izvorni dokumenti ozne o biskupu dr. janku [imraku i ... · vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u...

25BROJ 15 � 10. TRAVNJA 2005.Glas Koncila

Preobra}enici su prilazilistolu, jedan po jedan,unezvijereno i skru{eno.

Don Ilija bi smrmljao ne{to,mahnuo novovjernom krstomiznad glave i, da ga cjeliva, podnos mu prinio Jevan|elje. Sve bitrajalo ne duè od pola minuta iu tom se sastojao sav obredkojim su ti zapla{eni ljudi stre-sali sa sebe pravoslavnu jeres ipadali svetoj rimskoj crkvi podokrilje... Znao je da ga mrze, i daga ljube iz straha, i da vjeru izstraha za goli ìvot mijenjaju.Mjerkao ih je s visine, sebi sa-mome je li~io na Boga: drào jesve njihove ìvote u svojoj {aci,sve mu je bilo dopu{teno, sve jemogao...

Dr. Janko [imrak (29.V.1883. † 9.VIII.1945.)

Grb obitelji [imrak

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH (1)

Svjedo~anstvo iz uzni~kih danaUz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih jeprijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispiti-vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

Imenovanje u Odbor trojice Hrvatske biskupskekonferencije u NDH, koji je bio zaduèn za onda{njenovonastale, sve u~estalije, osjetljive i zamr{eneprobleme oko vjerskih prijelaza, samo je »zacemen-tiralo« temelje optu`be za zlo~in.

- Mi sada - bubnjao je njegovglas u crkvi - oremo novu njivu,po{to ho}emo da posijemo noviplod, ali dobro ~ujte: dok se godiz te njive ne istrijebi pirevina upotpunosti, nema ploda na tojnjivi, upamtite ovo {to vam go-vorim!... U ovoj zemlji ne moèda ìvi vi{e niko osim Hrvata, pako se ne}e pokatoli~itimi dobroznademo kuda }emo sa njima.Ja sam gore u ovim krajevima -pokaza rukom na obli`nja sela -davno o~istio od pileta sve dostarca i vlastoru~no sam mnogezaklao i zadavio... Nije grehota,danas nije grehota ubiti ni dijeteu be{ici, zaklati ga jo{ u maj~inojutrobi, samo ako ono smetausta{kom pokretu, katoli~kojvjeri i svetom cilju koji smo predsebe postavili!

Slu{ali su razgora~enih o~iju:~uo je kako im cvoko}u zubi ikako im drhte koljena...

- Varate se - pokulja{e s krovanjegove rije~i - ako mislite da jena{a namjera bila da va{im pre-vo|enjem u rimokatoli~ku vjeruspa{avamo va{e ku}e, va{u sto-ku i va{e prtljage. Nije nam na-mjera ni da spa{avamo va{e ì-vote. Prevode}i vas u rimskucrkvu, imali smo jedino namjeruda spa{avamo va{e du{e! Dapred Gospodina stignete kao ri-mokatolici, kao pravovjerni.

Govorio je jo{ ne{to, ali odkuknjave, cike i vriske koja nas-ta{e u crkvi preobra}enici nijesuni{ta razumjeli.« - Literarni je to

opis prisilnog vjerskog prijelazasrpskopravoslavnih vjernika ukatoli{tvo u Nezavisnoj DràviHrvatskoj, iz pera srbijanskogknjièvnika, koji je zbog svojegosebujnog pristupa, ne samotemi »pokr{tavanja« Srba nego isvim drugim temama iz srpsko-hrvatskih odnosa, postao iznim-no popularan me|u srpskim ~i-tateljstvom. Rije~ je osada{njem ministru vanjskihposlova Srbije i Crne Gore VukuDra{kovi}u i izvatku iz romana

»Molitva prva«,njegovoj autor-skoj umjetni~kojslobodi i vi|enjuKatoli~ke Crkve,n j e z i n i hsve}enika i po-stupaka u od-re|enome povi-jesnom razdob-lju (v. Ivica Rel-kovi}: »Ha{ki re-cital Vuka Dra{-kovi}a«, »Su-sret«, Zagreb,2004, str. 181-183). Ocjenu oknjièvnoj vri-jednosti citira-nog uratka naj-bolje je prepusti-ti knjièvnimkriti~arima ali gaje ovdje dobrospomenuti jeron najbolje os-likava {to odre-|eni dio pripad-nika srpskog (nesamo njegova,nego, naàlost, i

hrvatskog i drugih) narodapomi{lja na spomen »pre-kr{tavanja«. Te su slike dubokousa|ene u kolektivnu svijest arazlikuju se tek u nijansama,npr. jesu li svi pravoslavni vjerni-ci nakon »pokr{tavanja« po-ubijani ili je netko pukimslu~ajem ipak uspio preìvjeti, jeli ljudska nakaza u liku katoli~kogsve}enika otvo-reno iskazivalasadizam i su-djelovala u ubi-janju ili ga jeuspjela prikriti,jesu li susjedi,katoli~ki Hrvati,patolo{ki uìvaliu prizoru »pre-kr{tavanja« ili subili ravnodu{ni isl.?

Krivi pojmovio »prekr{ta-vanju« Srba

Uz onodob-nog zagreba~kogn a d b i s k u p aAlojzija Stepin-ca, koji je bioprvi ~ovjek Ka-toli~ke Crkve uHrvata, zbogvjerskih je pri-jelaza u NDHnaj~e{}e u po-vijesti prozivan

grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak. Komunis-ti~kim ideolozima (npr. JakovBlaèvi}), masonskim (od kojihje najpoznatiji Viktor Novak) ivelikosrpskim (koji su jednakobrojni kao i komunisti~ki, npr.dr. Dragoljub @ivojinovi}) sme-tao je ve} samim time {to je biojedan od klju~nih crkvenih ljudiu hijerarhiji Katoli~ke Crkve. Za-tim, zato {to je bio jedan odnajboljih poznavatelja povijesti,teologije i crkvenoga ìvota,kako grkokatoli~kih tako i pra-voslavnih isto~nih Crkava.Dakako, njegovo imenovanje uOdbor trojice Hrvatske biskup-ske konferencije u NDH, koji jebio zaduèn za onda{nje novo-nastale, sve u~estalije i osjetljiveprobleme okovjerskih prijela-za, samo je »za-cementiralo«temelje optu`beza zlo~in.

Razumije se,i to je potrebnona po~etku svake rasprave otome jasno istaknuti, kako jedi-no ne bio smjelo biti raspraveda je neprihvatljiva svakafizi~ka ili bilo koja druga prisilana promjenu vjerskog uvje-renja, pripadnosti bilo kojojvjerskoj zajednici ili op}enitosvjetonazora, jer je to zlo~inprotiv temeljnih ljudskih slobo-da. Kroz to se na~elno motri{temoraju promatrati i vjerskiprijelazi u NDH. Me|utim, kon-kretna situacija u kojoj su sena{li najvi{i predstavnici Kato-li~ke Crkve, pa me|u njima ibiskup [imrak, bila je za razlikuod potpuno jasnih na~elnih po-stavaka puno zamr{enija i kom-pleksniija, {to }e poku{ati poka-zati i ovaj feljton.

Jednako je tako na samomepo~etku va`no spomenuti op}era{irenu ali potpuno krivu upo-rabu pojmova »prekr{tavanje«

Srba, na {to je prili~no bezusp-je{no ve} vi{e puta upozorava-no. Naime, prema nauku Kato-li~ke Crkve, sakrament kr{tenjaje u Pravoslavnoj Crkvi potpu-no valjan, pa uop}e ne moèbiti govora o ponovnom kr{-tenju, tj. tobo`njem »pokr{ta-vanju« ili »prekr{tavanju«.Tako|er u ovom kontekstu nijenajsretnije i nije to~no govoritio Srbima, bez obzira na to {tosu oni ~inili najve}i postotak(gotovo stopostotni) pravoslav-nih vjernika na podru~ju NDH,jer u vjerskim je prijelazima pr-votno rije~ o vjerskoj pripadno-sti, tj. u ovome slu~aju o pravo-slavnim vjernicima, a ne o na-cionalnoj pripadnosti, pa jeonda ispravnije rabiti izri~aj

»pravoslavni Srbi«. Osim toga,bilo je Srba koji uop}e nisu bilivjernici, kao i pripadnika drugihnaroda: Rusa, Ukrajinaca, Ru-munja i dr. koji su kao pripad-nici Srpske Pravoslavne Crkvevjerskim prijelazima tako|erpoku{ali izbje}i progone.

Iskazi predistraìteljima Ozne

Potpuno druga~iju sliku ovjerskim prijelazima pravoslav-nih vjernika, od dosada{njihop}eprihva}enih u novijoj jugo-slavenskoj i hrvatskoj historio-grafiji, daje biskup [imraktijekom saslu{anja u zatvoruzagreba~ke Ozne. Zapisi se satih saslu{anja nalaze u Hrva-tskome dràvnom arhivu u do-sjeu - SDS RSUP SRH br. 310385, u kutijama 83 i 89. Iskaza jenekoliko s razli~itim nad-nevcima, tipkani su zgusnutim

redcima na pisa}em stroju napapirima formata A4, za neke jenavedeno u koliko su primje-raka napisani (za neke to nijenavedeno), na nekima od njihbiskup [imrak se vlastoru~nopotpisao na kraju zadnje strani-

ce iskaza, a najednome odnjih na svakojstranici pri dnu.Zanimljivo jeda ni u jedno-me iskazu ne-ma imena ili

potpisa istraìtelja. Premadosada{njim dostupnim doku-mentima biskup [imrak jeistraìteljima Ozne iskaze dao:

- 15. svibnja 1945. o njegovuimenovanju za krièva~kog bis-kupa i prosvjedu hrvatskih bis-kupa po~etkom listopada 1941.poglavniku Anti Paveli}u zbogusta{kih zlo~ina;

- 22. svibnja 1945. o progonu@idova, posjetu zagreba~kog ra-bina hrvatskim biskupima i nje-govoj zamolbi za za{titu progo-njenih sunarodnjaka, èlji pra-voslavnih vjernika da prije|ugrkokatolicima, tj. ostanu u svo-me staroslavenskom obredu, iprogonu i ubojstvu nekih grko-katoli~kih sve}enika od stranepartizana i usta{a;

- 31. svibnja 1945. o razlozi-ma primanja pravoslavaca bezprethodne poduke i formalneprocedure;

- 11. lipnja 1945. o Hrvatskojpu~koj stranci, Katoli~koj akcijii katoli~kome tisku;

- 20. lipnja 1945, koji jenajop{irniji od svih, o Kri-èva~koj biskupije u vrijemeNezavisne Dràve Hrvatske sasvim podacima: ùpama, brojuvjernika, sve}enicima, prilika-ma i, {iroj javnosti, nepoznatimokolnostima, u kojima su djelo-vali krièva~ki biskup i sve-}enici; vjerskima prijelazimapravoslavaca i jo{ puno toga.

Va`no je istaknuti kako bis-kup [imrak nije ni mogao nismio, a sigurno to nije ni htio,istraìteljima u vojnome zatvo-ru dati neistinite podatke, jer suoni bili ne samo dobro pri-premljeni za ispitivanje nego suu svojim rukama imali i klju~nedokumente iz njegova arhiva,{to se vidi iz samih pitanja ukojima citiraju pojedine njihoveodlomke i re~enice.

Stipan Bunjevac

Nastavlja seGrkokatoli~ka katedrala Presvetog Trojstva i biskupijski dvor

Gk-24-25.p65 04. 04. 05, 14:2425

25BROJ 17 � 24. TRAVNJA 2005.Glas Koncila

Ogrkokatoli~kom krièva~-kom biskupu dr. Janku[imraku u novijoj su ju-

goslavenskoj i hrvatskoj histo-riografiji objavljene brojne kri-votvorine i manipulacije, odnjegovog ulaska u javni ìvot 27.svibnja 1913, kada je naskup{tini Hrvatskoga katoli~kognarodnog saveza izabran za pot-predsjednika, sve do njegovesmrti 9. kolovoza 1946. uKrièvcima. U prvome reduideolo{ki razlozi, posebice urazdoblju komunisti~kog jed-noumlja, ugu{ili su bilo kakvuèlju i namjeru za objektivnomprocjenom njegova djela.

Bulaji}eva presudaBiskup [imrak je ve} za ìvo-

ta odmah u pora}u zbog politi~-kih razloga bio u javnostiprogla{avan »zlo~incem«, »kle-rofa{istom« i »usta{kim ideolo-gom«, {to je bitno utjecalo nasva kasnija znanstvena istra-ìvanja i u velikoj mjeri odredilonjihove zaklju~ke. Zato je potpu-no o~ekivana prevladavaju}agotovo jednoglasna ocjena onjegovoj ulozi u vjerskim prijela-zima u NDH kao najteèm zlo-~inu. Isklju~ivo u tim okvirima obiskupu [imraku pisao jenajve}i broj autora, od kojihvrijedi spomenuti barem naj-poznatije i njihova djela: ViktorNovak »Magnum crimen«, dr.Dragoljub @ivojinovi} i DejanLu~i} »Barbarstvo u ime Kristo-vo« (Varvarstvo u ime Hristovo),dr. Milan Bulaji} »Usta{ki zlo~ingenocida« I. i II, Vladimir De-dijer »Vatikan i Jasenovac«, Bra-nimir Stanojevi} »Alojzije Stepi-nac - zlo~inac ili svetac?« i»Usta{ki ministar smrti«, Veljko\uri} »Golgota Srpske Pravo-slavne Crkve 1941-1945« i


Historiografske krivotovorineo »usta{kom biskupu« Uz onodobnoga zagre-

ba~kog nadbiskupaAlojzija Stepinca, zbogvjerskih je prijelaza uNDH naj~e{}e prozivangrkokatoli~ki krièva~kibiskup dr. Janko[imrak o kojem donosi-mo njegovo autenti~nosvjedo~anstvo na ispiti-vanjima u vojnomistra`nom zatvoruu Zagrebu

Zaprepa{}uje ne samo ma{tovitost u izmi{ljanjusloènicâ i sintagmâ kojima su autori nastojalibiskupa dr. Janka [imraka prikazati zlo~incem,nego i koli~ina objavljenih stranica s gotovo ne-preglednim mno{tvom krivotvorina, laì, podva-la, manipuliranja i pre{u}ivanja ~injenica.

Sada{nji izgled rodne ku}e biskupa [imraka u [imracima

@upna crkva Ro|enja sv. Ivana Krstitelja u Grabru u kojoj je kr{ten Janko [imrak

Jedna u nizu krivotvorina o biskupu[imraku, knjiga Veljka \. \uri}a»Usta{e i pravoslavlje«

»Usta{e i pravoslavlje«, dr. IvanCvitkovi} »Tko je bio AlojzijeStepinac« (Ko je bio Alojzije Ste-pinac), Simo Simi} »Prekr{-tavanje Srba za vrijeme Drugogasvjetskog rata« (Prekr{tavanjeSrba za vreme Drugog svetskograta«) i brojni drugi. U njima jedr. Janko [imrak »Paveli}ev eks-ponent«, »urednik klerofa{is-ti~ke 'Hrvatske straè'«, »izrazitiusta{a unijatski episkop«, »us-ta{a-vladika krièva~ke dijece-ze«, »u Vatikanu persona gratis-sima, unato~ svojim labavimmoralnim osobinama«, »usta{kibiskup famoznog Odbora troji-ce«, koji »sudjeluje u otimanjusrpskih posjeda, crkava i ostaleimovine«, koji se »zalaè za

fa{izam i nacizam«, koji provodi»usta{ko-plja~ka{ke poteze« itd.Naprosto zaprepa{}uje ne samoma{tovitost u izmi{ljanju slo-ènicâ i sintagmâ kojima su au-tori nastojali biskupa dr. Janka[imraka prikazati »moralnomnulom« i zlo~incem, nego ikoli~ina objavljenih stranica sgotovo nepreglednim mno-{tvom krivotvorina, laì, podva-la, manipuliranja i pre{u}ivanja~injenica. îni se, jednostavno,da je nemogu}e na sve njih od-govoriti, {to je ozbiljan problemhrvatske historiografije, koja kaoda je nemo}na pred nadmo}nim»mra~nim silama« u objektiv-nom i istinitom pi-sanju vlastite po-vijesti. Za ilustra-ciju vrijedno je na-vesti barem jedanprimjer. Dr. MilanBulaji}, u svijetupoznati »znanstve-nik«, predsjednik

Fonda za istraìvanje genocida,sudionik brojnih me|unarodnihsimpozija, direktor Muzeja `rta-va genocida, »persona gratissi-ma« u brojnim ìdovskim iameri~kim znanstvenim krugo-vima, i jo{ puno toga, u drugo-me tomu spomenute knjige»Usta{ki zlo~in genocida« na str.613. pi{e da je zbog po~injenihzlo~ina u Drugome svjetskomratu biskup [imrak bio osu|enna smrt! Dok nara{taji studena-ta i znanstvenika ~itaju te retke,pitanje je zna li netko od njihpravu povijesnu istinu? Naime,dr. Janko [imrak ne samo dauop}e nije bio osu|en, nego,upravo suprotno - oslobo|en jeod svih optuàba.

Goldsteinova povr{nostNamjeru da se barem odupre

prevladavaju}oj politikantskojhistoriografiji u onda{njoj Jugo-slaviji o biskupu [imraku poka-zao je Bogdan Krizman u djelu»Usta{e i Tre}i Reich«. Me|utim,te{ko je kategori~ki ustvrditi iiziskivalo bi puno truda da seodgovori na pitanje koliko je onu tome uspio i je li je uop}euspio. Upitno je {to veliki diosvojih zaklju~aka temelji na au-torima i djelima koji, naàlost, uono doba nisu ni mogli ni smjelisluìti objektivnoj istini, negoprvotno vladaju}oj (u ovome

slu~aju protucrkvenoj) ideolo-giji, npr. Jakov Blaèvi}: »Ma~ ane mir«, »Su|enje Lisaku, Ste-pincu, [ali}u i druìni, usta{kokriàrskim zlo~incima i njiho-vim pomaga~ima«, »Dokumentio protunarodnom radu i zlo-~inima jednog dijela katoli~kogklera« i sl. Odre|enom dozom ipolitikanstva i znanstvenih ste-reotipa o biskupu [imraku pro-èta je i knjiga Slavka i Ive Gold-steina »Holokaust u Zagrebu«,na {to je u vi{e navrata ve} upo-zoreno. Usputno, budu}i da jesvojedobno najavljeno njezinoinozemno tiskanje, poèljno jedobronamjerno i smireno upo-zoriti barem na sljede}e (jer imaih vi{e) nelogi~nosti ili nedore-~enosti. U poglavlju »Ideolo{ki idru{tveni preduvjeti progona«,str. 36, iznosi se prili~no kate-gori~ka tvrdnja: »Tridesetih segodina u mnoge redakcije (hr-vatskih glasila, op. S. B.) infiltri-raju prista{e totalitarnih ideolo-gija. Pri tome se 1933. godina ui-stinu ukazuje klju~nom. Te jegodine u tom smislu promi-jenjena ure|iva~ka politika Hr-vatske straè.« Osim {to je vrloproblemati~na tvrdnja o spome-nutom »infiltriranju«, jer se tihgodina uop}e ne pojavljuje velikbroj novih »novinarskih pera« uonodobnim hrvatskim glasili-ma, te{ko je i prihvatljiva ocjenao »promjeni ure|iva~ke politike'Hrvatske straè'«, posebice ako

se u »Izvorima« navode godi{taod 1933. do 1943. Za tako da-lekose`ni zaklju~ak bilo bi radiusporedbe potrebno pregledatibarem nekoliko godi{ta »Hrvat-ske straè« unazad, tj. i prije»klju~ne« 1933. Ovako se na-me}e zaklju~ak da je bez ikakvihiznesenih ~injenica proizvoljnoiskonstruiran dokaz u potvrduunaprijed zadane teze o »Hrvat-skoj straì«, te je svakako neslu~ajno izabrana ba{ g. 1933.jer, kao {to je poznato, te je godi-ne Adolf Hitler postao njema~kikancelar. [imrakova je ondauloga u vjerskim prijelazima natemelju ovakvih i sli~nih tvrdnja

ve} unaprijedpredodre|ena.

Zabranajavnogadjelovanja

Dr. Janko [im-rak je ro|en je 29. svibnja 1883. uùmbera~kome selu [imracima(zanimljivo je da u »Knjizire|enika Krièva~ke biskupije«,u kojoj su vrlo pedantno bi-ljeèni svi biografski podaci osve}enicima, pi{e da je ro|en ususjednom Tisovcu). Kr{ten je uùpnoj crkvi Ro|enja sv. IvanaKrstitelja u Grabru, selu koje jetijekom povijesti dalo dvojicubiskupa i nekoliko sve}enika.Nakon osnovne {kole u Mrzlo-me Polju u @umberku i gimna-zije u grkokatoli~kom sjeme-ni{tu u Zagrebu, filozofsko-teolo{ki studij poha|ao je u Za-grebu i Innsbrucku, gdje je g.1910. doktorirao. Za redovitogprofesora isto~nog bogoslovljaizbran je na Bogoslovnom fakul-tetu u Zagrebu g. 1925. Admini-stratorom Krièva~ke biskupijeimenovan je 14. listopada 1941.a za biskupa je zare|en 16. kolo-voza 1942.

Dr. [imrak je u tom razdobljubio iznimno aktivan na znan-stvenom, medijskom, politi~-kom i crkvenom podru~ju: bio jeurednik zagreba~kih »Novina« i»Narodne politike«, pisac broj-nih znanstvenih studija (posebi-ce o crkvenoj uniji i povijestigrkokatolika i @umberka), direk-tor katoli~koga dnevnog lista»Hrvatska straà«, istaknuti su-dionik Hrvatskoga katoli~kogpokreta, ù~ni polemi~ar umno{tvu novinskih napisa,

jedan od ~elnih ljudi Hrvatskepu~ke stranke, ~lan Narodnogavije}a koje je proglasilo uje-dinjenje sa Srbijom i Crnom Go-rom, uspje{ni organizator crkve-noga ìvota u Krièva~koj bisku-piji, i jo{ puno toga. Za njega seuz sve kontroverze i politi~keoscilacije ukratko moè re}i daje bio veliki biskup, znanstvenik,politi~ar, rodoljub i humanist.

Prema vlastitom svjedo~enjuu dopisu od 5. rujna 1945, napi-sanom u bolnici »Sestre milosr-dnice« u Zagrebu, koji se ~uva uarhivu Krièva~ke biskupije podbr. 237/1945, uhi}en je u subotu12. svibnja 1945. u biskupskojkuriji u Krièvcima nave~er okodeset sati i tu je no} proveo ukrièva~kome zatvoru. Ujutro13. svibnja 1943. u devet sati podoruànom pratnjom odveden jeu zatvor Ozne u Zagrebu, gdje jebio podvrgnut ispitivanjima svedo 25. lipnja 1945. kada je saskupinom ostalih uhi}enika,me|u kojima su bili o. Kerubin[egvi}, dr. Ivo Guberina, Tomi-slav Filipovi} (Miroslav Majsto-rovi}), metropolit Hrvatske Pra-voslavne Crkve Germogen (Gri-gorij Ivanovi~ Maksimov) i dr.,preba~en u zatvor Vojnog sudau Petrinjskoj ulici u Zagrebu.

Zbog pogor{anog zdravstve-nog stanja prevezen je 10. srpnja1945. prije podne u jedanaestsati u zagreba~ku bolnicu »Se-stre milosrdnice« u Vinograd-skoj ulici, gdje su ga predstavni-ci Ozne i Vojnog suda izvijestilida je pu{ten na slobodu. Me-|utim, u no}i od 22. na 23. kolo-voza 1945. bez ikakvog obja{-njenja ispred njegove se sobepojavila oruàna straà koja jeod tog trenutka danono}nostraàrila. Tako je bilo sve do 30.kolovoza 1945. kada je straàpovu~ena uz obrazloènje pred-stavnika Ozne da je do{lo do za-bune i nesporazuma. Tada{njamu je Vjerska komisija zabrani-la svako javno djelovanje, patako te godine nije mogao reditiza sve}enike dvojicu bogoslovau zagreba~koj crkvi sv. ]irila iMetoda na Gornjem gradu. Pod-nio je zamolbu za umirovljenje,koju je mons. Svetozar Rittigpredao apostolskom legatu uHrvatskoj dr. Ramiru Marconeuneposredno prije njegova od-laska u Rim, ali odgovor nijenikada do~ekao.

Preminuo je u biskupskomedvoru u Krièvcima, smireno, smislima i molitvom za Kri-èva~ku biskupiju koju je ne-izmjerno volio i kojoj je posvetiocijeli svoj ìvot.

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Snim

io:

S. B

unje

vac

Gk-24-25.p65 18. 04. 05, 14:0125

25BROJ 18 � 1. SVIBNJA 2005.Glas Koncila


Nikakvih formalnih vjerskihprijelaza nije biloIz svih iskaza grkokatoli~kog

biskupa dr. Janka [imraka,koje je dao istraìteljima

Ozne u svibnju i lipnju 1945. uZagrebu, mogu se donijeti slje-de}i zaklju~ci, {to }e u nastavkufeljtona potvrditi podatci koje jeon iznio:

- Krièva~ka grkokatoli~kabiskupija na{la se pred proble-mom vjerskih prijelaza, kao icijela Katoli~ka Crkva u NDH,koji su katoli~ki biskupi nastojalizajedni~ki rije{iti, te se on morapromatrati u tom zajedni~kompovijesnom crkveno-politi~komkontekstu;

- biskup dr. [imrak odobrio jepraksu vjerskih prijelaza nakonupornih i stalnih zamolba srp-skopravoslavnih ùpa, sve}e-nika, skupina i pojedinaca;

- pri tome s njegove strane nesamo da nije bilo prisile bilo kojevrste, nego je ~ak {tovi{e bio ~vr-sto uvjeren kako ima moralnu

obvezu pomo}i prijelaznicima,jer bi u suprotnom bio sudionikzlo~ina, {to je on odlu~no odbio;

- biskup dr. [imrak, kao i svihrvatski biskupi u to doba podvodstvom zagreba~kog nadbis-kupa dr. Alojzija Stepinca, bio jepotpuno svjestan stvarnih moti-va i osnovnih razloga koji su vo-dili velik broj podnositelja za-molba za vjerske prijelaze;

- na tzv. prijelazni~ke ùpebili su poslani, svakako ne slu-~ajno, ùpnici koji su po nacio-nalnosti u najve}em broju bili:Ukrajinci i Rusini iz Ba~ke ilisame Ukrajine, potom dvojicaSrba iz Hrvatske i jedan iz Bos-ne, dvojica Hrvata, za koje seznalo da su osobe visokih moral-nih kvaliteta, te jedan Rus, biv{ipravoslavni sve}enik, kojega jebiskup [imrak jednostavno os-tavio da i dalje bude na svojojdotada{njoj ùpi me|u svojimvjernicima;

- ono {to je najva`nije i {toru{i sve dosada{nje desetlje}imaizno{ene tvrdnje i op}eprihva-}ena kriva tuma~enja - nikakvihformalnih vjerskih prijelaza srp-skopravoslavnih vjernika u

Biskup [imrak: »Nigdje i nikada, niti ujednom slu~aju nije grkokatoli~kakrièva~ka biskupija dirala unarodnost vjernika«

Pravoslavna crkva u Velikom Gr|evcu,odakle su se pojedinci utjecali biskupu[imraku za pomo}

Zamolba 23 pravoslavca iz Prgomelja od 18. listopada1941. za prijelaz u Krièva~ku biskupiju

Uz onodobnogzagreba~kog nadbisku-pa Alojzija Stepinca,zbog vjerskih je prijela-za u NDH naj~e{}e upovijesti prozivangrkokatoli~ki krièva~kibiskup dr. Janko[imrak. o kojem dono-simo njegovoautenti~no svjedo~enjena ispitivanjima uvojnom istra`nomzatvoru u Zagrebu

»[to je dakle Krièva~ka biskupija u takvompoloàju mogla u~initi? Ona je mogla ne udo-voljiti ̀ elji i volji naroda i tako snositi krvavu od-govornost za strahovite posljedice koje su ima-le slijediti. Uprava Krièva~ke biskupije je dobroznala da se u ovom slu~aju i ne radi o pravimprijelazima nego samo o momentalnoj za{titibijednoga svijeta. Kad Krièva~ka biskupija nebi bila u ono vrijeme udovoljila ̀ elji naroda, bilabi u~inila najve}i zlo~in.«

Krièva~ku grkokatoli~ku bisku-piju nije bilo, {to zna~i nije po-stojao nikakav obred koji bi po-drazumijevao: sve~anu izjavu,potpisivanje dokumenta, ljub-ljenje krià, {kropljenje, ka|e-nje, prignuta koljena i glave,pla}anje ili tome sl., jer naprostoni~ega nije bilo! Jednako je takoonda besmislica govoriti o ne-kakvom prisilnom privo|enjuod strane grkokatoli~kih sve}e-nika, usta{koj vojnoj pratnji,uperenim pu{kama, oduzima-nju osobnih vrijednosti, mu~e-nju, maltretiranju i prisiljavanjuna »prekr{tavanje« ili klanje istrijeljanje onih koji nisu pri-stajali. Grkokatoli~ki bi sve}enikjednostavno do{ao u ùpu i vjer-ski bi se ìvot nastavio tamo gdjeje stao, uz potpuno po{tivanjesvega zate~enog: od ~lanovacrkvenog odbora do vo|enjacrkvenih knjiga. Potvrde o vjer-skom prijelazu izdavane su sa-

mo na izri~itotraènje poje-dinaca radio~uvanja rad-noga mjesta,intervencija urazli~itim si-tuacijama, zau-zimanja predvlastima zapojedine osobei dr.;

- grkokato-li~ki biskup dr.[imrak i nekinjegovi sve}e-nici zbog vjer-

skih su prijela-za nailazili na

protivljenje usta{kih du`nosnika(u nekim je slu~ajevima do{lo ido fizi~kog zlostavljanja) i na ne-razumijevanje nekolicine ek-stremnih rimokatoli~kih sve-}enika.

»Na poziv naroda«Kao vrstan teolog ve} na sa-

mome po~etku ispitivanja ovjerskim prijelazima u NDH,isljednike Ozne morao je upozo-riti na njihovu stalnu i krivuuporabu pojma »prekr{tavanje«:»Nije se radilo o 'prekr{tavanju',nego o prelaènju iz jedne kr{-}anske konfesije u drugu, uovom slu~aju iz srpskopravosla-vne u katoli~ku uz priznanjerimskoga biskupa kao vrhovno-ga glavara Crkve (primat).« [to jeto u vjerskome smislu konkret-no zna~ilo za prijelaznike unjegovu Krièva~ku grkokatoli~-ku biskupiju, on posve jasnoobja{njava: »Koji su pak prelazilina grkokatoli~ku vjeroispovijestu Krièva~koj biskupiji, zadràlisu gr~ki obred i staroslavenskijezik u crkvi, dakle sve onakokako su imali u srpskopravosla-vnoj crkvi bez svake pro-

mjene... (Sva su isticanja u cita-tima moja, S. B.) Ostali su svipraznici Isto~ne Crkve kako je iprije bilo, a kojih nema zapadnaCrkva, tj. ne praznuje ih kao: Trijerarha, Sveti Georgije, Ro`de-stvo sv. Joana Krstitelja, Sv. Ilija,Preobraènije, Usjeknovenije,Vozdviènije êstnago Kresta,Dimitrije, Sveti Nikolaj, tre}i danBoì}a itd. Prema tomu kodprelaza na grkokat. vjeroispo-vijest nije se diralo niti u stariobred, niti u crkveni jezik, niti ucrkveni kalendar, i prema tomuniti u jednu staru narodnuposve}enu tradiciju i narodnicrkveni duh. Dakle ostalo je svepri starom.«

Po njegovu svjedo~enju ozbi-ljna problematika vjerskih pri-jelaza u njegovoj je biskupiji

zapo~ela »prema koncu godine1941. u prvoj polovici god.1942«. No, u izjavi odmah pod-crtava, jer èli svratiti pozornostistraìteljima i dati im na znanje,»na poziv naroda«. Na brojnapitanja koja se tu odmah na-me}u: Zbog ~ega su pravoslavciu tako velikom broju odjednomhtjeli prije}i u katoli{tvo, s kojimnamjerama, kakva je pri tomebila uloga grkokatoli~kih sve}e-nika i, na kraju, o ~emu se zapra-vo radilo? - biskup [imrak po-drobnije odgovara u nastavku, idalje primjenjuju}i metodolo-giju isticanja (podcrtavanja), zanjega klju~nih re~enica, zbog {toboljeg razumijevanja cijele pro-blematike: »Konstatiram naovom mjestu ~injenicu, da nitijedan sve}enik krièva~ke bis-kupije nije niti jednoga vjer-nika pravoslavne Crkve nago-varao, da prijedje na grkokato-li~ku vjeroispovijest; da je jo{manje itko u tom pravcu bilona kojem mjestu vodio biloustmenu bilo pismenu propa-gandu. Svijet je bio silno zapla-{en radi ubijanja, radi ru{enjacrkvi i radi prisilnoga prelaza nalatinski obred, pa je traìo svojspas u Krièva~koj biskupiji, jer

se u to vrijeme nije imao nakoga drugoga obratiti...«

Biskupija bi po~inilanajve}i zlo~in!

Sljede}e re~enice njegovasvjedo~anstva pokazuju svudramati~nost i povijesnu raza-petost, u kojoj se na{lo vodstvoKatoli~ke Crkve u NDH. One sui najbolji i najvjerodostojniji od-govori svim dosada{njim do-ma}im i svjetskim zagovornici-ma optuàba za te{ke zlo~ineKatoli~ke Crkve u »prekr{tava-nju«: »[to je dakle krièva~kabiskupija u takvom poloàjumogla u~initi? Ona je mogla neudovoljiti èlji i volji naroda itako snositi krvavu odgovornostza strahovite posljedice, koje suimale slijediti. Uprava krièva~-ke biskupije je dobro znala, dase u ovom slu~aju i ne radi opravim prijelazima nego samo omomentalnoj za{titi bijednogasvijeta. Kad krièva~ka biskupijane bi bila u ono vrijeme udo-voljila èlji naroda, bila biu~inila najve}i zlo~in. Ovako jeona spasila od logora i propastitoliko svijeta; sa~uvala jedan diocrkvi od ru{enja; sela odpusto{enja; parohijske domoveod ru{enja; zadràla stari obred,stari slovenski jezik u Crkvi i svecrkvene narodne tradicije. Ni-gdje i nikada, niti u jednom slu-~aju nije grkokatoli~ka kriè-va~ka biskupija dirala u narod-nost vjernika, o ~emu }e onidati u tisu}ama svjedo~anstvo.«

Stizale su brojnepotpisanezamolbe

Biskup dr. [imrakbio je tijekom ispiti-vanja u prili~no ne-zavidnome poloàjujer pred istraìte-ljima nije smio imatini jedan dokumentili zabilje{ku koje bikoristio u potvrdu

svojih tvrdnja. Osim toga, njego-va je arhiva u velikoj mjeri ve}bila »po~i{}ena« od partizanskihvlasti, pa se velikom dijelu tihvrijednih dokumenata izgubiosvaki trag. Stoga je odgovarao posje}anju, po~ev{i od dolaska sveve}eg broja ljudi koji su traìlipomo} i za{titu: »Dolazili su lju-di iz sljede}ih sela, kojih se ovaj~as na pamet sje}am - to~an po-pis nalazi se u Krièvcima u arki-vi: Bolfan, ûkovac, Plav{inci,Veliki i Mali Poganac, Botinovac,

Sokolovac, Velika Mu~na, Lepa-vina, Grabi}ani, Sesvete Velike iMale, Javorovac, Vojkovac,Osijek, Krièva~ki Klo{tar, Sal-nik, Lipov~ani, Kapela, Hergo-vljani, Sv. Ivan @abno, Rovi{}e,Kova~evac, Prgomelje, Bol~,Kloko~evac, Gudovac, Bjelovar,Sredice, Narta, Lipnica itd. Dola-zili su pojedinci u zastupstvusela. Dolazile su i ve}e i manjegrupe, koje su molile, da ih seza{titi. Kao predstavnike pojedi-nih naselja mogu na pamet ime-novati: Marko Utje{inovi}, otacmu i mati i sestra Sofija za VelikeZdence. Marko Utje{inovi} jeu~itelj iz Velikih Zdenaca, a nje-gova sestra Sofija u~iteljica. Obo-jica su svr{ili u~iteljsku {kolu ubiskupskom konviktu uKrièvcima. Za Velike Zdence jepredstavnik i Nikola Utje{inovi},koji je svr{io u biskupskom kon-viktu u Krièvcima 6 razreda gi-mnazije i koji se nalazi u Narod-no-oslobodila~koj vojsci, zajed-no sa svojim roditeljima. Pozi-vam se i na Gjuru Zmijanca,svr{enoga studenta {umarskogafakulteta, sada u Bjelovaru, nanjegova rodjaka Gavrana, koji jeu~io gimnaziju u Zagrebu kao pi-tomac eparhijskog sjemeni{ta, ina u~iteljicu Zmijanac, koja jeu~ila gimnaziju u Krièvcima kaopitomica biskupije. Za Di{nik sepozivam na porodicu Opa~i}a.Za Bjelovar i okolicu se pozivamna: Savu Margeti}a, njegova oca imater iz Sredica, na udovu Siro-vicu i njezinu k}erku, u~enicu gi-mnazije u Bjelovaru, naCvijanovi}a, na Zori}a iz selaNarte. Pozivam se na porodicuNikole De{i}a iz Bol~a, na Milo{aKova~evi}a, Milka Popovi}a izsela ûkovca, na Gjuru Savi}a izsela Bolfana, na Nikolu Neì}a isina mu iz Javorovca, parohijaPlav{inci; na Pavkovi}a iz Ve-likog Poganca, na Gjuru Osma-na iz sela Mali Poganac, na Sa-vi}a, nadlugara u Velikoj Mu~ni,na Gjuru Danilovi}a iz Lepavine,na Luku Devi}a iz parohije Le-pavina, na Nikolu i Gjuru Raki}aiz sela Vojakovac, na Simu Ma-ri}a iz okolice Nove Gradi{ke...Pozivam se za selo Salnik i Lip-nicu na Marka Bubanovi}a.Biskupija nije dala niti u jed-nom selu niti u jednoj parohijiinicijativu za prelaz, nego je tuinicijativu dao sam narod.Udaljenija sela slala su na upra-vu biskupije i pismene molbepotpisane od velikog broja pa-rohijana, kao na pr. vjernici pa-rohije Bastaji kod Daruvara ivjernici samoga Daruvara. Origi-nali molbe nalaze se u bisku-pijskom arkivu u Krièvcima.«

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Snim

io:

S. B

unje

vac

Gk-24-25.p65 26. 04. 05, 10:0525


U iskazu od 20. svibnja1945. biskup [imrak po-tanko opisuje na koji je

na~in u svojoj biskupiji dopu{taoprakticiranje vjerskih prijelaza usjeni onda{njih zakonskih odre-daba. Za njega su, mora se re}i,zahtjevi pravoslavaca za prijelazu Grkokatoli~ku Crkvu bili razu-mljivi i o~ekivani: »Iz razloga tra-dicije Mar~anskog vladi~anstva,koje je u tim krajevima djelovalood 1611. do 1750; jer je u crkvi istiobred i isti jezik i isti duh. U ovimkrajevima nije htio niko stupati uredove Hrvatske pravoslavnecrkve, a samo su pojedinci prela-zili na latinski obred.«

Formalnosti prijelazasamo radi sigurnosti

Koja je bila to~no odre|enaadministrativna procedura zaprijelaze, moè se saznati iz na-stavka njegova iskaza: »Spome-nuli smo kako su smjeli prelazitisamo oni kojima su kotarskeoblasti, doti~no usta{ki stanovi,izdavali dozvolu za to, a ta se

Sada{nji izgled zgrade osnovne {kole u Mrzlome Polju, koju je poha|aoJanko [imrak

Zamolba srpskopravoslavnih vjernika iz Velikih Bastaja iKatinaca kod Daruvara od 12. srpnja 1941. za primitak uKrièva~ku biskupiju

Me|u nekolicinom pravoslavnih sve}enika, i VenijaminPavlovsky iz Salnika zatraìo je 18. srpnja 1941.[imrakovu za{titu

Preslika izvornog dokumenta koji ru{i »crno-bijelu« slikupovijesti: usta{ki povjerenik za kotar Gare{nica dopisomod 2. svibnja 1941. zalaè se za pravoslavnog Srbina izVelikih Zdenaca koji je bio primljen u Grkokatoli~ku Crkvu


Vjerski se prijelazinisu ni traìli

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa AlojzijaStepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}eu povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovoautenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnomistra`nom zatvoru u Zagrebu

»Izdao sam naredbu, da se te formalnosti ob-dràvaju samo u onim slu~ajevima, gdje to strankatraì radi sigurnosti, a u ostalim slu~ajevima da sete formalnosti ne drè. Ogromna dakle ve}ina nijeizvr{ila formalnoga prelaza, niti se to od njih traìlo.Tako se dogodilo, da je biskupija izdala najvi{e 500svjedod`bi o prelazu na zahtjev stranaka.«

dozvola izdavala samo na prelazu rimokatoli~ku vjeroispovijest...Kotarske oblasti u Koprivnici i uâzmi nisu nikome dopu{tale dapre|e na grkokatoli~ku vjerois-povijest. Radi toga kotarska ob-last u âzmi je zauzela crkvu iparohijski dom u selu Lipov~a-nima za rimokat. ùpu u âzmi,dok se krièva~ka biskupija, kojuje narod èljno o~ekivao, nijesmjela u selu niti pojaviti. Tomogu posvjedo~iti svi tamo{njivjernici.

Odredbe vlasti svladao je samnarod svojom voljom i otporom.Sje}am se dobro da je do{ao uKrièvce veliki broj vjernika izVelikog Poganca u po~etku godi-ne 1942. sa izjavom da }e jedinopristupiti krièva~koj biskupiji,dok na latinski obred ne }e ni-kako prije}i, pa makar svi glaveizgubili ili bili poslani u logor.

Za prelaz su bile propisaneformalnosti: dozvola vlasti, zakoju se morala molba biljegova-ti visokom taksom, zatim nekedruge formalnosti. Izdao samnaredbu, da se te formalnostiobdràvaju samo u onim slu-

~ajevima, gdje tostranka traì ra-di sigurnosti, a uostalim slu~aje-vima da se teformalnosti nedrè. Ogromnadakle ve}ina nijeizvr{ila formal-noga prelaza, ni-ti se to od njihtraìlo. Tako sedogodilo, da jebiskupija izdalanajvi{e 500 svje-dod`bi o prelazuna zahtjev stra-naka. �Sva su is-ticanja u citati-ma moja, S. B.�Po parohijama jenastavljen crkve-ni i vjerski ìvot gotovo bez svakepromjene. Ostali su isti crkveniodbori kao i do sada, koji su ima-li paziti na crkve i parohijske do-move, na crkvenu gibivu i negi-bivu imovinu. Obavljale su seslu`be Bo`je, dijelile svete tajne

kao i prije (kr{te-nja, vjen~anja,sahrane). Upisi-valo se dalje slu-~ajeve ro|enja,vjen~anja, smrtiu mati~ne knji-ge.« Na temeljusvih tih ~injenicabiskup dr. [im-rak je, znaju}i za{to ga se optuù-je, ponovno is-taknuo: »Ni odkoga nikada ni-sam dobivao di-rektiva, kako sevidi iz gornjegarazlaganja o'prelaènju Srba'- nego sam u

svakom pojedinom slu~aju ra-dio prema èlji naroda, kakosam gore razjasnio.«

Okru`nica »Ponove«O~iti [imrakovi humanisti~ki

i dosljedni kr{}anski motivi, kojisu ga vodili u pojavi vjerskih pri-jelaza u NDH, nisu nailazili naodobravanje onda{njih vlasti(koje su kasnije ipak »popustile«i promijenile stav prema prijela-zima pravoslavaca u Grkokato-li~ku Crkvu). Posebice je o{tar inesno{ljiv prema biskupu [im-raku bio Vjerski odsjek Dràvnogravnateljstva za ponovu, koji jevodio franjevac o. Dionizije Ju-ri~ev: »Politika usta{ke vladebila je od po~etka da se zabraniprelaènje na grkokatoli~ku vje-roispovijest u krièva~koj bis-kupiji. Razlozi te politike javnosu se isticali od vo|a usta{a, a bilisu ~isto politi~ke naravi...

Franjevac Juri~ev, koji je vr{iodu{obri`ni~ku slu`bu kod Pave-li}a, stavio se na ~elo pokreta okoprelaènja i osnovao kod 'Pono-ve' poseban odio vjerski. �Puni jenaziv 'Ponove' bio: Ministarstvo

dràvne riznice NDH. Odjel zanov~arstvo, dràvnu imovinu idugove, Ured za podràvljeniimetak, op. S. B.� To je on u~iniobez ikakva znanja zagreba~kognadbiskupa kao mjesnog ordina-rija, koji je o tom obavije{ten iznovina. Taj vjerski odio 'Ponove'pod upravom Juri~eva odmah upo~etku izdao je okru`nicu svi-ma kotarskim oblastima, svimaùpanima, stoèrnicima i logor-nicima, da je prelaènje dozvo-ljeno samo u rimokatoli~ku crk-vu, pa se prema tomu ne moèprelaziti na grkokatoli~ku vjero-ispovijest. Original te odluke na-lazi se u krièva~kom biskup-skom arkivu i ào mi je, da taj za-nimljivi dekret ne mogu od rije~ido rije~i citirati, jer on najboljepokazuje, kakvu je politiku us-ta{ka vlada vodila u pitanju pre-laza. Te su se naredbe striktnodràle sve usta{ke vlasti, pa je ta-ko bila uskra}ena svaka dozvolaprelaza na grkokatoli~ku vjerois-povijest. Te se odluke osobito

strogo dràla kotarska oblast uKrièvcima, koja je traìla od bis-kupske kancelarije da se imeni~-no popi{u svi prelazi na grkoka-toli~ku vjeroispovijest, da se takomogu poni{titi. Predstavnik istekotarske oblasti je u toj stvari biotako zelozan, da je traìo, da i

grkokatolici predju na rimoka-toli~ku crkvu! Dne 7. januara1945, kad sam se u dru{tvu kano-nika Spiridona Petranovi}a vra-}ao kolima iz Zagreba u Krièv-ce, napao me na putu jedan odusta{kih oficira, za{to do sadanismo pre{li na katoli~ku vjeru!«

Potpora nadbiskupaStepinca Krièva~kojbiskupiji

Biskup [imrak se ve} 1941.na{ao u prili~no nezavidnoj si-tuaciji, razapet izme|u zamolbâsve brojnijih pravoslavnih vjer-nika za prijelaz u njegovu bisku-piju i zakonskih odredbi usta{kihvlasti, kojima su one pokazaleodlu~nost da se jednom zauvijekrije{e, po njihovu uvjerenju, jed-nog od stoèra velikosrpstva uHrvatskoj, politi~ki mo}nog»stranog predstavnika« i osvje-do~enog protivnika hrvatske sa-mostojnosti i dràvnosti - SrpskePravoslavne Crkve. U tom sil-nom nastojanju, koje je s mot-ri{ta usta{ke ideologije bilo razu-

mljivo (koliko-god se takva oc-jena nekima ~i-nila {okant-nom), bez obzi-ra na to {to jenjegovo ostvari-vanje bilo posveneprihvatljivo,onda{nji su

predstavnici vlasti potpuno izgu-bili »kompas« (kao i u mno{tvudrugih odluka), te su nastojali iz-brisati sve ono {to je ~ak i pod-sje}alo na pravoslavlje: »Mini-starstvo pravosudja i bogo{tovljaizdalo je nekako u isto vrijemeodredbu da se u mjestima gdje

ve} postoji rimo-katoli~ka ùpane moè otvoriticrkva za bogo-slu`je u gr~komobredu i na sta-rom slovenskomjeziku. Ta odlukaje prakti~no zna-~ila to da se pre-lazi na grkokato-li~ku vjeroispo-vijest uop}e nedozvoljavaju, jerje rijedak slu~aj ugornjoj Hrvat-skoj, da u mjestugdje postoji pra-voslavna crkva

ne postoji i rimokatoli~ka. Istiniza volju, moram na ovom mjestupriznati da se zaslugom dra Ra-doslava Glava{a, tadanjeg pro-~elnika u ministarstvu, odustalood ove odluke.«

Dakako da su takvo ozra~je usvagda{njem ìvotu na »vlastitojkoì« osje}ali i grkokatoli~ki sve-}enici koji su jedino nastojali sa-vjesno obavljati svoje obveze: »Upo~etku godine 1942. po{la sudvojica sve}enika krièva~ke bis-kupije: Nenad Gavrilovi} i Mi-hajlo Jurista na poziv naroda(vjernika) u parohiju Plav{inci dasluè slu`bu i da obave blagoslovku}a. îm su stigli u selo i do{li udodir s ljudima, napao ih je nanajgrublji na~in usta{a Marca-pan, otpremio ih pod usta{kompratnjom do Koprivnice, gdje sustavljeni u zatvor.«

Vrijedno je svakako i [imra-kovo svjedo~anstvo o stavovimaSvete Stolice i nadbiskupa Ste-pinca oko vjerskih prijelaza:»Kroz cijelo vrijeme 'rada' vjer-skoga odsjeka 'Ponove' po upra-vo gore spomenutoga Juri~evanije krièva~ka biskupija razvija-la nikakve spomena vrjednije ak-cije oko prelaza. Ona je samotraìla da se na biskupskim kon-ferencijama god. 1941. udovoljièlji Svete Stolice da oni koji èleprije}i mogu prelaziti samo usvom obredu i jeziku (ritus natu-ralis). Krièva~ku biskupiju je utom pitanju podupirao sadanjizagreba~ki nadbiskup dr. Stepi-nac, koji je otvoreno osudjivaoprelaze na latinski obred, pa je utom pogledu i izvje{}ivao SvetuStolicu.«

Isljednici su svejedno biliuporni poku{avaju}i od biskupa[imraka izvu}i priznanje onjegovoj povezanosti s »Pono-vom« i njihovoj tobo`njoj zajed-ni~koj, unaprijed isplaniranoj ikorodiniranoj akciji u »prekr{ta-vanju«, {to je on ponovno odlu~-no zanijekao: »Vjerski dio 'Pono-ve', kao {to je gore istaknuto,nije davao nikada nikakve di-rektive krièva~koj biskupiji zaprelaze, nego je samo slao pre-pis okru`nice na sve kotarskeoblasti, usta{ke stoère i velikeùpanije, kojim se dozvoljavajuprelazi samo na zapadni obred(rimokatoli~ku vjeroispovijest).Vjerski dio 'Ponove' nije nikadadavao krièva~koj biskupiji bilou kojoj formi kakve pomo}i, {tose lagano moè vidjeti i iz arkiva'Ponove'.«

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Snim

io:

S. B

unje

vac

Gk-24-25.p65 02. 05. 05, 10:2125


Da je me|u predstavnicimausta{kih vlasti, posebice naniìm razinama, bilo pri-

sutno potpuno nepoznavanjeosnovnih vjerskih ~injenica o ka-toli{tvu, Katoli~koj Crkvi i katoli~-kom nauku, pa je s tog motri{tajednako tako potpuno proma{e-no govoriti o njihovim tobo`njimvjerskim razlozima ili pobudamau odnosu prema pravoslavcima ivjerskim prijelazima, posvjedo~ioje u svojim iskazima i sam kri-èva~ki grkokatoli~ki biskup dr.Janko [imrak. înjeni~no je na-veo nekoliko crkava isto~nogaobreda, me|u kojima su - osimjedne pravoslavne - sve katoli~ke,koje su stradale od usta{kih po-strojba: »Naveo sam na jednommjestu kako su usta{e ljeti 1942.spalili do temelja selo Osunju u@umberku, zatim ku}e u drugimselima. Osim toga su usta{e obe{-~astili grkokatoli~ke crkve u @um-berku, i to: Sv. Duha u Dan~ulo-vi}ima i Sv. Ilije u Jezernicama.Zatim je obe{~a{}ena crkva u Ve-likim Zdencima,razru{ena crkva sv.Georgija u Stojdra-gi, gdje je razvaljeni ùpni stan. Svi tislu~ajevi pokazujus kakvim se nepo-vjerenjem gledalood strane usta{kihvlasti na krièva~-ku biskupiju.« Dasu pripadnici spo-menutih usta{kihpostrojba imali ba-rem »goru{i~inazrna« katoli~kog nauka u sebi, nebi sigurno ni pomislili ru{iti bilo~ije crkve, pa ni svoje - katoli~ke!

Ukrajinci na»prijelazni~kim« ùpama

No, biskup [imrak nije bio ~o-vjek koji se bojao izloìti pogibelji(nekoliko puta i ̀ ivotnoj) za jasnekr{}anske moralne zahtjeve i nji-hovu primjenu u svagda{njici.


Povijesna istina omanastiru Lepavina

Uz onodobnogazagreba~kognadbiskupa AlojzijaStepinca, zbog vjerskihje prijelaza u NDHnaj~e{}e u povijestiprozivan grkokatoli~kikrièva~ki biskupdr. Janko [imrak,o kojem donosimonjegovo autenti~nosvjedo~enje na ispiti-vanjima u vojnomistra`nom zatvoruu Zagrebu

»U prvoj polovici sije~nja 1942. brzojavno me jeobavijestio Milan Zobundìja da su u Lepavinu sti-gli zidari poslani iz Zagreba, koji imaju nalog daodmah ru{e crkvu. Za jedan dan stiglo je od istogai pismo u kojem moli potpisanoga, kao tadanjegaApostolskoga Administratora, da {to prije dodje uLepavinu jer }e ina~e crkva biti razru{ena po zida-rima. To je bilo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne 18.I. 1942. u{ao sam u crkvu i manastir uz pristajanjesvih vjernika, koji su bili radosni da se tako spasi-la ta stara crkva sa svojim umjetninama.«

Na poziv pravoslavnih vjernika biskup [imrak poslao je Feliksa Bilenkija (lijevo)u Bolfan i ûkovec a Mihajla Juristu (desno) u Veliku Mu~nu

Pravoslavna crkva u ûkovcu gdje nije bilo nikakvog formalnog vjerskog prijelaza

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Bolfanu

Samostanska crkva Uspenja Bogorodice u Lepavini

Snim

io:

S. B

unje

vac

Zato je i uspio spasiti ne mali brojljudskih ìvota i materijalnih do-bara, o ~emu je faktografski govo-rio istraìteljima Ozne. O svakojje »prijelazni~koj« ùpi, koje su ubarem djelomi~no bile po{te|enezahvaljuju}i upravo njegovim in-tervencijama i odlukama, daonajosnovnije podatke: o brojuvjernika, sve}eniku kojega je ta-mo poslao na njihovu zamolbu,situaciji koja je vladala s opisompojedinih dramati~nih doga|aja,vjerskim prijelazima, njegovim

posjetima i dr.: »Na èlju naro-da postavljeni su po krièva~kojbiskupiji za du{obri`ni~ku slu`bupo parohijama ovi sve}enici:

a) Parohija Plav{inci kod No-vigrada Podravskoga sa filijalom

u Javorovcu. Vjernika 600. Nikonije izvr{io formalnosti prelaza.(Sva su isticanja u citatima moja,S. B.) Paroh Feliks Bilenkij,Ukrajinac iz Dervente u Bosni.Upravljao je i parohijama u û-kovcu i Bolfanu kod Ludbrega. Itu formalno nije niko prelazio.O vladanju i radu paroha mogudati svjedo~anstvo vjernici.Potpisani je dva puta sluìo sve-tu liturgiju u ûkovcu, u Plav{i-

ncima jednom. Usta{e su pucaliiz topa na crkvu u ûkovcu ite{ko je o{tetili. Pozivam se naMilo{a Kova~evi}a i Milka Popo-vi}a iz ûkovca i na Gjuru Savi}aiz Bolfana o radu krièva~ke bis-kupije.«

Feliks Bilenkij je ro|en 1. listo-pada 1913. u Prnjavoru, u Bosni iHercegovini, od oca Andrije imajke Stefanije r. Jurista. Osnov-nu je {kolu zavr{io u rodnomemjestu, a gimnaziju i teologiju uZagrebu. Oènio se Slavom r.

Bojko, a za sve}enika ga je zare-dio onodobni krièva~ki biskupdr. Dionizije Njaradi 18. IX. 1938.Iste je godine imenovan upravi-teljem ùpe Pe}no, a 1942. ùp-nikom »prijelazni~ke« ùpe

Plav{inci-Bolfan.G. 1945. postajeùpnik u Di{nikukod Gare{nice, akasnije odlazi uLi{nju u BiH, i No-vi Vrbas u Vojvodi-nu. @upu Lipov-ljani preuzeo je g.1980, umirovljenje g. 1998. i danasìvi u Zagrebu.

Potpuno je istasituacija gledevjerskih prijelaza

bila i u drugoj ùpi, koja je bilapovjerena tako|er ukrajinsko-me sve}eniku, kako to kratkosvjedo~i biskup [imrak:»b) Pa-rohija Velika Mu~na. Vjernika500. Paroh Mihajlo Jurista, kojije do{ao na parohiju u zimi1942. I tu nije niko obavio for-malnoga prelaza. O radu Mi-hajla Juriste dat }e svjedo~an-stvo Savi}, nadlugar u Vel. Mu~-ni. U parohiji sluìo sam jed-nom liturgiju.«

Mihajlo Jurista je ro|en 11. IV.1899. u Starim Petlikovcima uGaliciji, od oca Ivana i majkeEvdokije r. Tytyn, koji su se godi-ne 1904. doselili u Prnjavor u Bo-snu. Osnovnu je {kolu zavr{io urodnome mjestu,gimnaziju u Za-grebu a bogoslo-viju u Zagrebu iLavovu. Oèniose Marijom r.Bindas, a za sve-}enika ga je zare-dio krièva~kibiskup Njaradi uZagrebu 7. XII.1924. Nakon re-|enja upravljaoje grkokatoli~kimùpama Prnja-vor, Sibinj, StaraDubrava i Deve-tina. Na zamolbup r a v o s l a v n i hvjernika biskup[imrak ga {alje uùpu VelikaMu~na-Poganac.Me|utim, kadaju je to~no preu-zeo, potrebno jeistraìti jer se[imrakovo svje-do~anstvo da je

to bilo »u jesen 1942« razlikuje odzabilje{ke u Knjizi re|enika kri-èva~ke biskupije, u kojoj pi{e daju je preuzeo ve} »1941«. Tamo jeostao do 1945, a nakon toga je bioùpnik u Kaniì, Kozarcu, Stoj-dragi, Krièvcima i Osijeku. Pre-minuo je 5. XII. 1982. u Vrbasu uVojvodini.

»»»»»Vjernici su molili da sesa~uva manastirskacrkva«

Nastavak [imrakova svjedo-~enja o srpskopravoslavnommanastiru Lepavina dragocjen jezbog dosada{njih brojnih krivihtuma~enja i iskrivljivanja povije-snih ~injenica koje su trebalepotkrijepiti te{ke optu`be upu-}ene ne samo na ra~un biskupa[imraka nego i cijele Krièva~ke

biskupije. Tome je pridonio i po-slijeratni od{tetni zahtjev slu`-benih predstavnika Srpske Pra-voslavne Crkve upu}enog Kriè-va~koj biskupiji za kori{tenje sa-mostanskog posjeda i drugihmaterijalnih dobara tijekom rat-nih godina.

Radi osvjetljavanja cijele pro-blematike, potrebno je najprijeu}i u trag i obznaniti spomenutizahtjev za nov~anom od{tetom.Tako|er treba prona}i i [im-rakov odgovor koji je bio napi-san, prema svjedo~enju [imra-kovih najbliìh (sada ve}, na-

àlost, pokojnih) suradnika. Do-tada je [imrakovo svjedo~anstvoOzninim istraìteljima jedini do-kument koji u potpunosti i uvjer-ljivo ru{i sve povijesne krivotvo-rine o »slu~aju Lepavina«: »c)Parohija i manastir Lepavina.Odmah nakon 10. travnja 1941.odneseni su najvrjedniji pred-meti iz crkve Uspenija, koji pred-stavljaju neprocjenjivu vrijed-

nost. Tako su odneseni starinskiputiri i diskosi iz zlata i srebra,zatim srebrna velika petohljeb-nica, zlatom vezeni stihari icrkvene ode`de. Popis tih pred-meta nalazi se u Krièvcima uarkivu. Istraìvalo se kamo su testvari odnesene. Jedni su govorilida se nalaze u Paveli}evom mu-zeju, dok su drugi tvrdili da susmje{tene u etnografskom mu-zeju. Tu su bile traène, ali ih senikako nije moglo prona}i. Mini-starstvo selja~kog gospodarstvaupravljalo je manastirom, pa-rohijskim domom, crkvom iimanjem preko svog povjerenikaMilana Zobundìje. Vjernici izsvih sela parohije Lepavine dola-zili su vi{e puta od jeseni 1941. uKrièvce i molili upravu bisku-pije da preuzme parohiju i damanastirsku crkvu sa~uva oddaljnjega plja~kanja i ru{enja.

U prvoj polovici januara1942. brzojavno me je oba-vijestio Milan Zobundìja da suu Lepavinu stigli zidari poslaniiz Zagreba, koji imaju nalog daodmah ru{e crkvu. Za jedan danstiglo je od istoga i pismo u ko-jem moli potpisanoga, kao ta-danjega Apostolskoga Admini-stratora, da {to prije dodje u Le-pavinu jer }e ina~e crkva bitirazru{ena po zidarima. To je bi-lo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne18. I. 1942. u{ao sam u crkvu imanastir uz pristajanje svihvjernika, koji su bili radosni dase tako spasila ta stara crkva sasvojim umjetninama.«

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 16. 05. 05, 11:5825


Unastavku ispitivanja grko-katoli~ki biskup dr. Janko[imrak potanko je isljed-

nicima Ozne opisao kako je biloorganizirano upravljanje samo-stanskim imanjem Lepavine ne-daleko od Krièvaca i kako se nji-me raspolagalo: »Manastirskimimanjem je i dalje upravljao spo-menuti Milan Zobundìja kao po-vjerenik Ministarstva Selja~kogagospodarstva, koje ga je i dalje posvojim organima nadziralo. Do-hoci imanja, koje je bilo jako za-pu{teno, bili su upotrebljavani zauzdràvanje crkve, manastira,groblja, paroha. [to je preostalo,to se upotrijebilo na uzdràvanjepitomaca i pitomica pravoslavnihroditelja iz toga kraja na srednjim,osnovnim i visokim {kolama u Za-grebu, Krièvcima, Bjelovaru, No-voj Gradi{ki. Redoviti broj tih pito-maca i pitomica bio je 20. Dakakoda dohoci nisu niti iz daleka moglipokriti tro{kove uzdràvanja, pasu tako pitomci i pitomice pale nateret same biskupije. Iz ra~una Le-pavine i biskupije to se moè to~-no vidjeti. Na pamet znam, samoto, da je za uzdràvanje pitomacai pitomica dala Lepavina jednomu godini 1942. ne{to oko 50 hvatigoriva, u godini 1943. tri vozakrumpira i voz kukuruze u klipui ni{ta vi{e. Uprava biskupije je uLepavinu uloìla ve}e svote izsvojih temeljnih glavnica, kako seto moè vidjeti iz knjige primi-taka i izdataka« (Sva su isticanja ucitatima moja, S.B.)

Nevina krv narukamahistoriografskihhulja

Dakako, bis-kup [imrak je iz-nio i nekoliko os-


Hladnokrvno partizanskopogubljenje sve}enika

Uz onodobnog zagre-ba~kog nadbiskupaAlojzija Stepinca, zbogvjerskih je prijelaza uNDH naj~e{}e u povije-sti prozivan grkokato-li~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak, okojem donosimo njego-vo autenti~no svje-do~enje na ispitivanji-ma u vojnom istra`nomzatvoru u Zagrebu

Bogorodi~ina ikona u lepavinskoj crkvi koju posebno {tuju pravoslavni vjernici

Pravoslavna crkva u Velikom Pogancu bila je tako|er povjerena Gavrilovi}u

Snim

io:

S. B

unje

vac

Sada{nji izgled lepavinskog manastira i crkve

Grkokatoli~ki sve}enik NenadGavrilovi}

novnih vjerskih podataka o lepa-vinskoj ùpi: »U parohiji Lepavinabilo je 1942. god. vjernika oko2000... Niko nije obavio formalno-ga prijelaza. Parohiju sam li~nopohodio tri puta.«

Budu}i da su u me|uvremenupo~ele stizati i zamolbe pravoslav-nih vjernika iz okolnih lepavinskihsela za primitak u Krièva~ku bis-kupiju, biskup [imrak ih je privre-meno sve morao staviti pod juris-dikciju ùpe Lepavina, jer nijeimao dovoljan broj svojih sve}e-nika: »Lepavini su priklju~eni vjer-nici u Vel. i Malom Pogancu. For-malnih prelaza nije bilo nego sesamo nastavio rad u du{obri`-ni~koj slu`bi. Parohom je postav-ljen Nenad Gavrilovi}, rodom izGline. On je kao svr{eni {esto{ko-

lac gimnazije pre{ao jo{ godine1926. na katoli~ku vjeru u zapad-nom obredu u Glini, i to sam jedi-ni iz svoje familije. Htjeli su ga po-slati na studij bogoslovije u [ibe-nik biskupu dru Mileti, ali je taj od-vratio da on po obredu pripadaKrièva~koj biskupiji. Tako je ne-gdje, deset godina nakon prelaza,po~eo u~iti bogosloviju u Senju iLjubljani i bio 1939. rukopoloènza prezvitera i bio postavljen zaduhovnoga pomo}nika u So{ica-ma u @umberku, gdje je ostao doprolje}a 1941.

Godine 1941. ubili su mu usta-{e staroga oca u Glini. Sestra Ne-venka jedva se spasila bijegom izaklonila u Krièvcima u biskupiji.

Brat Nenada Gavrilovi}a Mi}a bioje od po~etka u Narodno-oslobo-dila~kom pokretu.«

Citirani odlomak jo{ jednompotvr|uje kako je biskup [imrakbio u prili~no nezavidnom polo-àju pred Ozninim istraìteljima.Nije se, kao {to je ve} re~eno, smiosluìti nikakvim slu`benim doku-mentima ili privatnim zabilje{-kama, pa je iznosio ~injenice tekpo sje}anju, {to je moglo dovestipod upitnik njihovu vjerodostoj-nost. Tako mu se i u slu~aju grko-katoli~kog sve}enika Nenada Ga-vrilovi}a, Srbina po nacionalnosti,ro|enog 12. travnja 1911. u Gliniod pravoslavnih roditelja Josifa iKate r. Dmitrovi}, potkralo neko-liko pogre{aka. On je prema Knji-zi re|enika Krièva~ke biskupije, u

kojoj su pomno biljeèni svi bio-grafski podaci o sve}enicima, nji-hovim du`nostima, promaknu}i-ma, pothvatima i sl. od ro|enja dosmrti, »katoli{tvo prihvatio u Celju31. I. 1925«, a ne 1926. kako je toiznio [imrak. Nije bio oènjen a zasve}enika ga je zaredio 12. srpnja1938. onda{nji krièva~ki biskupdr. Dionizije Njaradi, a ne g. 1939,kako se to opet krivo sje}a biskup[imrak.

Mladi je Gavrilovi} uz silnomno{tvo obveza u Lepavini i oko-lici morao prema [imrakovoj od-luci od 3. lipnja 1942. preuzeti i ̀ u-pu Bolfan kod Ludberga i njezinufilijalu ûkovec:»Potpisani Apo-

stolski Admini-strator Krièva~-ke Biskupije ovi-me odre|uje dag. Nenad Gavri-lovi} preuzmegrkoisto~nu pa-rohiju u Bolfanusa fil. u ûkovcusa svim njezinimpokretnim i ne-pokretnim imet-

kom, tj. crkvom, parohijskim do-mom, gospodarskim zgradama,zemlji{tem i raspoloìvom imovi-nom, i da je pripoji Krièva~kojBiskupiji na osnovi èlje ìteljstvate parohije, koja mu je izraèna uvi{e navrata pismenim i usmenimputem.«

No, ~ini se da su te nove obve-ze ipak prelazile granice Gavrilo-vi}evih mogu}nosti, te je ubrzoupravljanje Bolfanom i ̂ ukovcempovjereno Feliksu Bilenkiju, ùp-niku iz Plav{inaca. Svejedno je tobio sasvim dovoljan razlog histo-riografskim huljama da NenadaGavrilovi}a optuè za najteè zlo-~ine i opravdaju njegovo hladno-krvno, bezrazlo`no i pravno pot-puno neutemeljeno pogubljenjeod partizana 13. prosinca 1944.Nenadu nisu pomogle ni ~injeni-ce da je bio Srbin, da je stalno biosumnji~en od usta{a, da su mu us-ta{e ubili oca, da mu je brat bio upartizanima, da je pomagao svimakoliko je mogao, da je bio uhi}enod Nijemaca, da je sestri, koja jebila s njime, prijetila stalna pogi-belj i sl. Iako je te{ko dokazati, iz-gleda da mu partizani nisu moglioprostiti najteì »grijeh« - {to jekao Srbin bio katoli~ki sve}enik!Njegovom nevinom krvlju okrvav-ljene su ne samo ruke partizanskihegzekutora (koji, dakako, nikada inikome nisu odgovarali za po~i-njeni zlo~in, nego su kasnije, naj-vjerojatnije, zasluìli »bora~ku«mirovinu), nego i tobo`njih znan-stvenika, od kojih je vrijedno

spomenuti »najpoznatijeg«, Vikto-ra Novaka, koji u knjizi »Magnumcrimen« na str. 775 pi{e: »U oti-manju srpskih posjeda, crkava iostale imovine u~estvuje i NenadGavrilovi}, koji je po nare|enjusvoga biskupa Janka [imraka, jed-noga iz Odbora trojice preuzeosrpsku parohiju u Bolfanu sa filija-lom u âkovcu (sic! - tj. ûkovcu,op. S. B.)«, i donosi citiranu [im-rakovu odredbu izostavljaju}iklju~nu re~enicu: »...na osnovu ̀ e-lje ̀ iteljstva te parohije, koja mu jeizraèna u vi{e navrata pismenimi usmenim putem.« Na tu se kri-votvorinu nadovezuje i dr. Drago-ljub @ivojinovi} u »Barbarstvu u

ime Kristovo«, te s prili~nom do-zom osebujne ma{te na str. 721»otkriva« tobo`nje stvarne razloge[imrakova preuzimanja spome-nutih ùpa: »U toj jagmi, napri-mjer, apostolski administratorgrkokatoli~ke Krièva~ke biskupi-je dr. Janko [imrak poku{ava daugrabi biv{u parohiju u Bolfanuprije nego {to se nje dokopaju ag-resivni rimokatoli~ki sve}enici.«

»Za njihovu nevinostposjedujem dokaze!«

Za razliku od toga biskup [im-rak daje isljednicima Ozne potpu-no suprotno svjedo~anstvo o mu-~eniku Nenadu Gavrilovi}u i nje-govoj djelatnosti: »Od po~etka go-dine 1942. do konca 1943., kako jedugo djelovao u Lepavini u du{o-bri`ni~koj slu`bi, nije po ra{trka-noj parohiji, koja je u to vrijemeobuhva}ala tri parohije, vr{iozdu{no samo crkvene obrede isluìo svete liturgije, nego je nasvakom koraku i u svakoj priliciza{ti}ivao narod. Pred Bogomsvjedo~im da mi se gorko tuìo nausta{e i njihov postupak u cijelomonom kraju i da je uvijek straho-vao da }e njega i sestru mu Ne-venku usta{e ubiti. Svaki put, kadje bio u Krièvcima, ostavio je uz

usmeni izvje{taj i pismeni. Svi tiizvje{taji nalaze se u biskupskomarkivu. Iz njih se vidi do kakve jenapetosti do{lo izmedju njega iusta{a. Sva ta njegova izvje{}a jepotpisani prevodio na latinskijezik i slao Svetoj Stolici. Tako jeposljednje op{irno izvje{}e posla-no u svibnju 1944. Ono je na ̀ alostkasno stiglo na svoje mjesto radikomunikacijskih prilika. Godine1943. u zimi su Nijemci, koji su uto vrijeme iz Krièvaca, vodili ak-ciju u Lepavini, uhapsili NenadaGavrilovi}a zajedno s njegovomsestrom Nevenkom i pustili ih naslobodu istom na intervencijupotpisanoga. Optuìli su ga da jepartizanski {pijun.

U tom pogledu se pozivam kaona svjedoke: Gjuru Danilovi}a izLepavine, Luku Devi}a iz parohijeLepavina, na dra Gabru Bukatko,kanonika i na druge, koje }e ovisvjedoci imenovati. Oni }e datisvjedo~anstvo o djelovanju i raduNenada Gavrilovi}a i njegove se-stre Nevenke u Lepavini i njiho-vom politi~kom drànju. Poznataje naime stvar da je Nevenka Ga-vrilovi} u Krièvcima u usta{kimredovima bila sumnji~ena kaopartizanka i da je u svoje vrijemebila na partizanskom ènskomkursu u Koprivnici.«

Iz [imrakova svjedo~enja od11. svibnja 1945. moè se saznatikako partizani svejedno nisu po{-tedjeli ni Nenadovu sestru: »Zasve}enika Nenada Gavrilovi}asvojom glavom jam~im da je ne-vin ubijen od partizana. A isto jetako nevina osudjena i njegova se-stra Nevenka na tri godine prisil-nog rada. Za njihovu nevinost po-sjedujem dokaze u svom arkivu, ato su pisma Gavrilovi}a upravljenana mene protiv klanja usta{a...«

Drevni lepavinski samostan icrkva nisu, naàlost, uspjeli biti sa-~uvani jer su ih razru{ili bombenjema~kih zrakoplova u ljeto1943. Biskupa [imraka ta je vijestte{ko pogodila a njemu je jedinopreostalo da bezuspje{no pro-svjeduje: »Prosvjed o bombardi-ranju manastira upravio sam saop{irnim izvje{tajem na vlastiNDH i to na Zastupstvo kod Po-glavnika, na ministarstvo vojske,unutarnjih poslova, veliku ùpa-niju u Bjelovaru i t. d.«

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

»[to je preostalo, to se upotrijebilo na uzdràvanjepitomaca i pitomica pravoslavnih roditelja iz togakraja na srednjim, osnovnim i visokim {kolama uZagrebu, Krièvcima, Bjelovaru, Novoj Gradi{ki.Redoviti broj tih pitomaca i pitomica bio je 20.Dakako da dohoci nisu niti iz daleka mogli pokrititro{kove uzdràvanja, pa su tako pitomci i pitomi-ce pale na teret same biskupije.«

Gk-24-25.p65 23. 05. 05, 12:2725

25BROJ 23 � 5. LIPNJA 2005.Glas Koncila

Pravoslavna crkva u Vojakovcu kamo je bio poslan grkokatoli~ki sve}enik JosipMelenjuk

Kanonike iz Krièvaca (slijeva nadesno) dr. Tomu Severovi}a i SpiridonaPetranovi}a u Rovi{}u je naslijedio Stanko Vi{o{evi}

Ostaci ru{evne pravoslavne crkve u Rovi{}u

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Malim Zdencima Pravoslavna crkva u Bjelovaru kamo je biskup [imrak poslao Janka Herakovi}a

Grkokatoli~ki biskup dr.Janko [imrak nastavio jeu svojim iskazima pred

Ozninim istraìteljima s nabra-janjem tzv. prijelazni~kih ùpa iopisom njihovih stanja: »d) Voja-kovac, vjernika 500, formalni pre-laz izvr{ilo samo nekoliko osobaiz razloga li~ne sigurnosti. ParohJosip Melenjuk. Bio je parohom uba~kom selu Gospodjincima, oda-kle su ga Madàri kao Hrvata otje-rali. Kako se vladao u Vojakovcu,mogu posvjedo~iti svi tamo{njivjernici, a osobito porodica Klisu-ri}a, zatim Nikola i Gjuro Raki}.Li~no sam bio u Vojakovcu tri pu-ta. Jednom sam obavljao blagos-lov ku}a i dva puta sluìo liturgi-ju.« (Sva su isticanja u citatimamoja, S. B.) Josip Melenjuk je ro-|en 21. svibnja 1911. u selu [u-me}e kod Slavonskoga Broda odoca Ivana i majke Teodore r. [u{-ko. Bio je oènjen s Marijom r. Hu-minilovi}, a za sve}enika ga je za-redio 19. listopada 1935. biskupNikita Butka u Lavovu u Ukrajini.Bio je najprije duhovni pomo}niku So{icama, upravitelj ̀ upe Pe}nou Hrvatskoj i ùpnik u Gospo|in-cima u Ba~koj. Upraviteljem ùpeVojakovac postao je 1. prosinca1942. a umro je u Sibinju g. 1969.


Formalni prijelazi samozbog osobne sigurnosti

Uz onodobnogazagreba~kog nad-biskupa AlojzijaStepinca, zbog vjerskihje prijelaza u NDHnaj~e{}e u povijestiprozivan grkokatoli~kikrièva~ki biskup dr.Janko [imrak, o kojemdonosimo njegovoautenti~no svjedo~enjena ispitivanjima uvojnom istra`nomzatvoru u Zagrebu

»Slike sa ikonostasa, umjetni~ka djela CelestinaMedovi}a, bile su odnesene u Zagreb u etnografskimuzej. Nakon dugoga traènja i prosvjeda bisku-piji je uspjelo, da se te slike natrag vrate na svojemjesto. Isto je tako vra}en stari svije}njak, stara sre-brom okovana evangjelja i drugi crkveni predme-ti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istukompetenciju kao i prije.«

»»»»»Formalni prijelazobavili samo ~inovnici«

»e) Rovi{}e, vjernika 500, for-malni prelaz obavilo samo neko-liko osoba, jer im je bila potrebi-ta svjedod`ba o prelazu. Pa-rohijom se upravljalo duè vreme-na iz Krièvaca. Kasnije je vr{iodu{obri`ni~ku slu`bu StankoVi{o{evi}, koji jepremje{ten u Kar-lovac. O njegovudrànju i djelo-vanju u Rovi{}udat }e svjedo~an-stvo porodica Vu-janovi}a.«

Grkokatoli~kisve}enici koji su uto doba upravljali

Vojakovcem iz Krièvaca bili su dr.Tomo Severovi} i Spiridon Petra-novi}, kanonici Stolnoga kaptolaKrièva~ke biskupije.

Dr. Tomo Severovi} je ro|en 8.velja~e 1879. u Stojdragi u @um-berku, u obitelji Aleksija i Ane r.Vuk~evi}. Nije se ènio a za sve-}enika ga je zaredio 28. prosinca1902. krièva~ki biskup Julije Dro-hobecky. Za prefekta u biskupij-skom siroti{tu u Krièvcima ime-

novan je g. 1905. Kasnije je biorektor biskupijskog sjemeni{ta uZagrebu, a g. 1923. imenovan jekanonikom Krièva~kog kaptola.Preminuo je u Krièvcima 7. ve-lja~e 1951.

Spiridon Petranovi} ro|en je24. prosinca 1880. u Trogiru odoca pravoslavnog Srbina Marka imajke rimokatoli~ke Hrvatice Iva-

ne r. Iljadica. Pre{ao je u katoli{tvo1899. u Zagrebu. Oènio se Julija-nom r. Hirjovati a za sve}enika jezare|en 2. svibnja 1907. po bis-kupu Drohobeckome. Bio je ùp-nik grkokatoli~kih ùpa u Slavo-niji, od g. 1908. u Pi{korevcima aod g. 1917. u Petrovcima kod Vu-kovara. Zbog uzornog i samopri-jegornog pastoralnog rada imeno-van je g. 1923. srijemskim deka-nom a g. 1926. postaje biskupski

kancelar u Krièvcima. Umro je 2.sije~nja 1958. u Krièvcima.

Kao {to se vidi iz [imrakovasvjedo~enja, njih je u Vojakovcukasnije naslijedio Stanko Vi{o{e-vi}, koji je ro|en 12. velja~e 1900.u Radatovi}ima u @umberku od

Janka i Zore r.Peni}. Oènioje g. 1925. Ma-riju r. Mari},koja je godinudana nakon sk-lapanja braka,tj. samo dvadana nakonporoda, premi-nula, pa je

mladi Vi{o{evi} ostao sam s jed-nim sinom. Vladika Njaradi zare-dio ga je u Krièvcima zasve}enika 26. srpnja 1925. Imeno-van je upraviteljem ùpe Grabar a1936. napali su ga razbojnici uùpnome dvoru prostrijeliv{i muprsa. Nakon toga morao je oti}i naoporavak a g. 1937. imenovan jeùpnikom u So{icama. Preminuoje 8. listopada 1972. u Krièvcima.

Isti crkveni odborI u Bjelovaru je bila sli~na situa-

cija kao i u svim drugim mjestimaiz kojih su biskupu [imraku stiza-le zamolbe za primitak u Krièva~-ku biskupiju: »f) Bjelovar sa Nar-tom, Sredicama, Gudovcem, Pr-

gomeljem, Kloko~evcem, Starim iNovim Pavljanima i t. d. 2.000vjernika. Formani prelaz obavilisamo ~inovnici i dobili o tomsvjedod`bu, dok su ostali u pa-rohiji kao vjernici. S parohijom seduè vremena upravljalo iz Kriè-vaca. Slike sa ikonostasa, umjet-ni~ka djela Celestina Medovi}a,bile su odnesene u Zagreb u etno-grafski muzej. Nakon dugoga tra-ènja i prosvjeda biskupiji je us-pjelo da se te slike natrag vrate nasvoje mjesto. Isto je tako vra}enstari svije}njak, stara srebromokovana evangjelja i drugi crkvenipredmeti. Crkveni odbor ostao jekao i prije i imao je istu kompe-tenciju kao i prije. Od konca 1942.pa dalje bio je parohom Janko He-rakovi}, rodom iz Novih Sela u@umberku, op}ina Kalje. Krozcijelo vrijeme svoje du{obri`ni~keslu`be on je spasavao narod Bjelo-vara i okolice. O tom }e dati svje-do~anstvo svi vjernici, a osobitoSava Margeti}, Cvijanovi}, Sirovi-ca i drugi. Bjelovarsku sam crkvupohodio tri puta i sluìo svetu li-trugiju.«

Janko Herakovi} je ro|en10.V.1881. u Novom Selu u @um-berku od oca Janka i Mare r. Gvoz-danovi} a kr{ten je u ùpnoj crkvi

u Mrzlom Polju. Nije se ènio a zasve}enika ga je nakon zavr{enihteolo{kih studija u Zagrebu i Sta-nislavovu zaredio 5.VII.1917. kri-èva~ki biskup dr. Dionizije Njara-di. Prva du`nost mu je bila u Grko-katoli~kom sjemeni{tu u Zagrebua potom odlazi za duhovnog po-mo}nika u Mrzlo Polje. G. 1924.imenovan je du{obri`nikom grko-katoli~ke ùpe u Kri~kama u Dal-maciji a kasnije i biskupskim vika-rom za grkokatolike u Dalmaciji.U ratnom vihoru zbog ̀ ivotne po-gibelji napu{ta ùpu i odlazi u

Krièvce gdje se stavio na raspola-ganje crkvenim vlastima. Nakonrata je osu|en i zatvorsku kaznuizdrào u Kazneno popravnomdomu Gradi{ka. G. 1951. imeno-van je kanonikom a {est godinakasnije generalnim vikarom kriè-va~ke biskupije. Preminuo je uzagreba~koj bolnici Rebro12.IX.1961. a pokopan je na kriè-va~kom mjesnom groblju.

Enigma bosanskogaSrbina

Biskup [imrak potom donosiprili~no zanimljivu i intrigantnu(djelomi~no jo{ uvijek i nepozna-tu) enigmu grkokatoli~koga ùp-nika, bosanskoga Srbina: »g) VelikiZdenci, vjernika 500. Paroh Gede-on Banjeglav, Srbin iz Biha}a, sasjedi{tem u Pavljanima, jer je pa-rohijski dom u Velikim Zdencimapostao neupotrebljiv. Gedeon Ba-njeglav je u~io bogosloviju u Ce-tinju. Borio se na Kozari u redovi-ma partizana. Kasnije je svr{io bo-goslovske nauke u Zagrebu i biorukopoloèn. O njegovom politi~-kom djelovanju neka se ispitajuvjernici iz Pavljana, u ~ijoj se sredi-ni kretao. Budu}i da nisam mogaoimati s njime veze niti li~ne nitipreko pisama od rukopoloènjado danas, to ne bih mogao poseb-no ni{ta kazati o njegovom djelo-vanju u javnom ìvotu.«

Gedeon Banjeglav je ro|en 15.sije~nja 1920. u Glamo~u u Bosnii Hercegovini od oca Ljubomira imajke Angeline r. Vuleta. Zanim-ljivo je da mu je »postriènje«, li-turgijski obred prije |akonata,obavio glasoviti patrijarh SrpskePravoslavne Crkve Gavrilo Doì}.Za sve}enika ga je zaredio biskup[imrak 28. studenoga 1943. Dva-naestoga prosinca iste godineimenovan je upraviteljem ùpeDi{nik - Veliki Zdenci. Iz dostupnedokumentacije nije poznato {to ses njime dogodilo, gdje je slu`bo-vao nakon NDH i gdje je proveoostatak ìvota.

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Snim

io:

S. B

unje

vac

Gk-24-25.p65 30. 05. 05, 10:5625


Iz [imrakova iskaza doznajese da je i ruski pravoslavnisve}enik na slu`bi u srpsko-

pravoslavnoj ùpi u NDH potra-ìo spas u grkokatoli~koj Kriè-va~koj biskupiji: »h) Bol~, vjer-nika oko 1.000, paroh Pavao [a-miljski, po rodu iz Odese u Ru-siji. Prije je bio na parohijama uBastajima u Slavoniji, pa je na-mje{ten najprije u Prgomelje, aonda u Bol~. Vr{io je du{obri`-ni~ku slu`bu za cijelo vrijemepartizanske vlasti u onom kraju.«


[imrakova za{tita ugroènih SrbaUz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih jeprijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispiti-vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

Pravoslavna crkva u Salniku, najmanjoj prijelazni~koj ùpi koja je bila povjerena ]irilu Mudrom

Sada{nji izled pravoslavne crkve u Bol~u kamo je bio poslan Pavao [amljinski

(Sva su isticanja u citatima moja,S. B.)

Pavao [amljinski je ro|en 20.prosinca 1900. u Odesi u Ukraji-ni u obitelji pravoslavnih rodi-telja Ilije i Marije r. Lopajenko.Oènio je Anastaziju Dimopulo.Za |akona je zare|en u Zemunu24. rujna 1922. a za sve}enika tridana kasnije u Srijemskim Karlo-vcima. Re|enje je obavio pravo-slavni kijevsko-galicijski metro-polit Antonije Hrapavicki a nakatoli{tvo je pre-{ao 13. rujna1941.

Nekorektnostsrpskihpovjesni~ara

[amljinski ni-je bio jedini pra-voslavni sve}e-nik koji je pre-{ao u grko-katoli~ku Kri-èva~ku bisku-piju, jer je ve} otprije spomenutùpnik u Velikim Zdencima bo-sanski Srbin Gedeon Banjeglav.Iz dostupne arhive Krièva~kebiskupije vidi se da su i neki dru-gi pravoslavni sve}enici pod-nijeli zahtjev za prijam u Kri-èva~ku biskupiju. Tako su Ve-nijamin Pavlovsky, Jovo Vra~evi}i Boìdar Vitas uputili biskupu[imraku posredovanjem kano-nika Spiridona Petranovi}a za-jedni~ki dopis za primitak 11. sr-pnja 1941. Pavlovsky je samo tje-dan dana kasnije, tj. 18. srpnja1941. ponovno sam zatraìo[imrakovu za{titu, a 30. srpnja1941. i za sve svoje srpskopravo-slavne vjernike ùpe Salnik. Bis-kup [imrak je, prema dostupnimdokumentima, udovoljio tim za-molbama ali izgleda da se sve-}enik Pavlovsky u posljednji tre-nutak ipak predomislio. Vjernici

U [imrakovim rije~ima da je njegova biskupijanakon usta{kog zlo~ina u Salniku i Lipnici »uzela podsvoju za{titu sirote i ostavljene«, krije se dosada ni-gdje spomenuta i potpuno nepoznata humanitarnaakcija {irih razmjera. U njoj su pomagane obiteljikoje su ostale bez i~ega, udomljavana srpska siro~adi djeca koja su ostala bez roditelja i staratelja iz oko-lice Vrbovca, ne samo u biskupijsko siroti{te i u sa-mostan redovnica bazilijanki u Krièvcima, {to jedjelomice poznato, nego i po tamo{njim hrvatskimobiteljima, {to je prekriveno velom tajne i zaborava.

ùpa Salnik su, naime, primljeniu Krièva~ku biskupiju a njihovùpnik Pavlovsky odlu~io je ne-{to kasnije pristupiti HrvatskojPravoslavnoj Crkvi nakon njezi-ne uspostave 7. lipnja 1942. u Za-grebu. Njegovo se ime nalazime|u sudionicima ustoli~enjapoglavara HPC-a metropolitaGermogena me|u nekolicinomostalih pravoslavnih sve}enika:jeromonahom Platonom, Vasom[urlanom, Serafimom Kub~ev-skim, Jocom Cvijanovi}em, Mi-

ronom Federerom i proto|ako-nom Aleksejem Borisovim. Odli-kovan je tako|er s nekolicinomostalih sve}enika HPC-a za Boì}g. 1942. me|u kojima su osimspomenutih bili jo{ protojereji:Evgenij Jarèmski, Cvjetin Sovi},Risto Babunovi} i Anatolij Para-dijev, jeromonasi: Venjamin Ra-dosavljevi}, Mihaijev Milograd-ski, Bogdan Popovi}, DimitrijeMra~kovski, Ivan Mra~kovski,Rafail Stanivukovi}, Evgenij Po-

gorecki, Amvrosije Veselinovi},Cvjetin Popovi}, Nikolaj Sem-~enko, Petar Stefanovi}, SergijSelimanovski, Ljubomir Svrtili},Emilijan [imatovi} i Petar Po-pov, Jereji Sevastijan Peri}, Dosi-tej Todorovi}, Vasilije Jur~enko iPavle Kozarski.

Nije poznato kojom je ùpomHPC-a Venijamin Pavlovsky up-ravljao, budu}i da je u me|uvre-menu Salnik preuzeo [imrakovgrkokatoli~ki sve}enik. Sa~uvanisu tako|er tragovi zamolbe proteJovana Nikoli}a iz Osijeka koja jedatirana 27. listopada 1941. i Pe-tra Galogaè iz Petrinje od 28. li-pnja 1941. Usputno, kada je rije~o petrinjskom pravoslavnomsve}eniku, potrebno je spomenu-ti kako su i njega srpski povjesni-~ari, u velikom moru sli~nih po-vijesnih krivotvorina, tako|er ins-trumentalizirali. Nesretnik je pre-ma podacima Srpske PravoslavneCrkve uhi}en u [apcu i ubijen 25.

rujna 1941. od pripadnika nje-ma~ke kaznene postrojbe kodJarka u Srijemu. Prema tome,potpuno je deplasirano njegastavljati u popis »`rtava usta{koggenocida«, {to ~ine pojedini»znanstvenici«, a {to, dakako, ni-malo ne umanjuje zlo~in njegova

nasilnog izg-nanstva iz NDH.Jednako tako nesluì na ~ast nipovjesni~arimaSrpske Pravosla-vne Crkve kada un j e g o v o m eslu~aju izmi{ljajuda je »odmah pop r o g l a { e n j uNDH uhap{enod usta{a i otje-ran u usta{ki lo-gor u Capragu«.

Hrvatskeobiteljiudomljujusrpskusiro~ad

Biskup [im-rak u svome je iskazu vrlo kratkoopisao, vjerojatno, i najmanju»prijelazni~ku« ùpu koja se na-lazila kod Vrbovca, spomenuv{i iteàk usta{ki zlo~in: »i) Salnik -Lipnica vjernika 300. Du{obri`-ni{tvo je vodila uprava imanja naTkalcu. Koncem godine 1944.provalili su u selo usta{e iz Ko-mina i izvr{ili pokolj nad starci-ma, ènama i djecom i izvr{iliplja~ku. Biskupija je protestiralakod vlasti i uzela pod svoju za{-

titu sirote i os-tavljene. Svje-dok toga je Mar-ko Bubanovi} izTkalca.« Biskup[imrak ne navo-di u svome is-kazu tko je odsve}enika vodiopastoralnu skrbza tu malenuùpu, ali iz dos-tupnih podata-ka moè se sa si-gurno{}u re}i da

je to bio ]irilMudri, koji jero|en 10. lipnja1915. u Miklu{ev-cima od oca Jan-ka i majke Ane r.Oroz. U brak jestupio s Jelenomr. Kerekjarto a zasve}enika ga jezaredio Aleksan-dar Stojka, ukra-jinski biskupmuka~evski i u`-gorodski 7. rujna1941. Od 1942.godine postajeupraviteljem bis-kupijskog imanjana Tkalcu i admi-nistratorom Sal-nika i Lipnice svedo 1945. Za kape-lana u Kucuru uBa~koj odlazi g.

1947, gdje je i preminuo 4. listo-pada 1997.

Vrijedi svratiti pozornost naspomenute [imrakove rije~i daje njegova biskupija nakon us-ta{kog zlo~ina »uzela pod svojuza{titu sirote i ostavljene«. U nji-ma se, naime, krije dosada ni-gdje spomenuta i potpuno ne-poznata humanitarna akcija {i-rih razmjera. U njoj su pomaga-ne obitelji koje su preko no}i os-tale bez i~ega, udomljavana siro-~ad i djeca koja su ostala bez ro-ditelja i staratelja iz okolice Vr-bovca, ne samo u biskupijskosiroti{te i u samostan redovnicabazilijanki u Krièvcima, {to jedjelomice poznato, nego i po hr-vatskim obiteljima, {to je prekri-veno velom tajne i zaborava.Trebalo bi, ako je to uop}e jo{mogu}e, istraìti koliko je osobana [imrakovu zamolbu bilo sm-je{teno, po kojim selima i koje suobitelji primile srpsku djecu. Ovaposljednja zada}a nije ni malojednostavna ni lagana jer je,osim djece koja su po tim selimaudomljena izravnom [imrako-vom intervencijom, u hrvatskim

obiteljima bio zbrinut i odre|enibroj »kozara~ke djece«. U njiho-vo je zbrinjavanje izravno biouklju~en rimokatoli~ki ùpnikMatija Kralj u Brckovljanima kodDugog Sela, tamo{nji doma}i sinro|en u Lonjici. Jesu li krièva~kigrkokatoli~ki biskup i brckov-

ljanski rimokatoli~ki ùpniksura|ivali u pomaganju srpskesirotinje ili se svatko od njih sna-lazio sam kako je znao i umio,zasada je prili~no te{ko pitanje.Kako god bilo, nepobitna je ~i-njenica da su i jedan i drugi biliiznimno angaìrani na humani-tarnome podru~ju i da su oboji-ca u~inili puno dobra. Za potvr-du, kao jedan od rijetkih kon-kretnih primjera, moè se nave-sti slu~aj N. Arbutine, nekada{-njeg direktora tvornice u jedno-me gradu ju`no od Zagreba, ko-jega je kao siro~e bez oca i majkeprimila obitelj Ivana i Marice â-~eka iz Prikraja kod Dugog Sela.Malo prije Domovinskoga rata»Mika«, kako su ga od milja udjetinjstvu zvali u selu, oti{ao jenekamo u Srbiju i vi{e se nikadanikome nije javio.

Grkokatoli~ki sve}enikuhi}en od Nijemaca

Iz dosada{njih se [imrakovihiskaza vidi da je najve}i brojgrkokatoli~kih sve}enika na tere-nu imao problema s partizani-ma, neki od njih s usta{ama, aneki, dakako, i s Nijemcima: »j)Kapela, 600 vjernika, paroh Ni-kola Erdelji, koji je vodio du{o-bri`ni{tvo do sredine 1943. kadse morao preseliti svojim rodi-teljima u [id, jer su ga Nijemciuhapsili i zabranili mu daljni bo-ravak u Kapeli. U Kapeli sam jed-nom sluìo svetu liturgiju.« NikolaErdelji ro|en je 25. studenoga1914. u [idu u obitelji Ilije i Jelener. Luskanci. Osnovnu je {koluzavr{io u [idu, gimnaziju u Zagre-bu a bogoslovne studije u Lavovu.Oènio se Olgom Kostelnik, a zasve}enika ga je 5. listopada 1941.zaredio u U`gorodu ve} spome-nuti biskup Aleksandar Stojka.@upnikovao je od 1. sije~nja do 15.kolovoza 1942. u Grabru, a od 1.listopada 1942. do 15. svibnja1944. u onda{njoj Hrvatskoj Kape-li. Nakon toga odlazi u [id, pa u\ur|evo u Ba~koj, odakle g. 1967.odlazi u Njema~ku, gdje je umro 5.kolovoza 1984. u Nürnbergu.

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Biskup dr. Janko [imrak u @uberku

Gk-24-25.p65 06. 06. 05, 12:2225


Zavr{etak izvje{}a od 20. lipnja 1945. govori o veli~inibiskupa [imraka i njegovoj

iskrenoj ljubavi prema svojimnajbliìm suradnicima - sve}eni-cima, naslu}uju}i kakve im se op-tu`be spremaju.

»Ja jedini nosimodgovornost!«

Htio ih je za{titi, preuzeti nasebe svu odgovornost i, svjestankako velik broj njih imaju obitelji,sam snositi sve posljedice: »U sa-mom izvje{}u naveo sam imenasve}enika krièva~ke biskupijekoji su djelovali na prelazni~kimùpama. Konstatiram da nitijedan od tih sve}enika nije vodioakciju oko prelaza, nego sam jali~no kao apostolski administra-tor od konca godine 1941. dokonca 1942. i od toga vremenakao krièva~ki biskup vodio svuakciju oko prelaza i nakon {to jetaj posao potpuno svr{en, posta-vio sam na pojedina mjestasve}enike koji su izvr{avali u sve-mu moje naloge i naputke (direk-tive) u du{obri`ni~koj slu`bi. Pre-ma tomu, ja jedini nosim odgo-vornost.« (Sva su isticanja u citati-ma moja, S. B.)

[imrak je, na {to je ve} upozo-reno, bio potpuno svjestan da jedolazak njegovih grkokatoli~kihsve}enika na srpskopravoslavneùpe zna~io kakvu-takvu sigur-nost tim ljudima i njihovim ma-terijalnim dobrima. Zato je u tomsmislu i govorio: »Kad se vratipravoslavni kler, bit }e mu uredu predane crkve, parohijskidomovi sa svim inventarom.«

Iziskivalo bi puno truda i bilo bipotrebno pregledati sve povijesnedokumente kako bi se utvrdila[imrakova kr{}ansko-humanis-ti~ka {irina, tj. njegova velika i ne-sebi~na skrb za mno{tvo ugroè-nih i postradalih u to doba. Za po-~etak je najbolje navesti baremone doga|aje i imena koje je onsam prema sje}anju iznio Ozni-nim istraìteljima. U njihovu sevjerodostojnost, dakako, ne bismjelo sumnjati, ne samo zbog si-tuacije u kojoj se [imrak nalazio, ukojoj su istraìtelji mogli sve bezimalo pote{ko}a na terenu provje-riti, nego i zbog velikog mno{tvakonkretnih podataka koje je ondao i koje jednostavno nije mo-gu}e izmisliti. Dakle, u slu`benimdokumentima Ozne zapisana susljede}a [imrakova svjedo~enja:

Intervencija za 6000uhi}enih

»Biskupiji je uspjelo nakonvelikih napora izbaviti iz logoraSimu i kasnije ga namjestiti naupravi biskupijskog imanja uTkalcu. Njegov sin, koji je svr{iomaturu, bio je kroz cijelo vrijemepo biskupiji zaklonjen, {to u Za-grebu, {to u Krièvcima. K}erkaje bila pitomica biskupije u Kri-èvcima, gdje je svr{avala gim-nazijalne nauke. Pozivam se naudovu Angelinu Simi}, kojoj jemu` ubijen u logoru. Ona je satroje djece ostala na ulici. Bisku-pija ju je uzela s djecom pod svo-ju za{titu. Ona je sama boravila ubiskupskom dvoru u Krièvcimazajedno sa svojim mu{kim dje-tetom, koje polazi osnovnu {ko-lu, sve do dana moga hap{enja.Jedno ènsko dijete sklonila jebiskupija u konviktu vasilijanki uKrièvcima.«

U nastavku tako|er spominje iNikolu Utje{inovi}a »koji je svr{iou biskupskom konviktu u Krièv-cima 6 razreda gimnazije«, \uruZmijanca, »svr{enoga studenta{umarskoga fakulteta, sada u Bje-lovaru«, njegova ro|aka Gavrana»koji je u~io gimnaziju u Zagrebukao pitomac eparhijskog sjeme-ni{ta«, u~iteljicu Zmijanac »koja jeu~ila gimnaziju u Krièvcima kaopitomica biskupije«, Bo{ka De-vi}a, »u~enika u~. {kole«, MarkaUtje{inovi}a iz Velikih Zdenaca,njegovu sestru Sofiju Utje{inovi}te Nikolu Utje{inovi}a. Biskup[imrak potom navodi Savu Mar-geti}a »iz Sredica kod Bjelovara«,snahu pokojnoga Nikole De{i}a izBol~a, Savu Vujanovi}a iz Rovi{-}a, »~iji je sin Milan bio u biskup-skom konviktu u Krièvcima i kojije odveden u Staru Gradi{ku«, Ni-kolu i \uru Raki}a »iz sela Voja-kovac kod Kri-èvaca«, Milovanai Radovana Mile-ti}a »iz istoga sela,koji su se u biskup-skom dvoru uKrièvcima krilipred usta{ama go-tovo {est mjeseci«,udovicu u~itelja Jove Klisuri}a»kojega sam dva puta spasio iz lo-gora i koji je bio zaklonjen u bis-kupskom dvoru u Krièvcima go-tovo dvije godine«, Milo{a Vi-dovi}a iz Krièvaca »komu suusta{e u selu Osunja spalili ku}u i


Popis spa{enih Srba i @idova

Dopis zapovjedni{tvu jasenova~kog logora

U grkokatoli~koj krièva~koj katedrali pokopan je biskup [imrak, o ~emu svjedo~i spomen-plo~a simenima krièva~kih biskupa i kanonika. Na njoj je zapisano: »Dr. Janko [imrak, biskup 1883. - 1946.«

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca zbog vjerskih jeprijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispiti-vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

»Ne mislim da je pristajanje uz NDH zna~ilo pri-stajanje uz usta{e ili da je opstanak NDH bio ve-zan za usta{tvo. Ja sam, a mislim i ogromna ve}inahrvatskog naroda, bio za NDH a protiv usta{a, a tomislim da je bilo ujedno i protiv partizana kojihsam se ja bojao radi vjerskih razloga.«

sav gibivi imutak, a koji se skloniona biskupiji sa svoje ~etvero djecei sa ènom«, \uru Danilovi}a izLepavine, Nikolu Neì}a »iz selaPlav{inci«, Milo{a Kova~evi}a »izsela ûkovca kod Ludbrega«, Mi-lka Popovi}a »iz istoga sela«, Bo-gdana Jagodi}a »i njegova oca izsela ûkovac«, Dimitrija Radova-novi}a »iz Lepavine i njegova bra-ta« Nikolu ̂ opordu »u~itelja u Ve-likim Zdencima«, Branka Raki-ja{a »sa svojim roditeljima: ocemMihajlom Rakija{ i majkom Jele-nom i babom«, pitomce u Krièv-cima nazvane Pavao i PetarBasta{i} »koje sam godine 1941.kao ìdovsku djecu odveo tajno uKrièvce i tamo ih drào sve donajnovijega vremena«.

Dr. [imrak je tako|er uputiodopis Paveli}u br. 399-1942. od14. listopada 1942. u kojemu sezalaè za pu{tanje na slobodusvih uhi}enih iz ùpa Gudovac,Bjelovar i Prgomelj. U njemu sepoimence ne navodi nitko jer je9. i 10. listopada 1942. bilo uhi-}eno ~ak oko 6000 osoba po za-povijedi usta{kog tabornika Ru-dolfa Srnaka iz Gudovca.

»»»»»Ja sam pozdravioosnivanje NDH upo~etku«

Da [imrakovo ~ovjekoljubljenije bilo optere}eno ba{ nikak-vim nacionalnim, vjerskim, po-liti~kim, svjetonazorskim ili bilokojim drugim okvirima, pokazu-je njegovo spa{avanje oca koje-mu je k}i pobjegla u partizanski

odred. ^vrsto uvjeren kako je itom slu~aju duàn pomo}i, zau-zeo se kod usta{kog logornika uKrièvcima: »Kada je Fi{trovi}uhapsio Rösslera, posjednika uPresjiki, radi toga {to je njegovak}i oti{la u partizane, ja sam pro-testirao radi toga i tako je Rössler

bio pu{ten naslobodu.«

Biskup [im-rak je u tomsmislu jako do-bro znao da jemorao, slagaose on osobno stime ili ne, po-kazivati znako-ve lojalnosti us-ta{kim vlastimakako bi uop}emogao interve-nirati, prosvje-dovati ili pisatislu`bene za-molbe u ciljuspa{avanja uhi-}enih. Njegovanastojanja ina~ene bi imala ni-kakvog smisla ine bi polu~ila si-gurno nikakvoguspjeha: »Daka-

ko da je potpisani u takvim te{kimprilikama bio prisiljen davati iz-jave lojalnosti u op}im konven-cionalnim frazama, ali se kodtoga moraju uzeti u obzir i svenjegove predstavke i protesti kojeje u pitanju logora, ru{enja i raza-ranja slao usta{kim vlastima iSvetoj Stolici. Prepis svih tihpredstavaka i protesta nalazi se ubiskupijskom arkivu u Krièv-cima, pa se lagano mogu pregle-

dati, da se tako odjelovanju potpi-sanoga moè do-biti objektivan ne-pristran sud.«

Nakon svega n-ame}u se i neiz-bje`na pitanja (nakoje je velik dio

dosada{nje partizanske, komu-nisti~ke, velikosrpske i sli~ne hi-storiografije imao donedavna jed-nozna~an odgovor): Je li davna ̀ e-lja za neovisnom hrvatskom drà-vom, koja se u odre|enom po-vijesnom trenutku po~ela ostvari-vati u konkretnoj Nezavisnoj Dr-àvi Hrvatskoj, zna~ila automatskipristajanje i podràvanje kasnijih(uslijedili su, istina, vrlo brzo)zlo~ina, progona, plja~aka, rasnihzakona i dr.? Je li svatko onaj tko jeosjetio 10. travnja 1941. radost sa-mim time i zlo~inac? U [imrako-voj se nutrini tako|er prelamalo topitanje, ali je on na njega imao ja-san odgovor: »Ne mislim da je pri-stajanje uz NDH zna~ilo prista-janje uz usta{e ili da je opstanakNDH bio vezan za usta{tvo. Jasam, a mislim i ogromna ve}imahrvatskog naroda bio za NDH aprotiv usta{a, a to mislim da jebilo ujedno i protiv partizanakojih sam se ja bojao radi vjerskihrazloga...« Na drugome mjestuOzninim istraìteljima odgovaraotprilike u istome duhu, samo {topodrobnije obja{njava svoje uvje-renje i drànje:»Ja sam pozdravioosnivanje NDH u po~etku radisvih progona i {ikaniranja hrvat-skog naroda pod biv{om Ju-

goslavijom. Me-djutim ja sam sesistemom vlada-vine u NDH ra-zi{ao vrlo rano,nakon ugovoraPaveli}a s Itali-jom po kojem jeve}i dio Dalma-cije pripao Italiji.Daljnji moj od-nos prema NDHdo njenog koncabio je lojalan. Upo~etku parti-zanskog pokretakler se je bojao izvjerskih razlogapokreta, jer je dr-ào da je o{tricave}ine partizanauperena protivvjere i klera, a tose je osobito is-poljilo nakonubijanja sve}e-nika. Drugi je raz-log mojoj bojazni{to sam drào dasu Srbi u ve}ini upartizanima...«

Zajedni~ki naum srpskihàndara i ~etnika

Za razumijevanje [imrakovaodnosa prema ideji samostalnehrvatske dràve svakako je iznim-no va`no njegovo iskustvo »stareJugoslavije«, koje je iznio u kra}ojstudiji napisanoj 3. lipnja 1941. uKrièvcima: »Informacija o kon-kretnim prijedlozima o Uniji i Kri-èva~koj biskupiji u NezavisnojDràvi Hrvatskoj«. U njoj je daopovijesni pregled unije u hrvat-skim krajevima, a na str. 3. u to~ki2. opisuje postupke onda{njihvlasti: »[to su imali grkokatolicikrièva~ke biskupije pretrpjeti od1918. godine do danas, to je op-}enito poznato. Propaganda je ra-dila i danju i no}u. U Ma}edoniji uselu Bogdancima, u kojem se na-lazi grkokatoli~ka ùpa, otjerali susrpski àndari s nataknutim baju-netama ~etvoricu sve}enika: isu-sovca dra Stjepana Saka~a, dvafranjevca Aljan~i}a i dra Tomisla-va Firisa. Potpisani je po nekolikoputa nastojao do}i medju tamo{-nje grkokat. vjernike, ali mu je touvijek bilo zabranjeno. Najgoriprogoni su bili u Bosni, i to u pr-njavorskom kotaru. Tu su otimalicrkve, zemlji{ta, groblja, gonilimu{ko i ̀ ensko po tamnicama, dase prisile na izdaju svoje vjere. Po-sebna navala propagande bila jeu~injena i u Ba~koj, gdje su silomnarivavali svoje sve}enike kao na-primjer u Kucuri i gdje su izdavalii poseban propagandisti~ki pravo-slavni list 'Zora'. Propaganda jedo{la i na sam @umberak. Kad je1934. bila u Radatovi}ima otkrive-na spomen-plo~a 'hrvatskom pje-sniku' Jovanu Hranilovi}u, ondasu propagandisti preko no}i ukraliiz napisa slova 'hrvatski pjesnik'.Ti su isti godine 1935. na 14. srp-nja, kad je odràvan prvi ùmbe-ra~ki kongres u So{icama, htjeliizazvati krvoproli}e pomo}u ~et-nika i srpskih àndara.«

Stipan Bunjevac

Nastavlja se

Gk-24-25.p65 20. 06. 05, 10:0725

25BROJ 27 � 3. SRPNJA 2005.Glas Koncila

Novija historiografija na-kon polustoljetne na-metnute {utnje polako i

argumentirano dokazuje da supartizani na podru~ju biv{e Ju-goslavije, dosljedno provode}i udjelo zamisao potpunog ukla-njanja svih protivnika, me|ukoje su ubrajani i svi politi~ki iideolo{ki neistomi{ljenici, po~i-nili brojne, stra{ne, masovne ibezrazlo`ne zlo~ine za koje ni-kada nitko nije odgovarao. Utom kontekstu partizansko-komunisti~ke i velikosrpske pa-tologije, u kojemu ljudski ìvot,dostojanstvo, pravda, nevinost,dokazana krivlja, utemeljenapresuda i sl. ne predstavljaju ni-kakvu vrijednost i nemaju ni-kakve va`nosti, potrebno je pro-matrati i sve ratne i poratne zlo-~ine protiv Katoli~ke Crkve, pa iprotiv biskupa dr. Janka [im-raka i svih pripadnika grkoka-toli~ke Krièva~ke biskupije.

U o~ima partizana grkoka-toli~ki je najve}i zlo~in bilo»prekr{tavanje«, bez obzira {tooptu`be nisu bile potkrijepljeneuvjerljivim dokazima, pa su izlo~ini prema grkokatoli~kimsve}enicima, redovnicima, bo-goslovima i ~lanovima sve}e-ni~kih obitelji bili u najve}ojmjeri time motivirani. O grko-katoli~kim `rtvama dosada jesustavno i znanstveno vrlo malopisano, tek su pojedinci poku-{ali dati cjelovitije natuknice onjima ili rasvijetliti barem poje-dine slu~ajeve. Dok se netko neodlu~i znanstveno obraditi ̀ ivo-topise i okolnosti svih grkokato-li~kih `rtava u ratu i pora}u, do-bro je barem (neke) dosada{njenapise sabrati i objelodaniti do-stupne podatke na jednomemjestu.

AleksandarVlasov-Ovdi-jenko ro|en je10. XI. 1909. uPetrogradu uRusiji, u obi-telji pravoslav-nih roditelja,oca Vasilija imajke Lidije. U

bolj{evi~kom je teroru otac ne-stao a majka je sa sinom pob-jegla u selo Zavaljiv u Ternopi-ljsku oblast u zapadnu Ukrajinu,koja je tada bila pod Poljskom.Aleksandar g. 1931. ilegalno pre-lazi poljsko-njema~ku granicu iodlazi ujaku u Berlin. Tamo jepo~eo studirati medicinu, a ume|uvremenu u njemu saz-rijeva odluka da s pravoslavljaprije|e na katoli{tvo. To jeu~inio 28. VI. 1934. u Münsteru,gdje prelazi na studij teologijena tamo{nje katoli~ko sveu~i-li{te. Ondje je upoznao i hrva-tske studente me|u kojima jestekao velike prijatelje. Vjerojat-no je i to bio razlog da je podniozamolbu za primitak u Kriè-va~ku biskupiju i da je 15. VII.1935. do{ao u Zagreb, gdje jezavr{io studij na Katoli~komebogoslovnom fakultetu. Oèniose Natalijom r. Lubencky g.1936. u grkokatoli~koj ùpnojcrkvi u Lipovljanima a za sve-}enika ga je u krièva~koj kate-drali 14. II. 1937. zaredio biskupdr. Dionizije Njaradi. Imenovanje upraviteljem ùpe Grabar u@umberku, ali je ubrzo te{koobolio te je dobio godinu danabolovanja. Nakon oporavka, u


»Teìo je za zasebnom dràvom Hrvatskom«Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih jeprijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskupdr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispiti-vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

Jedna od posljednjih obiteljskih slika grkokatoli~kog sve}enika AleksandraVlasova

Petnaestak partizana upalo je oko dva sata po-slije pono}i 27. VII. 1942. u ku}u grkokatoli~kogasve}enika Aleksandra Vlasova u Di{niku kodGare{nice, oplja~kali su sve vrijednosti inao~igled supruge i djece odvukli ga van. Ubilisu ga nedaleko od ku}e s vi{e hitaca u glavu naledini pokraj crkve.

prolje}e 1938. povjerena mu jeùpa Prgomelj kod Bjelovara, a1. I. 1939. postaje ùpnik u Di{-niku kod Gare{nice. U me|u-vremenu rodila su mu se djeca:Orest, Oksana i Juraj Rastislav.Petnaestak partizana su oko dvasata poslije pono}i 27. VII. 1942.upali u ku}u, oplja~kali sve vri-jednosti i nao~igled supruge idjece odvukli ga van. Ubili su gas vi{e hitaca u glavu na ledinipokraj crkve. Dva dana kasnijebiskup [imrak predvodio jesprovodne obrede na mjesnomgroblju u Gare{nici. Tragi~napri~a obitelji grkokatoli~kogsve}enika Vlasova zavr{ena je22. X. 2004. kada su svi ~lanoviobitelji bili ponovno skupa. Nakrièva~kom groblju sv. Roka uzajedni~ku su grobnicu pokopa-ni ekshumirani ostaci iz Ga-re{nice oca Aleksandra i njegovanajmla|eg sina Jurja Rastislava,koji je preminuo s pet godina ibio pokopan u Krièvcima, tepepeo supruge Natalije, koji jedonesen iz Amerike. Poredgrobnice stajali su sin Orest i k}iNatalija.

Ivan (Juli-jan) Kuhar ro-|en je 2. III.1912. u Kucuriod Petra i Ama-lije r. Pap. Ured bazilijana-ca stupio je 4.IX. 1928. a vje~-ne je zavjete

poloìo 26. XI. 1933. Zaredio gaje vladika Njaradi 5. II. 1939. uVelikom Bu~kovu u Ukrajini.Tijekom II. svjetskog rataopsluìvao je ùpe: Radatovi}i,Drage, Ka{t; So{ice, Pe}no i Pri-bi}, gdje je i »poginuo oko Pe-trova 1944« - kako je to zapisanou njegovoj biografiji. Zapravo,ubili su ga partizani.

InokentijeTimko ro|en je11. IX. 1906. uKucuri od ocaIvana i majkeMarije r. [an-dor. Godine1922. pristupioje redovnicimabazilijancima u

Kre~ovu u Ukrajini, gdje je 17.IV. 1924. poloìo vje~ne zavjetei gdje ga je 23. VIII. 1931. za sve-}enika zaredio bis-kup dr. Kocylsky.Od 1933. do 1935.bio je magistar no-vaka u kre~ovskomsamostanu, a g.1936. postaje pre-fektom u zagre-ba~kome grkoka-toli~kom sjeme-ni{tu. Vojni sud u Zagrebu osu-dio ga je 29. VI. 1945. na smrtstrijeljanjem.

Pavao Gvoz-danovi} ro|enje 16. III. 1892.u zaseoku Bre-zovac u ùpiGrabar od Pav-la i Ane r. Bu-banovi}. Oè-nio je Anu r.Segedi a za

sve}enika ga je zaredio biskupdr. Dionizije Njaradi 2. VII. 1916.Bio je kapelan u Petrovcima od1916. do 1917, upravitelj ùpe uPi{korevcima od 1917. do 1922.i u Radatovi}ima od 1922. do

1928. Tada odlazi za ùpnika uBerkasovo gdje su ga partizaniìvoga spalili kod jednoga drve-ta u {umi kod Lipovca g. 1944.Jo{ i danas se to mjesto zove»kod popovog duda«.

Nikola Orosje ro|en u obi-telji \ure i Ener. Ko~i{ 18. XII.1905. u Miklu-{evcima. U ro-dnome selu jezavr{io osnov-nu {kolu, gim-naziju u Zagre-

bu a teolo{ki studij nakon Lavo-va u Zagrebu. Nije bio oènjen aza sve}enika je po biskupu dr.Njaradiju bio zare|en 31. III.1929. Dan kasnije imenovan jeupraviteljem ùpe u Prgomeljua nakon toga slu`bovao je uDerventi i u Kaniì u Bosni.Nakon rata, najvjerojatnije utravnju ili svibnju 1945, parti-zanske su ga vlasti uhitile i ot-premile u logor gdje je bio po-

dvrgnut te{kim mu~enjima. Odtoga je obolio pa je bio preba~enu bolnicu u Osijek, gdje je ubrzopreminuo 1. VIII. 1945. U slu`-benom lije~ni~kom nalazu zapi-sano je da je »umro od tifusa«.

Petar Olejar ro|en je u Petro-vcima kod Vukovara g. 1926. i bioje sjemeni{tarac Krièva~ke

biskupije. Partizani su ga ubili udobi od 18 godina zajedno sa sku-pinom mje{tana u jesen g. 1944.Na strijeljanje je s njime bio izve-den i njegov otac kojega je metaksamo okrznuo, te je on okrvavljeni ranjen uspio preìvjeti.

Marko Ba-dovinac je ro-|en 2. V. 1917.u Calumetu,dràvi Michi-gen u SAD-u,od Nikole i Aner. Badovinac.Nakon {to muje umro otac,

majka se s dvoje djece vratila udomovinu s kojima je ìvjela u

Suhoru. Marko je klasi~nu gim-naziju i bogosloviju zavr{io uZagrebu kao pitomac grkokato-li~kog sjemeni{ta. Oènio jeMiru r. Gvozdanovi} a za sve}e-nika ga je 6. XII. 1942. u Kri-èvcima zaredio biskup [imrak.Dan nakon re|enja partizani sumu ubili majku i o~uha. Za vri-jeme rata slu`bovao je po ùpa-ma kotara Gare{nica i Bjelovar ag. 1946. odlazi nazad u Amerikuu Cleveland. Dvije godine ka-snije za njim odlaze èna i trojedjece a on preuzima grkoka-toli~ku ùpu u metropoliji Pitt-sburg, gdje je i preminuo g.1984.

Janko Rap-ljenovi} ro|enje 4. VI. 1895. uKravljaku u@umberku uobitelji Petra iMile r. Severo-vi}. U kolovozu1922. oènio jeFebroniju r.

Prov~i, a 19. rujna iste godinezaredio ga je za sve}enika kri-èva~ki biskup dr. Njaradi. Na-kon re|enja godinu dana je bioduhovni pomo}nik u RuskomeKrsturu u Ba~koj, te dvije godineupravitelj ùpe u Grabru, a g.1925. postaje ùpnik u MrzlomePolju. Suprugu Febroniju su g.

1944. partizaniodveli u nepoz-nato i, najvjero-jatnije, ubili istegodine u Jazovki.

I usta{e sunad dvojicomsljede}ih grko-katoli~kih klerikapo~inili zlo~ine:

Dr. Ivo [im-rak ro|en je22. VII. 1916. u[imracima uùpi Grabar odDionizija iMal~ike r. Mi-lakovi}. Bio jeneoènjen anakon studija

u Zagrebu i Rimu za sve}enikaga je zaredio biskup [imrak uKrièvcima 5. IX. 1943. Bio jezaposlen u biskupijskoj kance-lariji u Krièvcima a 8. III.1944. biva poslan u ùpe: Gra-bar, Stojdraga i Pe}no. U no}iod 8. na 9. VI. 1944. ubijen jena cesti Jastrebarsko-Ple{ivica.

Pokopan je 12. VI. 1944. nagroblju u Grabru.

Mihajlo Lo-zinski je ro|eng. 1920. u Li-povljanima ibio je bogoslov~etvrte godineKrièva~ke bis-kupije. Studi-rao je u Lavovui u Zagrebu. U

jesen 1944. usta{e su ga sa sku-pinom od 260-ak Ukrajinaca iêha odvele u jasenova~ki logorgdje je preminuo nepoznatogdatuma a nepoznate su i okol-nosti smrti.

[imrakova svjedo~enja -ignorirana

Poratne vlasti u novoj Jugo-slaviji pune nelogi~nosti i nedo-sljednosti nisu se, ~ini se, pre-vi{e obazirale na [imrakovasvjedo~enja tijekom ispitivanja,od kojih je prvo bilo 15. svibnja1945. a posljednje 20. lipnja istegodine. Cijeli je slu~aj za njihve} na samome po~etku bio za-pravo zavr{en, {to pokazujeslu`bena zabilje{ka »Pregledistraga sve}enika koji se nalazeu zatvoru ovoga odsjeka do 6.VI. 1945«. Proku{anom meto-dom u kojoj optuèni nemanikakve mogu}nosti dokumen-tirano potkrijepiti svoje tvrdnje iu kojoj su slu`bene zabilje{kebez oznake, datuma i potpisa,»slu~aj [imrak« je jo{ za vrijemeispitivanja, tj. prije njihovazavr{etka bio zaklju~en a djelo-vanje biskupa [imraka ve} una-prijed opisano:»1. [imrak dr.Janko. Biskup krièva~ki... Posamom njegovom priznanjuteìo je za zasebnom dràvomHrvatskom i kad je Paveli} os-novao NDH vjerovao je da senjegov san ispunio. Prema vla-stima NDH kroz ~itavo vrijemebio je lojalan i servilan i u svemuizvr{avao naredjenja odjela zabogo{tovlje. I{ao je na rukuusta{kim namjerama te je nje-gova crkva, po njegovom odo-brenju, nasilno prekrstila 10.000Srba, a vjerojatno je po mati~-nim knjigama vr{io jurisdikcijunad 50.000 Srba koji su pre{li nagrkokatoli~ku vjeru. U svom sta-nu u Krièvcima odgajao je dje-cu pokr{tenih Srba za grkoka-toli~ke sve}enike... ^lan usta{-kog pokreta prema vlastitoj izja-vi nije bio, ali je bio jedan odnosioca frankova~kog duha me-dju crkvenim krugovima i jednaod stupova klerikalizma u Hr-vatskoj.«

Tako se o biskupu [imraku,bez obzira {to mu nije dokazanni jedan zlo~in, u javnosti pro-{irio glas da je rije~ o »usta{kombiskupu« i zlo~incu. Isljednici sunapokon zadovoljno mogliodahnuti a spis o »slu~aju [im-rak« zaklopiti i staviti »ad acta«.Na njihovo razo~aranje svakaistina kad-tad ugleda svjetlodana!

Stipan Bunjevac

Svr{etak

Gk-24-25.p65 27. 06. 05, 11:5625

izvorni dokumenti ozne o biskupu dr. janku [imraku i ... · vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u...

Documents