daleko.Skočio je, ispustivši ratnički poklič,

POBUNA NA RANCUa ja sam ga poslao u smrt. ***Do jutra su Clete Smith i još neki Kennedvjevi ljudi sprovedeni i smješteni u zatvor Lansdalea. Vern i još nekolicina bili su mrtvi. Esteban također, a.ostali su Meksikanci odvedeni u zatvor u Toro Rojou. Martinez i Lita su došli u kuću Kennedvjevih i ondje sam se oprostio s njima. Martinezi mi je izrazio svoju duboku zahvalnost, a Lita nije krila žaljenje što se više nećemo vidjeti.- Gospodine Adams - obratio mi se Kennedv kad smo ostali sami Laura on i ja, prateći pogledom Martinezove - ne znam kako da vam zahvalim. Kad se samo sjetim kako sam vas dočekao.- To sam odavna zaboravio - Sa smiješkom prihvatim njegovu ruku. -Ipak neke stvari ne zaboravljam . -Uozbiljio sam se.- Da, obećanje da ćete otkriti čovjeka koji stoji iza krađe stoke. Na to ste mislili? - upita Kennedv.- Njega? Njega, sam već pronašao -odvratim mirno.- Zaista?Zapanjeno me pogledao. "- Čim dadem izjavu šerifu Crossu, pobrinut ću se za nj.- Velik mi je teret pao s leđa. - Tko je to? - upita ne krijući znatiželju.- Reći će vam Cross. Zbogom, gospodine Kennedv!Laura ga otprati do kola.- Zašto ne zaboraviš toga čovjeka i ne odeš? - rekla je zabrinuto.

RIOGRANDEWESTERIVOdmahnuo sam glavom.- Njega sam želio od početka, zbog njega srna se toliko zadržao, a osim toga uvijek držim svoja obećanja. Tako su me naučili tamo na istoku, gdje sam pohađao škole. Valja držati obećanje, osobito prema jednom Učitelju - naglasim i spustim joj oproštajni poljubac na usne.*##

- Svratit ću još u salun na piće, a zatim odlazim - rekao sam šerifu pošto sma potpisao izjavu o događaju na rijeci.- Nikad ne bih pomislio da ćeš napustiti grad da nisi pronašao momka koji je sve ovo zamijesio -reče Cross zamišljeno.- Esteban i Bronson su jedini koji su znali tko je on, a oni su mrtvi -odgovorim tobože ravnodušno. Prije no što sam ušao u salun otkopčao sam dva posljednja dugmeta na košulji.- Hej, Clinte. Kako si? - dočeka me Bili vedro. - Mislio sam da si odavna napustio grad.

- To su svi mislili. Htjeli smo pohvatati kradljivce stoke - objasnim mu mirno. - Sinoć nam je to pošlo za rukom.- Zaista? Što se dogodilo?- Pohvatali smo ih. Sve. Neki su mrtvi, a većina ih je završila u zatvoru. - Načas ušutim, a onda dodam: - Ostao je samo Učitelj.- Ovlažio je usne jezikom.- Smiješno ime.- Čudno je da to kažeš ti, koji si ga odabrao? - hladno mu odgovorim.- O čemu to govoriš?- O čovjeku koji je obrazovanje stekao na Istoku, ali nije bio zadovoljan jednostavnim životom. Skovao je plan, pronašao ambiciozne i gramzljive suradnike i počeo ga ostvarivati. Od prodanih goveda dobivao si mnogo više no^ što ovdje zarađuješ.- Ovaj prljavi salun nije ono što želim. - Oči mu zasvijetle opasnim sjajem. - Položi desnu ruku na točionik - glas mu je zvučao prijeteći - a a lijevom otkopčaj pojas i baic ga na pod!- Ti si gazda, Učitelju! - podrugujem se.- Sada se odmakni.Znao sam da u ruci drži pištolj, pa sam šutke poslušao, čekajući svoj trenutak. Čuo sam Učitelja kako moli trojicu gostiju neka napuste salun. Taj čovjek odista na sve misli. Nije želio svjedoka. Ostali smo sami.U trenutku kada je povukao obarač ja sam posegnuo za malim pištoljem kalibra 22, skrivenim u košulji i istodobno se bacio u stranu. Prednja se strana točionika raspsrnula, ali ja sam ostao neozlijeđen. Triput sam povukao obarač i učinio ono što sam obećao.-Kraj-