Sažetci i obrazloženja mentora valjano

prijavljenih radova u akademskoj godini

2017./18.

Ukupan broj radova: 283

(a) Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad

(jedan ili dva autora)

Biomedicina i zdravstvo

Farmaceutsko - biokemijski fakultet

Autori Naslov

1. Edvin Brusač

NOVA HPLC-DAD-MSn METODA ZA

ODREĐIVANJE IMUNOSUPRESIVA

KORIŠTENIH U TERAPIJI UPALNIH BOLESTI

CRIJEVA I FOLNE KISELINE U TABLETAMA I

PLAZMI

Sažetak

U novije vrijeme incidencija upalnih bolesti crijeva (Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa) je u porastu.

Jedan od čestih simptoma ovih bolesti je malapsorpcija hranjivih tvari, od kojih su mnoge bitne za

održavanje zdravlja. Folna kiselina, kao jedan od vitamina ključnih za prevenciju anemija te smanjenje

rizika kolorektalnog karcinoma, također se malapsorbira kod pacijenata s upalnim bolestima crijeva.

Primjena dvokomponentnih tableta koje bi sadržavale jedan od imunosupresivnih lijekova uz folnu

kiselinu mogla bi poboljšati suradljivost pacijenata oboljelih od ovih bolesti. U ovom radu razvijena je

analitička metoda za istovremeno određivanje folne kiseline i imunosupresiva iz skupine analoga purina

(azatioprina, 6-merkaptopurina te 6-tiogvanina) u tabletama i plazmi primjenom vezanog sustava

tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti te spektrometrije masa koja bi služila kao analitička

podrška navedenoj formulaciji tableta. Metoda za istovremeno određivanje ovih lijekova dosad nije

razvijena, a razvojem iste povećava se učinkovitost i brzina rutinskih analiza te smanjuje stvaranje otpada.

Mjerenja su provedena na instrumentu Agilent 1100 Series LC/MSD Trap. Kao nepokretna faza korištena

je Zorbax SB C8 kolona veličine čestica 5 μm. Primijenjena je gradijentna eluacija, sa sastavnicom A

pokretne faze 0,1% mravljom kiselinom u ultračistoj vodi, a sastavnicom B pokretne faze 0,1% mravljom

kiselinom u acetonitrilu. Za snimanje masenih spektara primijenjena je ionizacija elektroraspršenjem uz

dušik kao plin nebulizator, dok je helij korišten za fragmentiranje. Metoda je validirana sukladno ICH

smjernicama te primijenjena na uzorcima tableta i umjetne plazme, u čemu se pokazala pogodnom, uz

kratku i jednostavnu pripremu uzoraka te trajanju metode do 10 minuta.

Summary

In recent years, the incidence of Inflammatory Bowel Disease (Crohn's disease and Ulcerative Colitis) has

been on the rise. One of the common symptoms of these illnesses is the malapsorption of nutrients, many

of which are crucial for maintaining good health. Folic acid, one of the vitamins necessary to prevent

anemia and reduce the risk of colorectal carcinoma, is also malabsorbed in patients with Inflammatory

Bowel Disease. The use of two-component tablets which would contain one of the immunosuppressant

drugs, as well as folic acid, could improve the adherence of patients suffering from these illnesses. In this

study, an analytical method for simultaneous determination of folic acid and immunosuppressants of the

purine analogues group (azathioprine, 6-mercaptopurine and 6-thioguanine) in tablets and plasma by the

use of High Performance Liquid Chromatography coupled with Mass Spectrometry has been developed;

the method might serve as analytical support to the beforementioned tablet formulation. Up to now, a

method for simultaneous determination of these drugs has not been developed – by developing the former,

more efficient and faster analyses, as well as waste reduction, are achieved. Measurements were made on

Agilent 1100 Series LC/MSD Trap instrument. Zorbax SB C8 column with particle size of 5 µm was used

as stationary phase. Gradient elution, with 0,1% formic acid in ultrapure water as component A and 0,1%

formic acid in acetonitrile as component B of mobile phase was used. For the mass spectra, Electrospray

Autori Naslov Ionisation with nitrogen as the nebulizer and helium as collision gas was applied. The method has been

validated according to ICH guidelines and applied to the tablet and artificial plasma samples. The method

has proved to be suitable for the intended purpose, with a short and simple sample preparation and the run

time of 10 minutes.

Obrazloženje

mentora

Ana Mornar Turk (amornar@pharma.hr)

Zagreb, 2. svibnja 2018.

Povjerenstvu za dodjelu Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu

Povjerenstvu za studentske i diplomske radove Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu

Student 5. godine studija Farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

Edvin Brusač, izradio je na Zavodu za analitiku i kontrolu lijekova Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta

rad pod naslovom ''NOVA HPLC-DAD-MSn METODA ZA ODREĐIVANJE IMUNOSUPRESIVA

KORIŠTENIH U TERAPIJI UPALNIH BOLESTI CRIJEVA I FOLNE KISELINE U TABLETAMA I

PLAZMI'' pod mojim vodstvom u okviru znanstvene problematike projekta ''Razvoj naprednih analitičkih

metoda za lijekove i biološki aktivne tvari u liječenju upalnih bolesti crijeva'' (UIP-2017-05-3949) kojeg

financira Hrvatska zaklada za znanost.

Rad obrađuje izuzetno zanimljivu i aktualnu problematiku, a strukturiran je po standardima znanstvenog

rada.

Upalne bolesti crijeva, u koje spadaju Crohnova bolest i ulcerozni kolitis, posljednih godina su u velikom

porastu, posebice među gradskim stanovništvom Europe i Anglosaksonaca. Bolest se javlja kod pacijenata

svih dobnih skupina, no najčešće je dijagnosticirana kod pacijenata mlađih od 30 godina. Za upalne

bolesti crijeva karakteristični su relapsi i remitirajući klinički tijek uz kroničnu upalu različitih dijelova

gastrointestinalnog trakta što izaziva bolove u trbuhu, kao i poremećaje probave. U svrhu liječenja bolesti

koristi se nekoliko različitih skupina lijekova. Odabir farmakološke terapije prvenstveno ovisi o

proširenosti bolesti, dobi i statusu pacijenta. Suplementacija vitaminima i mineralima je uobičajena kod

pacijenata, budući da upalni procesi u pojedinim segmentima crijeva dovode do otežane apsorpcije ovih

nutrijenata. Osnovni cilj predloženog istraživanja je razviti novu analitičku metodu primjenom naprednih

instrumentalnih tehnika koje bi se mogle primjenjivati u kontroli kvalitete lijekova iz skupine

imunosupresiva koji se primjenjuju u terapiji upalnih bolesti crijeva te folne kiseline. Istraživanje je

podijeljeno u tri cjeline, odnosno tri glavna cilja. Prvi dio obuhvaća in silico predviđanje lipofilnosti

lijekova i vitamina B9 u svrhu kvantitativnog ispitivanja odnosa strukture i kromatografskog ponašanja

analita. Drugi dio istraživanja usmjeren je na razvoj i validaciju analitičke metode za istovremeno

određivanje 3 lijeka iz skupine imunosupresiva i folne kiseline. Predložena metoda predstavlja analitičku

podršku novim terapijskim oblicima namijenjenim poboljšanju suradljivosti pacijenata. U posljednjem

dijelu istraživanja provedena je prilagodba metode za bioanalitička ispitivanja, odnosno za terapijsko

praćenje koncentracije navedenih lijekova i vitamina u plazmi pacijenata.

Stoga bi primjena predložene analitičke metode u ovom radu mogla imati veliki doprinos u kontroli

kvalitete, kao i u terapijskom praćenju koncentracije lijekova koji se primjenjuju kod pacijenata oboljelih

od upalnih bolesti crijeva.

Tijekom rada na istraživanju student je pokazao izniman interes za problematiku, aktivno je sudjelovao u

svim fazama istraživanja te je pokazao izniman interes za usvajanjem novih znanja i vještina koje će mu

pomoći u budućem zanimanju. U prvoj fazi istraživanja temeljito je pristupio pretraživanju literature, dok

je u eksperimentalnoj fazi iskazao visoku razinu samostalnosti te ozbiljnu spremnost da ovlada naprednim

i zahtjevnim instrumentalnim tehnikama. U posljednjoj fazi istraživanja student je pokazao zrelost,

kritičnost i sveobuhvatnost u donošenju zaključka.

Kvaliteta rada ogleda se u detaljnom i iscrpnom pristupu razvoju i validaciji analitičkih metoda. Nadalje,

istraživanje obuhvaća iznimno aktualne i međunarodno prepoznatljive teme poput upalnih bolesti crijeva,

novih terapijskih mogućnosti, kontrole kvalitete lijekova, terapijskog praćenja koncentracije lijekova i

suradljivosti pacijenata.

Ovaj rad zadovoljava svim kriterijima izvrsnosti jer je student postigao nove i vrijedne rezultate, stoga

predlažem rad ''NOVA HPLC-DAD-MSn METODA ZA ODREĐIVANJE IMUNOSUPRESIVA

KORIŠTENIH U TERAPIJI UPALNIH BOLESTI CRIJEVA I FOLNE KISELINE U TABLETAMA I

PLAZMI'' za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2017./2018.

izv. prof. dr. sc. Ana Mornar Turk

Zavod za analitiku i kontrolu lijekova

Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

e-pošta: amornar@pharma.hr

2. Kristina Bišof Povezanost C-reaktivnog proteina i vitamina D u

shizofreniji

Sažetak Shizofrenija je kronični mentalni poremećaj nepoznate etiopatogenze obilježen deluzijama i

halucinacijama. Na razvoj bolesti utječe kombinacija okolišnih i genetskih faktora, a manifestira se

Autori Naslov izmjenama faza akutnih simptoma i remisije. Zbog velikog tereta pojedincu, što zbog stigme i posljedične

izolacije iz društva, tako i medicinskoj zajednici zbog nesuradljivosti pacijenata, cilj je pronaći nove

terapijske smjerove koji bi pridonijeli uspješnosti liječenja i kvaliteti života pacijenata. Smatra se da u

podlozi mehanizma nastanka psihoze stoji upalni proces te su biomarkeri sistemske upale redovito

povišeni u skupini bolesnika oboljelih od shizofrenije. Vitamin D ima protuupalna i neuroprotektivna

svojstva, a pacijenti dijagnosticirani sa shizofrenijom su rizična skupina za deficijenciju vitamina D što

otvara pitanje suplementacije kao terapijskog smjera za poboljšanje uspješnosti liječenja. Cilj ovog

istraživanja je ispitati hipotezu da su C-reaktivni protein i vitamin D inverzno povezani kod pacijenata

oboljelih od shizofrenije. U istom periodu godine prikupljeni su uzorci seruma (n=90) pacijenata na

Klinici za psihijatriju KBC Sestre Milosrdnice u kojima je izmjeren C-reaktivni protein, vitamin D i

lipidni profil. Rezultati su uspoređeni sa heterogenom populacijom ne-psihijatrijskih pacijenata (n=4182).

Medijan serumske koncentracije vitamina D (M=46 nmol/L) za skupinu pacijenata oboljelih od

shizofrenije je niži od preporučene vrijednosti (>75 nmol/L) i značajno snižen u odnosu na heterogenu

populaciju (p=0,0190) što je u skladu s do sada publiciranim studijama o deficijenciji vitamina D u takvih

bolesnika. Podjela ispitanika oboljelih od shizofrenije na kategorije CRP-a prema rizičnosti od

kardiovaskularnih bolesti pokazala je u rizičnoj skupini tek vrlo slabu negativnu korelaciju vitamina D i

CRP-a (r=0,259) bez statističke značajnosti (p=0,5003), što upućuje na moguću korelaciju na većem broju

ispitanika. Korelacijska analiza nakon izdvajanja spolova upućuje na povezanost koncentracije vitamina

D s lipidima i životnom dobi, ali različita za muškarce i žene. Nadalje, ustanovljena je negativna

povezanost vitamina D s trajanjem bolesti (p=0,0454), a za hereditarne faktore i terapiju psihofarmacima

nisu pokazane značajne korelacije. U bolesnika s nesanicom najviše su izražene povezanosti CRP s

lipidima (p=0,0099-0,0402), a neovisne su o trajanju bolesti što se može povezati sa utjecajem upalnog

stanja uzrokovanog manjkom sna i većom vjerojatnošću za razvoj metaboličkog sindroma. Daljnja

pouzdana istraživanja potrebna su na većem broj pacijenata s usklađenim zdravim kontrolama.

Summary

Schizophrenia is a mental disorder of unknown etiopathogenesis characterised by delusions and

hallucinations. Development of the disease is governed by a combination of environmental and genetic

factors and it manifests as periods of acute symptoms and remission. Since it lays a heavy burden on

patiens, because of stigma and social isolation, and the medical community because of noncompliant

patiens, it is important to find new therapeutic paths which would ensure a more successful treatment and

better quality of life for patiens with schizophrenia. It is speculated that the underlying mechanism

responsible for psychosis is inflammation and inflammatory biomarkers have been found to be elevated in

schizophrenia patiens. Vitamin D has anti-inflammatory and neuroprotective properties and shizophrenia

patients are at risk of being vitamin D deficient, which raises the question of supplementation as adjuntive

therapy for better outcome. The objective of this research is to question the hypothesis that C-reactive

protein and vitamin D are inversely correlated in patiens diagnosed with schizophrenia. Samples of serum,

seasonally adjusted, were obtained from patiens admitted at the Psychiatry department at Clinical hospital

center Sester milosrdnice (n=90) which were tested for C-reactive protein, vitamin D and lipid profile.

Results were compared with a heterogenous group of non-psychiatric patiens (n=4182). Vitamin D serum

concentration median (M)46 nmol/L) for patients suffering from schizophrenia measured lower than the

recommended value (>75 nmol/L) and was found to be significantly lower compared to non-psychiatric

patiens (p=0,0190) which is congruent with previous studies done on this subject. Dividing patiens

suffering from schizophrenia in subgroups based on C-reactive protein levels and cardiovascular risk and

correlating them with vitamin D yielded a weak negative correlation (r=0,259) with of no statistical

significance (p=0,5003), but opened the possibility of stronger correlation with a bigger sample pool.

After adjusting for sex, analiysis found a correlation of vitamin D with lipid levels and age, but different

for males and females. Furthermore, a negative correlation between vitamin D and duration of disease was

found (p=0,0454), but hereditary factors and antipsychotic therapy showed no significant correlation. For

patiens suffering from insomnia there is a significant correlation of C-reactive protein and lipid

concentrations (p=0,0099-0,0402), but it is independent of duration of disease which can occur as a result

of the inflammatory state induced by a lack of sleep that is associated with higher probability of

developing metabolic syndrome. Futher research on a larger population of schizophrenia patients with

matched healthy controls is needed.

Obrazloženje

mentora

Nada Vrkić (navrkic@pharma.hr)

izv. prof. dr. sc. Nada Vrkić, mentor

Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagebu

Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju

Ante Kovačića 1, Zagreb

Zagreb, 3. svibnja 2018.

Povjerenstvu za Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu

Povjerenstvu za studentske radove i nagrade Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

OBRAZLOŽENJE MENTORA

o kriterijima izvrsnosti za studentski rad za Natječaj za dodjelu Rektorove nagrade za najbolje studentske

radove i umjetnička ostvarenja u akademskoj godini 2017./2018.

Kristina Bišof: Povezanost C-reaktivnog proteina i vitamina D u shizofreniji

Rad studentice IV. godine studija Medicinske biokemije Kristine Bišof predstavlja originalni znanstveni

Autori Naslov rad koji je imao za cilj ispitati hipotezu da je u bolesnika oboljelih od shizofrenije vitamin D inverzno

povezan sa C-reaktivnim proteinom koji je biokemijski biljeg sistemske upale. Rezultati istraživanja

mogli bi poduprijeti tezu da dodatak preparata vitamina D može pridonijeti uspješnosti

liječenja.Istraživanja vitamina D u žarištu su pozornosti znanstvene zajednice u različitim medicinskim

entitetima – bolestima i poremećajima. Znana je uloga vitamina D u razvoju i funkciji mozga, njegovom

mjestu u etiopatogenezi psihijatrijskih poremećaja. S druge strane interes je znanstvene zajednice jednako

snažan na planu istraživanju upale, proupalnih stanja, biokemijskih biljega upale. Ova je studija u

oboljelih od shizofrenije povezala koncentracije njihovog serumskog vitamina D s proinflamatornim

stanjem i kardiovaskularnim rizikom mjereći biokemijski biljeg C-reaktivni protein. Istraživanje je

dizajnirano u skladu sa znanstvenim, a također i etičkim načelima. Posebnu pozornost zaslužuje

opredijeljenost za proučavanje shizofrenije koja mahom zahvaća mladu generaciju između 20 i 30 godina.

Rad je napisan prema zahtjevima jasnog i nedvojbenog prikaza i rasprave o rezultatima znanstvenog

istraživanja, ukupno na 43 stranice uz 9 slika, 3 tablice i 42 literaturna navoda. Opseg rada, primjerene

analitičke metode i statistička obrada rezultata interpretirana s razumijevanjem i znanjem svrstava rad u

red izvrsnosti.

Valja naglasiti da je u ovom istraživanju ostvarena suradnja Sveučilišta s ustanovom Klinički bolnički

centar Sestre milosrdnice, njezinim jedinicama Kliničkim zavodom za kemiju i Klinikom za psihijatriju

koja je međunarodno prepoznatljiva na području psihijatrije.

Kristina Bišof istakla se vrijednim i ozbiljnim pristupom studiranju, pokazala jeznanstvenu radoznalost te

otvorenost učenju i istraživanju nepoznatoga kako i dolikuje sveučilišnom čovjeku.

Držim da metodološki pristup, rezultati istraživanja izvrstan stručnonanstveni prikaz, pa i znanstveno

opredjeljenje studentice kroz cjelokupno školovanje koje želimo podržati, opravdava da se rad kandidira,

štoviše i nađe u društvu radova koji će biti nagrađeni Rektorovom nagradom za akademsku godinu

2017./2018.

S poštovanjem!

izv. prof. dr. sc. Nada Vrkić, mentor

Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

3. Ivana Kovačević Bioraznolikost aspergila sekcija Circumdati, Flavi,

Nigri i Versicolores u prašini nakon poplave

Sažetak

Poplava u općini Gunja u 2014. godini uništila je brojne domove te utjecala na promjene u koncentraciji i

sastavu plijesni u različitim supstratima što se odrazilo i na sastav kućne prašine. Aspergili spadaju među

najčešće vrste plijesni u okolišu čijem rastu pogoduju uvjeti povećane dostupnosti vode u supstratu. Zbog

alergijskog i invazivnog potencijala te tvorbe mikotoksina (Klich, 2009) od osobite važnosti su vrste

aspergila iz sekcija Circumdati, Flavi, Nigri i Versicolores. Kako bi se utvrdio kvantitativni i kvalitativni

sastav aspergila u prašini, u rujnu 2017. godini prikupljeni su uzorci prašine iz neobnovljenih (N = 5) i

obnovljenih lokacija (N = 6) u Gunji uključujući obnovljene kuće i školu, kao i kuća i škole na kontrolnoj

lokaciji u Gornjem Stupniku (N = 6). Na temelju makroskopskih obilježja kolonija poraslih na

odgovarajućim hranjivim podlogama te mikromorfologije, a usporedbom s odgovarajućom literaturom

izolirani su aspergili od interesa (N = 26). Identifikacija do razine vrste provedena je na temelju

nukleotidnih slijedova dijela gena za kalmodulin (CaM). Ukupne koncentracije aspergila u prašini bile su

oko 50 puta veće u uzorcima prašine iz obnovljenih lokacija u Gunji u odnosu na kontrolno područje. Pri

tome su koncentracije aspergila izmjerene u prašini iz obnovljenih lokacija bile 5 ‒ 10 puta veće u odnosu

na one iz neobnovljenih lokacija. Koncentracija aspergila iz sekcije Versicolores bila je 10 ‒ 100 puta

veća u odnosu na aspergile iz ostalih sekcija. Koncentracije u uzorcima prašine s obnovljenih lokacija u

Gunji (5,61x104 ± 1,16x105 CFU/g) bile su do 200 puta više u odnosu na koncentracije u kontrolnim

uzorcima. Aspergili iz sekcija Circumdati i Nigri u prašini s obnovljenih lokacija (1,12x103 ± 1,07x103 i

1,32x103 ± 1,42x103 CFU/g) nalazili su se u 10 puta većim koncentracijama u odnosu na kontrolne

lokacije, dok su aspergili iz sekcije Flavi izolirani samo iz prašine s obnovljenih i neobnovljenih lokacija

u Gunji (3,43x102 ± 4,34x102 i 3,36x103 ± 5,53x103 CFU/g). Na temelju genskog markera CaM

identificirano je dvanaest različitih vrsta aspergila: Circumdati (A. ochraceus, N = 3; A. pallidofulvus, N

= 1), Flavi (A. flavus, N = 4), Nigri (A. tubingensis, N = 3; A. uvarum, N = 1; i A. welwitschiae, N = 7),

Versicolores (A. griseoaurantiacus, N = 1; A. jensenii, N = 1; A. puulaauensis, N = 2 i A. sydowii, N = 1),

a dva izolata morfoloških sličnosti s aspergilima iz sekcija Circumdati odnosno Versicolores identificirani

su kao vrste iz sekcije Terrei (A. iizukae, N = 1) i Usti (A. insuetus, N = 1). Rezultati analize upućuju na

rizik za zdravlje izloženih ljudi osobito u uvjetima povećane koncentracije aspergila u prašini. S obzirom

na njihov genski potencijal biosinteze sekundarnih metabolita, po inhalaciji mikotoksinogenih čestica u

dišnom sustavu izloženih ljudi mogu se ispoljiti toksični učinci.

Summary

The flood in Gunja, village in Eastern Croatia, destroyed many homes and affected the change in

concentrations and compositions of molds in different substrates, including dustborne molds. Because of

their allergic and invasive potential and the secretion of micotoxins, the species from the sections

Circumdati, Flavi, Nigri and Versicolores, ubiquitious in water damaged environments, are important to

investigate. To find out the qualitative and quantitative composition of Aspergilli in dust, in September

2017 several samples of house dust were collected from unrenovated (N = 5), renovated locations (N = 6)

in Gunja (houses and a school) and from control locations in Gornji Stupnik (N = 6) (houses and schools).

Autori Naslov After the morphological analysis, twenty-six Aspergilli were isolated and selected for molecular-based

identification based on partial calmodulin sequences (CaM). The concentration of total dustborne

Aspergilli were around 50 times higher in the samples collected from renovated locations in Gunja than in

the control locations, while the concentrations meassured in renovated locations in Gunja were around 5 ‒

10 times higher than in the unrenovated locations. The concentration of the Aspergilli from the section

Versicolores were 10 to 100 times higher than the concentration of other species of interest. The

concentration in the samples of dust from renovated locations in Gunja (5,61x104 ± 1,16x105 CFU/g)

were 200 times higher than the concentrations in the control locations. Dustborne Aspergilli from sections

Circumdati and Nigri from renovated locations (1,12x103 ± 1,07x103 and 1,32x103 ± 1,42x103 CFU/g,

respectively) were 10 times higher than at the control locations, while Aspergilli from the section Flavi

were only isolated from the dust from renovated and unrenovated locations in Gunja (3,43x102 ±

4,34x102 and 3,36x103 ± 5,53x103 CFU/g, respectively). Partial CaM sequences resolved twenty-four

Aspergilli isolates into twelve species from the sections of interest: Circumdati (A. ochraceus, N = 3; A.

pallidofulvus, N = 1), Flavi (A. flavus, N = 4), Nigri (A. tubingensis, N = 3; A. uvarum, N = 1; i A.

welwitschiae, N = 7), Versicolores (A. griseoaurantiacus, N = 1; A. jensenii, N = 1; A. puulaauensis, N =

2 and A. sydowii, N = 1), including two isolates that were identified to A. iizukae (N = 1) and A. insuetus

(N = 1) from the sections Terrei and Usti, respectively. These results point to the health risks of the

exposed people followed by inhalation of mycotoxinogenic particles, especially in the conditions of

increased concentration of dustborne Aspergilli.

Obrazloženje

mentora

Daniela Jakšić (djaksic@pharma.hr)

Ivana Kovačević, apsolventica studija Farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu u listopadu 2017. godine pokazala je interes za znanstvenim radom na Zavodu za mikrobiologiju

FBF-a. Ivana se uključila u istraživački rad u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta (MycotoxA IP-09-

2014-5982) kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ), čija je voditeljica prof. dr. sc. Maja

Šegvić Klarić, a ja suradnica.

Tijekom izrade svoga studentskog rada pod naslovom „Bioraznolikost aspergila iz sekcija Circumdati,

Flavi, Nigri i Versicolores u prašini nakon poplave“ Ivana Kovačević uspješno je primijenila teorijska i

praktična znanja koja je stekla tijekom dosadašnjeg studija te ih upotpunila novim znanjima i vještinama

specifičnim u mikrobiološkom laboratoriju:

• Samostalnu izradu mikrobioloških krutih i tekućih hranjivih podloga za uzgoj filamentoznih gljivica te

svih otopina koje je koristila u izvođenju praktičnog dijela studentskog rada (od izolacije do

identifikacije)

• Primjenu postupaka sterilizacije, kontrole sterilizacije i dezinfekcije

• Obradu uzoraka prašine i postavljanje pokusa povezanih s određivanjem kvalitativnog i kvantitativnog

sastava plijesni u uzorcima prašine

• Primjenu jednostavnih matematičkih jednadžbi koje se koriste u određivanju koncentracije plijesni u

uzorcima na temelju broja kolonija plijesni na krutim hranjivim podlogama

• Primjenu metoda identifikacije plijesni do razine roda, kao i pojedinih sekcija unutar roda Aspergillus na

temelju makroskopskih obilježja kolonija i mikromorfologije uz upotrebu lupe, mikroskopa i kamere, a uz

konzultaciju odgovarajuće literature

• Izolaciju aspergila iz sekcija Circumdati, Flavi, Nigri i Versicolores na različite hranjive podloge te

uklapanje u medij za trajno pohranjivanje izolata zamrzavanjem

• Postupke izolacije i pročišćavanja genomske DNA iz micelija aspergila od interesa koji predstavlja

osnovu postupka provođenja molekularne identifikacije

• Optimizacija i provođenje PCR reakcija u cilju umnažanja genskog slijeda dijela gena za kalmodulin

(CaM) koji predstavlja genski marker identifikacije plijesni roda Aspergillus

• Analiza genskih slijedova CaM za pojedini izolat aspergila u programskom paketu MEGA 7.0 te

identifikaciji do razine vrste primjenom BLAST analize u bazi podataka nukleotida dostupnoj na mrežnim

stranicama (https://www.ncbi.nlm.nih.gov).

• Samostalnu obradu i komentiranje dobivenih rezultata te pisanje znanstvenog rada prema smjernicama

propisanim od nadležnih tijela Sveučilišta u Zagrebu

Znanstveni doprinos rezultata ovoga rada ogleda se u:

1. Prema našem saznanju ovo je prvi rad u kojemu su na izolatima iz Hrvatske primjenom biološko

molekularnih metoda do razine vrste identificirane plijesni roda Aspergillus iz sekcija Circumdati, Flavi,

Nigri i Vesicolores koje su od posebnog javnozdravstvenog interesa obzirom na njihov alergijski i

invazivni potencijal te genski potencijal biosinteze mikotoksina

2. Prirodna katastrofa kao što je poplava utječe na povećanje koncentracije aspergila u prašini što je

pokazano usporednom analizom uzoraka prikupljenih u kontrolnom području koje nije bilo zahvaćeno

poplavom.

3. Inhalacijom prašine opterećene povećanom koncentracijom plijesni može doći do ispoljavanja njihovih

štetnih učinaka u dišnom sustavu izloženih ljudi

4. Ovi rezultati podržavaju temeljitu sanaciju građevinskih objekata nakon poplave, a s ciljem dugoročne

prevencije zdravstvenih rizika

Autori Naslov 5. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem predstavljaju i osnovu za planiranje daljnjih pokusa u sklopu

HRZZ znanstveno-istraživačkog projekta, a koji obuhvaćaju ispitivanje biosinteze mikotoksina u uvjetima

ex-vivo kako bi se bolje procijenio rizik za zdravlje uslijed inhalacije mikotoksinogenih čestica

Studentica Ivana Kovačević svaki od navedenih zadataka odradila je uspješno, s lakoćom i puno veselja.

Uzimajući u obzir dobivene rezultate i opisani znanstveni doprinos ovog studentskog rada u istom veselju

i s punom odgovornošću od srca ju preporučam i podupirem u njenoj prijavi za Rektorovu nagradu.

4. Hrvoje Boić Sinteza i karakterizacija druge generacije urea i bis-

urea primakina s aminoalkoholima

Sažetak

Unatoč inovativnosti farmaceutske industrije i napretku znanosti te značajnom poboljšanju ishoda

liječenja i produljenju očekivane životne dobi u populaciji oboljelih, rak, odnosno maligna oboljenja su i

dalje među vodećim uzročnicima smrti. Stoga posve opravdano postoji značajni impuls i potreba za

novim lijekovima. U uvodnom dijelu ovog rada predstavljen je potencijal antimalarika primakina kao

vodećeg spoja za razvoj novih citostatika. Nadalje, opisane su prednosti i povoljni učinci uvođenja atoma

fluora u nove kemijske entitete, potencijalne lijekove. Ovaj rad je nastavak dugogodišnjih istraživanja

novih derivata primakina s citostatskim djelovanjem u Zavodu za farmaceutsku kemiju Sveučilišta u

Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Rezultati prethodnih istraživanja temelj su dizajniranja

nove generacije urea i bis-urea primakina kao potencijalnih citostatika i/ili antimalarika koje u svojoj

strukturi sadrže atom fluora ili rigidniji ciklički aminoalkohol. Sintetizirane su dvije serije spojeva: uree

3a-b i bis-uree primakina 6a-d koje su karakterizirane uobičajenim analitičkim i spektroskopskim

metodama (IR, MS, 1H i 13C NMR). Navedeni spojevi u potpunosti ili gotovo u potpunosti zadovoljavaju

kriterije dane Lipinskijevim i Gelovanijevim pravilima, odnosno kriterijima Bioavailability radara

(SwissADME) za male molekule. Trenutno su u tijeku ispitivanja citostatskog i antimalarijskog

djelovanja sintetiziranih spojeva koja prelaze okvire ovog rada.

Summary

Despite innovativeness of pharma industry and progress in science, as well as significant improvement in

patient outcome, and higher life expectancy, cancer is still among leading causes of death. Therefore,

there exists strong stimuli and need for new medications. In the introduction of this paper, the potential of

antimalarial drug primaquine, as leading compound for new anticancer agents,is presented. Further, we

describe benefits of introducing fluorine atom in new chemical entities, potential medicines. This paper is

a continuum of longtime research on new primaquine derivatives as potential anticancer agents at the

Department of Medicinal Chemistry. These research results represent the base for the design of the new

generation of primaquine ureas and bis-ureas as potential anticancer or antimalarial agents with a fluorine

atom or a small, rigid, cyclic aminoalcohol moiety in their structure. Two series of compounds are

prepared: ureas (3a-b) and bis-ureas (6a-d). Newly synthesized compounds are characterized using

classical analytical and spectroscopic methods (IR, MS, 1H and 13C NMR). It is concluded that majority

of novel compounds have a good drug-likeness score, with most of them meeting all of the Lipinski’s

and/or Gelovani’s rules, as well as criteria given by the Bioavailability radar (SwissADME) for small

molecules. Evaluation of their antimalarial and anticancer activity is in progress.

Obrazloženje

mentora

Kristina Pavić (kpavic@pharma.hr)

Hrvoje Boić je student pete godine studija Farmacije Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog

fakulteta koji je upisao nakon završene XV. gimnazije u Zagrebu.

Hrvoje je još za vrijeme osnovne, a posebice srednje škole pokazao interes za prirodnim znanostima –

kemijom i biologijom iz koje je u srednjoj školi sudjelovao na županijskom natjecanju. Početkom pete

godine studija Hrvoje se uključio u znanstveni rad u Zavodu za farmaceutsku kemiju, na problematiku

vezanu uz projekt financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost (Dizajniranje, sinteza i evaluacija

derivata primakina, vorinostata i sorafeniba kao potencijalnih citostatika, broj projekta IP-09-2014-1501,

voditeljica prof. dr. sc. Branka Zorc, na kojem su mentorice rada izv. prof. dr. sc. Zrinka Rajić Džolić i dr.

sc. Kristina Pavić suradnice), u sklopu izrade svog diplomskog rada. Tijekom tog vremena Hrvoje se

dodatno zainteresirao za znanstveni rad te je izrazio želju za radom koji će mu omogućiti da se natječe za

prestižnu Rektorovu nagradu.

Primakin je lijek odobren za terapiju malarije, opasne infektivne bolesti česte u tropskim i suptropskim

predjelima. Osim toga, on je i vrlo zanimljiva molekula za derivatizaciju u potrazi za potencijalno biološki

aktivnim spojevima. Brojne studije tijekom posljednja dva desetljeća opisuju citostatsko djelovanje

antimalarika i njihovih derivata, sinergističko djelovanje antimalarika s poznatim citostaticima ili

smanjenje otpornosti tumorskih stanica na postojeću terapiju uslijed kombinacije s antimalarijskim

lijekovima. Tijekom posljednjih desetak godina istraživanja antitumorskih lijekova u Zavodu za

farmaceutsku kemiju usmjerena su na derivatizaciju molekule primakina. Sam primakin ima umjereno

citostatsko djelovanje, a variranjem supstituenata na bočnom lancu nastoji se poboljšati djelovanje i

selektivnost novih derivata. U Zavodu za farmaceutsku kemiju prethodno je sintetizirana prva generacija

urea i bis-urea primakina s aminoalkoholima koji su pokazali umjereno ili izvrsno citostatsko djelovanje

na niz malignih staničnih linija, a među njima se posebno istaknuo urea derivat 5-aminopentanola koji je

pokazao izuzetnu selektivnost u niskoj mikromolarnoj koncentraciji prema humanoj staničnoj liniji

adenokarcinoma debelog crijeva (SW 620).

Temeljem ovih saznanja u ovom radu dizajnirana je i sintetizirana druga generacija urea i bis-urea

Autori Naslov primakina s aminoalkoholima (šest novih spojeva). Četiri od šest sintetiziranih spojeva u strukturi sadrže

atom fluora, dok dvije bis-uree imaju u strukturi manji rigidniji ciklički aminoalkohol. Uvođenjem atoma

fluora u strukturu postižu se jedinstvena fizičko-kemijska i biokemijska svojstva potencijalnih biološki

aktivnih tvari: veća lipofilnost i kiselost, veća permeabilnost kroz stanične membrane, optimalni pKa,

manja površinska napetost i indeks loma, niže vrelište, veća metabolička, termička i kemijska stabilnost,

veći afinitet vezanja na aktivno mjesto enzima ili za receptor te veća bioraspoloživost u odnosu na

analogne spojeve bez fluora. Danas brojne farmakološke skupine sadrže lijekove s fluorom, a uvođenje

atoma fluora u strukturu vrlo je popularan pristup u dizajniranju novih lijekova.

Svi reakcijski koraci su optimirani kako bi se dobili što čišći produkti i što bolja iskorištenja reakcija.

Pripravljeni spojevi identificirani su uobičajenim tehnikama u sintetskoj organskoj kemiji (IR, 1H i 13C

NMR, MS). Prema pregledanim literaturnim podacima, a kao što je već gore navedeno, vidljivo je da

konačni produkti imaju značajan potencijal za citostatsko ili antimalarijsko djelovanje. Isto tako, iz

navedenih literaturnih podataka može se zaključiti da je provedeno istraživanje aktualno.

Ispitivanje biološkog djelovanja pripravljenih spojeva je u tijeku. Citostatsko djelovanje ispitat će

suradnici na Rega Institute for Medical Research, Laboratory of Virology and Chemotherapy, Leuven,

Belgija, te na Institutu Ruđer Bošković, dok će antimalarijsko djelovanje ispitati suradnici na Swiss

Tropical Institute, Basel, Švicarska.

Hrvoje Boić pokazao je iznimno snažan interes i motiviranost te je uložio puno vremena i truda u

izvođenje svih eksperimenata opisanih u ovome radu. Student je pokazao veliku volju, upornost,

samostalnost, kreativnost, znatiželju i želju za novim znanjima te sposobnost uspješnog savladavanja

prepreka tijekom eksperimentalnog rada, kao i kod pisanja samog rada. Mišljenja smo da bi ga priznanje,

kakvo je Rektorova nagrada, dodatno motiviralo za nastavak znanstveno-istraživačkog i nakon samog

studija.

Na temelju svega navedenog, smatramo da rad studenta Hrvoja Boića odgovara svim kriterijima

izvrsnosti te ga preporučamo za dodjelu Rektorove nagrade.

izv. prof. dr. sc. Zrinka Rajić Džolić

dr. sc. Kristina Pavić

5. Antonija Hanžek, Angela Milanović Učinak kvercetina na vijabilnost MDA-MB-231

stanica karcinoma dojke

Sažetak

Karcinom dojke najčešća je maligna bolest žena današnjice od koje u Republici Hrvatskoj godišnje

obolijeva oko 2500 žena, a umire njih više od 900. Terapija karcinoma dojke provodi se ovisno o stadiju i

molekularnoj vrsti bolesti. Veliki izazov predstavlja trostruko negativan karcinom dojke za koji ne postoji

specifična meta liječenja izuzev konvencionalnih opcija liječenja kirurškim zahvatom, radioterapijom ili

kemoterapijom. MDA-MB-231 stanična je linija karcinoma dojke koji je negativan na ekspresiju

receptora estrogenskog, progesteronskog i HER2 humanog epidermalnog faktora rasta. Karakterizira ga

agresivnost, visok stupanj proliferacije i brzog rasta sa tendencijom metastaziranja što rezultira i lošijom

prognozom. Prema najnovijim spoznajama, interes u kontekstu prevencije i antitumorske terapije

usmjerava se na prirodne spojeve flavonoide. Bioflavonoidi su polifenolni spojevi sa pozitivnim učincima

na zdravlje čovjeka. Kvercetin je predstavnik bioflavonoida sa širokim spektrom biološke i farmakološke

aktivnosti. Pored značajne antiupalne i antioksidativne aktivnosti, kvercetin djeluje antikancerogeno i

antiproliferativno usporavajući razvoj tumora i napredak različitih vrsta karcinoma. Tumorske stanice

reprogramiraju svoj energetski metabolizam i troše velike količine glukoze pojačano eksprimirajući

GLUT transporter za unos glukoze u stanicu. Kvercetin djeluje kao inhibitor GLUT1 transportera

reducirajući tako mogućnost malignih stanica za iskorištenje glukoze glikolizom. Kvercetin ima i

proapoptotičko djelovanje na maligne stanice karcinoma dojke. Cilj ovog rada bio je ispitati učinak

kvercetina na vijabilnost, odnosno metaboličku aktivnost, morfologiju i apoptozu MDA-MB-231 stanica

karcinoma dojke pri različitim bioenergetskim uvjetima, odnosno koncentracijama glukoze (0, 1, 5, 10, 25

i 50 mM). Provođenjem MTT testa, pri svim koncentracijama glukoze pokazalo se da kvercetin uzrokuje

pad vijabilnosti tumorskih stanica nakon 24-satne i 48-satne izloženosti. Nakon bojanja MDA-MB-231

staničnih preparata hematoksilinom i eozinom i mikroskopiranja pokazalo se da kvercetin utječe na broj i

morfološke karakteristike stanica. Provođena je detekcija apoptoze TUNEL metodom (engl. Terminal

deoxynucleotidyl transferase-mediated dUTP nick end labeling) uz analizu fluorescentnom

mikroskopijom. Međutim, u navedenim bioenergetskim uvjetima i ispitanoj koncentraciji kvercetina od

100 mM nije zabilježena. Na temelju rezultata može se prepostaviti citotoksično i antitumorsko djelovanje

bioflavonoida kvercetina na MDA-MB-231 stanice karcinoma dojke i može poslužiti kao osnova za

daljnja ispitivanja mehanizama kvercetina na tumorske stanice.

Summary

Breast cancer is the most common malignant disease among women. Approximately 2500 women are

diagnosed annually in the Republic of Croatia and more than 900 of them die. Breast cancer therapy

depends on the stage and the molecular type of the disease. Major challenge is a triple negative breast

cancer. Except for conventional options including surgical treatment, radiotherapy or chemotherapy, there

is no specific treatment target. MDA-MB-231 is a breast cancer cell line with negative expression of

Autori Naslov estrogen, progesterone and HER2 (human epidermal growth factor 2) receptors. It is characterized by its

aggressive nature, high degree of proliferation and rapid growth with a high tendency of metastasis

resulting in a poor prognosis. According to the latest findings, interest in the context of prevention and

antitumor therapy is directed to natural flavonoid compounds. Bioflavonoids are polyphenolic compounds

with positive effects on human health. Quercetin is bioflavonoid with a wide spectrum of biological and

pharmacological activities. In addition to significant anti-inflammatory and antioxidant activity, quercetin

has anticarcinogenic and antiproliferative potential. It is proven to slow down tumour growth and

progression of various types of cancer. Tumor cells reprogram energy metabolism and consume large

amounts of glucose by overexpressing GLUT transporter for glucose uptake into the cell. Quercetin acts

as an inhibitor of GLUT1 transporter, thus reducing the ability of malignant cells to utilize glucose by

glycolysis which affects invasiveness. Quercetin also has proapoptotic effect on malignant breast cancer

cells. The aim of this experiment was to investigate the effect of quercetin on the viability or metabolic

activity, morphology and apoptosis of MDA-MB-231 breast cancer cells at different bioenergy conditions

defined by glucose concentrations (0, 1, 5, 10, 25 and 50 mM). MTT assay was performed and the results

showed that at all glucose concentrations, quercetin caused a decrease in tumor cell viability after 24-hour

and 48-hour exposure. After staining MDA-MB-231 cell preparations with haematoxylin and eosin and

microscopy, quercetin has been shown to affect number and morphological characteristics of cells. The

Apoptosis detection was performed by TUNEL method (Terminal deoxynucleotidyl transferase-mediated

dUTP nick end labeling) with fluorescence microscopy analysis. However, in these bioenergy conditions

and the tested concentration of 100 μM quercetin, apoptosis was not detected. Based on the results, the

cytotoxic and anti-tumor activity of the bioflavonoid quercetin on the MDA-MB-231 breast cancer cells is

observed and this experiment can serve as a basis for further experiments of quercetin mechanisms on

tumor cells.

Obrazloženje

mentora

Jozsef Petrik (jpetrik@pharma.hr)

Rad studentica Antonije Hanžek i Angele Milanović "Učinak kvercetina na vijabilnost MDA-MB-231

stanica karcinoma dojke" za prijavu na Natječaj za dodjelu Rektorove nagrade za akademsku godinu

2017./2018. izrađen je na Zavodu za medicinsku biokemiju i hematologiju Farmaceutsko-biokemijskog

fakulteta. Rad je izrađen u okviru Sveučilišne financijske potpore pod nazivom „Ekspresija gliceraldehid-

3-fosfat dehidrogenaze i glikoliza u stanicama karcinoma dojke“.

Cilj ovog rada bio je ispitati učinak kvercetina na stanice karcinoma dojke uz različite bioenergetske

uvjete. U ovom radu pratili smo učinak kvercetina uz različite koncentracije glukoze na vijabilnost

stanica, morfološke promjene i na apoptozu MDA-MB-231 stanica. U Hrvatskoj godišnje od karcinoma

dojke obolijeva oko 2500 žena, a umire njih više od 900. Terapija karcinoma dojke provodi se ovisno o

stadiju i vrsti same bolesti. Najčešće je riječ o kirurškom zahvatu koji se može kombinirati s terapijom

zračenjem i/ili kemoterapijom, hormonskom ili ciljanom terapijom. Prema dosadašnjim saznanjima,

kvercetin je jedan od djelotvornijih bioflavonoida. Pored značajne antiupalne i antioksidativne aktivnosti

te sprečavanja zgrušanja krvi, kvercetin usporava razvoj tumora i napredovanje različitih vrsta karcinoma

kao što su leukemija, rak dojke, debelog crijeva, jednjaka, endometrija i dr. Tumorske stanice

reprogramiraju svoj energetski metabolizam, pri čemu smanjuju efikasnost iskorištavanje energije. Troše

velike količine glukoze, pri čemu povećavaju ekspresiju transportera GLUT1 za unos glukoze u stanicu.

Kvercetin, pored navedenih učinaka, inhibira transporter GLUT1 te modulira energetski metabolizam

tumorskih stanica.

Dobiveni rezultati studentskog rada ukazuju da kvercetin utječe na energetski metabolizam MDA-MB-

231 stanica karcinoma dojke. Nadalje, prema našim rezultatima kvercetin ne utječe na proces apoptoze

tijekom 24 i 48 sati.

Medicinski fakultet

Autori Naslov

6. Borna Miličić

Povišena koncentracija uromodulina u urinu i

odsutnost polimorfizma rs13333226 gena UMOD -

potencijalni dijagnostički biljezi razvoja arterijske

hipertenzije

Sažetak

Uvod i ciljevi: Uromodulin je protein koji se izlučuje u debelom uzlaznom kraku Henleove petlje.

Njegova funkcije su brojne te je između ostaloga poznato da sudjeluje u regulaciji arterijskog tlaka (AT).

Opći cilj rada je postoji li povezanost odsutnosti alela G rs1333226 gena UMOD i povećane koncentracije

uromodulina u urinu s povišenim vrijednostima AT u općoj populaciji. Metode: U ispitivanje je uključeno

250 ispitanika. U ispitivanu skupinu svrstano je 98 ispitanika (AT iznad 130/80 mmHg), a u kontrolnu

152 (AT do 130/80 mmHg). Svim ispitanicima je izmjerena koncentracija uromodulina u urinu enzim-

imunokemijskom metodom te određen genotip za rs1333226 metodom PCR u stvarnom vremenu.

Rezultati: U kontrolnoj skupini prisutan je trend nižih koncentracije uromodulina u urinu, ali nema

statistički značajne razlike. Također, u kontrolnoj skupini uočen je blagi trend veće učestalosti G alela

Autori Naslov nego u ispitivanoj, ali bez statistički značajne razlike. Muški spol, dob, ITM i opseg struka značajno su

povezani s višim vrijednostima AT u cijeloj skupini. Zaključak: Uočene pozitivne korelacije između

koncentracije uromodulina u urinu, genotipa i vrijednosti AT pokazuju da je potrebno nastaviti ispitivanje

na većem uzorku ispitanika u cijeloj skupini. Ključne riječi: uromodulin, hipertenzija, polimorfizam, gen

UMOD

Summary

Introduction: Uromodulin is a protein excreted in the thick ascending limb of Henle's loop. It's functions

are numerous, among which is its participation in the regulation of arterial blood pressure (BP). The

general aim of this paper is to determine if a correlation exists between the lack of the G allele rs1333226

in the UMOD gene and increased concentration of uromodulin with increased values of BP in the general

population. Methods: A total of 250 participants were enrolled into the study. Ninety-eight participants

were included in the investigated group (BP above 130/80 mmHg) and 152 (BP up to 130/80 mmHg) in

the control group The urine concentration of uromodulin was determined in all participants by an enzyme-

immunochemistry method and the rs1333226 genotype by real-time PCR. Results: The trend of lower

concentrations of urine uromodulin was noted in the control group, but without a statistically significant

difference. Likewise, a slightly higher frequency of the G allele was noted in the control group, but again

lacking a statistically significant difference. Male sex, age, higher BMI and waist circumference are

significantly related to higher values of BP in the entire group. Conclusion: The positive correlation

between urine uromodulin concentrations, genotype and BP values noted in the investigation indicate a

need for its continuation but in a larger study population. Key words: uromodulin, hypertension,

polymorphism, UMOD gene

Obrazloženje

mentora

Bojan Jelaković (bjelakov@mef.hr)

Sveučilište u Zagrebu / Medicinski fakultet

Katedra za internu medicinu

Zagreb, 30. travnja 2018.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Povjerenstvo za znanstveni i umjetnički rad studenata

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU / MEDICINSKI FAKULTET

Povjerenstvo za ocjenu studentskih radova

Predmet: Mišljenje mentora o studentskom radu predloženom za Rektorovu nagradu

Zagreb, 30.4.2018.

Poštovani,

kao mentor pri izradi rada studenta šeste godine diplomskoga studija medicine na Medicinskom fakultetu,

Borne Miličića, dostavljam mišljenje zbog čega smatram da je njegov rad „Povišena koncentracija

uromodulina u urinu i odsutnost polimorfizma rs1333226 gena UMOD - potencijalni dijagnostički biljezi

razvoja arterijske hipertenzije“ potrebno predložiti za Rektorovu nagradu.

Osobno djelovanje studenta

Student Borna Miličić je samostalno izrazio želju za proširenjem znanja o etiologiji arterijske hipertenzije

kao globalnog javnozdravstvenog problema te mi se obratio s molbom da mu u tome pomognem. U tu

svrhu je detaljno proučio preloženu literaturu koja nije predmet redovnoga nastavnog programa i pokazao

naročit interes za predhipertenziju i čimbenike rizika progresie u trajnu arterijsku hipertenziju. U literaturi

je uočio kako se nakon GWAS studija gen za uromodulin, tj. određeni polimorfizmi navode kao

potencijalni važni čimbenici za nastanak arterijske hipertenzije i kronične bubrežne bolesti. Dodatno je

samostalno proučio tu literaturu i nakon razgovora smo dogovorili kako bi u velikoj bazi naših ispitanika

mogao analizirati povezanost uromodulina s arterijskim tlakom s molekularne strane (genotip) i s gledišta

ekspresije proteina – koncentracija uromodulina u urinu (fenotip).

Ispunio je sve do sada mu postavljene zadatke:

1.zadatak - probir ciljne skupine ispitanika prema kliničkim i biokemijskim značajkama iz ranije

oformljene velike baze ispitanika omogućio mu je da formira ispitivane skupine (hipertenzivnu i

kontrolnu) za ovo istraživanje;

2.zadatak- vještinu rada u molekularno-dijagnostičkom laboratoriju uz nadzor biologa i molekularnih

biologa što je koristio u određivanju genskog polimorfizma, te analizu uromodulina u urinu primjenom

imunoenzimske metode (ELISA);

3 zadatak - tijekom obrade rezultata stekao je znanja o statističkim specifičnostima obrade dobivenih

podataka;

Autori Naslov 4.zadatak – ponovnim čitanjem literature usporedio je dobivene rezultate s izvještajima drugih autora što

mu je omogućilo pripremu kvalitetne rasprave i donošenje odmjerenog zaključka.

Primjenjivost

Student Borna Miličić se u raspravi osvrnuo na dosadašnja istraživanja iz istoga područja te obrazložio

svoje rezultate u usporedbi s do sada poznatim znanjima i naveo ograničenja svoga rada. Iznio je završne

zaključke kao i preporuke za daljnja istraživanja. Rezultati njegova rada će biti od koristi budućim

istraživanjima s krajnjim ciljem otkrivanja patofiziološkog mehanizma povezanosti proteina uromodulina

i nastanka arterijske hipertenzije.

Kreativnost

Kreativnost studenta Borne Miličića se očituje u samostalnom pronalaženju znanstvene literature s

tematikom njegova rada te postavljanjem znanstvenoga pitanja - hipoteze koja još nije u literaturi

odgovorena. Nadalje,njegova kreativnost je prepoznata u pisanju članka gdje je u raspravi usporedio

dobivene rezultate s rezultatima do sada objavljenih istraživanja.

Oprema rada

Rad je zamišljen kao eksperimentalni znanstveni rad koji kombinira epidemiološke, kliničke i

laboratorijske podatke te je na taj način razrađen, rezultati su jasno prikazani tabličnim prikazom, ali i

grafičkim elementima pa je čitanje i praćenje rada jednostavno. Student Borna Miličić je naveo sve

korištene izvore literature.

S poštovanjem,

Mentor: prof.dr.sc. Bojan Jelaković

7. Luka Lovrenčić Upala dure mater izazvana eksperimentalnim

rinosinusitisom štakora

Sažetak

Uvod. U eksperimentalnim štakorskim modelima pokazano je da su neka stanja iz područja

ekstrakranijalne inervacije trigeminalnog živca povezana s neurogenom upalom dure mater. To je

pokazano za eksperimentalni artritis temporomandibularnog zgloba te upalu mišića lica. Epidemiološke

studije su pokazale da su neka stanja nosa i paranazalnih sinusa (alergijski rinitis, kronični sinusitis)

povezane s povećanom učestalošću primarnih glavobolja. Ciljevi. Cilj je ovoga rada istražiti povezanost

upale dure mater s kemijskom upalom nosne sluznice izazvanom formalinom i neurogenom upalom nosne

sluznice izazvanom kapsaicinom te vidjeti aktivira li ta upala spinalnu kaudalnu trigeminalnu jezgru.

Materijali i metode. Muškim Wistar štakorima je upala nosne šupljine i sinusa izazivana intranazalnom

injekcijom formalina (2.5 %) ili kapsaicina (0.1 %). Kvantifikacija upale nosne sluznice i dure izvršena je

spektrofotometrijskim mjerenjem Evansovog modrila iz tkiva. Aktivnost spinalne kaudalne trigeminalne

jezgre mjerena je imunohistokemijskim bojanjem na c-Fos protein. Rezultati. Kapsaicin i formalin dani u

nosnu šupljinu uzrokuju jaču ekstravazaciju Evansovog modrila tj. upalu u nosnoj sluznici i duri mater u

odnosu na fiziološku otopinu (p < 0.05). Postoji korelacija intenziteta upale dure mater i nosne sluznice

(R2 = 0,2712; p = 0.0155). Broj c-Fos pozitivnih stanica je veći u skupini tretiranoj formalinom u

usporedbi s fiziološkom otopinom (p < 0.01). Zaključak. Rezultati pokazuju da upala nosne šupljine može

izazvati upalu tvrde moždane ovojnice te upućuju da bi upala dure mater mogla biti jedna od

patogenetskih podloga primarnih glavobolja povezanih s bolestima nosa i paranazalnih sinusa.

Summary

Introduction. Experimental rat models have shown that some conditions located in area of extracranial

trigeminal innervation are associated with dural neurogenic inflammation. This was shown for

experimental temporomandibular joint inflammation and inflammation of facial muscle. Epidemiologic

data has shown that some conditions of nasal and paranasal cavities (allergic rhinitis, chronic sinusitis) are

associated with higher prevalence of primary headaches. Objectives. Aim of this paper is to explore

association of dural neurogenic inflammation to chemical inflammation caused by formalin and

neurogenic inflammation of nasal mucosa caused by capsaicin and to see if this inflammation causes

activation of spinal caudal trigeminal nucleus neurons. Materials and methods. Nasal and paranasal cavity

inflammation was caused by formalin (2.5%) and capsaicin (0.1%) in male Wistar rats. Quantification of

nasal mucosa and dural inflammation was done by spectrophotometric measurement of Evans blue tissue

content. Spinal caudal trigeminal nucleus activity was measured by immunohistochemical staining for c-

Autori Naslov Fos protein. Results. Capsaicin and formalin administered in rat nasal cavity cause more intense Evans

blue extravasation i.e. inflammation in nasal mucosa and dura compared to saline (p < 0.05). There is a

correlation between inflammation intensity of nasal mucosa and dura (R2 = 0,2712; p = 0.0155). Number

of c-Fos positive cells was higher when animals were intranasally administered formalin compared to

saline. Conclusion. Results show that nasal cavity inflammation can induce dural inflammation and

suggest that dural inflammation could be one of pathogenetic mechanisms of primary headaches

associated with conditions of nasal cavity and paranasal sinuses.

Obrazloženje

mentora

Ivica Matak (imatak@mef.hr)

Zagreb, 3.5.2018.

Povjerenstvu za znanstveni i umjetnički rad Sveučilišta u Zagrebu

Povjerenstvu za znanstveni rad studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Obrazloženje mentora znanstvenog rada studenta Luke Lovrenčića pod nazivom „Upala dure

mater izazvana eksperimentalnim rinosinusitisom štakora“ kojeg prijavljuje za natječaj za Rektorovu

nagradu u Akademskoj godini 2017./2018.

Potvrđujem da je kolega Luka Lovrenčić, student 6. godine Medicinskog fakulteta, samostalno napravio

istraživanje pod nazivom „Upala dure mater izazvana eksperimentalnim rinosinusitisom štakora“ u

Laboratoriju za molekularnu neurofarmakologiju, Zavoda za farmakologiju Medicinskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Luka Lovrenčić je uz pomoć mentora isplanirao i proveo istraživanje kojim se željela utvrditi moguća

veza između boli u nosnoj i sinusnoj šupljini i glavobolje. Naime, poznato je da ljudi s raznim

deformacijama septuma u nosnoj šupljini koje karakteriziraju tzv. kontaktne točke, učestalije pate od

glavobolja i migrena u odnosu na kontrolnupopulaciju. Stoga je Luka ispitao utjecaj iritansa kapsaicina

(ekstrakt ljute paprike i agonist TRPV1 receptora) i formalina (u malim koncentracijama agonist TRPA1

receptora) na pojavnost ekstravazacije kompleksa plazmenih proteina s bojom Evans Blue u nosnoj

šupljini i tkivu dure (korelat glavobolje). Osim samog rukovanja s eksprimentalnim životinjama kojeg su

izveli djelatnici Zavoda s dozvolom za rad na eksperimentalnim životinjama, Luka je sam

spektrofotometrijski izanalizirao tkiva. Osim toga, imunohistokemijskim metodama (bojenje ranog

genskog markera c-Fosa) je utvrdio da podražaj nosne šupljine izaziva snažnu aktivaciju neurona u

trigeminalnoj kaudalnoj jezgri zaduženoj za nocicepciju. Pritom je Luka sam spazio korelaciju između

bihevioralnih pokazatelja i c-Fos ekspresije, te korelaciju između intenziteta nosne i duralne upale. Kod

pisanja teksta Luka je sam detaljno istražio literaturu i napravio originalnu sintezu. Cjelokupni

eksperimentalni dio istraživanja je radio tijekom 11 mjeseci (5. mjesec 2017-4. mjesec. 2018).

Ovim istraživanjem Luka je dao važan doprinos u razumijevanju nastanka glavobolje kod ljudi kojipate

od rinosinusitisa. Budući da su rezultati ovog istraživanja u cijelosti proizašli iz podataka i analiza

dobivenih prilikom njegova samostalnog rada, smatram da ovaj rad zadovoljava sve kriterije izvrsnosti

postavljene od strane Medicinskog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu, te predlažem Povjerenstvu da

studentski rad Luke Lovrenčića razmotri na natječaju za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini

2017./2018.

S poštovanjem,

Dr. sc. Ivica Matak, znanstveni suradnik

Laboratorij za molekularnu neurofarmakologiju

Zavod za farmakologiju

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Šalata 11, 10 000 Zagreb

8. Paulo Zekan Utjecaj steviol glikozida na apsorpciju etanola u

štakora

Sažetak

Cilj istraživanja bio je odrediti utjecaj prirodnih niskokaloričnih zaslađivača steviol glikozidi na

apsorpciju etanola u krv štakora i usporediti taj utjecaj s utjecajem saharoze i umjetnog niskokaloričnog

zaslađivača ciklamata. 144 Witsar štakora raspoređena su u 4 skupine, te je svakom štakoru intragastrički

aplicirano 1500 mg/kg etanola u obliku v/v=16% alkoholne otopine, koja je ovisno o skupini bila

zaslađena različitim zaslađivačem: nezaslađene (K skupina), saharoza (S skupina), ciklamat (C skupina) i

steviol glikozidi (ST skupina). Uzorkovanjem iz repne vene oderđivali smo koncentraciju alkohola u krvi

10, 20, 40, 60, 90 i 120 minuta nakon i.g. aplikacije otopine. Određivani farmakokinetički parametri bili

su: koncentracija etanola u krvi 10 min nakon primjene (C10), maksimalna koncentracija etanola u krvi

(CMAX) i površina ispod krivulje ovisnosti koncentracije etanola o vremenu (AUC). C10 i CMAX bili su

značajno viši u K i ST skupinama u odnosu na S i C skupine. AUC je bio značajno viši u K skupini u

odnosu na S, C i ST skupine među kojima nije bilo statistički značajne razlike. Učinak steviol glikozida je

Autori Naslov specifičan u odnosu na druge zaslađivače i predstavlja prvi opis farmakokinetičke interakcije etanola i

steviol glikozida u in vivo modelu.

Summary

Steviol glycoside is increasingly being used as a non-caloric natural sweetener. The aim of this study was

to assess whether steviol glycoside affects ethanol absorption in rats and to compare its effect with the

effect of sucrose and artificial non-caloric sweetener cyclamate. 144 male Witsar rats were divided into 4

groups each being intragastrically administered 1500 mg/kg of ethanol in the form of the differently

sweetened v/v=16% alcoholic solutions: non-sweetened (C), sucrose sweetened (S), cyclamate sweetened

(CY), steviol glycoside sweetened (ST). The rats were blood sampled from the tail vein at

t=10,20,40,60,90,120 min after ethanol administration. Pharmacokinetic parameters determined included:

blood ethanol concentration at 10 min (C10), maximum blood ethanol concentration (CMAX) and area

under concentration vs. time curve (AUC). All pharmacokinetic values significantly differed between

groups. Post hoc analysis revealed C10 and CMAX were both significantly higher in C and ST group than

in S and CY group. On the other hand, AUC was significantly higher in C than in all other groups. Steviol

glycoside affects ethanol absorption uniquely compared to other sweeteners studied. This research

represents first description of pharmacokinetic interaction of ethanol and steviol glycoside in an in vivo

model.

Obrazloženje

mentora

Alenka Boban Blagaić (abblagaic@mef.hr)

Predmet: Obrazloženje mentorice o studentskom znanstvenom radu „Utjecaj steviol glikozida na

apsorpciju etanola u štakora“, autora studenta Paula Zekana, koji je predan na natječaj za dodjelu

Rektorove nagrade u akademskoj godini 2017/2018.

Poštovani,

Student 5. godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Paulo Zekan me u rujnu 2016. godine

zamolio da mu budem mentorica na istraživanju kojeg je potpuno samostalno osmislio. U nastavku naše

suradnje pomogla sam mu u izradi detaljnog plana istraživanja kao i u pripremi dokumentacije za Etičko

povjerenstvo, te mu osigurala ljudske i materijalne resurse za uspješnu provedbu istraživanja.

Djelomične rezultate našeg istraživanja student Paulo Zekan je već uspješno prezentirao u obliku poster

priopćenja na „13th Croatian Student Summit CROSS13 “ u travnju 2017. i na mini-simpoziju „Europski

certificirani farmakolog – EuCP Program“ u studenom 2017.

U provođenju ovog istraživanja poštovani su najviši profesionalni standardi, a što dokazuje činjenica da je

student Paulo Zekan u veljači 2017. nakon završenog tečaja dobio Potvrdu o osposobljenosti osoba

odgovornih za planiranje i provođenje pokusa na životinjama, a u listopadu 2017. sudjelovao na radionici

„Dizajn pokusa na životinjama“.

Prijavljeni rad na jedinstveni način doprinosi znanosti u području farmakokinetike etanola. Naime, u

literaturi ne postoji niti jedan rad koji proučava utjecaj prirodnog niskokaloričnog zaslađivača steviol

glikozida na apsorpciju etanola u in vivo modelu.

Dobiveni rezultati na animalnom, štakorskom modelu pokazuju da različite vrste sladila u alkoholnim

napicima mijenjanju farmakokinetičke parametre apsorpcije etanola i predstavljaju osnovu za daljnja

istraživanja u humanoj studiji.

Navedeno bi bilo od značajne važnosti u svakodnevnom životu obzirom da bi osobe koje konzumiraju isti

tip alkoholnog pića, ali zaslađen s različitim zaslađivanima, bile različito sposobne obavljati svakodnevne

aktivnosti, poput upravljanja motornim vozilima.

Zaključno, smatram da rad „Utjecaj steviol glikozida na apsorpciju etanola“ zadovoljava sve kriterije

izvrsnosti i da predstavlja uspješnu realizaciju originalne studentske ideje.

S poštovanjem,

Izv.prof.dr.sc. Alenka Boban Blagaić

9. Dunja Leskovar Vitamin D u bolesnika sa sindromom iritabilnog

crijeva- status i modulatorni čimbenici

Sažetak

Novija istraživanja na široj populaciji ukazuju na opće prisutni deficit vitamina D koji je neovisan od

vanjskih čimbenika (npr. mjesto stanovanja, izloženost suncu). Hipovitaminoza vitamina D nastupa vrlo

često u stanjima poremećenog rada crijeva kao što je sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Svrha ovog rada

bila je odrediti status vitamina D u serumu 39 pacijenata s dijagnozom IBS. Dobiveni rezultati ukazuju na

manjak vitamina D u serumu većini ispitanika (72%) i uočeno je da ispitanici s višom koncentracijom

serumskog vitamina D pokazuju blaže simptome bolesti. Analizirajući njihova demografska obilježja i

navike (prehrana i pušenje) uočeni su zanimljivi trendovi u varijacijama vitamina D koji pokazuju da

ispitanici s BMI < 19 imaju najviše koncentracije serumskog vitamina D. Također smo uspoređivali status

vitamina D između ispitanika koji puše (niže vrijednosti) i nepušača (više vrijednosti) i ukazali na

statistički značajnu razliku (p=0,031). Naše istraživanje ukazuje kako veći unos vitamina D prehranom i

prestanak pušenja može pozitivno utjecati na povećanje serumske koncentracije vitamina D.

Suplementacija vitaminom D predstavlja obećavajući pristup u svrhu ublažavanja simptoma i poboljšanja

kvalitete života IBS pacijenata.

Autori Naslov

Summary

Recent population findings suggest a general presence of vitamin D deficiency which is independent of

external factors (e.g. place of residence, sun exposure). Hypovitaminosis of vitamin D is known to occur

very often in intestine disorders, such as irritable bowel syndrome (IBS). The scope of the present work

was to determine the vitamin D status in serum of 39 patients with a diagnosis of IBS. The obtained

results indicate a deficit of vitamin D for most of the subjects (72%) and confirm the fact that IBS patients

having higher vitamin D values show milder symptoms of disease. Analyzing patients’ demographic

characteristics and habits (diet and smoking), variations in vitamin D were observed and interestingly,

subjects with BMI < 19, show the highest levels of vitamin D. Additionally, we compared the vitamin D

status among smokers (lower values) and non-smokers (higher values) and have obtained statistical

significant difference (p =0,031). Our research suggests that higher vitamin D intake and smoking

cessation can have positive effect on increasing vitamin D in serum. Vitamin D supplementation

represents a promising approach aimed at improving the quality of life and mitigates the symptoms of the

IBS disease.

Obrazloženje

mentora

Donatella Verbanac (dverbanac@mef.hr)

Doc.dr.sc. Donatella Verbanac

Centar za translacijska i klinička istraživanja

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 30.travnja, 2018.

Poštovani,

Predmet: Obrazloženje i preporuka za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2017/18. kolegici

Dunji Leskovar, studentici 6. godine integriranog studije medicine

S velikim interesom za klinička područja medicine, posebno interne medicine (endokrinologija i klinička

prehrana), studentica Dunja Leskovar uključila se u rad projekta „Određivanje sastava mikrobiote, upalnih

biomarkera, nutritivnog i endokrinološkog statusa u pacijenata oboljelih od upalnih bolesti crijeva;

akronim MINUTE for IBD, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost (2014-2018). Dunja

Leskovar je uključena u sistematizaciju podataka endokrinološkog i nutricionističkog dijela ispitivanja.

Obavlja svoje zadatke savjesno, točno i odgovorno. Prikupila je podatke koji su omogućili pisanje rada

koji predlažemo za dodjelu Rektorove nagrade u 2018. godini.

U priloženom radu, Dunja Leskovar analizirala je status vitamina D u regrutiranih pacijenata koji boluju

od sindroma iritabilnog kolona, istražila je koji sve čimbenici mogu utjecati na serumske koncentracije

vitamina D i općenito je obradila opće prisutni problem nedostatne koncentracije vitamina D u populaciji.

U istraživanju studentica je na Zavodu za endokrinologiju (Klinički bolnički centar Zagreb) uz

neposrednu voditeljicu dr.sc. Ivanu Kraljević određivala status vitamina D, antropometrijske i

demografske karakteristike svih pacijenata te analizirala njihove navike. Uz pomoć dr.sc. Darije Vranešić

Bender (Odjel za kliničku prehranu, Klinički bolnički centar Zagreb) studentica je naučila analizirati

dnevnike prehrane i iz njih računati prosječan unos mikro i makronutrijenata što pridonosi budućem

kvalitetnijem kliničkom pristupu prema pacijentima. Redovitim radom od kuće te stalnim dolascima i

diskusiji s mentoricom (doc.dr.sc.Donatela Verbanac) i uz pomoć neposredne voditeljice dr.sc. Ivane

Kraljević, Dunja Leskovar upoznala se s radom na velikim projektima i znanstvenom pristupu rješavanju

problema i unapređenju zdravlja pacijenata. Studentica Dunja Leskovar jedna je od osnivača i

predsjednica studentske sekcije ''Sekcija za promociju pravilne prehrane i zdravlja'' te organizacijom

brojnih seminara i radionica nastoji približiti ostalim studentima pravilnu prehranu kao temelj zdravlja i

moguću prevenciju kardiovaskularnih bolesti i brojnih drugih.

Budući je riječ o studentici medicine, još jednom pohvaljujem interes Dunje Leskovar za translacijske

znanosti (temeljne i kliničke) i uvelike podržavam prijavu kolegice Dunje Leskovar za dodjelu Rektorove

nagrade u akademskoj godini 2017/18 za znanstveni rad pod naslovom „ Vitamin D u bolesnika sa

sindromom iritabilnog crijeva- status i modulatorni čimbenici“.

Srdačno,

Doc.dr.sc. Donatella Verbanac

10. Ana Rukavina

Povezanost izraženosti koštanog morfogenetskog

proteina 7 (BMP-7) u vaskularnim endotelnim

stanicama epigastričnih krvnih žila sa razinom

proteinurije kod bolesnika s transplantiranim

bubregom

Sažetak

Uvod. Koštani morfogenetski proteini (BMP) su čimbenici rasta s mnogo različitih funkcija u organizmu.

Njihova izraženost i učinak u bubrezima još uvijek su nepotpuno istraženi. Ishodi transplantacije bubrega

uglavnom se procjenju prema čimbenicima rizika od strane darovatelja bubrega. Među važne pokazatelje

ishoda transplantacije ubraja se i proteinurija. Cilj. Ispitati povezanost izraženosti BMP-7 u endotelu i

mediji krvnih žila primatelja sa ishodom transplantacije nakon 5 godina, te podići svijest o ovom

potencijalnom prediktoru ishoda transplantacije. Ispitanici i metode. Istraživanje je provedeno na uzorku

od 68 ispitanika od kojih 58 (85,3 %) transplantiranih, a 10 (14,7 %) ispitanika su bili kontrole. Određen

Autori Naslov je stupanj izraženosti BMP u uzorku epigastrične arterije uzetom prilikom transplantacije. Ispitanici su

praćeni u periodu od 5 godina. Nađena je statistički značajna povezanost izraženosti BMP-7 i proteinurije

5 godina po transplantaciji bubrega (p=0,05). Zaključak. Izraženost BMP-7 u endotelu krvnih žila

primatelja bubrežnog presatka je statistički značajno povezana sa proteinurijom 5 godina poslije

transplantacije. BMP-7 u krvnim žilama primatelja, potencijalno je važan prediktor ishoda transplantacije

bubrega, i mogućnosti pojave proteinurije

Summary

Introduction. Bone morphogenic proteins (BMP) are growth factors associated with numerous different

functions in the body. Their expression and effect in the kidneys are still incompletely discovered. Kidney

transplantation outcomes are mainly estimated according to kidney donor risk factors. Proteinuria is

included among important indicators of kidney transplantation outcome. Aim. To assess the relation

among BMP-7 expression in the epigastric artery endothelium and intima media of kidney transplant

recipient, with transplantation outcome after 5 years. To raise the awareness of this potential

transplantation outcome predictor. Patients and methods. This study was conducted on a sample of 68

subjects of which 58 (85,3%) transplanted, and 10 (14,7%) subjects were control group. BMP expression

level was defined in the epigastric artery samples which were collected during transplantation. Subjects

were monitored through a 5-year period. A statistically significant correlation between the expression of

BMP-7 and proteinuria 5 years after transplantation has been found (p=0,05). Conclusion. BMP-7

expression in vascular endothelial cells of epigastric blood vessels is significantly correlated with

proteinuria 5 years after transplantation. BMP-7 in blood vessels of transplant recipient is a potentially

important predictor of kidney transplantation outcome, as well as proteinuria appearance.

Obrazloženje

mentora

Željko Kaštelan (zkastela@mef.hr)

Studentica Medicinskog fakulteta Ana Rukavina je izradila rad „Povezanost izraženosti koštanog

morfogenetskog proteina 7 (BMP-7) u vaskularnim endotelnim stanicama epigastričnih krvnih žila sa

razinom proteinurije kod bolesnika s transplantiranim bubregom“ kao nastavak zajedničkog projekta

transplantacijskog tima Kliničkog bolničkog centra Zagreb koji za cilj ima istraživanje vaskularnih

kalcifikacija u bolesnika sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Republika Hrvatska je jedna od

vodećih zemalja svijeta po broju učinjenih transplantacija bubrega. Povećanjem broja transplantacija

ujedno se povećava i broj bolesnika sa različitim pridruženim bolestima i bolesnika starije životne dobi

koji se podvrgavaju takvom obliku nadomještanja bubrežne funkcije. Upravo su kardiovaskularne bolesti

vodeći uzrok smrti u populaciji bolesnika s transplantiranim bubregom, a njihova patogeneza još nije

posve razjašnjena. Dosadašnja istraživanja čimbenika koji utječu na ishode transplantacijskog liječenja se

zasnivaju na biološkim materijalima darovatelja bubrega. Ovim smo istraživanjem otvorili područje koje

ukazuje da izraženost koštanog morfogenetskog proteina 7 u epigastričnoj arteriji primatelja prije

transplantacije bubrega, korelira sa razvojem proteinurije u poslijetransplantacijskom praćenju. Kako je

upravo proteinurija jedan od ključnih čimbenika preživljenja presatka, rezultati ovog istraživanja

predstavljaju značajan iskorak u razumijevanju poslijetransplantacijskih patoloških promjena i pružaju

potencijal za daljnji razvoj transplantacijskog liječenja kroz translaciju rezultata dobivenih kombinacijom

bazičnog i kliničkog istraživanja. Rezultati istraživanja pokazuju da na razvoj proteinurije nakon

transplantacije bubrega mogu utjecati i biološka obilježja primatelja poput izraženosti koštanog

morfogenetskog proteina 7 u endotelu krvnih žila. To pruža potencijal za izvanjsku primjenu koštanog

morfogenetskog proteina u prevenciji i liječenju patoloških promjena u transplantiranom bubregu, što

predstavlja zanimljivo područje za daljnja istraživanja. Rezultati rada biti će objavljeni u sklopu s ostalim

rezultatima dobivenim ovim velikim zajedničkim projektom, pri čemu će Ana Rukavina biti jedna od

koautora na radu.

11. Petra Sedinić, Mirta Šašić

Povećavaju li postupci medicinski potpomognute

oplodnje rizik od neželjenog perinatalnog ishoda u

prijevremeno rođenih blizanaca?

Sažetak

Broj neplodnih parova u danšnje vrijeme sve više raste, a s njim i potreba za liječenjem neplodnosti.

Medicinski potpomognuta oplodnja (MPO) jedna je od terapijskih mogućnosti, a podrazumijeva postupke

tijekom kojih se in vitro manipulira humanom oocitom i spermijem ili embrijem, s ciljem postizanja

trudnoće. Proveli smo retrospektivnu studiju na Zavodu za perinatalnu medicinu, Kliničkog bolničkog

centra Zagreb u Zagrebu. Prikupljena je medicinska dokumentacija o 88 blizanačkih trudnoća začetih

nakon MPO i 147 blizanačkih trudnoća začetih prirodnim putem u razdoblju od 5 godina. Glavni cilj

našeg istraživanja bio je utvrditi postoji li poveznica između prijevremeno rođenih blizanaca začetih

nakon MPO i neželjenog perinatalnog ishoda, na što su rezultati nekih dosadašnjih studija upućivali.

Tijekom istraživanja zabilježili smo veći broj primipara među ženama koje su začele postupcima MPO,

kao i to da su one bile statistički značajno starije od žena koje su začele prirodnim putem (31.26 naspram

29.23 godina, p < 0.005). Nakon provedene studije, dobiveni rezultati dovode do zaključka kako nema

statistički značajne razlike u perinatalnim ishodima prijevremeno rođenih blizanaca začetih nakon MPO i

onih začetih prirodnim putem.

Summary

At the moment, the infertility rate among couples is getting higher and so is the need for treatment. One of

the treatment options is assisted reproductive technology (ART), which includes treatments and

procedures consisting of in vitro handling of both human oocytes and sperm or embryos for the purpose of

establishing a pregnancy. We conducted a retrospective study at the Department of Maternal/Fetal

Autori Naslov Medicine, University Hospital Centre Zagreb in Zagreb, where we collected medical records of 88 twin

pregnancies conceived by ART, as well as the records of 147 twin pregnancies conceived naturally. Our

main goal was to determine if there was a link between ART twin preterm pregnancies and a higher

percentage of adverse perinatal outcomes, as some studies had reported before. During our research we

found that the women who conceived by ART were significantly older, as opposed to the women who

conceived naturally (31.26 vs. 29.23, p < 0.005). Besides, there were more primiparas among the former

as well. As a result of our study we concluded that there was no statistical significance in adverse

perinatal outcomes between preterm twins that were conceived by ART and those conceived naturally.

Obrazloženje

mentora

Vesna Elveđi Gašparović (velvedji@mef.hr)

Danas je s neplodnošću suočeno 15-17% parova. Glavni je razlog- odgađanje rađanja na tridesete godine

žene, kada već prirodno opada plodnost i raste potreba za postupcima potpomognute oplodnje. U

usporedbi s prirodnim zanošenjem, u postupcima asistirane reprodukcije, učestalost blizanačke trudnoće

povećana je 20 puta.

Blizanačka trudnoća nosi povišen rizik za majku i dijete i zahtjeva intenzivan nadzor u trudnoći i

porođaju. Danas se porast učestalosti komplikacija i nepovoljnog ishoda u djece iz višeplodnih trudnoća

pripisuje prijevremenom rođenju.

U većini se ranijih istraživanja još uvijek strahuje kako je ishod blizanaca nakon izvantjelesne oplodnje

lošiji nego kod onih spontano zanijetih. Razlog nije poznat. Potencijalni uzroci mogu biti brojni,

uključujući postupak IVF-a sam po sebi, a čiji je značaj za potencijalno nepovoljan perinatalni ishod

istraživan u ovome radu. Dobiveni rezultati neizmjerno su važni jer ukazuju da prijevremeno rođeni

blizanci iz IVF trudnoća imaju jednak perinatalni ishod kao i oni spontano zanijeti, te da tijek i ishod

blizanačkih trudnoća iz postupaka asistirane reprodukcije, rođenih u centru tercijarne skrbi prolazi bez

značajnih opstetričkih komplikacija i nepovoljnog ishoda.

12. Paula Marinović, Laura Pavičić Da li su male tjelesne promjene češće u bolesnika s

mentalnim poremećajima?

Sažetak

Male tjelesne promjene (MPA) su suptilne strukturne tjelesne pogreške koje potječu iz prenatalnog

razdoblja. Prema neurorazvojnoj teoriji shizofrenije, genetski i epigenetski čimbenici imaju podjednak

utjecaj na razvoj strukturnih i funkcionalnih abnormalnosti. U dosadašnjim istraživanjima analizirala se

prisutnost MPA u pacijenata sa shizofrenijom, bipolarnim poremećajem, Touretteovim sindromom i

nekim drugim psihičkim poremećajima. Iako se do sada nisu koristile u kliničkoj praksi, MPA bi mogle

imati važnu ulogu u poboljšanju psihijatrijske dijagnostike. Cilj ovog istraživanja bila je ustanoviti imaju

li MPA šake dijagnostičku vrijednost u razlikovanju psihotičnih poremećaja od ostalih dijagnoza, te od

zdravih ispitanika. Istraživanje je provedeno na 100 bolesnika Klinike za psihijatriju KBC Zagreb te na

100 zdravih ispitanika. Postojanje anomalija ocjenjivalo je dvoje obučenih ispitivača. Rezultati su

pokazali da postoje značajne razlike u pojavnosti MPA između bolesnika i kontrolne skupine, kao i

razlike između bolesnika sa psihotičnim poremećajem i zdravih ispitanika. Unatoč rezultatima prethodnih

istraživanja koja su potvrdila postojanje karakterističnih MPA za shizofreniju, ovom analizom nije

potvrđena niti jedna anomalija koja bi bila specifična za taj poremećaj. Štoviše, rezultati ove analize

pokazali su da se sve MPA javljaju s podjednakom učestalošću u bolesnika sa shizofrenijom i bolesnika s

ostalim psihozama.

Summary

Minor physical anomalies (MPA) refer to subtle morphological deviations that form as a part of prenatal

development. According to the neurodevelopmental hypothesis of schizophrenia, genetic and epigenetic

factors both contribute equally to the development of morphological and functional abnormalities and in

the studies so far, the presence of MPA in patients with schizophrenia, bipolar disorder, Tourette

syndrome and some other psychiatric illnesses, has been analyzed. Although MPA haven’t yet been used

in the clinical practice, they could play an important role in the improvement of psychiatric diagnostic

methods. Aim of this study was to determine whether the MPA of the hand can distinguish psychotic

patients from patients with non-psychotic diagnosis as well as from the healthy individuals. 100 patients

from the University hospital of Zagreb,Department of psychiatry were included in the study along with

100 healthy control subjects. The biomarkers were examined by two previously trained examiners.

Results showed significant differences in the quantity of MPA between the patients and the control group,

as well as differences between patients with psychosis and the healthy subjects. Despite the fact that

previous studies demonstrated characteristical distribution of specific MPA in schizophrenia, this study

did not prove such results. Moreover, this study showed that all the MPA are equally common in both

schizophrenia and other psychosis.

Obrazloženje

mentora

Alma Mihaljević-Peleš (amihalje@mef.hr)

Predmet: Preporuka za rektorovu nagradu: Da li su male tjelesne promjene češće u bolesnika s mentalnim

poremećajima?

Znanstveni rad studentica Paule Marinović i Laure Pavičić, pod naslovom: Da li su male tjelesne

promjene češće u bolesnika s mentalnim poremećajima? predstavlja originalno znanstveno djelo izrađeno

pod mojim mentorstvom. Studentice su cijelo istraživanje, od ideje, pretraživanja literature, formiranja

ciljeva i hipoteze, samog istraživanja, obrade rezultata, kao i pisanja rada obavile same, uz vrlo malu

korekciju i pomoć, što se odnosilo na metodologiju znanstvenog istraživanja i pisanja rada, te korištenje

Autori Naslov znanstvene terminologije. Znanstveni rad donosi važan znanstveni doprinos ranoj i objektivnoj

dijagnostici psihijatrijskih poremećaja. Odavno je poznato da postoje tzv. mali klinički znakovi koji prate

određene psihičke i tjelesne poremećaje. Njima se međutim, ne pridaje dovoljna važnost u današnjoj

dijagnostici, jer postoje sofisticiranija tehnološka rješenja za objektivnu dijagnostiku. Međutim psihijatrija

je i danas disciplina, koja uprkos razvoju tehnologije, nema objektivnih dijagnostičkih pokazatelja, koji bi

rano pokazali i potvrdili pojedine psihijatrijske dijagnoze. Zato ovakva istraživanja, predstavljaju

neprocjenjivi doprinos u ranoj dijagnostici i ispravnom provođenju liječenja kod psihijatrijskih bolesnika.

Potvrdom, da psihotični poremećaji imaju male tjelesne promjene, lako vidljive i dostupne dijagnostici,

sigurnije ćemo pristupiti liječenju s antipsihoticima, koji su metoda izbora kod psihotičnih bolesnika. To

je od osobite važnosti za mlađe bolesnike, koji još uvijek nemaju razvijenu kliničku sliku i pravovremeno

provedeno liječenje može spriječiti progresiju bolesti i produžiti očuvanje kognitivnih funkcija bolesnika,

te time osigurati njihovo bolje radno i socijalno funkcioniranje u društvenoj zajednici.

Sukladno tome osobito preporučam ovaj rad, jer predstavlja izvorno znanstveno djelo s važnim

znanstvenim doprinosom za svakodnevnu psihijatrijsku praksu.

U Zagrebu, 30. travnja 2018.

Mentor:

Prof. dr. sc. Alma Mihaljević-Peleš

13. Ivan Kapetanović

Utjecaj patohistološkog nalaza intrakranijskog

tumorskog procesa u odrasloj dobi kod bolesnika s

učinjenom stereotaksijkom biopsijom

Sažetak

Tumor na mozgu je masa abnormalnih stanica u mozgu i predstavlja ozbiljan problem. Tumori središnjeg

živčanog sustava se mogu podijeliti u dvije skupine, primarni tumori na mozgu i metastatski tumori na

mozgu. Primarni tumori se još mogu podijeliti na benigne i maligne. Dijagnoza se temelji na kliničkoj

slici, neurološkom pregledu, slikovnim metodama (kompjuterizirana tomografija, magnetska rezonancija,

rendgen lubanje) i biopsiji mozga, kojom se postavlja konačna dijagnoza. Liječenje se zasniva na

kirurškom liječenju, radioterapiji i kemoterapiji. Nisu svi tumori operabilni, postoje i inoperabilni.

Inoperabilni su oni koji se nalaze na nedostupnom mjestu u mozgu, ili oni koji se sasto