DUH PALESTINE

IZLOŽBA RADOVA

PALESTINSKIH UMJETNIKA

Priredio: Marjan Hajnal

25. JANUAR 2011.

Luka Jafo – 2011.

Svi zajedno na okupu, u miru, bez razlika

Izrael, to je Jafo. Najstarija luka na svijetu, datira već od polovine osmog milenijuma p.n.e. Nigdje nije kontrast do te mjere prerastao u harmoniju. Na ulazu u samu luku je opasni stjenjak “Andromeda”, kobno mjesto za mnoge neoprezne pomorce, a u sjevernom produžetku je pješčani žal koji povezuje stari Jafo sa modernim Tel-Avivom. Južno je uz obalu s Jafom spojen Bat-Yam (kćerka mora).

Prema mitskoj predaji, na obalu pred Jafom je kit izbacio Jonu. Mnoštvo arheoloških svjedočanstava posijanih po brežuljku iznad luke (s predivnom panoramom Tel-Aviva i šire okoline) govore iz sedimentiranih slojeva o prošlosti. Mnoge vojske su defilovale tokom burne povijesti ulicama Jafa. Danas se na platou iznad luke šepure smiješne figure Napoleona, palme i stari topovi. Boravak u podzemnom muzeju je poseban doživljaj. U luci, stari brodići, miris ribe, turisti, Arapi i Jevreji zajedno, europski Mediteran na Bliskom istoku. To je lijepi spoj usklañenih razlika zvanih – Jafo.

Najvjerovatnije da će prerasti u stalnu, postavka palestinske moderne umjetnosti, u privatnoj galeriji u Jafu, (“Jaffa Salon of Palestinian Art”, JSOPA), rezultat je udruženog djelovanja grupe izraelskih i palestinskih entuzijasta. Galerija je otvorena 15. maja 2010. Za Palestince je Dan nezavisnosti Izraela označen kao “Nekba”, Dan katastrofe, kada je 700.000 Palestinaca moralo napustiti svoje domove. Zato dio likovnih ostvarenja nosi pečat nepreboljene sudbine, svjedočeći o nepravednom stradanju. Palestinci nisu krivi što su Palestinci i što su žrtve politike velikih sila.

Postavku izložbe inicirao je Izraelac Yair Rothman prilikom susreta sa Palestincem, slikarom i skulptorom, kustosom galerije u njegovoj rodnoj Tamri u zapadnoj Galileji, Ahmadom Kanaanom, studentom likovne akademije “Becalel” u Jerusalimu. Muzeologiju je studirao u Tel-Avivu. Zajedničkom radu Rothmana i Kanaana pridružiće se Amir Neuman Ahuvia, novinar i društveni aktivist. Njih trojica dolaze na ideju da osnuju galeriju palestinske umjetnosti sa suštinskim ciljem okupljanja umjetnika Palestinaca na centralnoj i zvaničnoj pozornici izraelskog javnog života, pred publikom koja poštuje umjetnost. Odgovorni za luku Jafo su pozitivno odgovorili. U prošlosti je Jafo bio prijestonica palestinskog kulturnog stvaralaštva. Galerija povezuje ne samo umjetnike, ona povezuje i meñusobno razdvojene ideologije pripadne pojedinim regijama u Izraelu pod palestinskom upravom. Meñu tridesetak autora nalaze se poznata imena: Nabil Anani, Ahmad Kanaan, Usama Said, a od novih, Nihad Dabit, Karim Abu Shakra, Said Abu Shakra, Mihael Halak, Bothayna Melhen, Muhammed Fadel, Ruan el Hava, Enissa Assker, Dina Mattar, Khader Vishah, Zohadi Kadri, Nada Natour, Mirwat Issa, Ibrahim Nubani, Rania Akel, Rani Zahrawi i Said El Nahari

KAMENOG SRCA

Uobičajene su predstave o Izraelu – aparthejd, intifada, teror, mržnja, strah, patnja, bol. Meñutim, prema postavci umjetničkih ostvarenja čiji su autori Palestinci, na izložbi u luci Jafo, stiče se dojam da u sfere slobode ekspresije nije uspio prodrijeti nezasiti moljac teokratsko-politikantskog totalitarizma. Time se još jednom može iskazati sud da je u svojoj samobitnosti umjetnost bila i ostaće apoteotički nepotamnjivi briljant, preživio u sumračju besmisla narkotizirane i već nasmrt ranjene društvene realnosti.

Drevna luka Jafo, nadomak modenog Tel-Aviva, intenzivno se preureñuje. U jedinom, čini se, preostalom slobodnom prostoru, neuglednom ambijentu, ustvari, hangaru korišćenom za parking vozila, sa prljavim zidovima i još uvijek jasno vidljivim žutim linijama na asfaltu, cijela ta izložba djeluje pomalo nestvarno. Reklo bi se, intifada na drugi, malo bolji način. Eksponati se svojim motivima i porukama mogu podijeliti u dvije grupe:

- Protest - Pluskvamperfekt (idila, nostalgija, tradicija, religioznost, bezvremenost)

Najsnažnije dojmove svakako izazivaju radovi koji su natopljeni ekstraktom čežnje za mirom i životom dostojnim čovjeka.

Nihad Dabit “Pobjeda” (željezo i kamen)

Pobjeda? Zavisi kako se promatra. Arapski konj koji mrvi zapadnu civilizaciju? Pirova pobjeda. Nema u njoj pobjednika i pobijeñenoga. Možda je kamen posljednji svjedok.

Izrael kao sofisticirani konj? Kom su i srce i mozak zamijenjeni kamenom, a tijelo oblikovano žicom, gazeći preko autentične armature izdvojene iz porušenih arapskih kuća, sapleten u te krhotine apsurda iz kog odzvanjaju ponos i prkos. Nad Izraelom je kob neuspjele sinteze preživjelog duha Sparte i moderne epohe silicijuma. Nevidljivi jahač, do krvi, do smrti, mamuzama podstiče svoga konja i tjera ga u ludi samoubilački trk. Izrael je kao jadni konj, plijen pomahnitalog jahača. A on se ceri, nekad u potaji, nekad glasno. I juri, i gaziće, dok ne pregazi vlastitu sjenu, osim ako, ne bude li prekasno, konj ne uspije da ga zbaci prije ponora kom se apokaliptik zaputio. Neurastenija, bez spokoja, slama dobrotu i samilost. Pred prijetećom lučom uništenja, hoće li iko biti pošteñen?

GAZA – PALESTINSKA GUERNICA (poreñenje i naziv slike – M.H.)

Karim Abu Shakra (ulje na platnu)

26. aprila 1937. Godine, na poziv generalisimusa Franca, njemački avioni bombardovali su baskijski gradić Guernicu. Potresen tom tragedijom i pogibijom više stotina nedužnih stanovnika, Pablo Picasso slika monumentalnu sliku nazvanu po nesrećnom gradu. Ne manje snažnu alegoriju ostvario je arapski slikar Karim abu Shakra, na platnu približno istih dimenzija kao i Picassova slika.

Tokom januara mjeseca 2009. godine od izraelskog bombardovanja Gaze poginulo je 1416 ljudi, 416 dece i 106 žena, dok je njih 5.320 ranjeno, uključujući 1.855 dece i 795 žena. Uništeno je više od 4.000 objekata, 20.000 je teško oštećeno, 1.500 fabrika, 20 džamija.

Karimovo predstavljanje strahote nasilne smrti neodoljivo priziva zvuk, grmljavinu detonacija koje podsjećaju na nenadoknadivost svakog prekinutog života. Dok je Picassova slika razlomljena u dvadeset četiri fragmenta, Karim svojstveno epopejskim bliskoistočnim uzusima unosi kontinuitet vremena, spaja početak i kraj, kao da nastoji saviti platno u kružnicu, kojom obavija prostor povijesti ispunjen užasom i besmislom bratoubilaštva. Taj otvoreni dvodimenzionirani svitak evokacijski je materijalizirani eho, gradacijski uvećan do grandioznog, očajničkog, beskonačnog, a zanijemjelo-sleñenog vapaja sa slike Edvarda Muncha “Krik”.

Dina Matter “Izmeñu snova i jave” (ulje na platnu)

Karim Abu Shakra Vjerom, bez okvira, getoa, preko svih ograda

“Sjećanje na djetinjstvo” (ulje na platnu)

EGZODUS

Ahmad Kanaan, “Izbjeglica” (ulje na platnu)

“I znaj da sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom, po trnju i po kamenju.

O Bože, Bože, žeže tvoja riječ, tijesno joj je u grlu i željna je da zavapi...”

Put u beskraj, u nebo, natrag k Ocu. A nada? Je li to ona koja ostaje posljednja? Ili je ona utopijska varka za one

kojima nije preostalo ništa drugo, pa možda čak ni da se nadaju?

Nihad Dabit “Odlazak”

NEKBA

Sulejman Mensur “Maslinjak” (ulje na platnu)

Ima li tužnijeg prizora? Tonuća otadžbina

Razumljivo je da se “Nekba” (araps. Katastrofa, gubitak doma i domovine, egzodus) snažno odrazila na sve segmente života Palestinaca.

Sagorjela muzika (šibice)

Ahmad Kanaan (ulje na platnu)

Nijedan komentar ne bi vrijedio

Zaštićena? Ne, samo smjeli pokušaj da se mala kornjača pokrivena šljemom naruga sofisticiranoj ljudskoj megatehnici. Zar od onog što joj je priroda podarila može nešto biti perfektnije? Militarizirana, poljuñena, priroda se već odavno pobunila i pitanje je samo dana kada će zbaciti sa svojih leña nepotrebni teški lažni štit i kazniti njegovog izumitelja.

ŽENA

Michael Halak “Džina” (ulje na platnu) Halil Rayan “Trudnica” (bronza)

Blagoslov, trijumf, oda životu

Mir, dom, hljeb i majčinstvo – nauzvišenija filosofia

Halil Rayan (bronza)

Halil Rayan “Djevojčica u molitvi” (bronza) Michael Halak “Arapska žena” (ulje na platnu)

Khader Vishah “U pustinji” (ulje na platnu) Ahmad Kanaan “Snovi” (ulje na platnu)

Khader Vishah “U pustinji” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Snovi” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Sestre” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Arapkinja” (ulje na platnu)

Mohammed Kawadžri “Zemlja Kna’an” (akrilik na platnu)

Nadžuan Zoabi “Autoportret” (ulje na drvetu)

“Lik u razbijenom ogledalu”(ulje na platnu)

Tvorčeva utjeha. Bog će obrisati svaku suzu

i kazniti svakog prestupnika.

Fatma Shanan “Djevojčica” (ulje na platnu)

Dvije male Palestinke: jedna na platnu, druga slučajno u kadru, takoñer sa kikama

Fatma Shanan “Igra” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Vitez na konju” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Vitez na konju” (ulje na platnu)

Ahmad Kanaan “Vitez na konju” (ulje na platnu)

“Pred prvi let” (bronza)

ZNAČAJ OVCE ZA BLISKI ISTOK

Džanje krupne stoke i briga o njoj u Palestini i inače na Bliskom istoku je zahtjevno i teško zbog klimatskih uslova. Zato je najprikladnije rješenje – ovca. Hrani, odijeva, oplemenjuje. Blagodet za ljude.

Fuad Agbaria “Ovce” (ulje na platnu)

Vrijeme postoji samo u ljudskoj svijesti. Ovcama, najkrotkijim i najnedužnijim životinjama, ono ne znači ništa. Obdarene su jedino blagošću, strpljenjem, mirom, a jaganjci, kao i svi mladunci, smislom za igru. Žrtvovano jagnje, postade simbolom Bliskog istoka. Ta morbidna simbolika oteta prvotnom smislu proširila se i postala neumitnost, žigosana astronomskim kodom i čekanjem donositelja grube smrti – čovjeka.

Fuad Agbaria “Ovce” (ulje na platnu)

Fuad Agbaria “Ovce” (ulje na platnu)

ZEMLJA

Khader Vishah “Oranje” (ulje na platnu)

Živuća povijest

Nabil Anani “Masline” (akrilik na kartonu)

Nada Natour

Abed Alem (ulje na platnu)

Fuad Agbaria “Kaktusi” (ulje na platnu)