jeziČno normiranje i ukrajinsko zemljopisno ime Čornobylj

140

Jezik, 61., M. Nosi, Jezino normiranje i ukrajinsko zemljopisno ime ornobylj

JEZINO NORMIRANJE I UKRAJINSKO ZEMLJOPISNO IME ORNOBYLJ

Milan Nosi

hrvatskom standardnom jeziku uobiajeno je i normativno preuzimanje stranih imena u izvornom slovnom obliku jer na taj nain uvaavamo ono-mastiku injenicu njihove izvornosti, nepromjenljivosti i ustaljenosti. To

pak ne vrijedi za mali broj stranih zemljopisnih imena koja su jo u prolim stoljeima kroatizirana (Atena, Be, Budimpeta, Bukuret, Celovec, Dra, Gradac, Jeruzalem, Kairo, Lisabon, Napulj, Pariz, Peuh, Petrograd, Prag, Rim, Skadar, Solun, Teheran, Temivar, Trst, Venecija, eneva...). Izvorni slovni ostvaraji tih imena ne rabe se u hrvatskom jeziku (Athnai, Wien, Budapest, Bucureti, Klagenfurt, Durrs, Graz, Jerualajm, Khirah, Lisboa, Neapoli, Paris, Pcs, Sankt Peterburg, Praha, Roma, Shkodr, Thessalonki, Tehrn, Timioara, Trieste, Venezia, Genve) osim kao imena poduzea ili portskih drutava (npr. nogometni klub Roma u Rimu). Neka su imena, kao npr. Jakin za Anconu, otila u zaborav, a druga se, kao npr. Mletci, odnose na Veneciju u doba kad je taj grad bio administrativno sredite Mletake Republike. U novije doba sva se strana imena preuzimaju u hrvatski jezik u izvornom obliku, dakle Dayton, ne Dejton, ornobylj, ne ernobil

U Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dayton je ostao Dayton (str. 195.), ali je na dvama mjestima navedeno da se moe pisati i ernobil i ornobilj (str. 71., 191.). Dvojnost slovnih ostvaraja preporuena je i za ostala ukrajinska imena (Kijev i Kijiv, Lvov i Ljviv, Dnjepar i Dnjipro, Dnjepropetrovsk i Dnjipropetrovsk, Harkov i Harkiv). Da bude jasnije, evo navoda iz Hrvatskoga pravopisa:

S obzirom na to da su i osobna i ostala imena iz ukrajinskoga u hrvatski esto ula prema ruskome izgovoru, istovrijedno je i njihovo pisanje prema transfonemizacijskim pravilima koja vrijede za prenoenje ukrajinske irilice na hrvatsku latinicu: ornobilj, Kijiv, Ljviv, Dnjipro, Dnjipropetrovsk, Harkiv, Sergij Bubka, Andrij evenko, a za nova imena mjesta i osobna imena preporuuje se transfonemizacija iz ukrajinskoga jezika. Za znanstvene potrebe (zemljovidi, filoloka istraivanja i sl.) mogue je primjenjivati i transliteraciju. (str. 71.)

Najprije o izrazu imena su () esto ula prema ruskome izgovoru. Prilog esto znai ponavljanje, dakle trajanje s prekidima, a glagol ui i njegov glagolski pridjev radni ula svrenost, trebalo je napisati esto ulazila (trajanje i nesvrenost), a ne esto ula jer se te dvije rijei ni znaenjski ni sintaktiki ne moe povezati. Budui da je rije o imenima koja su ve ula u hrvatski jezik, u toj je reenici trebalo pisati uglavnom (veinom) ula pa bi, to se tie korektnosti hrvatskoga ostvaraja, sve bilo u redu. Kao da je taj dio pisao netko komu hrvatski nije materinski jezik. Uostalom,

uU

141


kako to da nitko od onih pet recenzenata nije primijetio takvu pogrjeku? Uloga je recenzenata da upozore autora (autore) na nedostatke u tekstu, a ne da piu hvalo-spjevne recenzije. Nadalje, problematian je prijedlog na u izrazu pravilima koja vrijede za prenoenje ukrajinske irilice na hrvatsku latinicu. Umjesto na trebao je tu biti prijedlog u, dakle iz irilice u latinicu, iz sustava u sustav, a ne iz irilice na latinicu, iz sustava na sustav. U gornjem navodu za ukrajinska se imena kae da su u hrvatski jezik ula prema ruskomu izgovoru pa bi slijedom toga ruski jezik bio posrednik izmeu ukrajinskoga i hrvatskoga jezika. To nije tako. Sva ta imena jesu srbizmi ruskoga podrijetla koji su uneseni u hrvatski standardni jezik. Ukra-jinska je imena trebalo izravno preuzimati iz ukrajinskoga jezika, a ne iz srpskoga ili, kako to u navedenom pravopisu pie, iz ruskoga, dakle posrednitvom dvaju jezika, srpskoga i ruskoga. Ruski jezik je, kad je rije o ukrajinskim imenima, bio samo posrednik izmeu ukrajinskoga i srpskoga jezika. Nadalje, u gornjem navodu pie da se ukrajinska imena mogu prenositi u hrvatski jezik transfonemizacijski i transliteracijski. Postavlja se pitanje, zato samo ukrajinska imena i zato na dva naina? to je pak s preuzimanjem bjeloruskih imena ili i njih treba preuzimati posrednitvom ruskoga jezika, transfonemizacijski ili transliteracijski, ili i jedno i drugo? Transfonemizacija je preuzimanje rijei stranoga jezika u hrvatski jezini sustav tako da se strani fonemi zamijene hrvatskim fonemima, fonoloki istima ili slinima, npr. engl. dandy postaje dendi, ali Dayton ne postaje u slovnom ostvaraju Dejtn. Veina hrvatskih autora za taj postupak rabi naziv transkripcija ne vodei rauna o izvornom znaenju te rijei latinskoga podrijetla to se najbolje vidi iz Ani-Goldsteinova Rjenika stranih rijei, transkripcija je:

prenoenje izgovora i glasova jednog jezika u grafiki sustav za fonetsko biljeenje glasova; izgovor rijei u jednom jeziku prilagoen izgovorom u drugom jeziku i nje-govim glasovima (str. 1332.)

Transkripcija je prijepis. Imena slue za identifikaciju osoba i zemljopisnih objekata. Strana zemljopisna imena u slovnom se ostvaraju transliteriraju, ali se za potrebe izgovora i transfonemiziraju pa je mogu dvostruk fonijski ostvaraj takvih imena: ostvaraj izgovorno istovjetan ostvaraju imena u stranom jeziku, to se rijetko do-gaa, ili fonijski ostvaraj prilagoen glasovnomu (fonemskomu) sustavu jezika u koji se odreeno ime prenosi, to je znatno ee. Tako se npr. rusko (bjelorusko) slovo i ukrajinsko transliteriraju u hrvatskom jeziku kao y, a transfonemiziraju kao /i/, dakle nepalatalni vokal /y/ u hrvatskom se jeziku zamjenjuje palatalnim vokalom /i/ zato to u hrvatskom ne postoji nepalatalni fonem /y/ jer su vrlo davno izjednaena ta dva fonema, palatalno /i/ i nepalatalno /y/, u korist palatalnoga /i/. Rusko (bjelorusko, ukrajinsko) slovo transliterira se kao lj, a transfonemizira kao //. Dakle, strana se imena u hrvatskom jeziku mogu transfonemizirati, ali samo za potrebe fonijskoga ostvaraja. U slovnom se ostvaraju strana imena samo translite-riraju. Kad se preuzimaju imena iz jezik koji se slue irilicom, pravilo je da se u hrvatskom jeziku transliteriraju tako da se svako irilino slovo zamijeni odgo-

142


varajuim latininim slovom ili dvoslovom, npr. ukr. > hrv. ornobylj (izgovor: ornbi). Transliteracija je prijenos slova iz slovnoga sustava jednoga jezika u slovni sustav drugoga jezika, dakle iz jednoga slovopisa u drugi slovopis. Kad se preuzimaju rijei iz latininih jezika u iriline, onda se na osnovi izgovora vri transfonemizacija, odnosno fonetizacija, jer u irilinim slovopisima ne postoje slova za sve latinine foneme. Dakle, transliteracija, kao nain slovnoga prenoenja imen iz jezika u jezik, normativan je postupak u hrvatskom, a transfonemizacija u srpskom, i u ostalim slavenskim jezicima koji se slue irilicom (bjeloruski, bu-garski, crnogorski, makedonski, ruski i ukrajinski). U srpskom jeziku uobiajena je i normativna transfonemizacija stranih imena i onda kad se ta imena piu latinicom pa je taj transfonemizacijski postupak iz srpskoga jezika nepotrebno prenoen u hr-vatski standardni jezik to je u normi hrvatskoga jezika dovelo do uporabe dvojnih stranih imena kako to najbolje pokazuje navod iz najnovijega hrvatskoga pravopisa u kojem autori doputaju dvojne oblike, npr. Dnjepar i Dnjipro, Harkov i Harkiv, Lvov i Ljviv, dakle posredniki i izvorni ostvaraj ukrajinskih imena.

Mnoga su zemljopisna imena motivirana nazivima biljaka pa tako i ime ukra-jinskoga grada ornbylja. Ime nastalo je onimizacijom apelativa to je jedan od triju ukrajinskih naziva za biljku crni pelin. Inae, po-stoji dvadesetak vrsta pelina (rod: Artemisia, porodica: Asteraceae) sa zajednikim nazivom Artemisia: abrotanum, absinthium, alba, annua, arborescens, biasolettiana, caerulescens, campestris, dracunculus, incanescens, maritima, paniculata, ponti-ca, saxatilis, scoparia, verlotiorum, vulgaris. Posljednja vrsta (Artemisia vulgaris) rasprostranjena je u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi, raste u divljini, ljekovita je i izraste do dva metra visine. U hrvatskom jeziku ta vrsta pe-lina ima nekoliko naziva: crni (obini, divlji) pelin, crnobilj, komonika, metljika, osijenac, trlomet. U ekom je to ernobl, u bjeloruskom , u ruskom , u ukrajinskom . Nazivi crnbilj, ernobl, , , jesu veoma stari slavenski nazivi za biljku crni pelin jer imaju istu tvorbu i motivaciju. Motivirani su nazivom za biljku koja ima tamnosmeu stabljiku, u narodnom poimanju crnu stabljiku. Svi su ti nazivi sloeno-sufiksalne tvorenice, motivirane pridjevom u znaenju crn i pokratom imenice u znaenju biljka. U geografskom rjeniku (Geografieskij slovar) na ruskom jeziku, vezano uz ime ukrajinskoga grada ornbylja, pie da je to ime vjerojatno nastalo od osobnoga imena (rno:bylj) to pak nije tono. Inae, u geografskim leksikonima (enciklopedijama) nije mjesto za etimoloke objasnidbe kako je to bilo uobiajeno prije stotinjak godina. Imena mnogih naselja motivirana su imenom osobe, ali ovdje se radi o motivaciji ukrajinskim narodnim nazivom za biljku crni pelin. U ukrajinskom jeziku tu biljku jo nazivaju i ili , u poljskom pod utjecajem ukrajinskoga niechworszcz ili czornobyl, a u ruskom o ili o. Pod utjecajem latinskoga naziva Artemisia vulgaris u nekim sla-venskim jezicima postoje i dvolani nazivi za tu biljku: hrv. crni (obini, divlji) pelin,

143


e. pelynk ernobl, bug. , polj. bylica pospolita, ka. pszczeli kropnik, ukr. , rus. .

Prije nuklearne havarije 26. travnja 1986. malo je tko znao za ukrajinski grad (hrv. ornbylj). Sovjetske vlasti tada su htjele prikriti nesretan sluaj, ali je poviena radijacija iznad Skandinavije otkrila mjesto nesree. Slubena so-vjetska novinska agencija TASS (Telegrafska agencija Sovjetskoga Saveza) tada je sa zakanjenjem informirala svijet o ornbyljskoj nuklearnoj katastrofi, od njih su to preuzele sve svjetske agencije, pa tako i jugoslavenski TANJUG (Telegrafska agencija nove Jugoslavije). Sovjetska agencija ime je ukrajinskoga grada rusificirala u obliku pa su svi svjetski mediji od njih preuzeli rusificirani oblik imena ukrajinskoga grada, npr. Englezi kao Chernobyl, Francuzi kao Tcherno-byl, Portugalci kao Chernobil, Baski kao Txernobyl, panjolci kao Chernbil, Katalonci kao Txernbil, Provansalci kao Chornobyl, Talijani kao Cernobyl, Nijemci kao Tschernobyl, Nizozemci, Islanani i Norveani kao Tsjernobyl, koti kao Chernobyl, Danci i veani kao Tjernobyl, Finci kao Ternobyl, Litavci kao ernobylis, Latvijci kao ernobia, Estonci kao Tornobl, Maari kao Csernobil, Rumunji kao Cernobl, Azeri i Turci kao ernobil, Poljaci kao Czar-nobyl, esi kao ernobyl, Slovaci kao ernoby, Bjelorusi kao p, Bugari kao , Srbi kao (ernobil), Hrvati i Slovenci kao ernobil. Od agencije TANJUG novine (radio i televizija) u Hrvatskoj i Sloveniji nekritiki su preuzeli oblik ernobil koji je tako u hrvatskom i slovenskom jeziku postao srbizam ruskoga podrijetla. Vrijedi ovdje napomenuti da u veine slavenskih jezika koji imaju u uporabi rusificiran oblik ukrajinskoga imena ornobylj njihovi jezikoslovni normativci takvu normu opravdavaju udomaenou izraza (npr. e. zdomcnn jmno, hrv. udomaeno ime, slov. e je pri nas uveljavljena) umjesto da taj normativni nedostatak otklone u skladu s normom vlastitoga jezika.

Zahvaljujui havariji nuklearke ime ukrajinskoga grada postalo je meunarodnica i u sve jezike ulo je posredovanjem ruskoga jezika. To je zato to je sve do nedavno Ukrajina u svijetu bila poimana kao dio Sovjetskoga Saveza pa su informacije o toj zemlji u svijet ile preko sovjetske novinske agencije TASS kojoj je sjedite bilo u Moskvi. Svi su jezici dakle preuzeli rusificirani oblik imena toga ukrajinskoga grada i prilagodili ga vlastitomu slovnomu sustavu i u njima glede toga nema nikakvih promjena. Valja ovdje rei da je u veine latininih jezika pravilno transliterirano rusificirano ime ernobylj. U hrvatskom i slovenskom jeziku, koji imaju latinine slovopise, slovo y nije slovni ostvaraj ni jednoga fonema nego znak za nepalatalni stranjojezini vokal , dakle hrv. ornbylj, slov. ornoblj). U bugarskom, cr-nogorskom, makedonskom i srpskom jeziku slovo y je slovni ostvaraj fonema /u/ pa su stoga u svim tim irilinim jezicima ruski vokal transliterirali kao , dakle eo. U turskom i azerskom jeziku ruski vokal nije transliteriran kao y zato to je u tim jezicima to znak za fonem /j/. Ovdje treba napomenuti i to da su svi sla-venski jezici bjeloruska i ukrajinska imena preuzeli u rusificiranu obliku. Takoer

144


i to da su i iz ostalih republika bivega Sovjetskoga Saveza zemljopisna imena u hrvatski jezik i druge slavenske jezike preuzimana posredovanjem ruskoga jezika. Norma hrvatskoga jezika u novije doba nastoji to uskladiti s vlastitim normativnim pravilom da se strana imena preuzimaju iz latininih jezika u izvornom slovnom obliku, a iz onih jezika koji nemaju latinine sustave u transliteriranu obliku. To vri-jedi za sva imena, osim maloga broja zemljopisnih imena koja su davno pohrvaena.

U izdanjima na ruskom jeziku (enciklopedije, leksikoni, rjenici) postoje samo rusificirani oblici ep, epc, epe, epa (Bolaja Sovetskaja nciklopedija, Boloj nciklopedieskij slovar, nciklopedija Brokgauza i Efona, Geografieskaja nciklopedija, Geografieskyj slovar, Istorieskij slovar, Malyj akademieskij slovar, Sovremennyi tolkovyj slovar, Tolkovyj slovar Efre-movoj, Tolkovyj slovar Kuznecova, Tolkovyj slovar Uakova). U izdanjima na ukrajinskom jeziku dosljedno se rabe ukrajinske forme imena grada ornobylja (op, opc, ope, opa).

U ekom su jeziku bohemizirani, u poljskom polonizirani i u slovakom slovakizirani rusificirani oblici imena ukrajinskoga grada ornobylja iako ti jezici imaju grafijske mogunosti izravnoga prenoenja toga imena: e. ernobyl ornobyl, polj. Czernobyl Czornobyl, sl. ernoby ornoby, pa rusificirani oblik odudara od pravila u pravopisima tih jezika o transliteraciji stranih zemljo-pisnih imena. Istine radi valja ovdje rei da umjesto oekivanoga grafijskoga ostva-raja Czornobyl slubeni poljski pravopis propisuje oblik Czarnobyl kakav rabe pripadnici poljske manjine u Bjelorusiji.

Slovenski jezik i dalje zadrava oblik ernobl. Ekonim ernobl, ktetik erno-blski i etnici ernoblan i ernoblanka u takvu su obliku zapisani u Slovenskom pravopisu (2001.):

ernobl -a m, zem. i. |ukrajinsko mesto|: v ~u ernoblski -a -o ernoblan -a m, preb. i. ernoblanka -e , preb. i. (str. 427.)

Glede rusificiranog oblika nekih ukrajinskih imena u tom pravopisu u poglavlju Ukrajinska pisava pie da je takav oblik u slovenskom jeziku normativno valjan to pak u odnosu na druga ukrajinska imena u tom poglavlju potvruje dvostruke kriterije normiranja, odnosno izravno i neizravno preuzimanje imena iz toga jezika:

Rusko obliko ukrajinskega imena ohranimo, e je pri nas uveljavljena, npr. Kjev, Lvv, Hrkov, ernobl (ukrajinsko ), Zaporje. (str. 180.)

Od ornobyljske katastrofe do objave Slovenskoga pravopisa prolo je samo pet-naest godina to nije dovoljno da se oblik ernobl smatra poslovenjenim. Inae, u Slovenskom pravopisu osim pravopisnih pravila nalazi se i pojmovnik jezinih naziva, takoer i umjesto pravopisnoga rjenika leksikografski obraen cjeloviti rjenik slovenskoga jezika, ak i s prozodijom, pa zbog toga naslov toga pravopisa ne odgovara sadraju knjige.

145


U srpskom jeziku u novije je doba dolo do promjene u uporabi imena ukrajin-skoga grada ornobylja. Srpski pravopisci izmijenili su samo jedno u odnosu na nekadanje normativno rjeenje, i to o kraju rijei ernobil pa su tako u skladu sa zakonitostima transfonemizacije ruski dvoslov u irilinom ostvaraju zamijenili jednoslovom , a u latininom dvoslovom lj, dakle rus. > srp. , ernobilj to potvruju navodi iz Peikan-Jerkovi-Piuriina Pravopisa srpskog jezika sa pravopisnim renikom:

rusko i na kraju rei , > , (str. 219.) i ernobilj, ne ernobil (str. 499.). I u Pravopisnom reniku srpskog jezika sa pravopisno-gramatikim savetnikom Milana ipke takoer je navedeno da je u srpskom jeziku normativan samo oblik er-nobilj (str. 1284.)

Do normativne promjene dolo je i u bjeloruskom jeziku u kojem je rusificirani ukrajinski oblik zamijenjen podomaenim bjeloruskim oblikom (ukr. o rus. ep blrus. a), takoer i oblik etnika (blrus. ae, apa) i ktetika (blrus. ai) (str. 517.).

Desetak godina nakon nuklearne havarije u ornobylju i hrvatske publikacije poele su biljeiti ime toga ukrajinskoga grada, i pritom su pokazale normativno vrludanje to najbolje ilustriraju sljedee enciklopedije i leksikoni: Hrvatska en-ciklopedija (2000.),1 Veliki kolski leksikon (2003.),2 Drave svijeta (2004.), Opa i nacionalna enciklopedija (2005.)3 i Hrvatski opi leksikon (2012.).4 U leksikonu Drave svijeta (2004.) naveden je samo oblik ernobil (U nesrei u radu NE ernobil) (str. 194.), u Hrvatskoj enciklopediji (2000.) ime ornobilj upuuje se na ernobilj (ornobi [ornobi] (ukr.) ernobilj) (str. 696.), u Velikom kolskom leksikonu (2003.) ernobil na ornobilj (ernobyl ornobilj) (str. 174.), u Opoj i nacionalnoj enciklopediji (2005.) ernobylj na ornobylj (erno-bylj ornobylj) (str. 247.) te u Hrvatskom opem leksikonu (2012.) ernbilj na ornbilj (ernbilj ornbilj) (str. 273.). U tih pet publikacija pojavljuju se etiri razliite natuknice: ernobilj (2000.), ornobilj (2003.), ernobil (2004.), ornobylj (2005.) i ornbilj (2012.) to zorno govori o hrvatskoj normativnoj nesreenosti glede imena toga ukrajinskoga grada, takoer i drugih ukrajinskih imena. Takav normativni nered ne postoji ni u jednom jeziku.

Iako je ime ornobylj postalo meunarodnica zahvaljujui prvoj havariji nu-klearke u svijetu, u Rjeniku hrvatskoga jezika (2000.) (ur. Jure onje) to ime nije zabiljeeno, a trebalo je biti, ali je zato navedeno ime Kijev, srbizam ruskoga podri-jetla, i njegovi etnici Kijevljanin i Kijevljanka te ktetik kijevski.

1 ernobilj [rus. irnobi] (ernoby; ukr. ornobi, ), grad i pristanite u sjev. Ukrajini. Lei na rijeci Pripjatu, oko 130 km sjeverno od Kijeva. (str. 667.).

2 ornobilj (rus. ernobyl), grad i luka na Pripjatu, Ukrajina; 25 000 st. (str. 178.).3 ornoby (rus. ernoby), grad i pristanite u s Ukrajini, na utoku Ua u Pripjat, 130 km s od

Kijeva. (str. 267.).4 ornbi (rus. ernobilj, udomaeno ernobil), grad u S Ukrajini; poznat po nesrei (26. 4. 1986.)

u nuklearnoj elektrani Lenjin (16 km SZ od ., 7 km od granice s Bjelorusijom). (str. 278.).

146


U Ani-Silievu Pravopisnom priruniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1987.) nema imena ornobylj, postoje samo transliterirana i transfonemizirana ruska imena meu koja je uvrteno i rusificirano ime ukrajinskoga grada Harkiva ((o (transl. Harkov) Harkov)) (str. 166.). Isto je i u Ani-Silievu Pravopisu hrvatskoga jezika (str. 200.). U Babi-Finka-Moguevu Hrvatskom pravopisu (2000.) s oblika ernobil upuuje se na ornobilj (ernobil > ornobilj) (str. 187.), a malo dalje kao normativan je naveden oblik ornobilj (str. 191.), tako i u sljedeim izdanjima toga pravopisa. U Babi-Moguevu Hrvatskom pravopisu (2011.) navedeno je isto pravo-pisno rjeenje (str. 159.). U Hrvatskom kolskom pravopisu (2005.) kao normativan naveden je samo oblik ornobilj (str. 91.). U Badurina-Markovi-Mianovievu Hrvatskom pravopisu (2007.) u okviru poglavlja Transliteracija i transkripcija stranih imena postoje transliterirana i transfonemizirana ukrajinska imena, pa i ime o kojemje ovdje rije ((oo (ornoby) ornobilj)) (str. 303.). Takoer je i u Opoj i nacionalnoj enciklopediji (2005.) pravilno transliterirano ime ornobylj (str. 247., 269.). Sve ostalo je u manjoj ili veoj mjeri pogrjeno. Takoer se moe zakljuiti da u svim navedenim publikacijama postoji samo po jedan normativni oblik imena ornobylj.

Ali, postoji i pet publikacija u kojima su kao normativna navedena i po dva oblika: Hrvatski jezini savjetnik (1999.), Ani-Goldsteinov Rjenik stranih rijei (1999.), Hrvatski enciklopedijski rjenik (2002.), Aniev Veliki rjenik hrvatskoga jezika (2003.) i Hrvatski pravopis (2013.). Za bolji uvid u problem dvojnoga normiranja imena ornobylj navodim u podrubnicama cijeli opis natuknice u svih pet ovdje navedenih knjiga.

Najprije o trima knjigama u izdanju Novoga Libera: Ani-Goldsteinov Rjenik stranih rijei (1999.),5 Hrvatski enciklopedijski rjenik (2002.)6 i Aniev Veliki

5 rnobilsk (rij. publ. rnobiljsk) prid. koji pripada, koji se odnosi na ernobil (rij. publ. ernobilj) u Ukrajini v. DOD ~a katastrofa razg. havarija na nuklearnoj elektrani u ernobilu 1986. koja je prouzroila velike ljudske rtve i teko oneienje blie i dalje okoline (str. 244.); ernobil grad u Ukrajini, u blizini Kijeva, u kojem se 1986. u nuklearnoj elektrani dogodila eksplozija to je uzrokovalo katastrofu velikih i dugotrajnih razmjera; radioaktivne estice noene atmosferom proirile se cijelom Europom; pojam za katastrofu uzrokovanu nuklearnim zraenjem, v. ernobilski, RJE (str. 1439.). Natuknicu rnobilsk pisao je V. A., a natuknicu ernobil I. G. Pridjev rnobilsk odnosni je pridjev, a u opisu natuknice pie da znai i pripadanje i odnos: koji pripada, koji se odnosi na ernobil pa su urednici u Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku i u Velikom rjeniku hrvatskoga jezika posthumno intervenirali u Aniev tekst ostavivi samo dio opisa koji se odnosi na ernobil. I najmanje intervencije u tekstu umrloga autora moraju biti naznaene to u navedenim dvama djelima nije uinjeno. Nadalje, u prvom dijelu opisa navedena je prijedlono-imenika sintagma na elektrani, a u drugom u elektrani. Prva je sintagma nepra-vilna zato to se je havarija (eksplozija) dogodila u elektrani, a ne na elektrani; ta je pogrjeka prenesena u Hrvatski enciklopedijski rjenik (str. 197.) i u Veliki rjenik hrvatskoga jezika (str. 163.). U opisu natuknice ernobil naveden je rusificirani oblik imena ukrajinskoga grada Kyjiva: u blizini Kijeva, umjesto u blizini Kyjiva. U sljedea izdanja Ani-Goldsteinova Rjenika stranih rijei navedeni je tekst preuzet u neizmijenjenu obliku. Opis natuknice ernobilski iz Rjenika

147


rjenik hrvatskoga jezika (2003.).7 U Ani-Goldsteinovu Rjeniku stranih rijei (1999.) naveden je pridjev ernobilski koji se odnosi na ernobil kako to pie u opisu natuknice (str. 244.) i na kraju knjige u pojmovniku (str. 1439.). U tom je rjeniku tri puta naveden ekonim ernobil i isto toliko puta ktetik ernobilski iz ega proizlazi da im autori daju normativnu prednost u odnosu na oblike ernobilj i ernobiljski, navedene na istom mjestu, a uz koje pak stoji podatak da se rijetko rabe. Ta dva oblika: ernobil i ernobilski jesu srbizmi ruskoga podrijetla, takoer i oblici ernobilj i ernobiljski samo to je u ovih posljednjih pravilno izvedena transfonemizacija rusificiranoga oblika onako kako je to uinjeno i u srpskim pra-vopisima i pravopisnim rjenicima. Prilikom normiranja neke rijei vana je njena gramatika pravilnost i funkcionalnost u okviru jezinoga sustava, a ne proizvoljna procjena autora da se neto esto ili rijetko rabi za to ne postoje nikakvi pokazatelji.

I na kraju jo o trima knjigama kojima je suizdava ili izdava Institut za hr-vatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) iji su zaposlenici i autori tih knjiga. To su Hr-vatski jezini savjetnik (1999.),8 kolski rjenik hrvatskoga jezika (2012.)9 i Hr-vatski pravopis (2013.).10 U Hrvatskom jezinom savjetniku (1999.) navedena su po dva normativna oblika, i to jednakovrijedna jer je meu njima znak jedna-kosti: ernobil i ornobilj, ernobilski i ornobiljski, ernobiljanin i ornobi-ljanin, ernobiljanka i ornobiljanka. Za svaki od tih osam oblika navedeni su i dvojni prozodijski ostvaraji: rnobil, ernbil, rnobilj i ornbilj, rnobilsk, ernbilsk, rnobiljsk i ernbiljsk, rnobiljanin, ernbiljanin, rnobiljanin i ornbiljanin, rnobiljnka, ernbiljnka, rnobiljnka i ornbiljnka pa su tako dobivena po etiri fonijski razliita ostvaraja.

U Hrvatskom pravopisu (2013.) takoer su navedena dvojna imena ukrajinskoga grada ornobylja za koja je reeno da su jednakovrijedna to znai da je svejedno koji emo oblik rabiti u slovnom i fonijskom ostvaraju. Godine 2012., dakle samo

stranih rijei (1999.) prenesen je gotovo bez izmjena u Hrvatski enciklopedijski rjenik (2002.) i Veliki rjenik hrvatskoga jezika (2003.) to se moe vidjeti u sljedeim dvjema podrubnicama.

6 rnobilsk (rnobiljsk rij. publ.) prid. koji se odnosi na ernobil (ernobilj rij. publ.) u Ukra-jini ~a katastrofa razg. havarija na nuklearnoj elektrani u ernobilu 1986. koja je prouzroila velike ljudske rtve i teko oneienje blie i dalje okoline (str. 197.).

7 rnobilsk (rnobiljsk) rij. publ. prid. koji se odnosi na ernobil (ernobilj rij.) u Ukrajini ~a katastrofa razg. havarija na nuklearnoj elektrani u ernobilu 1986. koja je prouzroila velike ljudske rtve i teko oneienje blie i dalje okoline (str. 163.).

8 rnobil i ernbil -a = rnobilj i ornbilj, rnobilsk i ernbilsk -, prema ernobil, rnobiljanin i ernbiljanin -a, mn. N -ani, prema ernobil, rnobiljnka i ernbiljnka - DL -ki, mn. G -k i k, prema ernobil (str. 443.) i rnobilj i ornbilj -a, I -em = rnobil i ernbil, rnobiljanin i ornbiljanin -a, mn. N -ani, prema ornobilj, rnobiljnka i ornbiljnka - DL -ki, mn. G -k i k, prema ornobilj, rnobiljsk i ornbiljsk -, prema ornobilj (str. 449.).

9 rnobl, ernoblac, ernblka, rnoblsk (str. 942.).10 ernobil i ornobilj, ernobilac V ernobile, ernobilev, ernobilka, ernobilkin, er-

nobilski i ornobiljski (str. 188.) i ornobilj i ernobil, ornobiljski i ernobilski (str. 191.).

148


godinu prije objave Hrvatskoga pravopisa (2013.), Institut je za hrvatski jezik i jezikoslovlje u suizdavatvu objavio kolski rjenik hrvatskoga jezika. Imajui u vidu samo ime ukrajinskoga grada ornobylja, moe se zakljuiti da isti izdava i uglavnom isti autori u Hrvatskom jezinom savjetniku (str. 443., 449.) nude dvojna rjeenja (ernobil i ornobilj), u kolskom rjeniku hrvatskoga jezika (str. 942.) samo jedno rjeenje (ernobil), a u Hrvatskom pravopisu (str. 71., 188., 191.) opet dvojna rjeenja (ernobil i ornobilj). U samo dvije godine razliita normativna rjeenja od istih autora. To dovoljno govori o njihovoj nedosljednosti.

Zanimljiva je i tvorba etnika od imena ornobylj. U ukrajinskom jeziku etnici od imena ornobylj tvore se nastavkom -ec za muki rod, a nastavkom -ka za enski rod. Takva je tvorba u bjeloruskom i ruskom jeziku, takoer i u svim zapadnoslavenskim jezicima. U junoslavenskim jezicima vie je nastavaka za te etnike: u bugarskom -ec i -ka, u slovenskom -an i -anka, u srpskom -anin i -anka te u hrvatskom -ac i -ka. U hrvatskom jeziku sufiksi -anin i -anka uglavnom dolaze na nepalatalne osnove, a -ac i -ka na palatalne prema tvorbenim uzorcima: Tuzl-a Tuzl-anin i Tuzl-anka; Trebinj-e Trebinj-ac i Trebinj-ka. U slovenskom pravopisu po jedan je oblik za etnik mukoga i enskoga roda (m. ernoblan; . ernoblanka) (str. 427.), takoer i u bjeloruskom pravopisu (m. ae, . aa) (str. 517.). U Hrvatskom jezinom savjetniku (1999.) po dva su etnika za muki i enski rod (m. ernobiljanin i ornobiljanin; . ernobiljanka i ornobiljanka), takoer i u Hrvatskom pravopisu (2013.) (m. ernobilac; . ernobilka). Oblici ornobiljac i ornobiljka u tom pravopisu nisu navedeni, ali se zbog jednakovrijednosti imena ernobil i ornobilj podrazumijevaju to je u skladu s pravilom na 71. stranici toga pravopisa. U kolskom rjeniku hrvatskoga jezika (2012.) na nepalatalnu osnovu srbizma ernobil dodani su nastavci -ac i -ka, dakle ernobilac i ernobilka. Iz ovoga to je ovdje reeno proizlazi da isti izdava u jednom svojem izdanju daje prednost tvorbenim nastavcima -anin i -anka, u drugom nastavcima -ac i -ka, u treem navodi samo ova dva posljednja. Nevjerojatna normativna zbrka za koju su svi podjednako odgovorni: autori, recenzenti i izdava.

I u prozodijskim ostvarajima imena ornobilj i njegovih izvedenica u hrvatskim publikacijama oit je normativni nered. Kad se preuzimaju imena iz nekoga jezika, treba dobro poznavati prozodijski sustav jezika iz kojega se preuzima, takoer i sustav jezika u koji se preuzima. Ukrajinsko ime ornobylj ima medijalni kratki naglasak koji se takav i na toj poziciji prenosi u hrvatski jezik, dakle [ornbi], [ornbiac], [ornbka], [ornbisk]. Medijalni ukrajinski naglasak ne prenosi se u inicijalni slog neoslabljeno, dakle kao kratkosilazni naglasak. U Rjeniku stranih rijei (1999.), u Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku (2002.) i u Velikom rjeniku hrvatskoga jezika (2003.) ime ernobil i pridjev ernobilski imaju samo kratkosilazni naglasak: rnobil i rnobilsk (rnobiljsk). U Hrvatskom jezinom savjetniku (1999.) nalaze se po dva prozodijska ostvaraja: inicijalni kratkosilazni i medijalni kratkouzlazni naglasak: rnobil i ernbil, rnobilj i ornbilj.

149


Tako isto od tih oblika izvedeni etnici i ktetici. Navedeni jezini savjetnik dobar je primjer loa normiranja. U Hrvatskom pravopisu (2013.) naglasaka nema, to je u skladu s naravi takve knjige, ali je zato jedino u kolskom rjeniku hrvatskoga jezika (2012.) ukrajinsko ime dobilo zanaglasnu duljinu (rnobl, ernoblac, ernblka, rnoblsk), a nemaju je ni ostala izdanja na hrvatskom jeziku, ovdje navedene enciklopedije, leksikoni, rjenici i pravopisi. Pridjev ornbiljsk moe imati samo jednu zanaglasnu duljinu u skladu s prozodijskim pravilom hrvatskoga jezika da se u ktetika krati vokal u slogu ispred tvorbenoga nastavka -ski u kojem je zadnji vokal dug, npr. Mstr mstarsk, Nevsinje nevsinjsk, Trbinje trbinjsk, pa tako i ornbylj [ornbisk], ne [ornbsk].

Valja ovdje rei da su spikeri hrvatskih radijskih i televizijskih stanica nakon ornobyljske havarije koncem travnja 1986. god., pod utjecajem beogradskih gla-sila, ime ukrajinskoga grada izgovarali s inicijalnim kratkosilaznim naglaskom. Taj je naglasak u izdanjima Novoga Libera i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nametnut kao normativan i tako izjednaen s istim prozodijskim rjeenjem u iz-danjima na srpskom jeziku. Transfonemizacija rusificirane forme ukrajinskoga imena ornbylj, koju su obavili novinari jugoslavenske informativne agencije, nije dobro uinjena. Beogradski su novinari pri transfonemiziranju rusificiranoga oblika uinili nekoliko dobrih, ali isto toliko i loih rjeenja. Rusificirani oblik imena ukrajinskoga grada ima medijalni kratki naglasak pa je trebalo promijeniti samo intonaciju u tom slogu, a ne pomicati neoslabljeno tonsku silinu u prethodni slog, dakle rus. > srp. ernbil, a ne rnobil. U ruskom jeziku sa-moglasnik e palatalizira prethodni suglasnik pa se slijed izgovara kao je, od toga se je odustalo jer u srpskom jeziku ne postoji inicijalna suglasnika skupina j, dakle ne jernobil nego ernobil. Vokal /o/ u medijalnom slogu pod naglaskom ima u ruskom zatvoren ostvaraj, a u srpskom otvoren, dakle rus. ernby srp. rnobil. Nadalje, ruski nepalatalni samoglasnik transfonemiziran je kao i zato to je u srpskom jeziku dokinuta opreka izmeu palatalnoga i i nepalatalnoga y. Pogrijeilo se je i pri prijenosu zavrnoga palatalnoga fonema //, slovno ostvarena dvoslovom , koji je trebalo prenijeti kao to je u novije doba u srpskim pravo-pisima propisano kao normativno. Srpski ostvaraj rusificiranoga imena e (ruski izgovor: ernby) uao je u hrvatski jezik bez i jedne izmjene, dakle srp. rnobil > hrv. rnobil pa je stoga to srbizam ruskoga podrijetla. U odnosu na ruski izgovor postoji nekoliko razliitosti pa hrvatski ostvaraj ernobil nije nastao prema ruskomu nego prema srpskomu izgovoru.

Dakle, u hrvatskom jeziku nenormativnima treba smatrati sve oblike imena ornobylj i njegovih izvedenica ornobyljski, ornobyljac, ornobyljka ako imaju fonem /e/ umjesto /o/ nakon fonema //, ako imaju fonem /i/ umjesto /y/ na poziciji nakon /b/, ako imaju fonem /l/ umjesto // na kraju rijei, ako imaju inicijalni krat-kosilazni umjesto medijalnoga kratkouzlaznoga naglaska. Normativan treba biti samo jedan oblik (ornobylj, ornobyljski, ornobyljac, ornobyljka), a ne dva kako

150


je to navedeno u Ani-Goldsteinovu Rjeniku stranih rijei (1999.), u Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku (2002.), u Anievu Velikom rjeniku hrvatskoga jezika (2003.) (rnobil i rnobilj) ili u Hrvatskom pravopisu IHJJ-a (2013.) (ernobil i ornobilj) ili ak etiri, kako je to navedeno, u Hrvatskom jezinom savjetniku (1999.) (rnobil, ernbil, rnobilj i ornbilj). Iz jezika koji se slue latininim slovopisom imena se preuzimaju u izvornom obliku, a iz nelatininih jezika po-stupkom transliteracije, od takvih imena pridjeve i imenice treba tvoriti dodavanjem hrvatskih tvorbenih sufikasa na izvornu osnovu, npr. Bleiburg > bleiburki, Dayton > daytonski, Houston > houstonski, New York > newyorki, pa tako i ornobylj > ornobyljski.

Na primjeru imena ornobylj i njegovih izvedenica u ovom je lanku pokazano kako u normi hrvatskoga jezika mnogo toga jo nije onako kako bi trebalo biti.

Literatura

Andrejin, Lj.; Georgiev, Lj.; Ilev, S.; Kostov, N.; Lekov, I.; Stojkov, S.; Todorov, C., 42012., Blgarski tlkoven renik, Nauka i izkustvo, Sofija

Ani, V., 11991., 21994., Rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, ZagrebAni, V., 2003., Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, ZagrebAni, V.; Goldstein, I., 11999., Rjenik stranih rijei, Novi LiberAni, V.; Sili, J., 21987., Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveuilina

naklada Liber, kolska knjiga, ZagrebAni, V.; Sili, J., 2001., Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber, kolska knjiga, ZagrebBabi, S.; Finka, B.; Mogu, M., 52000., Hrvatski pravopis, kolska knjiga, ZagrebBabi, S.; Ham, S.; Mogu, M., 2005., Hrvatski kolski pravopis, kolska knjiga, ZagrebBabi, S.; Mogu, M., 2011., Hrvatski pravopis (usklaen sa zakljucima Vijea za normu),

kolska knjiga, ZagrebBadurina, L.; Markovi, I.; Mianovi, K., 2007., Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb Barskaja, A. L.; Barski, L. P., 2010., Arfagrafiny slonik belaruskaj movy,

Radyla-pljus, MinskBory, W., 2005., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wydawnictwo Literackie,

KrakwBory, W., 2007., Etymologie sowiaskie i polskie, Instytut slawistyki Polskiej akademii

nauk, WarszawaBory, W.; Popowska-Taborska, H., 1994. 1995., Sownik etymologiczny kaszubszczyzny,

Polska akademia nauk, Instytut slawistyki, Warszawa, 1. 5.Brckner, A., 1989., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wiedza Powszechna,

WarszawaDugosz-Kurczabowa, K., 2006., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wydawnictwo

Naukowe PWN, WarszawaDrave svijeta 2000, Mozaik knjiga, Zagreb, 32004.Efremova, T. F., 2001., Tolkovyj slovar sluebnyh astej rei russkogo jazyka, Russkij

jazyk, Moskva

151


Gany, D. I.; Olijnyk, I. S., 61995., Rosijsko-ukrajinskyj i ukrajinsko-rosijskyj slovnyk, MP Feniks, Kyjiv

Geografick mstopisn slovnk svta, Academia, Nakladatelstv esk akademie vd, Praha, 1993.

Gili, S., 2004., Rjenik bilja, RijekaGluhak, A., 1993., Hrvatski etimoloki rjenik, August Cesarec, ZagrebGrabikov, S. M., 2002., Slovar belorussko-russkij / russko-belorusskij, Paradoks, MinskHrvatska enciklopedija, 2., Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2000.Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi Liber, Zagreb, 2002.Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, kolska

knjiga, Zagreb, 1999. Hrvatski opi leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2012.Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.Jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, kolske novine,

Zagreb, 1999.Kuznecov, S. A., ur., 11998., Boloj tolkovyj slovar russkogo jazyka, Norint, Sankt Pe-

terburgMachek, V., 1971., Etymologick slovnk jazyka eskho, Academia, Nakladatelstv e-

skoslovensk akademie vd, PrahaOpa i nacionalna enciklopedija, 2., Prolexys, Veernji list, Zagreb, 2005.Oegov, S. I.; vedova, I. J., 42001., Tolkovyj slovar russkogo jazyka, Rossijskaja akademija

nauk, Institut russkogo jazyka im. V. V. Vinogradova, Moskva Peikan, M.; Jerkovi, J.; Piurica, M., 2010., Pravopis srpskog jezika sa pravopisnim re-

nikom, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Matica srpska, Novi Sad Pravidla eskho pravopisu, Academia, Praha (Prag), 1993.Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, kolska knjiga, Zagreb,

2000.Skok, P., 1971. 1974., Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska

akademija znanosti i umjetnosti, ZagrebSlovar slovenskega knjinega jezika, 1. 5., Slovenska akademija znanosti in umetnosti,

Znanstveno raziskovalni center SAZU, Intitut za slovenski jezik Frana Ramova Lju-bljana, 1970. 1991.

Slovenski pravopis, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Intitut za slovenski jezik Frana Ramova, Ljubljana, 62001.

Slovnk slovenskho jazyka, 1. 6., Slovensk akadmia vied, Bratislava, 1959. 1968.Slovnk spisovnho jazyka eskho, 1. 4., Academia, Nakladatelstv eskoslovensk

akademie vd, Praha, 1971.Snoj, M., 1997., Slovenski etimoloki slovar, Mladinska knjigaipka, M., 2010., Pravopisni renik srpskog jezika sa pravopisno-gramatikim savetnikom,

Prometej, Novi Sadkolski rjenik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kolska knjiga,

Zagreb, 2012.Tlumaalny slonik belaruskaj literaturnaj movy, Belaruskaja ncyklapedyja, Minsk, 42005.

152

Jezik, 61., I. ati, Patkarenje

Tolkoven renik na makedonskiot jazik, 1. 5. (A S), Institut za makedonski jazik Krste Misirkov, Skopje, 2003. 2011.

Uniwersalny sownik jzyka polskiego, 1. 4., Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, 2003.

Wielki sownik ortograficzny jzyka polskiego, Wydawnictwo naukowe PWN, Warszawa, 22006.

Saetak

Milan Nosi, Filozofski fakultet, RijekaUDK 811.163.4235, pregledni rad

primljen 6. lipnja 2014., prihvaen za tisak 13. listopada 2014.

Language Standardization and the Ukrainian Toponym ornobylj

This article discusses the adoption of foreign geographic names into the system of the Croatian language on the example of the Ukrainian town of ornobylj. The principal rule prescribes that foreign names, with the exception of a small number of names adopted a long time ago and Croatianized names, are adopted in their original form from the languages using Latin script, whereas the names from the languages with non-Latin script undergo the process of transliteration. In Croatian, more than in any other Slavic language, there is significant normative rambling regarding the spelling of the name ornobylj.

PATKARENJE

Igor ati

Uvodazvoj tehnike u cjelini, osobito informatike (sve monija raunala, internet) doveo je do prave eksplozije objave djelomino tonih ili potpuno ne-tonih informacija. Sve se uestalije od primatelja e-pote zahtjeva da zbog

raznih razloga prosljeuju poruke na to vei broj adresa. U opem sluaju radi se o neprevodivoj engleskoj rijei hoax. Ovaj tekst bavi se posebnim sluajem hoaxa, objavom tekstova poznatim kao (novinarska) patka1 i njihovim irenjem putem in-terneta (e-pota ili portali). Premda postoji oduvijek, pojava je ostala neimenovana. Na temelju konkretnog sluaja smiljen je naziv patkarenje.

RR

1 Izvorno su patke bile objavljivane u tiskanim medijima, zato (novinarske) patke. Danas patke objavljuju svi, a ne samo novinari, pa e se u nastavku sluiti samo izrazom patka.

jeziČno normiranje i ukrajinsko zemljopisno ime Čornobylj

Documents