I Z G R A Đ I VA N J E D U H O V N I H D O M O VA

ŽIVIMO naše vrijednosti ZAJEDNO

iCOR I N F O R M AT I V N I L E TA K

Str. 4 ŠTO SE NALAZI U POZADINI iCOR KONCEPTA?

Str. 6 O ČEMU SE OVDJE RADI?

Str. 8 NAČELA iCOR-a

Str. 12 ISUSOVA MISIJA: HOLISTIČKO UČENIŠTVO

Str. 16 10 VRIJEDNOSTI iCOR-a

iCOR IZGRAĐUJE ODNOSE

iCOR POTIČE DUHOVNI RAST

iCOR PROMIČE MISIJU

iCOR NJEGUJE DUH OSNAŽIVANJA

Str. 24 SAŽETAK

Str. 26 iCOR SE TEMEL JI NA...

S A D R Ž A J P O D A C I O I Z D AVA Č U

IzdavačInter-europska divizija Kršćanske adventističke crkve; Schosshaldenstrasse 17, 3006 Bern, ŠvicarskaTrans-europska divizija Kršćanske adventističke crkve; 119 St Peter‘s Street, St Albans / Herts AL1 3EY, Velika Britanija

Voditelji projekta: Gary Blanchard, Stephan Sigg, Jonatan Tejel, Zlatko MusijaOdgovorni za sadržaj: Gilbert Cangy, Stephan SiggUrednik hrvatskog izdanja: Jovan Radovanov (Odjel mladih pri JUK-u)Prijevod: Selena PleškoLektura: Selena PleškoPrijelom i oblikovanje: Simon Eitzenberger (desim.de)Fotografije: © shutterstock.com Izvornik: iCOR Information Brochure

© 2018 Youth Ministries Department, General Conference of the Seventh-day Adventist® Church, 12501 Old Columbia Pike, Silver Spring, MD 20904, U.S.A.

Odgovara: Odjel mladih

Tiskano u Hrvatskoj, 2018.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog letka ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

… je koncept koji su osmislile Inter-europska divizija (EUD) i Trans-europska divizija (TED) Kršćanske adventističke crkve kao oruđe u svrhu crkvenog rasta utemeljenog na ispravnim vrijednostima.

… ima za cilj pomoći crkvama da prepoznaju svoje vrijednosti i žive u skladu s njima kroz sve generacije u svom svakodnevnom crkvenom životu zato što će to osnažiti njihovu zajednicu i učiniti ih korisnima društvu u kojemu se nalaze.

... predstavlja vodič koji će pomo-ći crkvama da postanu duhovni domovi koji će biti u stanju pruži-ti podršku i razumijevanje svojim članovima.

iCOR1

1 Puni naziv engleske skraćenice „iCOR“ jest „Church of Refuge“, odnosno „Crkva utočišta“. Slovo „i“ odnosi se na engleske pojmove „intergenerational, intercultural, inter-social-class“, odnosno „međugeneracijski, međukulturalni i međusocijalni“. Uredništvo hrvatskog izdanja odlučilo je zadržati originalni naziv koncepta (iCOR), služeći se povremeno i hrvatskom inačicom (Crkva utočišta) (op. prev.).

MLADI KAO KLJUČAN ČIMBENIKMladi ljudi trebaju Crkvu, a Crkva treba mlade ljude. Adolescencija je prijelazno doba koje utječe na fizičke, psihičke, socijalne i ekonomske aspekte. Također, i duhovni život pojedinca se mijenja. Društveni razvoj produljuje ovo razdoblje adolescencije pa zbog toga ono postaje još važnije. Mladi više nisu djeca, no još uvijek se nisu potpuno integrirali u svijet odraslih. Prolazeći kroz ovo razdoblje promjene, mladi i sami postaju agenti promjene. Oni su dinamični, kreativni, inovativni i produktivni. Korijeni svakog kršćanskog pokreta buđenja i reformacije nalaze se u pokretima mladih. Kada je Isus pozvao svoje učenike u službu, mnogi od njih bili su još vrlo mladi. Povijest Adventističke crkve također je obilježena utjecajem i duhovnom dinamikom mladih ljudi. Oni su uvijek bili stupovi uspješne crkvene zajednice i stoga zaslužuju našu posebnu pozornost. Moramo im pružiti podršku u izgradnji odno-

sa, kao i u ideološkom i duhovnom razvoju. To se najbolje može postići u kontekstu međugeneracijske zajednice u vjeri – a ono što vrijedi za mlade ljude vrijedi za sve generacije.

Nažalost, različita istraživanja koja proučavaju razloge napuštanja crka-va jednoglasno potvrđuju da Adventistička crkva gubi praktički svaku drugu mladu osobu koja je odrasla u njoj. Roger Dudley izvještava da će „40 do 50% onih koji su se krstili u tinejdžerskim godinama napustiti Crkvu kada budu u dvadesetima“ (Roger Dudley, 2000, str. 60). Istraživanja također jasno otkrivaju da je razlog napuštanja Crkve mnogo više vezan uz odnose nego uz doktrinu. To je rastući trend u adventističkim crkvama širom svijeta. Istraživački projekt „Valuegene-sis Europe“ pruža opsežne dokaze koji potvrđuju da najvažniji čimbenici koji utječu na to hoće li mlada osoba ostati u Adventističkoj crkvi ili ne

ŠTO SE NALAZI U POZADINI iCOR KONCEPTA?

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O4 iC O R

uključuju iskustva doživljena unutar Crkve.1

S druge strane, crkve u kojima su mladi uključeni u oblikovanje crkve-nog života, vizije i misije općenito su zdrave i vitalne zajednice. U njima vidimo različite generacije koje zajedno surađuju, kao što je opisano u Malahiji 4,6: „On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k oci-ma.“ Iskustva pokazuju da su takve crkve mnogo uspješnije u dosezanju ljudi u današnjem svijetu i širenju evanđelja Isusa Krista i adventističke poruke. Oni koji su važni mladim ljudima također su važni za današnje doba.

„DJELO ISTINE PRETRPJELO JE MNOGE GUBITKE ZBOG NEDOVOLJNOG OBRAĆANJA PAŽNJE NA DUHOVNE PO-TREBE MLADIH. (...) ZAŠTO SE RAD ZA MLADE U OKVIRU GRANICA NAŠE ZEMLJE NE BI SMATRAO MISIONARSKIM RADOM NAJVIŠE VRSTE? ON ZAHTIJEVA NAJOSJETLJIVI-JU TAKTIČNOST, NAJPAŽLJIVIJU OBZIRNOST, NAJISKRE-NIJE MOLITVE ZA NEBESKU MUDROST.“

Ellen G. White, Propovjednici Radosne vijesti, str. 207

1 Stephan Sigg, „A Spiritual Home for Young People? The Adven-tist Youth and Their Church Seen from the Valuegenesis Europe Data, Part III.“ U: Spes Christiana, sv. 24, 2013, str. 179-180.

Š TO S E N A L A Z I U P O Z A D I N I iC O R KO N C E P TA ?

U Europi se susrećemo s istim izazovima i pitanjima koja pogađaju našu Crkvu u mnogim drugim dijelovima svijeta: Što možemo učiniti kako bismo zadržali mlade u crkvi? Ili kako da ih ponovno vratimo? Centar za evangelizaciju mladih (Center for Youth Evangelism, CYE), istraživački institut na Sveučilištu Andrews, osmislio je koncept Crkve utočišta. Prema Ronu Whiteheadu iz Centra za evangelizaciju mladih, crkve utočišta su „duhovna okruženja za mlade koja su otvorena i sigurna, koja ih prihvaćaju takve kakvi jesu, koja su usmjerena na zajed-

nicu i koja se nalaze na strateški isplaniranom području. To su zajednice vjere koje prihvaćaju mlade ljude onakvima kakvi jesu, tamo gdje jesu. Drugim riječima, prijateljstvo i prihvaćanje ne temelje se na osobnim razlozima, izgledu, trenutnom sustavu vjerovanja ili drugim čimbenici-ma. Također, članovi ovih zajednica znaju da neće izgubiti poštovanje ili biti odbačeni zbog pogrešaka, pitanja ili sumnji. U ovim zajednicama osmišljenima tako da odgovaraju na njihove potrebe, mladi mogu tražiti Boga i rasti u Njemu.“ (Ron Whitehead, CYE, 2008)

O ČEMU SE OVDJE RADI?

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O6 iC O R

Kao model za koncept Crkve utočišta poslužili su gradovi-utočišta koji se spominju u Starom zavjetu. Temeljna ideja je stvoriti crkvu koja će biti djelić Neba na ovoj Zemlji i koja će pružiti sigurnost, zaštitu, posre-dovanje, pravdu i dugoročnu brigu. Bit iCOR-a, kao i njegov cilj, jest stvaranje crkve koja će biti duhovno utočište, odnosno duhovni dom. Na temelju novozavjetnog shvaćanja crkve, ovaj projekt nastoji stvoriti crkve koje će članovima pružati podršku utemeljenu na ispravnim vrijednostima kako bi one doista postale duhovan dom za pripad-nike svih generacija, kultura i društvenih slojeva. Drugim riječima, iCOR uključuje crkve koje su svjesno odlučile biti moderne duhovne zajednice u kojima se mladi i stari, domaći i gosti, siromašni i bogati, obrazovani i neobrazovani mogu osjećati kao kod kuće te imati slobodu da rastu u vjeri. Stoga ovakve crkve nastoje stvoriti okruženje u kojemu će kršćansko zajedništvo biti u središtu i u kojemu će ljudi bez obzira na sredinu iz koje dolaze, dob ili stupanj obrazovanja biti ohrabreni da žive vjeru koju ispovijedaju.

„PREMDA IZGLEDA SLABA I POGRJEŠIVA, CRKVA JE JEDINI PREDMET NA KOJI BOG NA POSEBAN NAČIN OBRAĆA SVOJU PUNU POZORNOST. ONA JE POZORNI-CA NJEGOVE MILOSTI NA KOJOJ S UŽIVANJEM OTKRIVA SVOJU MOĆ DA PREOBRAZI SRCA. SVETI DUH JE NJEGOV PREDSTAVNIK, I ON DJELUJE TAKO DA OSTVARI PROMJE-NU KOJA JE TOLIKO PREDIVNA DA JE ANĐELI ZAPREPA-ŠTENO I RADOSNO PROMATRAJU. NEBO JE OBUZETO RADOŠĆU KADA SU ČLANOVI LJUDSKE OBITELJI ISPU-NJENI SUOSJEĆANJEM JEDNI PREMA DRUGIMA, KADA VOLE JEDAN DRUGOGA KAO ŠTO JE KRIST VOLIO NJIH. CRKVA JE BOŽJA UTVRDA, NJEGOV GRAD-UTOČIŠTE KOJI DRŽI U POBUNJENOM SVIJETU.“

The Ellen G. White 1888 Materials, str. 1554.1

7O Č E M U S E O V DJ E R A D I ?

BOŽJA OBITELJ Vjerujemo u Boga koji postoji unutar odnosa: u Oca, Sina i Svetoga Duha. Bog je jedan. Biblija koristi pojmove koje vežemo uz obitelj kako bi opisala Boga. U tom kontekstu, Bog je stvorio čovječanstvo, muškarca i ženu, i zapovjedio im da se plode i množe.

Time je uspostavio nuklearnu obitelj 1: muškarca i ženu učinio je roditeljima; dakle, odgovornima za buduće generacije. Nadalje, Bog je svoje ljude – jezikom Novog zavjeta: svoju crkvu – prozvao zajed-nicom Božje djece (Isusovim sljedbenicima). Isus je zatim također proglasio crkvu svojom obitelji (Marko 3,31-35; 10,28-30).

1 Nuklearna ili jezgrovna obitelj je termin kojim se u sociologiji i antropologiji smatra zajednica koju čine majka, otac i djeca, odnosno uža obiteljska zajednica. Nuklearna obitelj smatra se najmanjom i osnovnom jedinicom društva (op. prev.).

Stoga se iCOR temelji na biblijskom shvaćanju da je Bog stvorio dvi-je temeljne društvene jedinke koje su njegovale duhovni rast i preko kojih se vjera prenosila dalje: nuklearnu obitelj i proširenu obitelj 2.

2 Proširena obitelj, odnosno obitelj u širem smislu, predstavlja društvenu grupu koja se sastoji od većeg broja srodnika, tipično od barem triju generacija iste obitelji (op. prev.).

NAČELA iCOR-a

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O8 iC O R

Metafora obitelji je temeljni koncept u kršćanskim zajednicama, među Božjom djecom. Taj se koncept također podudara sa shvaćanjem Crkve kao „Kristova tijela“. Stoga je crkva međugeneracijska i međukulturalna zajednica koja pruža ljubav, podršku i brigu te hrabri svoje članove i po-maže im da se povežu s Isusom i ostvare svoj puni potencijal u osobnoj zajednici s Bogom. Metafora obitelji jasno pokazuje da se u samoj biti vjere i religijske prakse nalazi ljubav izražena u djelima i odnosima.

Crkve čija je misija postati proširena obitelj mogu biti odlična po-drška nuklearnoj obitelji koja je od presudne važnosti za nadolazeću generaciju koja živi u vremenu razrušenih obitelji i individualizma.

MEĐUGENERACIJSKA, MEĐUKULTURALNA I MEĐUSOCIJALNA ZAJEDNICAiCOR naglašava sveobuhvatan pristup: dobrodošli su pripadnici svih generacija, kultura i društvenih slojeva. Ovakvo shvaćanje temelji se na uvjerenju da trebamo jedni druge kako bismo duhovno rasli.Kao što je to slučaj i s pripadnicima različitih etničkih skupina, različite generacije također se razlikuju u svojim shvaćanjima kulture, životnoga stila i vjerske tradicije. Stoga iCOR zagovara ne samo međugeneracijski pristup već i onaj međukulturalni i međusocijalni.

Crkve koje aktivno nastoje djelovati na taj način i time uspostaviti pozitivnu međuljudsku interakciju pokazuju da cijene svakog poje-dinca, ali istovremeno ne promoviraju čisti individualistički pristup. One stvaraju ozračje zajedništva koje poštuje i uvažava pripadnike svih generacija, povezujući ih s Kristovim tijelom na poseban način. Biblijski princip koji kaže da će se „obratiti srce otaca k sinovima“ (Malahija 4,6) za njih ima najveće značenje. Kao rezultat toga, srca djece obratit će se srcima očeva. Međugeneracijska zajednica ne

9N A Č E L A iCOR-a

10 iC O R

znači da će svaka generacija inzistirati na nametanju svojih prava i potreba, već će radije nastojati obratiti svoja srca jedni k drugima. Život općenito, kao i Božji redoslijed stvaranja, nalaže da se generaci-ja roditelja – onih koji su se već uspjeli ostvariti kao pojedinci – prva okrene (obrati) mlađoj generaciji – onima koji su još uvijek u potrazi.

MLADI KAO PARTNERIAko želi biti relevantna, Crkva se mora okrenuti mladima. Oni su vrlo često zrcalo koje odražava trenutno stanje društva u većoj mjeri nego starije generacije. Nemojmo zanemariti velik broj mladih koji napuštaju naše crkve (no ne nužno i svoju vjeru!). Iako na to utječu mnogi čimbenici, moramo se mnogo ozbiljnije pozabaviti pitanjem kako zadovoljiti duhovne potrebe mladih ljudi.

Sudeći prema statistici, mladi su najviše prijemčivi. Nekoliko empi-rijskih istraživanja pokazalo je da je više od 80% odluka da se život preda Isusu doneseno prije 25. godine života. Jednako je i s odlukom „za“ ili „protiv“ crkve. Razdoblje adolescencije vrlo je važno za budući život odrasle osobe zato što je obilježeno ozbiljnim promišljanjem, promjenama i donošenjem važnih odluka. Zato je važno da crkve nauče kako da se povežu s mladima, predstave im Božje otkupljujuće

djelo i pokažu primjerom što znači biti pomiren s Bogom i jedan s drugim. Također, one moraju naučiti kako da raspravljaju o duhovnim i biblijskim pitanjima u skladu s našim adventističkim shvaćanjem, i to na relevantan i praktičan način. Svjesnom brigom o duhovnim potrebama mladih (uključujući i njihove emocionalne, društvene i ideološke potrebe), crkve pomažu mladima da se okrenu k Bogu u najvažnijem razdoblju svoga života umjesto da Ga napuste. Stoga je

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O

1 1

služba mladima istovremeno i evanđeoski rad i rad na rastu Crkve. Međutim, iCOR se ne odnosi samo na bolju brigu crkava za mlade (mladi kao objekti), već se mlade promatra kao ravnopravne partnere (mladi kao subjekti). Mladi moraju i žele sudjelovati u oblikovanju i razvoju crkvenog života i misije. Na taj način crkvena zajednica na-preduje. Naposljetku, najveći izvor potencijala za napredak, obnovu i razvoj koji Crkva posjeduje nalazi se u mladima. Biblija i kršćanska povijest pune su primjera kako Bog surađuje s mladima te s njima i kroz njih čini izuzetne stvari. No to ćemo iskusiti jedino ako se uklju-čimo u živote mladih i uključimo njih u crkveni život, osiguravajući im obuku i pomoć te ohrabrujući ih da preuzmu odgovornost u crkvi i misiji.

„DJELO ISTINE PRETRPJELO JE MNOGE GUBITKE ZBOG NEDOVOLJNOG OBRAĆANJA PAŽNJE NA DUHOVNE POTREBE MLADIH.“

Ellen G. White, Propovjednici Radosne vijesti, str. 207

N A Č E L A iCOR-a

iCOR je usmjeren na misiju koju nam je Isus dao – da podupiremo lju-de u holističkom učeništvu. Pozivanje ljudi da postanu Isusovi učenici nije samo još jedan crkveni program, već glavna misija Crkve. Kako bi to činila ispravno, mjesna crkva mora biti aktivno uključena u četiri područja koja pomažu mladima, kao i svim ostalima, da postanu Isusovi učenici:

Izgrađivanje odnosa – reach in (npr. duhovno i društveno zajedništvo: Djela 2,46.47; Efežanima 4,2.3; Ivan 13,34.35)

Poticanje duhovnog rasta – reach up (npr. 2. Korinćanima 5,17; 2. Solunjanima 1,3; Galaćanima 5,16.18.22.23)

Promicanje misije – reach out (npr. 2. Korinćanima 5,18-20; Djela 9,36.39)

Njegovanje duha osnaživanja – reach beyond (npr. Jeremija 1,7.9-10; Efežanima 3,20.21; 4,7-16; 2. Timoteju 2,2; 4,1.2)

ISUSOVA MISIJA: HOLISTIČKO UČENIŠTVO

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O12 iC O R

13I S U S O VA M I S I J A : H O L I S T I Č KO U Č E N I Š T V O

„OVAJ KONCEPT CRKVE KAO ‘BOŽJEG NARODA’ – BOŽJE NOVE ZAJEDNICE, NJEGOVE OBITELJI – U DANAŠNJE JE VRIJEME ZA MNOGE LJUDE NAJUZBUDLJIVIJA ‘RADOSNA VIJEST’ KOJU SU IKADA ČULI. KAKVA LI SAMO PROMJENA MOŽE NASTATI KADA OSOBA ZNA DA PRIPADA BOGU I NJE-GOVOJ ZAJEDNICI ZAUVIJEK! U OVO VRIJEME OTUĐIVANJA, RADOST POTPUNOG PRIPADANJA BOGU I NJEGOVU NARODU (...) JEDAN JE OD NAJSNAŽNIJIH ASPEKATA KRŠĆANSKE PORUKE O RADOSNOJ VIJESTI.“

David Watson, I Believe in the Church, Grand Rapids, MI: William B. Eerdmans Publishing Company, 1978, str. 76

Na temelju empirijskih istraživanja, znanstvenih studija i socioloških otkrića te novozavjetnog shvaćanja Crkve i spisa Ellen G. White, definirali smo deset temeljnih vrijednosti koje Crkva mora svjesno i redovito razvijati i vrednovati želi li postati Božja obitelj u biblijskom smislu. O ovim vrijednostima treba redovito razgovarati na crkve-nim odborima; one će pomoći crkvama da se usredotoče na ključna pitanja vezana uz crkveni rast i njezino postajanje duhovnim domom

za ljude svih generacija, kultura i društvenih slojeva. Ovih deset vri-jednosti nisu neka dodatna aktivnost koju Crkva treba uvrstiti u svoj plan i program; one ukazuju na veliku zadaću Crkve da bude Božja obitelj i pomažu joj da postane međugeneracijska zajednica vjernika kako bi zadovoljila duhovne potrebe mladih na poseban način. Ovih deset vrijednosti čine temelj svih daljnjih crkvenih aktivnosti i poma-žu joj da definira i primijeni njihove ciljeve.

„JEDINO ĆE KRISTOV NAČIN RADA DONIJETI PRAVI USPJEH U DOSEZANJU LJUDI. SPASITELJ JE STUPAO U DODIR S LJUDIMA KAO ONAJ KOME JE NA SRCU BILO NJIHOVO DOBRO. ON IM JE POKAZAO SVOJU NAKLO-NOST, SLUŽIO IM U NJIHOVIM POTREBAMA I ZADOBIVAO NJIHOVO POVJERENJE. ZATIM IH JE POZVAO: ‘HAJDETE ZA MNOM.’“

Ellen G. White, Služba liječenja, str. 143

DESET VRIJEDNOSTI iCOR-a

Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N O16 iC O R

IZGRAĐIVANJE ODNOSA POTICANJE DUHOVNOG RASTA

PROMICANJE MISIJE

NJEGOVANJE DUHA OSNAŽIVANJA

POVEZIVANJE Crkve u kojima se vjernici međusobno povezuju teže tomu da izgrade autentične odnose ispunjene ljubavlju i razumijevanjem bez obzira na generacijsku, kulturalnu ili društvenu pripadnost.

BOGOSLUŽJE Ovakve crkve razu-mijevaju bogoslužje kao svakodnevni način da se evanđelje učini stvarnim. One tragaju za kreativnim idejama kako da proslavljanje Boga učine dijelom svakodnevnog života i posvećene su tome da subotnje bogoslužje učine posebnim iskustvom.

SLUŽBA Misija uvijek zahtijeva spre-mnost na službu. Crkve u kojima vjernici služe drugima slijede Isusov primjer službe potrebitima i uvijek traže nove načine za službu.

POMIRENJE Pomirljive Crkve aktivno potiču pomirenje i izlječenje u Isusovo ime, kako u odnosu prema našem nebeskom Ocu, tako i u našim međusob-nim odnosima.

MENTORSTVO Crkve u kojima je vjernicima stalo do toga da osobno prate svoju djecu i mlade, pa i odrasle, u njihovu hodu vjere posvećene su njegovanju duhovnog mentorstva.

OSPOSOBLJAVANJE Crkve koje su otvorene za učenje novih vještina osiguravaju svojim vjernicima prilike za osposobljavanje kako bi razvili svoje darove i vještine te pokazali primjerom što znači služiti i misionirati.

VODSTVO Crkve koje imaju svrhu i strategiju vodit će svoje vjernike s vizijom, a mlade ljude uključit će u vodeće aktivnosti u crkvi.

POUČAVANJE Crkve koje poučava-ju Božju riječ trebaju to činiti na relevan-tan, kreativan i praktičan način.

BRIGA Crkve u kojima se vjernici brinu jedni za druge odišu ljubavlju koja privlači druge ljude. Oni prihvaćaju druge onakvima kakvi jesu. Oni im aktivno služe, zadovoljavaju njihove potrebe i pružaju im podršku u svim životnim područjima.

SUDJELOVANJE Crkve u kojima vjernici ohrabruju jedni druge da se uključe u razne aktivnosti cijene darove i vještine svoje braće i sestara te im omogućavaju da sudjeluju u različitim aspektima crkvenog života. Na taj se način njeguje osjećaj pripadnosti i poistovjećivanja s crkvom.

17D E S E T V R I J E D N O S T I iC O R-a

Bog je ljubav i On postoji unutar odnosa – Otac, Sin i Sveti Duh. Stoga i Njegova crkva mora odražavati Njegov karakter. Jedan od najvažnijih i najhitnijih zadataka kršćanske crkve jest izgradnja zdravih odnosa. Ljubav koju utjelovljuju Isusovi sljedbenici je glavno obilježje po kojemu će se prepoznati da pripadaju Bogu. Ona čini njihovu vje-ru autentičnom. Nemoguće je voljeti Boga, a zanemarivati Njegova stvorenja. Kršćansko zajedništvo mora se izgrađivati i živjeti; ono je mnogo više od samog okupljanja nekolicine osoba u istoj prostoriji na bogoslužju. Crkve u kojima se vjernici međusobno povezuju podu-zimaju svjesne napore kako bi stvorile autentične odnose ispunjene ljubavlju i razumijevanjem bez obzira na generacijsku, kulturalnu ili društvenu pripadnost te stupaju u kontakt s ljudima unutar, ali i izvan crkve. To je posebno važno za mlade u crkvi, jer je za njihov duhovni rast ključno da imaju zdrave odnose ne samo s vršnjacima već i s odraslima.

Istinska briga ispunjava većinu osnovnih ljudskih potreba. Osobe koje osjete da su voljene i prihvaćene razvijaju povjerenje te postaju otvorenije. Crkve u kojima se vjernici brinu jedni za druge stvara-ju zajednicu u kojoj se svima pruža potpora i oslonac jer smatraju svojom misijom voljeti kako je Isus volio i donijeti iscjeljenje drugima. Osobito mladi moraju iskusiti zajednicu vjere u kojoj će osjetiti lju-bav, brigu i potporu. Takav pristup u ljudima izaziva osjećaj uzajamne odgovornosti; oni se počinju brinuti jedni o drugima. Ljudima nije važno koliko je veliko i dobro naše znanje, oni ga moraju iskusiti!

Crkve u kojima se vjernici brinu jedni za druge pružaju potporu onima koji su im povjereni u njihovu duhovnom rastu kako bi jednoga dana i oni mogli reći: „Ovo je moja crkva!“ Autentična briga uklju-čuje i molitvu i praktičnu pomoć svake vrste. Takav pristup pomaže vjernicima da postanu osjetljivi na duhovne i druge potrebe ljudi oko sebe.

POVEZIVANJE BRIGA

18 iC O R I ZG R A Đ I VA N J E O D N O S A

Galaćanima 3,26-29 Jakov 2,14-16

19

Pomaganje u oblikovanju crkvenog života osnažuje osjećaj pripadanja i poistovjećivanja s crkvom i njezinom misijom. To se posebno odnosi na mlade. Oni posjeduju ideje, mišljenja i energiju, no često im nije dana mogućnost da ih primijene u crkvi. Istraživanja pokazuju da mladi smatraju crkvu važnom, no smatra li crkva mlade važnima? U biti, osjećaj pripadanja razvija se kada je osoba uključena u nešto i kada može dati svoj doprinos. Misleći na mlade, vodstvo Adventistič-ke crkve dalo je sljedeću izjavu 2007. godine: „Razlog koji osobe koje su napustile svoju mjesnu crkvu najčešće navode tiče se upravo odnosa: odsustvo osjećaja pripadnosti i neuključenost u život zajed-nice i njezinu misiju.“ („Conserving Membership Gains“, General Conference of Seventh-day Adventists Executive Committee, 2007, odlomak 5) Stoga se crkvama savjetuje da ohrabre svoje članove, mlade i stare, kao i one koji povremeno dolaze, da se uključe u oblikovanje vizije i misije Crkve.

SUDJELOVANJE

iC O R I ZG R A Đ I VA N J E O D N O S A

1. Korinćanima 12

Bogoslužje nije događaj ili program, već način života. Ono počiva na uvjerenju da je Bog prisutan i čini da biblijska istina postane stvarnost u svakodnevnom životu. Božji narod ne treba samo propovijedati evanđelje, već i hvaliti Boga zbog Njegove radosne vijesti kad god se zajedno sastane. Istraživanja pokazuju da iskustvo zajedničkog pro-slavljanja kroz pjesme, glazbu, molitve i propovijedanje ima pozitivan učinak na duhovni život pojedinca koji se prenosi i u njegov svakod-nevni život. Crkve koje čeznu za tim da rastu u zajedničkom proslav-ljanju Boga aktivno su posvećene tome da subotnje bogoslužje učine posebnim iskustvom. One oblikuju bogoslužje tako da i mladi mogu dati svoj doprinos, a propovjednici se u svojim propovijedima obraća-ju i njima. „Bogoslužja moraju biti tako dobro osmišljena i isplanirana da ne budu samo korisna, već i toliko ugodna da budu privlačna u pozitivnom smislu.“ (Ellen G. White, Testimony Treasures, sv. 2, str. 440) Zajedničko bogoslužje može biti usmjereno na duhovne potrebe ili konkretne situacije. No ljubav, radost i zahvalnost onih koji sudjeluju u bogoslužju mnogo su važniji od pojedinih dijelova od kojih se program sastoji.

Ljudi su u potrazi za ispravnim biblijskim učenjima koja su relevantna za njihov život. Istraživački projekt „Valuegenesis Europe“ pokazuje da je propovijed koja je upućena mladima vrlo važna za njihov doživ-ljaj crkve. Kada su njihova srca dirnuta propovijedi, čak je osam puta vjerojatnije da će ostati u crkvi u usporedbi s mladima koji nisu imali takvo iskustvo. Relevantna propovijed moguća je samo onda kada je onaj tko propovijeda osjetljiv i otvoren za duhovne potrebe svojih slušatelja i kada s njima razgovara o tome. Budući da vjera dolazi „od propovijedanja“ (Rimljanima 10,17), od ključne je važnosti da se kr-šćanske vrijednosti i biblijska učenja iznose na praktičan, autentičan i kreativan način s Isusom u središtu. Vjerojatnije je da će crkve koje su usredotočene na to privući i druge ljude. Međutim, dijeljenje vjere nije ograničeno samo na propovijedi i monologe unutar crkvenog konteksta. Jednako su važni i razgovori s drugima te kreativno širenje naše vjere u svakodnevnom životu (Ponovljeni zakon 6,6-9).

20 iC O R P OT I C A N J E D U H O V N O G R A S TA

BOGOSLUŽJE POUČAVANJE Matej 18,20 Matej 28,18-20

21

„Crkva postoji da bi služila.“ (Ellen G. White, Odgoj, str. 268) To je zajednica koja služi i brine se za druge. Kada se mlade ljude upita što je, prema njihovu mišljenju, važno za crkvu, mnogi od njih kažu da crkva mora utjecati na društvo. Mladi su itekako spremni uključiti se u aktivnosti kojima će doseći druga ljudska bića i učiniti razliku u njihovu životu. Stoga ih se ne bi trebalo uključivati samo u proved-bu tih aktivnosti, već i u njihovo planiranje. Osobe koje su aktivno uključene u crkveni život mogu se bolje poistovjetiti s Crkvom i adventističkim vjerovanjem. U današnje vrijeme vjernicima je mnogo lakše pozvati prijatelje i poznanike da se uključe u neki oblik službe društvu nego da dođu na bogoslužje. Kada su crkva i vjera relevantne u društvu, mladi i stari također će imati veću želju razgovarati sa svojim prijateljima i drugim ljudima o svojoj vjeri. Isusov život najbolje pokazuje koliko naviještanje Radosne vijesti ovisi o pozitivnom i otvo-renom stavu prema drugima te služenju njihovim potrebama.

Misijski rad u „službi pomirenja“ stavlja Isusa u središte te pokazuje poštovanje prema drugima. Kao ambasadori pomirenja, mi „gradimo mostove“ te kao Kristovi predstavnici pozivamo druge da se pomire s Bogom. Pod zastavom pomirenja i oprosta, sve ono što je uključeno u naše evangeliziranje i misiju podređeno je službi liječenja i ponovne izgradnje odnosa s Bogom; mi tako pomažemo ljudima da pronađu vlastiti način da se povežu s našim Ocem punim ljubavi. Vjernici koji su posvećeni službi izgradnje odnosa i pomirenja svjesni su činjeni-ce da je poziv na pomirenje s Bogom vjerodostojan jedino kada to i sami pokazuju u svom životu. Naša je misija obnavljanje odnosa. Naposljetku, misija u kontekstu službe pomirenja jasno pokazuje da je Radosna vijest neodvojiva od onoga tko je naviješta i evanđelja koje se očituje u praksi. Stoga su svi vjernici pozvani da budu ambasadori za Isusa te da se evanđelje jasno očituje u njihovu životu.

iC O R P R O M I C A N J E M I S I J E

SLUŽBA POMIRENJE Matej 20,25-28 2. Korinćanima 5,18-20

Isus je bio mentor svojim učenicima, kao što je i Mojsije bio mentor Jošui, a Barnaba Pavlu i Marku. Osim njihovih roditelja, mladim ljudima potrebne su odrasle osobe koje žive vjerodostojnim životom te služe kao živi primjeri vjere. Stoga crkve ne trebaju njegovati samo neformalne međugeneracijske odnose, već obučavati mentore kako bi bili sposobni pratiti druge na njihovu duhovnom putovanju. „Klasična definicija mentorstva podrazumijeva stariju, iskusniju osobu koja je prihvatljiva mladoj osobi i koja joj može olakšati proces ulaska u svijet odraslih tako što će joj pružiti podršku i pomoć. To je odnos u kojemu se mlada osoba uvodi u svijet odraslih.“ (Kate Philip, Mentoring and Young People, Encyclopedia of Informal Education, kolovoz 2000.) Mladi koji imaju mentora koji se brine o njima rjeđe usvajaju rizično ponašanje, imaju više samopouzdanja i vjerojatnije je da će pružiti pomoć drugima u usporedbi s onima koji nemaju takav odnos s nekom odraslom osobom. Posljedično, mento-ri u crkvi mogu pomoći djeci, tinejdžerima i mladima, kao i novokr-štenim članovima i zainteresiranim posjetiteljima, da duhovno rastu i uspješno se nose sa životnim izazovima. Na isti način mladi mogu biti mentori starijim osobama.

22 iC O R N J E G O VA N J E D U H A O S N A Ž I VA N J A

MENTORSTVO Filipljanima 4,9

23

Učenje je temeljni životni princip; kada ono prestane, nastupa sta-gnacija. Isusa su poštovali kao učitelja, a Njegove učenike možemo smatrati Njegovim studentima. Grčka riječ za učenika (mathetes) dolazi iz područja edukacije. Isusovi sljedbenici su ljudi koji su na obu-ci, a obuka donosi rast. Pravi cilj u Isusovoj školi su djela, a ne samo riječi i znanje. Obuka pomaže ljudima da napreduju i rastu te bi stoga crkva trebala biti mjesto na kojemu će se moći osposobljavati sve generacije. Nije samo mladima potrebna smislena i stalna edukacija i podrška u svakodnevnom crkvenom životu. Crkve koje pridaju veliku važnost edukaciji pružaju svim svojim članovima priliku da rastu u razumijevanju Božje riječi, razviju svoje darove i nastave napredovati u službi za Boga. Na taj način one potiču svoje članove da se uključe u razne oblike osposobljavanja unutar i izvan crkve. Crkva mora osvi-jestiti da učenje nikada ne završava jer o tome ovisi njezin napredak.

Crkva koja ima strategiju i cilj ne ograničava svoje djelovanje na administrativne poslove. Ona je misijski orijentirana i usmjerena na stalan rast i razvoj u svim područjima. Ona ima ili razvija viziju i misiju za društvo u kojemu postoji i stalno nastoji uključiti sve članove – uključujući i mlade – u redovito planiranje, analizu i evaluaciju svoje vizije i ciljeva. Takva crkva stalno podsjeća vjernike na zajedničku viziju te uključuje i mlade u vodeće crkvene aktivnosti. Razina uklju-čenosti mladih u vodeće crkvene aktivnosti pokazuje koliko crkva ozbiljno shvaća mlade i koliko su joj važni. Kada su mladi uključeni u vodstvo crkve, oni će crkvu doživjeti kao svoju i aktivno će sudjelovati u njezinim aktivnostima i misiji. Vodstvo koje je usredotočeno na ove vrijednosti stalno će promišljati o njima i tražiti načine kako da ih primijeni u svakodnevnim aktivnostima crkvenoga života.

iC O R N J E G O VA N J E D U H A O S N A Ž I VA N J A

OSPOSOBLJAVANJE VODSTVO Izreke 9,8-10 Izlazak 18,21-23

iCOR je oruđe koje pomaže crkvama da svoj razvoj utemelje na vrijednostima. iCOR ima za cilj pomoći crkvi da usvoji ispravne biblijske vrijednosti i prepozna ih u svakodnevnom crkvenom životu te postupa u skladu s njima.

iCOR je osmislio Odjel za mlade kao odgovor na poražavajuću činjenicu da sve više mladih napušta crkvu. Temelji se na činjenici da dinamične i žive crkve po uzoru na novozavjetnu crkvu nisu važne samo za mlade. Cilj je pomoći ljudima da pronađu duhovni dom u našim crkvama i postaviti dobre temelje za stalan rast u vjeri, misiju i razvijanje zajedništva među pripadnicima različitih generacija i kultu-ra unutar crkve. U tom smislu, iCOR je svojevrstan vodič osmišljen da pomogne crkvama u njihovu nastojanju da postanu proširena obi-telj po biblijskom uzoru te da Božju ljubav i Isusovo evanđelje pokažu konkretnim primjerom u stvarnom životu kako bi na taj način postali relevantni za društvo i međuljudske odnose.

iCOR je usmjeren na misiju koju nam je Isus povjerio – da podupire-mo ljude u holističkom učeništvu. Stoga naglasak stavlja na praktično

i relevantno iznošenje biblijskih učenja i kršćanskih vrijednosti, pri čemu je onaj tko iznosi poruku jednako važan kao i sama poruka. Iz tog razloga Crkva utočišta usmjerena je na službu i izgradnju međuljudskih odnosa. Naposljetku, najbolja misija, prema biblijskom uzoru, jest biti crkva koja će odražavati živog Boga kojemu je stalo do odnosa. Temeljna pretpostavka na kojoj se zasnivaju vrijednosti iCOR-a je uvjerenje da je Bog u svako ljudsko biće ugradio potenci-jal – bez obzira na dob, kulturu, spol ili vjeroispovijest. Stoga iCOR nastoji potaknuti crkve da aktivno tragaju za načinima i mogućno-stima prepoznavanja i poticanja tog potencijala, kako bi vjernici učili jedni od drugih i na taj način zajedno rasli i napredovali.

Vrijednosti, ideje i sredstva iCOR-a nastoje pomoći crkvama da počnu promišljati o tim vrijednostima kako bi uz Božju pomoć mogli postati duhovan dom za Božju djecu i zajednicu u kojoj živimo. Istraži-vanja pokazuju da će ponajprije mladi biti itekako zahvalni za to.

SAŽETAK

24 Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N OiC O R

25

„ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA ‘ZAJEDNICE U KOJIMA JE AKTIVAN VELIK POSTOTAK MLADIH IMAJU MNOGO VEĆE IZGLEDE ZA RAST I RAZVOJ’.“

Jackson W. Carroll, God’s Potters: Pastoral Leadership and the Shaping of Congregations, Grand Rapids, MI: William B. Eerdmans Publ. Co., 2006, str. 116

S A Ž E TA K

...novozavjetnoj teologiji i razumijevanju vjere i crkve, npr.:

Joseph H. Hellerman, When the Church Was a Family: Recapturing Jesus’ Vision for Authentic Christian Community (Nasville, TN: B&H Publishing Group, 2009)

Richard Rice, Believing, Behaving, Belonging: Finding New Love for the Church (Roseville, CA: The Association of Adventist Forums, 2002)

...sociološkim istraživanjima crkvenog života i duhovnog rasta među generacijama u crkvi, npr.:

Holly Catterton Allen i Christine Lawton Ross, Intergenerational Christian Formation – Bringing the Whole Church Together in Ministry, Community and Worship (Downers Grove, IL: IVP Academic, 2012)

Howard Vanderwell, ur. The Church of All Ages - Generations Worshiping Together (Herndon, VA: The Alban Institute, 2008)

...rezultatima istraživačkog projekta „Valuegenesis Europe“ u SAD-u i Europi, npr.:

Bailey V. Gillespie i Michael J. Donahue, Valuegenesis: Ten Years Later – A Study of Two Generations (Riverside, CA: Hancock Center Publications, 2004)

Stephan Sigg, “A Spiritual Home for Young People? The Adventist Youth and Their Church Seen from the Valuegenesis Europe Data” Part I-III, Spes Christiana Band 24, 2013

...empirijskim istraživanjima problema napuštanja crkve i mladih, npr.:

Roger L. Dudley, Why our Teenagers Leave the Church (Hagerstown, MD: Review and Herald, 2000)

David Kinnaman, You Lost Me. - Why Young Christians Are Leaving Church...And Rethinking Faith (Grand Rapids, MI: Baker Books, 2011)

Ed Stetzer, Richie Stanley i Jason Hayes, Lost and Found: The Younger Unchurched and the Churches That Reach Them (Nashvil-le, TN: B&H Publishing Group, 2009)

iCOR SE TEMEL JI NA...

26 Ž I V I M O N A Š E V R I J E D N O S T I Z A J E D N OiC O R

27

...znanstvenim studijama o prenošenju vjere u obiteljima i crkvi, npr.:

Vern L. Bengtson, Norella M. Putney i Susan Harris, Families and Faith: How Religion is Passed Down Across Generations (New York: Oxford University Press, 2013).

Eugene C. Roehlkepartain, Pamela Ebstyne King, Linda Wagner i Peter L. Benson, The Handbook of Spiritual Development in Childhood and Adolescence (Thousand Oaks, CA: Sage Publications, 2006)

...spisima Ellen G. White, osobito:

Ellen G. White, Odgoj (Zagreb: Znaci vremena, 2017) Ellen G. White, Propovjednici Radosne vijesti (Zagreb: Znaci

vremena, 2016)

„HOLISTIČKI PRISTUP SLUŽBI MLADIH PODRAZUMIJEVA DA SE MLADE PROMATRA KAO CJELOVITE OSOBE TE SE PRITOM NASTOJI UTJECATI NA SVA PODRUČJA NJIHOVA ŽIVOTA. TAKAV PRISTUP POSTAVLJA VISOKA OČEKIVA-NJA ZA MLADE KAO KRISTOVE UČENIKE I ČLANOVE KRISTOVA TIJELA; NJEGUJE ZDRAVE ODNOSE IZMEĐU ODRASLIH I MLADIH, ŠTO PREDSTAVLJA TEMELJ UČENIŠ-TVA; POTIČE MLADE DA SE UKLJUČE U MISIJSKO DJELO-VANJE, A NE DA BUDU SAMO PASIVNI PROMATRAČI ILI PRIMATELJI; I, NAPOSLJETKU, SVE TO ČINI NA ZABAVAN I PRIVLAČAN NAČIN.“

Ronald J. Sider, Philip N. Olson i Heidi Rolland Unruh, Churches That Make a Difference: Reaching Your Community With Good News and Good Works, Grand Rapids, MI: Baker Books, 2002, str. 177

iCOR S E T E M E L J I N A . . .

© 2018 Youth Ministries Department, General Conference of the Seventh-day Adventist© Church

„ON ĆE OBRATITI SRCE OTACA K SINOVIMA, A SRCE SINOVA K OCIMA.“

Malahija 4,6

I Z G R A Đ I VA N J E D U H O V N I H D O M O VA

ŽIVIMO naše vrijednosti ZAJEDNO

www.icor.church