VJESNIK KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKOGA

Z E M A L J S K O G A A R K I V A .

UREUJE

D R IVAN PL BOJNII KNINSKI.

~ GODINA X.

KNJINICA S . DRAVNOG ARKIVA

U ZAGREBU,

ZAGREB 1908. TISAK KRALJ. ZEMALJSKE TISKARE.

K N J I N I C A mum DRAVNI ARHIV

Z A O R I I

Rasprava De administrando imperio. (The treatise D e a d m . imp.)

Napisao J. B. Bury, profesor moderne historije u sveuilitu cambridgeskom.1

Rasprava cara Konstantina V I I . , poznata pod neprikladnim naslovom, to joj ga je njezin prvi izdatelj Meursius nadjenuo, De administrando imperio, prouena je u djelovima svojima tako pomno kao malo koji dokumenat byzantinske literature. Al i je prouena samo u djelovima. Dragocjene i vanredne notice, to se odnose na slavensku i ugarsku povijest, mikroskopikim su nainom iztraivali radoznali slavenski i ugarski istraivai, eljni da prodru tminu, koja obavija razne zgode i nezgode njihovih plemena; a drugi im se prikljuili u tom istraivanju. I rasprava je takova, da joj se pojedini komadi dadu pojedince raspravljati. Odsjeci, koji rade Hrvatima i Srbljima, Maarima i Peenezima, Ibercima i njihovim susjedima, mogu se izvaditi i tiskati kao nezavisni dokumenti. 2 Posljedica je bila, da se rasprava nije prouavala kao cjelina. Takovo prouavanje je ipak neophodno nuno. Sada se openito priznaje kao osnovno naelo u historijskom radu, da je filoloka kritika (literarna i ona to vrela ispituje) nuna priprava za pravo upotrebljivanje autoriteta. Dokumenti nisu gotovi za konstruktivan rad historiara, dok nisu bi l i podvrgnuti analitikim operacijama filologa. Analiza Konstantinove rasprave tim je potrebitija, to je njezin raznolini sadraj tako vaan za historijske istraivae na mnogim poljima istraivanja. Ne moemo dosta zahvalni biti na onom vrijednom materijalu, koji slui provizorno kao komentar djelu De administrando imperio", to ga je Rambaud dao u svojoj velikoj monografiji ivotu i vremenima Konstantina Porfirogeneta.3 Al i je francuski historik

1 Byzantinische Zeitschrift, XV. ., J. 1906, pp. 517577., preveo s engleskoga prof. . Lochmer. Donosimo ovu velevanu raspravu uenoga engleskoga historika u tvrdoj vjeri, da smo ti ne uinili veliku uslugu i naim domaim radnicima. Uredn .

2 Na primjer slavenski od Safarika, junoslavenski od Rakoga, maarski u novoj publikaciji maarske akademije, kojoj e publikaciji biti dalje govora.

3 Kao to je Diehl istinito kazao g. 1899.: dananji dan jote stvar zaista van-redna u predmetu, koji su novija istraivanja malone obnovila, ova knjiga, stara blizu trideset godina, nije nipoto zastarjela (Etudes byzantines, 1905, . 37). Mi moemo ovu opasku ponoviti i danas, a knjiga je za est godina starija.

8

92

posvetio samo etiri stranice razmatranju razprave kao jedne cjeline. Ja se nadam, da e ova studija, to j u evo pruamo kompoziciji Konstantinova djela i njegovim vrelima, dobro doi kao prvi pokus, da se zadovolji ozbiljnoj potrebi, koju sam i sm osjeao. 1

S a d r a j :

1. Pieva razdioba sadraja. 2. (glave). 3. Kronologijska data. 4. Dokaz krpeu: cc. 2936 (Dalmacija). 5. Dokaz krpeu: cc. 1425 (Saraceni). 6. Formula (). 7. Vrela: poslanstva i t. d. 8. Juna Italija (c. 27): vrelo i t. d., pripovijest Narsesu. 9. Juna Italija (c. 29): Odnos prema Vita Basilii. 10. Venecija (cc. 27, 28): vrelo. 11. Italija (c. 26): vrelo. Liutpranda Antapodosis. 12. Dalmacija i juni Slaveni (cc. 2936): vrela. 13. Maari i Peenezi (cc. 3740): vrela i t. d. 14. Sarkel (c. 42). Nastavak Theophana. 15. Opsjedanje Patre (e. 49): vrelo. 16. Kronologijski prijegled. 17. Logika pogrjeka rasprave i znakovi nepotpunosti. Njezina

vrijednost.

1. Dok se je car Konstantin bez sumnje sluio pomou tajnika i pomagaa u sastavljanju ove svoje rasprave,2 nema niti najmanjega

1 Nisam se potrudio, da pogledam G. Laskinova Socinenija Konstantina Bagriano-rodnago teuiah i narodah, Moskva 1899, poto se jasno vidi iz druge notice S. dimitriua u . . IX (1900) 51523, da su bez svake vrijednosti i da se iz njih ne moe nita nauiti.

2 Spominjat u j u u budue kao Adm. Nesretno ime, to ga je uveo Meursius, traje ve odvie dugo i odvie je raireno, a da bi ga se moglo. odbaciti. -, ako i nesravnjivo bolje, ne pokriva drugi dio djela. Ad Romanum bilo bi najkorektnije; ali ima jo jedna rasprava, koja moe sebi prisvajati pravo na isti naslov, u Apendixu k djelu De cerim., B. 1.

Ja se ovdje pozivam uvijek na stranice Bekkerova teksta (1840). Bekkerov rad bijae: da je kolacionirao stari tekst Meursija (1611 i 1617), osnovan na jednom loijem palatinskom Ms.u, sa popravljenim tekstom Bandurija (Imp. Orient, vol. 1, 1711), koji se osniva na najboljem to postoji Ms.u, Parisinu 2661, sada 2009; da zabiljei varijante ovih edicija; i da doda njekoje ispravke iz samog Parisina. U Bekkerovim notama znai v u l g o Meursius -\- Banduri. Na pr., obnova mjesto , . 166, 13, ima se pripisati Bekkeru. udnovato je, da Bekker nije metnuo sprijeda nijedne rijei predgovora, kojima bi rastumaio, to je uinio. manuskriptima je raspravljao Vari u Akademiai Erfesit maarske akademije, 72, 71012, Dec. 1895. Njegov mi lanak nije

93

svjedoanstva, koje bi nagovjeivalo, da to nije njegovo vlastito djelo u najpotpunijem smislu rijei, u pojedinostima izvedbe kao to u openitoj osnovi i ureenju. On govori u svoje vlastito ime u predgovoru (pp. 6567) i na drugim mjestima, gdje se na svojega sina obraa (6768, 90, 46, 182, 112, 213, 23214, 2, 216, 1218). Osjeamo takoer osobnu notu na mjestu, koje se ironiki odnosi na Romana Lekapenu (241, 8 5 ( ).1 Nemamo razloga da dovodimo u sumnju njegovu osobnu odgovornost za sva mjesta rasprave.

U predgovoru, p. 66, tumai on njezino ureenje. On navodi, da se ona dijeli na etiri dijela:

1. naela za postupanje sa barbarskim susjedima carstva, pokazujui koji su narodi opasni i kako se oni mogu drati pod uzdom diui druge narode protiv nj ih;

2. nepravedne zahtjeve barbarskih naroda i kako ih susretati; 3. opisnu etnologiju, historiju i geografiju naroda, to opkoljuju

carstvo; i njekim zgodama izmeu carstva i raznih naroda; 2 4. njeke domae promjene i javne dogaaje unutra u carstvu. Rasprava odgovara ovomu opisu njezina sadraja, i dijeljenja iz

meu ova etiri odsjeka oznaena su prijelazima, u kojima car oslov-ljuje svojega sina.

2. Sada da poredamo glave () i vidimo, kako one odgovaraju razdjeljenjima auktorovim.

P r i j e g l e d s a d r a j a : 1. Kako postupati s barbarskim narodima = pp. 6781 = cc.

113, paragrafi 1 i 2; 2. kako se vladati prama zahtjevima tih naroda == pp. 8190 =

ostatak glave 13; 3. etnologija, geografija i t. d.,

A. Saracena, panije, Italije, Dalmacije i sjevernih naroda = pp. 90182 = cc. 1442;

B. istonih naroda 3 = pp. 182213 = cc. 4346 (osim posljednjeg paragrafa);

pri ruci, ali iz notice Pecza u . . VI. 590 zakljuujem, da on nije spomenuo Palatina Meursijeva. Ovaj postoji kao br. 126, ff. 2 129, palatinskih rukopisa u Vatikanu. Napisao ga je Antonius eparcha, dok je jo bio djeak, u 1509. Vidi Stevenson, Codd. Mss. Pal. Graec. Bibl. Vat. (1885) p. 60.

1 Takoer u iberijskom pripovijedanju pp. 2005. 2 Ovo potonje bi se moglo smatrati kao samostalan odsjek, ali ini se, da to

pisac vee tjesnije s 3 odsjekom. Ova se etiri dijela oznauju sa , , ' , i .

3 Razdjeljenja su u istinu nepotpuna i nelogina: Saraceni bi morali doi pod B, a Italija s Dalmacijom bi morale sainjavati posebno podrazdjeljenje. ini se, da je kasnije smiljeno odvojiti od A. Vidi nie 17.

94

C. njekim odnoajima izmeu carstva i raznih naroda = pp. 213216 == cc. 46 konac 48 sredine;

4. nutarnje promjene == pp. 216270 = cc. 48 sred. 53. Ovaj prijegled pokazuje na prvi pogled, da glave ne odgovaraju

auktorovoj razdiobi materijala niti ne prikazuju njegovu namjeru. 1. C. 13 ima naslov , to se moe primijeniti samo na prvi paragraf. Drugi paragraf (p. 81, 1315) tie se neprijateljstva Peenega protiv Maara. Jasno je, da bi ove dvije notice morale sainjavati jednu i l i dvije posebne glave; apsurdno je, to su prilijepljene k poetku glave, koja ide u drugi odsjek rasprave. 2. I apsurdno je, ako glave i njihovi naslovi imaju kakav smisao, da ovaj drugi odsjek nema nikakvog naslova. 3. Isto je nelogiko, da se prijelaz od treega k etvrtom odsjeku nalazi u sredini glave (48).

Jedva moemo izbjei zakljuku, da prvobitno nije bilo razdiobe na numerirane glave. Razdioba bi osnovana na kratkim sadrajima i l i prikazivanjima, koja bijahu napisana na prikrajku lista, po opem obiaju, da se olaka itanje. Da l i ova marginalna kazala bijahu dodata (kao to bih smatrao da je vjerojatno) u originalnom manuskriptu, i l i ne bijahu, ona ne predstavljahu niti im je svrha bila da odrede adekvatna podrazdjeljenja djela. Ona bijahu samo onako po prilici vodii za itaoca, i u mnogim prilikama su isputena, gdje bi ih imali oekivati. Dalje iztraivanje uinit e to jo jasnijim.

P. 79. Na kraju glave 9., koja je posveena Rusima, dolazi kazivanje . Ovo je sasvim tue onome, to je osprijed, i ako glave u ope to znae, imalo bi sainjavati jednu glavu zasebe. A da to nije bilo odijeljeno, ima se pripisati faktu, da ne bijae oznaeno marginalnim kazalom.

Pp. 82 sqq. udnovato je, da se nije pokualo oznaiti dijelove drugoga odsjeka rasprave marginalnim kratkim sadrajima. Budui da se t r i pretresaju, taj se odsjek naravski raspada u t r i dijela (82, 684, 10 ; 84, 1185, 2 1 ; 85, 2290, 3), koja bi svakako sainjavala t r i glave, da je razdioba u glave bila u osnovi knjige.

Pp. 96 sqq. Glave 21. i 22. morale bi biti, da su razdjeljenja logiki ureena, razlomljene na vie glava po analogiji glava 15.20, Ovaj dio djela, koji velikim dijelom potjee od Teofana, bit e doskora podvrgnut tonijem ispitivanju u 5.; ali ja u ovdje istaknuti, kako natpis glave 21. odaje narav ovih tako zvanih naslova.1 ,

95

6171" nije datum nijednoga dogaaja, koj i se opisuje u toj glavi. Dogaaj, kojim se ta glava poinje (- ot ) pripada godini 6169 (Teof.) i datiran je kao . je umro u 6171; s toga rijei . jesu oevidno marginalna nota za .

. 113. Oevidno je, da bi dva posljednja paragrafa glave 25. imala biti posebne glave, i da se oznaka na elu . ' iz historije Teofana" odnosi samo na prvi paragraf (pp. 110, 8112, 5).

Pp. 121, 19122, 23. Sva ova mletaka stvar tjesnije je vezana s iduom glavom nego l i sa jugo-italskim poslovima, koji zapremaju glavni dio glave 27.

P. 217. Naslov glave 48 ( ) nagovjeuje ve svojim oblikom, da je marginalni dodatak.

. 220. Naslov glave 50 (glede peloponeskih Slavena i Majnota") dade se primijeniti samo na pp. 220, 21224, 17, i ne tie se svega ostaloga ostatka te glave" (pp. 220, 22233), koji radi raznim stvarima, te bi morao initi njekoliko posebnih .

Pp. 2423. Posljednja t r i paragrafa glave 51 ne pokriva naslov. P. 214. c. 47. Ovdje je njeto drugo. Naslov je, to nisu ostali

naslovi, kategorian u formi: . Tekst poinje sa -, akoprem nije otok bio prije spomenut. Oevidno je, da reenica nije naslov ve dio teksta.

Ovo istraivanje dokazuje izvan svake sumnje, da ne predstavljaju logiko dijeljenje sadraja, ve a su nasumce dometnuta marginalna kazala. 1 Zaista, da je ovaj sistem marginalnog prikazivanja bio potpuno proveden, mogao bi bio sluiti kao osnovka zgodnog ureenja po glavama; ali, kao to smo vidjeli, taj sistem je vrlo manjkav, i prema tome ureenje, za koje je on odgovoran, smuuje samo itaoca i nagruje konstrukciju djela, pomaui sakrivati znaenje rijei upravljenih Romanu, kojima je Konstantin promiljeno obiljeio ne samo etiri glavna odsjeka djela, ve i pododjele odsjeka treeg.

Ako se u ovom lanku pozivljem na numerirane glave, to inim udobnosti radi, neprejudiciraju ovomu zakljuku.

3. Sastavljanje rasprave proteglo se preko njekoliko godina. Terminus post quem je oevidno 15. srpnja, 948., datum smrti Romana I . , kojem se vie puta govori, da nije ve na ivotu (cp. p. 88).

1 Jedno marginalno kazalo (index) sauvalo se na okrajku (in the margin) parikog rukopisa na poetku glave 42; vidi Bandurijevu opasku, edd. Bonn . 369, in ms. eadem manu ad marginem scribitur: .". .

96 Glave 27. i 29. bijahu pisane u A. M , 6457, ind. 7 = A. D. 9489 (pp. 120, 137), a glava 26. ne kasnije od A. D. 950 (p. 118, - ovu ). 1 S druge strane glava 45 bi napisana u A. M . 6460, ind. 10 = A. D. 9512 (p. 199). Rambaud ini ovaj zakljuak: Ovako barem 29 prvih glava bijae redigirano g. 949. i 950.; dvije su godine od tada prole prije redakcije glave 45; a tek idue godine (953.) izila je knjiga na svjetlo". 2 Ova tvrdnja nagovijea, da je po Rambaudovu shvaanju prvi dio knjige bio sastavljen god. 949., a ostatak da bijae postepeno dodavan teajem iduih trijuh godina, i l i da knjiga bi onda metnuta na stranu, te dovrena god. 952. Po istom naelu Marczali zakljuuje 8 kao vjerojatno, da su glave Maarima i Peenezima, cc. 3640, budui da se nalaze meu c. 29 (A. D. 9489) i c. 45 (A. D. 9512), morale biti napisane u A. D 950, 951.

Ako je ova teorija neprekidnog sastavljanja djela onim redom, koji njegovi dijelovi zapremaju, ispravna, mogli bismo pokazati interval od barem jedne godine, u kojem je ono bilo posvema prekinuto. Jer u svakom sluaju imamo odreenu granicu datuma za izradbu glave 30. U njoj nalazimo ovu noticu (p. 144, 710): ot * " . Smisao je rastumaio nainom, koji uvjerava, i to za prvi put, Westberg, 4 koji je pokazao, da Konstantinova obuhvaa eku, Moravsku i zemlju Slovaka. 5 Ovo se mjesto s toga odnosi na eku dravu a u to vrijeme bio je Boleslav I . A l i Boleslava podvre Oto Veliki u ljetu (svibnju i l i lipnju) 950. 6 Ovdje dakle imamo novi datum za Adm. srpanj 950. kao gornju granicu za gl. 30. Nain ipak, kojim Konstantin govori podvrgnuu ekog kraljestva

1 Lotar je umro 22. nov. 950 (Dmmler, Otto der Grosse, . 184, n. 2). 2 L'empire grec, . 172. Ne vidim razloge dodatku et 950", poto je ova go

dina, datum Lotarove smrti, samo j edna meda. 3 A magyar honfloglalas kutfi (izd. maarska akademija), 1900, p. 90: a ma-

gyarokrol szolo fejezetek a kett kzze esnek es igy nemi valoszinseg szol a mellett, hogy ezeket 950951ben irta.

* Ibrahim's-Ibn-Jakub's Reisebericht ber die Slavenlande aus dem Jahre 965. (Zapiski petrogradske akademije, ser. VIII, cl. hist.-phil., III 4 1898) pp. 97101. Ove su stranice vrijedne za studij Konstantin ovih biljeaka Velikoj Moravskoj i Bijeloj Hrvatskoj. Jedna od toaka je, da je staro leko kraljestvo prestalo biti prije vremena Konstantinova, moda uniteno od Svjatopluka.

5 Safarik je ve vidio, da se tu podrazumijevaju Moravska i Ceska (Slawische Altertmer I I . . 244), ali je propustio ii naprijed k Westbergovom logikom zakljuku. Westberg izjednauje sjevernu Srbiju sa Galicijom + malom Poljskom = Quellengebiet Dnjestra i Visle. Ja ne mogu prihvatiti ovu Bijelu Srbiju. Malo se moe tome sumnjati, mislim (sa Roeslerom i Jagiem), da je (Adm. 152) Boio-haemum.

8 Vidi Dmmler op. cit. pp. 1791. Boleslav je bio nezavisan od A. D. 936.

9 7

pod Otona, ne pokazuje, da su te rjei bile napisane u povodu toga, to je on neposredno prije toga dobio vijest uspjehu njemakoga kralja. Moemo kazati sa vjerojatnou, da je gl. 30. bila napisana poslije 950. Bio je tu dakle interval od vie nego li jedne godine, vjerojatno ne manji od dvije godine, izmeu gl. 30, i notice u gl. 29., koja je datirana 9489.

Ako su dakle dijelovi knjige bili pisani onim redom, u kojemu se oni sada nalaze, moramo uzeti, da je djelo bilo prekinuto u sredini dijela, koji radi Dalmaciji, te da nije bilo nastavljeno dvije ili vie godina. Ali je l i se moe odrati pretpostavka, na kojoj se to osniva? Oevidno su jo dvije druge mogunosti. Rasprava mogla je biti nacrtana kao cjelina i vei dio njezin napisan g. 948.9., ali njekoliko odsjeka, da l i malo ili mnogo, moglo je biti umetnuto za iduih njekoliko godina. Ili lanci raznim predmetima, kojima se raspravlja, mogli su biti pripravljeni nezavisno jedan od drugoga i pohranjeni kao u pretincima teajem godina 949.-52., te nisu bili poredani u svoj konani red prije god. 952. ili kasnije. Pokazat u ovdje kasnije ( 11.) po kronologijskim datima, da gl. 26. nije bila sastavljena prije 8. in-dikcije, i s toga poslije gl. 27., koja kao to smo vidjeli ide u 7. in-dikciju. Ve po ovom rezultatu mogli bismo zabaciti teoriju konsekutivnog sastavljanja. Ali nezavisno od odreenih kronologijskih data otkriva ispitivanje rasprave fakta, do sada nepoznata, koja se dadu rastumaiti jedino jednom od ove dvije alternativne hipoteze, ili je prethodna skica bila preraena i rairena, ili je rasprava sastavljena od sbirke notica, napisanih s nakanom, da se utjelove u raspravu, ali bez obzira na red, u kojem su one imale kasnije izai. Sada idem, da izloim razloge za ovaj zakljuak.

4. Gore smo pokazali, da dok je glava 29. bila napisana u 7. indikciji, 9489., glava 30. nije bila napisana prije 9. indikcije, 9501. Ova se kronologijska data potvruju drugim nutarnjim svjedoanstvom, koje pokazuje, da ove dvije glave nije mogao, u koliko se dade shvatiti, sastaviti u jednu cjelinu jedan isti auktor u isto vrijeme. Utemeljenje Spljeta spominje se tri puta;1 ali odluan dokaz, da su ove dvije glave bile napisane nezavisno jedna od druge, je dvostruko pripovijedanje avarskom osvojenju Salone, pp. 141, 15143, 2 0 = 126, 8128, 2. Jedan pogled pokazuje odmah, da ovdje imamo posla s dvjema reprodukcijama istoga originalnog dokumenta, koje je pisac nainio u raznim vremenima.2

Sada idue glave (31.36.), koje rade Slavenima Dalmacije i 1 Pp. 125, 21, 237, 15, 141, 11; a opet se spominje svezi s Hrvatima.

2 Vidi nie 12.

98

Srbije, tijesno su vezane s glavom 29. i bile su sastavljene u isto vrijeme. Ovo je u istinu dokazano faktom, to pisac u glavi 29. upuuje itaoca unaprijed na glave 31.36. On kae (128, 7): -' - , - .1 Sada Hrvata, Srba i t. d. jesu glave 31.36. Opravdano se dade zakljuiti, da je piui ovo mjesto Konstantin ve bio pripravio notice i upravo smjerao da ih sastavi u 31.36.

Odatle slijedi, da glave 29., 31.36. 2 ine konsekutivan tekst, i da je glava 30. kasniji dodatak, sastavljen nezavisno i sadravajui dijelom novi a dijelom stari materijal. Piui gl . 30. pisac je zaboravio, da je ve pripovijedao osvojenje Salone u gl. 29. i jednako je zaboravio fakat, da se dolasku Hrvata i njihovoj pobjedi nad Avarima pripovijeda u gl. 31. Ova dva ponavljanja nagovjeuju oboje, i da je gl. 30. znatno kasnije umetnuta, i da djelo nije nikad imalo konane revizije. 3

Moe se dodati, da se dio sadran u gl. 30. razlikuje oblikom od gl. 28. Mora se primijetiti, da se notice kroz vei dio rasprave uvode formulom i l i jednostavno , toka koju emo nie ( 6.) potanje razmotriti. Sada u gl. 29. kao to u gl . 31.36. ove se formule upotrebljuju kao to redovito, ali ne u glavi 30. Ova 30. glava pako uvodi se predgovorom, kakav ne dolazi nigdje drugdje, osim na poetku glavnog odjela i l i pododjela rasprave: , (. 140).4 Tako je formalno takodjer gl. 30. njeko prekidanje; 31. slijedi naravno odmah iza 29.

Ovako vidimo, da se teorija konsekutivnoj kompoziciji ne moe odrati. Al i ima jo d o k a z a .

5. Trei se odjel poinje sa historijskom skicom kalifatu, i 1 Predikat je ispao iz teksta i nadomjeten je u Bandurijevu prijevodu u smislu

upravo protivnom onomu, koji se zahtijeva. Ovo je ve istaknuo Grot, Zur Kritik einer Stelle des Constantinus Porphyrogenitus, Arch. f slav. Phil. 5 (1881) 392. On predlae: . Radije: . Ovaj izostavak bijae ex homoeoteleuto.

2 Zusammengehrigkeit ovih glava, za razliku od gl. 30., osvjetljuje se nadalje faktom, da se u njima istie odnoaj slavenskih naseljenika s Heraklijem (njegovo ime dolazi u deset konteksta), doim se u gl. 30., gdje se hrvatsko osvojenje takodjer biljei, nigdje na njega ne poziva.

3 Nadalje, piui gl. 31., nije on nita znao krtenju Hrvata u 9. vijeku, koje on spominje u 30. Vidi nie 12.

4 Taj se razlikuje od prijelaza izmeu odsjeka, to nije naroito upravljen na Romana.

99

analiza ovoga dijela (pp. 90106), koji potjee poglavito iz Teofana, pruit e nam dublji pogled u proces, kojim je rasprava sastavljena. Moramo ga ispitati u pojedinostima, i u tu u ga svrhu razlomiti u vie odjela, koje u oznaiti alfabetskim slovima.

a = pp. 90, 1392, 7 ( = c. 14), Mohamedu, uzet je malo ne rije po rije iz ora Monaha, I I . 697699 i 706 (ed. De Boor), koji zavisi ovdje poglavito od Teofana A. M. 6122 (De . 333, 14334, 22). 1

b = . 92 ( = c. 15), podrijetlo i znaaj Fatimit. Vrelo nepoznato. Ovdje, kao to u a, zove se Mohamed (kao to u ora Mon.); doim je u dijelovima, koji potjeu iz Teofana, oblik . Ova su dva oblika izjednaena.

c p. 93 ( = c. 16), Hidra. Naslov ovoga -a sastoji oevidno od dvije marginalne note: [] . [] ". Druga je pravilno marginalno kazalo, doim prva je nota k rijeima - , davajui vrelo. Ima se pripomenuti, da datum nije dat po eri, koju upotrebljuje Teofan, ve po carigradskom raunanju.

d = pp. 93, 1494, 15 ( = c. 17) Abubekru i muhamedanskim doktrinama, prepisan je iz Teofana A. M . 6122, izuzevi dva retka, p. 94, 13, koji oznauju prijelaz u prepisivanju. Pod tom godinom, prigodom smrti Mohamedove, daje nam Teofan izvjee Mohamedanizmu. Srednji dio ovoga izvijea iziao je ve u a, gdje nije uzet iz originala ve iz ora Monaha. Ovdje su prepisani poetni i konani dio, te su odijeljeni jedan od drugoga dvjema recima, koje smo upravo spomenuli. Ovako:

Adm. 93, 1494, l = Theoph. De Boor 333, 1 - 1 3 Adm. 94, 13

Adm. 94, 315 = Theoph. De Boor 335, 1727. A l i akoprem a i d nadopunjuju jedan drugoga, u ope, s pogledom

na original, ponavljaju oni jedan drugoga u jednoj toki. Konani dio mjesta iz Teofana, koji je prepisan potpuno u d, reproduciran je u kratko (iz ora) u a (91, 2092, 2). Svrh toga jedno kazivanje kronografa dobiva razno tumaenje u a i u d:

Theoph. 134, 16: < > , , .

91, 17 ( = ore Mon.): - 1 Reenica , 91, 2192, 1, nalazi se samo u Coislinia-

nusu 305, koji predstavlja prvi oblik oreva djela: cp. De Boor, Praefatio njegovoj ediciji ora pp. XLVIII.LXX. , .

100

. , (sc. ) .

d 94, 2 : , .

Oito je, da je, dok je pisac, koji je napisao d, s pravom odnosio na Mohameda, pisac, koji je napisao a, to jest ore, mislio, da je subjekat glagola .

e = pp. 94. 1896, 6 (cc. 1820), kalifati Abubekra, Omara i Othmana, kratke notice izvaene iz Teofana:

94, 1821 = Theoph. A. M . 6124, 6125 95, 3 - 1 4 = 6127 1 95, 1617 = 6139 95, 1 9 2 2 = , 6140 95, 2 2 9 6 , 2 = 6145 Na kraju ovoga mjesta zabiljeen je kalifat Moavijin. Spomenuta

je i ekspedicija protiv Carigrada (Theoph. A. M. 6165), te se dodaje: ' . Teofan ne kae nita Efezu i Halikarnasu, ali Smirni vidi sub A. M . 6164.

/ = . 96, 997, 10 (c. 21), (1) Mardajti i zakljuak mira izmeu Moavije i Konstantina IV. , (2) borba izmeu Moavije i Alija. Vrelo: Teofan:

97, 997, 2 = Theoph. A. M . 6169. 97, 210 cp. Theoph. A. M . 6147, 6148, 6151. g = pp. 97, 1198, 1 (c. 21), Maurofori i saracensko osvojenje

panije. Ovo se prikljuuje k zadnjim rijeima odjela / ' i mora se isporediti sa Theoph. A. M. 6240, 6241. Ovo mjesto zadaje potekoa i mora se pomnije ispitati.

' [sc. ) , , , , , . ' , . . ' , , . .

1 osvojenju Jerusolima daje tekst Teofana . Konstantin daje (krivo) (to nije opazio de Boor).

KNJINICA U ZAGREBU,

101

U tekstu, kakav je sada, oito je protuslovlje. Pisac, hvalei se svojim znanjem podrijetlu Omajadske dinastije u paniji, osobito naglasuje, da nijedan grki historik tome ne pripovijeda, i onda dodaje, ovakovo je izvijee Teofana!" Mi mu ne moemo pripisati ova-kovu apsurdnost.

Kao injenicu navodi Teofan prijelaz u paniju sub a. 6241. Sada da isporedimo njegovo pripovijedanje s Konstantinovim.

De Boor 424, 11 - .

425, 13 ' -.

426, 1 ' , , , .

Razlike izmeu ova dva izvjetaja su bitne i nema nikakve slinosti, koja bi potvrivala mnijenje, da je Konstantin poznavao pripovijedanje Teofanovo. Konstantin je pomijeao dvije razne stvari: osvo-jenje panije po Tariku u A. D. 711 (u vrijeme, kao to on kae, Justinijana) i dolazak Abdar-Rahmana ( ) u . D. 755., koji je zapoeo panijsku dinastiju Omajada. Zbog ovog mijeanja on antidatira smrt Marvana I I . i uzlazak Abesida za etrdeset godina. I ova pogrjeka tumai, kako se to dogodilo, da je on pregledao pripovijedanje Teofanovo. Ovo osobito isticanje, da nijedan na historik" ne spominje ovih injenica, bez sumnje znai, da je on traio koju noticu njima u Teofanu A nije j u naao, jer je traio pod vladom Justinijana. Teofan mee taj dogoaj na njegovo pravo kronologijsko mjesto. Razlika izmeu ova dva pripovijedanja pokazuje se nadalje i tijem, da Konstantin jasno shvaa vanost jednog osobitog potomka Moavijinog (naime Abd ar-Rahmana), a Teofan govori samo openito sinovima i roacima Marvana. Odavde proizlazi sasvim jasno, da se reenica . . ne odnosi na ono, to sprijeda dolazi. ini se, da je to marginalna nota, koja je dospjela u tekst (sa dodatkom rijece ), i da se odnosi na ono to slijedi.

h = p. 98, 116 (c. 21) nasljednici Moavije. Vrelo, Teofan, A. M . 6171, 6175; a za smrt Konstantinovu (sa pogrjenim dodatkom ) . . 6177.

i == . 98, 17102, 16 (c. 12), Moavija kao vojskovoa i kalif i podsjedanje Carigrada u A. D. 717. V^elo nepoznato. Ovdje se Moa-

102

vija uvodi nanovo, kao da nikad prije nije bio spomenut. Razorenje kolosa u Rodu pripovijeda se opirnije, a borbi s Alijem (koja se bila spominjala u f) govori se u drugoj i potpunijoj formi.

k = pp. 102, 20106, 19 (c. 22), nasljedstvo kalifa: Abd alMalik i Justinijan I I . , Valid, osvojenje Afrike i panije, nasljednici Valida. Vrelo, poglavito Teofan.

Tekst se zapoinje ovdje iznenada: - . Naslov ove glave tumai, to se misli pod :

. - (sic) .

Jasno je, da su ovdje dvije razliite note. () ^ je marginalno kazalo, koje kazuje predmet teksta (103, 1105, 2). Ali je nerazumljivo; jedva bi to moglo znaiti . Ja mislim, da je to pokvareno i da bi se moralo ispraviti u , () je marginalna nota, dodata,

da rastumai . A l i tekst, kakav je sada, oevidno pokazuje, da je neposredno

pred rijei , dolazila reenica, u kojoj se spominje Justinijan. Drugim rijeima, one dolaze neposredno iza p. 98, 16 ( ' ), te tumae razliku izmeu njegovog prvog vladanja i njegovog kasnijeg uspostavljenja. Ovo se nadalje razjasnjuje reenicom, koja slijedi (103, l ) : . Koje godine? Imamo se povrati t i k 98, 16, da otkrijemo i godinu, koje je Konstantin IV. umro, a Justinijan naslijedio. Ovako, da moemo rastumaiti tekst, moramo uzeti, kao da nema onoga dijela, to sam ga oznaio kao i ( = pp. 98, 17102, 16).

Sada moemo isporediti tekst od k sa Teofanom. p. 103, 117 = Theoph. A. M. 6178, De . 363, 620. Zatim slijedi ' . Ovo ipak ne pripada istoj, ve iduoj, godini (A. M . 6179). Jedno mjesto moralo je iz teksta ispasti, koje odgovara noticama u Teofanu, De . 363, 2132 ( ' .), . 103, 22104, 5, vidi Theoph. . . 6190, 6187. . 104, 511 = Theoph. . . 6197.

Kod ove je toke red notica, uzetih iz Teofana, prekinut kazivanjem osvojenju panije pp. 104, 11 105, 2. Ovo kazivanje, ve prije pripovijedano u g, u koliko se tie dolaska Abd ar-Rahmana, sada se ponavlja i dodata je notica osvojenju Krete za vladanja Mihajla I I .

P. 105, 3 = T h . 6207; 105, 4 = T h . 6208; 105, 7 = Th. 6209; 105, 8 = Th . 6212; 105, 10 Th . 62.16; .[Valid je izostavljen izmeu

103

Isama i Marvana, Th. 6234]; 105, 11 Th . 6235; 105, 12 = Th . 6241; 105, 14 = Th. 6267 ; [Musa je izostavljen pred Harunom, Th . 6276] ; 105, 15 = Th . 6278.

Idua je reenica nepotpuna: ,

, ,

104

udnovato je takoer, da u izvijeu paniji (/ |~ m) nema ni spomena osvojenju iste po Saracenima. M i bismo oekivali, da emo nai ovdje notice tome, koje dolaze u g i k.

Sama literarna nespretnost (akoprem je i ona jedan faktor) nije dovoljna, da rastumai ovo osobito ureenje. Ono se dade rastumaiti jedino kao posljedica metode, po kojoj je bio materijal pripravljen; zaista, ono nam doputa, da malko zamotrimo nain, kojim je Konstantin literarno radio. Ovo nas nagoni, da stvorimo hipotezu ove vrste.

Materijal, to ga je Konstantin ponajprije sakupio za saracenski odsjek svoje rasprave, sastojao se od ay b, i i n. Ova p r v a s e r i j a je bez sveze i nezavisna, te je po znaaju homogena s ostalim djelom (n. pr. po odsutnosti svake formalne kronologije). Kasnije je car na-mislio, da uvede kratku kroniku kalifa. Na ovu namisao navelo ga zanimanje za kronografiju njegova a Teofana; i on ne navodi nasljednike dalje preko poetka devetoga vijeka, gdje i Teofan prestaje. Prema tome on je sastavio i l i uputio svojega tajnika, da sastavi d r u g u s e r i j u notica po obliku kronologijsku i prepisanu i l i skraenu iz djela Teofanova. Ova se druga serija sastoji od d, e, f, h, k.x Al i Teofan je propustio da spomene Hidru, 2 te je ovaj izostavak popravljen time, to se je metnuo sprijeda odjel c, koji potjee . 3 Annus Mundi u ovoj notici bio je po carigradskom raunanju, a kompilator kao da je gledao da olaka spoj izmeu c i d tumaei , s kojima se izvadak iz Teofana u d zapoinje, vremenom iste ere: ,'' (. 93, 14). Teofan sam bi to oznaio kao ,'.

Kompilator imao je sada da kombinira seriju 2. sa serijom 1. Ovo je uinjeno sasvim mekaninim nainom, a k tome jo loe, bez ikakvog pokuaja, da se ove dvije skupine materijala izrade u jednu sreenu cjelinu. Imaju dva mjesta, na kojima se ove dvije serije su-kobljuju; notice Abubekru i doktrine islama u a i d; i pripovijedanja Moaviji u i i f. Kompilator nije nimalo znao prvom sukobu. A na potonji se osvrnuo samo s kronologijskog gledita, naime u koliko je vidio, da bi bilo nezgodno, da i dolazi pred ae. A l i mjesto da metne i i l i neposredno pred / i l i neposredno pred h, on ga je umetnuo, vrlo ludo i nespretno, iza k. Glavno naelo, kojega se kompilator drao, bijae, da umetne kronoloku povijest, uzetu iz Teofana, izmeu ab, koji govore , i , koji tumai suvremeno stanje

1 Ali moda je / pripadao seriji 1.: vidi nie 6. 2 Dva od loijih Mss. Teofana dodaju na koncu A. D. 6113 (de Boor p. 306.),

9\ 3 Po vratit u se na ovu biljeku nie.

105

saracenskih drava. Jedini problem, na koji se obzirao, bijae, kako da postupa sa i, koji pripada kronolokoj historiji, i on ga je rijeio van-rednim nedostatkom spretnosti.

Al i jo je jedna t r e a s e r i j a notica, koje pripadaju paniji: l (geografska), (vizigotsko osvojenje, iz Teofana), g - j - k* (saracensko osvojenje).1 Jasno je bilo, da se ova serija morala postaviti iza openite povijesti kalifata, i prema tome uradio je tako kompilator sa / i m. Bilo bi bolje, da se je zadovoljio time, da je pustio g -\- k* da slijedi iza m, jer su upravo g -\- k*, koji opravdavaju i razjasnjuju umetanje lm meu k i n. A l i on je volio uvesti g -f- u kontekst kronoloke povijesti. Radei tako imao je dvojaku svrhu: da dovede panjolske Omajade u izravnu svezu sa Moavijom i da osobito istakne pravu kronologiju. S toga je on umetnuo g u (Teofanovo) pripovijedanje Moaviji , a k* u noticu vladanju Justinijana I I .

Izlaui ovako tono odreenu hipotezu, moglo bi se initi, da pregonim mjeru u istraivanju, i ja sam tomu potpuno svijestan, da ima njeka granica, preko koje je zaludu traiti, da se prodre u tajnosti literarne radionice. Moja je namjera samo bila, da osvijetlim openitu propoziciju, (to mislim da sam i dokazao), da je hipoteza ove vrste potrebita, da se rastumai tekst glava 14.25.

Ova se hipoteza slae bilo sa supozicijom, da su bile dvije redakcije ove rasprave kao cjeline, da se je u prvoj redakciji saracenski dio sastojao od a, b, i, (serije 1.), i da je spojenje sa serijom 2. (-|- serijom 3.) uinjeno za drugu redakciju; i l i sa supozicijom, da je bila samo jedna redakcija (ne ranija od A. D. 952.) i da krparija pripada posve prvobitnom postupku kod prireivanja. Druga mi se supo-zicija ini da je ona, koju moramo prihvatiti. Ja ne mogu nai bilo kakova svjedoanstva, koje bi nas primoravalo na mnijenje, da su bile dvije redakcije rasprave kao cjeline, i ja u kasnije dati razloge, zato vjerujem, da djelo nije nikad bilo dovreno. U drugu ruku moemo vidjeti, da je narav samoga djela zahtijevala sabiranje raznovrsnog materijala, koje se je protezalo preko njekoliko godina, i moemo razumjeti, kako se ideja sadraju mogla razvijati u pameti carevoj. Snujui odsjek 3. svoje rasprave, on je moda isprvice mislio malo ne samo na informaciju, koju je dobivao usmenim nainom od svojih suvremenika, na izvatke iz starijih, literarnih vrela moda je tek kasnije pomiljao.

Da ne prekidam ovo razlaganje, odgodio sam bio razmatranje -8-s|Aauov-a Stefanova, koji ima njeku historiku vanost za deseto stoljee. Prije ovog stoljea mi ne ujemo nita Stefanu iz Aleksandrije i l i njegovom horoskopu Saracenima; ova notica u Adm. je najra-

1 k* = dio od k, koji se odnosi na osvojenje Spanije.

106

nija. Znaenje njegovog horoskopa bilo je, da je dan 3. rujna, etvrtak, sudbonosan za saracensku dravu. Konstantin ne govori nita oekivanom ispunjenju proroanstva; on se samo na isto pozivlje u svezi sa astrologovim datumom eksoda. A l i u kronikama Leona Gramatika (ili bolje Pseudo-Leona) i ora Kedrena1 moemo otkriti razlog, zato je on obratio svoju pozornost -u i -u Stefana. U oba se ova djela tumai horoskop. Mo Saracena ima trajati 309 godina. A l i prije nego l i ove nestane, doi e jedna perioda, u kojoj e biti i nesrea. to se tie ipak duljine ove druge periode, razilaze se ove dvije kronike. U Pseudo-Leonu ona je odreena da traje 27 godina, dajui ovako saracenskoj dravi ukupno trajanje od 336 godina; u Kedrenu joj je trajanje 56 godina, to ini ukupno trajanje od 365 godina. Ovako je pred nama zanimljiva injenica, da je bilo u desetom stoljeu proroanstva bliskoj propasti saracenske drave, i kad je kobna godina prola, a da se nisu ispunila, novi se je rok opet postavio.

A l i perioda blagostanja ostala je stalna veliina, 309 godina; s drugim rijeima, kad se horoskop Stefanov opet uskrisio, godina 931. (622 -\-309) bijae prola, a godina 958. (931 - } - 27) nije jo dola. A l i zato je opredijelilo godinu 931. i periodu 309? U dogaajima te godine ne vidi se propadanja niti znaka propadanja; nasuprot, Saraceni su postigli veih uspjeha nego l i Rimljani. 2 Razlog je u naravi horoskopa. Kobni dan imao je biti 3. rujna, ali imao je biti i etvrtak. God. A. D. 622. pao je 3. rujna u srijedu, god. A. D. 623. u etvrtak. Broj 308 je viekratnik od cikla 28 (u kojem se ponavlja sudaranje sedmikih dana sa mjesenim danima); s toga je ustanovljena god. 931., 308. raunaju od 623., koja se nije samo odlikovala kobnim etvrtkom = 3. rujnom, ve je i cikliki odgovarala. Idua godina iste vrste bila je 959.; moram zakljuiti, da je ovaj oblik ^ nastao u tom intervalu. A l i perioda nesree svruje se god. 958., a ne kao to bismo mogli oekivati god. 959. Ukupni broj od 336 godina ( = 28 X 12) rauna se ovdje od 622., a ne od 623. 3 Godine 958. pao je 3. rujna u srijedu, kao to u godini eksoda. Mogue, da e istraivai astrologije moi razjasniti razlog ove razlike. A l i je jasno, da su se za vlade

1 Leo, . 152,, Cedr. I . 717. Moe se ustvrditi, da PseudoLeo prua o r i g i n a l n o proroanstvo Stefana, kao to se sauvalo u jednoj kronici 7. stoljea. Ali, ako astro-loski uenjaci ne mogu dokazati, da bi bilo prema pravilu, da se odlui za 308. ( = 2 8 1), takovo mnijenje ne bi bilo vjerojatno.

2 Cp. Vasiljev, Visantija i Araby sa vremia makedonskoi dinastu 232 sqq. 3 Tekst od Adm. sadrava ali ne razjasnjuje razliku datuma eksoda i horoskopa:

Saraceni otidoe 3. sept. A. M. 6130 ( 622 A. D.), ali njihov horoskop bijae postavljen 3. sept, u etvrtak (se. A. M. 6131)." Tako Cedrenus daje A. M. horoskopa kao ,'. Tekst Pseudo-Leona ima ,', ali je po svoj priliei ispao ispred .

107

Konstantinove, izmeu 931. i 958., sujevjerni Rimljani veselili, da je protivnika sila upravo prola svoj zenit, te da joj je sueno, da se dovri njezin rasap jo za njihova ivota. Spominjanje u ovoj raspravi, prije god. 953. kao to moemo uzeti, razjasnjuje fakat, da se je njemu upravo onda govorilo, akoprem car nije htio potanko prikazati sadraj proroanstva.

Kobna je godina 958. dola i prola, i l judi se prevarili u svojim nadama. Al i ovakova proroanstva imaju ivot feniksa; ona se preinae i obnove. Sjajne pobjede Nikefora Fokasa i Ivana Tzimiska dale su dobar povod za novo izdanje horoskopa. Perioda sree nije se mije njala, ali perioda nesree produljila se od 27 na 56 godina, odgaaju ovako datum na 987. A. D. Ovdje je opet ciklus od 28 odluujui faktor. A l i u ovom se dogaaju raunanje poinje od 623. i 3. rujna pada god. 987. u etvrtak. 987 = 623 -f- 364 ( = 28 X 13). Ovaj horoskop preporuivalo je jo i to, to je cijela perioda poev od god. 622. iznosila 365 godina, broj dana u godini, okolnost, na koju se upo-zoruje u Kedrenu s pozivanjem na proroanstvo Kedru u Isaiji (XXI . 16).

Moemo biti sasvim sigurni, da se Stefanov spominjao u jednoj kronici starijoj od 10. vijeka. Sama okolnost, da se ova notica nalazi u poznijih kroniara, jami za ovakovo podrijetlo. I ako je tomu tako, jedva se moe sumnjati, da ona potjee od izgubljene i l i iz jedne od izgubljenih kronika, koje su sluile Teofanu kao vrelo za sedmo stoljee. A l i prepisuju ovu biljeku, kronografi desetoga stoljea preinaili su prvobitno proroanstvo u versije njemu, koje su bile u teaju u doba, kad su oni pisali. Pseudo-Leo (Cod. Par. 854) reproducira jednu kroniku, koja je morala biti prvobitno napisana posve blizu godine 958. (po svoj prilici prije nje, jer poslije nje bi kroniar jedva mijenjao tekst, koji je prepisivao). Kedren reproducira oito poz-niju redakciju iste kronike, nainjenu prije 987., koja ima versiju horoskopa, to je bila u teaju za ranih godina Vasilija I I . A l i redaktor je dodao jednu opasku su m a r t e , , - ' - . Nesreom je jedna praznina iza , 1 ali je jasno, da je pisac ove opaske pisao prije 987., i da sm nije mijenjao teksta svojega vrela. U povijesti ove kronografije bijahu s toga barem t r i stadija prije A. D. 987.: (a) tekst reproduciran od PseudoLeona, pisan u blizini 958., (b) tekst, u kojem bijae preinaen, (c) tekst, to ga je napisao jedan skeptik ne mnogo prije 987. i to ga je reproducirao ore Kedren

1 je pravo dopunio Patzig, koji je upotrijebio mjesta PseudoLeona i Kedrena za svoju teoriju, koju izlae u svojem lanku: Leo Gramma-ticus und seine Sippe, . . III. (1894) 4956.

9

1&

Jasno je, da se ovdje hvatamo u kotac s pitanjem, koje se kree oko tajinstvena kroniara, kojega bi ovjek malo ne nazvao der ewige Logothet". Njekoji miljahu, da je ovaj svladan, kad je Vasiljevski najavio identinost od poetka do konca" bugarskog prijevoda, u kojem sc priznaje, da je djelo Simeuna metafrasta i logoteta, sa kronikom Leona Gramatika. 1 Ovo se rijeenje nije moglo odrati, kad se dokazalo, da anonimna kronika od Cod. Par. 854 nije djelo Leona, jer zadnji dio njezin nije ni najmanje identian sa , sadranom u Cod. Par. 1711 pod imenom Leona.2 Anonymus od Cod. Par. 854 bijae onda postavljen na mjesto, to ga je morao Leo ostaviti, ali se s jedne druge i auktoritativne strane smatrao Teodozije od Mitilene 3 vjerojatnijim kandidatom. 4 Prava e istina po svoj prilici biti, da se originalno djelo logoteta nije nimalo sauvalo u potpuno istoj i nenatrunjenoj formi. A l i ja ne kanim ui u ovo pitanje. Samo su dvije toke, koje elim istaknuti. Ime logotetu, ijega djela originalni dio bijae historija , bijae sigurno Simeun. Ovo je dokazano, ne kao to ja mislim ba natpisima u manuskriptima, koji su bili mogli nastati s mijeanja sa suvremenim (ali ne moe se dokazati identinim) Simeunom Metafrastom, ve epitafom Simeuna Logoteta prigodom smrti Stefana sina Romana I . , sauvanim u Cod. Par. 1277. i publiciranim od Vasiljevskoga.5 Ovdje je ime sasvim nezavisno od konik, te nitko ne moe sumnjati, da je suutni auktor isti koji i historik, koji je pokazao tako otvorenu i iskrenu odanost Romanu Lekapenu. Stefan je umro god. 963., upravo iza nastupa Nike-fora Fokasa. Po obinom miljenju bijae u poetku ovoga vladanja, da je Simeun napisao i l i dovrio svoju kroniku. Al i ako je tomu tako, skoro je nepojmljivo, da on ne bi bio spomenuo smrt Stefana. Mi nalazimo pri koncu njegove kronike, gdje on navodi druge dogaaje, koji su se zbili poslije nastupa Nikefora Fokasa.0- Jedino tumaenje moe biti, da je on kanio nastaviti svoju kroniku do kasnijega vremena,

1 Hronik Logotheta na slavianskom i greeskom. Viz. Vrem. 2. (1892.) 120. 2 Sestakov, Pariskaja rukopis hroniki Simeona Logotheta, Viz. Vrem. 4. (1897.),

16783-3 Sto se tie njegova datuma, nek mi bude dozvoljeno upozoriti na jednu biljeku

(koja bi mogla proi neopaena), koju je iznio na vidjelo Vasiljevski (ib. 135 n. 3) iz Beckerovih Anecdota Graeca III. 1465, i koja upuuje na A. D. 1120 kao doljnu medu.

Kakovi bili odnoaji Leona, Teodosija i t. d , barem je sigurno, da ja na osobiti Ms. Leona, Par. 1711, loiji za kasniji dio logotetova djela od onoga Teodosijeva. Dobra je ilustracija tomu, to on izostavlja mjesto , karakteriziranje Romana I . , koje potjee oevidno iz pera logoteta. Ovo nije jedan od mnogobrojnih sluajeva ex homoeoteleuto.

: 1 ') Vidi de Boor, Weiteres zur Chronik des Logotheten, . . : (1901), 89. Viz. Vrem. 3 (1896), 5748. ) Cedrenus II 364, Zonaras III , 482, 495.

109

nego li je 948., kao to se nagovjeuje na jednome mjestu; ako ne emo da prihvatimo Vasiljevskijevu teoriju, da kratki dio Konstanti-novoj izmeu 944. i 948. nije od njegove ruke, ve da je to dodatak, to ga je uinio Leo Grammaticus.1 Vasiljevski je osnivao ovo svoje mnijenje (1) na okolnosti, to ovoga dijela nema u bugarskom prijevodu, gdje notica smrti Romanovoj dolazi neposredno iza izvjea njegovom svrgnuu, i (2) na izrazu - u Cod. Par. 1711. Nesreom Vasiljevski nam nije kazao, da l i bugarski prijevod izostavlja takoer noticu trajanju Konstanti novog cijelog vladanja, 8 koja bi morala biti napisana poslije njegove smrti. Ja nisam potpunoma osvjedoen, ali bilo kako i ovdje dolazim k mojoj drugoj toki nema nita, to bi nam branilo drati, da kronika kao cjelina bijae pisana teajem posljednjih deset godina vladanja Konstantinova. Njezin smjer inio bi nemoguim, da se objelodani, dok je on jote ivio, a slian obzir mogao je auktora skloniti, da ju zadri za sebe za vladanja Romana I I . Zatim je bio mogao nainiti jedan i l i dva dodatka malo poslije nastupa Nikeforova, te izdati ju na svijet god. 963 prije smrti Stefanove. Ovo je konjektura, ali to bih rad osvijetliti je to, da nam je slobodno drati vjerojatnim, da raniji dio kronike Simeunove bijae napisan prije god. 958., imali mi ma koje mnijenje zavretku* iste kronike, i da je , kao to dolazi u Cod. Par. 854 (PseudoLeo), stajao u originalnom djelu auktora. 3

6. Gore se je upozorilo na formulu i l i , kojom se notice u Adm. redovito uvode. Izuzeci su ov i : (1) Odsjek 2., gdje je ta formula neumjesna, jer se taj odsjek sastoji od izravnih savjeta Romanu. (2) Ona se ne upotrebljava u poetku glavnih odsjeka: Odsjek 1., p. 68; ods. 3., A p. 90, . 182, C . 214. Ods. . . 216 je izuzetak. (3) Izvaci i navodi: Stephanus, p. 93; mjesta iz Teofana, pp. 93106 (jedan izuzetak, p. 96), i p. 110; zbirka navoda paniji pp. 106110; izvadak iz akata trullanskog sinoda, p. 215. Ovamo takoer ide i listina konja, to ih je Pelopones davao, p. 243, 13244, 2, oevidno prepisana iz kojeg slubenog izvjea. (Ona je nespretno odijeljena od predidue notice, kojoj pripada, ulazei u iduu glavu.) (4) Paragraf poinjui samo je prividan

1 Viz. Vrem. 2, 133 (cp. 99) i 4, 576. 2 Cont. Georg. 874 (ed. Bonn) = Leo Gramm. 288. Vasiljevski je bio morao

dodati, da je po njegovoj teoriji Leo morao prepisati svoj dodatak izravno iz Cont. Theoph., i tako bi se rijei iv -jj (sic leg.) - (Leo 329.) imale pripisati piscu od Cont. Theoph. Knj. VI, u kojem je djelu obeanje (436) ispunjeno (438).

3 Rad bih znati, da li se nalazi u bugar kom prijevodu, i ako se nalazi, u kojem obliku. Akoprem je Vasiljevski bezuvjetno tvrdio identinost njegovu sa Pseudo-Leonom, zakljuujem iz jedne opaske vlastitog njegovog Viz. Vrem. 2, 120, da njegova kolacija ovih dvaju tekstova nije bila nipoto potpuna.

110

sluaj, jer on pripada tijesno onome, to je sprijeda, od ega se je nezgodno odijelio introdukcijom a \ Ima jo t r i druga sluaja; - ( 30), kojoj je ve bilo govora; izvjee, kako su Slaveni bili uzbijeni od Patrae (c. 49); i povijest Hersona (c. 53). A l i ova dva potonja prianja, koja se tiu ve prolih dogaaja, nisu originalne kompozicije Konstantinove, ve izvaci iz starijih djela.1 Ovi bi ovako ili u kategoriju (3). Glava Dalmaciji je druge naravi, ali mi smo vidjeli, da je ona kasniji umetak", na koji se nije mislilo, kad su se sastavljale glave 29. i 31.

Pogledom na ove injenice ini se, da se moe malo ne opravdano zakljuiti, da su po prvobitnoj osnovi sve notice, koje su bile po skupinama pripravljene za porabu u raspravi, bile snabdjevene uvodom (), s izuzetkom sluajeva navedenih u (1) i (2). Sav ovaj materijal bijae ureen i poredan u pravi svoj red, kad je car odluio, da unese i drugo, to se sastojalo poglavito od izvadaka iz knjiga. Ovi se umeci mogu raspoznati odsutnou obine formule. 2

Dva su izuzetka, kojima se moda moe rei, da potvruju pravilo. (1) Jedno mjesto iz Teofana u saracenskom dijelu uvedeno je sa . Ja sam gore dakako uzeo, da je ovo mjesto (f) pripadalo ostaloj Teofanovoj seriji, ali, pogledom na ono, to je upravo kazano, ini se mogue, da bi se (f) imalo odijeliti od serije 2.* i metnuti u seriju 1. Originalna serija, u kojoj je bio jedan izvadak (a) iz ora Monaha, mogla je takoer imati i jedan izvadak iz Teofana. (2) Notica izumu grke vatre od Kalinika iz Heliopola, s kojom se zapoinje odsjek 4. (p. 216), uzeta je iz Teofana, 3 bivi zamijenjeno sa .) U odsjeku 2. pripovijeda se legenda, da je tajnu toj praskavoj tvari otkrio Konstantinu Velikomu jedan aneo, legenda, izumljena u svrhu, da se tajna uini svetom i nepovrijedljivom. Konstantin V I I . bio je moda svijestan tomu, da je to nezgrapno, jer dok on prihvaa proizvede" od Teofana, izostavlja kroniarov dodatak -- .)

7. Sabiranje materijala ini se, da se protezalo preko najmanje tri i l i etiri godine (948952). Dijelovi, koji su za nas najvrijedniji (o Rusima, Ugrima, Peenezima, Dalmaciji i t. d.), jesu oni, koji su po

1 Za pripovijedanje Hersonu vidi Garnett, Engl. Hist. Review 12 (1897), 1005. Za navalu na Patrae vidi nie 15.

2 znamenit je takoer i u De Cerimoniis, kao to u drugdje pokazati.

3 A. M. 6165, De . . 354. Ista se notica nalazi u (Pseudo-) Leo Gramm. 160 Cedrenus I 765 Mosquensis 406 (Muralt) . 613. Ali potjee li ondje od Teofana? Dodatak - pobuuje u meni sumnju, nije li ona izravno uzeta iz izgubljene kronike, koja je bila glavni izvor Teofanov za 7 stoljee.

111

tekli poglavito, ako ne sasvim, iz usmenih vrela. Bilo bi zanimljivo znati, kako i u kojim okolnostima su se biljeile sve ove pojedine obavijesti. M i smo ovdje u doticaju s njeim, to bi se moglo zvati ured za obavjeivanje (intelligence bureau) bizantinske vlade. Ve je od dana Justinijana1 bilo jedno od naela te vlade, da sabire sve obavijesti, to ih je mogla dobiti, u pogledu socijalnog i politikog stanja i odnoaja susjednih barbarskih drava u praktinu svrhu za ravnanje njezine vlastite diplomacije. Prilike za sabiranje ovakovih informacija davala su poslanstva, koja su odlazila i dolazila. Moemo nagaati , da se vijesti Konstantinove (n. pr. ruskoj trgovini) ne oslanjaju izravno na priopenja trgovaca i l i putnika, ve na izvjea rimskih poslanika i l i raspitivanja tuih poklisara. Izvjea poslanstva bijahu malo ne jedna institucija; i ako je Priscus napisao svoj glasoviti opis poslanstva k At i l i vie kao povjesniar nego l i kao lan poslanstva, to je bio izvjetaj, to ga je Petar Patricij sastavio svojoj misiji Chosrou bez sumnje prije svega sluben, akoprem mu je bilo dozvoljeno i l i naloeno, da ga publicira kao njeku vrstu poluslubene modre knjige (bluebook)".

Sluben znaaj tog izvjetaja moemo vidjeti po injenici, da on nije n a p i s a n l i t e r a r n i m v e o b i n i m g o v o r e n i m j e z i k o m , 2

injenica, koju moemo isporediti sa Konstantinovom porabom vulgarnog jezika u De administrando imperio. Menandrova vijest poslanstvu Turcima za vlade Justina I I . osnivala se bez sumnje, na slubenom izvjetaju Zemarha. U ovome, 3 kao u mnogim drugim stvarima, bila je mletaka republika uenica svojih prijanjih gospodara; glasovite relazioni njezinih poslanika morale su biti prvobitno potaknute istono-rimskom praksom.

ini se ipak, kao da ovi slubeni zapisci vanjskoga ureda u Carigradu nisu bi l i redom uvani sa dovoljnom pomnjom. Konstantin V I I . , koji se toliko zanimao za diplomatsko openje i postupanje s barbarima/'' koliko i sam Justinijan, dao je sastaviti dobro poznate , koje su sadravale u svoja dva odsjeka historika izvjea poslanstva tuih naroda () Rimljanima i Rimljana tuim narodima. 4 A l i one se sastoje iz izvadaka ne iz slubenih zapisaka ve iz historikih pisaca. Opis Petrova poslanstva Chosrou u A. D. 562. nije uzet iz njegova vlastita izvjetaja, ve iz Menandra. Moemo l i se

1 Vidi Diehl-ovo izvrsno poglavlje, L'oeuvre diplomatique, u njegovom Justi-nien (1901).

2 Menander, 12 (F. H. G. IV. 217). On osobito istie obilje detalja u Petrovu pripovijedanju.

3 Liutprandova povijest svojega poslanstva Nikeforu formalna je Relatio Otonima. Bizantinski je utjecaj oevidan.

i Kritiki izdao De Boor kao vol. I . Konstantinovih Excerpta historica.

ukloniti zakljuku, da su mnogi zapisci estoga vijeka bili uniteni, bilo nemarnou i l i moda nezgodama poara?

A l i mnoge notice, koje ine Konstantinovo djelo tako vrijednim, bijahu sakupljene u desetom stoljeu za ivota Konstantinova, nje-koje od njih, to moemo s vjerojatnou nagaati , u svrhu, da dou u ovu raspravu. Mora se uzeti na um, da ovakova informacija, prije nego l i je dola do cara i l i do njegovih suradnika, imala je proi kroz tumae injenica, koja moe rastumaiti njekoje pogrjeke. Tuma bijae potrebiti dodatak osoblju svakog rimskog poslanstva, i u Carigradu bijae redoviti zbor od ,. jedno od sedam koja bijahu u 10. stoljeu pod zapovijeu .1 Dva se tumaa za armenski jezik spominju u naoj raspravi. 2 Arapski se tumai neprestano t r a i l i ; 3 a za openje sa zapadnim knezovima nije se samo trailo latinskih tumaa, 4 ve i ljudi, koji su znali sastavljati carska pisma na latinskom jeziku. 5 Za slavenski jezik nije bilo potekoe; lako je bilo dobiti iz Macedonije i l i Bugarske ljudi, koji su mogli s malim trudom razumjeti jezik, to se govorio u Kijevu. Dogovaranja s Rusima,6 kao to moemo predmnijevati, vodila su se ve od samog poetka u slavenskom jeziku a ne u norskom; i moe se opaziti, da su po Thomsenovoj analizi imena brzica dnjeparskih slavenska imena u cijelome manje pokvarena od norskih, i da se grka tumaenja ine kao da bi imala biti prijevodi slavenskih imena7

Za vrijeme Konstantinovo moe se s pravom nagaati , da je za politiko openje sa odavno osnovanim kraljestvom Kozara, koje je dalo Bizantu dvije carice (akoprem uspomena na enu Ikonoklasta ne sklanja Konstantina V I I . , da tome s blagou govori), bilo tumaa

1 De ceremoniis, I I 52 p. 718. 2 Adm. c. 43, p. 184 ' , . 190

. 8 Nasljednici za perzijski jezik, koji se spominju u dokumentu iz Justi

nijanova vladanja (od Petra? cp. Krumbacher, G. B. L. 2 , 239) sauvanom u De Cer. I I . c. 89 p. 404, 18.

4 Anna, Alex. 11 (. 94 ed. Reifferscheid) -.

5 Na pr. glasovito priopenje Mihajla I I . Ljudevitu Pobonome; ili pisma Ale-ksija I . opatima Monte Cassina, izdana od Trinchere, Syll. membranarum graecarum (1865) nn. 61, 62, 66, 86.

6 Za sklapanje ugovora od 911 i 945 (prvi od kojih, on eli dokazati, bijae samo potvren od drugoga) vidi Dimitriu, voprosu dogovorah Ruskih s Grekami, Viz. Vrem. 2, 539 sqq.

7 Sto se tie prvoga vodopada, kae se, da oba imena imaju isto znaenje (p. 75. 19). Sto se tie etvrtoga (pa imao Thomsen pravo ili ne imao tumaei da znai prvobitno nesit"), ini se sigurno, da se tumaenje (. 76. 20) odnosi na (za istinito drano) znaenje s lavenskoga imena. Isporedi takoer esti (p. 77, 13): , (cp. ), gdje Thomsen tumai morsko ime kao smijui se" (hlaejandi).

113

za njihov jezik; a nije moglo biti potekoe, da se dobije zaliha prikladnih osoba iz Kersona, gdje je kao to je zabiljeeno misionar Konstantin (iril) uio kozarski jezik. 1 A l i stoje glede novijih doljaka, kao to su Peenezi i Ugri? Je l i logotet utrke dodao k svojem osoblju i tumae za njihove jezike? S obzirom na vanost odnoaja carstva s ovim narodima u vrijeme Konstantina teko je pomisliti, da se je moglo biti bez posebnih tumaa. U svezi s ovim rad bih istaknuti kao njeto znamenito, to nalazimo zakone i obiaje Peenega nazvane (. 73, 20). Na isti nain kae se Ugrima, kad su podigli novo izabranog poglavicu na titu, da slijede - (. 170, 15: ovo je zaista poteklo iz ugarskog a ne i z k o ' zarskog vrela). U oba sluaja bila bi shodna rije ; zato se upotrebljuje slavenska rije (zakon)? Nadalje, poglavice ugarske zovu se slovenskim nazivom (.' 1689 passim).2 Ako Knstantinove notice potjeu od Peenega i Ugara kroz peeneko-grke i l i ugarsko-grke tumae, zato dolaze onda slavenske rijei? Prva mi se misao nametnula, da one upuuju na zakljuak, da su se Slaveni upotreblji-vali, da tumae ove jezike. Al i ova supozicija oevidno nije dovoljna. Jer ovaki tumai bili bi kadri, da kau ovakove jednostavne izraze i grki, a da se ne uteku svojem vlastitom jeziku. Istina bi mogla biti, kako ja nagaam, da meu ovim narodima, koji bijahu u neprestanom openju sa svojim susjedima, s Bugarima i s istonim Slavenima, slavenski jezik bijae njeka vrsta lingua franca, barem u toliko, da se njekoliko slavenskih rijei uobiajilo meu neslavenskim narodima od Dunava do dnjeparskih krajeva. Razgovaraju se sa strancima Peenezi i Ugri rado bi se sluili s ovakovim rijeima (makar govorili i svojim vlastitim jezicima kojemu tumau), i ovo bi razjasnilo, zato one dolaze u raspravi Konstantinovoj. 3

Mogli bismo oekivati, da emo nai, da je car traio obavijesti , ,Skit i j i" izravno i l i neizravno od Kozara, s kojima je bilo carstvo u vrlo dobrim odnoajima; on je mogao dobiti obavijesti od njih na pr.

1 Translatio Clementis c. 6. 2 Otkad je ovaj tekst bio napisan, vidim, da se Marczali poziva na ovu inje

nicu (A magyar honfoglals kutfi, . 98) kao da j u je ve Szabo zapazio i s pravom opaa, da ona nije u savezu sa slavenskim izvorima. Ali ja ne mogu pristati na to, da se ona tumai tako,, da a byzanczi nyelv mr akkor telitve volt szlav elemekkel" ; jer zato onda nalazimo ove rijei samo u ovom osobitom kontekstu? Mi se moramo braniti protiv svakog obnovljenja mnijenja, da je Konstantin pripadao dinastiji slavenskog podrijetla (tan szlav szrmazasu"); Vasllije I . bijae armenske loze.

3 Po istom naelu kao da bi se prevodei, recimo, kakav moderni grki slubeni spis na njemaki jezik, pridrali neprevedeni francuski izrazi, koji bi se u originalu nalazili. Sto se tie porabe rijei ima se opaziti, da je tu namjeravana razlika izmeu prearpadskih poglavica () i post-arpadskih vladara (), bijae naslov, koji se upotrebljava u slubenim saobraajima (De cerim. II 48, . ,69

114

Crnoj Bugarskoj. Ali ne samo da se ini, da nema ni tragova od kozarskih vrela, ve nema ni opisa same Khazarije, to se osobito mora primijetiti, da je izostavljeno.1

Openja izmeu Carigrada i vazala carstva, poput Venecije, morala su biti esta; s Iberijom, za vlade Konstantina, ini se, da su bila bez prekida. Rambaud opaa :

Za Armeniju kao to i za Kavkaz Konstantin V I I . u svojoj radij ivoj osami u Velikoj Palai bio je u vrlo zgodnu poloaju, da bude dobro obavijeen vanim stvarima. Za ove obavijesti mogao je on pitati nebrojene emigrante, prognanike, pustolove armenske, koji su bjeali ispred progona muslomanskih i l i su traili sreu u zemljama carstva". 2

Ne sumnjaju mogunosti , da su se upotrebljavali i ovakovi obavjeivai, ini se ipak vjerojatnim, kao to sam ve kazao, da su vrela bila poglavito vie slubene naravi. 3 Rambaud se ispravno poziva na posjete armenskih knezova u Carigrad za vladanja Romana i Konstantina, i na bizantinske agente, koji su bili trajno drani u armenskim dravama. 4

Ispituju Konstantinova vrela informacije, imamo poglavito da razmatramo odsjek 3. U odsjecima 1. i 2. pisac izlae diplomatska naela, i skoro jedino je mjesto, koje zahtijeva tumaenje, opis ruskog trgovakog puta u Carigrad, koje je neumjesno ondje gdje je, te bi moralo biti umetnuto u ods. 3. njemu moemo jedino kazati, da je informacija mogla poteci i l i od Igorovih poslanika, koji su doli u Carigrad, da ugovaraju ugovor god. 944., i l i su ju mogli dobiti poslanici Konstantinovi, koji su se s onima vratili u Kijev, da ondje taj ugovor zakljue. 5 Niti odsjek 4., koji se bavi poglavito administrativnim ureenjima u vrijeme pisca i njegova oca, ne daje materijala, koji ide

1 MOE SE OVDJE SPOMENUTI, DA WESTBERG (OP. CIT. 134) TUMAI , KOJE KONSTANTIN DAJE KAO I M E K I J E V A (75 ) , KAO = SABBATH, I NAGAA IDOVSKO-KOZARSKI UTJECAJ. ISTO I M E BIJAE DANO I RIJECI DONU. MOE SE OPAZITI, DA J E NA ISTOM MJESTU KONSTANTINA OEVIDNO ISKVARENI (LEGENDUM NOVOGARDIA" BANDURI), KOJA SE ISKVARENOST TEKSTA IMA PRIPISATI LAKOI, KOJOM SU SE U MSS. DESETOG STOLJEA ZAMJENJIVALI I .

2 L ' E M P I R E GREC, P. 4 9 5 . 8 O D S J E K ADRANUTZINU (C. 4 6 ) OSNIVA SE ZAISTA SASVIM NA STROGO SLUBENOJ IN

FORMACIJI. D V A S E IZVJEA, , PATRICIJA KONSTANSA SPOMINJU P . 2 1 1 , I NAVODE SE CARSKE INSTRUKCIJE (P . 209, 4 1 4 ) . T A K O U GL. 4 5 . HRISOVULJE ROMANA I ISTOGA KONSTANTINA. O V E SU GLAVE NAMIJENJENE PONAJVIE POVIJESTI VREMENA SAMOGA KONSTANTINA. JASNO J E , DA J E U 9 5 1 2 BIO MNOGO ZABAVLJEN SA ARMENSKIM PITANJEM.

4 LB. 4 9 6 . 5 CHRONICON NESTORIS, A. M . 6 4 5 3 ED. MIKLOSICH P P . 25, 29. DOGOVARANJA ZAPO

EE PRIJE SVRGNUA ROMANA, KOJI J E POSLAO PRVO POSLANSTVO. C P . DIMITRIU, OP. CIT.

5 4 5 - 9 .

115

u podruje ovoga ovdje razmatranja. Ovdje je imao car obilje slubenih podataka; kupljenje konja u Peloponesu prepisano je izravno iz kojeg slubenog spisa (p. 243). Biljeke Kersonu i navali Slavena na Patrae jesu izuzeci (vidi gore 6., nie 15.).1

Tim je pitanje vrelima ogranieno sa malo iznimaka na odsjek 3. Prvi dio ovoga, koji se tie Saracena, ve sam dovoljno razmotrio; a zadnjem dijelu, koji se odnosi na armenske kneevine, za moju ovdje svrhu nemam vie da kaem, nego l i sam ve kazao. A sada u da ispitam talijanske, juno-slavenske i skitijske" vijesti, obzirui se na historijska pitanja jedino toliko, koliko je potrebito, da se osvijetle vrela.

8. Odsjek junoj Italiji (c. 27) ini se da se osniva na neslubenim ispitivanjima Longobarda, kojih historijsko znanje ne bijae tono. Opaa se u ovoj glavi vanost, koja se daje Kapui. Ona se izdie na njeki nain nad sve drave june Italije, (. 120, 20); Napulj, Benevent, Gaeta, Amalfi nabrajaju se iza nje bez ikakva opisa. Ona se opet opisuje kao (. 121, 9), te se spornije, kako je Novu Kapuu utemeljio Landolf. Ovo upuuje na kapuanske izvjestitelje, i natuknulo se, da je ta informacija dobivena prigodom poslanstva Landolfova, kojega je njegov otac Atenolf, knez Kapue, poslao u Carigrad u A. D. 909. 2

U tom slualu historijske notice, dobivene od Landolfa i njegovih ljudi, morale bi bi t i ubiljeene u to vrijeme; i kad je Konstantin sastavljao ovaj dio svojega djela, on bi bio doveo kronoloka data u svezu s godinom, u kojoj je pisao.

Koliko se i vjerojatna inila ova konjektura, ja j u ne mogu smatrati za sigurnu. Kae se (121, 15), da je nova Kapua utemeljena prije 73 godine". Pravi datum je c. 856., te odatle Banduri zakljuuje, 8 da je notica napisana 929. Ako je tome tako, mi bismo morali uzeti, da je notica bila prepisana god. 949. bez promjene ve neupotrebljivog datuma. Kad bi se drugi kr ivi datum, koji se nalazi u toj glavi, mogao ispraviti raunaju ga od 929., ne bismo mogli inako,

1 Notica Ezeritesu i Milingiu (c. 50) osniva se djelomice na jednoj hrisovuljt Romana I . (223, 24) i jednoj stratega Johannesa (222, 7). Ja sumnjam, da je spominjanje lokalne ovih plemena bilo zabiljeeno u . Djela Krinitesa i Bardasa morala su jote biti u uspomeni cara; ali njegovo spominjanje mjeseci marta i novembra (a da ne spominje godine, p. 222) pokazuje, da je imao pred sobom jedno izvjee djelima Krinitesa.

2 Cp. Jules Gay, L'Italie meridionale et Empire byzantin (1904) 170 biljeka. 3 . 333 ed. Bonn. Lombardsko poslanstvo, kapuansko ili ino, u Carigrad u 929.

nije vjerojatno. Jer princip Kapue navali na Apuliju 926. i Kapua i Salerno bijahu u oitoj buni sve do 934. Cp. Liutprand, Legatio, 7; Gay, op. cit. 209.

116

nego da prihvatimo Bandurijev zakljuak. Kae se, da su se Benevent i Salerno razdijelili 200 godina prije 9489. Ovo je pogrijeeno upravo za jednu stotinu godina, a pogrjeka bi bila jo vea, da bi se raunalo od 929. Tako klju, koji bi rijeio jednu potekou, promaa kod druge. 909 ne rjeava ni jedne. injenica, da pogrjeka s pogledom na diobu Bene-venta i Salerna iznosi upravo 100 godina, pokazuje sigurno, da je 200 s nepomnje mjesto'" 100, i da to mjesto nije samo napisano, ve i informacija da je dobivena god. 9489. Priznajem, da mi se u svakom sluaju ini vrlo vjerojatno, da su ove historijske biljeke dole Kon-stantinu u to vrijeme iz kapuanskog vrela. Iz ovoga se ne bi moralo zakljuivati, da je bio kakav kapuanski obavjeiva u Carigradu. Ove obavijesti mogle su se bile dobiti u Italiji , i mogue je, da su prijenosom nastale ove kronoloke pogrjeke. Njegovo je vrelo zaista odgovorno, to se dioba longobardskih vojvodina pripisuje Sikonu i Si-kardu, koji su u to vrijeme bili mrtvi, mjesto Sikenolfu i Radelchisu.1

Ovdje u ovoj glavi je jedna vrlo zanimljiva toka, pripovijest Narsesu i preslici. Konstantina se ovdje prekoravalo poradi nevjerojatne kronoloke pometnje. Longobardsko osvojenje Italije dovodi se u svezu sa vladom Irene, i njoj se kae, da je poslala preslicu i vreteno Narsesu. Ali smijenost, koja po tome pada na pretensije cara Konstantina kao historika, mora se donjekle ublaiti, kad se. razabere, da pripovijest, kao to ju on pripovijeda, nije njeki talog uspomena njegova vlastitog itanja, ve uzeta i napisana izravno iz ustiju kojeg longobardskog obavjeivaa. Mi se moemo smijeiti njegovoj naivnosti, to j u je reproducirao ozbiljno bez i jedne rijei kritike, ali ta kronologija nije njegovo vlasnitvo. Ova je pripovijest oevidno kolala meu junim Longobardima; Benevent se predstavlja kao sijelo vlade Narsesa. Legenda, u svojem prvobitnom obliku, bijae italijanska, a ne bizantinska; nae je vrelo Paulus, longobardski historik. 2 Ona se osnivala na motivu, koji je dao povoda i drugim anekdotama historijskim l inostima. 3 Openito kad koji dogaaj uini jak utisak na puku matu, mitotvorna mo crpui iz izvora folklore izumijeva pripovijesti ove vrste. Ovakav dogaaj bijae longobardska najezda i njihovo osvojenje polovice Italije; i pripovijest uvrjedljivoj poruci Sofije Narsesu i

1 Gay, op. cit. 62. Sicon i Sicard takoer krivo se opisuju kao braa. - Paulus, II 5. Ali najranije vrelo je Fredegarius, III. 65 (p. 110 ed. Krusch). 3 Euelthon posla preslicu i vune Pheretimi od Cirene, Herod. 4, 162; Hormisdas

posla svojemu generalu Varahranu & Theoph. Sim. 3, 8, 1. Vidi moje Later Roman Empire II 110, 146. Znamenito je, to Sofija, a ne Justin, alje te znakove; ne upuuje li ovo na zakljuak, da je podrijetlo ovoga tipa pripovijesti u svezi s mtriarhatom ? Car Manuel I . kaznio je jednoga asnika, odgovorna za gubitak jedne tvrave, time, da ga je javno izloio na magarcu odjevena u ensko odijelo, Kinnamos 15. . . ' .

117

njegovom pozivu Longobardima je spomenik utiska, to ga je ova nesrea uinila na june Italijane. Spominjem navlas june Italijane; jer da je ona potekla iz june Italije, nagovjeuje ne samo sveza Narsesa s Beneventom u kasnijoj formi pripovijesti, kao to se pripovijeda u Kon-stantinovoj raspravi, ve i sveza njegova s Napuljem u originalnoj pripovijesti. Kad je primio Sofijinu poruku, on se povue iz Ravene u Napulj: itaque odio metuque exagitatus in Neapolim Campaniae civitatem secedens legatos mox ad Langobardorum gentem dirigit. 1 Uzmak u Napulj je histerian; on potjee iz Liber Pontificalis.2 Kae se, da je on ovdje snovao onu kobnu osnovu i odavle se po svoj prilici pripovijest pokrenula.

Ona se spominjala i prenosila od oca na sina u vojvodinama Napulja i Beneventa; ali moramo jo razmotriti, kako se to dogodilo, da su u kasnije doba legendu preinaili zamjenivi caricu Sofiju caricom Irenom. Puka se legenda ne brine za kronologiju; ali ako ona i moe raditi slijepo, ne radi bez motiva; a koji motiv morao je i tu biti. Klju, kako emo ga otkriti, daje nam uvoenje pape Zaharije u Konstantinovo pripovijedanje: U vrijeme carice Irene " ". Bilo je za Pontifikata Zaharijeva, da su Longobardi osvojili eksarhat. To je bio dogaaj, koji je lako mogao dozvati u pamet prvo osvojenje, kojega se ovo moglo initi, da je zavretak. Ovo novo osvojenje, ovaj novi poraz carstva kroz Longo-barde, dao je mislim motiv, da se kronoloki prekroji, da se rekao bih prema novim prilikama preudesi stara pripovijest. U generaciji, koja je dola iza one, to je doivjela pad eksarhata, primijenila se pripovijest Narsesu i Sofiji dogaaju, koji je jo bio u svjeoj uspomeni; ali Sofija se zamijenila suvremenom caricom, koje slava bijae u ustima sviju jedinom caricom onoga doba, koje se ime tako esto spominjalo, da ga se je mogao mitotvorni instinkt prihvatiti. Nije ni malo smetalo, da je ona u vrijeme osvojenja eksarhata, c. 750, bila jedva djetece u Ateni, ako je jo u ope bila na svijetu. Ime Narsesa se pri-dralo; nije bilo nijednoga, da zauzme njegovo mjesto.

9. Jo je jedno mjesto junoitalskoj povijesti, koje takoer sadrava legendu, ali ono dolazi u drugom kontekstu, naime u svezi s Dalmacijom: pp. 130, 15136, 14 (u gl. 29). Ono radi saracenskim napadaima na junu Italiju, ekspediciji cara Ljudevita I I . i osloboenju Baria; a kao digresija u izvjeu Dalmaciji opravdava se ono time, da dolazi iza saracenskih navala na dalmatinsku obalu i da su dalmatinski Slaveni obavljali vojniku slubu za Grke u Apuliji. Ipak bi ono bilo jednako ili moda vie na mjestu u juno-italskom odsjeku (gl. 25).

1 Paulus, ib. 2 LXIII. (Joannes I I I . )

118

Dvije su ozbiljne (da ne govorimo manjima) pogrjeke u Konstantinovu pripovijedanju. Zauzee Bari-a po Saracenima, koje se dogodilo A. D. 841. 1 , metnuto je u poetak Vasilijevog vladanja, odmah iza kako su Saraceni bil i prisiljeni, da dignu podsadu Dubrovnika; i dvije su razliite podsade Dubrovnika zamijenjene. Na Dubrovnik su navalili Saraceni prvi put 847 . -8 . A. D., a drugi put 8 6 6 . - 7 . A. D . 2

Ovom drugom podsadom bavi se Konstantin. On napominje tri voe, Sultana, Sabu i Kalfusa. Od ovih Sultan Mufareg ibn Salem bijae bez sumnje voa druge navale; ali druga dva, Kalfun i Saba pripadaju skoro sigurno prvoj navali. 3 Konstantin sam pokazuje pogrjenost svoje kronologije, kazujui, da su poslije zauzea Bari-a Saraceni vladali svom Logubardijom etrdeset godina" (130, 18). Ovaj se broj pribliava istini; on je prevelik, ako se perioda rauna do osloboenja Bari-a, premalen, ako se osvojenja Nikefora Fokasa uzmu kao termin.

ini se, da je jasno, kako je nastala ova pogrjeka. Pisac je naao u jednom vrelu pad Bari-a i (prvu) podsadu Dubrovnika zabiljeene zajedno. Uzevi, da je ovo ona ista podsada, koja je bila dignuta dolaskom Nikete Oorife u A. D. 868., on je pao u daljnu pogrjeku u pogledu zauzea Bari-a. Osloboenje Bari-a pripovijeda u kratko sa bizantinskog gledita, zatajivi injenicu, da je bio Ljudevit, koji ga je prisvojio, i da je bio u rukama Benevenana za njeko vrijeme prije nego l i je preao pod vlast Vasilija.

Onda dolazi izvjee daljnim doivljajima Ljudevita I I . u junoj Italiji. Ovo ima posve znaaj anekdote, a junak je lukavi .sultan. Pripovijetka sultanu, koji se nikad ne smije, varijanta je (kao to je Banduri istaknuo) od sunju Sesostrovu, kojem se pripovijeda u Teofiiaktu Simokati. 4 Pravo dranje Adelhisa i njegove stranke u iskljuenju Ljudevita iz Beneventa5 izlazi u pripovijesti kao posljedica lukave spletke Afrikanca. Cijelo ovo pripovijedanje ide u isti

1 Vidi svjedoanstvo u Hirsch, Byz. Studien, . 255. 2 Cambridgeska sicilijanska kronika, ed. CozzaLuzi, . 28: ,5?'

. ', ,' ' . '. Gay, (. cit. . 92) ini se, da misli na mogunost, da je prva podsada bila prije osvojenja Baria, ali mi ne moemo nabaciti datum sicilijanskih anala.

3 Hirsch, ib. . 255; Vasiljev, Vizanlija i Arabi (za vrem. mak. din.) p. 13, n. Kalfun je sudjelovao kod osvojenja Bari-a u 841., Saba je upravljao Tarantom u 840.

* VI. 11. 5 Gay op. cit. p. 106. Pripovijest se ne obazire na preanje suanjstvo Ljude

vita, koje je nadahnulo jednu puku latinsku pjesmu, tiskanu u Muratori, Ant. Ital. II 711, i u Du Meril, Poesies populaires Latines anterieures au douzieme siecle (1843), 2646. ini se, da se ne moe tumaiti misteriozan stih Exierunt Sado et Saducto, invocabant imperio", kao da se odnosi na sultana. Latinski izvori ne spominju pripovijest, da je on"podstaknuo urotu. Za druge pogrjeke u Konstantinovu pripovijedanju vidi Hirsch, 2579.

119

red puke anekdote, u koji i pripovijest Narsesu; ono je bilo nadahnuto interesom, to ga je pobudilo suanjstvo afrikog poglavice.

Zanimljivo je motriti, kao to smo opazili u legendi Narsesu, kako njekoji historijski dogaaji imaju mo, da potaknu puku matu, da preobue stare pripovijetke u novo odijelo. Saracenska najezda na junu Italiju imala je tu m o ; i pripovijetka, to j u Konstantin pripovijeda glasniku, koji je, zarobljen od sultana, kad je ovaj podsjedao Benevent, rekao istinu posadi usprkos gronja svojega zarobitelja, jednostavno je stara pripovijetka Sesualdu, branitelju Romualda, koji je po pripovijedanju longobardskog historika isto onako radio, kad je pred dvije sto godina car Konstans podsjedao Benevent.1 O v a p r i a i Narsesova l e g e n d a j e s u o b j e b e n e v e n t s k e p r i p o v i j e t k e , koja injenica je vana za longobardsko podrijetlo informacije, to ju je dobio Konstantin. M i smo vidjeli, da u pogledu potonje i drugih vijesti u gl. 27., Konstantinovo se vrelo ima traiti prije u Kapui, nego l i u samom Beneventu. ini se znaajno, to se u ovom sluaju Kapua i Benevent redom spominju zajedno, a Kapua uvijek na prvom mjestu.2 Obje glave 27. i 29. pripadaju istoj godini 948. -949. Mi dakle po svoj prilici imamo pravo, ako uzmemo, da one potjeu iz istog (kapuanskog) vrela.

Mjesto, kojem raspravljamo, ima osobit interes za nau svrhu, jer nalazimo jo jednom to pripovijedanje u Konstantinovoj Vita Basilii, i takoer djelomino ponavljanje u raspravi . Nai emo poreenje ovih triju mjesta pounim.

LAdm. 128, 12129, 2 = V. Bas. 288, 12289, 2 129, 219 = 291, 1-292, 13 130, 1131, 12 = 289,2290,23,292,14-294,2

= Them. I I 61, 1262, 18 131, 13136, 10 = 294, 3297, 23]

Pripovijedanje u Them. je kratko i sumarno; ono u Vita u istinu stilizirano" i s mnogo rijei dugo. Ova vrela pokazuju dvije znamenite razlike (ne protuslovlja) od Adm. Ona oba biljee, da je dubrovako poslanstvo bilo poslano Mihajlu I I I . , ali da su poslanici doavi u Carigrad nali Vasilija na prijestolju. Adm. jednostavno kae - , ne spominjui, da je to bilo vrijeme Vasi-lijeva nastupa. Opet dok ovo djelo daje tono trajanje podsade Dubrovnika, 15 mjeseci (130, 7), druga dva izvjea upotrebljuju istu openitu frazu (Them. 61, 17 = Vita 289, 16). !

1 Paulus, , 8. Hirsch upozoruje na slinost, . 259. 2 131, 13, 132, 1, 133, 18, 136, 11. 3 Nadalje i Them. i Vita karakteriu sa hvalom generala Nicetasa; u Adm. se

spominje samo njegova sluba.

120

U dijelu, koji ne dolazi u Them., moe se opaziti, da Vita ima jo njekojih toaka, kojih nema u Adm. M i saznajemo, da je sultan bio suanj d v i j e g o d i n e 1 u Kapui (Vita 294, 7) : i da je osoba, koja je kazala Ljudevitu, da je vidjela zarobljenika, gdje se smije, navela svjedoka za taj fakat (294, 12). Ove razlike pokazuju, da izvjee u Adm. nije prepisano iz Vita niti obrnuto

Djelo tematim ini se, da je jedan od najranijih proizvoda Konstantinove knjievne radinosti, bivi sastavljeno prije konca 944. A. D., kao to moramo zakljuiti po nainu, kojim se spominje Romanus Lecapenus.2 Odatle slijedi, da izvjee ovdje nije pokraeno niti iz Adm. niti iz Vita, ve da sva tri potjeu nezavisno iz istoga dokumenta. Jedna je toka u Them., koja nas dovodi u doticaj sa suvremenim historikom Genesijem. Broj tvrava, to su ih Saraceni zauzeli, kae se, da je bio 150, i ova se vijest (takoer u Vita p. 292) nalazi u Ge-nesija p. 62. Mjesta su paralelna, ali nisu identina:

Them. 62: Gen. 116: - , - & ' ' # , '.

Ovdje je oevidno njeka sveza. Po kronologiji Genesij je mogao upotrijebiti Them., jer je Genesij dovrio svoje djelo poslije 944., kao to to pokazuju njegovi posvetni stihovi (na poetku knjige I.), u kojima se Konstantin oslovljuje kao ,3 dok su Them., kao to smo vidjeli, sastavljeni prije svrgnua Romana. Al i dodatak iskljuuje ovo tumaenje. Rijeenje ovoga mora biti, da je Genesiju ovu vijest saopio car, po ijem je nalogu ( , pp. 3, 4) poduzeo svoje djelo.

Galerianon (da za asak zastranim) pokazao se zagonetkom. U doljnoitalskim vrelima" kae Hirsch 4 ja ne nalazim da se spominje takovo ime." A l i tumaenje nije teko. Galerianum, ja ne sumnjam, bijae ime glasovite i strane tvrave saracenske na Lir isu; i ovo mjesto Genesijevo podaje nam podrijetlo kasnijega imena potoka, koji je po ovoj tvri dobio ime Gariglano = Galeriano, upravo kao na primjer Cagliari = Caralis.

Ovdje odmah vidimo, da poinjemo zavirkivati u radionicu Kon-1 Pravo vrijeme je 5 godina, cp. Hirsch, . 259.

2 Pp. 36, 2, 54, 4. Cp. Rambaud, op. cit. pp. 1645, gdje se 934 pokazuje kao terminus post quem.

3 I u njegovu predgovoru p. 4. Bio je konstitucijonalni princip, da dok je bila kolegijalna, nije bila takova. Genesios nije mogao oznaiti Konstantina dok je Romanus vladao.

4 P. 169.

121

stantinovu. Auktor ovih triju biljeaka, on ih je napisao nezavisno u raznim vremenima po jednom zajednikom dokumentu, koji je sainjavao dio njegove zbirke materijala. Za on je original skratio; za ivot svojega djeda on je pretvorio original u literarnu formu; Adm., akoprem izostavlja njekoje pojedinosti, oevidno reproducira originalni sastavak najvjernije. Zaista je znatna jedna razlika izmeu Adm. i Vita, koja se jo mora spomenuti. U prvome se krtenje Slavena spominje, da je bilo prije navale na Dubrovnik, 1 u potonjem se ono mee iza osloboenja i tumai se utiskom, to ga je to osloboenje uinilo na Slavene. Ova je motivacija oito bila misao, koju je kasnije smislio car pisac i pokazivala bi, da je Vita sastavljena poslije ovoga dijela nae rasprave.

Za datum djela Vita Basilii- bilo je istaknuto, da je nae jedino svjedoanstvo mjesto na str. 282., gdje se spominje zauzee Adate" za vladanja Konstantinova. Skilices spominje, da je Bardas Domestikos osvojio ", ali nam ne pripomae, da se dovijemo datumu: 3 Adata, kao to je Ramsay opazio, je Hadath, 4 i datum osvojenja istoga podalo nam je tek pred malo vremena jedno mjesto arapskog historika Yahie iz Antiobije, 5 koje je Vasiljev prvi put preveo.(i Iz ovoga vrela mi saznajemo, da je Leon, sin Bardasa Fokasa, zauzeo Hadath u A. H. 336 23. srpnja A. D. 947. 10. srpnja 948. Ovo nam daje A. D, 948. kao donju granicu (lim. post quem) za kompoziciju djela Vita Basilii. Ako imam pravo, kad mislim, da je junoitalsko mjesto u Vita bilo pisano poslije mjesta, koje mu odgovara u Adm., koje ide u A. D. 9489, onda dobijemo A. D. 94950 kao gornju granicu. Ovo nam daje periodu od deset godina (do A. D. 959, do smrti Konstantina VII.) za Vita Basilii i za predidue 4 knjige nastavka Teofanova. Ja u imati ovom pitanju vie da kaem dolje ( 14) u svezi sa jo jednim mjestom, koje dvaput dolazi.

1 P. 129. 2 Profesor Krumbacher e mi dozvoliti, da ga upozorim, za idue izdanje, da

ova vana djela Konstantinova zasluuju njeto vie redaka u njegovoj G. B. L., kojima bi se oznaile odnosne mee datuma njihovih kompozicija.

3 Skylitzes-Cedrenus, I I 136 (" pogrjeka mjesto ", isto tako 214). Ja ne razumijem, kako Rambaud (ib. 140) dolazi do datuma 956 iz ovoga mjesta, niti na temelju esa on tvrdi, da Adapa" je pravo. " je takoer sauvano u Zona-rasa, 15, 9, 2 (ed. B.-W. p. 422), to (budui Z. zavisi od Sk. ovdje) nas osposobljuje, da sa sigurnou ispravimo tekst Kedrena. Weil je drao, da se ovdje mislila Adana (slijedili su ga Finlay I I . 246 i Hirsch, Byz. Stud. 227) i htio je rastumaiti, zato je ovdje iskvareno u i , teorijom arapskog izvora (Gesch. der Chalifen II 47 n.).

4 Historical Geography ofAsia Minor, 301 : a fort between Marash and Membitch" 5 Biljeke historika Yahia, koje se odnose na vladanje Vasilija I I , izdao je i preveo

baron Rosen (Imperator Vasilij Bolgaroboica, 1883). " Op. cit. Prilo. p. 65; ast I , p. 268. Ovdje smo obvezani Vasiljevu za jedan

znamenit dodatak naemu znanju.

122

10. Ne moe biti sumnje, da Konstantinova informacija to se tie topografije Venecije (c. 27) dolazi izravno iz mletakoga vrela. Openitu tonost njegovog opisa otok i lid i sudaranje ovoga sa opisima, to ih podaju Chronicon Venetum i Ivan akon, pokazao je Kretsch-mayr. 1 A l i moe se dokazati, da i historijske notice (c. 28) potjeu takoer iz Venecije. One se sastoje od dva dijela, od utemeljenja mjesta u 5. stolj. i od dogaaja A. D. 80910.

Prikazivanje utemeljenja (p. 123) ponavlja oevidno mletaku ivu tradiciju. Ati l i se kae, da je opustoio Italiju zajedno s Rimom i s Kalabrijom: puka je tradicija pomijeala svoje uspomene navalama Atile i Alarika. Prijelaz od ove periode k Pipinu, sinu Karla Velikoga, 350 godina kasnije obiljeen je znaajnom neizvjesnou, koja posvje-douje narav biljeke: .

Pripovijedanje dogaaja od A . D . 80910 otkriva jo jasnije mletako podrijetlo istoga. Ono nam pokazuje nain, kojim su Mleani sami htjeli, da bi im se ova episoda pripovijedala pod konac devetog i l i teajem desetog stoljea. Pavao, Cefaloniae praefectus,2 bio je prisutan za vrijeme tih dogaaja s jednom flotom, ali da se je njegovo izvjee bilo sauvalo i da ga je Konstantin bio upotrijebio, to bi pripovijedanje bilo posve drugaije. Istina je, da Mleani odgovaraju Pipinu ; ali se inae uti pravima suvereniteta, to ih je kao to se priznaje Vasilij u ono vrijeme imao i vrio. Pokoravanje Venecije Pipinu predstavlja se kao izmeu Venecije i kralja, dok se pravovaljani ugovor mogao zakljuiti samo s Vasilijem kao to je i u istinu bio zakljuen dogovaranjima izmeu dvije suverene vlasti, koja su se svrila ugovorom u Aachenu (812 A. D.). Za kritiku situacije dovoljno je, da se pozovemo na izvrsnu raspravu Lentzovu. 3 Tako povijest, to ju Konstantin naivno prihvaa od jednog mletakog izvjestitelja, manje je iskrena nego l i su same mletake kronike. Prelazi se preko injenice, da je Venecija bila njeko v r i jeme u rukama Franaka, i da je povraena, a da nije bila ni pitana, od visokih ugovarajuih stranaka, Karla Velikoga i Nikefora (Mihajla I.) basileju; i podlona se drava predstavlja, da ini ugovor, kao da bi bila nezavisna suverena sila. injenica, da je rimski car mogao pisati ovu historijsku noticu mirne due, rjeito osvjetljuje punou zbiljske nezavisnosti Venecije u desetom stoljeu.

Pogledom na neprestane odnoaje Venecije s Carigradom zalud bi se oekivalo, da se tono opredijele nain i put, kojima je dola

1 Die Beschreibung der venezianischen Inseln bei Konst. Porph., . . XIII (1904) 482 sqq.

2 Ann. regni Francorum, s. a. 809, 810. 8 Das Verhltnis Venedigs zu Byzanz, 1. Teil 1891, pp. 31 sqq.

123

Konstantinu ova obavijest. Iza godina 933.4., kad je jedan sin duda Petra Kandijana I I . bio poslan na dvor basilejev, po obiaju onog vremena, 1 pa do konca Konstantinovog vladanja, mletake kronike ne biljee napose ovo openje; ali postojanost ovoga openja osvjetljuje mletaki zakon od 960., koji zabranjuje mletakim podanicima, da nose listove iz tuih zemalja (Njemake, Italije i t. d.) basileju ili bilo komu u Carigrad, osim slubenih priopenja iz dudeve palae. 2 Venecija bijae njeka vrsta potanskog ureda za Carigrad.

11. Znanje, to ga Konstantin pokazuje talijanskoj povijesti preko bizantinskog kruga djelovanja na jugu, informacija, to j u on podaje Hugu i Berengariju I . (c. 26), sve se to dovelo u svezu sa enidbom njegova sina Romana s Bertom (Eudocijom), Hugovom kerkom, u A. D. 944. Tu je gospou pratio u Carigrad Sigefridus, biskup od Parme, i Gay je primijetio: Ovaj tako udnovati tekst nam pokazuje, kako su poslanici italski, Sigefrid od Parme i njegovi drugovi u svojim razgovorima s Konstantinom ovoga izvijestili poslovima zapada." 3 AH, j a mislim, mi moramo ozbiljno uoiti jo jednu drugu mogunost, da su naime ove povjesne notice dobivene od Liutpranda, koji je doao u Carigrad kao poslanik Berengarija I I . 17. rujna A. D. 949. i ostao vie od est mjeseci.4 Akoprem se smrt Huga (A. D. 947.) ne spominje, Lotar se opisuje kao tadanji kra l j ; i ovo podudaranje u vremenu, da je naime oblinji odsjek junoj Italiji bio pisan u A. D. 9489., i da je govorljivi biskup od Kremone s toga doao, kad je car upravo radio oko svoje rasprave, podupire moju konjekturu, da je Liutprand bio izvjestitelj.

A l i ja mogu poduprijeti ovu hipotezu sa jo osobitijim i sigurnijim dokazima. Isporedimo glavna fakta, to ih Konstantin biljei u pogledu Ljudevita I I I . , Berengarija, Rudolfa i Huga sa antapodosom Liutprandovom.

Konstantin Liutprand 115, 12 I . 39. Adalbertus huic erat

uxor nomine Bertha, Hugonis no stro post tempore regis mater. .

115, 1419 Ljudevit I I I . dolazi I I . 35; 38; 39; 41, et Berenu I ta l i ju; uPav i j i ; ide u Veronu; garius regno potitur. bude oslijepljen, ,

1 Dandolo, Muratori, XII 201. 2 Fontes rerum Austriacarum, XII 19 Cp. Gfrrer, Byzantinische Geschichten, I

2712. 3 Op. cit. p. 225. 4 Antapodosis, VI, 4 i 10.

10

124

115, 21 116, 1 Italijani zovu Rudolfa iz Burgundije.

116, 15 Rat izmeu Rudolfa i Berengarija; isprva B. uspjean, kasnije R.

117, 11 Berengarius u V e r o n i ; ubijen od 6 .

117, 12 Rudolf vlada. 117, 13 15

, .

I I . 60.

I I . 65, 66.

I I . 68. (Flambertus quem sibi, quoniam ex sacrosancto fonte filium eius susceperat, compatrem rex effecerat), 71.

I I I . 8. I I I . 12 consensu Lampertus ar

chiepiscopus omnium Hugoni potentissimo et sapientissimo Provincialum comiti mandat ut in Italiam veniat regnumque Rudolfo auferat sibique potenter obtineat.

I I I . 16. 117, 1620 Hugo dolazi, a Rudolf se povlai u Burgundiju.

Ja sam izloio ovo poreenje, da pokaem openito sudaranje izmeu pripovijedanja ovih dvaju pisaca kratku skicu cara i potpuniju povijest biskupa. Ovo openito slaganje ne bi bilo dovoljno za moju svrhu, da nema jedna toka, koja zaustavlja panju suglasje u biljeci Flambertovom odnoaju prema Berengariju. Ali ja sam pridrao dva poreenja, koja mi se ine malo ne odluna. Govorei borbi izmeu Rudolfa i Berengarija Konstantin kae :

116, 2: , .

Liutprand kae istu stvar s istim rijeima: I I . 65. unde factum est ut totius regni media populi pars Rodulfum,

media Berengarium vellet. ini mi se, da je nemogue, da se kakovim tumaenjem ukloni

ovo suglasje. Moemo l i , na primjer, smatrati vjerojatno, da bi Sigefrid od Parme, govorei dogaajima od A. D. 922. na dvoru carigradskom dvadeset i dvije godine kasnije (A. D. 944), .spomenuo ba ovu toku, koju Liutprand istie u svojem djelu?

Nadalje isporedite ovo mjesto : Konstantin 117,20118, 1

[] , .

Liutprand IV. 13. Burgundionum preterea rex Rodulfus mortem obiit; cuius viduam nomine Bertam rex Hugo maritali sibi coniugio sotiarat. Sed et filio suo, regi Lothario, Rodulfi et ipsius Bertae natam nomine Adelegidam conjugem tulit.

125

Oba pisca spominju ova tr i dogaaja, Rudolfovu smrt, Hugonovu enidbu, Lotarovu enidbu, u istoj tijesnoj svezi.

Po ovome kad bi Konstantinu kronoloki (i inae) bilo mogue, da upotrijebi antapodosu (koja nije bila zapoeta do A. D. 958), ne bi bilo odvie kazati, da bi se ova dva poreenja zajedno sa openitim slaganjem ovih dvaju dokumenata mogla drati dovoljnima, da utvrde zakljuak, da je antopodosis bila vrelo za Adm. ; inae bi se moralo predmnijevati koje zajedniko vrelo. S toga mislim, da moemo s malo oklijevanja zakljuiti, da je bio Liutprand, koji je prigodom svojega slubenog posjeta u Carigrad u A. D. 94950. (u koje vrijeme mi znamo da je Konstantin radio oko svoje rasprave) dao caru biljeke, koje se tako osobitim nainom slau sa onim, to on pripovijeda u svojoj antopodosi.

I mogue, daje u samoj antopodosi koji trag Liutprandovih uspomena na njegove historijske razgovore u carskoj palai. Svojoj biljeci enidbi Lotarovoj (koja se gore napominje) on dodaje ovu opasku: quod Grecis omnibus non videtur idoneum. scilicet ut, si pater matrem, cum sint duo unum, uxorem accipiat, filius filiam non sine reatu valeat sibi coniugio copulare. Nije l i moda Liutpranda na ovu opasku, koja nema nikakve vanosti za sam predmet, pobudila uspomena na usmeni komentar cara Konstantina?

Ova data dakle, f in i se, da opravdavaju moj zakljuak, da je za ovaj dio rasprave Liutprand bio Konstantinov izvjestitelj. A l i ima nje-kojih stvari u Konstantinovu pripovijedanju, koje se ne nalaze u Liut-prandovoj knj iz i : (1) krunisanje Berengarijevo ; (2) pripovijest Berengariju, koga se dralo mrtvim, p. 116, 513; (3) kasniji odnoaji Rudolfa i Berengarija, i kako je potonji osujetio navalu triju markiza ( ) iz Burgundije. Al i ovi nas dodaci ne primoravaju, da mislimo na drugo vrelo. Ako mi moemo pokazati, da je Liutprand znao za koji od ovih dogaaja, akoprem ih je on volio izostaviti, bit emo ovlateni zakljuiti, da je i za ove takoer car crpao svoju informaciju iz razgovora s njime. I on je znao za ekspediciju trijuh markiza" (Hugo, kasnije kralj, Boso i tajinstveni ), jer on kasnije podsjea izdaleka na to, akoprem to ne spominje na pravom mjestu. On kae, da Hugo et Berengarii jam nominati regis tempore cum multis in Italiam venerat; sed quia regnandi tempus ei nondum advenerat, a Berengario ierritus est atque fugatus.1

Cum multis odgovara rijeima (116, 23), a territus je zgodan zbijeni opis utiska, proizvedena metodama, to ih je Berengarius po pripovijedanju Konstantinovu upotrijebio. Moemo dakle biti sigurni, da se dopunjci k Liutprandu, sadrani u Adm., osnivaju na autoritetu samoga Liutpranda.

1 Antapodosis, III 12.

126

12. Gradovi dalmatinskih Romana, koji sainjavahu temat Dalmaciju, ne pripadaju zapravo k . A l i j e bilo zgodno, da se njima raspravlja poradi tijesne sveze predmeta sa susjednim Slavenima. Nije bilo teko caru, da dobije topografske pojedinosti, koje on podaje gradovima, 1 putem stratega Dalmacije. Oevidno je, da je povijest avarskoga osvojenja Salone bila tradicionalna pria u Spljetu. Ovdje osobito i u Dubrovniku sabirale se obavijesti. Imena osoba, koje se iselie iz Salone, morala su se bila sauvati u Dubrovniku; 2 i jasno je, da navedeni datum, A. D. 4489, takoer potjee iz dubrovake tradicije,, koja je krivim nainom spojila ovaj dogaaj s najezdama velikoga Atile. Opis svakoga od glavnih gradova ima isti oblik: podrijetlo imena, oznaka naravi poloaja i l i opsega mjesta, biljeka svecu, koji se poglavito tovao, i opis glavne crkve i l i crkava. U pogledu Trogira zadnja je toka izostavljena, s obzirom na Spljet i na Dubrovnik daje se vie informacije. A l i moemo lako zakljuiti, da se sva ova jednolika informacija sabrala za cara u isto vrijeme, i to bez sumnje g. 9489.

Vidjeli