istraživanje populacije vidre lutra lutra (linnaeus,...
TRANSCRIPT
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera
Odjel za biologiju
Osijek
Marina Brblić
Istraživanje populacije vidre Lutra lutra (Linnaeus,
1758) na području Parka prirode Lonjsko polje
Diplomski rad
Osijek, 2012.
Ovim putem bih se htijela zahvaliti svojoj mentorici prof. dr. sc.
Vidaković Jasni na pomoći i vodstvu pri izradi ovog diplomskog rada. Srdačno
zahvaljujem mentoru dr.sc. Bogdanović Tomislavu na strpljenju, susretljivosti,
ustupljenim materijalima i velikoj podršci prilikom izrade ovog diplomskog
rada. Također se zahvaljujem i javnoj ustanovi Park prirode Lonjsko polje na
pomoći i vodstvu prilikom obavljanja terenskog dijela istraživanja.
Na kraju bih se još htjela zahvaliti svojoj obitelji te zaručniku Josipu koji
su mi uvelike olakšali izradu ovog rada.
SADRŽAJ
1. UVOD.................................................................................................................................. 1
1.1. Biologija vidre (Lutra lutra)................................................................................................ 1
1.2. Opća obilježja vidre............................................................................................................ 2
1.2.1. Opis vrste.................................................................................................................. 2
1.2.2. Prehrana.................................................................................................................... 3
1.2.3. Razmnožavanje......................................................................................................... 4
1.2.4. Životni prostor.......................................................................................................... 4
1.3. Razlozi ugroženosti i značaj vidre...................................................................................... 5
2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA............................................................................................ 6
2.1. Opće značajke istraživanog područja.................................................................................. 6
2.1.1. Staništa u Parku prirode Lonjsko polje..................................................................... 9
2.1.2. Biljne zajednice......................................................................................................... 10
2.1.3. Biljne zajednice vodenih staništa............................................................................... 12
2.1.4. Fauna.......................................................................................................................... 12
2.1.5. Izvorne pasmine........................................................................................................ 13
2.2. Opis istraživanih postaja (ploha)......................................................................................... 14
3. CILJ ISTRAŽIVANJA........................................................................................................ 21
4. MATERIJAL I METODE................................................................................................... 22
4.1. Metodologija prikupljanja podataka o vidri....................................................................... 22
4.2. Prikupljanje uzoraka............................................................................................................ 25
4.3. Priprema uzoraka i obrada podataka.................................................................................. 25
4.4. Određivanje uzoraka........................................................................................................... 27
5. REZULTATI....................................................................................................................... 30
5.1. Ekološka istraživanja........................................................................................................... 30
5.1.1. Istraživanja aktivnosti vidre...................................................................................... 30
6. RASPRAVA........................................................................................................................ 38
7. ZAKLJUČCI........................................................................................................................ 42
8. LITERATURA..................................................................................................................... 43
9. SAŽETAK............................................................................................................................ 47
10. SUMMARY......................................................................................................................... 48
11. PRILOZI.............................................................................................................................. 49
1
1. UVOD
1.1 BIOLOGIJA VIDRE (LUTRA LUTRA)
Vidre (Lutra lutra) su u Hrvatskoj do sada bile iznimno slabo istražene te se podaci o
njihovoj brojnosti i rasprostranjenosti mogu vidjeti jedino iz godišnjih lovačkih izvještaja o
odstrijeljenoj divljači. Do 1965. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku,
ubijano je godišnje od 100 do 150 vidri (ANTOLOVIĆ et al., 2006.). Taj se broj od 1972.
godine smanjio jer je nastupila zakonska zaštita i zabrana lova. U sklopu provedbe projekta
NATURA 2000 u Hrvatskoj vidra je tijekom 2009. godine prvi put istražena na području
cijele Hrvatske te su prikupljeni detaljni podaci o njenoj rasprostranjenosti (ANTOLOVIĆ et al.,
2006.).
Vidre su sisavci (Mammalia) koji pripadaju redu zvijeri (Carnivora), porodici kuna
(Mustelidae). Vidra ili euroazijska vidra (Lutra lutra) koja je rasprostranjena na području
Hrvatske pripadnica je roda Lutra. Potporodica vidri (Lutrinae), uz rod Lutra, ima još 5
rodova i zastupljena je s ukupno 13 vrsta vidri u svijetu (tablica 1.) (JELIĆ, 2010.).
Tablica 1. Poznate vrste vidre u svijetu.
ROD: VRSTE:
1. Aonyx
Aonyx capensis - južnoafrička vidra
Aonyx cinereu - azijska patuljasta vidra
Aonyx congicus - srednjoafrička vidra
2. Enhydra Enhydra lutris - morska vidra
3. Lontra Lontra canadensis - riječna vidra ili sjevernoamerička vidra
Lontra felina - južnoamerička morska vidra
Lontra longicaudis - neotropska vidra
Lontra provocax - južnoamerička riječna vidra
4. Lutra Lutra lutra - vidra
Lutra maculicollis - bjelogrla afrička vidra
Lutra sumatrana - dlakavonosa vidra
5. Lutrogale Lutrogale perspicillata - glatka azijska vidra
6. Pteronura Pteronura brasiliensis - divovska vidra
2
1.2 OPĆA OBILJEŽJA VIDRE
1.2.1 OPIS VRSTE
Vidre su zvijeri iz potporodice kuna prilagođene životu u slatkoj vodi i smatraju se
najboljim plivačima od svih kopnenih zvijeri. Vidre žive uz rijeke, jezera, ribnjake i močvare,
gdje im drveće i grmlje pruža dobru zaštitu. Ukupna dužina tijela kod mužjaka koji teže oko
10 kg, iznosi od 100 do 135 cm, od čega na rep otpada od 40 do 50 cm. Ženke su u prosjeku
manje, te njihova ukupna dužina tijela iznosi od 90 do 125 cm, dok je dužina repa od 35 do 45
cm, a težina oko 7 kg. Krzno koje prekriva tijelo je smeđe do tamnosmeđe boje, sa svjetlijom
trbušnom stranom koja je sivkasta do bijela. Pojedine se jedinke mogu razlikovati po
svjetlijem području u obliku mrlje koje se nalazi na grlu. Na glavi se ističe široka njuška, dok
su uši slabo razvijene. Vidre imaju po 5 prstiju na nogama i plivače kožice između prstiju
zbog kojih se vidra s velikom lakoćom giba u vodi. Pri elegantnom plivanju vidre ostavlja za
sobom val u obliku slova U, a izvan vode proviruju joj samo oči i nos. Kada roni pod vodom,
ostavlja lanac mjehurića zraka na površini, a pod vodom mogu provesti čak i do 2 minute.
Vidrino je krzno glatko kada je uronjeno u vodi te se izvan vode brzo suši, nakon čega su
dlake sljepljene dajući joj trnoviti izgled (slika 1.) (LANSZKI, 2007.).
Slika 1. Vidra (Lutra lutra) (web 1.).
3
1.2.2. PREHRANA
Sisavci se nalaze na vrhu prehrambenog lanca močvarnih staništa, te vidre igraju
važnu ulogu u održavanju ravnoteže staništa. Najčešće se hrane ribom (95% prehrane), a
mogu se hraniti i rakovima, žabama, sitnim sisavcima, te uglavnom love ribu koju mogu
najlakše uhvatiti (tj. vidre su oportunističke zvijeri). Odrasle jedinke nikad ne love više ribe
nego što mogu pojesti, a višak ribe je dobar pokazatelj mladih vidri koje se tek uče loviti.
Vidrama je dnevno potrebno oko kilogram hrane. Vidre su vrlo brzi i efikasni lovci; krutim
brkovima, oštrim vidom i sluhom osjećaju kretanje plijena pod vodom, a oštrim očnjacima ih
hvataju. Vidre imaju vrlo brzi metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom u vodama
temperature 10˚C. Vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu, jer ne može preživjeti
od manjih količina. Većina vrsti vidri love 3 do 5 sati tijekom dana, a majke koje se moraju
brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno. Neke su se usavršile u otvaranju školjki, dok
ostale jedu i manje ptice ili sisavce (slika 2.) (LANSZKI, 2007.).
Slika 2. Vidra (Lutra lutra) tijekom prehrane (web 2.).
4
1.2.3. RAZMNOŽAVANJE
Vidre spolno sazrijevaju relativno kasno, oko druge godine života. Vidre su vrlo
teritorijalne životinje koje žive kao samci, osim u doba parenja i tijekom prve godine života
koju provedu uz majku. Ženke vidre imaju kontinuirani spolni ciklus, tako da mogu imati
mladunčad u bilo koje doba godine, ali primarni period parenja je u kasnu zimu ili rano
proljeće. U području jednog mužjaka živi nekoliko ženki, koje kad su spremne za parenje,
mužjak izmjenično posjećuje tijkom nekoliko dana u njihovim nastambama. U leglu se nalaze
najčešće do 4 mladunca, a ženke u divljini imaju do 3 legla tijekom života. Vrlo je niska stopa
preživljavanja mladunaca u divljini. Gnijezda u kojem vidre imaju mlade obično se nalaze na
obali, ali mogu biti i na znatnoj udaljenosti od vode. Mladunčad vidre oči otvaraju nakon 30
dana, te u dobi od 60 dana uče plivanje i lov. Uz majku će ostati relativno dugo, ponekad čak i
do godinu dana, u usporedbi sa mladuncima drugih zvijeri kao što su lisica i jazavac koji uz
majku ostaju samo 4 do 5 mjeseci. Za to vrijeme ženke nisu spolno aktivne. Mužjaci obično
ne sudjeluju u podizanju mladih. Životni je vijek vidre 15 do 18 godina u zatočeništvu, a
svega 3 godine u prirodnim uvijetima (LANSZKI, 2007.).
1.2.4. ŽIVOTNI PROSTOR
Europske su vidre iznimno plahe životinje, te su uglavnom aktivne noću. Najviše love u
bistrim, i ne tako dubokim vodotocima koji moraju biti obrasli raslinjem, a poželjno je da uz
vodotok postoje i poplavna područja. Najvažnija je čista voda, i da obale pružaju dobre
mogućnosti skrivanja. U potrazi za hranom prelaze velike udaljenosti i pritom se sele iz
jednog u drugi riječni sustav. Tragove im najčešće nalazimo u blatu kraj potoka i rijeka, te na
tim mjestima je posebno ranjiva i često ulijeću u zamke koje su zapravo bile postavljene za
druge životinje. Razlog usamljeničkom načinu života vidre proizlazi iz potrebe za velikim
životnim prostorom. Ona ga redovito kontrolira i označuje svojim izmetom. Ženka s
mladuncima posjeduje manji teritorij u sklopu velikog područja mužjaka (JELIĆ, 2010.).
5
1.3. RAZLOZI UGROŽENOSTI I ZNAČAJ VIDRE
U prošlosti se kao glavni uzrok ugroženosti vidri izdvajao prekomjeran lov zbog krzna.
Danas su vidre višestruko ugrožene zbog tri razloga: onečišćenja i smanjenja staništa,
slučajnih uginuća u ribolovnim alatima kao što su mreže i vrše, te veliki broj vidri stradava na
prometnicama. Europska populacija vidri bila je najugroženija sredinom 20-tog stoljeća kada
joj se naglo počinje smanjivati brojnost zbog početka upotrebe različitih pesticida među
kojima su najopasniji poliklorirani bifenil PCB. Zajedno s drugim uzrocima ugroženosti
nastala je fatalna kombinacija koja je uzrokovala nestanak vidre iz nekih europskih zemalja
kao što su Nizozemska i Švicarska. U drugim europskim zemljama, za što je najbolji primjer
Velika Britanija, zbog ugroženosti vidre, pokrenuta su intenzivna istraživanja radi zaštite
vrste. Može se reći da je danas populacija vidri u Europi stabilna te ima sklonost povećanju
brojnosti. U nerazvijenim zemljama svijeta vidre su još uvijek ugrožene lovom i uništavanjem
staništa. Jedan je od najzloglasnijih primjera ugroženosti vidri je nasukavanje tankera Exxon
Valdez uz obale Aljaske iz 1989. godine kada je nastala naftna mrlja koja se proširila oko
2000 km uz obalu te uzrokovala uginuće od 5500 morskih vidri (Enhyda lutris) i oko 300.000
morskih ptica (JELIĆ, 2010.).
Vidre su grabežljivci koji se nalaze na samom vrhu hranidbene piramide. Kao takve
važne su za kruženje tvari i energije kroz hranidbeni lanac, te pridonose uspostavi ekološke
ravnoteže u vodenim ekosustavima. Vidre su izrazito osjetljive na razna onečišćenja vode te
mogu poslužiti kao biološki indikatori kvalitete vode (JELIĆ, 2010.). Većina ljudi izražava
veliku naklonost prema vidrama zbog njihove karizmatične pojave i razigranog ponašanja.
One se u javnosti smatraju simbolom zdravog stanja prirodnog vodenog staništa. Iz
navedenog je vidljivo koliko je značajna uloga vidri za zaštitu prirode, jer se njihovom
zaštitom štite i staništa te ostale vrste u tim staništima (JELIĆ, 2010.).
Stabilno pojavljivanje ili povremena prisutnost vidre (Lutra lutra), odnosno njezino
odsustvo, mogu poslužiti kao indikatori stanja nekih vodenih staništa. Poznavanje
rasprostranjenosti vidre, promjene veličine populacije kao i poduzete mjere njene zaštite,
doprinose očuvanju i zaštiti mnogih vrsta kao i zajedničkih staništa (npr. istovremeno je
moguće pratiti stanje populacije dabra (Castor fiber). Podaci o rasprostranjenosti vidre i
promjenama veličine njenih populacija kao i rezultati ekoloških istraživanja potvrđuju da je
vidra osjetljiva vrsta, te da je opstanak stabilnih populacija izravno ovisan o čovjekovom
djelovanju (PURGER, 2007.).
6
2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
2.1. OPĆE ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOG PODRUČJA
Park prirode Lonjsko polje geografski je smješten u području srednjeg toka rijeke
Save, oko 75 km jugoistočno od Zagreba. Većim je dijelom u Sisačko - moslavačkoj županiji,
a manjim u Brodsko-posavskoj županiji. Zauzima područje između rijeke Save na jugu i
autoceste Zagreb - Beograd na sjeveru, od Česme na zapadu i rijeke Strug na istoku (slika 3.).
Cijelo je područje Parka izrazito nizinski kraj, nadmorske visine od 90 do 110 m. Prirodna
nizinska močvarna područja (poplavne zone) nalaze se s obje strane rijeke Save. Lonjsko,
Mokro i Poganovo polje dio su Parka prirode i prirodne poplavne retencije koje imaju važnu
ulogu u sustavu obrane od poplave. Lonjsko polje predstavlja jedan od najvećih i najbolje
očuvanih vlažnih, močvarnih i poplavnih biotopa Europe, ujedno se ubraja među
najugroženija staništa na svijetu. To je najveće zaštićeno područje ne samo u Hrvatskoj već u
cijelom Dunavskom porječju. Močvare su, kao jedan od najugroženijih prirodnih ekosustava,
velik potencijal u očuvanju ekoloških, kulturnih, gospodarskih, znanstvenih i rekreacijskih
vrijednosti. Park prirode Lonjsko polje jedno je od područja koje je zbog svojih prirodnih i
kulturnih vrijednosti tipičnih za poplavne riječne doline prepoznato kao područje vrijedno
očuvanja za buduće naraštaje. Rijeke Sava, Una, Kupa, Lonja i Strug susreću se upravo na
području parka prirode. Zbog njihove vrlo složene dinamike, poplave u ovom području su
vrlo nepredvidive pa se na njih mora računati u svako doba godine. Ako se u svim
spomenutim rijekama odjednom pojave visoke vode, ogromne količine vode se sudaraju i
uzrokuju poplave. Područje srednje Posavine može prihvatiti golemu količinu od 2 milijarde
kubičnih metara vode. Tako nad Lonjskim poljem voda postaje vladarom. Stoga razvoj
biljnog svijeta i opstanak životinja ovise o vodnom režimu na staništu, poplavnim vodama i
učestalosti poplava. Temeljem članka 389. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske donesen
je 1990. Zakon o proglašenju Parka prirode “Lonjsko polje” (Narodne novine br. 11/90),
kojim je područje Lonjskog i Mokrog polja, s pojasom lijeve obale rijeke Save, u ukupnoj
površini od 50 650 ha proglašeno parkom prirode. Prema današnjim podacima iz GIS-a,
prostor parka prirode zauzima 511,36 km² (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
7
Slika 3. Položaj i granica Parka prirode Lonjsko polje (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO
POLJE, 2008.).
Ulaz u Park prirode Lonjsko polje omogućen je autocestom (E70, A3) Zagreb –
Lipovac (izlaz Popovača i izlaz Novska) ili županijskom cestom Sisak - Jasenovac.
Željeznička postaja Jasenovac nalazi se u Parku. U Parku je 14 ruralnih naselja (Čigoč,
Kratečko, Mužilovčica, Suvoj, Lonja, Trebež, Puska, Krapje, Drenov Bok, Jasenovac,
Košutarica, Mlaka, Stružec, Osekovo), (slika 4.). Područje je pod utjecajem humidnog tipa
kontinentalne klime i djelovanja zračnih masa s Alpa. Prosječne temperature kreću se od -1,5
ºC u siječnju do 20 ºC u srpnju. Prosječna godišnja temperatura je 9,5 ºC. Rijeka Sava je
temeljni čimbenik koji utječe na prirodne, kulturne i krajobrazne značajke ovog područja.
Ukupna dužina Save je 945 km, a kroz Hrvatsku teče u dužini od 510 km. Sava je ujedno i
rubni vodotok Parka prirode Lonjsko polje, koji svojim hidrološkim značajkama bitno utječe
na vodni režim područja. Rijeka Sava se u Hrvatskoj uglavnom prihranjuje vodama iz
planinskog zapadnog dijela slijeva (slijev Save u Sloveniji) i većim desnim pritocima (Kupa,
Una, Vrbas, Ukrina, Bosna). Najveći protoci na Savi i Kupi javljaju se u jesen i u proljeće, a
8
manjim protocima u proljeće i ljeto. U Srednjoj Posavini plavljenje je najčešće uzrokovano
indirektnim punjenjem pritoka Save i njihovim izlijevanjem u retencijska područja.
Retencijska područja - Lonjsko polje (11 500 ha), Opeka (5700 ha), Trstika (2100 ha) i Mokro
polje (12 800 ha) - čine 7% od ukupno stvorenih plavnih površina rijeke Save. Osim Lonjskog
polja, sve poplavne površine imaju prirodnu dinamiku plavljenja. Nasipi koji se nalaze oko
retencijskog područja na sjevernoj, južnoj, istočnoj i zapadnoj strani Lonjskog polja mogu
zadržati i do 600 mil. m³ vode. Glavni pritoci Save su: Kupa, Lonja, Trebež, Veliki Strug,
Una, Sunja i njihovi pritoci. Najvećim su dijelom tla ovoga prostora hidromorfna. Odlika
hidromorfnog tla je prirodno slaba dreniranost i prirodni proces hidrogenizacije unutar 2 m
dubine, koji je uvjetovan viškom površinske ili/i podzemne vode koja nije zaslanjena ni
alkalizirana. Najviše tih tla su karbonatna, a prisutnost skeleta je vrlo mala ili gotovo
nezamjetna (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
Slika 4. Karta staništa Parka prirode Lonjsko polje u mjerilu 1:25 000 (web 3.).
9
2.1.1. STANIŠTA U PARKU PRIRODE LONJSKO POLJE
POVRŠINSKE KOPNENE VODE I MOČVARNA STANIŠTA
Zauzimaju 2255 ha, odnosno 4,4% površine, a najzastupljenija kategorija su visoki
šaševi i šiljevi, a prekrivaju 457 ha (0.9%) površine Parka prirode Lonjsko polje (BILTEN
PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
TRAVNJACI
Zauzimaju 4593 ha, odnosno 10,1% površine, a najzastupljenija kategorija su nitrofilni
pašnjaci i livade košanice nizinskog vegetacijskog pojasa, prekrivaju 1660 ha (3.2%)
površine Parka prirode Lonjsko polje (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
ŠIKARE
Zauzimaju 1673 ha, odnosno 2,8% površine, a najzastupljenija kategorija su sastojine
čivitnjače (Amorpha fruticosa), prekrivaju 1201 ha (2.5%) površine Parka prirode Lonjsko
polje (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
ŠUME
Zauzimaju 35 002 ha, odnosno 67,7% površine, a najzastupljenija kategorija su šume
poljskoga jasena s kasnim drijemovcem koje prekrivaju 12 116 ha (23.7%) površine Parka
prirode Lonjsko polje (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
KULTIVIRANE NEŠUMSKE POVRŠINE I STANIŠTA S KOROVNOM I RUDERALNOM
VEGETACIJOM
Zauzimaju 6425 ha, odnosno 12,6% površine, a najzastupljenija kategorija jest
mozaična poljoprivredna površina, a prekrivaju 5028 ha (9.8%) površine Parka prirode
Lonjsko polje (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
IZGRAĐENA I INDUSTRIJSKA STANIŠTA
Zauzimaju 1217 ha, odnosno 12,6% površine, a najzastupljenija kategorija su aktivna
seoska područja, a prekrivaju 388 ha (0.8%) površine Parka prirode Lonjsko polje (BILTEN
PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
10
2.1.2. BILJNE ZAJEDNICE
Park prirode Lonjsko polje odlikuje se velikim brojem biljnih zajednica na kojima se
temelji Nacionalna klasifikacija staništa, pa prema tome razlikujemo:
Šumske biljne zajednice
S obzirom na vlažnost staništa , na ovom području se razvilo nekoliko tipova različitih
šumskih zajednica. Park prirode Lonjsko polje odlikuje se velikim brojem biljnih zajednica na
kojima se temelji Nacionalna klasifikacija staništa (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE,
2008.).
Šuma crne johe s trušljikom
(Frangulo - alnetum glutinosae) ima važnu ulogu u zarašćivanju i izdizanju močvarnih
površina. Crna joha raste mjestimično u grupama iz panjeva i stvara čunjeve. Ti čunjevi
gdjekad pri tlu zauzimaju promjer od 1 do 2 m, a visina im je od 50 do 120 cm u razini iznad
stagnantne vode. Oko tih čunjeva, odnosno korijenja, vezuju se čestice mulja i tla, pa se tako
izdiže iznad razine stagnantne vode. Zajednica većinom obrasta stara riječna korita, rjeđe
močvare (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.) .
Šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem
(Leucoio – Fraxinetum angustifoliae) rasprostire se na glinenim aluvijalnim terenima,
a najljepši primjerci nalaze se na području Parka, gdje su prvi put identificirani i opisani, te
zauzimaju u Parku 12 120 ha. Najniži dijelovi Parka prirode Lonjsko polje su izvrgnuti
stalnim i dugotrajnim poplavnim i podzemnim vodama. Površine na kojima voda dugo
stagnira i dostiže visine i preko dva metra, i s viših predjela prelijevaju se u niže, mogu se
isušiti jedino isparavanjem. U sloju prizemnog rašća dominiraju vrste: busenasti šaš (Carex
elata), mjehurasti šaš (Carex vesicaria), vučja noga (Lycopus europeus), žuta perunika (Iris
pseudoacorus) (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
Šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke
(Genisto elatae – Quercetum roboris) rasprostire se na višim predjelima iznad šume
vrba, topola, crne johe i poljskoga jasena, u kompleksima koji pokrivaju i po više tisuća ha, što
je europska i svjetska jedinstvenost. Zajednica je pod utjecajem kraćih poplavljivanja ili i ona
izostanu. Nalazi se na mineralno - močvarnom, slabije ili jače kiselom tlu i na pseudoglejnom,
odnosno podzolastom, slabo kiselom do neutralnom tlu. Ističe se dobro razvijenim slojem
grmlja i niskog raslinja, koje ukazuje na povećanu vlažnost staništa: obična tršljika (Frangula
alnus), plava kupina (Rubus caesius), drhtavi šaš (Carex brizoides), vodena metvica (Mentha
11
aquatica), konopljuša (Eupatorium canabinum) (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE,
2008.).
Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba
(Carpino betuli-Quercetum roboris) nije izložena poplavljivanju, ali zimi je tlo
zasićeno vodom. Ona se javlja na ocjeditim terenima koji su dovoljno svježi. Razvijena je na
tzv. povišicama ili gredama, na pseudoglejnom, odnosno podzolastom tlu, koje je slabo kiselo
do neutralno. Rebrasta uzvišenja na ravnici, koja čitavom terenu daju blago valovit izgled su
obrasla ovom vrstom vegetacije. U sloju grmlja i prizemnog raslinja razvijene su: lijeska
(Corylus avellana), svibovina (Cornus sanguinea), lazarkinja (Asperula odorata), zdravica
(Sanicula europea) (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
Ritske šume
(Salicion - albae) rasprostiru se između rijeka i nasipa. Uz nasipe i na međama između
oranica te na pašnjacima i šumama gdje je prisutna sukcesija prirodne šumske vegetacije, vrba
dolazi u inicijalnoj fazi. Nizinske poplavne šume same po sebi su od neprocjenjive biološke i
krajobrazne vrijednosti ne samo za Hrvatsku nego su one te po kojima je Hrvatska
prepoznatljiva na međunarodnoj razini. Šume Hrvatske, pogotovo nizinske i gorske,
najznačajnija su uporišta naše zemlje. Državne šume i šumska zemljišta na području srednje
Posavine pokrivaju 51 697 ha, a glavninom gospodari poduzeće „Hrvatske šume“ d.o.o. (49
941 ha), te manjom površinom državnih šuma gospodare Šumarski fakultet (513 ha) i
Hrvatske vode (1243 ha). Privatne šume na tom području zazuzimaju površinu između 10 i
20% površina državnih šuma. U Parku prirode Lonjsko polje nalazi se oko 29 000 ha državnih
šuma ili 58% nizinskih šuma na području srednje Posavine (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO
POLJE, 2008.).
Travnate biljne zajednice
Livade Srednje Posavine rasprostiru se između oranica i pašnjaka, većinom na
glejnom tlu, samo manjim dijlom na aluvijalnim nanosima. Svi tipovi livada oskudijevaju
fosforom i kobaltom, a zajednice Agrostidetum i Caricetum – tricostato - vulpinae i kalcijem.
Zajednica Caricetum – tricostato - vulpinae ima najviši nivo fosofora i kalija, to je jedan od
razloga zašto poljoprivrednici najviše kose Carex. Zbog ispaše stoke i obaveza koje
poljoprivrednici imaju na imanjima, livade se često kasno kose i uglavnom samo jedanput.
Gnojidba livada nije uobičajena (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
12
2.1.3. BILJNE ZAJEDNICE VODENIH STANIŠTA
Biljne zajednice vodenih staništa u Parku prirode Lonjsko polje dijele se na mrtve
rukavce i slobodne vodene površine.
Mrtvi rukavci, jarci i bare obrasli su vegetacijom:
• kopnenog tršćaka s rančićem (Scripo - Phragmitetum),
• velike pirevine (Glyceristum maximae),
• uspravnog ježinca i potočne pirevine (Sparganio - Glycerietum fluitantis),
• šaševa (Caricetum gracilis; Caricetum tricostato - vulpinae), (BILTEN PARKA PRIRODE
LONJSKO POLJE, 2008.).
Slobodne vodene površine su prekrivene slobodno plivajućom vegetacijom u kojoj se ističe:
• zajednica vodene i barske leće (Lemno - Spirodeletum polyrrhizae),
• zajednica pršljenastog krocnja i žutog lokvanja (dolazi na slobodnim površinama
dubljih bara i kanala) (Myriophyllo - Nupharetum), (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO
POLJE, 2008.).
2.1.4. FAUNA
Faunistički prostor Lonjskog polja je vrlo zanimljiv, budući da su močvarna, ali i
druga staništa (šume, livade, košanice) poznata kao staništa velikog broja kukaca (Insecta).
Kako su kukci najveća skupina kopnenih beskralješnjaka, i to brojem vrsta i brojem jedinki,
očigledna je njihova ključna uloga u ekosustavu. S obzirom na broj vrsta i teškoće u
determinaciji svih vrsta koje dolaze na nekom području, u Europi se danas koriste neke
skupine kao što su vretenca (Odonata), leptiri (Lepidoptera) i trčci (Carabidae) kao objekti
istraživanja za utvrđivanje vrijednosti područja predloženog za zaštitu ili zaštićenog. Na
području Lonjskog polja obitava 15 vrsta vodozemaca i svi su svojom biologijom vezani za
močvarna i vodena staništa. Na širem području Lonjskog polja obitava i 10 vrsta gmazova.
Gmazovi su pretežno termofilne životinje. Na ovom prostoru dolaze 2 vrste kornjača, 4 vrste
guštera i 6 vrsta zmija. Gmazovi u pravilu ne trebaju vodena staništa za svoj razvoj. Ipak,
nekoliko vrsta svojom biologijom je vezano isključivo za vodena staništa, kao npr. barska
kornjača, bjelouška i ribarica. Prema dostupnim podacima, u rijeci Savi živi oko 45 vrsta riba,
a u cijelom dunavskom slivu, kome pripada i rijeka Sava, zabilježeno je oko 103 vrste riba. U
zajednici riba rijeke Save dominira porodica Cyprinidae sa devetnaest vrsta.
13
Od ukupno trideset i četiri vrste te porodice, koje se javljaju u cijelom dunavskom slivu u
rijeci Savi živi 55 % vrsta. Istraživanja su pokazala da je od 170 vrsta sisavaca, koji žive u
Europi, oko 20 % vezano isključivo uz močvarna staništa. Na području Parka obitava, uz
ostale, 7 vrsta sisavaca koji su stalno vezani za vodena staništa: vidra (Lutra lutra), vodena
rovka (Neomys fodiens), vodeni voluhar (Arvicola terrestris). Još 14 vrsta sačinjava zajednicu
malih sisavaca kojima je stanište poplavna šuma hrasta lužnjaka. Dominantne vrste zajednice
malih sisavaca su riđa voluharica (Clethrionomys glareolus) i šumski miš (Apodemus
flavicollis) od glodavaca, te šumska rovka (Sorex araneus) od kukcojeda. Područje daje
optimalne uvjete za rast običnog jelena, a stabilna je populacija divlje mačke i vidre.
Zabilježeno je 8 vrsta šišmiša, a prisutna je i sve veća populacija čaglja. U usporedbi s
ornitofaunom Hrvatske u Lonjskom polju obitava preko 70% svih vrsta ptica zabilježenih u
Hrvatskoj, unatoč tome što nema planinskih i mediteranskih vrsta, zabilježeno je oko 250
vrsta ptica, od čega 134 vrsta ovdje i gnjezdi. Ovo područje je vrlo važno kao gnijezdilište,
zimovalište i obitavalište brojnih ptičjih vrsta. Lonjsko polje je vrlo važno kao stanište za
selidbe i zimovanje sjeverno-europskih populacija mnogih vrsta ptica, prije svega močvarica,
ali i malih grabljivica i pjevica (BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
2.1.5. IZVORNE PASMINE
Na području Parka prirode Lonjskog polja zabilježeno je čak 7 izvornih pasmina:
Dvije autohtone pasmine konja Hrvatski posavac i Hrvatski hladnokrvnjak, Turopoljska
svinja, Crna slavonska svinja, Slavonsko - srijemsko podolsko govedo, Posavska guska i
Posavski gonič. Izvorne pasmine su bitna komponenta sustava pašarenja, očuvanja
ekstenzivne poljoprivrede i očuvanja biološke raznolikosti, jer zadovoljavaju ektremne uvjete
preživljavanja na otvorenom, a to su: čvrsta konstitucija tijela, skromnost u ishrani i socijalne
komponente ponašanja životinja, koje su prilagođene uvjetima plavljenja (BILTEN PARKA
PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008.).
14
2.2. OPIS ISTRAŽIVANIH POSTAJA (PLOHA)
Većina naselja je smještena na jugozapadnoj granici Lonjskog polja, neposredno uz
lijevu obalu rijeke Save. Parku prirode Lonjsko polje pripada 14 naselja: Osekovo, Stružec,
Čigoč, Kratečko, Mužilovčica, Suvoj, Lonja, Trebež, Puska, Krapje, Drenov Bok, Jasenovac,
Košutarica i Mlaka. Relativno su daleko od glavnih prometnica te su međusobno slabo
povezane. Istraživanja su obavljena na 6 postaja: Mužilovčica, Veliko Svinjičko, Kratečko
(Čigoč), Ustava (Trebež), Pavlinov kljun i Repušnica kod Kutine (Tablica 2., Slika 5.).
Tablica 2. GPS koordinate istraživanih postaja u Parku prirode Lonjsko polje.
R. br. POSTAJE: GPS KOORDINATE
1. Mužilovčica 45˚23'27.55“ S 16˚40'51.24“ I
2. Veliko Svinjičko 45˚27'56.10“ S 16˚33'4.13“ I
3. Kratečko, Čigoč 45˚23'33.33“ S 16˚37'43.07“ I
4. Ustava, Trebež 45˚21'42.34“ S 16˚46'51.33“ I
5. Pavlinov kljun 45˚23'53.62“ S 16˚41'33.01“ I
6. Repušnica, Kutina 45˚28'37.76“ S 16˚42'53.76“ I
Slika 5. Satelitska karta područja Lonjskog polja sa označenim istraživanim postajama (žuti
simboli), (Izvornik: Google Earth Satelite Image 03.10.2009.).
15
POSTAJA BR 1. MUŽILOVČICA
Mužilovčica pripada tipu staništa koji je spori vodotok. Njih karakterizira laminarno
strujanje vode u nizinskim područjima ili u područjima s blagim nagibom korita, čija razina
vode oscilira tijekom godine ovisno o režimu oborina i utjecaju poplava. Od važnih biljnih
vrsta tu susrećemo barsku leću (Spriodela poyrhiza), vodenu leću (Lemna spp.). Od
životinjskih vrsta na tim staništima najčešće obitavaju nosara (Vimba vimba), vidra (Lutra
lutra), dabar (Castor fiber), močvarna rovka (Neomys anomalus). Uzroci ugroženosti su:
smanjenje protoka vodotoka i česta kolebanja razine vode zbog gradnje regilacijskih kanala.
Reguliranje vodotoka uključuje i uklanjanje probalne vegetacije, što loše utječe na stabilnost
obala i kakvoću vode. Uklanjanje vegetacije uzrokuje pojačano zagrijavanje vode za ljetnih
mjeseci, što ima za posljedicu pojavu anoksičnih uvijeta zbog smanjene količine ili nedostatka
kisika u vodi. Manjak probalne vegetacije negativno utječe i na ostale parametre vode,
pojačavajući količinu nitrata i fosfata, u konačnici dolazi do pogoršavanja općih uvijeta vode.
Također i ispuštanje sanitarnih i industrijskih otpadnih voda u vodotoke može dovesti do
smanjenja polpulacija životinja na tom staništu, među kojima su najugroženije vidre jer one
zahtjevaju čistu i mirnu vodu (slika 6.).
Slika 6. Mužilovčica (fotografirala: M. Brblić).
16
POSTAJA BR 2. VELIKO SVINJIČKO
Veliko Svinjičko pripada staništu stalnih stajačica. Tu ubrajamo slatkovodna jezera,
lokve ili dijelove takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog podijetla u kojima se
stalno zadržava voda koja može potjecati od oborina ili podzemnih voda, iako njezina razina
može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagičkim i bentonskim zajednicama. Od biljnih vrsta tu
susrećemo različite vrste šaševa: rastavljeni šaš (Carex remota), uskolisni šaš (Carex
strigosa), dugoklasi šaš (Carex elongata), te imamo još i rogoz (Typha latifolia), lokvanj
(Nuphar luteum), lopoč (Nymphea alba), vodene leće (Lemna spp.). Od životinjskih vrsta tu
obitavaju plosno vretence (Libellula depressa), barska kornjača (Emys orbiculais), bjelouška
(Natrix natrix), velika zelena žaba (Rana lessonae), crveni mukač (Bombina bombina), čaplje
(Ardeidae), patka njorka (Aythya nyroca), eja močvarica (Circus aeruginosus), vidra (Lutra
lutra). Uzroci ugroženosti su odstranjivanje vegetacije u kanalima, uređivanje i gradnja strmih
obala na vodotocima, jezerima i ribnjacima, te različita onečišćenja voda (pesticidi, umjetna
gnojiva, odlagalište otpada, teški metali (slika 7.).
Slika 7. Veliko Svinjičko (fotografirala: M. Brblić).
17
POSTAJA BR 3. KRATEČKO, ČIGOČ
Kratečko pripada staništu povremenih vodotoka. Njima pripadaju vodotoci u kojima je
protok pekinut u dijelu godine, ostavljajući korito suhim ili s većim ili manjim lokvama.
Najčešće biljne vrste koje tamo susrećemo su vodene leće (Lemna spp.), četvrolisna
raznorotka (Marsilea quadrifolia), barska leća (Spridoela polyrhiza). Od životinjskih vrsta
najčešće su piškur (Misgurnus fossilis), šaran (Cyprinus carpio), velika zelena žaba (Rana
ridibunda), mala zelena žaba (Rana lessinae), vidra (Lutra lutra), dabar (Castor fiber).
Najčešći uzroci ugroženosti na tim staništima su gradnja kanala u šumskim ekosustavima,
onečišćenja, isušivanje, prenamjena zemljišta, negativni utjecaj invazivnih vrsta biljaka kao
što je npr. Amorpha fruticosa (slika 8.).
Slika 8. Kratečko, Čigoč (fotografirala: M. Brblić).
POSTAJA BR 4. USTAVA, TREBEŽ
Ustava je stanište koje pripada kanalima sa stalnim protokom vode i antropogenog je
podrijetla. One su najčešće građene sa svrhom hidromelioracije (odvodnjavanje suvišne vode
ili natapanje tla) poljoprivrednih površina, često s biljnim i životinjskim zajednicama
prirodnih vodotoka. Od biljnih vrsta tu obitavaju vodena leća (Lemna sp.), i barska leća
18
(Spirodela polyrhiza). Od životinjskih vrsta možemo uočiti piškura (Misgurnus fossilis),
belicu (Leucaspius delineatus), vidru (Lutra lutra). Zaštitne mjere za ta staništa su
sprječavanje onečišćenja te održavanje stalnog protoka kanala. Ove mjere imaju najvažniju
ulogu u održavanju režima plavljenja, i spriječavaju zarastanje. Od ostalih mjera potrebno je
djelovanje usmjeriti na kontrolu otpadnih voda te podupirati ekološku poljoprivredu u
zaštičenom području (slika 9.).
Slika 9. Ustava, Trebež (fotografirala: M. Brblić).
POSTAJA BR 5. PAVLINOV KLJUN
Pavlinov kljun kao i postaja Mužilovčica pripada staništu sporog vodotoka. Spore
vodotoke karakterizira laminarno strujanje vode u nizinskim područjima ili u područjima s
blagim nagibom korita, čija razina vode oscilira tijekom godine ovisno o režimu oborina i
utjecaju poplava. Od važnih biljnih vrsta tu susrećemo barsku leću (Spriodela poyrhiza),
vodenu leću (Lemna spp.). Od životinjskih vrsta na tim staništima najčešće obitavaju nosara
(Vimba vimba), vidra (Lutra lutra), dabar (Castor fiber), močvarna rovka (Neomys anomalus).
Uzroci ugroženosi su smanjenje protoka vodotoka i česta kolebanja razine vode zbog gradnje
regilacijskih kanala za spriječavanje izlijevanja velikih tekućina u urbanim područjima.
Reguliranje vodotoka uključuje i uklanjanje probalne vegetacije, što loše utječe na stabilnost
obala i kakvoću vode. Uklanjanje vegetacije uzrokuje pojačano zagrijavanje vode za ljetnih
mjeseci, što ima za posljedicu pojavu anoksičnih uvijeta zbog smanjene količine ili nedostatka
19
kisika u vodi. Manjak priobalne vegetacije negativno utječe i na ostale parametre vode,
pojačavajući količinu nitrata i fosfata, u konačnici dolazi do pogoršavanja općih uvijeta vode.
Također i ispuštanje sanitarnih i industrijskih otpadnih voda u vodotoke može dovesti do
smanjenja polpulacija životinja na tom staništu, među kojima su najugroženije vidre jer one
zahtjevaju čistu i mirnu vodu (slika 10.).
Slika 10. Pavlinov kljun (fotografirala: M. Brblić).
POSTAJA BR 6. REPUŠNICA, KUTINA
Repušnica pripada stanišnom tipu kanala sa stalnim protokom vode. Stalne tekućice
antropogenog podrijetla koje su najčešće građene sa svrhom hidromelioracije (odvodnjavanje
suvišne vode ili natapanje tla) poljoprivrednih površina, često s biljnim i životinjskim
zajednicama prirodnih vodotoka. Od biljnih vrsta tu obitavaju vodena leća (Lemna sp.),
barska leća (Spirodela polyrhiza). Od životinjskih vrsta susrećemo piškura (Misgurnus
fossilis), belicu (Leucaspius delineatus), vidru (Lutra lutra). Zaštitne mjere za ta staništa su
jednaka kao i u ranije navedenim staništima istog tipa, a to su sprječavanje onečišćenja te
održavanje stalnog protoka kanala. Ove mjere imaju najvažniju ulogu u održavanju režima
plavljenja, i spriječavaju zarastanje. Od ostalih mjera potrebno je djelovanje usmjeriti na
20
kontrolu otpadnih voda te podupirati ekološku poljoprivredu u zaštičenom području (slika
11.).
Slika 11. Repušnica, Kutina (fotografirala: M. Brblić).
21
3. CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog diplomskog rada je obavljanje sustavnih faunističkih i ekoloških
istraživanja, te inventarizacija i valorizacija populacija vidre (Lutra lutra) na području Parka
prirode Lonjsko polje.
22
4. MATERIJALI I METODE
4.1. METODOLOGIJA PRIKUPLJANJA PODATAKA O VIDRI
Metode istraživanja vidri dijelimo na neinvazivne i invazivne metode. Neinvazivne
metode služe prikupljanju podataka o biologijii i ekologiji vrste na način koji ne uznemiruje
vrstu u njenu prirodnom okružju. Kod invazivnih metoda istraživanja životinje se
uznemiruju jer ih se mora uhvatiti, uspavati i na različite načine označiti (JELIĆ, 2010.).
NEINVAZIVNE METODE ISTRAŽIVANJA
Kod istraživanja vidri najpoznatija je neinvazivna metoda prikupljanja podataka o
znakovima prisutnosti vidre kao što su izmet, želatinozne izlučevine i otisci stopala. Na taj se
način dobiju kvalitetni podaci o rasprostranjenosti vrste na određenom području. Druga je
neinvazivna metoda koja se koristi kod istraživanja vidri korištenje fotografskih zamki. To su
posebno prilagođeni digitalni fotografski uređaji unutar zaštitnog kućišta koji automatski
snimaju fotografije reagirajući na prolazak životinje pokraj njih (JELIĆ, 2010.).
INVAZIVNE METODE ISTRAŽIVANJA
Najpoznatija je invazivna metoda istraživanja vidri putem radijskog signala ili
telemetrija, pri kojoj je potrebno uhvatiti životinju kako bi joj se ugradio odašiljač ili na
površinu tijela ili potkožno. Životinja se tada prati pomoću uređaja koji prima signale
odašiljača. Ova se metoda općenito pokazala vrlo korisnom u istraživanju biologije i ekologije
vidri jer se njenim korištenjem dobiju podaci o dnevnoj i noćnoj aktivnosti vidre te položaju
brloga i skloništa. Jedna je od korištenih invazivnih metoda i ubrizgavanje radioaktivnog
cinka (Zn65Cl) u tijelo vidre nakon čega se Geigerovim brojačem ispituje izmet. Tom je
metodom moguće razlučiti obilježavanje teritorija i kretanje odabrane jedinke u odnosu na
druge jedinke koje nemaju radioaktivni izotop (JELIĆ, 2010.).
SPORADIČNO PRIKUPLJANJE PODATAKA
Boraveći na području u kojem je rasprostranjena vidra moguće je nenamjerno naići na
tragove njene prisutnosti, bilo da se radi o otiscima i izmetu (slika 12.), ili pak o pronalasku
ozlijeđene ili mrtve jedinke. Takvi su podaci od posebnog značaja, posebice ako se nije
23
utvrdilo da vidra obitava na tom području. Podatke o takvim nalazima potrebno je dostaviti
državnim institucijama nadležnim za zaštitu prirode (JELIĆ, 2010.).
Slika 12. Fotografija izmeta vidre (Lutra lutra), (fotografirala: M. Brblić).
SUSTAVNO PRIKUPLJANJE PODATAKA
Sustavno obilaženje terena radi pronalaženja znakova prisutnosti vidre i utvrđivanja
njene rasprostranjenosti najbolje je provesti pomoću standardne metode (O'CONNOR et al.,
1977.). Metoda se sastoji od odabiranja početne točke i sustavnog pretraživanja ukupno 600 m
obale u potrazi za znakovima prisutnosti vidre. Ovisno o uvjetima na terenu i procjeni
istraživača, odabire se obala i smjer pretrage. Istraživanje je moguće provesti tako da se
prijeđe svih 600 m obale ili da se zastane pri pronalasku prvog znaka prisutnosti vidre. Izmet
se obično nalazi pod samim mostom zato što je to najčešće i najpogodnije mjesto za
označavanje teritorija, naročito u slučajevima jako kanaliziranih vodotoka. Pod mostom je
izmet zaštićen od atmosferskih utjecaja i time dulje zadržava miris koji je bitan za društvenu
komunikaciju vidri. Iz istih razloga vidre u krškom području često obilježavaju teritorij u
špiljama uz obale vodotoka. Ostala su mjesta gdje vidre rado izlaze iz vode i označavaju
teritorij: ušća manjih vodotoka u veće, razne umjetne betonske strukture i nasuto kamenje uz
obalu, baze debla većih stabala, te srušeno drveće i panjevi. Kao znakovi prisutnosti vidre
24
rijetko se nalaze njeni brlozi (slika 13.) i skloništa (slika 14.) koji su prepoznatljivi po velikoj
količini izmeta u neposrednoj blizini (JELIĆ, 2010.).
Slika 13. Ulaz u vidrin brlog pod zemljom (fotografirala: M. Brblić).
Slika 14. Tipično vidrino mjesto odmora - sklonište (fotografirao: M. Jelić).
25
4.2. PRIKUPLJANJE UZORAKA
Terenski dio istraživanja obavljan je od prosinca 2008. godine do lipnja 2009. godine.
U tom vremenskom razdoblju na istraživanom području Parka prirode Lonjsko polje
obavljeno je ukupno 6 setova istraživanja. Cilj je bio prvenstveno obuhvatiti proučavanjima
populaciju vidre tijekom jedne sezone tj. tijekom sva četiri godišnja doba. Terenska
istraživanja obavljana su od 8 do 16 h. U tom vremenskom razdoblju vidre nisu aktivne jer su
pretežno noćne životinje, stoga smo njihovu prisutnost pratili skupljanjem uzoraka kao što su
izmet, ostaci hrane, fotografiranjem tragova, i pronalascima vidrinih gnijezda i skloništa.
Prikupljanje uzoraka je obavljano na šest postaja: Mužilovčica (postaja br. 1); Veliko
Svinjičko (postaja br. 2); Kratečko (postaja br. 3); Ustava, Trebež (postaja br. 4); Pavlinov
kljun (postaja br. 5); i Repušnica kod Kutine (postaja br. 7). Kako prikupljeni podaci ne bi
gubili na svom značaju, odnosno kako bi se međusobno mogli uspoređivati i upotpunjavati,
bitno je standardizirati njihov unos. Iz tog je razloga podatke potrebno unositi u predviđene
obrasce koji daju informaciju o samoj vrsti, ali i staništu u kojem je ona zabilježena. Jedan list
obrasca predviđen je samo za jedan lokalitet i jedan dan opažanja s tog lokaliteta. Navedeni
podaci upisani su u pripremljene obrasce (Prilog 1.).
4.3. PRIPREMA UZORAKA I OBRADA PODATAKA
Prikupljeni podaci na terenu su fotografirani pomoću fotografskog aparata Canon EOS
450 D, i upotrebom objektiva Sigma 105 mm (2.8). Uzorci izmeta vidre su sakupljani u
papirnate vrečice radi kasnije obrade kao i utvrđivanja prisutnosti i brojnosti vidre. Izmet
vidrama između ostalog, služi za obilježavanje teritorija i može biti različitog oblika, veličine
i gustoće što je tijekom ovih istraživanja i bilježeno. Uzorci koji su prikupljani najčešće su bili
crne i smeđe boje, ali zabilježeni su i uzorci zelene, žute pa čak i crvene boje ovisno o
prehrani što je također bilo bilježeno kao jedan od parametara. U izmetu vidre pronađeni su i
bilježeni ostaci kostiju i ljuskica (slika 15.). Metoda bilježenja izmeta kao i prisutnosti vidre
na staništu u smislu prostorno – vremenske distribucije izvršena je pomoću GPS prijemnika
tipa Garmin Oregon 450, a zatim su podaci upisani u bazu podataka pomoću programa
Microsoft Access 2007 (Microsoft Corporation, 2007) i pomoću programa ArcView 9.2.
pripremljeni za aktivno korištenje. Tablični i grafički prikazi izrađeni su u programu
Microsoft Excel 2007 (Microsoft Corporation 2007). Za obradu fotografija korišteni su
26
programi Microsoft Paint 5.1. (Microsoft Corporation 2007), Adobe Photoshop CS2 te Adobe
ImageReady CS2 (Adobe System Incorporated). Baza izrađena u programu Microsoft Access
2007 (Microsoft Corporation 2007) korištena je za unošenje podataka o pojedinim vrstama
zabilježenim na svakom staništu. Statistička obrada podataka provedena je pomoću programa
Statistica 7.0. (Statsoft. Inc, 2000) i PRIMER 5.0. (Primer – E Ltd, 2002). Razlika u
međusobnom sastavu podataka odabranih parametara na istraživanim postajama izvršena je
pomoću klaster analize te ordinacijske metode multidimenzionalnog skaliranja pomoću
statističkog programa PRIMER 5.0. (Primer – E Ltd, 2002). Vrijednosti broja podataka o
vidrama bile su logaritamski transformirane [log(x + 1)] prije analize. Korištena je matrica
sličnosti dobivena izračunavanjem Bray-Curtis indeksa sličnosti. Za klaster analizu korištena
je metoda povezivanja po prosjeku grupa (group average linkage method), a ordinacijska
MDS metoda provedena je ponavljanjem 100 puta.
Slika 15. Izmet vidre (Lutra lutra) (fotografirala: M. Brblić).
27
4.4. ODREĐIVANJE UZORAKA
Određivanje prikupljenih uzoraka izvršeno je pomoću binokularne lupe Leica i prema
važećim ključevima za determinaciju (BROWN, R.W., LAWRENCE, M.J., POPE, J., 2009. &
AULAGNIER et al., 2008.). Obradom i analizom sakupljenih uzoraka utvrđeno je da vrsta vidre
koja obitava na području Parka prirode Lonjsko polje pripada vrsti Lutra lutra vidra ili
euroazijska vidra, koja je rasprostranjena na području Hrvatske. Bitna obilježja (parametri)
pomoću kojih su kreirani podaci bili su: izmet (slika 16.), analni želatinozni sekret (slika 17.),
tragovi vidre (slika 18.), i vidrina staništa / gnijezda (slika 19.).
Slika 16. Izmet vidre (Lutra lutra) (fotografirala: M. Brblić).
28
Slika 17. Analni želatinozni sekret vidre (Lutra lutra) (fotografirala: M. Brblić).
Slika 18. Tragovi vidre (Lutra lutra) u blatu (fotografirala : M. Brblić).
29
Slika 19. Vidrino skloniše/gnijezdo (fotografirala: M. Brblić).
30
5. REZULTATI
5.1. EKOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
5.1.1. ISTRAŽIVANJA AKTIVNOSTI VIDRE
Istraživanja su obavljena na ukupno šest lokaliteta: Mužilovčica, Veliko Svinjičko,
Kratečko, Ustava, Pavlinov kljun, Repušnica. Materijal je prikupljen metodom linijskog
transekta. Na odabranim lokalitetima koji su pretežno kružnog oblika, transekt se sastojao u
obilaženju, promatranju, bilježenju, fotografiranju i prikupljanju svih podataka o prisutnosti
vidre na staništu.
Dobivene su vrijednosti ukupne brojnosti tragova vidre (Tablica 3) iz kojih je vidljivo
da je najveća brojnost tragova prisutna na lokalitetu Veliko Svinjičko gdje je zabilježeno
ukupno 10 tragova, zatim slijede lokaliteti Repušnica sa 9 i Kratečko sa 8 tragova, a najmanju
brojnost nalazimo na lokalitetima Ustava (ukupno 5 tragova), Pavlinov kljun (ukupno 3 traga)
te Mužilovčica gdje nije zabilježen niti jedan trag vidre (slika 20.).
Tablica 3. Podaci o ukupnoj brojnosti tragova vidre.
POSTAJE UKUPNA BROJNOST TRAGOVA VIDRE
Veliko Svinjičko 10
Repušnica 9
Kratečko 8
Ustava 5
Pavlinov kljun 3
Mužilovčica 0
UKUPNO ∑ 35
31
Slika 20. Prikaz ukupne brojnosti tragova vidre na pojedinim postajama.
Dobivene su vrijednosti ukupne brojnosti izmeta vidre (Tablica 4.) pokazale da je
ukupno prikupljeno i zabilježeno 212 uzoraka iz kojih je vidljivo da je najveća brojnost
tragova prisutna na lokalitetu Ustava gdje je zabilježeno ukupno 63 uzorka, zatim slijede
lokaliteti Repušnica sa 52 i Mužilovčica sa 32 uzorka, a nešto manju brojnost nalazimo na
lokalitetima Veliko Svinjičko (ukupno 24 uzorka), i Pavlinov kljun gdje je zabilježena
najmanja vrijednost (ukupno 20 uzoraka) (slika 21.).
Tablica 4. Podaci o ukupnoj brojnosti izmeta vidre.
POSTAJE UKUPNA BROJNOST IZMETA VIDRE
Ustava 63
Repušnica 52
Mužilovčica 32
Veliko Svinjičko 24
Kratečko 21
Pavlinov kljun 20
UKUPNO ∑ 212
32
Slika 21. Prikaz ukupne brojnosti izmeta vidre na pojedinim postajama.
Dobivene su i vrijednosti ukupne brojnosti analnog želatinoznog sekreta vidre (Tablica
5.) koje su pokazale da je ukupno zabilježen samo jedan uzorak sekreta i to na lokalitetu
Veliko Svinjičko (slika 22.).
Tablica 5. Podaci ukupnoj brojnosti analnog želatinastog sekreta.
POSTAJE
UKUPNA BROJNOST ANALNOG ŽELATINASTOG
SEKRETA
Veliko Svinjičko 1
Mužilovčica 0
Kratečko 0
Ustava 0
Pavlinov kljun 0
Repušnica 0
UKUPNO ∑ 1
33
Slika 22. Prikaz ukupne brojnosti analnog želatinosnog sekreta vidre na pojedinim postajama.
Također, dobivene su vrijednosti brojnosti zabilježenih vidrinih skloništa / gnijezda
(Tablica 6.) koje su pokazale da je ukupno zabilježeno 2 skloništa / gnijezda na istraživanom
području i to na lokalitetima Veliko Svinjičko i Kratečko (1 nalaz), dok za ostale lokalitete
nije utvrđena prisutnost skloništa / gnijezda (slika 23.).
Tablica 6. Prisutnost vidrinog skloništa / gnijezda.
POSTAJA PRISUTNOST VIDRINOG SKLONIŠTA / GNIJEZDA
Veliko Svinjičko 1
Kratečko 1
Mužilovčica 0
Ustava 0
Pavlinov kljun 0
Repušnica 0
UKUPNO ∑ 2
34
Slika 23. Prikaz ukupne brojnosti (prisutnosti) vidrinog skloništa / gnijezda na pojedinim
postajama.
Analizom uzoraka možemo utvrditi sezonska kretanja pojedinih populacija na
istraživanim lokalitetima temeljem čega je pak moguće promatrati kroz duže razdoblje i
određenu dinamiku vezanu uz sezonske promjene u okolišu (sezonsku dinamiku) (Tablica 7.).
Tablica 7. Sezonska dinamika (aktivnost) populacije vidri na istraživanom području.
Datum
Lokalitet 14.3.
2008.
15.3.
2008.
6.12.
2008.
07.12.
2008.
15.12.
2008.
16.12.
2008.
14.3.
2009.
15.3.
2009.
08.06.
2009.
15.6.
2009. UK.
∑
Mužilovčica 0 0 23 0 0 0 9 0 0 0 32
Veliko
Svinjičko 0 0 0 5 0 0 19 0 0 0 24
Kratečko 21 0 0 0 0 0 0 0 0 0 21
Ustava 0 0 0 0 0 0 0 42 0 21 63
Pavlinov
kljun 0 0 0 0 0 0 0 20 0 0 20
Repušnica -
Kutina 0 0 0 0 8 0 0 0 46 0 52
UKUPNO ∑ 21 0 23 5 8 0 28 62 46 21 212
Rezultati pokazuju da je gotovo na svim lokalitetima značajno veća brojnost tragova
tijekom proljetnog razdoblja što upućuje na to da se vidre tada znatno intenzivnije hrane
uzimajući iz okoliša raspoložive izvore hrane (prije svega ribu). Promatrajući uzorke
kronološkim redom (vremenski slijed), najveća zabilježena ukupna brojnost tragova je bila
tijekom sredine ožujka 2009. god. i to na lokalitetima Ustava i Pavlinov kljun s ukupno 62
nalaza. Neposredno poslije toga slijedi lokalitet Repušnica – Kutina gdje je tijekom sredine
35
lipnja 2009. god. utvrđeno ukupno 46 uzoraka. To je ujedno i uzorak sa najvećom
pojedinačnom brojnošću tijekom cijelokupnog istraživanja. Nakon toga slijede lokaliteti
Mužilovčica i Veliko Svinjičko gdje je zabilježena ukupna brojnost od 28 uzoraka tijekom
ožujka 2009. god. Zatim slijede lokaliteti Mužilovčica gdje je tijekom prosinca 2008. god.
utvrđeno 23 uzorka, te naposlijetku lokaliteti Ustava i Kratečko sa 21 uzorkom tijekom
sredine lipnja 2009. god. i sredine ožujka 2008. god. (slika 24.).
Slika 24. Prikaz sezonske aktivnosti (dinamike kretanja populacija) na pojedinim postajama
tijekom istraživanog razdoblja.
Rezultati analize podataka o ukupnom broju prikupljenih uzoraka pokazuju da je
najveća brojnost podataka dobivena analizom podataka o izmetu (ukupno 212), zatim prema
brojnosti slijede podaci o tragovima (ukupno 35), a najmanje vrijednosti pokazuju podaci o
skloništima / gnijezdima (ukupno 2) i tragovima analnog želatinoznog sekreta (ukupno 1
podatak).
Tablica 8. Rezultati analize podataka o ukupnom broju prikupljenih uzoraka.
Tip uzorka
Lokalitet TRAG IZMET ANAL Ž. S.
SKL./
GNIJ. UKUPNO ∑
Veliko Svinjičko 10 24 1 1 36
Repušnica - Kutina 9 52 0 0 61
Kratečko 8 21 0 1 30
Ustava 5 63 0 0 68
Pavlinov kljun 3 20 0 0 23
Mužilovčica 0 32 0 0 32
UKUPNO ∑ 35 212 1 2 250
36
Promatrajući vrijednosti o sveukupno prikupljenim podacima, a usporedbom četiri
parametra vidljivo je da najviše podataka imamo na lokalitetu Ustava (ukupno 68), zatim
slijedi lokalitet Repušnica – Kutina (ukupno 61), Veliko Svinjičko (ukupno 36), Mužilovčica
(ukupno 32), a najmanje vrijednosti pokazuju lokaliteti Kratečko (ukupno 30) i Pavlinov kljun
(ukupno 23). Ukupni broj prikupljenih podataka ovim istraživanjem iznosio je 250 (Tablica
8).
Razlika u međusobnom sastavu podataka odabranih parametara na istraživanim
postajama izvršena je pomoću klaster analize (slika 25.) te ordinacijske metode
multidimenzionalnog skaliranja (MDS) (slika 26.). Vrijednosti broja podataka o vidrama bile
su logaritamski transformirane [log (x+1)] prije analize. Korištena je matrica sličnosti
dobivena izračunavanjem Bray-Curtis indeksa sličnosti. Za klaster analizu korištena je metoda
povezivanja po prosjeku grupa (group average linkage method), a ordinacijska MDS metoda
provedena je ponavljanjem 100 puta. Razina stresa u MDS metodi je 0,1 što znači da je
postignuta dobra dvo-dimenzionalna slika.
Slika 25. Klaster analiza na temelju vrijednosti broja podataka o vidrama na svim
istraživanim postajama.
37
Pomoću klaster prikaza i MDS metode dobili smo tri skupine postaja koje se jasno
izdvajaju. Jednu grupu čine postaje Veliko Svinjičko i Kratečko koje imaju donekle slične
vrijednosti pa je njihovo grupiranje razumljivo.
Slika 26. MDS prikaz razdvajanja postaja na temelju vrijednosti broja podataka o vidrama.
Drugu grupu čine lokaliteti Ustava, te unutar toga manja podgrupa Repušnica - Kutina
i Pavlinov kljun koje su međusobno slične. Naposlijetku, imamo treću, zasebno izdvojenu
grupu koju zapravo predstavlja samo jedan lokalitet – Mužilovčica, koji u mnogome odskače
od ostalih lokaliteta prema dobivenim vrijednostima.
38
6. RASPRAVA
U razdoblju od prosinca 2008. godine do lipnja 2009. godine provedeno je
prikupljanje podataka na 6 postaja unutar Parka Prirode Lonjsko Polje. Na taj način
obuhvaćene su potencijalne populacije vidre tijekom jedne sezone tj. tijekom sva četiri
godišnja doba. Terenska istraživanja obavljana su sukladno propisanim protokolima u
vremenu od 8 do 16 h. Istraživanja su obavljena na ukupno šest lokaliteta: Mužilovčica,
Veliko Svinjičko, Kratečko, Ustava, Pavlinov kljun, Repušnica. Ovim su istraživanjima
dobiveni prvi preliminarni rezultati za lokalitete na istraživanom području.
Sustavna istraživanja na području Republike Hrvatske vrlo su rijetka ili preciznije
rečeno dosad još nisu izvođena. Jednostranim lokalnim akcijama obrađeni su neki lokaliteti i
manja područja ali sa stanovišta ozbiljnijeg pristupa u provođenju sistematskih istraživanja to
je zanemarivo. Najbliže poznata, sustavno izvođena istraživanja provedena su u okviru četiri
različita programa istraživanja populacije vidre u Mađarskoj (KEMENS, 2005.). Pokazalo se da
je rezultate različitih istraživanja teško objediniti. Iz tog rada je vidljivo da jedan dio područja
pored rijeke Drave pripada kategoriji središnjeg područja rasprostranjenosti vidre, ali veći dio
ipak pripada kategoriji nesigurnih glede prisustva vidre (PURGER, 2007.). Ovo može biti vrlo
značajno glede poznavanja temeljnih podataka o rasprostranjenosti vidre i njenom mogućem
širenju prema rijeci Savi. Podatke u vezi s pojavljivanjem vidre na cijelo području Mađarske
popunjavanjem upitnika sakupljali su se članovi nevladinih udruga koje se zalažu za zaštitu
vidre (GERA, 2004.), a među ostalima ribari, ribiči, ljubitelji prirode i zaposlenici u državnim
institucijama za zaštitu prirode. Podaci sakupljeni ovakvim metodama ne mogu biti uklopljeni
u rezultate europskih istraživanja (REUTHER & KREKEMEYER, 2003.). Također metodom
upitnika, podatke o rasprostranjenosti vidre sakupljale su i lovačke udruge i objedinile ih u
bazu podataka (HELTAI, 2002., HELATI et al., 2005.). Na temelju ovih istraživanja dane su
procjene tendencija populacija na razini države. Niti jedno istraživanje koje koristi upitnike
nije se bavilo preciznim razgraničavnjem pojma staništa vidre.
Planovi zaštite vrste (LANSZKI & HELTAI, 2005.) upravo na području pored Drave
pokazuju nedostatke metode upitnika u usporedbi s točno definiranim praćenjem.
Ravnateljstvo Nacionalnog parka Dunav – Drava od 2000. godine organizira praćenje vidre
na razini vrste na Dravi, u dijelu toka koji pripada županiji Somogy. Tijekom ovih istraživanja
prikupljeni su detaljniji podaci nego što je to navedeno u Protokolu nacionalnog sustava
39
monitoringa Mađarske, a rezultati su dijelom publicirani (LANSZKI, 2002.; LANSZKI &
MOLNÁR 2003.; HELTAI et al. 2004.; LANSZKI, 2005.; LANSZKI & SALLAI, 2006.).
Na temelju međunarodnog standarda protokola (SIMPSON, 2001.) na razini cijele
Mađarske obavlja se sakupljanje podataka o vidri post mortem, tijekom kojeg se sakupljaju
podaci o jedinkama stradalim u prometu ili ubijenim od strane lovokradica. U području pored
Drave sakupljani su i ovakvi podaci (LANSZKI, 2004a, 2004b; LANSZKI, 2006.). Molekularno –
genetička istraživanja su obavljena od 2002. do 2004. godine i izdvojeno je 9 mikrosatelitskih
lokusa, 45 alela i 17 jedinki vidre. Genetička istraživanja su obavljena na temelju stanica iz
probavila, porijeklom iz izmeta ili analnih žlijezda, skupljenim na području pored Drave
(LANSZKI et al., 2005.; SZENTES et al., 2004., 2005.).
Dobivene su vrijednosti ukupne brojnosti izmeta vidre u slučaju našeg istraživanja
pokazale da je prikupljeno i zabilježeno 212 uzoraka iz kojih je vidljivo da je najveća brojnost
prisutna na lokalitetu Ustava gdje je zabilježeno ukupno 63 uzorka, zatim slijede lokaliteti
Repušnica sa 52 i Mužilovčica sa 32 uzorka, a nešto manju brojnost nalazimo na lokalitetima
Veliko Svinjičko (ukupno 24 uzorka), i Pavlinov kljun gdje je zabilježena najmanja vrijednost
(ukupno 20 uzoraka). Na Dravi i mrtvajama minimalna gustoća vidre u prosjeku je bila 0,17
jedinki na kvadratni kilometar, najmanje na svakih 6 kilometara se može očekivati po jedna
jedinka. Ova vrijednost je približno slična vrijednostima dobivenim u drugim europskim
zemljama (JEDRZEJEWSKA & JEDRZEJEWSKI, 1998.). Prilikom istraživanja vidre na teritoriju
bivše Jugoslavije koje su 1982. godine obavili engleski istraživači (LILES & JENKINS, 1984.),
nisu istraživana staništa na rijeci Dravi. U pregledanom radu (CONROY & CHANIN, 2002)
navodi se da je u Hrvatskoj vidra „rijetka u primorju, ali relativno česta u zapadnim i
sjevernim dijelovima zemlje“. Nadalje, tijekom 2004. godine na Dravi od Legrada do
Fredinandovca u Hrvatskoj provedeno je istraživanje vidre u organizaciji WWF-a, (LANSZKI,
2004b.). Pregledana su 22 lokaliteta odnosno linije na Dravi, 6 točaka na potocima, 3 točke na
kanalima, 2 točke na šljunčarama. Od ukupno 33 točke, na većini (67%) je stalno ili
povremeno prisutna vidra. U Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (ANTOLOVIĆ et al., 2006.) vidra
se navodi kao ugrožena vrsta, ali u skupini DD (Data Deficient) vrsta.
Hrvatski stručnjaci su također istraživali rasprostranjenost vidre kao i biologiju i
ekologiju ove vrste. Staništa na rijeci Dravi istraživana su posebno na području od Sopja do
Podgajaca te šaranskih ribnjaka u Donjem Miholjcu i utvrđeno je redovito prisustvo vidre
(KOVAČIĆ & BARIŠIĆ, pers. com). Posebno su istraživane populacije vidre u srednjoj Posavini
(područje Turopolja, Lonjskog i Mokrog polja), pri čemu je uz korištenje standardne metode
uz upotrebu obrazaca za opis staništa, istraživana razlika upotrebe staništa velike rijeke (Sava)
40
i manje pritoke (Odra) (MIKUŠKA et al., 1993.; BALENT, 1995.). Na područjima Lonjskog polja
i Mokrog polja prisustvo vidre prati se sporadično od 1998. godine, a posebno je istraživana
ishrana vidre te korištenja prolaza ispod autoceste Zagreb – Slavonski Brod (KOVAČIĆ &
BARIŠIĆ, pers. com.).
Analizom uzoraka provedenih u ovom radu možemo utvrditi sezonska kretanja
pojedinih populacija na istraživanim lokalitetima temeljem čega je pak moguće promatrati
kroz duže razdoblje i određenu dinamiku vezanu uz sezonske promjene u okolišu (sezonsku
dinamiku). Rezultati pokazuju da je gotovo na svim lokalitetima značajno veća brojnost
tragova tijekom proljetnog razdoblja što upućuje na to da se vidre tada znatno intenzivnije
hrane uzimajući iz okoliša raspoložive izvore hrane (prije svega ribu). Promatrajući uzorke
kronološkim redom (vremenski slijed), najveća zabilježena ukupna brojnost tragova je bila
tijekom sredine ožujka 2009. god. i to na lokalitetima Ustava i Pavlinov kljun s ukupno 62
nalaza , a najmanja na lokalitetima Ustava i Kratečko sa 21 uzorkom tijekom sredine lipnja
2009. god. i sredine ožujka 2008. god.
Tijekom veljače 2005. godine istraživanjima je pregledano 5 mjesta na rijeci Krki, 7
mjesta na Cetini i 15 mjesta na Lici. Znaci prisustva vidre su pronađeni na 19 od ukupno 27
mjesta (ŠIJAN, 2004.). Sporadično sakupljeni podaci potvrđuju ocjenu iz rada (CONROY &
CHANIN, 2002), no istraživanja rasprostranjenosti vidre na cijelom teritoriju Hrvatske po
standardnim metodama koje se mogu koristiti za daljnje praćenje stanja tek treba biti
provedeno.
Vidra je predator karakterističan za Europski kontinent, značajna je vrsta u Europskoj
ekološkoj mreži (EECONET) i vrsta koja označuje područje Natura 2000. U drugoj polovici
20. stoljeća onečišćenja okoliša kao i proganjanje vidre izazvalo je drastično smanjenje njene
populacije, a u pojedinim zapadnoeuropskim zemljama je potpuno iščezla (CONROY &
CHANIN, 2002.). U srednjoeuropskim zemljama prisustvo velikog broja ribnjaka omogućilo je
održavanje relativno stabilne populacije vidre. U današnje vrijeme poboljšanje kvalitete voda
uvjetovalo je povećanje broja vidri u mnogim zemljama. U panonskoj biogeografskoj regiji
vidra je potencijalno prisutna u svim vodenim staništima u kojima ima dovoljno količina
hrane te tamo gdje postoji dobri zakloni za vidru (PURGER, 2007.).
Rezultati analize podataka o ukupnom broju prikupljenih uzoraka u slučaju našeg
istraživanja pokazuju da je najveća brojnost podataka dobivena analizom podataka o izmetu
(ukupno 212), zatim prema brojnosti slijede podaci o tragovima (ukupno 35), a najmanje
vrijednosti pokazuju podaci o skloništima / gnijezdima (ukupno 2) i tragovima analnog
želatinoznog sekreta (ukupno 1 podatak). Promatrajući vrijednosti o sveukupno prikupljenim
41
podacima, a usporedbom četiri parametra vidljivo je da najviše podataka imamo na lokalitetu
Ustava (ukupno 68), a najmanje vrijednosti pokazuju lokaliteti Kratečko (ukupno 30) i
Pavlinov kljun (ukupno 23). Ukupni broj prikupljenih podataka ovim istraživanjem iznosio je
250. Ovakvi podaci u slobodnoj statističkoj procjeni mogu se smatrati zadovoljavajućima
osobito ako se uzmu u obzir činjenice da je skroman broj dosad objavljenih podataka za
područje Parka prirode Lonjsko polje.
Vidra je zaštičena međunarodnim zakonom, na popisu je CITES-a, zaštićena je
Bernskom konvencijom. Često je smatrana simbolom zaštite prirode u Europi, nalazi se na
grbu Bernske konvencije; Habitat Direktivom (EEC 92/43) kao strogo zaštićena vrsta (IV.
Aneks; Zaštitom prirodnih staništa i divlje flore i faune (Aneksi Iia i IVa)). U programu
CORINE je na popisu ugroženih vrsta. Vidra je primjerice u Mađarskoj zakonom zaštićena od
1974, a od 1982. godine je stogo zaštićena, na popisu je Crvene knjige (RAKONCZAY, 1989.)
kao ugrožena (EN). U Hrvatskoj pripada u zaštićene vrste.
42
7. ZAKLJUČCI
Istraživanja populacije vidre na području Parka prirode Lonjsko polje obavljena su na
6 istraživačkih postaja koje su ciljano obuhvatile različite tipove staništa na kojima
vidre obitavaju, od prosinca 2008. godine do lipnja 2009. godine.
Ukupno je prikupljeno i zabilježeno 250 uzoraka (35 tragova, 212 nalaza izmeta, 1
nalaz analni želatinozni sekret i 2 nalaza skloništa / gnijezda).
Najveći broj prikupljenih podataka utvrđen je na istraživanoj postaji Ustava (63
uzoraka) iz razloga što takav tip staništa najbolje odgovara životnim uvjetima i
navikama vidre.
Obradom i analizom sakupljenih uzoraka utvrđeno je da vrsta vidre koja obitava na
području Parka prirode Lonjsko polje pripada vrsti Lutra lutra (Linnaeus, 1758) vidra
ili euroazijska vidra, koja je rasprostranjena na području Hrvatske.
Veća brojnost tragova tijekom proljetnog razdoblja upućuje na to da se vidre tada
znatno intenzivnije hrane uzimajući iz okoliša raspoložive izvore hrane (najčešće
ribu).
Ovim istraživanjem su dobiveni značajni preliminarni podaci koji mogu biti
upotrebljeni za daljnja istraživanja, zaštitu vidri i njihovih staništa.
43
8. LITERATURA
1. ANTOLOVIĆ, J., FLAJŠMAN, E., FRKOVIĆ, A., GRGUREV, M., GRUBEŠIĆ, M., HAMIDOVIĆ, D.,
HOLCER D., PAVLINOVIĆ, I., TVRTKOVIĆ N., VUKOVIĆ, M. 2006: Crvena knjiga sisavaca
Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske,
Zagreb.
2. AULAGNIER ET AL. 2008: Mammals of Europe, North Africa and the Middle East.
Delachaux & Niestlé, Paris.
3. BALENT, S. 1995: Nonfishing component in the diet of fischotter (Lutra lutra) in Turopolje
region. PMF, Zagreb, diploma thesis. pp. 49.
4. BILTEN PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE, 2008., Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje,
Krapje.
5. BROWN, R.W., LAWRENCE, M.J., POPE, J., 2009: Animals tracks, trails & signs. Bounty
Books, London.
6. CONROY, J. W. H. & CHANIN, P. R. F. 2002: The status of the Eurasian otter (Lutra lutra).
IUCN OSG Bulletin 19: pp. 24 – 48.
7. GERA, P. 2004: Vidrakönyv. Alapítvány a Vidrákért, Budapest.
8. HELTAI, M. 2002: Emlős ragadozók Magyarországi helyzete és elterjedése. Doktori
értekezés. Szent István Egyetem, Gödöllő.
9. HELTAI, M., LANSZKI, J. ZEMETHY, L. 2004: Emlős ragadozók a Duna – Dráva Nemzeti
Park terűletén. In: SALLAI Z. (ED.) A drávai táj természeti értékei. Nimfea
Természetvédelmi Egyesűlet, pp. 145 – 155.
10. HELTAI, M., BÍRÓ, ZS., BEDŐ, P., KAZSU, A., LEHOCZKY, R., MÁRKUS, M., SOLT, SZ.,
SZABÓ, L. & SZONDI, P. 2005: Emlős ragadozók országos kérdőives felmérésen alapuló
monitoringja. Kutatási zárójelentés az FVM Vadgazdálkodási. Halászati és Vizügyi
Főosztályának megbizásából. SZIE – VVT, Gödöllő.
11. JEDRZEJEWSKA, B. & JEDRZEJEWSKI, W. 1998: Predation in Vertebrate Communities. The
Bialowieza Primeval Forest as a Case Study. Springer – Verlag, Berlin, New York.
44
12. JELIĆ, M. 2010: Vidra. Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja, Zagreb.
13. KEMENES, I. (ED.) 2005: Az eurázsiai vidra múltja, jelene, jövője. Fővárosi Állat és
Növénykert, Budapest. pp. 13 – 26.
14. KOVAČIĆ, D. & BARIŠIĆ, S. River Otter protection in Lonjsko polje Nature Park – GIS
aided analysis of the permeability of the main roads for the otter (Lutra lutra L.), rukopis.
15. LANSZKI, J. 2002: Magyarországon élő ragadozó emlősők táplálkozás – ókológiája. Natura
Somogyiensis 4: pp. 1- 177.
16. LANSZKI, J. 2004a: A vidra (Lutra lutra L.) biomonitorozása a Dráva somogyi szakszán
(2000 – 2002). Természetvédelmi Közlemények 11: pp. 613 – 622.
17. LANSZKI, J. 2004b: A vidra (Lutra lutra L.) felmérése a Dráva folyó mentén, Legrad –
Frdinandovac térségében, Horvátországban. Izvješće, WWF Ausztria. pp. 9.
18. LANSZKI, J. 2005: Otter monitoring between 2000 and 2004 in the Drava region
(Hungary). Natura Somogyiensis 7: pp. 169 – 178.
19. LANSZKI, J. 2006: A vidra post mortem vizsgálatának eredményei. Éves kutatási jelentés a
Környezetvédelmi és Vízügyi Minisztérium megbízásából. KE – ÁTK, Kaposvár.
20. LANSZKI, J. 2007: Otters along river Drava. A guide to the survey and habitat evaluation of
the otter population along river Drava,University of Kaposvár, Kaposvár.
21. LANSZKI, J. & HELTAI, M. 2005: Fajmegőrzési Tervek – Vidra (Lutra lutra). KvVM
Természetvédelmi Hivatal. Budapest, rukopis.
22. LANSZKI, J., HIDAS, A., SZENTES, K., RÉVAY, T., LEHOCZKY, I., WEISS, S. & BIRÓ, J. 2005:
Magyarországi vidrapopulációk genetikai vizsgálatának előzetes erdményei. III. Magyar
természetvédelmi biológiai Konferencija, Eger.
23. LANSZKI, J. & MOLNÁR, T. 2003: Diet of otters in three different habitats in Hungary.
Folia Zoologica 52: pp. 378 – 388.
24. LANSZKI, J., SALLAI, Z., 2006: Comparison of the feeding habitas of Eurasion otters on a
fast flowing river and it's backwater habitats. Mammalian Bilogy, 71: pp. 336 – 346.
45
25. LILES, G. & JENKINS, L. 1984: A field survey for otters (Lutra lutra) in Yugoslavia.
Journal of Zoology 203: pp. 282 – 284.
26. MIKUŠKA, T., NOLA, I. A., KAJFEŽ, R. & KOVAČIĆ D. 1993: Otter distribution in views of
habitat quality in Turopolje. In: ŠERMAN, D. (ed.): Proceedings of the Fourt Congress of
Croatian Biologists, Book of abstracts, Croatian Biological Society; Zagreb: pp. 333 –
334.
27. O'CONNOR, F. B., CHANIN, P. R. F., JEFFERIES, D. J., JENKINS, D., NEAL, E., RUDGE, J.,
SANDS, T. S., WEIR, V., M. S. 1977: Otters 1977 – First report of the Joint Group. The
Nature Conservancy Council and The Society for Promotion of Nature Conservation
London and Nettleham, Lincoln, pp. 26.
28. PURGER, J.J. (ED.) 2007: Priručnik za istraživanje bioraznolikosti duž rijeke Drave.
Sveučilište u Pečuhu, Pečuh.
29. RAKONCZAY, Z. (ED.) 1989: Vörös Könyv. Akadémiai Kiadó, Budapest, pp. 62 – 64.
30. REUTHER, C. & KREKMEYER, A. 2003: Progress and status of preparation of a digital
distribution map of the Eurasian otter (Lutra lutra) in Europe. 4th European Congress of
Mammalogy, Brno, Czech Republic, pp. 199.
31. SIMPSON, V. R. 2001: Post mortem protocol for otters. Proceeding of the firs otter
Toxicology Conference. Isle of Skye: pp. 159 – 165.
32. SZENTES, K., LANSZKI, J., RÉVAY, T. & HIDAS A. 2004: Vidra (Lutra lutra) populációk
genetiaki analízisének hazai előzetes eredményei mikroszatellit polimorfizmus alapján.
Halászatfejlesztés, pp. 49 – 57.
33. SZENTES, K., LANSZKI, J., RÉVAY, T., BODSÁR, N. & HIDAS A. 2005: Vidra (Lutra lutra)
populációk genetikai analízise mikroszatellit markerek alapján. VI. Magyar Genetikai
Kongresszus, Eger.
34. ŠIJAN, M. 2004: Otters survey on the Krka and Cetina River in Croatia using the Standard
Method. B. Sc. Thesis. Univ. of Split.
46
Web stranice:
web 1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_vidra (28. veljača 2012.).
web 2. http://www.hlasek.com/lutra_lutra_4157.html (2. ožujak 2012.).
web 3. www.cigoc.hr/logoostalo/kartaLonjskoPolje.jpg, (2. ožujak 2012.).
47
9. SAŽETAK
ISTRAŽIVANJE POPULACIJE VIDRE Lutra lutra (Linnaeus, 1758) NA PODRUČJU
PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE
Marina Brblić
Istraživanja vidri (Lutra lutra) na području Parka prirode Lonjsko polje, obavljena su
u razdoblju od prosinca 2008. godine do lipnja 2009. godine na 6 lokaliteta: Mužilovčica,
Veliko Svinjičko, Kratečko, Ustava, Pavlinov kljun, i Repušnica kod Kutine. Prilikom
prikupljanja podataka o vidrama korištene su neinvazne metode istraživanja. Prikupljanjem
podataka o znakovima prisutnosti vidre kao što su izmet, želatinozne izlučevine i otisci
stopala, dobiveni su preliminarni kvantitativni i kvalitativni podaci o rasprostranjenosti vrste
na istraživanom području. Ukupna brojnost svih tragova pronađenih na odabranim postajama
tijekom ovog istraživanja u Parku prirode Lonjsko polje jest 250. Od toga, ukupna brojnost
tragova vidre (otisak šapa) jest 35, ukupna brojnost izmeta vidre jest 212, analni želatinozni
sekret je pronađen u jednom slučaju, a prisutnost vidre u obliku pronalaska njenog staništa /
gnijezda zabilježen je na dvije postaje. Svi uzorci su fotografirani, a uzorci izmeta vidre su
sakupljani u papirnate vrečice radi kasnije obrade. Determinacijom je utvrđeno da vrsta vidre
koja obitava na području Parka prirode Lonjsko polje pripada vrsti Lutra lutra - vidra ili
euroazijska vidra, koja je rasprostranjena na području Hrvatske. Podaci o rasprostranjenosti
vidre i promjenama veličine njenih populacija kao i rezultati ekoloških istraživanja potvrđuju
da je vidra osjetljiva vrsta, te da je opstanak stabilnih populacija izravno ovisan o čovjekovom
djelovanju. Istraživanja su pokazala da je gotovo na svim lokalitetima značajno veća brojnost
tragova tijekom proljetnog razdoblja što upućuje na to da se vidre tada znatno intenzivnije
hrane uzimajući iz okoliša raspoložive izvore hrane (prije svega ribu).
48
10. SUMMARY
RESEARCH POPULATION OF OTTER Lutra lutra (Linnaeus, 1758) ON THE
TERRITORY OF NATURE PARK LONJSKO POLJE
Marina Brblić
Research of Otter (Lutra lutra) on teritory of Nature park Lonjsko polje, has been
done in period form December 2008, until June 2009, on 6 locations: Mužilovčica, Veliko
Svinjičko, Kratečko, Ustava, Pavlinov kljun, and Repušnica near Kutina. During research
about otters, have been used noninvasive methods. Collecting data about presence of otters,
like feces, gelatin fluids, foot prints, we get quality data about habitat of otters on area. Total
number of all traces in Nature park Lonjsko polje is 250 samples. From that total number,
number of otters traces (paw print) is 35, sample of feces is 212, anal gelatin fluids only 1,
and otters nest 2 samples. On all samples were taken pictures , feces were collected in paper
bags and were processed later. We concluded that this type of otter, which is on area of nature
park Lonjsko polje belonging to species Lutra lutra or European otter, which is widespreaded
on territory of Croatia. Data about otter spread and their change of size, and result of
ecological research are confirming that otter is very sensitive species, so existence of stable
populations depends on human actions. Research also shown that on almost every habitat,
number of traces were bigger in spring, showing us that otters in that period are taking more
food from environment (mostly fish).
49
11. PRILOZI
Prilog 1. OBRAZAC ZA BILJEŽENJE POJAVE VIDRE I ODLIKA
STANIŠTA
1.OSNOVNI PODACI:___________________________ redni broj:________
Datum bilježenja(godina/mjesec/dan):__________________________________________
Mjesto / najbliže naselje:______________________________________________________
Naziv područja:______________________________________________________________
2.OPIS PODRUČJA
GPS koordinate:__________________________ UTM koordinate:_____________________
Voda /tip staništa: POTOK, KANAL, KANAL ZA NAVODNJAVANJE,
KANAL ZA ODVODNJAVANJE, RIJEKA, RIBNJAK, JEZERO ZA PECANJE,
AKUMULACIJSKO JEZERO, CRET, MOČVARA, MRTVAJA
Ostalo:____________________________________
Površina vodenog staništa:-_________________________________________hektar ili
_________x________m
Širina riječnog korita: <1m, 1-2m , 2-5m, 5-10m, 10m
Primjedbe:___________________________
VEGETACIJA NA OBALI:
Gola površina( betonirana obala, pokošeni nasip pored pored kanala za navodnjavanje);
Rijetka (nema mjesta za skrivanje, nisko raslinje, rijedak biljni pokrov);
Mjestimično pogodna za skrivanje (gust i rijedak biljni pokrov);
Gusta vegetacija na širem području( veće površine obrasta gusta vegetacija, npr. Tršćaci,
grmlje, močvara)
Strmina obale: ravna < 15˚/ nagnuta 15-45˚ /strma 45˚<
Primjedba:_______________________________________________
50
OBALA: obložena kamenom, betonirana, zemljana, pješčana, travnata, šaševi/trska,
Ostalo:__________________________________
Razina vode u zadnja dva tjedna: poplava, visoka, normalna,niska, izrazito niska, stajaće
vode,presušeno,
ostalo:_____________________________________________
Tip obalne vegetacije: ŠUMA/ NASADI/ TRSKA,ROGOZ/ VRBICI/ ŠAŠEVI/ PAŠNJACI
Tip i oblik mosta:______________________________________
Širina mjesta za odmor ispod mosta: ___________________ m
Primjedba:_________________________________________
Tip mjesta za odmor ispod mosta:
KAMENIT, BETONIRAN, ZEMLJANI, PJEŠČANI, TRAVNATI
Ostalo:
Ostale informacije: BRANA, REŠETKA, OSTALO:
UTJECAJ ČOVJEKA:
NASELJE: nema/ nekoliko kuća/ malo selo/ veliko selo/ gradić/ veliki grad
PROMET: nema/ zemljani put/ slabo prometna cesta/ glavna cesta/ autoput
OMETANJE:nema/ lov/ ribolov/ poljoprivreda/ stočarstvo/industrija
STANIŠTE:prirodno/ zaštićeno područje/ poluprirodno/mješovito/ naselje
ONEČIŠĆENJE:nema/ „samo“gomile smeća/smetlište/ industrijski otpad
DETALJNI OPIS ČIMBENIKA
OMETANJA:___________________________________________________
3.METODE ISTRAŽIVANJA
Pravac traženja, kod vodenih tokova: lijeva, desna obala, od mosta uzvodno,
nizvodno, donji tok______________________________________________
kod stajaćih voda: N, E, S, W
daljina traženja tragova: samo oko mosta, 600m, ostalo (npr.4x150, 2x300m)
m:_______________________________
istraživanje: zastajanje kod prvog traga, cijela razdaljina, čimbenici utjecaja
51
(ako je traganje kraće)________________________________________________________
4.PRISUTNOST VIDRE
Prisutnost vidre: POZITIVNO/ NEGATIVNO
Pronađeni tragovi:
............komada svježih (<1 dan) izlučevina/probavila kojima označuje teritorij
.................................................................................sakupljeno: DA/ NE
...........komada vlažnih probavila (1-2 dana)...............sakupljeno: DA/NE
...........komada starih probavila (suhi)..........................sakupljeno: DA/NE
TRAGOVI VIDRE (br jedinki:.............adult,..........juvenil).........foto:DA/NE
Ostaci hrane:riba/ vodozemci/ drugo:
Vidrino sklonište/ gnijezdo:
Primjedba:
Foto:DA /NE
Ostalo:
OPAŽANJE VIDRE,MLADUNCA, GLAS, UGINULA VIDRA
Detaljni opis:__________________________________________________________
Primjedbe:
NAPRAVLJENA FOTOGRAFIJA O
SLJEDEĆEM:___________________________________________________
Prilog 2. Tablica prikupljenih podataka
TEREN. PODACI POST.1 POST.2 POST.3 POST.4 POST.5 POST.6
Naziv područja: Mužilovčica Veliko Svinjičko Kratečko, Čigoč Ustava, Trebež Pavlinov kljun Repušnica,Kutina
mjesto istraživanja: Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje Park prirode Lonjsko polje
datum: 6.12.2008 14.3.2009 7.12.20008 14.3.2009 14.3.2009 15.3.2009 15.6.2009 15.3.2009 15.12.2008 8.6.2009
GPS koordinate : 45˚23'27.55" S ; 16˚40'51.24" I 45˚23'27.55" S ; 16˚40'51.24" I 45˚27'56.10" S ; 16˚33'4.13" I 45˚27'56.10" S ; 16˚33'4.13" I 45˚23'33.33" S ; 16˚37'43.07" I 45˚21'42.34 S ; 16˚46'51.33" I 45˚21'42.34 S ; 16˚46'51.33" I 45˚23'53.62" S ; 16˚41'33.01" I 45˚28'37.76" S ; 16˚42'53.76" I 45˚28'37.76" S ; 16˚42'53.76" I
Tip vodenog staništa: spori vodotok spori vodotok stalne stajačice stalne stajačice povremeni vodotoci kanal sa stalnim protokom vode kanal sa stalnim protokom vode spori vodotok kanal sa stalnim protokom vode kanal sa stalnim protokom vode
VEGETACIJA NA OBALI: gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali gusta vegetacija na obali
mjestimično pogodna za
skrivanje mjestimično pogodna za skrivanje
Strmina obale: nagnuta 15-45˚ nagnuta 15-45˚ ravna < 15˚ ravna < 15˚ nagnuta 15-45˚ strma 45˚< strma 45˚< nagnuta 15-45˚ nagnuta 15-45˚ nagnuta 15-45˚
OBALA zemljana,travnata,šaševi,trska zemljana,travnata,šaševi,trska zemljana,travnata,šaševi,trska zemljana,travnata,šaševi,trska zemljana,travnata,šaševi,trska zemljana, travnata zemljana, travnata zemljana, travnata zemljana, travnata zemljana, travnata
Razina vode u zadnja dva tjedna : visoka poplava visoka normalna visoka normalna normalna normalna normalna niska / stajaće vode
Tip obalne vegetacije šuma,šikara,pašnjaci šuma,šikara,pašnjaci travnjaci,šikare,šume,šaševi,trska travnjaci,šikare,šume,šaševi,trska travnjaci,pašnjaci,šikare,trska travnjaci,šikara,vrbici travnjaci,šikara,vrbici šikara, šuma pašnjaci,šikare,šuma pašnjaci,šikare,šuma
Tip i oblik mosta: nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta nema mosta
UTJECAJ ČOVJEKA: zabilježeno slabiji utjecaj čovijeka zabilježeno slabije utjecaj čovijeka prisutan utjecaj čovjeka (ribarstvo)
prisutan utjecaj čovjeka
(ribarstvo)
prisutan utjecaj čovjeka (ribarstvo,
stočarstvo) prisutan utjecaj čovijeka prisutan utjecaj čovijeka prisutan utjecaj čovijeka
veliki utjecaj čovijeka (gradnja
kanala) veliki utjecaj čovijeka (gradnja kanala)
NASELJE: nema nema malo selo malo selo nema nema nema nema nema nema
PROMET: nema, zemljani put slabi,zemljani put nema,zemljani put nema,, zemljani put nema,zemljani put slabo prometna cesta slabo prometna cesta nema,zemljani put zemljani put zemljani put
OMETANJE: nema stočarstvo,ispaša stoke(konja,goveda) ribolov ribolov stočarstvo,ispaša (konja,goveda,svinja..) ribolov ribolov nema prisutno ometanje staništa prisutno ometanje staništa
STANIŠTE: prirodno/zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno / zaštićeno područje prirodno/zaštićeno područje prirodno prirodno
ONEČIŠĆENJE: nema nema nema nema nema nema nema nema nema nema
METODE ISTRAŽIVANJA:
Pravac traženja, kod vodenih tokova :
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal N, E, S, W (obilazak oko jezera) N, E, S, W (obilazak oko jezera)
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal
lijeva,desna obala;uzvodno i nizvodno uz
kanal N, E, S, W oko kanala N, E, S, W oko kanala
kod stajaćih voda(N, E, S, W)
istraživanje:
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta..
zastajanje kod tragova šapa
vidre,izmeta,sekreta.. zastajanje kod tragova šapa vidre,izmeta,sekreta..
PRISUTNOST VIDRE:
Prisutnost vidre: pozitivno ( izmet vidre) pozitivno (izmet vidre) pozitivno (izmet,tragovi šapa,sekreti) pozitivno( izmet, šapa ) pozitivno (izmet vidre) pozitivno( izmet, tragovi šapa vidre) pozitivno (izmet,tragovi vidre) pozitivno (nađeni tragovi šapa vidre)
negativno (nema izmeta ni tragova
vidri) pozitivno (izmet, tragovi šape vidre)
izmet (Spraint): crne boje,kobasičast i u obliku kuglice crne boje,kobasičast i u obliku kuglice crne boje,kobasičast i u obliku kuglice
crne boje,kobasičast i u obliku
kuglica) crne boje, sivkaste boje, u obliku kuglica zelenkasto crne boje, kobasičastog oblika sivkasto- zelene boje, u obliku grude izmet nije pronađen / izmet sivkaste i crne boje u obliku grude
gustoća izmeta: rahla rahla rahla rahla rahla rahla rahla / / rahla
Analni želatiansti sekreti: nije pronađen nije pronađen pronađen, žućkaste boje nije pronađen nije pronađen nije pronađen nije pronađen nije pronađen nije pronađen
TRAGOVI VIDRE : tragovi šapa nisu nađeni tragovi šapa nisu nađeni tragovi nađeni u cijelosti tragovi nađeni u cijelosti djelomično nađeni tragovi vidre tragovi šapa nađeni u cijelosti tragovi stopala nađeni u cijelosti djelomično nađeni tragovi / djelomično nađeni tragovi
Ostaci hrane: ostaci ribe nađeni u izmetu ostaci ribe nađeni u izmetu
ostaci ribe nađeni u
izmetu(kosti,ljuskice..)
puno ostataka hrane(kosti.ljuskice
ribe...)
ostaci ribe,ribljih ljuskica,kostiju pronađeni u
izmetu
ostaci ribe, kostiju,ribljih ljuskica
pronađeni u izmetu
ostaci ribe, kostiju,ribljih ljuskica pronađeni
u izmetu / /
u izmetu puno ostatka ribe,ribljih ljuskica,razl.
kostiju
Vidrino sklonište/ gnijezdo: nije pronađeno nije pronađeno pronađeno pronađeno pronađeno nije pronađeno nije pronađeno nije pronađeno / nije pronađeno
Foto:DA /NE DA DA DA DA DA DA DA DA DA DA
opažanje vidre,mladunaca,uginula
vidraNE NE NE NE NE NE NE NE NE NE
52