IstoČNi Goti

GotiGoti su germansko pleme koje potječe iz Skandinavije.

Nakon seobe na jug uspostavili su kraljevstvo na području skitske zemlje (današnja Ukrajina i Bjelorusija). Ulijevali su veliki strah protivnicima svojim običajima žrtvovanja zarobljenika svom bogu rata. U 3. stoljeću nastala je podjela Gota na dvije grupe: Istočni Goti zvani Ostrogoti (Grejtunzi, Stepski Goti) i Zapadni Goti zvani Vizigoti (Šumski Goti). Ostrogoti su ostali u starom kraljevstvu, dok se Vizigoti sele na područje Dakije, gdje uspostavljaju kraljevstvo.

Istočni goti Ostrogoti su bili barbarsko pleme koje je sa istoka došlo na prostore

Zapadnog Rimskog Carstva i Istočnog rimskog carstva (Bizanta) i bitno su utjecali na političke prilike kasnog Rimskog Carstva. Najznačajniji kralj Ostrogota bio je Teodorik Veliki, koji je svrgnuo prvog barbarskog kralja Italije Odoakara. Rođen je 454. god. Bio je sin kralja Teodemira. Još kao dječak odveden je u Konstantinopol kao zarobljenik, tj. osiguranje mira između Ostrogota i Bizanta. Život na dvoru omogućio mu je obrazovanje o vojnoj taktici i načinu vladanja velikim Carstvom. Bizantski carevi Lav I. i Zenon su ga iznimno cijenili. Vratio se među Ostrogote kada je imao 20 god. U to vrijeme Ostrogoti su se naselili na bizantskim dijelovima Rimskog carstva i postali su teško kontrolirani saveznici Bizanta. Teodorik Veliki pokorava i ujedinjuje gotska plemena na europskom dijelu Istočnog Rimskog Carstva. Postaje kraljem Ostrogota 488. god. Car Zenon ga šalje kao svog mandatara u Italiju kako bi

Istočni goti preuzeo vlast od Odoakara, koji je 476. god. srušio Zapadno

Rimsko Carstvo. Godine 488. Teodorik je sa vojskom stigao u Italiju, čime su panonsko područje i Dunav ostali bez gospodara. Teodorik pobjeđuje u bitkama kod Soče (489.), Milana (489.) i Ade (490.). Godine 493. zauzima Ravenu i osobno ubija Odoakara. Pošto je bio regant maloljetnog vizigotskog kralja, on je u stvari bio i kralj Vizigota. Teodorik će svoje carstvo u Italiji proširiti po cijeloj Dalmaciji u rimskim granicama.

Bizantsko – gotski rat Poslije Teodorikove smrti 526. god. Ostrogoti i Vizigoti su se opet

razdvojili. Amalarik je naslijedio vizigotsko kraljevstvo u Španjolskoj. Maloljetni Atalarik je naslijedio Italiju i Provansu. Ubrzo su počeli sukobi među Ostrogotima. Umjesto Atalarika je vladala njegova majka Amalasunta, koju ubijaju. Tako oslabljen položaj koristi car Justinijan I., koji ubojstvo carice koristi kao povod za rat. To je bio početak rata koji je trajao od 535. do 552. god.

Belizar, kao najuspješniji carski general, predvodio je napad na Ostrogote. Odmah je zauzeo Siciliju, prešao u Italiju i do studenog zauzeo Napulj, a Rim do prosinca 536. Zauzima prijestolnicu ostrogotskog kraljevstva, Ravenu, 540. god. i zarobljava ostrogotskog kralja Vitigesa.

Ponuda mirovnog sporazuma Justinijan I. imao je problema na istoku Bizanta. Perzijanci su

napadali i pravili probleme, tako da mu je bio potreban miran front na zapadu i jedna neutralna zemlja, koja bi ga odvajala od neprijateljskih Franaka. Justinijan je tada Ostrogotima ponudio sporazum. Oni su trebali zadržati nezavisno kraljevstvo na SZ Italije, uz uvjet da mu predaju pola blaga Ostrogotskog kraljevstva. Tu Justijanovu ponudu Ostrogotima je nosio Belizar. Ostrogoti su se pribojavali da sporazum ne sadrži neku skrivenu namjeru. Oni nisu vjerovali Justinijanu, ali su zato vjerovali Belizaru jer su s njim bili često u kontaktu. Od njega su zahtijevali da potpiše sporazum. Međutim, to nije odgovaralo Justinijanu I. i on šalje Belizara na front prema Perziji.

Justinijan I.

Belizar

Nastavak rata Godine 541. Ostrogoti su ubili jednog svog vođu koji je počeo

pregovore sa Carstvom. Odmah su izabrali Totilu kao novog vođu. On je počeo silovitu i uspješnu borbu protiv Bizanta, zauzimajući cijelu sjevernu Italiju, te je čak uspio zauzeti i Rim. Belizar se vraća u Italiju 544. god. Uspio je spasiti Rim, iako cijeli pohod i nije bio uspješan. Imao je problema u opskrbi i dodatnim pojačanjima, koja Justinijan nije slao. Justinijan I. je 548. god. smijenio Belizara i postavio Narzesa kao zapovijednika. U bitci kod Tagine Narzes pobjeđuje i ubija Totilu. Ostrogoti se u Rimu predaju, a u konačnoj bitci na Vezuvu u listopadu 553. Narzes pobjeđuje zadnje ostatke ostrogotske vojske u Italiji.

Posljedice rataSa konačnim porazom gotsko se ime polako

zaboravljalo. U Galiji i na Iberskom poluotoku uspjeli su uspostaviti nacionalnu državu jedinstvom romanskih i germanskih elemenata. U Španjolskoj su Goti donijeli značajan element modernog naroda, dok su oni u Italiji viđeni samo kao okupatori i vladari.

Kultura i vjera Goti su kao i rani Germani bili mnogobošci, ali nakon dolaska uz

Crno more dijelom primaju kršćanstvo u inačici arijanske sekte. To je bilo u 5. st. Bitnu ulogu u crkvenoj organizaciji i pokrštavanju imao je je njihov prvi biskup Vulfila. Kasnije, s provalama u Rimsko carstvo i nakon zauzeća Italije preuzimaju katoličku vjeru. Goti su i prije seobe bili pismeni. Koristili su posebno starogermansko pismo, gotske rune. S provalama postupno preuzimaju latinicu.

Najveći starogotski tekst i glavni izvor za njihov jezik je prvi gotski prijevod Biblije, koji je u 5. st. pripremio biskup Vulfila.

Materijalni ostaci Gota na našim prostorima

Poslije pada Zapadnog Rimskog Carstva, današnja Bosna i Hercegovina, pripadala je više od 40 god ostrogotskoj državi. U blizini Sarajeva pronađen je kamen sa monogramom ostrogotskog kralja Teodorika.

Najstariji ostaci utvrđenja tvrđave Onogošta u današnjem Nikšiću potječu iz 5. i 6. st. a zidali su ih Ostrogoti.

Goti su iza sebe također ostavili mnoštvo blaga i novčanica sa gotskim motivima, pogotovo u Hercegovini, Posavini i u srednjoj Bosni.

Prisutnost germanskog, odnosno prije svega gotskog elementa svjedoče i brojni nalazi u grobovima. Zanimljiv je primjer upotrebe antičkih sarkofaga u Potocima kod Mostara. Povjesničar Ivan Mužić govori: “ Po nalazima u grobu utvrđeno je da su u ovim sarkofazima početkom 6. st. naknadno sahranjene pokojnice istočnogotskog porijekla.”

Iz cjelokupne sinteze nalaza u Bosni i Hercegovini iz doba ranog srednjeg vijeka očit je veći broj gotskih ostataka u odnosu prema drugima, što potvrđuje važno povijesno značenje Gota u ovim pokrajinama. Može se zaključiti da su Ostrogoti na teritoriju Desitijata utemeljili začetak i rane srednjovjekovne Bosne.