ivana brlić

2
Ivana Brlić-Mažuranić - tri faze –ogulinska (djetinjstvo), zagrebačka (školovanje, etički utjecaj djeda, estetski utjecaj Franje Markovića, bogata knjižnica djedova doma, susretanje s brojnim književnicima), brodska (udaja u 18. godini, domoljubno kršćanski utjecaj Josipa Jurja Strossmayera, najplodnije književno stvaralačko razdoblje) - Valjani i nevaljani (1902.), Škola i praznici moralno-didaktična djela, kršćanska etičnost - Slike (1912.) – pjesnička zbirka Čudnovate zgode Šegrta Hlapića (1913.) - usustavila je dječji roman - detaljni opisi, realistično oblikovani pojedini događaji (sušenje sijena, sajam…) i djelomice Hlapića (postojao je stvarni dječak, opančarski šegrt), jednostavnost u kazivanju bajkoviit elementi nekonkretnost zbivanja, izvan vremena i prostora, čudesni, sretni završetci - interpolirani usmenoknjževni oblici – Hlapić=Kraljević Marko, poslovica kojima se poentira etičnost djela - Hlapić – utjelovljenje i simbol dječje dobrote, njezine vjere u prevlast dobra nad zlim - nemotivirani događaji dodatno upućuju na čudesne sposobnosti glavnog lika - crno-bijela karakterizacija likova - pripovijedanje u 3., neutralnom licu, no Ivana kao sveznajući pripovjedač interpretira, komentira, ocjenjuje, upozorava, u služi intimizacije i gotovo usmene komunikacije s malim čitateljem - pojačavanje dječje receptivnosti: slikovitosti, sintagme koje priskrbljuju dinamičnost, jednostavna sintaksa, parataktična struktura rečenice Priče iz davnine (1916.) - naslov sugerira na drevnost - uporište u slavenskoj mitologiji i usmenoj književnosti u skladu s neoromantičnom poetikom– imena likova (Svarožić, Stribog…), osobine likova i prozni ritam - kršćanski duh transparentan, ali prisutan – niz detalja u postupcima likova i razvijanju fabule ukazuju na kršćanska ishodišta - prostor je neodredljiv, no ipak možemo uočiti četiri tipična hrv. pejsaža: mediteranski (Ribar palunko…), dinarski (Bratac Jaglenac…, Jagor), prigorski(Lutonjica Toporko…, Kako je Potjeh…) i panonski (Sunce Djever i Neva Nevičica) - struktura – zgusnuta (Šuma Striborova), razvedena (Kako je Potjeh…), s elementima dramske fakture - uvod kratak i formulaičan, a završetci upućuju na stil bajke - likovi – stvarni (djed, otac, ban, župan…), iz svijeta mašte (Regoč, Stribor, Zora-djevojka…), svijet životinja koji mogu biti stvarni ili iz mašte -prema etičkom kriteriju – pozitivni (Vijest, Regoč, Potjeh..), negativni (Bjesomar, Poludnica), kolebljivci koji dokidaju bajkovitu polarizaciju (sin u Šumi Striborovoj, Jagorov otac)

Upload: snjezana-nena-horak

Post on 19-Oct-2015

7 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

Ivana Brli-Maurani

Ivana Brli-Maurani

- tri faze ogulinska (djetinjstvo), zagrebaka (kolovanje, etiki utjecaj djeda, estetski utjecaj Franje Markovia, bogata knjinica djedova doma, susretanje s brojnim knjievnicima), brodska (udaja u 18. godini, domoljubno kranski utjecaj Josipa Jurja Strossmayera, najplodnije knjievno stvaralako razdoblje)

- Valjani i nevaljani (1902.), kola i praznici moralno-didaktina djela, kranska etinost

- Slike (1912.) pjesnika zbirka

udnovate zgode egrta Hlapia (1913.)

- usustavila je djeji roman

- detaljni opisi, realistino oblikovani pojedini dogaaji (suenje sijena, sajam) i djelomice Hlapia (postojao je stvarni djeak, opanarski egrt), jednostavnost u kazivanju bajkoviit elementi nekonkretnost zbivanja, izvan vremena i prostora, udesni, sretni zavretci

- interpolirani usmenoknjevni oblici Hlapi=Kraljevi Marko, poslovica kojima se poentira etinost djela

- Hlapi utjelovljenje i simbol djeje dobrote, njezine vjere u prevlast dobra nad zlim

- nemotivirani dogaaji dodatno upuuju na udesne sposobnosti glavnog lika

- crno-bijela karakterizacija likova

- pripovijedanje u 3., neutralnom licu, no Ivana kao sveznajui pripovjeda interpretira, komentira, ocjenjuje, upozorava, u slui intimizacije i gotovo usmene komunikacije s malim itateljem

- pojaavanje djeje receptivnosti: slikovitosti, sintagme koje priskrbljuju dinaminost, jednostavna sintaksa, parataktina struktura reenicePrie iz davnine (1916.)

- naslov sugerira na drevnost

- uporite u slavenskoj mitologiji i usmenoj knjievnosti u skladu s neoromantinom poetikom imena likova (Svaroi, Stribog), osobine likova i prozni ritam

- kranski duh transparentan, ali prisutan niz detalja u postupcima likova i razvijanju fabule ukazuju na kranska ishodita

- prostor je neodredljiv, no ipak moemo uoiti etiri tipina hrv. pejsaa: mediteranski (Ribar palunko), dinarski (Bratac Jaglenac, Jagor), prigorski(Lutonjica Toporko, Kako je Potjeh) i panonski (Sunce Djever i Neva Neviica)

- struktura zgusnuta (uma Striborova), razvedena (Kako je Potjeh), s elementima dramske fakture

- uvod kratak i formulaian, a zavretci upuuju na stil bajke

- likovi stvarni (djed, otac, ban, upan), iz svijeta mate (Rego, Stribor, Zora-djevojka), svijet ivotinja koji mogu biti stvarni ili iz mate

-prema etikom kriteriju pozitivni (Vijest, Rego, Potjeh..), negativni (Bjesomar, Poludnica), kolebljivci koji dokidaju bajkovitu polarizaciju (sin u umi Striborovoj, Jagorov otac)

- svi likovi su nositelji autoriine ideje o pobjedi dobra nad zlim, najee motivirano kranskim naelom