James Patterson Prve rtve

Prve rtve prvi je roman iz nove napete serije autora megapopularnih bestselera Jamesa Pat-tersona. Tvorac Alexa Crossa, jednog od najpopularnijih likova kriminalistikih romana - sada predstavlja Lindsay Boxer i enski klub za umorstva, ija borba protiv zloinakog uma tek zapoinje.

Prolog

Inspektorica Lindsay Boxer

1 poglavlje

Neobino je topla no u kolovozu, ali ja snano drhtim dok stojim na velikoj, sivoj kame-noj terasi pred svojim stanom. Gledam panoramu velianstvenog San Francisca i drim svoj slubeni revolver na sljepoonici.

Proklet bio, Boe! apem. Posebno uvstvo, ali prikladno i opravdano, mislim si. ujem Slatku Marthu kako cvili. Okreem se i vidim da me gleda kroz staklena vrata koja

vode na terasu. Ona zna da neto nije u redu. Dobro je, dovikujem joj kroz vrata. Sve je u redu. Idi lei, djevojko.

No Martha ne eli otii, ne eli okrenuti glavu. Ona je draga, odana prijateljica koja mi je posljednjih est godina svake noi svojom njukom poeli laku no.

Dok zurim u oi graniarskog kolija, razmiljam ne bih li moda trebala ui unutra i nazva-ti djevojke. Claire, Cindy i Jill dole bi ovamo prije nego bih i spustila slualicu. Drale bi me, grlile me, govorile prave rijei. Ti si posebna, Lindsay. Svi te vole, Lindsay.

Samo to sam prilino sigurna da bi se sutra naveer, ili prekosutra, sve ovo ponovilo. Jed-nostavno ne vidim izlaz iz ove zbrke. O svemu sam razmislila ve stotinu puta. Mogu biti do zla boga razumna i logina, ali oito sam i vrlo osjetljiva. To mije kao inspektorici u policiji San Francisca davalo snagu. To je rijetka kombinacija i ini mi se da sam zato bila mnogo uspjenija od svih drugih mukaraca u odjelu za umorstva. Naravno, nitko od njih ne stoji ovdje, spreman prosuti si mozak svojim pitoljem Polako prelazim s cijevi pitolja niz obraz i opet do sljepoonice. O Boe, o Boe. O Boe. Sjetila sam se mekih, njenih ruku, Chrisa, i zbog toga poinjem plakati.

Previe slika mi navire odve brzo da ih mogu podnijeti. Strana, neizbrisiva umorstva mladenaca koja su uasavala na grad, pomijeana s krupnim

planovima lica moje majke, pa ak i nekoliko bljeskova moga oca. Moje najbolje prijateljice Claire, Cindy i Jill na suludi klub. ak mogu vidjeti i samu sebe barem onakvu kakva sam bila prije. Nitko nikad, nikad, nije pomislio da izgledam poput inspektorice, jedina ena inspektor za umorstva u cijeloj policiji San Francisca.

Moji prijatelji i prijateljice uvijek su govorili da vie sliim Helen Hunt, udanoj za Paula Reisera u seriji Lud za tobom. Jednom sam bila udana. Nisam bila Helen Hunt, a on svakako nije bio Paul Reiser.

Ovo je tako teko, tako loe, tako pogreno. Ovo mi uope ne dolikuje. Stalno vidim Davi-da i Melanie Brandt, prvi brani par koji je ubijen u Mandarinskom apartmanu hotela Grand Hyatt. Vidim tu stranu hotelsku sobu gdje su umrli beutno, besmisleno i nepotrebno.

To je bio tek poetak.

Knjiga prva

David i Melanie

1 poglavlje

Prekrasne rue dugih stabljika ispunjavale su hotelsku sobu savreni darovi, zbilja. Sve je bilo savreno.

Moda na svijetu i postoji vei sretnik od mene, pomislio je David Brandt, kada je zagrlio Melanie, svoju mladenku. Moda negdje u Jemenu neki muslimanski ratar koji posjeduje dvije koze. Ali sigurno nema veeg sretnika od mene u cijelom San Franciscu.

Mladenci su gledali van iz dnevne sobe Mandarinskog apartmana hotela Grand Hyatt. U daljini su vidjeli svjetla grada Berkeleya, zatvor Alcatraz i graciozni obris osvijetljenog mosta Golden Gate.

Divno je, rekla je Melanie, smijeei se od zadovoljstva. Dananji dan ne bih mijenjala ni za to.

Ni ja, proaptao je. Osim to moda ne bih pozvao svoje roditelje. Oboje su se nasmija-li.

Samo nekoliko trenutaka prije, oprostili su se s posljednjim od 300 uzvanika u hotelskoj plesnoj sali.

Vjenanje je napokon zavrilo zdravice, ples, avrljanje, fotografiranje poljubaca nad tor-tom. Sada su napokon bili sami. Oboje su imali dvadeset devet godina i imali su cijeli ivot pred sobom.

David je uzeo dvije ae ampanjca koje je ostavio na lakiranom stolu. Zdravica, rekao je, drugom najsretnijem ovjeku na svijetu.

Drugom? rekla je i nasmijeila se pravei se okiranom. Tko je prvi? Nazdravili su i otpili dugi, raskoan gutljaj osvjeavajueg pia iz kristalnih aa. Jedan

ratar s dvije koze. Poslije u ti objasniti, rekao je. Imam neto za tebe, iznenada se sjetio David. Ve joj je bio poklonio jedan savreni di-

jamantni prsten od pet karata, za koji je znao da ga nosi samo kako bi udovoljila njegovim roditeljima. Otiao je do svojeg smokinga koji je bio prebaen preko naslona visoke stolice u dnevnoj sobi, a zatim se vratio s kutijicom za nakit iz Bulgarija.

Ne, Davide, bunila se Melanie. Ti si moj poklon. Ipak otvori kutijicu, rekao joj je. Ovo e ti se svidjeti.

Podigla je poklopac. U vreici od antilopa bio je par naunica; veliki srebrni prsteni oko dva udnovata mjeseca od dijamanata.

Ja tako mislim o tebi, rekao je. Melanie je prinijela mjesece svojim ukama. Bili su savreni, kao i ona. Ti utjee na mene, ba kao mjesec na plimu i oseku, proaptao je David. Poljubili su se i on je spustio zatvara njezine haljine, putajui da joj klizne malo ispod

ramena. Poljubio ju je u vrat. Zatim iznad grudi. Netko je pokucao na vrata sobe. ampanjac, rekao je glas s druge strane. Na trenutak je David poelio viknuti: Ostavi ga ispred vrata! Cijelu je veer samo eznuo

da skine haljinu s njenih ramena svoje ene.

Hajde, uzmi to, rekla je Melanie, maui mu naunicama ispred oiju. Stavit u ih. Izmigoljila je iz njegova zagrljaja i uputila se natrake prema kupaonici. U njezinim bi-

strim smeim oima igrao je osmijeh. Boe, kako je volio te oi. Dok je iao prema vratima, David je razmiljao kako se ni s kim na svijetu ne bi mijenjao. ak ni za drugu kozu.

2. Poglavlje

Phillip Campbell zamiljao je taj trenutak, taj znaajni prizor, mnogo puta. Znao je da e mladoenja otvoriti vrata. Uao je u sobu.

estitam, promrsio je Campbell, pruajui mu ampanjac. Zurio je u ovjeka raskopane sveane koulje i olabavljene crne kravate .

David Brandt jedva gaje pogledao dok je pregledavao kutiju raskono ukraenu vrpcama. Krug.

Clos du Mesnil, 1989. godina. to je najgora stvar koju je itko ikad uinio? promrmljao si je Campbell u bradu. Jesam li sposoban to uiniti? Imam li dovoljno hra-

brosti? Ima li kakva estitka? rekao je mladoenja, traei napojnicu po depovima. Samo ovo,

gospodine. Campbell je zakoraio naprijed i zabio no duboko u mladoenjina prsa, izmeu treeg i

etvrtog rebra, najkraim putem do srca. Za ovjeka koji ima sve, rekao je Campbell. Uao je u sobu i okretnim udarcem noge za-

lupio vratima. Okrenuo je Davida Brandta, gurnuo ga leima na vrata i jo dublje mu zabio no. Mladoenja se ukoio u gru od oka i bola. Grleni glasovi pobjegli su mu iz grudi jedva

ujni, krkljajui dah koji gaje guio. Oi kao da su mu htjele iskoiti od nevjerice. Ovo je udesno, pomislio je Campbell. Doslovno je mogao osjetiti kako mladoenjina sna-

ga otjee. On je tek bio iskusio jedan od najveih trenutaka u svojem ivotu, a sada, samo nekoliko minuta poslije, umirao je.

Zato? Campbell je zakoraio unatrag i mladoenjino tijelo sruilo se na pod. Soba se zaljuljala

poput nagnutog broda. Zatim je sve poelo tei bre i stapati se. Osjeao se kao da gleda u bljeskavi filmski urnal. udesno. Ni blizu onome stoje oekivao. Campbell je uo enin glas, trgnuo se i izvukao otricu iz prsa Davida Brandta. Pojurio je presresti je dok je izlazila iz spavae sobe. Jo uvijek je nosila svoju dugu,

ipkastu vjenanicu. Davide? rekla je. Osmijeh pun iekivanja pretvorio joj se u ok kada je ugledala Camp-

bella. Gdje je David? Tko ste vi? Prelazila je oima punim uasa preko njega, a zatim mu se zagledala u lice, otricu noa, u

muevo tijelo na podu. O, Boe! Davide! vrisnula je. O, Davide, Davide! Campbell ju je htio upamtiti takvu. Taj ukoeni pogled, te irom otvorene oi. Oekivanje i

nada koje su u njima samo nekoliko trenutaka prije tako sjajno blistale, sada su bile rasute. Rijei su mu potekle iz usta. eli znati zato? Bogme, i ja. to si uinio? promuklo je rekla Melanie. Muila se da shvati. Njezine uasnute oi preli-

jetale su lijevo-desno po sobi, traei izlaz.

Iznenada je jurnula prema vratima dnevne sobe. Campbell ju je zgrabio za zapee i prislonio joj krvavi no na grlo. Molim vas, jecala je, ukoena pogleda. Molim vas, nemojte me ubiti. Istina je u tome, Melanie, da sam te doao spasiti. Priao je blie i nasmijeio joj se u drhtavo lice. Campbell je spustio otricu i zario je u nju. Vitko joj se tijelo zatreslo od iznenadnog

vriska. Oi su joj svjetlucale poput slabe elektrine arulje. Smrtni hropac prostrujao joj je tijelom. Zato? preklinjale su njezine oi. Zato?

Trebala mu je cijela minuta da opet doe do daha. Miris krvi Melanie Brandt bio mu je duboko u nosnicama. Gotovo nije mogao vjerovati

stoje uinio. Zato? Odnio je mladenkino tijelo natrag u spavau sobu i poloio ga na krevet. Bila je prekrasna,

finih crta lica. I tako mlada. Sjetio se kada ju je prvi put vidio i kako gaje tada opinila. Misli-la je da ima cijeli ivot pred sobom.

Preao joj je rukom preko glatkog obraza i stisnuo jednu njezinu naunicu nasmijeeni mjesec.

to je najgora stvar koju je itko ikad uinio? opet se zapitao Phillip Campbell, dok mu je srce divlje lupalo u grudima.

Ovo? Je li upravo uinio najgoru moguu stvar? Ne jo, odgovorio je jedan glas u njemu. Jo nisi. Polako, podigao je mladenkinu prekrasnu bijelu vjenanicu.

3. poglavlje

Bilo je neto prije osam i trideset. Jutro lipanjskog ponedjeljka, jedno od onih prohladnih, sivih ljetnih jutara po kojima je San Francisco poznat. Slobodni tjedan poela sam loe, listajui stare primjerke New Yorkera u iekivanju da me primi moj lijenik, dr. Roy Oren-thaler.

Posjeivala sam dr. Roya, kako sam ga jo uvijek ponekad zvala, jo otkako sam studirala sociologiju na dravnom sveuilitu u San Franciscu, te sam redovito jednom godinje odlazi-la na pregled. Bilo je to prolog utorka. Na moje iznenaenje, nazvao je krajem tjedna i zamo-lio me da svratim danas prije posla.

ekao me je naporan dan: dva nerijeena sluaja i svjedoenje na okrunom sudu. Nadala sam se da u doi u ured do devet.

Gospoice Boxer, konano me je pozvala medicinska sestra, doktor e vas sada primiti. Slijedila sam je u njegov ured.

U pravilu, Orenthaler bi me pozdravio dobronamjernim bockanjem na raun policijskog humora, poput: Ako si ovdje, tko onda njih lovi po ulicama? Imam trideset etiri godine, a prije dvije godine postala sam vodeom inspektoricom u odjelu za umorstva u palai pravde.

Ali danas je ukoeno ustao i ozbiljnim glasom mi zaelio dobro jutro. Pokazao mije na stolicu preko stola.

Neto nije bilo u redu. Sve dotad, moja filozofija o lijenicima bila je jednostavna. Kada vas tako znakovito, za-

brinuto pogledaju i kau vam da sjednete, mogue su tri stvari. Samo je jedna od njih bila loa. Ili bi vas pozvali van, spremali se rei vam loe vijesti, ili

su jednostavno potroili pravo bogatstvo na novo tapetiranje namjetaja. elim vam neto pokazati, poeo je Orenthaler.

Podigao je rendgenski snimak prema svjetlu, pokazavi na mrlje sitnih, prozirnih kuglica meu jo manjima.

Ovo je va poveani krvni bris. Vee kuglice su eritrociti. Crvena krvna zrnca. Izgledaju sretno, nervozno sam se naalila. Ovi da, Lindsay, rekao je lijenik, bez traga osmijeha. No problem je u tome to ih nemate puno. Zagledala sam mu se u oi, nadajui se da e se opustiti i da emo prijei na neto nebitno,

poput: Bolje smanjite prekovremeno. Imate poremeaj, nastavio je Orenthaler, u praksi poznat kao Neglijeva aplastina ane-

mija. To je rijetko oboljenje. Laiki, tijelo vie ne proizvodi crvena krvna zrnca. Podigao je jedan rendgenski snimak. Ovako izgleda normalna krv.

Na toj slici, tamna pozadina izgledala je poput najprometnijeg raskrija u gradu na kraju radnog vremena bila je to praktiki prometna guva zbijenih, ivahnih kuglica. Brzi glasnici koji su nosili kisik dijelovima neijeg tueg tijela. Moja je slika, pak, bila gusta poput stranakog sjedita dva sata nakon ostavke predsjednika.

To se moe lijeiti, zar ne? upitala sam ga. tovie, kao da sam ga u to uvjeravala. Izljeivo je, rekao je Orenthaler nakon krae stanke. Ali bojim se daje ozbiljno. Tjedan dana ranije dola sam u njegovu ordinaciju samo zato jer su mi oi suzile i maglile

se i zato jer sam otkrila krvave mrlje na gaicama; i svakog dana, triput jae, naglo sam poela osjeati kao da neko malo stvorenje kojemu manjka eljeza isisava energiju iz mene. Meni, koja sam redovito znala odraditi dvije smjene i provesti etrnaest sati na poslu. Nago-milanih est tjedana odraenih slobodnih dana.

Koliko je stanje ozbiljno? upitala sam, sumnjiavim glasom. Crvena krvna zrnca od vitalne su vanosti za tjelesni proces oksigenacije, Orenthaler je

poeo objanjavati. Hematopoeza, stvaranje krvnih zrnaca u kotanoj sri. Dr. Roy, ovo nije lijenika konferencija. Molim vas, recite mi koliko je ozbiljno. to elite uti? Dijagnozu ili prognozu? elim uti istinu. Orenthaler je klimnuo. Ustao je, obiao oko stola i primio me za ruku. Onda u ti rei is-

tinu, draga moja. Ono to ima je opasno po ivot. Opasno po ivot? Srce mi je stalo. Grlo mi je bilo suho poput pergamenta. Smrtonosno, Lindsay.

4. poglavlje

Hladni, tupi zvuk te rijei pogodio me je poput metka meu oi. Smrtonosno. ekala sam da mi dr. Roy kae daje sve to samo neka bolesna ala. Da je moj rendgenski

snimak zamijenio s tuim. No, elim te poslati hematologu, nastavio je. Kao i kod veine bolesti, postoje stadiji. U

prvom stadiju javlja se blago opadanje broja krvnih zrnaca. To se dade lijeiti mjesenim transfuzijama. U drugom stadiju dolazi do sustavnog pomanjkanja crvenih krvnih zrnaca. Trei stadij zahtijeva hospitalizaciju transplantaciju kotane sri. Moda ak i uklanjanje slezene.

I, u kojem se stadiju ja nalazim? upitala sam, duboko udahnuvi zrak u svoja stisnuta plua.

Broj vaih eritrocita iznosi jedva dvjesto po kubinom centimetru krvi, tako da ste u kli-nu.

U klinu?

U klinu, rekao je lijenik, izmeu drugog i treeg stadija. Svatko u ivotu doeka trenutak kada shvati da se ulog iznenada promijenio. Bezbrina

ivotna vonja zavri udarom u kameni zid; sve te godine u tranicama ivota, koje te vode kamo god hoe, naglo prestaju. U svojem poslu, vidim kako se ljudima taj trenutak stalno namee.

Dobrodoli u moj trenutak. Onda, to to sve skupa znai? slabano sam upitala. Soba se sada lagano vrtjela oko mene. To znai, draga moja, da e se morati podvrgnuti duem reimu intenzivnog lijeenja. Odmahnula sam glavom. Kakve e to posljedice imati po moj posao? Bila sam u odjelu za umorstva ve est godina, protekle dvije kao glavna inspektorica. Uz

malo sree, kada bi moj porunik bio predloen za promaknue, moda bih dobila njegov posao. Odjel je trebao snane ene.

Mogle su daleko dogurati. Do tog trenutka, i ja sam za sebe to vjerovala. U ovom trenutku, rekao je lijenik, mislim da to nee utjecati na va posao. Dok god se

ne budete osjeali loe pod terapijom, moete nastaviti s poslom. U stvari, terapija bi vam ak mogla dobro doi.

Iznenada, poela sam osjeati kao da se guim. Dat u vam ime hematologa. Zove se dr. Victor Medved, rekao je Orenthaler. Nastavio je govoriti o tome koliko je lijenik glasovit, ali ja ga vie nisam ula. Mislila

sam si: Kome u rei? Mama je umrla prije deset godina od raka dojke. Tatu nisam vidjela od svoje trinaeste go-

dine. Imala sam sestru, Cat, ali ona je ivjela mirnim i sreenim ivotom u Newport Beachu; a nju bi i najmanji prometni prekraj dovodio u krizu.

Lijenik mi je pruio uputnicu. Poznajem te, Lindsay. Pretvarat e se daje to neto to moe popraviti radei napornije ali ne moe. Ovo je

smrtno ozbiljno. elim da nazove specijalista jo danas. Iznenada se oglasio moj dojavljiva. Poela sam prevrtati po torbici traei ga i pogledala

broj. Poziv iz ureda Jacobi. Moram se javiti, rekla sam. Orenthaler me oinuo pogledom punim neodobravanja. Kao to ste rekli Usiljeno sam se i nervozno nasmijeila. Terapija. Klimnuo je prema telefonu na stolu i izaao iz prostorije. Utipkala sam broj i nazvala svoga partnera. Dosta zabave, Boxerova, na liniji se uo Jacobijev mrzovoljni glas. Imamo dvostruko

ubojstvo. Grand Hyatt. U glavi mi se vrtjelo od onoga to mije rekao lijenik. Zbog vrtoglavice vjerojatno nisam nita odgovorila. uje li me, Boxerova? upitao je Jacobi. Posao zove. Na putu si? Da, napokon sam rekla. I obuci togod lijepo, promrmljao je moj partner. Kao da ide na vjenanje.

5. poglavlje

Kako sam iz ordinacije dr. Orenthalera, u Noe Valley dola sve do hotela Hyatt na Union Squareu, ne sjeam se. U glavi su mi neprestano odzvanjale lijenikove rijei. U ozbiljnijim sluajevima, Negli moe biti smrtonosan.

Sve to znam jest daje niti dvanaest minuta poslije Jacobijeva poziva moj deset godina star Bronco zakoio pred atrijem hotela.

Ulica je bila obasjana svjetlima policijskih automobila; posvuda strka i zbrka. Isuse, to se do vraga dogodilo?

Cijela ulica od Suttera i Union Squarea bila je zatvorena crno-bijelim barikadama. Na ula-zu, skupina policajaca provjeravala je ljude koji su ulazili i izlazili, maui znatieljnicima da se udalje.

Pokazala sam znaku i ula u predvorje. Dva policajca koje sam prepoznala stajali su is-pred; Murray, trbuasti murjak koji je imao jo godinu dana do mirovine, i njegov mlai part-ner, Vasquez. Zamolila sam Murraya da mi kae to se dogodilo.

Reeno mije da su na tridesetom katu ubijene dvije vane osobe. Svi su pametnjakovii gore.

Tko je glavni? upitala sam, osjeajui kako mi se snaga vraa. Mislim da ste sada to vi, inspektorice. U tom sluaju, hou da smjesta zatvorite sve izlaze iz hotela. I nabavite od upravitelja

hotela popis svih gostiju i osoblja. Nitko ne izlazi i nitko ne ulazi ako nije na tom popisu. Nekoliko sekunda poslije, vozila sam se dizalom na trideseti kat. Niz policajaca i slubenog osoblja vodio me niz hodnik do otvorenih dvostrukih vrata na

kojima je pisalo Mandarinski apartman. Tu sam naletjela na Charliea Clappera, efa ekipe za oevid. Nosio je svoje teke torbe u pratnji jo dva forenziara. To to je Clapper osobno bio tu znailo je da se dogodilo neto krupno.

Kroz otvorena dvostruka vrata prvo sam ugledala rue bilo ih je posvuda. Zatim sam ug-ledala Jacobija.

Pazi kamo staje, inspektorice, glasno je viknuo preko sobe. Moj partner je imao etrdeset sedam godina, ali izgledao je deset godina stariji. Kosa mu je

bila sijeda i poeo je elaviti. Njegov izraz lica kao da je uvijek bio na rubu smijeha nad ne-kom neslanom alom. On i ja radili smo skupa dvije i pol godine. Ja sam bila nadreena, in-spektorica/narednica, premda je u odjelu bio sedam godina due od mene. Izvijestio me je to se dogodilo.

Uavi unutra, skoro sam se spotakla o noge tijela broj jedan. To je bio mladoenja. Leao je odmah pored vrata, sklupan. Nosio je raskopanu sveanu koulju.

Krv mu je umrljala malje na prsima. Duboko sam udahnula. Upoznaj gospodina Davida Brandta, rekao je Jacobi, pokvarenjaki se nasmijeivi.

Gospoa Brandt je tamo unutra. Pokazao je prema spavaoj sobi. Izgleda da su im stvari krenule nizbrdo bre nego ostalima. Kleknula sam i dobro pregledala mrtvog mladoenju. Bio je zgodan, kratke, crne, razbaruene kose i blage vilice. No raskolaene, ukoene oi

bile su mu irom otvorene i potoi osuene krvi na bradi naruavao mu je lice. Iza njega, njegov smoking leao je na podu.

Tko ih je naao? upitala sam, traei lisnicu u njegovu depu. Pomonik upravitelja. Jutros su trebali odletjeti na Bali. Na otok, ne u kasino, Boxerova. Pomonik upravitelja trebao ih je probuditi telefonom. Otvorila sam lisnicu: njujorka vozaka dozvola s mladoenjinim nasmijanim licem. Plati-

naste kreditne kartice, nekoliko novanica od sto dolara. Ustala sam i osvrnula se po apartmanu. Otvarao se u stilski ukraen muzej istonjake um-

jetnosti: zelenkastouti zmajevi, stolice i naslonjai oslikani prizorima s carskog dvora. Rue, naravno. Ja sam vie bila za jednostavno noenje i doruak u krevet, ali ako je mladoenja htio neto jasno poruiti svojoj mladenki, onda je poruka bila posve jasna.

Upoznajmo mladenku, rekao je Jacobi.

Slijedila sam ga kroz otvorena dvostruka vrata u spavau sobu i zastala. Mladenka je leala na leima na velikom krevetu s kanapeom.

Vidjela sam stotine ubojstava i mogla sam pregledati tijelo brzo i ravnoduno, ali na ovo nisam bila spremna.

Nije mi bilo svejedno. Jedan pogled na mladenkino tijelo poslao mije val saaljenja niz kraljenicu.

Mladenka je jo bila u svojoj vjenanici.

6. poglavlje

Koliko god puta vidjeli rtve umorstva, nikad vas ne prestaje boljeti, ali ovu je bilo izrazito teko pogledati.

Bila je tako mlada i lijepa: mirna, spokojna, netaknuta, osim tri grimizna pupoljka krvi na njezinim bijelim grudima. Izgledala je poput usnule kraljevne koja eka svoga princa, ali nje-zin je princ bio u drugoj sobi, crijeva prosutih po podu.

to su htjeli za tristo pedeset dolara za no? rekao je Jacobi, slegnuvi ramenima. Cije-lu bajku?

Usredotoila sam svu svoju snagu na ono to sam morala uiniti. Pogledala sam Jacobija kao da ga mogu ubiti jednim jedinim, otrovnim pogledom.

Isuse, Boxerova, to ti je? Lice mu je bilo ozbiljno. Samo sam se alio. togod to bilo, njegov me je djeji, skrueni izraz lica vratio natrag. Mladenka je nosila ve-

liku dijamantnu narukvicu na desnoj ruci i skupe naunice na uima. to god bio ubojiin mo-tiv, to nije bila pljaka. Jedan se forenziar spremao obaviti preliminarni pregled.

Izgleda da je zadobila tri ubodne rane, rekao je. Vjerojatno je bila snana. Mladoenju je sredio jednim jedinim ubodom. Ono to mi je palo na um jest daje devedeset posto svih umorstava poinjeno zbog novca

ili seksa. inilo se da ovo nije bilo poinjeno zbog novca. Kada su posljednji put vieni? upitala sam. Sino neto poslije deset sati. Tada je u prizemlju zavrio pir. Potom ih vie nisu vidjeli? Znam da to nije ba tvoje podruje, Boxerova, rekao je Jacobi. Nacerio se. Ali ljudi

poslije pira mladenku i mladoenju mladenku i mladoenju vie ne vide. Usiljeno sam se nasmijeila, ustala i bacila pogled preko velikog, raskonog apartmana.

Onda me iznenadi, Jacobi. Tko financira ovakvu sobu? Mladoenjin otac je neka faca na Wall Streetu, tamo na istoku. On i njegova ena su

dolje u sobi na dvanaestom katu. Reeno mije daje dolje bilo poprilino veselo. Kao i ovdje. Pogledaj samo sve te proklete rue.

Vratila sam se do mladoenje i na mramornom postolju do vrata opazila neto nalik ukraenoj kutiji ampanjca.

Bila je poprskana krvlju. Pomonik upravitelja ju je primijetio, rekao je Jacobi. Rekao bih daje onaj koji je ovo uinio, tkogod to bio, ampanjac vjerojatno donio sa so-

bom, kao dar. Je li tko vien u blizini? Da, mnogo ljudi u odijelima. Doli su na vjenanje, zar ne? Proitala sam etiketu na boci ampanjca. Krug. Clos du Mesnil, 1989. To ti neto govori? upitao je Jacobi. Samo da ubojica ima dobar ukus.

Pogledala sam u krvlju natopljenu jaknu. Sa strane je bio jedan jedini rez gdje je bio zadan smrtonosni ubod.

ini mi se da mu je ubojica skinuo jaknu nakon to gaje uboo, rekao je Jacobi i slegnuo ramenima.

Zato bi, do vraga, to uinio? glasno sam progunala. Ne znam. Morat emo ga pitati. Charlie Clapper me je gledao traei dozvolu da obavi svoj posao. Klimnula sam mu. Za-

tim sam se vratila mladenki. Imala sam vrlo lo osjeaj u vezi ovog sluaja. Ako ubojstvo nije bilo poinjeno zbog novca, onda je sigurno moralo biti zbog seksa.

Podigla sam njezinu luksuznu suknju od tila. Najhladnija, najgora potvrda me je presjekla. Imala sam pravo.

Mladenkine gaice bile su sputene i visjele su joj na jednoj nozi. Osjetila sam divlji bijes u grudima. Pogledala sam u oi te mlade ene. Sve je bilo pred

njom, sve nade i svi snovi. Sada je bila le, rtva ubojstva, okaljana, vjerojatno silovana u svojoj prvoj branoj noi.

Dok sam tako stajala i treptala, iznenada sam shvatila da plaem. Warrene, elim priati s mladoenjinim roditeljima, rekla sam. elim da uzmete iskaz

od sviju koji su sino bili na ovom katu. Ako su se odjavili, pronaite ih. I elim popis hotels-kog osoblja koje je sino bilo na poslu.

Znala sam da se vie neu moi suzdrati ako smjesta ne izaem vani. Odmah, Warrene. Molim te

Odmah.

7. poglavlje

Phillip Campbell je hodao ulicom Powell prema Union Squareu i hotelu Hyatt. Policija je doslovno blokirala ulicu i znatieljnika je pred hotelom bilo sve vie.

Zavijanje policijskih sirena i vozila hitne pomoi ispunjavalo je zrak. To nije nimalo prista-jalo civiliziranom, uglednom San Franciscu. Uivao je u tom prizoru!

Campbell gotovo nije mogao vjerovati da se vraa na mjesto zloina. Jednostavno nije mo-gao odoljeti porivu. To to je opet bio tu pomoglo mu je da iznova proivi prolu no. Dok se pribliavao ulicom Powell, navala adrenalina postajala je sve vea. Srce mu je tuklo, gotovo nekontrolirano.

Probio se kroz guvu koja se stvorila kod posljednjeg bloka pred Hyattom. uo je kako se glasine ire svjetinom, u kojoj su uglavnom bili poslovni ljudi u skupim odijelima. Lica su im bila namrtena od strepnje i bola. ule su se glasine o poaru u hotelu, o samoubojici koji prijeti da e skoiti, o ubojstvu, samoubojstvu, ali nita nije bilo blizu uasa stvarnog dogaaja.

Konano, dovoljno se pribliio da moe gledati policiju San Francisca na djelu. Nekolicina policajaca promatrala je okupljene, traei njega. Nije se brinuo hoe li ga otkriti, niti malo. Nije uope izgledao sumnjivo i vjerojatno je pripadao u onih pet posto stanovnitva u koje policija nikad ne bi posumnjala. To gaje tjeilo, tovie, uzbuivalo.

Boe, uinio je to uzrokovao da se sve ovo odigra, a tek je poeo. Nikad dosad nije isku-sio takav osjeaj, kao ni grad San Francisco.

Jedan je biznismen izaao iz Hyatta, a izvjestitelji i ostali znatieljnici poeli su mu post-avljati pitanja kao da se radi o nekoj vrlo slavnoj osobi. ovjek je bio u ranim tridesetima i namjerno se cerio. Imao je ono to su svi traili i znao je to. Ponaao se kao daje glavni, uivajui u svom bijednom trenutku slave.

Jedan mladi par ubijeni su u apartmanu na vrhu hotela, uo je ovjeka kako govori. Bili su na medenom mjesecu. Tuno, ha?

Svjetina oko Phillipa Campbella je uzdahnula, a njega je probolo u srcu.

8. poglavlje

Kakav prizor! Cindy Thomas probijala se kroz mnotvo znatieljnika koji su opkolili Grand Hyatt. Zatim je uzdahnula pri pogledu na policijski kordon koji je blokirao ulaz.

Oko ulaza je vjerojatno bilo zbijeno stotine znatieljnika: turisti s kamerama, biznismeni na putu na posao; drugi su mahali novinarskim akreditacijama i vikali, pokuavajui ui unutra. Preko puta ulice, televizijski kombi ve je pripremao izvjee s lica mjesta, s proeljem hotela u pozadini.

S dvije godine iskustva na poslu izvjestiteljice o lokalnim zbivanjima u gradskoj rubrici Chroniclea, Cindy je mogla nanjuiti priu koja e biti prekretnica u njezinoj karijeri. Od ove joj se jeila koa na vratu.

Umorstvo u hotelu Grand Hyatt, obavijestio ju je Sid Glass, urednik gradske rubrike, na-kon to je jedan novinar presreo vijest na policijskom kanalu. Suzie Fitzpatrick i Tom Stone, redoviti izvjestitelji Chroniclea s poprita zloina ve su bili na zadatku. Da si smjesta otila tamo, dreknuo je njezin ef, na njezino iznenaenje. Nije morao dvaput rei.

Ali sada, pred Hyattom, Cindy je osjetila daje njezin kratki trenutak sree doao kraju. Ulica je bila blokirana. Svake sekunde pristizalo je sve vie izvjestiteljskih ekipa. Ako

neto odmah ne smisli, Fitzpatrickova ili Stone uskoro e dobiti priu. Ono to je ona trebala nalazilo se unutra. Ali ona je bila tu vani, na ploniku.

Ugledala je kolonu limuzina i prila prvoj bila je velika, be boje. Pokucala je na prozor. Voza je pogledao preko novina, Chroniclea, naravno, i spustio prozor kada gaje pogledala u oi.

ekate Steadmana? upitala je Cindy. Ne, odgovorio je voza. Eddlesona. Oprostite, oprostite, mahnula je. Ali u sebi je sva sjala. To je bila njezina ulaznica unutra. Zadrala, se u guvi jo nekoliko trenutaka, a zatim se probila do ulaza. Jedan mladi re-

darstvenik isprijeio joj se na putu. Oprostite, rekla je Cindy, pravei se da je u urbi. Imam sastanak u hotelu.

Ime? Eddleson. Oekuje me. Policajac na ulazu preao je prstom po raunalnom ispisu privrenom na notesu. Znate

li broj sobe? Cindy je odmahnula glavom. Rekao je da emo se u jedanaest nai u restoranu. Taj resto-

ran u Hyattu bio je sastajalite na doruku najveih monika San Francisca. Policajac na ulazu ju je pozorno odmjerio. Cindy je pomislila kako u svojoj crnoj konoj

jakni, trapericama i sandalama iz Earthsakea, ba ne izgleda kao netko tko ide na doruak s monikom.

Moj sastanak, rekla je Cindy, kucajui po satu. Eddleson. Zbunjen, policajac ju je pustio unutra. Ula je. Oko nje se izdizao visoki stakleni atrij iji su zlatni piloni sezali sve do treeg kata.

Zakikotala se zbog toga; svi oni visoko cijenjeni pametnjakovii i poznate face jo su bili vani na ulici.

A Cindy Thomas bila je prva koja je ula unutra. Sada je samo trebala skovati plan.

Unutra je bila prava strka: policajci, biznismeni na odlasku, turisti, hotelsko osoblje u gri-miznim odorama.

ef je rekao da se radi o umorstvu. I to drskom, sudei po visokom ugledu hotela. Ali nije znala na kojem katu ili kada se ono dogodilo. Nije znala ni radi li se o gostu.

Moda je bila unutra, ali nije imala pojma to e. Cindy je ugledala gomilu kovega na drugom kraju predvorja. Nitko ih nije uvao. inilo

se da pripadaju nekoj veoj skupini turista. Pikolo ih je iznosio vani. Prila je kovezima i kleknula do jednog, pretvarajui se da uzima neto iz njega.

Pored nje je proao drugi pikolo. Trebate taksi? Cindy je nijeui odmahnula glavom. Imam prijevoz. A zatim, bacivi pogled na mete i guvu, zakolutala je oima. Upravo sam se probudila.

to se dogodilo? Niste uli? Vjerojatno ste jedina. Sino smo imali velikih problema u hotelu. Cindyne oi su se rairile. Dva umorstva. Na tridesetom katu. Stiao je glas kao da joj odaje tajnu njezina ivota.

Jeste li kojim sluajem bili na onom sinonjem velikom piru? Ubijeni su mladenka i mladoenja. Netko im je upao u sobu, u mandarinskom apartmanu.

Isuse! Cindy je ustuknula. Sigurno ne elite da vam iznesem kovege? provjerio je pikolo. Cindy se usiljeno nasmijeila. Hvala. Priekat u ovdje. Na drugom kraju predvorja, opazila je kako se jo jedna vrata dizala otvaraju. Vani je

izaao pikolo, gurajui kolica s prtljagom. To je vjerojatno bilo dizalo za poslugu. Po onome stoje vidjela, policija ga nije zatvorila.

Kroz guvu u predvorju se probila prema dizalu, pritisnula dugme i sjajna zlatna vrata su se otvorila. Hvala Bogu, bilo je prazno. Cindy je hitro ula unutra i vrata su se zatvorila. Nije mogla vjerovati. Nije mogla vjerovati to ini. Pritisnula je broj 30.

Mandarinski apartman. Dvostruko umorstvo. Njezina pria.

9. poglavlje

Kada se dizalo zaustavilo, Cindy je zadrala dah. Srce joj je udaralo poput turbine. Bila je na tridesetom katu.

Ula je. Zbilja je uinila to. Vrata su se otvorila u samom prikrajku kata. Zahvalila je Bogu to ju ispred nije doekao

policajac. S druge strane hodnika ula se vreva. Samo je trebala slijediti zvuk. Dok je brzo ila niz hodnik, glasovi su postajali jai. Mimoila se s dva mukarca u utim jaknama na kojima je velikim crnim slovima pisalo

'Ekipa za oevid'. Na kraju hodnika skupina policajaca i istraitelja stajala je pred otvorenim dvostrukim vratima na kojima je pisalo Mandarinski apartman.

Ne samo daje bila unutra; bila je usred jebenog poprita zloina. Odluno se uspravivi, Cindy se uputila prema dvostrukim vratima. Policajci niti nisu pogledali prema njoj; proputali su unutra policijsko osoblje koje je stiglo glavnim dizalima.

Uspjela je doi na cilj. U Mandarinski apartman. Mogla je vidjeti unutra. Apartman je bio velik, raskoan. Rue su bile posvuda. Zatim joj je srce zastalo. Mislila je da e joj pozliti.

Mladoenja je nepomino leao na podu, u krvlju natopljenoj koulji. Cindy je osjetila kako joj koljena klecaju. Nikad prije nije vidjela rtvu ubojstva. Htjela se

nagnuti naprijed i pustiti da joj oi upamte svaku pojedinost, ali tijelo ju nije slualo.

Tko ste, do vraga, vi? iznenada je upitao jedan osorni glas. Jedan krupan, ljutiti policajac zurio je ravno u njezino lice.

Iznenada ju je zgrabio i snano gurnuo o zid. Boljelo je. U nastupu panike, Cindy je smeteno pokazala na svoju torbu i lisnicu, gdje joj se nalazila

novinarska akreditacija sa slikom. Ljutiti policajac poeo je prevrtati njezine kreditne kartice i osobne dokumente kao da se

radi o reklamnoj poti. Isuse, namrtio se redarstvenik snanog vrata. Izgledao je poput bijesnog dobermana. Ona je novinarka. Kako ste, do vraga, dospjeli ovdje? zahtijevao je njegov partner. Izbaci je vani, zaurlao je doberman. I zadrite njezinu osobnu iskaznicu. Sljedeih go-

dinu dana nee smjeti ni primirisati policijske izvjetaje. Dok ju je njegov partner odvodio prema glavnim dizalima, Cindy je preko ramena posl-

jednji put bacila pogled na noge mrtvaca ispruene do vrata. Prizor je bio uasan zastraujui i tuan. Drhtala je.

Pokaite ovoj izvjestiteljici izlaz, naredio je redarstvenik treem policajcu zaduenom za dizala. Mahnuo je njezinom iskaznicom kao da je igraa karta. Nadam se daju se isplatilo izgubiti.

Kada su se vrata dizala ve poela zatvarati, jedan je glas viknuo: ekaj U dizalo je ula neka visoka ena u blijedoplavoj majici i vesti s brokatima, s policijskom znakom za poja-som.

Bila je zgodna, plavokosa i oito uznemirena. Duboko je uzdahnula kada su se vrata zatvo-rila.

Nije lako unutra, inspektorice? upitao je policajac koji je pratio Cindy. Nimalo, jednostavno je rekla ena, ne okrenuvi glavu. Rije inspektorica bljesnula je u Cindynoj glavi. Nije mogla vjerovati. Po svemu, prizor

je uistinu bio nevjerojatno straan, ako je uspio uznemiriti i ovu inspektoricu. Dok se dizalo sputalo, ona je svih trideset katova samo gledala ravno pred sebe, bez ijedne rijei.

Kada su se u predvorju vrata otvorila, ena u plavoj majici se brzo udaljila. Vidite li izlaz? policajac je rekao Cindy. Ne vraajte se vie. im su se vrata dizala zatvorila, ona se okrenula i pogledom pretraujui ogromno pred-

vorje poela traiti inspektoricu. Opazila ju je kako ulazi u enski toalet. Cindy je urno krenula za njom. U toaletu nije bilo nikoga samo njih dvije. Inspektorica je stajala pred zrcalom. Imala je gotovo metar osamdeset, bila je vitka i upadl-

jiva. Na Cindyno udo, oito je plakala. Isuse, Isuse. Opet je bila unutra. to je moglo tako uznemiriti inspektoricu? Dobro ste? napokon je blagim glasom upitala Cindy. ena se ukrutila uvidjevi da nije sama. Ali na licu je imala nekakav izraz, kao da samo to

nije olakala duu. Vi ste ona novinarka, zar ne? Vi ste ona kojoj je polo za rukom doi gore.

Cindy je uzdahnula i klimnula. Pa kako vam je to uspjelo? Ne znam. Moda sam imala sreu. Inspektorica je izvadila papirnatu maramicu i obrisala oi. Pa, bojim se da vas je srea

izigrala, ako mislite neto doznati od mene. Nisam to htjela, rekla je Cindy. Sigurno ste dobro? Inspektorica se okrenula. U oima joj je vritalo: Nemam ti to rei!, ali lagale su. Kao da

joj je vie od iega trebalo upravo to, s nekim popriati.

Bio je to jedan od onih udnih trenutaka kada je Cindy znala da postoji neto ispod povrine. Da su uloge bile drugaije, i daje imala priliku, njih dvije bi ak mogle postati prija-teljice.

Cindy je zavukla ruku u dep, izvadila posjetnicu i stavila je na pult ispred inspektorice. Ako poelite popriati

Boja se vratila u inspektoriino lijepo lice. Premiljala se, a zatim se jedva zamjetno nasmijeila Cindy.

Cindy joj je uzvratila osmijeh. Dok sam jo ovdje, prila je umivaoniku i izvadila svo-ju minku, uhvativi inspektoriin pogled u zrcalu.

Lijepa vesta, rekla je.

10. poglavlje

Radim u Palai pravde. Palaa, kako zovemo sivu, granitnu deseterokatnicu u kojoj se na-lazi gradski odjel pravosua, nalazi se neto zapadnije od autoceste na uglu este i Bryanta. Ako sama zgrada i njezini sterilni hodnici nisu govorili da policija uope nema osjeaja za stil, njezino susjedstvo svakako jest. Sastojalo se od rukom oslikanih agencija za izdavanje jamevina, trgovina rezervnim dijelovima, parkiralita i kafia na zlu glasu.

togod vas muilo, u Palai ste to mogli nai: krae auta, seksualni zloini, pljake. Na osmom katu se nalazilo Javno tuiteljstvo u ijim su uredima radili mladi, nadobudni tuitelji. Na desetom katu bile su elije. Sve najednom mjestu, od uhienja do optube.

Odmah do, imali smo ak i mrtvanicu. Nakon uurbane tiskovne konferencije na kojoj su iznesene najosnovnije injenice, Jacobi i

ja dogovorili smo se da emo se nai gore i pozabaviti se dokazima koje smo imali. Nas dvanaest koji smo radili u odjelu za umorstva i bili zadueni za cijeli grad dijelili smo

prostoriju veliine sedam za deset metara, osvijetljenu strogim neonskim svjetiljkama. Ja sam pomno izabrala svoj stol pokraj prozora, odakle se vidio ulaz na autocestu. Stol je uvijek bio zatrpan fasciklima, fotografijama, otpusnicama. Jedini uistinu osoban predmet na njemu bila je jedna kocka od pleksiglasa koju mi je bio poklonio moj prvi partner. Na njoj je pisalo Gledajui samo u tranice ne moe znati kojim je putem proao vlak.

Skuhala sam si aj i nala se s Jacobijem u sobi za ispitivanje broj jedan. Nacrtala sam dva stupca na ploi: jedan za ono to smo znali, drugi za ono to smo trebali provjeriti.

Jacobijev preliminarni razgovor s mladoenjinim roditeljima nije urodio plodom. Njegov otac bio je neka velika faca na Wall Streetu. Vodio je nekakvu tvrtku koja se bavila meun-arodnim otkupom i isplatom.

Rekao je da su on i njegova ena ostali sve dok nisu ispratili posljednjeg uzvanika i odve-li djecu gore. Nisu imali nijednog neprijatelja. Nikakvih dugova, nikakvih ovisnosti i nitko im nije prijetio. Nita to bi nekoga nagnalo na takav uasan, nezamisliv in.

No, ispitivanje gostiju na tridesetom katu bilo je neto uspjenije. Jedan par iz Chicaga sino je oko pola jedanaest primijetio nekog ovjeka u hodniku blizu Mandarinskog apartma-na. Opisali su ga kao mukarca srednje grae, kratke crne kose i rekli su da je nosio crno odi-jelo, a moda ak i smoking. Nosio je neto poput kutije pia.

Kasnije, dvije su uporabljene kesice aja i dva prazna pakiranja sredstva protiv garavice na stolu bili najjasniji znakovi da smo o tim pitanjima razglabali nekoliko sati.

Bilo je sedam i petnaest naveer. Naa je smjena zavravala u pet. Nita od sastanaka veeras, Lindsay? na koncu je upitao Jacobi. Stignem na sve sastanke ako to hou, Warrene. Ba. Kao to sam rekao nita od sastanka veeras.

Na porunik Sam Roth, kojega smo zvali Veseli, bez kucanja je provirio u sobu. Bacio je primjerak poslijepodnevnog izdanja Chroniclea na stol. Jeste li vidjeli ovo?

Naslov masnim crnim slovima glasio je: POKOLJ U PRVOJ BRANOJ NOI U HYAT-TU. Glasno sam poela itati s naslovnice: ' U sobi s nevjerojatnim pogledom na Zaljev, u svijetu poznatom samo bogatima, tijelo dvade-setdevetogodinjeg mladoenje beivotno je lealo blizu vrata.' Namrtio se. Zbog ega smo pozvali ovu novinarku zbog obilaska mjesta umorstva? Zna imena i opisuje prizorite.

U potpisuje stajalo Cindy Thomas. Sjetila sam se posjetnice u svojoj torbici. Prokleta Cin-dy Goddamn Thomas. Moda bih je trebao nazvati i nju pitati imamo li kakvih tragova, sarkastino je rekao Roth.

elite ui? upitala sam. Pogledajte na plou. Dobro bi nam dola pomo. Roth je samo stajao na mjestu, grickajui svoju mesnatu donju usnu. Spremao se zatvoriti

vrata za sobom, ali se predomislio. Lindsay, budi u mojem uredu sutra u petnaest do devet. Ovaj sluaj moramo paljivo razraditi. Za sada je tvoj. Zatim je zatvorio vrata.

Opet sam sjela na stol. Osjeala sam kako me pritie neka velika teina. Proao je cijeli dan. Nisam se imala niti jedan jedini trenutak vremena posvetiti svojem problemu.

Dobro si? upitao je Jacobi. Pogledala sam ga, na rubu da si olakam duu, ili da moda opet zaplaem. Bilo je to grozno mjesto zloina, rekao je, spremajui se otii. Trebala bi poi kui,

moda se okupati. Nasmijeila sam mu se, zahvalna na iznenadnom suosjeanju koje kod njega nije bilo

uobiajeno. Kada je otiao, pogledala sam u prazne stupce na ploi. Osjeala sam se tako iscrpljeno i

prazno da sam jedva ustala. Polako, dnevni dogaaji i moj posjet Orenthaleru opet su se utkali u moj um. U glavi mi se zavrtjelo od njegova upozorenja: Smrtonosno, Lindsay.

Zatim me pogodila strahovita spoznaja. Bilo je skoro osam sati i jo nisam bila nazvala Orenthalerova specijalista.

11. poglavlje

Kada sam te veeri dola kui, na svoj sam nain posluala Jacobijev savjet. Prvo sam proetala svog psa, Slatku Marthu. Dvoje mojih susjeda brinu o njoj preko dana, ali ona je uvijek spremna za nau veernju etnju. Poslije etnje, izula sam cipele, bacila svoj pitolj i odjeu na krevet i dugo se tuirala pod vruom vodom, uzevi sa sobom jednu limenku piva.

Lica Davida i Melanie Brandt te me veeri vie nisu proganjala; mogla sam predahnuti. Ali tu su jo bili Orenthaler i Neglijev sindrom. Kao i poziv specijalistu kojeg sam se uasavala cijelog dana, kojega uope nisam nazvala.

Koliko god puta da sam pustila vrui mlaz vode na lice, nikako nisam mogla isprati dugi dan koji je bio iza mene. Moj ivot se promijenio. Vie se nisam borila samo protiv ubojica na ulici. Borila sam se za svoj ivot.

Kada sam izala ispod tua, oetkala sam kosu i dugo zurila u svoj lik u zrcalu. Glavom mi je prola misao koju sam rijetko doivljavala: da sam lijepa. Ne ljepotica, ali zgodna. Visoka, gotovo 1,75 centimetara; imala sam prilino lijepu figuru za nekoga tko povremeno ispija pivo i jede sladoled od karamela. Imala sam te ive, sjajne smee oi. Nisam uzmaknula.

Kako je bilo mogue da u umrijeti? Veeras, pak, oi su mi bile drukije. Uplaene. Sve se inilo drukije. Suprotstavi se

plimi, ula sam kako u meni govori neki glas. Ne daj se. Nikad se ne daj. Koliko god se trudila potisnuti to pitanje, ono je stalno izbijalo na povrinu. Zato ja?

Obukla sam demper, svezala kosu u kratki rep i otila u kuhinju, pristaviti vodu za tjeste-ninu i zagrijati umak koji sam preksino stavila u hladnjak. Dok se umak podgrijavao, pustila sam glazbu, Saru McLachlan, i sjela za pult u kuhinji uz au crnog vina starog jedan dan. Mazila sam Slatku Marthu dok je glazba svirala.

Jo otkako sam se prije dvije godine razvela, ivjela sam sama. Mrzim samaki ivot. Vo-lim ljude, prijatelje.

Svog mua Toma voljela sam vie od ivota sve dok me nije ostavio, rekavi mi: Lind-say, ne mogu ti objasniti. Volim te, ali moram otii. Moram nai neku drugu. Vie ti nemam to rei.

Valjda je govorio istinu, ali to je bila najgluplja, najtunija stvar koju sam ikad ula. Slo-mio mi je srce na milijun komadia. Jo uvijek je slomljeno. Zato, iako mrzim ivjeti sama osim, naravno, sa Slatkom Marthom bojim se opet biti s kime. to ako me ta osoba iznenada prestane voljeti? Ne bih to mogla podnijeti.

Zbog toga odbijem, ili upucam, svakog mukarca koji mi se priblii. Ali Boe to mrzim biti sama. Pogotovo veeras. Majka mi je umrla od raka dojke kada sam tek bila zavrila fakultet. Bila sam se prebacila

u gradsku kolu s Berkeleya da bih joj bila pri ruci i da bih pomogla svojoj mlaoj sestri Cat. Kao i u veini stvari u svojem ivotu, ak i kada ju je tata napustio, mama se poela boriti sa svojom boleu tek onda kada je za sve bilo prekasno.

Oca sam od svoje trinaeste godine vidjela samo dvaput. Dvadeset godina je bio policajac, i to prilino dobar. Znao je poslije smjene otii u svoj kafi, Alibi, i gledati utakmicu Giantsa. Ponekad bi odveo i mene, svoju malu maskotu, da mi se drugi policajci dive.

Kada je umak bio gotov, prelila sam ga preko pageta. Uzela sam tanjur i salatu i izala na terasu.

Martha je dola za mnom. Pratila me je kao sjena jo otkako sam je uzela iz spasilake udruge graniarskih kolija. ivim na Potrero Hillu, u renoviranoj plavoj kui graenoj u mi-chaelianskom starinskom stilu, s pogledom na Zaljev. Pogled nije ni blizu onome iz Manda-rinskog apartmana.

Podigla sam noge na susjednu stolicu, drei tanjur u krilu. S druge strane Zaljeva, svjetla Oaklanda sjajila su poput tisue prijeteih oiju.

Pogledala sam u galaktiku treperavih svjetala, osjetila kako mi se oi pune suzama i po drugi put tog dana shvatila da plaem. Martha me je blago pomazila svojom njukicom, a za-tim pojela pagete umjesto mene.

12. poglavlje

Uetvrt do devet sljedeeg jutra u Palai sam kucala na zamagljeni prozor ureda porunika Rotha. Roth me voli ja sam mu poput druge keri, kae on. Nema pojma kako to zna biti snishodljivo. Dolazim u napast rei Rothu da i ja njega volim kao djeda.

Oekivala sam zatei gomilu ljudi najmanje dvojicu iz unutranje kontrole, ili moda ka-petana Weltinga, koji je nadzirao Biro istraitelja ali, kada mi je mahnuo da uem unutra, u prostoriji je bila jo samo jedna osoba.

Bio je to zgodan neznanac u pamunoj koulji s prugastom kravatom, kratke crne kose i snanih ramena. Imao je lijepo, inteligentno lice koje kao da je oivjelo kad sam ula. Meni je to znailo samo jedno: Neka vana faca. Netko iz slube za odnose s javnou Odjela ili iz Gradske vijenice.

Imala sam neugodan osjeaj da su upravo govorili o meni.

Dok sam ila na sastanak, uvjebavala sam uvjerljivo pobijanje propusta oko naruavanja tiskovne sigurnosti kako sam i sama zakasnila na mjesto zloina i kako je pravi problem predstavljalo samo umorstvo. No, Roth me iznenadio. To umorstvo nazivaju 'Blues svadbe-nih zvona' , rekao je, bacivi mi jutarnje izdanje Chroniclea u lice.

Vidjela sam, odgovorila sam, osjetivi olakanje to se opet mogu usredotoiti na sluaj. On je pogledao u gospodina Gradsku Vijenicu. Stalno emo itati o ovome sluaju. Oboje su bili bogati, s prestinih sveuilita, popu-

larni. Neka vrst mladog Kennedyja i one njegove plavokose ene ba kao njihova tragedija. Meni je svejedno tko su bili, odgovorila sam mu. Sluaj, Sam, o onome juer Prekinuo me je rukom. Zaboravi juer. Ve sam se uo s efom Mercerom. Ovaj sluaj

posve zaokuplja njegovu pozornost. Pogledao je otmjeno odjevenog politikog tipa u kutu. Svejedno, ne eli da u ovom sluaju ita izmakne nadzoru. Ono to se dogodilo u drugim vanim sluajevima, ne smije se dogoditi u ovom. Zatim mije rekao: U ovom sluaju mijen-jamo pravila.

Iznenada, zrak u sobi ispunio se gustim i nelagodnim osjeajem namjetaljke. Zatim je gospodin Gradska Vijenica stupio naprijed. Uoila sam iskustvo u njegovim oima. Odavale su osobu koja je dobro radila svoj posao.

Gradonaelnik i ef Mercer misle da moemo zajedniki raditi na ovom sluaju. Smatrajte to nekom vrstom meuodjelnog saveznitva. To jest, ako elite raditi s nekim novim, rekao je.

Novim? Gledala sam as jednog, as drugog, da bi na kraju ostala zuriti u Rotha. Ovo je tvoj novi partner, rekao je Roth. Netko me je prilino dobro zajebao, pomislila sam u sebi. Ovo ne bi uinili mukarcu. Chris Raleigh, rekao je gospodin Faca iz gradske vijenice, pruivi ruku. Ja mu nisam pruila svoju. Posljednjih nekoliko godina, nastavio je Roth, inspektor Raleigh je radio kao suradnik

dobrotvornog fonda pri gradonaelnikovu uredu. Strunjak je za postupanje s potencijalno osjetljivim sluajevima.

Postupanje? Raleigh me je pogledao, zakolutavi oima. Nastojao je biti skroman. Sprjeavanje

nadziranje tete vianje bilo kakvih posljedinih rana u drutvu. O, rekla sam, shvaam. Vi ste marketinki ovjek. Nasmijeio se. Svaki dio njegova tijela odavao je strunost i pouzdanost koju sam povezi-

vala s ljudima to su sjedili oko velikih stolova u Gradskoj vijenici. Prije toga, nastavio je Roth, Chris je bio kapetan u Sjevernom okrugu. To je ugledna, znamenita etvrt, frknula sam. Svatko se alio na raun uglednog Sjever-

nog okruga koji se pruao od Nob Hilla do Pacific Heightsa. Tamo su vrhuncem kriminala smatrali buku pred kuama koju bi prijavljivale ugledne graanke i zakanjele turiste koje su ostali bez kreveta i doruka.

Rjeavali smo i zastoje u prometu oko Presidia, rekao je Raleigh, jo jednom se nasmijeivi.

Ignorirala sam ga. Obratila sam se Rothu. to je s Warrenom? Ja i on smo dijelili sve sluajeve u posljednje dvije godine.

Jacobi e dobiti novi zadatak. Imam pravi posao za njega i njegova lajava usta. Nije mi se svialo ostaviti svoga partnera, pametnjakovia i aljivinu. Ali Jacobi je sam

sebi bio najvei neprijatelj. Na moje iznenaenje, Raleigh je upitao: Slaete se s ovim, inspektorice? Nisam ba imala izbora. Klimnula sam. Ako mi ne budete smetali. Osim toga, nosite

ljepe kravate od Jacobija.

Dar za Oev dan, nasmijeio se od zadovoljstva. Nisam mogla vjerovati da osjeam kako nezadovoljstvo struji kroz mene. Isuse, Lindsay.

Nisam vidjela vjenani prsten. Lindsay! Skidam te sa svih drugih sluajeva, rekao je Roth. Bez sukobljenih obveza. Jacobi

moe srediti zaostatke, ako eli ostati na sluaju. Onda, tko je glavni? upitala sam Cheeryja. Ja sam bila starija partnerica Jacobiju; bila

sam naviknuta sama voditi svoje sluajeve. Cheery se zadovoljno nasmijao. On radi s gradonaelnikom. On je bivi kapetan okruga.

to misli, tko je glavni? to mislite o tome da vi budete glavna na terenu? predloio je Raleigh. A to emo raditi s onim to doznamo je moja stvar. Premiljala sam se, procjenjujui ga pogledom. Boe, bio je tako uglaen. Roth me pogledao. eli li da pitam Jacobija je li i on slinih stavova? Moda e on htjeti

novog partnera. Raleigh je susreo moj pogled. Gledajte, obavijestit u vas ako mi ne uspijemo rijeiti

stvar. To je bilo najbolje to sam mogla dobiti od svega. Dogovor se promijenio. Ali bar sam zadrala svoj sluaj. Onda, kako da vas zovem? Kapetane? Leerno, Raleigh je prebacio svoj lagani sportski kaput preko ramena i krenuo prema vra-

tima. Pokuajte me zvati po imenu. Ve pet godina nisam kapetan. Dobro, Raleigh, rekla sam, blago se nasmijeivi. Jesi li u Sjevernom okrugu ikad vidio

mrtvaca?

13. poglavlje

U odjelu za umorstva kruila je ala o mrtvanici: unato nikakvom ozraju, bila je dobra za posao. Nita se ne moe usporediti s otrim mirisom formaldehida ili depresivnim sjajem bijelih ploica u hodniku koje podsjeaju na bolnicu. U takvom okruenju, mukotrpan posao traenja tragova koji nikamo ne vode ini se nadahnjujuim.

Ali kao to kau, tu se nalaze tijela. Uz to, moram vidjeti i svoju prijateljicu Claire. Nije se imalo mnogo toga za rei o Claire Wasburn, osim daje bila briljantna, posve predana svojem poslu i svakako moja najbolja prijateljica na svijetu. est godina bila je glavni istraitelj za sudsku medicinu, a svatko u odjelu za umorstva znao je da ona nimalo ne zasluuje tu titulu, jer je praktiki vodila ured umjesto Anthonyja Righettija.

Righetti je njezin arogantni ef vjeno gladan moi, koji uz to stalno krade njezine zasluge, ali Claire se rijetko kad na to tui.

U naim oima, Claire je mrtvozornikov ured. Moda se pojam mrtvozornice jo nije uvrijeio, ak ni u San Franciscu.

ena je, a k tome i crnkinja. Kad smo Raleigh i ja stigli, uveli su nas u Clairin ured. Nosila je bijelu lijeniku kutu na na ijem je gornjem lijevom depu bio izvezen nadimak

Leptir. Prvo to se opaa na Claire jest da ima oko dvadeset pet kilograma vika, to sam odmah

opazila kada sam je prvi put upoznala. U formi sam, uvijek bi se nasmijala. U okrugloj. Druga stvar kod nje bilo je njezino veselo, pouzdano dranje. Odmah biste znali daje

bezbrina. Imala je tijelo brahmana, um sokola i njenu duu leptira. Kad smo uli unutra umorno mi se ali zadovoljno nasmijeila, kao da je radila cijelu no.

Predstavila sam joj Raleigha i Claire mi je oima dala znak daju se dojmio.

togod sam ja tijekom godina nauila na ulici, ona je pobijala svojom uroenom mudrou. Kako se nosila sa zahtjevima svoga posla i mirila se s time to joj ef krade zasluge, podiui uz to dvoje djece tinejdera, bilo je pravo udo. A njezin brak s Edmundom, koji je svirao veliki bubanj u simfonijskom orkestru San Francisca, davao mije vjeru i nadu u instituciju brane veze.

Oekivala sam te, rekla je kad smo se zagrlile. Sino sam te nazvala odavde. Nisi pri-mila poruku?

Dok me grlila svojim rukama punim utjehe, zapljusnuo me je val osjeaja. Htjela sam joj rei sve. Da tu nije bio Raleigh, otvorila bih joj duu rekla bih joj sve o Orenthaleru i Negli-jevu sindromu smjesta.

Bila sam umorna, odgovorila sam. I posve iscrpljena. Imala sam dug, naporan dan. Nemojte mi rei, nasmijao se Raleigh, da se vas dvije poznajete. Standardna priprema za obdukciju, nacerila se Claire kada smo se odmaknule jedna od

druge. Zar vas tome ne ue u Gradskoj vijenici? aljivo je rairio ruke. A-ha, rekla je Claire, stiui me za rame, ovo treba zasluiti. Svejedno, rekla je ozbilj-

nim glasom, jutros sam zavrila preliminarne pretrage. eli li vidjeti tijela? Klimnula sam potvrdno. Pripremi se, njih dvoje ba i nisu za oglas u Modernoj mladenki. Odvela nas je kroz niz zatvorenih tlanih vrata u Komoru, veliku rashlaenu prostoriju

gdje su se uvala tijela. Ila sam naprijed s Claire, koja me privukla blie i apnula mi: Pogodit u. Poljubila si

Jacobija u nos i iznenada se pretvorio u ovog princa na bijelom konju. On radi za gradonaelnika, Claire, nasmijeila sam se. Poslali su ga da se ne onesvijestim kad ugledam krv. U tom sluaju, odgovorila je, otvarajui teka vrata Komore, bolje ga se vrsto dri.

14. poglavlje

Ve est godina sam imala bliske susrete s mrtvacima. Ali ono to sam sada vidjela u menije izazvalo val gnuanja. Unakaena tijela mladenke i mladoenje leala su jedno uz drugo. Leala su na otvorenom

limenom leaju izvuenom iz hladnjaka. Na njihovim ukoenim licima ostao je zamrznut stravian trenutak njihove smrti. David i Melanie Brandt.

Na njihovim jezivim, ukoenim licima nalazila se najvra potvrda koju sam ikad vidjela da ivotom ne upravlja nita poteno ili milostivo. Zagledala sam se u lice Melanie. Juer, u svojoj vjenanici, izgledala je pomalo tragino i spokojno. Danas, onako goloj, razrezanoj i ukoenoj, tijelo joj je bilo uhvaeno u kadru grotesknog uasa. Sve ono to sam juer duboko zakopala, opet je izbilo na povrinu.

est godina u odjelu za umorstva i nikad nisam okrenula glavu. Ali sada sam je okrenula. Osjetila sam kako me Claire dri za ruku i naslonila sam se na nju. Na moje iznenaenje, to

je bio Raleigh. Uspravila sam se, osjetivi mjeavinu bijesa i sramote. Hvala, rekla sam. Dobro sam. Radim ovaj posao osam godina, tiho je rekla Claire. A kad sam vidjela ovo tijelo, i menije dolo da okrenem glavu. Uzela je jedan fascikl sa stola za obdukciju preko puta Davida Brandta, a zatim pokazala

na grubu, zjapeu ubodnu ranu na lijevoj strani njegovih prsa. Zadobio je jedan ubod u des-

nu klijetku. Ovdje vidite kako se no zabio izmeu etvrtog rebra i prsne kosti. Probio je atri-oventikularno vorite, koje srce napaja energijom.

Tehniki, pao je u arest. Umro je od sranog udara? Navukla je par elastinih kirurkih rukavica preko ruku i crveno lakiranih noktiju.

Elektromehanika disocijacija. To je samo uljepani opis uboda u srce. to zna o oruju? upitala sam. Sve to dosad znam jest da se radilo o standardnoj, ravnoj otrici. Nema neobinih trago-

va ili uzoraka na ubodnoj rani. Mogu vam rei da je ubojica bio srednje visine izmeu 167 i 175 centimetara i daje, po kutu uboda, bio denjak. Vidite da je rez malo nagnut prema gore. Ovdje, rekla je, prelazei prstima preko rane. Mladoenja je imao 180 centimetara. Na nje-govoj eni, koja je bila visoka 163 centimetra, kut prvog reza bio je nagnut prema dolje.

Pregledala sam mladoenjine dlanove i ruke, traei ogrebotine. Ima li znakova borbe? Nije ih moglo biti. Jadni ovjek bio je nasmrt preplaen. Klimnula sam, pogledavi mladoenjino lice. Claire je odmahnula glavom. Nisam ba tako mislila. Clapperova ekipa nala je uzorke tekuine na mladoenjinim cipelama i drvenom podu u

foajeu gdje je pronaen. Podigla je malu boicu s kapljicama mutne tekuine. Raleigh i ja zurili smo u nju, ne shvaajui. Urin, objasnila je Claire. Jadni se ovjek oito pomokrio u gae. Valjda je bio

plaljivac. Pokrila je lice Davida Brandta bijelom plahtom i odmahnula glavom. Mislim da tu tajnu moemo zadrati za sebe.

Naalost, uzdahnula je, kod mladenke se stvari nisu ni priblino brzo odvijale. Odvela nas je do pretinca u kojoj je leala mladenka. Moda ga je iznenadila.

Tragovi na njezinim rukama i zapeima ukazuju na borbu. Ovdje. Pokazala je na tam-nocrvene ozljede na njezinu vratu. Pokuala sam uzeti malo tkiva ispod njezinih noktiju, ali rezultati jo nisu gotovi. Svejedno, prvi ubod zadan je u gornji dio abdomena, gdje je probio plua. S vremenom, uslijed krvarenja, mogla je i od toga umrijeti.

Pokazala je na drugi i trei odvratni rez ispod lijeve dojke koji je bio na slinom mjestu kao i kod mladoenje. Njezin perikard bio je ispunjen s toliko krvi da ste ga mogli ocijediti kao krpu za posue.

Opet tehniki izrazi, rekla sam. Radi se o neemu nalik opni od tkiva to okruuje srce. Krv se skuplja na tom mjestu i pritie miie tako da se srce vie ne moe puniti krvlju iz

ila. Srce na kraju jednostavno ugui samo sebe. Prizor mladenkina srca koje gui vlastita krv prestravio me je. Gotovo kao daje htio

udvostruiti rane, rekla sam, pregledavajui ubodne rane. To mije palo na pamet, rekla je Claire. Izravni put do srca. Raleigh je namrtio obrve. Znai da je ubojica mogao biti profesionalac? Znao je to

ini? Claire je slegnula ramenima. Po tehnikom izgledu rana, moda. Alija ne mislim tako. U glasu joj se osjealo oklijevanje. Pogledala sam ravno u njezine ozbiljne oi. Ono to

me zanima jest je li bila seksualno zlostavljana? Progutala je. Postoje jasni znakovi posmrtne penetracije. Sluznica vagine bila je vrlo

rairena i pronala sam manje razderotine oko ulaza. Tijelo mi se napelo od bijesa. Znai, silovana je. Ako je bila silovana, odgovorila je Claire, to je uinjeno na straan nain. Vaginalna

upljina bila je strahovito iroka. Tako neto nikad nisam vidjela. Iskreno, mislim da se ne radi o penetraciji penisom.

Tupim predmetom onda? upitao je Raleigh. Moda, ali na stjenkama vagine postoje ozljede koje odgovaraju nekakvom prstenu.

Claire je udahnula. Osobno, mislim da ju je silovao akom. okantna priroda smrti Melanie Brandt, natjerala me je da opet zadrhtim. aka. Oko svega

bila je prisutna neka divlja konanost. Njezin ubojica nije samo htio ispoljiti svoju moru, nego ju je htio i osramotiti. Zato?

Ako moe podnijeti jo neto, slijedi me, rekla je Claire. Izvela nas je van kroz vrata na pero i odvela u susjedni laboratorij. Na bijelom sterilnom

papiru leala je krvava jakna smokinga koju smo nali kod mladoenje. Claire je primila jaknu za ovratnik. Clapper mi ju je posudio. Naravno, da potvrdim ija

je krv na sakou. Prednji lijevi dio bio je razderan smrtonosnim rezom i poprskam tamnim mrljama krvi.

Ovdje poinje biti vrlo zanimljivo, rekla je Claire. Na jakni nisam pronala samo krv Davida Brandta.

Raleigh i ja zinuli smo od uda. Krv je ubojiina? rekao je, irom otvorenih oiju. Ona je odmahnula glavom. Ne mladenkina je. Brzo sam se prisjetila poprita zloina. Mladoenja je ubijen kod vrata; njegova ena leala

je deset metara dalje, u spavaoj sobi. Kako je mladenkina krv mogla dospjeti na njegovu jaknu? rekla sam, zbunjena. I mene je to muilo. Zato sam jaknu poloila uz mladoenjin torzo. Rez nije posve odgo-

varao njegovoj rani. Gledaj, mladoenjina rana bila je ovdje. etvrto rebro. Tragovi reza na jakni nalaze se oko osam centimetara vie. Daljnjom pretragom, otkrila

sam da prokleta jakna uope nije iste marke kao i hlae. Ovo je Joseph Abboud. Claire je namignula, vidjevi da sam shvatila. Jakna nije bila mladoenjina. Pripadalaje

ovjeku koji gaje ubio. Claire je zakolutala oima. Profesionalac tako neto ne bi ostavio za sobom. Moda je samo pokuavao iskoristiti vjenanje kao krinku, odgovorio je Raleigh. Na um mi je ve padala jedna jo strasnija mogunost. Mogao je biti jedan od uzvanika.

15 poglavlje

U sjeditu San Francisco Chroniclea, Cindvne ruke jedva su uspijevale pratiti njezine misli. Do poslijepodnevnog isteka roka ostalo je jo samo sat vremena. Od pikola u Hyattu uspjela je dobiti imena dvoje uzvanika s vjenanja Brandtovih, koji su

jo uvijek bili u hotelu. Nakon to je sino opet posjetila hotel, konano je mogla sloiti cijelu dirljivu, traginu priu zajedno sa svim zavjetima, zdravicama i romantinim posljednjim plesom o mladenkinim i mladoenjinim posljednjim trenucima ivota.

Svi drugi izvjestitelji jo su uvijek slagali oskudne pojedinosti koje je objavila policija. Ali ona je zasad imala prednost. Pobjeivala je i osjeaj je bio divan.

Takoer, bila je sigurna da je to najbolji lanak koji je napisala otkako je stigla u Chroni-cle, a moda ak i nakon studija na Michiganu.

U redakciji, njezin potez u Hyattu preko noi ju je pretvorio u zvijezdu. Ljudi koje je jedva poznavala iznenada su je poeli zaustavljati i estitati joj. ak ju je i izdava, kojega je rijetko kad viala u redakciji gradske rubrike, doao upoznati.

Redakcija gradske rubrike pisala je o prosvjedima u Mill Valleyu zbog vrenja graevinskih radova i preusmjeravanja prometa u blizinu kolske zone.

Ona je pisala naslovnicu. Dok je tipkala, opazila je kako njezinom stolu prilazi Sidney Glass, urednik gradske ru-

brike. Glass je u novinama bio poznat kao El Sid. Zaustavio se pred njom i duboko uzdahnuo. Moramo popriati.

Podigla je glavu, a prsti su joj se polako zaustavili. Dva vrlo bijesna starija izvjestitelja s mjesta zloina jedva se ekaju dokopati ove prie.

Suzie u Gradskoj vijenici eka izvjee od efa policije i gradonaelnika. Stone je sastavio profil obaju obitelji.

Imaju dvadeset godina staa i dva Pulitzera za sobom. Osim toga, to je njihovo podruje. Cindy je mislila da e je srce izdati. to ste im rekli? upitala je. U El Sidovim je surovim oima mogla vidjeti gramzive ralje glavne ekipe izvjestitelja s

mjesta zloina, starije izvjestitelje i njihove istraitelje kako se nameu i teu tu priu. Njezinu priu.

Pokai mi to ima, konano je rekao urednik gradske rubrike. Ustao je, povirio preko njezina ramena i proitao nekoliko reenica sa zaslona. Veina toga je u redu. To vjerojatno zna. 'Napaen' dolazi ovdje, istaknuo je. To pojanjava smisao rijei 'mladenkin otac'. Idu Morris najvie izluuje pogrena uporaba modifika-tora i inverzije.

Cindy je osjetila kako se crveni. Znam, znam. Pokuavam to ubaciti. Rok mi istjee u Znam kada istjee, negodovao je urednik. Ali ako to moe ubaciti, onda to uini kako

valja. Naizgled beskrajno dugo ju je prouavao. Njegov duboki, procjenjivaki pogled drao ju je

u stanju napetosti. Pogotovo ako eli zadrati svoju priu, rekao je Glass. Na njegovom vazda neumoljivom licu pojavio se tik i gotovo da joj se nasmijeio. Tho-

masova, rekao sam im daje pria tvoja. Cindy je odoljela porivu da zagrli tog muiavog tiranina od urednika, i to pred svima, na-

sred redakcije. elite da otiem u Gradsku vijenicu? upitala je. Prava pria je u onom hotelskom apartmanu. Vrati se u Hyatt. El Sid je otiao s rukama u depovima hlaa, kao i obino. Ali samo trenutak kasnije se okrenuo. Naravno, ako eli zadrati svoju priu, bolje

pronai policijski izvor iznutra i to brzo.

16. poglavlje

Kad smo izali iz mrtvanice, Raleigh i ja smo se vratili u ured, uglavnom bez rijei. Muile su me mnoge pojedinosti oko umorstva. Zato je ubojica uzeo rtvinu jaknu? Zato je ostavio bocu ampanjca? To nije imalo nikakvog smisla.

Sada imamo seksualni zloin. I to teak. Napokon sam mu se obratila na asfaltnom ploniku na putu prema Vijenici. Rezultate obdukcije elim poslati Milt Fanning i na prov-jeru u FBI-evu bazu podataka. Moramo popriati i s mladenkinim roditeljima. Moramo doz-nati s kime je sve bila u vezi prije Davida. Trebat e nam i popis uzvanika.

Zato ne priekamo nekakvu potvrdu svega toga, rekao je moj novi partner, prije nego poemo tim putem?

Zastala sam i pogledala ga. eli vidjeti je li tko prijavio krvavu jaknu u Izgubljeno-Naeno? Ne razumijem. to te brine?

Brine me to, rekao je Raleigh, to ne elim da Odjel za umorstva tek na osnovi pukih pretpostavki jo vie oteava bol obiteljima. Priekajmo dok ne saznamo neto vie. Moda imamo, a moda i nemamo ubojiinu jaknu. On je moda bio uzvanik, a moda i nije.

to misli, ija je to jakna nekog rabina? Zabljesnuo me kratkim osmijehom. Moda je ostavljena namjerno, da nas navede na kri-

vi put. Ton glasa kao da mu se iznenada promijenio. Uzmie? Ne uzmiem, rekao je. Ali dok ne budemo imali kakav pouzdan trag, osumnjienik

moe biti svaki bivi mladenkin deko ili neki otputeni djelatnik Geralda Brandta. Najbolje je pustiti ih na miru dok ne naemo togod opipljivo.

Tu smo, dakle. Prodavanje magle. Zadravanje i sprjeavanje. Brandt i kancelar Weil bili su VIP. Nai nam kriminalce, Lindsay. Samo u postupku nemoj ugroziti Odjel.

Odbrusila sam mu: Mislila sam da mogunost ubojiina prisustva na svadbi jest trag koji moemo slijediti.

Lindsay, sve to elim rei jest da moramo biti posve sigurni prije nego ponemo zadirati u kumov seksualni ivot.

Klimnula sam, gledajui ga cijelo vrijeme u oi. U meuvremenu, Chris, slijedit emo ostale zbilja pouzdane tragove.

Stajali smo u neugodnoj tiini. U redu. to ti misli, zato je ubojica zamijenio jakne s mladoenjom? upitala sam ga. Naslonio se na kameni zid. Ja mislim, zato jer je nosio jaknu kad ih je ubio. Bila je

poprskana krvlju. Morao je izai neopaen. Mladoenjina jakna je leala na podu. Zato ju je jednostavno zamijenio. Znai, misli da se namuio napraviti rezove, mislei da nitko nee primijetiti. Razliita

veliina, razliita marka. Ma da, to nitko ne bi opazio. Raleigh, zato ju je ostavio za sobom? Zato krvavu jaknu nije stavio u torbu? Ili je zamotao i skrio ispod svoje nove jakne?

U redu, uzdahnuo je Raleigh. Ne znam. to ti misli? Ne znam zato to nije spomenuo, ali u glavi mi se poela raati jedna strana zamisao.

Prva mogunost, odgovorila sam, uhvatila ga je panika. Moda je zazvonio telefon ili je netko pokucao na vrata. Njihove prve brane noi? Poinje zvuati kao moj bivi partner. Krenula sam prema Vijenici i on me sustigao. Otvorio mije staklena vrata. Dok sam ulazi-

la unutra, uhvatio me za ruku. A druga mogunost? Ostala sam stajati u mjestu, gledajui ga ravno u oi, pokuavajui ocijeniti dokle s njime

mogu ii. Kakvo ti iskustvo uope ima u ovakvim stvarima? upitala sam. Nasmijeio se, samouvjereno i sigurno. Bio sam oenjen. Nita nisam odgovorila. Druga mogunost: ubojica je ostavljao svoj potpis. Poigravao se s

nama namjerno ostavljajui tragove. Ubojice iz strasti nisu ostavljali tragove, poput te jakne. Kao ni profesionalci.

Tragove su ostavljali serijski ubojice.

17. poglavlje

S prozora kroz koji je Phillip Campbell gledao van pruao se fantastian pogled na Zaljev, ali on krajolik i nije previe primjeivao. Bio je izgubljen u mislima.

Konano je poelo. Sve je u igri, pomislio je. Grad u Zaljevu vie nikad nee biti isti, zar ne? Vie nikad nee biti isti. To je bilo sloeno ne onako kako se inilo, ve na svoj nain lijepo.

Zatvorio je vrata svog ureda, kao i svaki put kada je bio zaokupljen istraivanjem. U posl-jednje vrijeme vie nije odlazio na ruak sa svojim suradnicima. Dosaivali su mu. Njihovi ivoti bili su ispunjeni sitnim brigama.

Tritem dionica. Utakmicama Giantsa i 49-ersa. Kada e ii na odmor. Imali su tako povrne i glupe snove srednje klase. Od njegovih snova boljela je glava. Bio je poput mogula koji smiljaju posve nova rjeenja u Silicijskoj dolini.

Bilo kako bilo, to je bilo prolost. Sada je imao tajnu. Najveu tajnu na svijetu. Odgurnuo je poslovne dokumente na rub stola. Ovo je stari svijet, pomislio je. Starija.

Gnjavaa. Pela radilica. Otkljuao je gornju lijevu ladicu svojeg stola. Iza uobiajenih osobnih svatarija leala je

malena, siva, zakljuana kutija. U nju su jedva mogle stati kartice veliine 8x12 centimetara. Sada je ovo moj svijet. Prisjetio se Hvatta. Mladenkinog prekrasnog porculanskog lica, krvavih pupoljaka na nje-

zinim grudima. Jo nije mogao vjerovati to se dogodilo. Otro pucketanje noa dok kida hrskavicu. Njezin

posljednji dah. I njegov, naravno. Kako su se zvali? O, Isuse Kriste, zaboravio je. Ne, nije! Mladenci Brandt. Imena su im bila u svim novinama i vijestima na televiziji. Skinuvi klju s lanca, otkljuao je kutijicu. Ono to je izvadio bila je opojna arolija nje-

govih snova. Kartoteka. Uredno sloena. Po abecedi. Prevrtao je jednu po jednu kartu. Nova imena

DeGeorge King Merced Passeneau Peterson. Redom mladenke i mladoenje.

18. poglavlje

Kad sam se vratila iz mrtvanice na mom je stolu lealo nekoliko hitnih poruka. Dobro hitno je bilo prikladno.

Charlie Clapper iz ekipe za oevid. Preliminarno izvjee je stiglo. Nekoliko izvjestitelja iz novinarske udruge i lokalnih televizijskih postaja. ak i ena iz Chronicled koja mi je osta-vila vizitku.

Birajui Clapperov broj, grickala sam peenu piletinu i salatu od kruaka. Reci mi samo dobre vijesti, naalila sam se kad se odazvao.

U tom sluaju, dat u ti slubu informacija. Za dva dolara po minuti rei e ti sve to eli uti.

Sve sam znala po tonu njegova glasa. Nema nita? Samo gomilu djelominih otisaka, Lindsay, uzdahnuo je ef ekipe za oevid. To je

znailo da je njegova ekipa pokupila tek nejasne otiske iz sobe. Mladenkini otisci, mladoenjini, otisci pomonika upravitelja, sobariini.

Napraio si tijela? bila sam uporna. Ubojica je bio podigao Melanie Brandt s poda. I kutiju za ampanjac?

Naravno. Nita. Netko je bio paljiv. Jesi li to naao na podu? Vlakna, otiske cipela?

Nita osim urina, nasmijao se Clapper. Misli da ti neto preuujem? Slatka si, Lind-say, ali ja se vie palim na hvatanje ubojica. U meuvremenu, dao sam mikroskopski ispitati smoking. Obavijestit u te. Roger Wilco.

Hvala, Charlie, razoarano sam promrmljala. Listajui ostale poruke, opazila sam ime Cindy Thomas. U pravilu usred istrage nisam nazivala novinare, ali ova je bila dovoljno pametna i hlad-

nokrvna da dospije na samo mjesto zloina, no ipak dovoljno ljubazna da odustane, nakon to me ve bila stjerala u kut u zahodu.

Zatekla sam je za stolom. Hvala to ste me nazvali, inspektorice, rekla je zahvalnim gla-som.

Duna sam vam, valjda. Hvala na podrci u hotelu. Svima se zna dogoditi. Ali, moram to pitati, reagirate li uvijek tako osobno na mjestu

zloina? Vi istraujete umorstva, zar ne? Nisam imala ni vremena ni ivaca prepucavati se s njome, zato sam se posluila Jacobije-

vom reenicom. To je bilo vjenanje na njima uvijek plaem. to mogu uiniti za vas, gospoice Tho-

mas? Molim vas, zovite me Cindy. Zapravo, uinit u vam jo jednu uslugu. Nakon pete,

moda ete mi se oduiti. Ovdje se radi o umorstvu, i to tekom. Neemo se igrati usluga. A ako se opet vidimo,

otkrit ete da nisam ba najveselija kad nekome dugujem. Pa, valjda sam se tomu i nadala, priznala je. Zanimala me vaa pria o mladenki i mladoenji. Zar Tom Stone nije taj koji u Chronicleu pie o umorstvima? upitala sam. ula sam je kako uzdie. Neu vam lagati. Obino se bavim lokalnim dogaanjima u

gradskoj rubrici. Pa, sada ste dobili pravu priu. BRAK SKLOPLJEN U RAJU SKONAO U PAKLU.

Brzo ste napredovali. Istina je, inspektorice, glas joj je postao blai, da nikad prije nisam vidjela nita slino.

Kad sam vidjela Davida Brandta kako lei tamo, na svoju prvu branu no Znam to mis-lite, ali ne radi se samo o prii. Htjela bih pomoi, ako ikako mogu.

Cijenim to, ali uz sve ove predane policajce, trebali bismo i njima pruiti priliku, zar ne? Svejedno, trebali biste znati da zbog vaeg uljanja na trideseti kat nisam ba omiljena u gradskim vlastima. Imala sam taktiku odgovornost na mjestu zloina.

Nije mi bilo ni na kraj pameti da u se uspjeti uvui unutra. Znai, ustanovili smo da ne znamo tko je komu duan. No, budui da nita ne gubim Novinarkin glas poprimio je poslovan ton. Nazvala sam zbog vae reakcije na priu koju

emo objaviti danas. Znate da mladoenjin otac vodi tvrtku za isplatu i otkup. Na poslovni urednik doznao je

od CNN-a da su u zadnji as odustali od predloenog dogovora s treim najveim ruskim proizvoaem automobila, Kolja-Novgorodom. Brandt je bio spreman ionako pozamanom ulogu pridodati ak dvjesto milijuna dolara. Kolja je jedan od onih ruskih konglomerata koje su preuzeli novopeeni kapitalisti s crnog trita. Bez gotovine, reeno mije, taje ruska tvrtka praktiki bankrotirala. Doznala sam iz svog izvora da je raspoloenje meu njima postalo vrlo napeto.

Nasmijala sam se. Napeto, gospoice Thomas? Moda i ja pomalo postajem napeta. ini se da su neki Rusi bez svojeg Ujaka Vanje ostali na cjedilu.

Opet sam se nasmijeila. Urota za izvrenje umorstva je federalni zloin, rekla sam joj. Ako se radi o tome, trebali biste nazvati pravosue.

Samo sam vas htjela obavijestiti. U meuvremenu, moete li mi rei neto o drugim mogunostima koje ispitujete?

Svakako. Sa sigurnou bih rekla da su u tijeku'. Hvala, uzdahnula je. Jeste li ve suzili izbor moguih osumnjienika? U Chronicleu vam govore da to pitate? Znate da o tome ne smijem govoriti. Makar neslubeno. Bez dovoenja u vezu. Kao prijateljici. Dok sam je sluala, prisjetila sam se vremena kada sam i ja bila poetnica, nastojei se

probiti prema vrhu. Kako su vrata policijskog svijeta bila zatvorena, sve dok ih netko nije tek odkrinuo i pus-

tio me da se unutra uvuem. Gospoice Thomas, kao to sam ve rekla, glas mi je sada bio manje strog, ne mogu nita obeati.

Cindy, rekla je novinarka. Barem me zovite Cindy. Za drugi put, kada u zahodu budete stjerani u kut i opet ranjivi.

U redu, Cindy. Svakako u vas imati na umu.

19. poglavlje

Nisam htjela otii kui. I znala sam da vie ne mogu izdrati u Palai. Zgrabila sam svoju torbicu, odjurila u podzemnu garau, pokrenula svoj stari Bronco nemajui pojma kamo to idem i jednostavno se odvezla. Vozila sam po etvrtoj, Treoj, na Mission, pokraj Moscone Centera sve sami kafii i zatvorene trgovine. Sve do Embarcadera.

Okruila sam oko Batteryja, udaljavajui se od Zaljeva. Nisam imala kamo otii, ali kao da su me ruke, neovisno o meni, nekamo vodile. Bljesci

ubijene mladenke i mladoenje titrali su mi u glavi. Jeka Orenthalerovih rijei. Konano sam bila nazvala dr.

Medveda kako bih ugovorila pregled. Pribliavala sam se Sutteru i skrenula. Iznenada, znala sam kamo idem. Blizu Union Squa-

rea sam ula u ulicu Powell i kroz nekoliko minuta se nala pred dobro osvijetljenim ulazom u Hyatt.

Pokazala sam znaku upravitelju i popela se dizalom na trideseti kat. Jedan policijski straar sjedio je ispred Mandarinskog apartmana. Prepoznala sam ga bio

je to David Hale iz Centrala. Ustao je kada je vidio da se pribliavam. Nemate kamo, inspektorice? uta policijska vrpca branila je ulaz u Mandarinski apartman. Hale mi je dao klju. Odlije-

pila sam dvije vrpce i provukla se ispod ostalih. Otkljuala sam vrata i ula unutra. Ako nikad niste bili sami na prizoritu nedavno poinjenog umorstva, onda ne poznajete taj

osjeaj nemira i nelagode. Soba kao da je aptala mranim duhovima Davida i Melanie Brandt.

Bila sam sigurna da mije ranije neto promaklo. Takoer sam bila sigurna da se to nalazi tu. Ali to? Apartman je izgledao gotovo jednako kao i prije dva dana. Istonjaki tepih u dnevnoj sobi

bio je odnesen u Clapperov laboratorij, ali plavom kredom narisani obrisi jasno su oznaavali poloaje tijela i krvava mjesta.

Prouila sam mjesto gdje je umro David Brandt. U glavi sam rekonstruirala to se vjerojat-no dogodilo.

Nazdravljaju jedno drugome. To sam znala po napola praznim aama za ampanjac na stolu pokraj terase.

Moda joj je tek bio dao naunice. Otvorena kutijica leala je na pultu u glavnoj kupaonici. Netko kuca. David Brandt odlazi otvoriti vrata. Mogla sam osjetiti kako tajne zuje u zgus-

nutom zraku, oivljene od uasa. Ubojica ulazi unutra, nosei vino. Moda ga David poznaje moda se samo sat vremena

ranije, na vjenanju, oprostio s njime. Ubojica vadi no. Samo jedan ubod. Mladoenja je pri-kovan uz vrata, ukoen.

To se dogaa tako brzo da ne moe vritati. Jadnik se popisao u gae, rekla je Claire. Gdje je mladenka? Moda je u kupaonici. (Kutijica za nakit.) Moda je otila staviti

naunice. Ubojica koraa kroz sobu. Presree mladenku koja nita ne sumnjajui izlazi iz kupaonice. Zamiljam Melanie Brandt zrai ljepotom, ispunjena radou. I on to vidi. Poznavala

gaje? Upravo se oprostila s njim? Je li Melanie poznavala ubojicu? Navajo Indijanci imaju jednu poslovicu: ak i tiina ima glas. U toj tihoj, ispovjednikoj

hotelskoj sobi, stala sam oslukivati. Reci mi, Melanie. Ovdje sam zbog tebe. Sluam te. Koa mi se jei od svake nove spoznaje o umorstvu. Ona se bori, pokuava pobjei. (Modrice i manje ogrebotine na njezinim rukama i vratu.)

Ubojica je probada pred podnojem kreveta. Uasnut je, no divlje uzbuen zbog onoga to je uinio. Ona ne umire odmah. On nema izbora. Mora je opet ubosti. I opet.

Kada je zavrio, odnosi je na krevet. Odnosi, ne odvlai. Nema nikakvih tragova krvi. To je vano.

Njean je s njome. To me tjera na pomisao daju poznaje. Moda je jednom volio Melanie? Prekriio joj je ruke na struku u spokojan poloaj. Uspa-

vana princeza. Moda se on pretvara da je sve to se dogodilo samo ruan san. Nigdje u sobi ne vidim klinike tragove profesionalca ili unajmljenog ubojice. Kao ni tra-

gove nekoga tko je ubijao prije. Oslukujem. U krvi mu kljua divlji bijes. Shvaa daje vie nikad nee vidjeti. Svoju princezu Tako je ljutit. eli posljednji put s njome lei. Sjetiti je. Ali ne moe to biju okaljalo.

Ipak, mora je imati! Zato joj podie haljinu. Slui se akom. Sve to vriti prema meni, ali sigurna sam da previam onu kljunu stvar. to previam?

Stoje dosad svakome promaklo? Prilazim krevetu. Zamiljam Melanie, njezine jezive ubodne rane, ali lice joj je mirno, bez

optube. On je ostavlja tako. Ne uzima naunice. Ne uzima veliki dijamantni prsten. Zatim me spoznaja pogodila snagom vlaka koji eksplodira u mranom tunelu! Prstenje. Zamislila sam je kako lei tu. Njezine lijepe, krvlju umrljane ruke. Dijamant je jo bio na

prstu, ali Isuse! Je li to bilo mogue? Otrala sam do vrata i predoila si beivotno tijelo mladoenje na podu. Vjenali su se samo nekoliko sati prije. Tek su izrekli sudbonosno da. Ali nisu nosili zlatne

prstene. Vjenane prstene. Ubojica ne uzima naunice, shvatila sam. On uzima prstenje.

20. poglavlje

Slijedeeg jutra u devet bila sam u ordinaciji dr. Victora Medveda. Bio je ugodan, omanji ovjek uskog, uglaena lica, koji me, uz dozu istonoeuropskog naglaska, nasmrt preplaio.

Negli je ubojica, mirno je rekao. Tijelu krade sposobnost opskrbljivanja kisikom. U poetku, simptomi su klonulost, slabljenje imunolokog sustava i blae vrtoglavice. Na koncu moete osjetiti modani poremeaj slian kapi, a takoer izgubiti i umne sposobnosti.

Ustao je, priao mi i primio mi glavu svojim njenim rukama. Zurio je u mene kroz svoje debele naoale.

Ve se doimate pomalo iscrpljenom i blijedom, rekao je, pritisnuvi mi obraze svojim palcima.

Ujutro mi je uvijek potrebno malo vremena da mi krv pone kolati, rekla sam sa smijekom, pokuavajui skriti strah u grudima.

Pa, kroz tri mjeseca, rekao je dr. Medved, ukoliko ne obrnemo proces, izgledat ete po-put duha. Lijepog duha, ali ipak duha. Priao je stolu i izvukao moj karton. Vi ste inspekto-rica.

U umorstvima, rekla sam mu. Onda ne bi trebalo biti razloga za daljnje zavaravanje. Ne elim vas uznemiriti aplastina anemija moe se izlijeiti. Trideset posto pacijenata

dobro reagira na transfuziju crvenih krvnih zrnaca dvaput tjedno. Slian postotak pacijenata, onih kojima takva terapija ne pomae, moe se lijeiti putem transplantacije kotane sri. Ali to zahtijeva i bolan postupak kemoterapije, kako bi se potaknula proizvodnja bijelih krvnih zrnaca.

Ukoila sam se. Orenthalerova strana predvianja su se obistinila. Postoji li nain da se utvrdi kako tko reagira na terapiju?

Medved je sklopio ruke i odmahnuo glavom. Jedini nainje zapoeti s terapijom. Onda emo vidjeti.

Radim najednom vanom sluaju. Dr. Orenthaler je rekao da mogu nastaviti raditi. Medved je sumnjiavo napuio usne. Moete nastaviti dok god se osjeate snanom. Osjetila sam napad oaja. Koliko dugo mogu kriti svoje stanje? Komu mogu rei? Ako

terapija uspije, hou li osjetiti naglo poboljanje? upitala sam uz malo nade. Namrtio se. To nije isto kao uzimanje aspirina protiv glavobolje. Bojim se da e ovo po-

trajati malo due. Malo due. Pomislila sam na Rothov slian odgovor. Na svoje izglede da postanem

porunica. To je to, Lindsay. Ovo je najvei izazov u tvom ivotu. A ako ne uspije, koliko imam vremena prije nego stvari krenu Nagore? Bolje je tu bolest napasti s dozom optimizma i nade. O tome emo tijekom tera-

pije. Sada je sve bilo otvoreno. Sluaj, moja karijera, svi ivotni ciljevi. Ulog se promijenio.

Hodala sam s tempiranom bombom u grudima, aktiviranom, zapaljivom. A fitilj je polako gorio.

Nakratko sam sklopila oi, a zatim upitala: Kada poinjemo? Zapisao mi je kako nai ordinaciju u toj istoj zgradi. Trei kat. Moffet sluba za prijem pacijenata. Datum nije bio upisan. Ako se vi slaete, rekao je, poeo bih odmah.

21. poglavlje

Pria o odustajanju Geralda Brandta od posla s ruskim proizvoaima automobila se proula. Vijest je bila na svakom kiosku naslov napisan masnim crnim slovima glasio je: MLADOENJIN OTAC MODA RAZBJESNIO RUSE.

Chronicle je objavio da FBI vrlo ozbiljno radi na sluaju.

Krasno. Kada sam oko pola jedanaest konano dola na posao, kroz mene je ve kolala litra krvi

obogaene hemoglobinom. Jedva sam uspjela potisnuti sliku guste, grimizne krvi, kako pola-ko kapa u moje vene.

Kada me Roth oslovio po imenu, na licu je imao svoj uobiajeni mrzovoljni, namrteni pogled. Chronicle kae da se radi o Rusima. Izgleda da se FBI slae.

Nagnuo se preko mojeg stola i bacio mi primjerak jutronjih novina. Vidjela sam. Ne putaj FBI ni blizu, rekla sam. Ovo je na sluaj. Ispriala sam mu to sam uinila sino, kako sam se vratila na mjesto zloina. Kako sam

bila prilino uvjerena da seksualno napastovani le, krvava jakna i prsteni koji nedostaju, jas-no ukazuju na usamljenog opsjednutog ubojicu.

Ne radi se o nekom ruskom profesionalcu. Prodro je u nju akom, podsjetila sam ga. Uinio je to njezine prve brane noi.

eli da kaem federalcima da odbiju, rekao je Roth, jer prilino dobro nagaa to se dogodilo?

Ovo je umorstvo. Nastran, vrlo teak zloin iz strasti, a ne neka meunarodna urota. Moda je ruskom ubojici trebao dokaz. Ili je moda i on bio seksualni manijak. Dokaz ega? Sve novine i televizijske postaje u drave izvijestile su to se dogodilo.

Osim toga, zar ruski plaeni ubojice ne otkidaju i prste? Roth je frustrirano uzdahnuo. Bio je uzrujan vie nego inae. urim, rekla sam. Podigla sam aku u zrak i nadala se da e Roth shvatiti alu. Gerald Brandt je jo uvijek bio u Hyattu, ekajui predaju tijela njegova sina. Otila sam u

njegov apartman i zatekla ga samog. Vidjeli ste novine? upitala sam ga kad smo na terasi sjeli za stol pod suncobranom. Novine, CNN, neka izvjestiteljica iz Chroniclea, nazivali su cijelu no. Ono to predlau

je totalno ludilo, rekao je. Gospodine Brandt, smrt vaeg sina je i bio luaki in. elite da budem otvorena prema vama kada pone istraga? Kako to mislite, inspektorice Boxer? Neki dan su vas pitali znate li ikoga tko bi vam

htio nauditi A ja sam nekom vaem istraitelju rekao: ne na ovakav nain, tiho je uzvratio. Ne mislite da bi neka ruska klika mogla biti pomalo ljuta na vas zbog odustajanja od pos-

la s njima? Gospoice Boxer, mi ne poslujemo s klikama. Glas mu je sada bio jai. Meu

dioniarima Kolje nalaze se neki od najmonijih ljudi ove zemlje. Svejedno, zbog vas se osjeam kao osumnjienik. To je bio posao.

Pregovori. U naem poslu, toga ima svakog tjedna. Davidova smrt nema nikakve veze s Koljom. Gospodine Brandt, kako moete biti sigurni u to? Va sin i njegova ena su mrtvi. Zato jer nikad nismo prestali pregovarati, inspektorice. To je bila smicalica za medije. Posao smo sklopili sino. Ustao je i ja sam znala da je razgovor zavren. Nakon toga sam nazvala Claire. Ionako sam jedva ekala popriati s njome. Claire mije

trebala do zla boga. Takoer, trebala mije pomo oko sluaja. Kada sam joj telefonirala, njezina mi je tajnica rekla daje na sastanku i pitala me mogu li

priekati. Strunjaci za sudsku medicinu, promrmljalaje Claire kad se javila. Sluaj ovo Neki

je tip vozio osamdeset kroz zonu u kojoj je doputeno pedeset pet, a zatim se zabio u jednog starijeg ovjeka, dok je ekao enu u Lexusu zaustavljenom uz red parkiranih automobila.

Starac je ostao na mjestu mrtav. Sada voza trai njegovu imovinu. Tuio je rtvu jer sma-tra da nije bio propisno parkiran. Obje strane ele dio imovine, ukljuujui i strunjake. Rig-hetti mi visi za vratom jer e sluaj biti objavljen u asopisu za sudsku medicinu. Da tim gadovima novi za njihove misli, a zna li to dobije?

Sitni, odgovorila sam, osmjehnuvi se. Claire je zbilja bila komina. Tako je. Imam oko pola minute. Kako si? upitala je. Volim te, draga. Nedostaje mi. to hoe, Lindsay? Premiljala sam se. Dio mene htio je otvoriti duu, ali pitala sam je samo jesu li Brandtovi

kada su ih donijeli na sebi imali vjenane prstene. Koliko ja znam, ne, odgovorila je. Popisali smo naunice ijedan dijamant veliine ora-

ha. Ali ne i vjenane prstene. I sama sam primijetila da nedostaju. U stvari, zato sam te sino i zvala. Veliki umovi razmiljaju slino, rekla sam. Barem radini umovi, suprotstavila se. Kako napreduje tvoj strani, jezivi sluaj? Uzdahnula sam. Ne znam. Sljedee to moramo uiniti jest ispitati tri stotine gostiju i

utvrditi ima li nam netko od njih neto osobito rei. Zna i sama to sve govore po novinama. Ruska osveta. FBI vreba uokolo, a ef Mercer laje Rothu u uho da za sluaj zadui pravog istraitelja. A kad smo ve kod toga, Jacobi pokuava ui u trag jakni. Bez toga, sluaj tee glatko.

Claire se nasmijala. Draga, samo budi uporna. Ako tko moe rijeiti ta umorstva, onda si to ti.

Samo bih voljela da Zastala sam. Je li sve u redu? upitala je Claire. Ne zvui bezobzirno i razgovorljivo kao inae. Zapravo, htjela sam popriati s tobom. Moda se poslije moemo nai? Naravno, rekla je Claire. O, k vragu Danas u etiri imam predavanje. Osim toga,

veeras slavimo. Reggie je maturirao. Moe li to malo priekati? Mogle bismo u nedjelju na doruak.

Naravno da moe priekati, rekla sam, progutavi nezadovoljstvo. Nedjelja mi posve odgovara.

Dogovoreno. S osmjehom sam spustila slualicu. Na trenutak sam se ak osjeala bolje. Kao da mije te-

ret skinut s ramena ve samim dogovaranjem sastanka s Claire. Do nedjelje mi je ostalo vre-mena za pripremu naina na koji u se suoiti s terapijom i s poslom.

Raleigh se pojavio. eli li na kavu? Mislila sam da me bocka zbog vremena kad sam dola na posao. Vjerojatno je osjetio moje

negodovanje. Mahnuo mije smeom slubenom omotnicom ispred glave i slegnuo ramenima. Ovo je

popis uzvanika s vjenanja Brandtovih. Mislio sam da te zanima tko je prvi nae s osmjehom o tortu.

22. poglavlje

Otili smo u Romu, jedan od onih tukaturom ukraenih kafia visokih stropova, ureenih u europskom stilu.

Nalazio se odmah preko puta Gradske vijenice. Drai mije Peet, ali Roma je bila blie. Naruila sam aj, ali Raleigh se vratio s podnom kavom s mlijekom i krikom domaeg

kruha od bue koju je gurnuo preda me. Pita li se ikad kako ovakva mjesta uope zarauju? upitao je. Molim? Pogledala sam ga.

Na svakom se uglu