internacionalni univerzitet travnik nauka i...
TRANSCRIPT
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
Saobraćajni fakultet
Ekonomski fakultet
Fakultet politehničkih nauka
Ekološki fakultet
Pravni fakultet
Fakultet za medije i komukacije
Fakultet informacionih tehnologija
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
INTERNATIONAL UNIVERSITY TRAVNIK
72270 Travnik
Bunar bb. - Dolac
Tel: + 387 30 540 597
Fax: + 387 30 540 587
Web: www.iut.edu.ba
www.iu-travnik.com
Izdavaĉ:
Internacionalni univerzitet Travnik u
Travniku
72270 Travnik, Bunar bb, Dolac
Tel: 00387 30 540 597
Fax: 00387 30 540 587
Glavni i odgovorni urednik:
Akademik prof.dr. Ibrahim Jusufranić
Struĉni urednik:
Lejla Skopljak, MA
Za izadavaĉa:
Akademik prof.dr. Ibrahim Jusufranić
Redakcioni odbor: Prof. dr. Sinan Alispahić
Prof. dr. Nikola Kuvačić
Prof. dr. Dragan Golijan
Prof. dr. Asib Alihodžić
Prof. dr. Krsto Mijanović
Prof. dr. Miloš Babić
Prof. dr. Salih Bučuk
UreĊivaĉki savjet:
Akademik prof. dr. Mladen Bodiroža
Akademik prof. dr. Cariša Bešić
Akademik prof. dr. Radomir Biočanin
Akademik prof. dr. Veselin Drašković
Akademik prof. dr. Slobodan Nešković
Prof. dr. Enes Huseinagić
Doc. dr. Danislav Drašković
Doc. dr. Remzija Kadrić
Mr.sc. Sabahudin Hadžialić
Jasmin Jusufranić, MA
Mirsad Imamović, MA
Tehniĉki urednik:
Merima Delić, MA
Adis Abazović
Sekretar redakcije:
Lejla Skopljak, MA
Registrovani ISSN 2303-5188
Štampa: IUT, Travnik
Tiraţ: 200 primjeraka
Nauka i tehnologija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
SADRŢAJ
Ibrahim Jusufranić - Uvodno izlaganje Rektora Internacionalnog univerziteta
Travnik
5
Slobodan Nešković - Ekonomska diplomatija i zakonodavstva drţava
Jugoistoĉne Evrope u kontekstu evropskih integracija
10
Cariša Bešoć, Dejan ĐorĎević, Dolores C. Bešić – Vukašinović, Minlena
Stanisavljević - Konkurentnost u zemljama u tranziciji – ispoljene i buduće
tendencije
20
Mladen Bodiroža - Osnovna obiljeţja ekonomskih odnosa i regionalne politike
zemalja Jugoistoĉne Evrope sa posebnim akcentom na BIH
27
Veselin Drašković, Milica Delibašić - Prilog za objašnjenje ekonomskih,
infrastrukturnih i institucionalnih ograniĉenja za pristupanje Crne Gore
Evropskoj uniji
35
Mimo Drašković - Mogućnosti pridruţivanja Crne Gore Evropskoj uniji s
aspekta kriterijuma konvergencije
43
Rade Biočanin, Tanja Milešević, Mirsada Begić - Indikatori eko-efikasnosti u
funkciji mjerenja odrţivog razvoja gradova
50
Miljenko Balaško, Đuro Horvat, Marcel Vučetić - Europska unija i jaĉanje
konkurentnosti malog gospodarstva u zemljama Jugoistoĉne europe
58
Dalija Kuvačić, Jasmin Jusufranić - Trţišno natjecanje i drţavne potpore u
Republici Hrvatskoj, novoj ĉlanici Europske unije
69
Višnja Kojić, Milanka Aleksić - Preduzetništvo kao cjeloţivotno uĉenje 82
Mirsad Nuković, Jusuf Nuković, Mirjana Marinković - Nano-nauka i softver za
molekulsko modeliranje
86
Tanja Milešević, Rade Bičanin, Nenad Stojanović - Korištenje eolske energije u
Bosni i Hercegovini u funkciji odrţivog razvoja
93
Selma Otuzbir, Zijad Lugavić - Uspostava europskih standarda kao uslov
konkurentnosti u globalnom okruţenju
101
Haris Fazlagić - Pravni i ekonomski aspekti procesa integracije zemalja
Jugoistoĉne europe u EU sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu
108
Mirsad Imamović - MeĊunarodni špediteri tranzicijskih zemalja pred izazovima
ulaska njihovih domicilnih zemalja u Evropsku uniju
115
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
5
OBRAĆANJE REKTORA
INTERNACIONALNOG
UNIVERZITETA TRAVNIK
AKADEMIKA PROF.DR. IBRAHIMA
JUSUFRANIĆA U POVODU
ODRŢAVANJA X MEĐUNARODNE
KONFERENCIJE ''PRAVNI I
EKONOMSKI ASPEKTI PROCESA
INTEGRACIJE ZEMALJA
JUGOISTOĈNE EVROPE U EU SA
POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I
HERCEGOVINU''
Dame i gospodo, uvaţeni učesnici, dragi gosti,
MeĎunarodna Konferencije ''Pravni i
ekonomski aspekti integracije zemalja
Jugoistočne Evrope u EU sa posebnim
osvrtom na BiH'' ima za cilj da okupi naučne
radnike i poslovne ljude iz regiona kako bi
sagledali stanje u privredi zemalja bivše
Jugoslavije i dali smjernice za poboljšanje
ekonomske situacije uz podršku za veću
konkurentnost domaće proizvodnje u procesu
liberalizacije trţišta, te dali modalitete kako bi
se uspostavila bolja saradnja meĎu našim
drţavama iz okruţenja. Osnovni cilj bi bio
povećanje proizvodnje i razvoja
preduzetništva, smanjenje nezaposlenosti i
postizanje zaštite ugroţenih potrošača.
Zemlje u razvoju čiji se ekonomski rast
oslanja na strane direktne investicije, kao što
je i Bosna i Hercegovina, i koje imaju uvozno
zavisnu ekonomiju suočavaju se i sa: oteţanim
pristupom inostranim izvorima finansiranja,
niţim prilivom stranih direktnih investicija i
manjom inostranom traţnjom, oteţanim
uslovima za dobijanje potrošačkih i
investicionih kredita, a sve to zajedno, ukoliko
se nastavi ovakav već zabiljeţen trend (za
posljednje 2 godine) uslovit će sporiji
privredni rast u narednom periodu.
Globalna finansijska kriza i usporavanje
ekonomije kod glavnih trgovinskih partnera
BiH, već je evidentna i vidljivo utječe na
ekonomiju BiH. Loši rezultati susjednih
ekonomija kao i glavnih trgovinskih partnera
iz EU za BiH znače manju potraţnju i teţi
plasman domaćih proizvoda na njihova trţišta
(u ovom slučaju EU trţišta).
Uopšte, smanjenje i ukidanje carinske zaštite u
EU povećava konkurenciju na domaćem
trţištu, što najviše pogaĎa sektor poljoprivrede
i onaj dio sektora industrije koji zbog
strukturnih problema teţe izdrţava izloţenost
inostranoj konkurenciji, kao što je u slučaju
BIH: crna metalurgija, drvna industrija,
industrija vještačkih gnojiva, naftnih derivata,
proizvodnje namještaja i dr.
Prema geografskoj strukturi, ključna trţišta
BiH su zemlje Evropske unije, Potpisnice
CEFTA 2006 Sporazuma (prethodno zemlje
potpisnice Ugovora o slobodnoj trgovini),
zemlje sa kojima BiH ima potpisan ugovor o
slobodnoj trgovini (Turska) i ostale zemlje
(uključujući tu i zemlje koje su BIH ododbrile
GSP – preferencijalni status za neke robe BIH
porijekla).
Jedna od najuočljivijih karakteristika ukupne
spoljnotrgovinske razmjene BIH, u protekloj
deceniji je stalni porast deficita sa izuzetkom
2006. godine (gdje je zabiljeţen najveći porast
vrijednosti izvoza, a najmanji porast
vrijednosti uvoza), te 2009. godine, kada su
zabiljeţena smanjenja deficita i kada su se,
pored finansijske krize, desile i značajne
promjene kako na strani uvoza, tako i na strani
izvoza BIH.
Prema statističkim podacima BIH izvozi
najviše u sljedeće tri članice EU i to:
Njemačku, Italiju i Sloveniju. Ono što se iz
statističkih podataka moţe primijetiti je da su
20 najznačajnijih grupa proizvoda, koje BiH
izvozi u EU, sve industrijski proizvodi i
njihovo učešće u ukupnom izvozu je pribliţno
90%. Nema niti jedne grupe
poljoprivrednih iprehrambenih proizvoda
koja bi imala značajno učešće u izvozu.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
6
Poštovani skupe,
Za izlazak iz ove nepovoljne ekonomske
situacije u kojoj se nalazi BiH, za oporavak
društva je bitno otvaranje novih radnih mjesta
u proizvodnji dobara i usluga za izvoz i
povećanju proiritetne investicione potrošnje.
Zato je neophodno u trţišnoj (socijalno
osjetljivoj) privredi kreirati okvirene uslove
sigurnosti ambijenta za razvoj ekonomije i da
poslodavci sa radnicima kreiraju novu
vrijednost od koje ţivi drţava, a korist ima
cijelo društvo. Za to su potrebne strukturne
mjere kao što su: smanjenje poreza i doprinosa
na plaće posebno u izvozno orjentisanim
poslovima, smanjiti kamate na kredite sa
minimalnim rokom otplate od 10 godina,
zaštita domaće proizvodnje carinama i
vancarinskim barijerama. Posebno treba
osloboditi one koji otvaraju nove pogone
plaćanja poreza na dobit.
Poplave su samo još više pogoršale ionako
lošu sliku bh ekonomije. Zato su potrebne
dobre ekonomske sistemske reforme. Za
region su značajni mnogi projekti koji bi
mogli biti regionalno realizovani za što postoji
interes svih zemalja. Od Evrope se zahtijeva
da se od insistiranja na vrednovanju prava
treba okrenuti i pomoći i ekonomski razvoj
ako se ima u vidu da je 65% ekonomija ovih
zemlja provela reforme koje su ojačale
poslovanje u 2013. i 2014. godini. Druge
ekonomske reforme u BiH po lakoći
poslovanja koja ističe Svjetska banka trebaju
da se sprovedu da bi se u BiH pokrenuo biznis.
BiH u periodu od posljednje četiri godine nije
sprovela nijednu reformu dok su druge zemlje,
naročito u okruţenju, Srbija pa i Hrvatska kroz
ulazak u EU pozitno radile i zabiljeţile uspjeh
na tom području.
Postojanje političkih problema, pitanje
nadleţnosti entiteta i drţave, nepostojanje
drţavnih agencija u oblasti malog i srednjeg
preduzetništva i drugih oblasti čine da je
razvojna pomoć iz svijeta neusklaĎena i
nekoordinirana te je neophodno što prije
uskladiti nastupe svih organizacija i agencija
na svim nivoima kada je u pitanju ekonomska
pomoć koju BiH prima.
Naš je cilj da se da svaka podrška inicijativi
koja daje podršku privrednicima. Od drţave se
traţi da stvara uslove za veća ulaganja,
uklanjanje barijera u poslovanju sa osnovnim
ciljem za otvaranjem novih radnih mjesta kroz
otvaranje novih proizvodnih pogona sa
izvoznom orjentacijom.
Da bi se to ostavarilo neophodna je bolja
saradnja izmeĎu proizviĎača svih drţava bivše
Jugoslavije i da bi takav zajednički nastup na
globalno trţište mogao da da povoljne
rezultate jer je praksa pokazala da u današnjoj
globalizaciji mogu samo da uspiju
megaprojekti na trţištu koji mogu jedino da se
realizuju udruţenim snagama.
Uvaţeni skupe,
Ekonomija BiH prema podacima Svjetske
banke po lakoći podnošenja zahtjeva za
otvaranje biznisa najlošija u regionu. Tome
treba dodati da BiH nije sprovela nijednu
reformu u odnosu na prošlu godinu. Ispred
BiH su sve zemlje bivše SFRJ. To je dovelo
do pada pokretanja biznisa. Glavni razlog
zašto BiH stagnira je loš politički ambijent i
razjedinjen ekonomski prostor.
U BiH sve više nastupa deflacija. Ona je u
avgustu ove godine za 1,2% bila veća nego u
aprilu iste godine. I dalje je upitno punjenje
budţeta, izrvršavanje obaveza prema
kreditorimna kao i prema korisnicima budţeta.
Budţet će u 2015. godini iznositi 750 miliona
KM i dalje će se pokrivati uglavnom iz PDV-
a, te neki korisnici neće moći da ostavruju
svoja prava iz budţeta iz oblasti socijalnog
prava.
I dalje je ogromna stopa nezaposlenosti.
Posebno je pogoĎena populacija do 24 godine.
Više njih od 60% nema posla niti perspektivu
da budu zaposleni. U Srbiji, Albaniji i
Makedoniji na snazi je trend povećanja
zaposlenosti, dok u BiH i Kosovu nije tako.
Deficit tekućeg računa popeo se na više od
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
7
40% i do početka prve polovine ove godine
iznosi 246 milona eura.
Kada je u pitanju mali biznis trenutno
najslabija tačka jeste poslovno okruţenje. Tu
su razne takse, naknade, ograničenja,
korupcija koja vlada u institucijama vlasti,
dobijanje upotrebnih i graĎevinskih dozvola.
Sve su to problemi koji se stvaraju u
investiranju kod domaćih i stranih kompanija
za ulaganje i uspješan razvoj. Mnoge zemlje iz
EU smatraju BiH kao jednu od prioritenih
drţava u regionu, a posebno ako se ima u vidu
da BiH već ima strategiju razvoja od 2013. –
2016. godine u kojoj je jedna od vaţnijih
stavki o zapošljavanju i ekonomiji. Ono što je
bitno za BiH je da će od naredne godine bh
privrednici moći izvoziti u zemlje CEFTE bez
carina.
Od 1997.-2007. godine BiH je zabiljeţila
značajan rast BDP za 11,2% dok je od 2008.-
2014. godine BDP stagnirao i imao usporen
rast. Do 2007. BiH je imala značajan rast
direktnih stranih investicija, ali su one od
2007. do danas u padu.
Prema podacima Svjetske banke u 2014.
godini BiH spada u kategoriju zemalja sa
višim srednjim dohotkom i predstavlja
otvorenu ekonomiju. MeĎutim, politička kriza
i izbori, neprovoĎenje reformi je uticalo na
loše stanje u ovoj godini, ali i pored toga je
napravljen pomak u tri kategorije – stečajni
postupak, prekogranična trgovina i postupak
prinudne naplate.
U poreĎenju biznisa bilo je pomaka, BiH je
smanjila period za registraciju preduzeća, ali
ipak ostala na 174 mjestu od ukupno 180
zemalja. Sektor energije, rudarstvo i metali
imaju dugu tradiciju i značajno su rasli poslije
1995. Energetski sektor je doţivio veliku
ekspanziju i mnogo je toga još neiskorišteno u
tom sektoru. Iskorištenost ovog sektora je
samo 37%. Dakle, postoji mogućnost ulaganja.
Zabiljeţen je konstantan rast poljoprivrede,
prehrambene i druge industrije gdje je
zaposleno više od 20% radne snage u drţavi,
ali oni i dalje traţe mnogo ulaganja.
Poštovani skupe,
U zemljama regiona Zapadnog Balkana kod
stručne javnosti i političkih elita postoji
gotovo konsenzualan stav o saglasnosti
potrebe ulaska u Evropsku uniju, dok je
cjelokupna društvena zajednica prilično slabo
informisana o toku i procesu priključenja EU,
pregovaračkim stajalištima zemalja
kandidatkinja, ispregovaranim poglavljima,
potencijalnim troškovima i koristima članstva,
kao i o izvorima finansiranja koje EU stavlja
na raspolaganje zemljama koje strijeme
punopravnom članstvu.
Ulazak Hrvatske u Evropsku uniju 2013.
godine donosi velike promjene u regionalnim
okvirima, i to u svim segmentima društvenih
aktivnosti. Naročito su značajne ekonomske
promjene koje će nastupiti, a koje se ogledaju
u budućoj izmijenjenoj strukturi regionalnog
ievropskog trţišta.
Zemlje regiona po svojoj ekonomskoj strukturi
imaju velike sličnosti, ali i odreĎene razlike. U
analizi korišćenja IPA fondova po zemljama
istraţivanje je fokusirano na one grane
privrede koje su najznačajnije za svaku
pojedinačnu zemlju, a ima dosta sličnosti i
pouke koje treba imati u vidu. Kao ključni
segmenti u cilju korišćenja sopstvenih
potencijala i brţeg zapošljavanja stanovništva
izdvajaju se poljoprivreda u slučaju Srbije,
turizam u slučaju Hrvatske, ali i BiH, te
generalno industrija kao ekonomski sektor u
kojem su mogući rastući prinosi najizraţeniji i
bez kojeg se ne moţe očekivati rast i razvoj, a
koji je daleko najslabija karika sve tri zemlje.
Naročito je u tom smislu bitna grana
prehrambene industrije koja se naslanja na
poljoprivredu i turizam u kojima zasigurno
postoje komparativne prednosti zemalja u
fokusu, te potencijal za daljne razvijanje
konkurentske prednosti kako tih sektora,
tako i onih koji ih podrţavaju i/ili se
nastavljaju na njih. Izdvajajući ključne
segmente privrede u kojima je moguće
iskoristiti EU izvore finansiranja kao
inicijalnih impulsa rasta, provlačit će se
pitanje razvoja SME sektora.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
8
Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i
pridruţivanju (SSP) je jedan od strateških
koraka BiH na putu za članstvo u EU. Tokom
prijelaznog perioda od šest godina, BiH je
trebala postepeno pribliţavati svoju zakonsku
regulativu najznačajnijim pravilima
unutrašnjeg trţišta EU. Integriranje u
Evropsku uniju implicira značajne promjene u
pravnom poretku zemalja članica. Za
interakciju pravnog ustrojstva BiH i EU-a koji
bi omogućavao diobu nadleţnosti izmeĎu BiH
i Unije potrebno je imati pravnu osnovu u
Ustavu BiH. Ustavna prilagodba navedenoj
diobi je potreban korak kako bi se pravne
norme Unije primjenjivale prema istom
načinu, intezitetu i modalitetu širom EU.
Ulazak Hrvatske u EU je značajno uticao na
situaciju u regiji, uz stvaranje novih
mogućnosti za zemlje Zapadnog Balkana, ali i
uz dodatno postavljanje pitanja vezano za
sposobnost BiH da se prilagodi novonastalim
promjenama u okruţenju. Budući da je BiH
iskazala opredijeljenost za evropske
integracije i da je Hrvatska njen glavni
regionalni partner, nova pozicija Hrvatske je
prilika i za BiH da pokrene unutrašnje
reforme, i da brţe savlada probleme na putu ka
EU, uključujući naravno i relevantna iskustva
Srbije na putu prema prijemu u EU. Od 1. jula
2013. godine Hrvatska funkcionira prema
standardima EU. Zbog toga su BiH neophodne
institucionalne reforme radi usklaĎivanja sa
standardima EU-e, jer bi to u protivnom
predstavljalo kočnicu u postizanju sporazuma
sa susjedima, odnosno sa EU. Ovo sve stvara
potrebu jače regionalne povezanosti, kroz
uključivanje u programe EU i time
pripremanje svih u regiji za pristupanje
„evropskoj porodici“.
Dame i gospodo,
Za poboljšanje ekonomskog poloţaja BiH
neophodno je prije svega povećanje izvoza i
smanjenje spoljnotrgovinskog deficita,
podsticaj izvozu i podsticaj za mala i srednja
preduzeća; davanje kredita izvoznicima putem
Razvojne i Investicione banke, te osnivanje
Interventnog fonda za djelovanje u
specifičnim kriznim situacijama izazvanim
uticajem svjetske finansijske krize.
Potrebno je nastaviti s ubrzanim aktivnostima
u gradnjiputne infrastrukture, te ostvariti
dodatne investicije, posebno u
oblastimavodoprivrede i otpada i ţeljezničkog
transporta.
Obzirom da su direktne strane investicije na
izrazito niskom nivou u BiH, za povećanje
stranih investicija neophodno je poboljšanje
poslovne klime.
Kako je nezaposlenost od skoro 28% (po ILO
standardima) izuzetno visoka u BiH sa
zabrinjavajućim trendom pogoršanja
neophodno je otvaranje novih radnih mjesta
posebno u realnom sektoru izvozno
orjentisanom, te poboljšanje poslovne klime
kao i korekcija primanja u javnom sektoru.
Poresko opterećenje privrede u BiH je
izrazito visoko (ne samo u odnosu na zemlje
regije, već i u odnosu na zemlje nove članice
EU) i u smislu stopa poreza i doprinosa za
poslodavce, a posebno u smislu opterećenja u
odnosu na nivo BDP-a.
Izdvajanja za primanja uposlenih u javnom
sektoru su izrazito visoka, dijelom zbog
kompleksne strukture i obimne i neefikasne
administracije (posebno u FBiH), ali i zbog
visokih primanja za zaposlene u javnom
sektoru.
Strategija zaduţivanja se mora donijeti na
nivou BiH (na temelju detaljnih entitetskih
strategija). Iako je ukupan javni dug BiH i
dalje na umjerenom nivou, zabiljeţio je snaţan
rast u periodu od 2008. godine (i to uglavnom
usljed zaduţivanja za podršku tekućih rashoda
budţeta od meĎunarodnih institucija i usljed
zaduţivanja putem obveznica i zapisa).
Uz to, potrebno je otkloniti nedostatke
kvalitetne koordinacije makroekonomskih i
fiskalnih politika u BiH izmeĎu drţavnog i
entitetskih nivoa, unutar entiteta, a naročito u
FBiH što se ogleda u lošem kvalitetu
dokumenata, kao što je Ekonomski i fiskalni
program BiH, koji se kao glavni strateški
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
9
dokument šalje Evropskoj komisiji svake
godine, i koji je priprema za Predpristupne
ekonomske programe koje Evropskoj komisiji
šalju zemlje kandidati.
Posebnu paţnju treba usmjeriti prema razvoju
turizma jer je on prema ukupnim rezultatima
koje ostvaruje u svijetu postao svjetska
djelatnost te se s pravom ubraja u svjetska
čuda u drugoj polovini 20. vijeka.
S obzirom na prirodna bogatstva, klimatske
raznolikosti, bogato istorijsko naslijeĎe
temeljeno na multikulturalnim,
multinacionalnim i multireligijskim
elementima predstavljaju solidnu osnovu za
razvoj turizma na cijelom prostoru BiH i
neohodno je povećati njegovo učešće u
ukupnom BDP-u sa 2,47% na 5% kako bi se
ostvarila veća zarada od ove djelatnosti. Da bi
se ostvarile tako optimistične prognoze,
potrebno je eliminirati probleme koje ovaj
sektor usporavaju u razvojnim procesima.
Kada je u pitanju poljoprivreda i ruralni razvoj
BiH neophodno je što prije otkloniti probleme
u razvoju poljoprivrede jer bi se povećanjem
poljoprivredne proizvodnje direktno uticalo na
povećanje zaposlenosti a to bi se direktno
odrazilo u drugim sektorima privrede koji su u
vezi sa poljoprivredom kao što je prehrambena
industrija i da u sektoru turizma i
poljoprivrede treba raditi na jačanju malih i
srednjih preduzeća čime bi se podstakao
dodatni rast i dodatno zapošljavanje.
Oblast energetike pruţa velike mogućnosti za
razvoj svih izvora energije i obzirom na
prirodna bogatstva moţe značajno doprinijeti
većem izvozu energije, posebno kroz
obnovljive izvore energije, projekte energetske
odrţivosti i na kraju da ojača vlastite
kapacitete i obezbijedi porast zapošljavanja s
akcentom na samozapošljavanje.
Na kraju, mnogo se u BiH očekuje od novih
vlasti da u prvi plan stave ekonomiju i nova
radna mjesta i sve što danas traţe privredni
subjekti i ubrzaju strukturne reforme u svim
oblastima kako bi BiH nadoknadila
zaostajanje iz protekle četiri godine za ulazak
u EU.
Hvala
Rektor
Prof.dr. Ibrahim Jusufranić
Travnik, 18.12.2014. godine
EKONOMSKA DIPLOMATIJA I ZAKONODAVSTVA DRŢAVA JUGOISTOĈNE
EVROPE U KONTEKSTU EVROPSKIH INTEGRACIJA
Akademik prof. dr Slobodan Nešković
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
10
1. UVOD
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
11
Region Jugoistočne Evrope predstavlja
autentičnu sredinu sa bogatim kulturno
istorijskim nasleĎem. Savremeni trendovi
društveno-ekonomskog razvoja ovih zemalja
direktno su povezani sa procesima evropskih
integracija. Ovaj region je zbog permanentno
izraţenih bezbednosnih izazova, rizika i
pretnji u teoriji i praksi nazvan „bure baruta“.
Ipak, nakon raspada Jugoslavije, sve
novonastale drţave izabrale su put evropskih i
evroatlantskih integracija i izgradnju što
boljeg odnosa sa vodećim svetskim silama i sa
svojim susedima.
Spoljne politike zemalja ovog regiona
fokusirane su na meĎunarodnu ekonomsku
saradnju. Vlade ovih zemalja shvatile su da je
za ostvarenje značajnog ekonomskog napretka
neophodno neprestano jačanje konkurentnosti
privrede, jer je to jedini delotvoran put ka
povećanju izvoza. Da bi ove zemlje ostvarile
uspešnost svojih izvoznih potencijala
neophodna je visoko profesionalna i kvalitetna
ekonomska diplomatija, koja će da preuzme
na sebe ogromnu ulogu u otklanjanju prepreka
koje oteţavaju put preporoda ovih drţava i
njihovih privreda. U tom smislu, ma koliko
napora i sredstava da se uloţi u ekonomski
razvoj, nije i neće biti uzalud.Pored
navedenog, neophodna je i konstrukcija
ekonomsko-diplomatskog modela zemlje koji
mora biti dugoročan.Ekonomsko-diplomatske
aktivnosti moraju biti u sluţbi ekonomskog i
političkog oporavka i stabilizacije zemlje, kao
i njenog uspešnog predstavljanja i prodora u
svetu.
U novom globalističkom poretku pred
ekonomske predstavnike u svetu stavljaju se
nova zaduţenja i odgovornosti. Njihove
zemlje moraju u njima dobiti vaţnog
saradnika, koji će informacijama i sugestijama
doprineti usmeravanju njihove izvozne
ekspanzije, transformaciji spoljnoekonomskog
nastupa, novim proizvodnim programima i
kvalitetu proizvoda, koji moraju da zadovolje
odredeno trţište. Ekonomska diplomatija treba
da obezbedi konzistentnu politiku
ekonomskog nastupa, materijalne resurse za
takav nastup, kao i obuku kadrova koji će te
zadatke sprovoditi. Ekonomske diplomate, pri
tome, vode svakodnevnu bitku sa
konkurentima u potrazi za poverljivim
ekonomskim informacijama. Nadmeću se u
osvajanju novih ili u proširenju starog
prisustva na stranim trţištima. Sa
globalizacijom svetske privrede i
meĎunarodne politike interes pojedinih
privreda da budu promovisane u inostranstvu i
da se na svetskom trţitu izbore za što veće
učešce i udeo u svetskom profitu, postaje i
drţavni interes njihovih zemalja.
Pridruţivanje Evropskoj uniji koje se moţe
shvatiti kao najviši oblik udruţivanja
podrazumeva ispunjenje različitih uslova od
strane drţave potencijalnog kandidata ili
kandidata za članstvo. Drţava koja pretenduje
da postane članica Evropske unije mora
ispuniti odreĎene kriterijume koji mogu biti
različitog karaktera (tzv. Kopenhaški
kriterijumi), a jedan od osnovnih je da
usaglase nacionalno zakonodavstvo sa
pravnim tekovinama Evropske unije na šta ih
obavezuje i samo potpisivanje Osnivačkih
ugovora Evropske unije. Mnoge drţave
dobrovoljno i pre nego što im to postane
obaveza usklaĎuju svoje propise, a kao primer
za to moţe se navesti i neutralna Švajcarska.1
Kada su u pitanju drţave članice Evropske
unije za njih harmonizacija predstavlja
usklaĎivanje nacionalnog zakonodavstva sa
komunitarnim ali samo u onoj meri u kojoj je
potrebno da bi se ostvarili komunitarni
ciljevi.2 Cilj harmonizacije propisa nije
stvaranje primata nadnacionalnog prava nad
nacionalnim, vec stvaranje sličnih rešenja u
nacionalnim propisima ali uz zadrţavanje
razlika.
1 Nešković, S., Evropske integracije i razvoj turizma
zemalja Jugoistočne Evrope sa akcentom na IPA
fondove, BiH, MeĎunarodna koferencija „Savremeni
ekonomski trendovi u zemljama Jugoistočne Evrope“,
Travnik: Internacionalni univerzitet Travnik, 20-21.
decembar 2013., str. 20. 2 Vukadinović, R., “O evropeizaciji i harmonizaciji
domaćeg prava sa pravom EU u procesu stabilizacije
pridruţivanja” , u časopisu: Srpska pravna revija,
izdanje br.3, Beograd, 2006, str. 130.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
12
2. ULOGA EKONOMSKE
DIPLOMATIJE U PROCESU
EVROPSKIH INTEGRACIJA
Pojam ekonomska diplomatija označava
diplomatske aktivnosti usmerene prema
unapreĎenju i zaštiti ekonomskih interesa
zemlje.Diplomatija u subjektivnom smislu
označava sposobnost, znanje, veštinu, metod
odrţavanja meĎunarodnih odnosa,
pregovaranja, rešavanja konfliktnih situacija.
Reč “diplomatija” potiče od grčke reči
„diploma“, koja je prvobitno označavala
dvostruko presavijenu ispravu koja je sluţila
kao dokaz završenog fakulteta. Kasnije, reč je
poprimila druga, šira značenja, a označavala je
sluţbene dokumente (izmeĎu ostalog
sporazume izmeĎu vladara).3
Diplomatija kao pojam ima nekoliko značenja:
─ sposobnost, znanje, veština i metoda
odrţavanja meĎunarodnih odnosa,
pregovaranja, rešavanja konfliktnih
situacija.
─ voĎenje drţavnih poslova, tj. drţavne
aktivnosti na području spoljne politike
putem sluţbenih kontakata sa drugim
subjektima meĎunarodnih odnosa.
─ celokupna drţavna struktura (u prvom
redu Ministarstvo spoljnih poslova i
diplomatsko-konzularna
predstavništva) koja sluţi
predstavljanju neke zemlje u svetu i
pojedinim drţavama, kao i odrţavanje
sluţbenih odnosa u drugim zemljama i
meĎunarodnim organizacijama.
─ profesija, karijera, struka
predstavljanja jedne drţave u
meĎunarodnim odnosima.
─ u subjektivnom, neformalnom,
socijalnom smislu, diplomatija
označava način rešavanja konflikata,
nesporazuma, sukoba mirnim putem.
To je, pored ostalih, jedna od
najvaţnijih karakteristika koju treba da
3Нешкович, С., Икономическата дипломатија в
контекста на националната и глобалната сигурност,
Велико Трново: Универзитет „Св. кирило и
Методиј“, 2012, стр. 131.
poseduje ekonomski diplomata,
odnosno osoba čija je profesija
predstavljanje drţave u meĎunarodnim
okvirima.
─ i na kraju, diplomatija je nauka koja
proučava i podučava o relevantnim
pitanjima u meĎunarodnim odnosima i
voĎenju spoljne politike. Kao nauka,
ona je kompilacija različitih naučnih
područja: pre svega politike, ali i
istorije, geografije, prava, ekonomije i
dr.
„Diplomatija je profesija, zanat sa specifičnim
karakterom posla, načinom rada i sopstvenim
pravilima, ali i naučna disciplina i nauka, kao
što je meĎunarodno pravo“.
U uslovima ubrzanja procesa globalizacije,
sigurnosna pitanja koja su bila dominantna u
periodu Hladnog rata, ustupaju mesto
ekonomskim pitanjima, što odreĎuje jaku
orijentaciju spoljne politike većine zemalja
sveta u ovom pravcu. Razvoj efikasnog
koncepta ekonomske diplomatije postaje
najprimereniji pristup uspešnom voĎenju
spoljne politike u uslovima kada je neophodno
stalno traţiti kvalitetne strane investitore i
nova trţišta za domaće proizvode.
Ne poveravaju se u jednoj drţavi svi poslovi
ekonomske diplomatije samo diplomatama.Ti
poslovi se rasporeĎuju meĎu sluţbama, koje
nalaze najbolji način za rešavanje problema
koji se postavljaju pred njih u oblasti spoljno-
ekonomske politike. Ekonomska diplomatija
podrazumeva aktivnost drţave na promociji i
zaštiti interesa nacionalnih firmi na
meĎnarodnom planu, pregovore sa vladama
(kako drţave, tako i firmi) u čijim zemljama
nacionalne kompanije posluju, zatim
sprečavanje i izbegavanje ekonomskih
konflikata na domaćem i meĎunarodnom
planu, prikupljanje informacija i globalne
promocije izvoza preko drţavnog
diplomatskog aparata, a uz kooperaciju
kompanija i drţave u pregovorima. U
meĎunarodnom sistemu ekonomska
diplomatija dobija dodatno na značaju sa
ubrzavanjem globalizacije (misli se pre svega
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
13
na dodatno jačanje stepena meĎuzavisnosti
izmeĎu drţava, kao i integrativnih procesa na
regionalnom i globalnom nivou).
Ako imamo u vidu da se globalna ekonomija
karakteriše visokim nivoom konkurentnosti,
otvara se pitanje kako ekonomski subjekti
malih drţava mogu da ostvare zadovoljavajuća
trţišna učešća, odnosno kako mogu da ostvare
komparativne (konkurentske) prednosti koje bi
im omogućile adekvatno pozicioniranje na
trţištu? U tom smislu, istraţivanja pokazuju da
veoma vaţnu pozitivnu ulogu moţe da ima
efikasnost i efektivnost diplomatije, ili
preciznije njene ekonomske komponente za
koju je sve prihvaćeniji termin ekonomska
diplomatija. Značaj ekonomskih faktora u
meĎunarodnim odnosima odavno je uočen, ali
je najčešće bivao potiskivan u odnosu na
političke. Danas je značaj meĎunarodne
ekonomske saradnje u internacionalnom
biznisu ogroman.4
U okviru ministarstva inostranih poslova
svake drţave postoji sluţba koja se bavi
konzularnim poslovima. Ova direkcija
koordinira rad konzularne mreţe u
inostranstvu, pomaţe im u radu, prima zahteve
stranaka kada imaju elemente inostranosti, ali
istovremeno, pored protokola, ima glavnu
ulogu u posredovanju izmeĎu stranih
diplomastko-konzularnih predstavništava i
domaćih drţavnih organa. Konzulati su
"drţava u malom" i prva adresa u inostranstvu
ako se nešto nepredviĎeno desi. Pored
navedenog, konzulati imaju na lokalnom nivou
i diplomatsku funkciju, oni su tu da
unapreĎuju političke i ekonomske odnose, da
informišu javnost, da šire kulturu svoje zemlje
i sl.
Što se tiče ekonomske diplomatije, ona se
moţe sagledati sa dva nivoa:
─ Jedan je ekonomska diplomatija u
širem smislu, koja je sveobuhvatnija i
tiče se svih subjekata jednog društva
4 Nešković, S., Doprinos ekonomske diplomatije
privrednom razvoju zemlje, FIMEK Novi Sad:
Ekonomija-Teorija i praksa, 2011, str. 91
koji učestvuju u jačanju ekonomske
konkurentnosti jedne zemlje
diplomatskim metodama.
─ Drugi je definicija ekonomske
diplomatije u uţem smislu, i ona se tiče
ekskluzivnih aktivnosti Ministarstva
inostranih poslova u odbrani
ekonomskih interesa svoje zemlje.
Ekonomska diplomatija uključuje politiku,
klasičnu diplomatiju, ekonomiju, biznis,
menadţment, marketing, svetsko trţište,
odnose s javnošću, informativnu delatnost i dr.
Cilj ekonomske diplomatije je: efikasan posao,
efektna uspešnost i sigurnost profita,
investicija i trţišta. Sa globalizacijom svetske
privrede i meĎunarodne politike, interes
pojedinih privreda da budu promovisane u
inostranstvu, i da se na svetskom trţištu izbore
za što veće učešće i udeo u ostvarenom
profitu, postaje i drţavni interes njihovih
zemalja.
Osnovni ciljevi ekonomske diplomatije jesu:
ekonomsko opštenje sa inostranstvom,
utvrĎivanje konzistentne politike ekonomskog
nastupa na meĎunarodnom planu,
obezbeĎivanje materijalnih resursa za takav
nastup, kao i obučavanje kadrova koji će
sprovoditi utvrĎenu politiku. Uz to,
ekonomska diplomatija ima za cilj i
prikupljanje poverljivih ekonomskih
informacija o konkurentima, ekonomskim
partnerima i kompanijama i o situaciji na
stranim trţištima.
Principi koji se primenjuju u ekonomskoj
diplomatiji su: 1.) Rešavanje pitanja od
nacionalnog značaja; 2.) PredupreĎivanje
konflikata; 3.)Rešavanje pitanja koja su u vezi
sa nacionalnom privredom; 4.) Podrška
privrednim asocijacijama, preduzećima i
drugim institucijama relevantnim za razvoj
privrede i unapreĎenje ekonomskih odnosa s
inostranstvom.
Glavna funkcija ekonomske diplomatije je:
zaštita nacionalnih ekonomskih interesa u
meĎunarodnim ekonomskim odnosima. Da bi
se obezbedila promocija nacionalne privrede u
svetskoj razmeni (kako drţave u celini, tako i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
14
svakog njenog ekonomskog subjekta),
organizovana drţava odreĎuje za to nadleţne
organe i sluţbe, utvrĎuje sredstva i mehanizme
i zaduţuje stručne i spremne kadrove koji će
zacrtanu drţavnu politiku nastupa u
inostrantvu sprovoditi ekonomskom
diplomatijom na bilateralnom i
multilateralnom planu. Ekonomske diplomate
treba da vode konstatnu bitku sa
konkurencijom u cilju dolaţenja do poverljivih
ekonomskih informacija, zatim da se takmiče
za osvajanje novih ili proširenje na već
postojećim trţištima i pregovaraju sa
interesnim grupama.5
Profesionalizam ekonomskih diplomata ogleda
se u predanoj borbi za ostvarivanje zacrtanih
ekonomskih interesa i profita svoje kompanije
i zemlje koje predstavljaju. Ukoliko jedan od
tih elementa nedostaje, stepen uspešnosti
njenog ekonomskog predstavljanja i rezultati
njenog nastupa ozbiljno se umanjuju. Ukoliko
su svi ti neophodni preduslovi obezbeĎeni,
stvaraju se povoljni uslovi za ostvarenje
funkcija ekonomske diplomatije.
Osnovne funkcije ekonomske diplomatije su:
a) aktivnosti za obezbeĎenje
najpovoljnijih uslova u trgovini i
drugim formama ekonomskog
povezivanja;
b) uticaj na uspostavljanje mera
stimulisanja izvoza domaćih
roba/usluga i kontrola prometa kapitala
u sklopu ukupnih razvojnih ciljeva i
strategije ekonomskog nastupa zemlje
u inostranstvu;
c) svakodnevna i sistematska analiza
prilika na meĎunarodnom trţištu i
ekonomskim odnosima i analiza
ekonomskog poloţaja stranih zemalja;
d) uspostavljanje i odrţavanje
ekonomskih i poslovnih kontakata sa
5 Neskovic, S., An Agricultural Production as a
Signigiciant Area of a Strategy of Economic Diplomacy
of Serbia, Economics of Agriculture, Vol. LIX, N. 4,
Belgrade, 2012. p. 592.
poslovnim i preduzetničkim krugovima
i nadleţnim resorima zemlje prijema;
e) voĎenje bilateralnih i multilateralnih
ekonomskih pregovora;
f) priprema i učešće u ekonomskim
konvencijama;
g) učešće u radu meĎunarodnih institucija
i organizacija;
h) stvaranje povoljnih poslovnih prilika
za nastup preduzeća sopstvene zemlje
u inostranstvu.
Ekonomska diplomatija predstavlja budućnost
diplomatije, jer je u okolnostima globalizacije
svetske privrede i politike postala osnovno
sredstvo prodora na svetsko trţište. Pokušaj da
se doĎe do tačne definicije ekonomske
diplomatije teško da u ovom trenutku moţe
biti uspešan. Iako novi pojam sa mnogo
aspekata, moţe se reći da se pod pojmom
ekonomske diplomatije najčešće
podrazumevaju diplomatske aktivnosti
usmerene prema unapreĎenju i zaštiti
ekonomskih interesa zemlje, prvenstveno
unapreĎenjem izvoza i privlačenjem stranih
investicija. Najkraće i najjednostavnije rečeno,
ekonomska diplomatija je specifičan spoj
klasične diplomatije, ekonomskih nauka i
nauka menadţmenta, metoda i tehnika
pregovaranja sa stranim partnerima,
marketinga, odnosa sa javnošću i prikupljanja
ekonomskih informacija od interesa za
privredu svoje zemlje ili kompanije, u cilju
prodora na svetsko trţište.
Činjenica je da je visokoobrazovana i
motivisana diplomatija neophodna za svaku
drţavu koja svoj ekonomski prosperitet vezuje
za stalnu i plodnu razmenu na svetskom
trţištu, slobodnu cirkulaciju ljudi, roba i
kapitala i za svoj uspešan privredni nastup u
svetu. U današnjoj, globalnoj svetskoj privredi
to je postalo neophodno, jer nijedna zemlja na
svetu ne moţe da ţivi i proizvodi sama sve što
joj je neophodno za normalno funkcionisanje
privrede i zadovoljavanje potreba njenih
graĎana. Kapital je odavno prešao granice
jedne drţave i seli se tamo gde moţe
najefikasnije i najefektivnije da se oplodi.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
15
U privrednom ţivotu, pored ostalih faktora,
ekonomska diplomatija pruţa ogromnu pomoć
kvalitetnim informacijama i savetima o
aktuelnim trendovima, obimu, vrstama i
kvalitetu sličnih ili traţenih proizvoda
konkurentskih kompanija i zemalja, zatim
analizama potreba i eventualnoj zasićenosti
stranih trţišta, prihvatljivim cenama i
rokovima, pa sve do dizajna ili uzoraka
proizvoda konkurentskih firmi. Ekonomski
diplomata tako ima ulogu specijalnog
ekonomskog posmatrača privrednih kretanja
na svetskom trţištu i ekonomske situacije u
zemlji prijema. On svoja zapaţanja, u vidu
argumentovanih analiza mora redovno da
dostavlja svojoj centrali (drţavi). Naravno, uz
preporuke kako da privrednici njegove zemlje
što brţe i uspešnije prodru na strani trţišni
prostor i osvoje ga sopstvenih proizvodima,
tehnologijom i ulaganjima.
Ekonomsko-diplomatske aktivnosti moraju
biti u sluţbi ekonomskog i političkog
oporavka i stabilizacije zemlje, kao i njenog
uspešnog predstavljanja i prodora u svetu.
Samim tim, osnovna uloga drţavne
administracije, diplomatskih i
spoljnotrgovinskih predstavništava, različitih
delegacija, ministara, predstavnika Vlade i
šefova drţava prilikom boravka u inostranstvu
postaje uloga ekonomskog diplomate-da
promovišu i prodaju proizvode nacionalne
privrede u svetu, da obezbede da kompanije iz
njihovih zemalja dobijaju poslove na stranim
trţištima i da kvalitetnom poslovnom klimom
u svojoj zemlji privuku strane investitore.6
3. HARMONIZACIJA PROPISA SA
EVROPSKOM UNIJOM
6 Nešković, S., Saobraćajni koridori u funkciji razvoja
zemalja Jugoistiočne Evrope, MeĎunarodna
konferencija „Mobilnosti i sigurnost cestovnog
prometa“, Travnik: Internacionalni univerzitet Travnik,
30-31. maj 2013, str. 18.
Obim u kome je potrebno uskladiti nacionalno
pravo je odreĎen članom 94. Ugovora o EZ, a
osnovni cilj harmonizacije je usklaĎivanje
pravila ponašanja na što sličniji način na nivou
Evropske unije. O harmonizaciji se moţe
govoriti u uţem i širem smislu. Harmonizacija
u uţem smislu predstavlja usklaĎivanje
domaćih propisa sa komunitarnim aktima,
odnosno direktivama. Kada se govori o
harmonizaciji u širem smislu misli se na
drţave koje nisu članice Evropske unije i koje
nemaju obavezu harmonizacije, njihovo
usklaĎivanje se ne mora odnositi samo na
direktive već se moze proširiti i na unutrašnje
implementirajuće akte koje su u tom cilju
usvojile drţave članice.7
U ovom slučaju se radi o ugledanju domaćih
zakonopisaca koji se ugledaju na evropske
zakone i kojim im sluţe kao modeli.8 Postoje
odreĎeni kriterijumi za usklaĎivanje
nacionalnih propisa sa pravom EU, a oni su
odreĎeni : ciljevima, obimom i domašajem i
postupnošću usklaĎivanja.9 UsklaĎivanje ne
podrazumeva samo formalnu proceduru,
usklaĎivanje predstavlja sredstvo kojim se
ostvaruju različiti ekonomski, politički,
pravno-tehnički ciljevi.
Da bi propisi koji su usvojeni dosledno
primenjivali potrebno je da postoji delotvorna
javna uprava i nezavisno i nepristrasno
pravosuĎe. Pravni akti sa kojima se usklaĎuju
nacionalni propisi jesu regulative, direktive,
odluke, preporuke i mišljenja. Regulative
automatski postaju sastavni deo nacionalnog
prava drţava članica i one vaţe na teritoriji
svih drţava članica bez obzira na to da li su
glasale za njihovo usvajanje ili nisu. Osnovni
7Nešković, S., Evropske integracije i razvoj tirizma
zemalja Jugoistočne Evrope, MeĎunarodna
konferencija: „Savremeni trendovi u turizmu“, Travnik:
Internacionalni univerzitet Travnik, 28-29. mart 2013,
str. 17.
8 Pavlović, M.,Uslovi, ideje i razlozi za pravnu
evropeizaciju Srbije, Knj.1, Kragujevac, 1996, str. 35.
9 Vukadinović, R., Jovanović, N., MeĎak, V.,
Todorić, V., Kako usklaĎivati domaće propise sa
pravnim propisima EU, Vlada Republike Srbije,
Beograd 2004, str.22.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
16
cilj direktiva jeste da što više usklade
nacionalne propise drţava članica i one
postaju vaţeće tek nakon što drţava usvoji
mere implementacije, dakle odredbe direktive
se prenose u nacionalni sistem kroz nacionalne
propise i u odreĎenom roku. Za direktivu se
moţe reći da obavezuje drţavu i u pogledu
cilja i u pogledu roka.
Direktiva dejstva na pravna i fizička lica
počinje da proizvodi tek kada postane deo
nacionalnog prava. U slučaju da drţava ne
implementira direktivu na pravi način u
nacionalno zakonodavstvo ipak se moţe pred
nacionalnim sudom pozvati na direktivu,a sud
će biti duţan da mu zagarantuje sva prava iz te
direktive. Direktivama se takoĎe ne vrši
unifikacija već se drţavama članicama ostavlja
prostora da u svojim aktima zadrţe izvesne
razlike.10
Harmonizacija takoĎe moţe biti aktivna i
pasivna. Aktivna harmonizacija postoji kada se
implementacija sprovodi usvajanjem novih
propisa, a pasivna podrazmeva priznanje
direktnog dejstva onih odredaba Ugovora o
osnivanju kojima se nesto zabranjuje.
Drzavama se u ovom slučaju zabranjuje
legislativnih mera koje su u suprotnosti sa
odredbama direktive,a čak i da se dogodi da ih
drţava donese primena takvih mera bi bila
onemogućena pozivanjem na direktno dejstvo
odredbi Ugovora o osnivanju.
Kada je reč o nacionalnim aktima
implementacije, najbitnije je da taj akt bude
pravno obavezujući, a drţava članica po svom
nahoĎenju moţe izabrati koji će to akt biti.
Kada se proces harmonizacije posmatra u
tehničkom smislu, moţe se reći da se koristi
nekoliko metoda harmonizacije. Prvi jeste
transpozicija i on označava prenošenje
identičnog teksta komunitarnog propisa u
nacionalno pravo. Obično se koristi za sloţene
direktive. Drugi je preformulacija kojom se
preuzima srţ teksta ali se postiţe i očuvanje
pravne terminologije nacionalnog prava. Treba
spomenuti i treći metod, a to je referiranje koje
10 Meriki, W., Comparative Law in a Global
Contex, Cambrige University Press, London, 2005, p.39
se koristi vrlo retko i to isključivo u
slučajevima kada je u pitanju direktiva koja
sadrţi detaljne i precizne tehničke odredbe.
UsklaĎivanje nacionalnog zakonodavstva sa
pravnom tekovinom Evropske unije je jedan
mukotrpan i dug proces. Tu se radi o
preuzimanju prava i obaveza Zajednice koji su
nastali u proteklih pedeset godina, odnosno
svega što je Evropska unija stvorila do danas.
Evropska unija je u maju 1999. godine
predloţila novi model odnosa sa drţavama
koje pripadaju Zapadnom Balkanu koji se
naziva Proces stabilizacije i pridruţivanja.11
Proces stabilizacije i pridruţivanja jeste
politički okvir koji sluţi unapreĎenju drţava
zapadnog Balkana sve do njihovog stupanja u
Evropsku uniju. U okviru ovog procesa
postoje 3 nivoa uslova:
a) Politički kriterijum
b) Ekonomski kriterijum
c) Sposobnost preuzimanja pravnih
tekovina EU
d) Administrativni kriterijum
1. Kriterijumi iz Procesa stabilizacije i
pridruţivanja
2. Kriterijumi za svaku drţavu koji su
nabrojani u Evropskom
partnerstvu(Prati ga i godišnji izveštaj
o napretku svake drţave u kome je
napisano šta je učinjeno i šta treba
učiniti dalje).12
Vlada Republike Srbije je otpočela
jednostranu primenu PTS od 1.januara 2009.
godine. Razlozi za donošenje ovakve odluke
jesu najpre ekonomske prirode i to otvaranje
trţišta za robu iz Evropske unije bez carine ili
sa vrlo niskim carinama. Zatim politički
razlozi, koji se tiču posvećenosti Srbije i
njenom ţeljom za napretkom jer primena ovog
sporazuma dovodi do sledećeg koraka u
procesu, a taj korak je podnošenje kandidature
11 Miščević, T., Pridruţivanje Evropskoj Uniji,
Sluţbeni glasnik, Beograd, 2009, str.151
12 Godišnji izveštaj o PSP EK:
http://www.seio.gov.rs/upload/documents/eu_dokument
a/misljenje_kandidatura/izvestaj_o_napretku_2011.pdf
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
17
za članstvo. Republika Srbija je preuzela
potpisivanjem ovog sporazuma dve bitne
obaveze, a one su uspostvljanje zone slobodne
trgovine u prelaznom preiodu od 6 godina i
usklaĎivanje nacionalnog prava sa
komunitarnim. Vlada Republike Srbije je u
junu 2003. godine usvojila prvi Akcioni plan
na osnovu kog je trebalo doneti 50 zakona do
kraja 2004. godine. TakoĎe, pored Akcionog
plana, Republika Srbija je usvojila i
Informaciju o potrebi za uspostavljanjem
mehanizma za ocenu nivoa usklaĎenosti
propisa i to :
1. Izjava o usklaĎenosti,
2. Tabela usklaĎenosti.
Izjava o usklaĎenosti jeste pismena izjava od
strane organa ili organizacija drţavne uprave
nadleţnih za izradu i predlaganje odreĎenog
predloga zakona, drugog propisa ili opšteg
akta kojim se daje ocena nivoa usklaĎenosti
nacrta akta sa propisima Evropske unije.13
Republika Srbija je podnela zahtev za članstvo
u Evropskoj uniji u decembru 2009. godine, a
Evropska Komisija je 12. oktobra 2011.
godine preporučila da se Srbiji dodeli status
kandidata. Kada je 9. decembra 2011. godine
odloţena dodela statusa kandidata za članstvo
uz uslov koji se odnosi na napredak u
odreĎenim segmentima odnosa sa Kosovom,
naša zemlja je učinila velike napore.14
Uslovi
su se odnosili na dogovor o regionalnom
predstavljanju Kosova i uspešno je okončan
sporazumom Beograda i Prištine u Briselu.
Evropski Savet je 1. marta 2012. godine doneo
odluku da Srbiji dodeli status kandidata za
članstvo u Evropskoj uniji. Srbija je nakon
ovog krupnog koraka nastavila dalje da se
priprema za sledeće faze evropske integracije.
Da bi se otvorili pregovori u članstvu,
potrebna je sagalasnost svih drţava članica.
Ne postoji tačno odreĎen rok za otpočinjanje
pregovora o članstvu nakon dobijanja statusa
13
Tabela usklaĎenosti jeste tabelarni presek analize
odredaba pravnog akta koji je nadleţan organ duţan da
priloţi. 14
Obrazac Tabele usklaĎenosti propisa sa propisima
Evropske Unije, sa uputstvom za popunjavanje.
kandidata, uglavnom pregovori o članstvu
traju od 3 do 5 godina i najviše zavise od
sposobnosti drţave da harmonizuje nacionalne
propise sa pravnim tekovinama Evropske
unije15
. Republika Srbija je do otpočinjanja
pregovora nastavila sa reformama i procesom
harmonizacije zakonodavstva. Do bliţe
saradnje Evropske unije i Srbije u različitim
oblastima politika,koje doprinose celokupnom
ekonomskom i socijalnom razvoju nase zemlje
dovelo je sprovoĎenje SSP. Ove oblasti
saradnje su veoma bitne, jer će u narednim
fazama biti predmet pregovora o članstvu i
čine bitan i većinski deo od ukopno 35
poglavlja za pregovaranje.16
Srbija je u procesu Evropskih integracija,
usled svoje velike ţelje da se što pre pridruţi
Evropskoj uniji otpočela proces harmonizacije
i pre nego što joj je to bilo nametnuto kao
obaveza. Tako je Srbija usvojila i strateški
dokument, poznat pod nazivom Nacionalni
program za integraciju. Nacionalni program za
integraciju jeste svojevrstan plan po kome bi
drţava trebala da se kreće i da realizuje
planove u odreĎenom vremenskom okviru.
Prvi izveštaj o sprovoĎenju Nacionalnog
programa za integraciju je usvojen je
5.februara 2009. a kompletna realizacija
planova iz ovog dokumenta bi trebala da se
dogodi do 31.decembra 2016. godine nakon
čega će biti razmotreno usvajanje novog
dokumenta, a u zavisnosti od rezultata i
napretka očekivanih u okviru pristupnih
pregovora sa Evropskom unijom.
15
CCP predstavlja saradnju u sledećim politikama:
ekonomska i trgovinska politika, statistika, bankarstvo,
osiguranje i finansijske usluge, računovodstvena
kontrola, promocija investiranja, industrijska sardnja,
mala i srednja preduzeća, turizam, poljoprivreda i
agroindustrija, ribarstvo, carine, porezi, socijalna
saradnja, obrazovanje i obuka, saradnja u kulturi,
audiovizuelna saradnja, informatičko društvo,
elektronske komunikacije, informisanje, transport,
energetika, nuklearna bezbednost, zaštita ţivotne
sredine, istraţivanja i razvoj, regionalni i lokalni razvoj,
javna uprava. 16
Nacionalni program za integraciju PC u Evropsku
uniju Dostupan na
Internetu:http://www.seio.gov.rs/upload/documents/naci
onalna_dokumenta/npi/Revidirani_NPI
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
18
ZAKLJUĈAK
Kompleksnost istorijskog trenutka i veoma
nepovoljna ekonomska situacija u kojoj se
nalazi gotovo ceo Zapadni Balkan nameću
potrebu za ubrzavanjem integrativnih procesa,
kako bi se u uslovima pojačane
meĎuzavisnosti sa visoko razvijenim
zemljama ostvarilo snaţnije ubrzanje razvoja, i
to pre svega u ekonomskoj sferi. U tom
smislu, proces integracije ovih zemalja u EU
predstavlja za njihove privrede jednu od
najizglednijih šansi.
Iskustva evropskih zemalja u tranziciji koje su
postigle članstvo u EU pokazuju da je jednako
vaţno, ako ne i vaţnije, ostvariti značajan
napredak u privredi, bez koga ova integracija
nije moguća. Zato osnovni zadatak učesnika
spoljne politike jeste reklamiranje i prodaja
proizvoda nacionalne privrede u svetu i
obezbeĎivanje poslova domaćim kompanijama
na stranim trţištima. Za ostvarenje značajnog
ekonomskog napretka potrebno je neprestano
jačanje konkurentnosti privrede, što je jedini
delotvoran put ka povećanju izvoza.
Razvijene zemlje uspešnost svojih izvoznih
potencijala jednim značajnim delom mogu da
zahvale svojoj visoko profesionalnoj i
kvalitetnoj ekonomskoj diplomatiji. Da bi se
to dogodilo, diplomatije drţava Zapadnog
Balkana bi trebalo da preuzmu na sebe
istorijsku ulogu u otklanjanju prepreka koje
oteţavaju put preporoda drţave i privrede,
vršeći što je moguće efikasnije i efektivnije,
sve konzularne funkcije utvrĎene Bečkom
konvencijom iz 1963. godine.Prilikom
obavljanja ovih funkcija moraju se poštovati
svi zakoni i propisi koje podrazumeva
diplomatsko, običajno meĎunarodno pravo i
opšte običajno meĎunarodno pravo kao i
unutrašnji izvori prava koji ureĎuju funkcije
spoljnog zastupanja drţave.
Uloga ekonomske diplomatije i ekonomskih
predstavnika u svetu uopšte, posebno dolazi
do izraţaja u uslovima savremene
globalizovane svetske privrede i globalističkih
tendencija u upravljanju svetom. Danas,
ekonomski predstavnik je specijalan
ekonomski posmatrač privrednih kretanja na
svetskom trţištu i ekonomske situacije u
zemlji u koju je poslat. Uloga ekonomskih
predstavnika danas je sve više usmerena na
promociju i zaštitu nacionalnih interesa,
odnosno na obezbeĎenje informacija i pomoć
nacionalnoj ekonomiji u osvajanju svetskog
trţišta ili odnošenju pobede u borbi sa
konkurencijom.
Potrebno je, takoĎe, u skladu sa usaglašenim i
prioritetnim nacionalnim ekonomskim
interesima, utvrditi dugoročne ciljeve
nacionalne ekonomske diplomatije koji neće
doţivljavati bitne transformacije ako doĎe do
promena u izvršnoj vlasti. Strateške ciljeve
ekonomske diplomatije treba prilagoditi i
opreacionalizovati na nivou njihove prioritetne
geografske disperzije. Uz jasno odreĎivanje
nosilaca odgovornosti za strateške aktivnosti u
ekonomskoj diplomatiji ovih zemalja,
neophodno je i jačanje institucionalizovane
koordinacije u okviru ekonomsko-
diplomatskog sistema.
Iako resor spoljne politike ima dominantnu
ulogu u funkcionisanju ekonomske
diplomatije, niz drugih aktivnosti i poslova
vezanih za ovaj koncept treba da obave i drugi
resori. Na ovom pitanju trebale bi da rade sve
Privredne komore, Ministarstva spoljnih
poslova, Ministarstva za ekonomske odnose sa
inostranstvom, Agencije za strana ulaganja i
promociju izvoza, preduzetnička i
profesionalna udruţenja, ljudi od struke i
nauke, uspešni privrednici iz sveta i drugi
specijalisti za ovu oblast. Zato je neophodno,
pored navedenog, doneti i sistemske zakone
koji bi investicioni ambijent u ovom regionu
digli na viši nivo i koji bi garantovali sigurnost
ulaganja i bolje uslove investiranja.
LITERATURA
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
19
1. Vukadinović, R., Jovanović, N.,
MeĎak, V., Todorić, V., Kako
usklaĎivati domaće propise sa pravnim
propisima EU, Vlada Republike Srbije,
Beograd 2004.
2. Vukadinović, R., “O evropeizaciji i
harmonizaciji domaćeg prava sa
pravom EU u procesu stabilizacije
pridruţivanja” , u časopisu: Srpska
pravna revija, izdanje br.3, Beograd,
2006.
3. Meriki, W., Comparative Law in a
Global Contex, Cambrige University
Press, London, 2005.
4. Miščević, T., Pridruživanje Evropskoj
Uniji, Sluţbeni glasnik, Beograd, 2009.
5. Nešković, S., Evropske integracije i
razvoj turizma zemalja Jugoistočne
Evrope sa akcentom na IPA fondove,
BiH, MeĎunarodna koferencija
„Savremeni ekonomski trendovi u
zemljama Jugoistočne Evrope“,
Travnik: Internacionalni univerzitet
Travnik, 20-21. decembar 2013.
6. Нешкович, С., Икономическата
дипломатија в контекста на
националната и глобалната
сигурност, Велико Трново:
Универзитет „Св. Kирило и
Методиј“, 2012.
7. Nešković, S., Doprinos ekonomske
diplomatije privrednom razvoju
zemlje, FIMEK Novi Sad: Ekonomija-
Teorija i praksa, 2011.
8. Neskovic, S., An Agricultural
Production as a Signigiciant Area of a
Strategy of Economic Diplomacy of
Serbia, Economics of Agriculture, Vol.
LIX, N. 4, Belgrade, 2012.
9. Nešković, S., Saobraćajni koridori u
funkciji razvoja zemalja Jugoistiočne
Evrope, MeĎunarodna konferencija
„Mobilnosti i sigurnost cestovnog
prometa“, Travnik: Internacionalni
univerzitet Travnik, 30-31. maj 2013.
10. Nešković, S., Evropske integracije i
razvoj tirizma zemalja Jugoistočne
Evrope, MeĎunarodna konferencija:
„Savremeni trendovi u turizmu“,
Travnik: Internacionalni univerzitet
Travnik, 28-29. mart 2013.
11. Pavlović, M., Uslovi, ideje i razlozi za
pravnu evropeizaciju Srbije, Knj.1,
Kragujevac, 1996.
12. http://www.seio.gov.rs/upload/docume
nts/eu_dokumenta/misljenje_kandidatu
ra/izvestaj_o_napretku_2011.pdf
KONKURENTNOST U ZEMLJAMA U TRANZICIJI – ISPOLJENE I BUDUĆE
TENDENCIJE Prof. dr Cariša Bešić
Univerzitet u Kragujevcu, Fakultet tehniĉkih nauka u Ĉaĉku, Svetog Save 65, 32000 Ĉaĉak, Republika
Srbija, [email protected]
Prof. dr Dejan ĐorĊević
Univerzitet u Novom Sadu, Tehniĉki fakultet “Mihajlo Pupin” Zrenjanin, 23000 Zrenjanin, Đure
Đakovica bb, Republika Srbija, [email protected]
M.Sc. Doloris C. Bešić-Vukašinović,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
20
1. UVOD
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
21
Savremeni uslovi poslovanja, definisani
globalnom ekonomijom i tehnološkim
napretkom, izmenili su konkurentske odnose.
PobeĎuju najbolji, bez obzira na zemlju
porekla. Prema nekim razmišljanjima (5 str.
67), najbitnija posledica globlaizacije trţišta
jeste globalna konkurencija. Globalna
konkurencija postaje sve intenzivnija, i
uočljivija. Smatra se da što su konkurentske
sile jače, to je članovima industrije teţe
zaraditi atraktivne profite.U savremenoj
ekonomiji produktivnost i kvalitet predstavlja
najznačajnijie faktora konkuretnosti
organizacije. Savremena poslovna organizacija
mora da
kreirauslovezaunapreĎivanjeproduktivnostizna
njaikaoposledicetogaiproduktivnostirada.
Borba za konkurentsku prednost je
prevashodno borba za produktivnost
poslovanja. Uspešnost preduzeća je u
značajnoj meri povezana sa ugraĎenim
konceptom kvaliteta, koji omogućuje
ostvarivanje konkurentske prednosti po
osnovu unapreĎenja produktivnosti
poslovanja.
Kvalitet postaje primarni razvojni cilj,
opredmećen kroz ppoossttiizzaannjjee ppoosslloovvnnee
iizzvvrrssnnoossttii ii ddoossttiizzaannjjee ssvveettsskkee kkllaassee pprrooiizzvvooddaa
ii uusslluuggaa,, a nosioci unapreĎivanja kvaliteta
poslovanja jesu zaposleni u organizaciji,
počevši od najvišeg rukovodstva. Zaposleni su
ti koji stvaraju kvalitet poslovanja, po osnovu
unapreĎivanja produktivnosti svog znanja i
rada. Kvalitet i produktivnost su neraskidivo
povezani. UnapreĎivanje kvaliteta utiče na
sniţavanje troškova poslovanja zbog manje
prepravki, grešaka, kašnjenja, škarta, kao i
boljeg korišćenja opreme, sirovina i
materijala. Niţi troškovi i bolja produktivnost
utiču na fleksibilniju cenovnu politiku –
prodaju proizvoda standardnog kvaliteta po
niţim cenama od konkurencije. Optimizacija
odnosa cena-kvalitet utuče na zauzimanje
stabilne trţišne pozicije, ostvarivanje
razvojnih ciljeva – obezbeĎuje posao i stvara
nove poslove.
Kada govorimo o konkurentnosti domaćih
preduzeća moramo reći da je ona na vrlo
niskom nivou. Nedovoljna primena znanja,
nizak tehnološki nivou preduzeća,
neproduktivnost i neefikasnost samo su deo
problema sa kojim se suočavaju domaća
preduzećaProblemi sa kojima se susreću
tranzicione privrede predstavljaju posledicu
kako započetog procesa tranzicije, tako i
nasleĎenih nedorečenosti bivšeg ekonomskog
sistema. Nedovoljna konkuretska sposobnost
domaćih preduzeća ponovo je došla do
izraţaja u okvirima delovanja svetske
ekonomske krize.
2. KONKURENTNOST U GLOBALNIM
OKVIRIMA
Konkurentska sposobnost preduzeća se u
savremenim uslovima poslovanja teško
postiţe, a lako gubi. Razlog za ovakav stav
leţi u činjenici da je brzi tehnološki napredak
omogućio da tehnologija postane dostupna
svima u svetu pod prihvatljivim uslovima.
TakoĎe, svetska ekonomska kriza je ukazala
na činjenicu da je potrebno kreiranje novih
modela poslovanja. Prema Kotleru (2, str. 9),
svet je ušao u novi ekonomski stadijum
naciuonalne ekonomije blisko su povezane i
nezavisne. Ova nova etapa pruţa sjajne prilike
za smanjivanje troškova i ubrazvanje
proizvodnje i dostave dobara i usluga. Ali isto
tako, ima i svoju tamnu stranu, onu koju
postupno podiţe razinu rizika i nesigurnosti za
proizvoţače i potrošače. Smatra se da
preduzeće ostvaruje konkurentsku prednost
kada atraktivni broj kupaca radije odabira
njegove proizvode nego ponudu konkurenata,
te kada su temeljei tih preferencija trajni, (5,
str. 7). Porter smatra da konkurentska prednost
u suštini nastaje iz vrednosti koju je firma u
stanju da stvori za svoje kupce, a koja
prevazilazi troškove njenog stvaranja.
Vrednost je ono što su kupci voljni da plate, a
izuzetna vrednost proističe iz ponude niţih
cena od konkurentskih za podjednaku korist,
ili iz jedinstvene koristi kola u velikoj meri
neutrališe višu cenu. Porter smatra da pet sila
definišu oblik strategije i to su: rivalstvo
izmeĎu postojećih konkurenata, opasnost od
ulaska novih konkurenata na trţište, rastući
značaj i snaga kupaca, opasnost od supstitucije
proizovda i usluga, poregovaračka snaga
dobavljača, (3).
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
22
Konkuretski odnosi su danas veoma
kompleksni. Poslednjih dvadeset godina
konkurentski odnosi postaju sve sloţeniji –
porastao je broj konkurenata na globalnom
trţišta, konurencija se prenosi sa nivoa
proizvoda na nivo inovacija, konkurencija se
odvija izmeĎu velikih i malih i srednjih
preduzeća, itd. Na globalnom trţištu pojavili
su se novi konkurenti, prevashodno iz
novindustrijalizovanih zemalja. Novi
konkurentski uslovi, opredeljni sve većom
ulogom preduzeća iz novoindustrijalizovanih
zemalja na globlanom trţištu, zahtevaju
redefinsanje marketing strategije usmerene ka
globlanom trţištu. Novi uslovi privreĎivanja
zahtevaju nove pristupe u izučavanju
upravljanja organizacijom, kao i nove pristupe
u poslovnoj praksi. Poslovne organizacije koje
dolaze iz novoindusrijalizovnaih zemalja,
sledeći savremene trendove, primenjujući
savremene metode i tehnike upravljanja i
unapreĎujući svoje poslvoanje, postaju globani
konkurenti, što je bilo nemoguće pre samo
dvadeset godina.
Tradicionalna organizacija, utemeljena na
uspostavljanju čvrstih komandnih linija,
fokusirana na aktivnosti, nepropusna za
informacije se menja u novu organizaciju koja
je fokusirana na procese, sa direktnim
pristupom korisnicima, organizaciju koja je
propulzivna u odnosu na informacije, kojom
rukovode liderski timovi, koja se zasniva na
multitaskingu i outsorsingu. Poslovna
izvrsnost podrazumeva da preduzeća
permanentno rade na procesu implementacije
kvaliteta poslovanja organizacije zasnovanom
na povećanju produktivnosti rada i znanja
svakog zaposlenog. Poslovna izvrsnost
predstavlja razvoj trţišnog poslovanja sa
korisnikom u centru paţnje organizacije,
permanentno unapreĎivanje poslovanja
bazirano na produktivnosti znanja i rada i
poslovanje usklaĎeno sa zahtevima različitih
interesnih grupa iz okruţenja. Zemlje koje su
konkuretne su ujedno i zemlje gde se duţi niz
godina razvija svest o potrebi stalnog
unapreĎenja kvaliteta poslovanja.
Novoindustri-jalizovane zemlje sveta poput
Kine, Indije, Brazila zato ulaţu izuzetne
napore u širenje koncept upravljanja
kvalitetom u poslovnoj praksi kako bi stvorile
uslove za unapreĎenje konkuretnosti svoji
privreda. Prikaz rangiranja prvih 10 zemalja u
svetu prema konkuretnosti je dat u tabeli 1.
Tabela 1: Rangiranje prvih 10 zemlja u svetu
prema konkurentnosti u 2014. godini
Zemlja Mesto u
2014-2015
Mesto
2013-2014
Švajcarska 1 1
Singapur 2 2
SAD 3 5
Finska 4 3
Nemačka 5 5
Japan 6 9
Hong Kong 7 7
Holandija 8 8
Velika Britanija 9 10
Švedska 10 6
Izvor: The Global Competitiveness Report
2013-2014,World Economic Forum, 2014, str.
15.
Osnovne zahteve konkuretnosti zemlje, prema
nalizi Svetskog ekonomskog foruma, čine
sledeći indikatori – institucije, infrastruktura,
makroekonomsko okruţenje, zdravlje i
osnovno obrazovanje, vidosko obrazovanje i
obučavanje, efikasnost trţišta roba, efikasnost
trţišrta rada, efikasnost trţišta kapitala,
tehznološka sposobnost i veličina trţišta. Kada
se radi o prvih deset najkonkuretnijih
ekonomija u svetu, spisak zemalja je isti kao i
prošle godine, pri čemu su SAD napredovale
za 2 mesta (asada se naloaze na tećem mestu a
prošle godine su bile na petom mestu), kao i
Japan (ove godine se nalazi na šestom mestu a
prošle je bio na devetom mestu), Najveći pad
u prvih deset je zabelešila Švedska, koja je ove
godine zauzela deseto mesto a prošle godine je
bila na šestom mestu. Slede dalje Norveška
(11. mesto), UAE (12. mesto), Danska (13.
mesto), Tajvan (14. mesto), Kanada (15.
mesto), Katar (16. mesto), Novi Zeland (17.
mesto), Belgija (18. mesto), Luksemburg (18.
mesto), Malezija (20. mesto). Kina se prema
listi Svetskog ekonomskog foruma za 2014.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
23
našla na 28. mestu (prošle godine je zauzimala
29. mesto), a Tajvan se našao na 14. mestu,
(prošle godine je bio na 12. mestu). Indija se
našla na 71. mestu (prošle godine je zauzimala
60. mesto), Rusija je na 54. mestu (prošle
godine je zauzimala 64. mesto), Juţna Afrika
je na 56. mestu (prošle godine je zauzimala 53.
mesto), a Brazil je na 57. mestu (prošle godine
je bio na 56. mestu).
3.ANALIZA OSNOVNIH ASPEKATA
KONKURENTNOSTI DOMAĆIH
PREDUZEĆA
Domaća privreda od početka osamdesetih
godina prošlog veka ima probleme sa
unapreĎenjem produktivnosti i kvalitetom.
Problem produktivnosti nije se javio u
domaćoj privredi u vreme tranzciji, već je bio
prisutan i ranije. Problemi u produktivnosti
rada domaćih preduzeća bili su rezultat
neadekvatnog načina poslovanja, koji nije bio
zasnovan na trţišnim principima. Zastarela
tehnologija, slab kvalitet, neatraktivno
pakovanje i visoke cene glavni su razlozi zbog
kojih srpski proizvodi ne mogu da pariraju
drugim konkrentskim proizvodima na
meĎunarodnom trţištu. Tehnološka
opremljenost je takoĎe bitan element rasta
produktivnosti poslovanja. Prosečna starost
mašina u Srbiji 30 godina. U odnosu na
region, to je kašnjenje od 12 godina. Privreda
Srbije tehnolški zaostaje za Evropskom
Unijom 29.5 godina. Ovo je utvrĎeno na
reprezentativnom uzorku od 154 malih,
srednjih i velikih preduzeća u okviru šest
privrednih grana sa sličnim proizovdnim
programima. PoreĎenje je raĎeno u tekstilnoj,
prehrambenoj, farmaceutskoj, mašinskoj i
hemijskoj industriji, kao i industriji
graĎevinskog materijala. Za krirterijum je
uzeta Austrija jer je sa pribliţno sličnim
prirodnim, društvenim i populacionim
karakteristikama u odnosu na Srbiju (4).
Najviše zasostaju preduzeća iz oblasti tekstila
(35 godina), zatim preduzeća iz mašinske
industrije (34.5 godina). Najmanje zasotaju
farmaceutska preduzeća sa kašnjenjem od 21
godinu. Posledica navedenih problema jeste
veoma loša konkurentska pozicija Srbije po
pitanju konkuretnosti.
Prema novom izveštaju Svetskog ekonomskog
foruma, koji je obuhvatio 144 zemlje u svetu,
Srbija se našla na 94. mestu u svetu, što
predstavlja rast u odnosu na prethodnu godinu,
kada je Srbija bila na 101. mestu. Ove godine
Srbija našla u društvu sa NDR Lao (93.
mesto), Kambodţom (95. mesto), Zambijom
(96. mesto), Albanijom (97. mesto).
Tabela 2: Rangiranje zemlja zapadnog
Balkana prema konkurentnosti u 2014.
godini
Izvor:The Global Competitiveness Report
2014-2015, World Economic Forum, 2014,
str. 14-15.
Tabela 3: Rangiranje zemlja zapadnog
Balkana prema konkurentnosti u periodu
2010-2014. godina
Zemlja Mesto u 2014.
zbirno
Mesto prema
osnovnim
zahtevima
Rangiranje
prema
efikasnosti
poslovanja
Rangiranje
prema
inovativnosti
Slovenija 70 49 64 50
Crna Gora 67 61 73 77
Hrvatska 77 63 68 87
Makedonija 63 64 69 76
Srbija 94 101 80 121
BiH - - - -
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
24
Izvor: na osnovu The Global Competitiveness
Report 2014-2015,, The Global
Competitiveness Report 2013-2014, The
Global Competitiveness Report 2012-2013,
The Global Competitiveness Report 2011-
2012, The Global Competitiveness Report
2010-2011, World Economic Forum.
Kao što se moţe videti iz tabele 3, od zemalja
zapadnog Balkana, Makedonija i Srbja su
popravile svoju poziciju u odnosu na prošlu
godinu, Crna Gora je zadrţala svoju poziciju,
a Slovenija i Hrvatska su zableleţile pad u u
odnosu na prethodnu godinu. Od zemlja iz
bliţeg okruţenja, Austrija se nalazi na 21.
mestu, MaĎarska se nalazi na 60. mestu,
Bugarska se nalazi na 54. mestu, Rumunija se
nalazi na 59. mestu, Grčka se nalazi na 81.
mestu i Albanija senalazi na 97. mestu..
MaĎarska, Bugarska, Rumunija i Grčka su
ostvrile rast u odnosu na prethodnu godinu.
Kada se radi o ekonomiji Republike Srbije,
najprobematičniji faktori za obavljanje
poslovanja, prema Izveštaju Svetskog
ekonomskog foruma su
1. neefikasni drţavni aparat – 13,7%,
2. pristup izvorima finansiranja -
13,3%,
3. korupcija – 11,9%,
4. politička nestabilnost – 8,3%,
5. nestabilnost vlade – 6,9%,
6. poreske stope – 6,8%,
7. poreski propisi – 6,1%,
8. kriminal – 5,3%,
9. neadekvatna infrastruktura – 5,1%,
10. restriktivna politika u domenu
zapošljavanja – 4,1%, (6).
Prema analizama Svetskog ekonomskog
foruma, sve zemlje u svetu se dele na pet
grupa. Prvu grupu čine zemlje koje svoju
privredu zasnivaju na resursima i ovu
sačinjava 37 zemalja. Treću grupu čine zemlje
koje svoju privredu zasnivaju na razvoju
efikasnosti poslovanja (ovu grupu čini 30
zemlja) i petu grupu čine zemlje koje svoju
privredu zasnivaju na primeni i razvoju
inovativnog delovanja (ovu grupu sačinjava 37
zemalja). Drugu grupu zemalja čine zemlje u
tranziciji od prve ka trećoj grupi (u ovu grupu
ulazi 16 zemalja) i četvrtu grupu čine zemlje u
tranzicji od treće ka petoj grupi zemalja (u ovu
grupu sačinjavaju 24 zemlje). Srbija se nalazi
u trećoj grupi zemalja (privrede voĎenje
efikasnošću), zajedno sa Crnom Gorom,
Rumunijom, Bugarskom, Makedonijom, BiH,
Albanijom, Indonezijom, Kinom, Juţnom
Afrikom, itd. Hrvatska se nalazi u četvrtoj
grupi (tranzicija od efikasnosti ka
inovacijama), u kojoj se nalaze i zemlje poput
Argentine, Brazila, Čilea, MaĎarske, Latvije,
Meksika, Poljske, Turske itd., dok se Slovenija
nalzi u petoj grupi zemalja (privrede voĎenje
inovacijama i sofisticiranošću). Petu grupu
sačinjavaju uglavnom najrazvijenije zemlje
sveta. Kada se radi o broju sertifikovnaih
organizacija na domaćem trţištu u oblasti
sistema menadţmenta kvalitetom, Srbija je
vodeća zamlja regiona Zapadnog Balkana.
Broj sertifikovanih organizacija u Srbiji
svakako je doprineo poziciji privrede kada se
radi o unapreĎenju efikasnosti poslovanja, kao
parametra globlane konkuretnosti
Tabela 4: Broj sertifkata standarda ISO 9001
i ISO 14001 u regionu Zapadnog Balkana
Zemlja ISO 9001 ISO 14001
Zemlja Mesto u
2010.
Mesto u
2011.
Mesto u
2012.
Mesto u
2013.
Mesto u
2014.
Slovenija 45 57 56 62 70
Crna Gora 48 60 72 67 67
Hrvatska 77 76 81 75 77
Makedonija 79 79 80 74 63
Srbija 96 95 95 101 94
BiH 102 100 88 87 -
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
25
BiH 1.027 145
Crna Gora 96 15
Hrvatska 2.048 575
Makedonija 302 103
Slovenija 1.363 313
Srbija 2.831 575
Izvor: ISO Survey of certification 2012 –
Industrial sector, ISO, 2013., www.iso.org
S druge strane posmatrano, broj sertifikovanih
organizacija u privredi Republike Srbije ni
izbliza nije zadovoljavajući u odnosu na druge
zemlje jugoistočne evrope, poput MaĎarske,
Rumunije, Bugarske i Grčke, a ista tvrdnja
vaţi i za druge zemlje zapadnog Balkana.
Tako je u Rumuniji broj sertifikovnaih
organizacija prema standardu ISO 9001 u
2012. godini iznosio 18.399, u MaĎarskoj
7.266, u Bugarskoj 6.090, a u Grčkoj 4.873.
Kada je reč o standardima i sertifikaciji prema
nekom od standardizovanih menadţment
sistema, ukoliko se uzmu u obzir zemlje
Jugoistične Evrope, iako se u 2012. godini
beleţi tendencija rasta sertifikovanih
organizacija i iako je Rumunija jedna od
zemalja sa najvećim porastom broja
sertifikata, u proseku broj sertifikata još uvek
je nezadovoljavajući. Dakle, većina zemalja
jugoistične Evrope i Balkana, osim Rumunije,
su daleko iza evropskog proseka, kada se radi
o broju sertifikovanih organizacija u oblasti
sistema menadţmenta kvalitetom, što utiče na
konkurentsku sposobnost kako nacionalne
privrede, tako i šireg regiona.
4. SMERNICE ZA UNAPREĐENJE
KONKURENTNOSTI DOMAĆIH
PREDUZEĆA U GLOBANOJ
EKONOMIJI
UnapreĎivanje kvaliteta poslovanja preduzeća,
pogotovu onih koja dolaze iz zemalja u
tranzciji, mora da se zasniva na primeni
menadţment tehnika koje podrţavaju
konkurentnost, inovativnost i fleksibilnost, kao
i unapreĎivanju znanja zaposlenih, a posebno
izvršnog rukovodstva. U uslovima globalnne
ekonomije, razvoj konkurentske sposobnosti
preduzeća mora da otpočne na domaćem
trţištu, gde je preduzeće izloţeno napadima
globalnih trţišnih lidera, koji više ne dolaze
samo iz najrazvijenih zemalja sveta, veći i iz
novoindustrijalizovanih zemalja, poput Kine,
Indije, Brazila, itd. Problem loše konkurentske
sposobnosti domaćih preduzeća kratkoročno
moţe da se reši po osnovu primene odreĎenih
upravljačkih metoda i tehnika, kao što su
sistem menadţemnta kvalitetom, integrisni
menadţemnt sistemi, benčmarking itd, ali
dugoročno samo po osnovu primene
savremenog preduzetničkog ponašanja.
Domaća preduzeća moraju da adekvatnije
primenjuju savremene metode i tehnike
menadţmenta. Prema rezultatima istraţivanja
koje se bavilo analizom pitanja primene
savremenih upravljačkih metoda i tehnika u
domaćim preduzećima (1),došlo se do sledećih
rezultata - metode i tehnike upravljanja koje
treba da se primenjuju u domaćim poslovnim
orgnizacijama su:
- upravljanje bazama podataka 18,4%,
- sistem menadţmenta kvalitetom –
17,6%,
- korporativna društvena odgovornost –
17,6%,
- marketing odnosa - 16,8% i
- benčmarking – 12,6%.
Metode i tehnike menadţmenta koje su
domaći rukovodioci uočili kao neophodne za
uspešnmo poslovanje u prezentovanom
istraţivanju, zasnovane su na znanju. Nova
upravljačka paradigma na globalnom nivou se
zasniva na procesu unapreĎivanja
produktivnosti znanja. Upravljanje bazama
podataka u krajnjoj liniji se svodi na
proizvodnju i čuvanje informacija za potrebe
upravljačkih odluka, a informacija je zanje u
kretanju. Marketing odnosa u krajnoj liniji
podrazumeva upravljanje znanjem. Marketing
predstavlja ključni instrument koji čini znanje
produktivnijim. Benĉmarking podrazumeva
tehniku učenja na tuĎim iskustvima,
prevashodno onih najboljih. Sistem
menadţmenta kvalitetom u svojoj suštini
sadrţi potrebu za stalnim unapreĎenjem
produktivnosti znanja, prevasodno kroz
obrazovanje za kvalitet. Koncept
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
26
korporativne društvene odgovornosti
podrazumeva učenje o potrebama i zahtevima
drugih interesnih grupa iz poslovnog
okruţenja.
Aktivna i sveobuhvatna primena navedenih
upravljačkih metoda i tehnika vodi ka
unapreĎenju konkuretnosti i dugorčno
posmatrano, ka uspsotavljanju izvrsnosti
organizacije. Ovo zbog činjenice da pomenute
metode i tehnike pomaţu u uspostavljanju i
odrţavanju kvaliteta poslovnih performansi,
poput:
- Stvaranje dodatne vrednosti za
potrošače,
- Razvoj organizacionih sposobnosti,
- Postizanje kreativnosti i inovacija,
kako u poslovanju, tako i upravljanju
organizacijom,
- Stvarananje klime koja podrţava
razvoj produktivnosti znanja,
- Stvaranje odrţivih poslovnih
rezultata.
To znači da se kvalitet mora odrediti kao
osnova konkuretnosti, uzimajući u obzir stalno
unapreĎenje zadovoljstva korisnika, ali i sivh
internsnih grupa o okruţenju preduzeća
Inovativnost, fleksibilnost i produktivnost su
putokazi budećeg razvoja u oblasti
konuretnsoti i upravljanja organizacijom.
Suština borbe za konkuretnost leţi u
prihvatanju promena. Znanje je glavni
pokretač stalnog rasta produktivnosti
poslovanjaU tom smislu, poslovanje domaćih
preduzeća mora da se zasniva na primeni
menadţment tehnika koje podrţavaju
konkurentnost, inovativnost i fleksibilnost, kao
i na interventnom unapreĎivanju znanja
zaposlenih u njima, a posebno izvršnog
rukovodstva.
5. ZAKLJUĈAK
Pitanje konkuretnosti je danas veoma bitno i
kao što se moţe videti iz napred navedenih
činjenica, konkuretska prednost se stiče i
odrţava, čak i u uslovima svetske ekonomske
krize. Primeri Kine i Indije jasno o tome
svedoče. Najbitniji način za unapreĎivanje
konkuretnosti domaćih preduzeća jete učenje
na tuĎim iksustivma i to kako od globalnih
lidera, tako i od onih uspešnih preduzeća koja
dolaze iz novoindustrijalizovanih zemlja sveta.
Uspeh u budućnosti zavisiće od optimizacije
odnosa cene i kvaliteta proizvoda i stalnog
unapreĎenja produtkivnosti poslovanaja.
Generalno ekonomsko usmerenje za preduzeća
koja dolaze iz zemalja u tranzicji jeste izlazak
na globalno trţište, kao i usmeravanje
srednjih preduzeća, koja su uglavnom
opredeljena ka nacionalnim ili regionalnom
trţištu, na globlano trţište.
Savremenim organizacijma je danas potrebniji
inovativni menadţment, nego sama
tehnologija. Brzi tehnološki razvoj zahteva od
savremenih organizacija da paralelno sa
unapreĎivanjem produktivnosti znanja,
inoviraju i svoju tehnološku osnovu. Ovde se
prevashodno misli na primenu visoke
tehnologije u savremenom poslovanju, a
posebno informacionih tehnologija. Glavni
instrumenti konkurentske borbe na globalnom
trţištu su inovativnost, fleksibilnost i
produktivnost. UnapreĎenje produtkivnosti i
industrijske proizvodnje jesu osnovni postulati
razvoja ekonomija koje se nalaze u procesu
tranzicije, što vaţi i za domaću ekonomiju
UnapreĎenje produktivnosti znanja je svakako
gorući problem većine zemalja u tranziciji.
Pitanje primene i razvoja savremenih
upravljačkih tehnika koje su navedene jeste
pitanje postizanja, odrţanja i unapreĎenja
konkurentske sposobnosti domaćih preduzeća.
Domaća preduzeća moraju da jasnije osmisle
soptvenu strategiju razvoja, pogotovu u skladu
sa evropskim i globalnim integracionim
tokovima, a primena savremenih metoda i
tehnika menadţmenta, poput integrisanih
menadţment sistema, marketinga odnosa i
korporativne društvene odgovornosti,
predstavlja osnovnu pretpostavku uspešnog
trţišnog razvoja.
LITERATURA
1. Bešić C., Krnjević-Mišković Z., ĐorĎević
D., The role of knowledge in the development
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
27
process of competitive ability of domestic
companies on the global market, III
International Conference LEMiMA 2013. 18-
20 april, Belgrade, FSOM; FORKUP,
Beograd, pp. 214-220.
2. Kotler P., Caslione J., Kaotika, Mate,
Zagreb, 2009.
3. Porter M., The five competitive forces that
shape strategy,Harvadr Business Review,
January 2008., www.hbr.org
4. Posustajanje industrije Srbije, Ekonomist br.
619-620, EMG Beograd, str. 12-13.
5. Thompson A.A.Jr., Sticland A.J. III,
Gamble J.E., Strateški menadžment, Mate,
Zagreb, 2008.
6. The Global Competitiveness Report 2013-
2014,World Economic Forum, 2014.
7. The ISO Survey of certification 2012 –
Industrial sector, ISO, 2013., www.iso.org
OSNOVNA OBILJEŢJA EKONOMSKIH ODNOSA I REGIONALNE POLITIKE
ZEMALJA JUGOISTOĈNE EVROPE SA POSEBNIM AKCENTOM NA BOSNU I
HERCEGOVINU
Akademik prof. dr sci. Mladen Bodiroţa
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Saţetak: Nakon sloma socijalističkog sistema početkom 1990-ih godina, rušenja Berlinskog zida, secesije
Sovjetskog Saveza i raspada bivše Jugoslavije, Evropska unija imala svoj prioritetni interes da transformiše
jugoistočnu Evropu tzv. „prostor političke i socijalne stabilnosti i ekonomskog prosperiteta“. MeĎutim,
velike razlike izmeĎu zemalja jugoistočne Evrope – etničke, političke, kulturne, vjerske, jezičke, demografske
i ekonomske, kao i razlozi za potencijalne konflikte, uključujući neriješena teritorijalna ni pitanja
nacionalnih manjina, ekonomsku unazaĎenost nestabilne i često nedemokratske političke sisteme, nedovoljno
razvijene strukture i regionalne saradnje rezultirali su ne samo netrpeljivošću već je ovaj problem i skoro
postao nerješiv u smislu pristupa, a i mirnom rješavanju konflikta i mjerama za jačanje povjerenja. To je
zadatak Evropske unije, tretiranja ovog regiona kao cjeline veoma teškim. To je bio i osnovni razlog što je
Evropska unija koncentrisala svoje napore na uspostavu bilateralnih odnosa sa svim zemljama ovog regiona.
Pošto su se ciljevi politika EU, poklapali sa očekivanjima stanovnika da će region Jugoistočne Evrope ili
Zapadnog Balkana biti usmjerena ka evropeizaciji, integraciji u modernu Evropu, a to je postala preporuka,
oslonac, ali i motivacija za sve njih, a posebno iz više razloga za Bosnu i Hercegovinu.
Kljuĉne rijeĉi: Regionalna politika, regioni, fondovi, budžet, nerazvijeno – ruralno područje
MAIN CHARACTERISTICS OF ECONOMIC RELATIONS AND REGIONAL POLICY OF
SOUTHEAST EUROPEAN COUNTRIES WITH SPECIAL ACCENT ON BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Abstract: After the collapse of the socialist system in early 1990s, the demolition of the Berlin Wall, secession
of Soviet Union and the breakup of the former Yugoslavia, the European Union primary interest was to
transform the South-Eastern Europe or so-called "space of political and social stability and economic
prosperity."But, big differences among countries of South-Eastern Europe- ethnic, political, cultural,
religious, linguistic, demographic, and economic, as well as the reasons for potential conflicts, including
unresolved territorial or national minority issues, economic regression of unstable and undemocratic
political systems, insufficient developed structures and regional cooperation, have resulted not only in
intolerance but this problem has became insoluble in terms of access, and peaceful conflict resolution and
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
28
Uvod
Prethodno naslovljena tema, stavlja nas u
obavezu da se objasni geneza regionalne
politike Evropske unije, jer je povod za
razmišljanja u vodećim institucijama Savjetu i
Evropskoj komisiji bio je heterogen
(neuravnoteţen razvoj) u okviru zemalja
članica. Naime, postavilo se pitanje šta treba
preduzeti da bi nerazvijena – ruralna područja,
odnosno nerazvijene regije podstaknuli prema
dinamičnijem ekonomskom i privrednom
razvoju, odnosno šta učiniti da nerazvijenija
područja doĎu u poloţaj brţeg prosperiteta i
da se što više pribliţe stepenu razvoja
razvijenih regija u EU. Ta i slična razmišljanja
rezultirala su uvoĎenje i koncipiranje
zajedničke regionalne politike na nivou drţava
članica, odnosno Evropske unije, čija je
osnovna svrha uspostavljanje regionalne
politike i pomaganje manje razvijenim
regionima. Što po teoriji pomoći treba da bude
u svestranoj funkciji njihovog razvoja, čime bi
trebalo da se uskladi ukupni razvoj Evropske
unije. Takvo stanovište utemeljeno je na
argumentaciji po kojoj bi regionalna politika
trebalo da pomogne onim regionima koji su
loše prošli ili i dalje loše prolaze u trţišnim
odnosima i trţišnim zakonomjerstvima.
Znači da je regionalna politika, ustvari
protivteţa rezultatima koji nastaju djelovanjem
zajedničkog trţišta i monetarne integracije.
Ovo ujedno znači da ćemo u radu izraze
regionalna politika i kohezivna polika koja
znači da to kompletan naziv sa višestrukim
značenjem i sadrţajem. Regionalna politika,
pored toga, obuhvata i dijelove socijalne i
poljoprivredne politike, što podrazumijeva da
se u uţem smislu, regionalna politika odnosi
se na smanjivanje regionalnih razlika i obnovu
starih industrijskih oblasti.
Zatim, u odnosima kada su prilagoĎavanja na
trţišne promjene savršena i odvijaju se bez
većih troškova, to bi moţda i bilo tako.
MeĎutim, mali je broj stanovnika, fiskalne
slabosti, nekvalifikovana radna snaga,
periferan geografski poloţaj, loše lokalne
politike, korupcija i mnogi drugi faktori učinili
su da nema automatskog prilagoĎavanja
nerazvijenih regiona razvijenim. Da bi se
nesavršenosti otklonile, pribjeglo se
rasporeĎivanju sredstava preko fondova
regionalne politike.
Nezavisno od činjenica kako su ciljevi
regionalne politike formalno izraţavani i
postavljeni, bilo da je riječ o raznim oblicima i
metodama učinjen je pokušaj da isto objedini
u okviru tri osnova.
Prvo, da obezbijedi pomoć siromašnijim
regionima EU da se time uključi rijetko
naseljene ali i one koji su na drugoj strani u
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
29
većem populacionom i ekonomskom
opadanju.
Drugo, da koordiniše već postojeće regionalne
politike zemalja članica.
Treće, da učini da se regionalni problemi
uzimaju u obzir pri definisanju drugih politika
Unije.
Znači, da bi bila uspješna regionalna politika
pretpostavlja se da će birokrati valjano
ispraviti trţišne rezultate ili „trţišne greške“.
Već kao takva, regionalna politika je
problematična. Trţišne rezultate nije tako
jednostavno prepravljati samo zato što se
pretpostavlja da su oni nepravični. Ispravljanje
„trţišne greške“ ima smisla samo ako je cijena
drţavne intervencije niţa od greške, inače je to
ekonomski besmisleno. Nadalje, pretpostavlja
se da birokrati imaju odgovarajuća saznanja,
da programe sprovode nepristrasno i pošteno i
da ne nastaju veći negativni efekti usled
pruţanja regionalne pomoći. Vidjećemo da
nije tako uvijek jednostavno, kako na prvi
pogled izgleda. Osim toga, regionalna politika
je zasnovana na šest načela – partnerstvo,
proporcionalnost, supsidijarnost i učešće,
koncetracija i programiranje. Kada je riječ o
regionalnoj politici EU najsnaţniji, skoro i
odlučujući uticaj imaju Savjet ministara i
Evropska komisija, a ne primjera radi Komitet
regiona uz napomenu da kada je u pitanju
regionalna politika Komitet regiona ima samo
izvjesnu konsultativnu ulogu.
Faze razvoja regionalne politike
Pristup razvoju regionalne politike EU znatno
se razlikuje u odnosu na druga ključna pitanja
i sektore nastanka. Naime nastanak regionalne
politike u višestrukom obiljeţju, obliku i
značenju ima vrlo malo zajedničkog u
normativnom i stvarnom tretmanu sa stvarnim
stegama, u kome je danas utemeljena. To
osnovni uzrok, što je regionalna politika
veoma utemeljena i koncipirana istovremeno
sa stvaranjem zajedničkog trţišta sa ciljem da
pospiješe privredno nerazvijene regione EU.
Početna faza je bila faza faza njenog uvoĎenja,
to je ustvari period 2000-2006. godine.
Mada se regionalna politika utemeljila sa
ciljem da bude u funkciji ili pomogne regione
sa ekonomskim i populacionim problemima,
pojačanim stvaranjem zajedničkog trţišta i
evropske valute EVRO. Regionalna politika je
od svog formiranja permanentno bila predmet
raznih sporova. To je bio jedan od osnovnih
razloga što je Evropska komisija utvrdila da je
svrha regionalne politike da se efikasnije
upravlja regionima. Isto tako, postojala su
brojna mišljenja da je regionalna politika samo
instrument Evropske komisije i da jačanjem
regiona uzrokuje slabljenje nacionalne drţave
sa ciljem da se na taj način pojača moć
upravljanja nadleţnih institucija EU. Ne moţe
se pouzdano reći da li u tome ima tačnosti,
mada se moţe reći da regionalna politika nema
razraĎene instrumentarije, koji bi mogli
dovesti u pitanje moć nacionalnih drţava.
Osnovne karakteristike i obiljeţja
regionalne politike EU
Početkom poslednje decenije XX vijeka
započete su radikalne reforme regionalne
politike i budţeta Evropske unije i
uspostavljanje osnovnih ciljeva prema kojima
je poseban akcenat dat na smanjivanje
regionalnih razlika. Ovim se nakon
2000.godine regionalna politika se sve više
usmjerava i na neke druge ciljeve, kao što je
razvoj utanova, gradnja infrastrukture,
regionalne i prekogranična saradnja i dr.
Da podsjetimo da je do petog najvećeg
proširenja EU 2004. godine 68 miliona
stanovnika ili 18% ukupne populacije EU
ţivjelo je u nerazvijenim regionima sa
prihodima manjim od 75% u odnosu na
prosjek. MeĎutim, nakon proširenja 2004.
godine ispod 75% od prosjeka dohotka EU
imalo je čak 116 miliona stanovnika za 25
zemalja članica EU, što je 25% ukupne
populacije stanovnika. Zatim, visina
prosječnog dohotka u EU opala je usled ulaska
dvanaest zemalja (10 novih članica 2004. i
2007. dvije članice) većina njih imala je
relativno niske dohotke.
Kohezivni i strukturni fondovi i njihova
uloga
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
30
U okviru dva glavna fonda: kohezivnom i
strukturnom koncentrisana su skoro ukupna
sredstva koja čine okosnocu regionalne
politike Evropske unije. U prethodnom
periodu djelovao je regionalni fond, koji je
preimenovan u Fondove za strukturnu pomoć.
Sem poljoprivrednog, to su prema iznosu
sredstava najveći fondovi u Uniji od
2005.godine i raspolagali su sa 36% ukupnih
sredstava EU uz konstataciju da su
poljoprivredni i strukturni kohezivni foddovi
obuhvatali ojko 80% ukupnog budţeta EU. U
periodu 2007-2013. učešće regionalne pomoći
u budţetu EU prema usvojenoj strategiji
permanentno će biti u porastu.
Podrška zemljama u tranziciji kandidatima
za prijem u ĉlastvo EU
Programi ISPA i SAPARD koristili su se, a i
dalje su aktuelni za podršku zemalja kandidata
za članstvo u EU. Zemlje koje su u statusima
uslovno rečeno niţim od člana ili kandidata
praktično nisu imale mogućnosti da koriste
pomenute fondove, sem izuzetno u okviru
nekih skoro beznačajnih programa i sa više
nego simboličnim sredstvima. Takvim
zemljama bili su namijenjeni spoljašni
programi zajednice, a mogle su da koriste i
program Cards.
Statistiĉka politika i fondovi od 2007. do
2013. godine
Za period od 2007. do 2013. EU je usvojila
strateške promjene, kojim je izvršila neke
promjene nagoviještene prelaskom od politike
prije 2000. i za period poslije 2000.godine
promjene se uglavnom odnose na redefinisanje
ciljeva, načela pomaganja i oblika nekih
fondova.
I tom smislu prema odredbama plana,
predviĎanje strategije u periodu 2007-2013.
regionalna politika biće zastupljena sa 35,7%
ukupnog budţeta EU, tj. 347,41 milijardi evra
u cijenama iz 2007. u poreĎenju sa cijenama iz
2004. kada je na regionalnu politiku izdvojeno
308,04 milijarde evra. To je suma koja je
pribliţno za 29% neminovno veća od one u
odnosu na period 2000-2006, a skoro tri puta
nominalno veća od izdatka za fondove u
periodu 1994-2000. od 347,41 milijardi evra,
81,54% izdvojeno je na podsticanje
konvergencije, 15,95% na regionalnu
konkurentnost i zapošljavanje, a 2,52% spada
na evropsku teritorijalnu saradnju. To su,
ujedno, tri glavna cilja regionalne politike koji
treba da zamijene više prethodnih ciljeva.
Tako je prvi od tri cilja regionalne politike u
periodu 2007-2013. godine bila konvergencija.
Ustvari ovaj cilj se svodio se na podsticanje
rasta i zapošljavanja u najnerazvijenijim
regionima. Glavni predmet podrške su
nerazvijeni regioni koji imaju prosjek ispod
75% od prosječnog dohotka za 15 zemalja
članica EU. Zatim u okviru ovog cilja daju se
sredstva za slabo naseljene regione na primjer
Finske i Švedske. Osim toga, iz Kohezivnog
fonda sredstva se daju za regione ispod 90%
od prosjeka EU15 s tom napomenom da EU
subvencira najveći dio od 75-85% od
potrebnih sredstava.
Drugi cilj je regionalna konkurentnost i
zapošljavanje u regionima, ali ovdje se radi o
tome da ne mogu učestvovati regioni koji
spadaju u okviri Cilja 1 najviše 50-5%
potrebnih sredstava. Za ove svrhe iii EU jer se
upravo sredstva daju regionima sa
nezaposlenošću višom od prosjeka EU ili sa
opadajućim nivoom zaposlenosti, kao i
seoskim populacijama sa manje od 100
stanovnika po kvadratnom kilometru ili duplo
većom agrarnom zaposlenošću od prosjeka
EU.
Treći cilj se odnosi na prekogranična i
pograničnu saradnju i on podrazumijeva
meĎuregionalni nivo i višenacionalno
stanovništvo. Finansira se iz ERDF-a dok EU
izdvaja od 75 do 85% potrebnih sredstava.
Osim toga cilj je modernizacija obrazovanja i
politike zapošljavanja, a time i unapreĎenje
zajedničkih rješenja za oblast gradskog,
seoskog i priobalnog razvoja uključujući
razvoj ekonomskih odnosa i podršku malim i
srednjim preduzećima. Zatim saradnja se
odnosi na više, već samo na manji kraj oblasti,
kao što su istraţivanja, razvoj, društvo
zasnovano na znanju prevencija rizika i
integralno upravljanje vodama. Ono što
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
31
razlikuje prethodne ciljeve u odnosu na ovaj
treći je što za svrhe postoje postoje posebni
programi iz kojih se izdvajaju odgovarajuća
sredstva.
Za pomoć za tzv.stare zemlje članice u periodu
od 2007. do 2013. izdvojeno je oko 30%
manje u odnosu na prethodni
šesnaestogodišnji period, dok su nove članice
dobile oko 166% više sredstava nego u
prethodnom periodu 2004/2007. i to sve
članice EU, pa time i sve stare članice dobijaju
regionalnu pomoć. To je slučaj čak i sa dvije
ekonomski najrazvijenije članice, Irskom i
Luksemburgom. No to je opravdani razlog
zbog kojeg čak i najrazvijenije zemlje
dobajaju regionalnu pomoć što ima poseban
značaj jer to ujedno olakšava odlučivanje o
izdavanju sredstava za regionalne fondove.
I u narednom periodu regionalni fond zadrţaće
prvo mjesto i Kohezivni fond umjesto
prethodni oblik finansiranja namijenjen
zemljama sa dohotkom ispod 90% prosjeka
zemalja članica EU sa osnovnim zadacima da
umanji ekonomske i socijalne teškoće. Tako
su za period 2007-2013. sredstva koristile:
Bugarska, Češka Republika, Estonija, Grčka,
Kipar, Letonija, Litvanija, MaĎarska, Malta,
Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka i
Slovenija. Dok će Španija samo djelimično
moći da koristi sredstva Kohezivnog fonda.
MeĎutim, raniji oblik zadrţali su regionalni
fondovi ERDF i ESF, dok je u preostalom
dijelu fondova došlo je do značajnih promjena.
Tako je fond solidarnosti koji je osnovan
2002. godine sa ciljem da bi se finansirala
pomoć pri uklanjanju posljedica većih
elementarnih nepogoda, kao što su poplave,
suše, zemljotresi,
oluje, dr. Za sredstva za odgovarajuće fondove
mogu da konkurišu samo drţave članice.
Budţet novog fonda iznosi oko 1 milijardu
evra. Zatim, za pomoć u prekograničnoj i
regionalnoj saradnji i za pomoć po raznim
osnovama.
Znači da su svi navedeni fondovi dostupni
samo zemljama članicama EU, a u nekim
slučajevima i zemljama kandidatima za ulazak
u EU čak za zemlje koje ţele da postanu
članice EU nisu postale kandidati i za
kandidate EU je osnovala novi fond
2007.godine pod imenom IPA17
. Sredstva iz
fonda IPA manja su skorosto puta od ukupnog
iznosa fondova regionalne pomoći. Ovo na
izvijestan način svjedoči o marginalizaciji ove
vrste pomoći.
Značajno je posebno naglasiti da se pomoć
IPA daje u okviru pet stavki i to:
uspostavljanje ustanova i vladavina prava,
regionalna saradnja, prekogranična saradnja,
ljudski resursi, razvoj sela.
Zašto je uvedena regionalna politika i
regionalizam
Regionalna politika EU stvorena je sa ciljem
da nadoknadi ili pak pomogne nedovoljo da se
otklone izvjesni negativni efekti koji su u
pojedinim regionima zemalja članica
zemljama članicama podstakle ili pak stvorile
neke druge politike, prije svega zajedničko
trţište i jedinstvena monetarna politika. Kao
takvu treba je razlikovati od generalne politike
nekih krugova u EU kojima se podstiče
reorganizacija s tim što se moţe shvatiti i kao
teţnja da se stvori protivteţa nacionalnim
vladama zamalja članica. Treba razlikovati
regionalizam – koncepciju naglašenog
regionalnog ureĎenja Evropske unije koja je
višestruko popularnija u teoriji i praksi.
Na kraju umjesto zaključka moţemo
konstatovati da je regionizam teorija
utemeljena na stanovištu da većinu nadleţnosti
i sredstava potrebno prenijeti na regionalni
nivo. Regionalisti ukazuju na to da je
vremenom došlo do izmijenjenih okolnosti
koje su dovele i do promjene suštine oblika i
karaktera regionalizma. U nastavku tu našu
tvrdnju dokazujemo kroz pokazatelje poredeći:
Prethodno prezentirani okvir ukazuje da se
stav (prethodni) i novi regionalizam temeljno
razlikuju na svojim osnovnim obiljeţjima i
17
Ovaj fond je zamijenio jedan broj drugih fondova koji
su u meĎuvremenu ukinuti, kao to su Phare, SAPARD,
ISPA, Phare CBC, CARDS, te pretpristupna pomoć
Turskoj i dr.
Stari regionalizam Novi regionalizam
- Nastao u kontekstun bipolarnog
svijeta hladnog rata
- Zavisan od pokrića supersila
- Ekonomski protekcionistički
- Sektorski specifičan
- Bez posebnog izazova
za savremene drţave
- Nastao u multipolarnoj globalnosti
- Pokreću ga nacionalne drţave ne
spoljne sile
- Ekonomski otvoren
- Multifunkcionalan
- Dio transformacije suverenosti
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
32
karakteristikom. Jer je očito da u vrijeme
trajanja hladnog rata regionalizam uopšte nije
bio aktuelan, a nacionalne drţave su traţile
zaštitu od dvije supersile SAD i bivšeg
Sovjetskog Saveza. Pored toga,
protekcionističke politike poslije Drugog
svjetskog rata zamijenjene su liberalnijim, ali
tek posljednje tri decenije dvadesetog vijeka.
Zatim su pojedine sektore privrede podrţavale
nacionalne drţave, a ne regioni.
Region jugoistoĉne Evrope ili Zapadni
Balkan
Nakon sloma socijalističkog sistema početkom
1990-ih godina, rušenje Berlinskog zida,
secesija Sovjetskog Saveza i raspada bivše
Jugoslavije, EU imala je svoj prioritetni
interes da transformiše jugoistočnu Evropu
tzv. „prostor političke i socijalne stabilnosti i
ekonomskog prosperiteta“. MeĎutim, velike
razlike izmeĎu zemalja jugoistočne Evrope -
etničke, političke, kulturne, vjerske, jezičke,
demografske i ekonomske, kao i razlozi za
potencijalne konflikte, uključujući neriješena
teritorijalna ni pitanja nacionalnih manjina,
ekonomsku unazaĎenost nestabilne i često
nedemokratske političke sisteme, nedovoljno
razvijene strukture i regionalne saradnje
rezultirali su ne samo netrpeljivošću već je
ovaj problem i skoro postao nerješiv u smislu
pristupa, a i mirnom rješavanju konflikta i
mjerama za jačanje povjerenja. To je zadatak
EU, tretiranja ovog regiona kao cjeline veoma
teškim. To je bio i osnovni razlog što je EU
koncentrisala svoje napore na uspostavu
bilateralnih odnosa sa svim zemljama ovog
regiona. Pošto su se ciljevi politika EU,
poklapali sa očekivanjima stanovnika da će
region Jugoistočne Evrope ili Zapadnog
Balkana biti usmjerena ka evropeizaciji,
integraciji u modernu Evropu, a to je postala
preporuka, oslonav i motivacija za sve njih, a
posebno iz više razloga za Bosnu i
Hercegovinu.
Radi toga su prvi elementi nove, koherentnije
strategije prema zemljama bivše Jugoslavije
predstavljeni nakon Rimske konferencije, 18.
februara 1996, kojom je konsolidovan
Dejtonski mirovni sporazum od 14. decembra
1995. godine. odnosno program koji je bio
popraćen tzv. Rayamount procesom za
stabilnost i dobrosusjedstvo u jugoistočnoj
Evropi i kao takav bio je zamišljen kao
uslovno rečeno „regionalni pristup“ EU u
odnosu na one evropske zemlje za koje
Evropsko vijeće još nije bilo usvojilo direktive
o pregovaranju sporazuma o pridruţivanju.
S obzirom da su takve direktive već stvorile
osnov za pregovaranje Evropskog sporazuma
sa Slovenijom, to ujedino znači da je ovaj
program od početka bio namijenjen Bosni i
Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji i SR
Jugoslaviji odnosno kasnije Srbiji i Crnoj
Gori.
Susjedne zemlje iz regiona bile su pozvane da
učestvuju na odgovarajući način ali pošto su
Rumunija i Bugarska već bile potpisale
Evropske sporazume sa EU sem u slučaju
Albanije koja je u to vrijeme već imala
sporazum o saradnji, ali ne i sporazum o
pridruţivanju, uz napomenu da je ostala jedina
zemlja izvan granica bivše Jugoslavije, koja se
mogla priključiti u regionalni pristup.
Pored toga u okviru regionalnog pristupa,
Evropska unija ponudila je finansijsku pomoć,
unilateralne trgovinske preferencijale i
ugovorne odnose u formi Sporazum o
bilateralnoj saradnji to su tzv. Sporazumi
nazvani prva generacija koji u suštini sadrţe
odredbe o ekonomskoj i trgovinskoj saradnji
zaviseći od volje odgovarajuće zemlje regiona
jugoistočne Evrope, da ponovo uspostave
meĎusobnu ekonomsku saradnju, kroz
provoĎenje preko-graničnih projekata u
oblastima za koje su koncipirani budući
sporazumi.
Na kraju značajno je podsjetiti osim Albanije
nijedna od zemalja nije imala ugovorne
odnose sa EU, to su bila realna očekivanja da
će veoma brzo uslijediti sklapanje novih
sporazuma o saradnji, koji će omogućiti lakši
pristup unutrašnjem trţištu EU za veliki broj
njihovih proizvoda pospješiti brţe ekonomske
reforme i veću regionalnu saradnju.
Naime, od Rimskog ugovora usvojenog 1957.
godine na osnovu koga je formirana Evropska
ekonomska zajednica (EEZ) od strane šest
inicijativnih zemalja njegovim odredbama
regulisane su glavne oblasti i sektori ove prve
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
33
evropske integracije, kao što su sektor
poljoprivrede, budţet, zatim zajednička
regionalna politika, zajedničko trţište i „dr“.
Skoro od tog osnivanja, EEZ, EZ i konačno
EU skoro u svim svojim zakonskim i
normativnim regulativama, kao jedno od
kontinuiranih, stalnih zadataka je rješavanje
pitanja zaposlenosti, odnosno rješavanje
problema nezaposlenosti pojedinaca u svim
zemljama članicama i na nivou EU, kao
jedinstvenog i po mnogo čemu, specifičnog
ekonomskog i političkog sistema u svijetu.
MeĎutim, ako posmatramo stopu
nezaposlenosti kroz razna istraţivanja, koja su
obavljana u cjelokupnom periodu od strane
raznih institucija, posebno Evropske komisije
ili pak statističkih podataka kroz cjelokupni
period od osnivanja zaključno sa prvom
decenijom 21. Vijeka, zapazićemo razne
neujednačenosti, bilo da je riječ o pojedinim
zemljama ili regionima.
Tako, primjera radi, ako se posmatra stopa
nezaposlenosti od 15 do 64 godine, najniţu
stpou u zaposlenosti u EU27 imaju tri
italijanska regiona - Kampanija, Kalabrija i
Sardinija, s prosjekom od 41,9% zaposlenih.
Zatim od 24 regiona sa stopom zaposlenosti
niţom od 50%, šest je u Italiji, po pet je u
Francuskoj, Poljskoj i Bugarskoj, dva su u
Španiji, a jedan u MaĎarskoj. Dakle, najveće
probleme sa zapošljavanjem imaju regioni
u juţnim dijelovima EU27, uz izuzetak
Poljske.
MeĎutim, od 21 regiona sa zaposlenošću
većom od 75%, 11 je u Velikoj Britaniji, 4i u
Holandiji, 3 u Švedskoj, 2 u Finskoj i jedan u
Danskoj. Dok je situacija u pogledu
zaposlenosti sjeverne članice EU nalaze se u
povoljnijem poloţaju u odnosu na zemlje
članice. U novim zemljama članicama samo
6regiona sa zaposlenošću iznad 65%, 4 u
Češkoj, 1 u Slovačkoj i Kipar što ukazuje na to
da se nove članice prvih godina XXI vijeka još
uvijek se nalaze u nepovoljnom poloţaju u
odnosu tzv. 15 starih članica, jer imaju
izraţenije veću stopu nezaposlenih. Ako
posmatramo period iza 2004. zapazićemo da
se taj odnos u pozitivnom smislu popravlja.
Pored toga, značajno je podsjetiti na neke od
značajnijih činjenica kada je riječ o analizi
problema nezaposlenosti, odnosno
nezaposlenost i trend kretanja za pojedine
godine. U tom smislu nije na odmet ukazati da
su sve zemlje članice Evropske unije
registrovale porast zaposlenosti u 2002. godini
u odnosu na 2001. godinu, izuzev Njemačke i
Danske, koje su zabiljeţila pad od 0,7% i
0,5%. Najveći šporast zaposlenosti imale su
Španija 2,0% i Italija i Irska po 1,9%, dok su
nove članice zabiljeţile pad zaposlenosti i to
3% u Poljskoj 5,5% u Litvaniji 2,5% u
Letoniji itd. u novim članicama relativno je
više radne snage zaposleno u sektoru
poljoprivrede u odnosu na stare zemlje
članice, dok je u starim članicama veća
zaposlenost u sektoru usluga.
Da zaključimo da je stopa nezaposlenosti
2002.godine iznosila 7,7% u EU15, a 14,9% u
novim zemljama članicama. Od 2002. do
2008. nezaposlenost opada u obije grupe
zemalja, ali je pad nezaplenosti mnogo veći u
novim članicama. 75 regiona Evropske unije u
pak 27 zemalja članica imalo je stopu
nezaposlenosti niţu od 5% i to: Austrija 8
regiona, Britanija 19, Italija 9, Njemačka 8,
Holandija svih 12 regiona, MaĎarska 2,
Portugal, Češka i Švedska po tri regiona,
Španija, Finska i Irska po jedan i Danska,
Kipar i Malta, koje čitave čine po jedan
region. U 22 regiona stopa nezaposlenosti je
bila iznad 20%, a ti regioni pripadaju
Francuskoj (4), Italiji (3), Njemačkoj (2).
Ostalih 13 regiona pripadaju Bugarskoj,
Poljskoj i Slovačkoj i predstavljaju po
polovinu regiona u tim zemljama.
LITERATURA
1. Bodiroţa, M,: Evropska unija, III
izdanje, Glas Srpske, Banja Luka,
2008.
2. Bodiroţa, M.: MeĎunarodne
finansijske i trgovinske institucije,
Zavod za udţbenike i nastavna
sredstva RS, Srpsko Sarajevo, 2003.
3. Bodiroţa, M.: MeĎunarodna
ekonomija, šesto izdanje,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
34
Internacionalni univerzitet Travnik,
2012.
4. Hill, W.L.C.: Global Business Today,
McGraw Hill, International Edition,
New York, 2008.
5. Jusufranić, I.: Menadţerska ekonomija,
Internacionalni univerzitet Travnik,
2012.
6. Steger, M.: Globalizacija, TDK
Šahinpašić, Sarajevo, 2005.
7. Smajić, Z.: Evropska unija za svakog,
Eurocontakt, Sarajevo, 2005.
8. Swann D.: The Economics of Europe,
(Penguin Business Library), 2006.
9. Vajdenfild, V., Vesels, V.: Evropa od
A do Š, Priručnik za integraciju,
Konrad Adenauer Fondacija, Beograd,
2003.
Internet izvori
1. www.eusrbih.org
2. www.entereurope.hr
3. http://europa.eu/
PRILOG ZA OBJAŠNJENJE EKONOMSKIH, INFRASTRUKTURNIH I
INSTITUCIONALNIH OGRANIĈENJA ZA PRISTUPANJE CRNE GORE EVROPSKOJ
UNIJI
dr Veselin Drašković, redovni profesor
Rukovodilac doktorskih studija
Univerzitet Crne Gore, Fakultet za pomorstvo Kotor, Crna Gora
+ 382 68 688888, [email protected]
mr Milica Delibašić, doktorant
Inernacionalni univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet, Bosna i Hercegovina
+ 382 69 902 393, [email protected]
Apstrakt: Crna Gora je u civilizacijskom, istorijskom, kulturnom i geografskom smislu sastavni dio Evrope.
Ali, ona to nije u ekonomskom (prvenstveno u dijelu konkurentnosti i zaostajanja većine ekonomskih
pokazatelja), infrastrukturnomi institucionalnom smislu. 25-godišnje tranzicijske reforme nijesu dovele ni
približno do očekivanih i propagiranih ekonomskih rezultata i pozitivnih institucionalnihpromjena.S pravom
se može izraziti sumnja u svakodnevne riječi vodećih političara da će navodno doći do „kvalitetnih
sveobuhvatnih unutrašnjih reformi“. Navedenu sumnju potvrĎuju riječi premijera Crne Gore u skorašnjem
intervjuu, koje su u radu citiraju.U radu se preko SWOT analize prikazuju realna ekonomska, infrastrukturna
i institucionalna ograničenja zapristupanje Crne Gore Evropskoj uniji, koja su manje-više slična i za ostale
države kandidate Jugoistočne Evrope.Polazi se od pretpostavke da postoji začarani krug meĎuzavisnosti
ekonomskih, infrastrukturnih i institucionalnih ograničenja za pristupanje država kandidata iz regiona
Jugoistočne Evrope.
Kljuĉne rijeĉi:Evropska unija, pridruživanje, ekonomska i institucionalna ograničenja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
35
1. UVOD
Za sve drţave koje očekuju pridruţivanje
Evropskoj uniji (u daljem tekstu: EU) vaţi isto
pravilo: potrebno je da identifikuju i
kvantitativno ocijene kratkoročne i dugoročne
ekonomske koristi i troškove navednog čina i
da prilagode svoje ekonomske, infrastrukturne
i institucionalne kapacitete onima
(standardima) koji postoje u EU. Po tom
pitanju su uraĎene brojne analize i studije
izvodljivosti, koje naravno, ukazuju na
slabosti i mogućnosti, ali su mrtvo slovo na
papiru bez odgovarajućih investicionaih
ulaganja. TakoĎe, predstavnici Vlada i brojni
analitičari sagledavaju komparativna iskustva
susjednih drţava, koja su ponekad
kontradiktorna, posebno u dijelu zvaničnih
izdvajanja iz budţeta za parlamentarne i vojne
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
36
potrebe EU. Bez obzira na to, nema sumnje da
pridruţivanje EU nema alternativu.
Vodeći zvaničnici drţava članica se
deklarativno izjašnjavaju za što ranije
pridruţivanje. MeĎutim, čini se da su sva ta
izjašnjavanja uglavnom „sa zadrškom“, jer se
ukazuje na aktualne (često nepremostive)
probleme. Oni su direktno povezani za
realneinfrastrukturne, institucionalne i
ekonomske pokazatelje (posebno
konkurentnost), zbog čega ne da daju nadu za
optimizam. Na tom fonu je veoma indikativna
skorašnja izjava crnogorskog Premijera M.
Đukanovića u intervjuu datom 20.11.2014 u
emisiji RTCG „U centar“, i to posebno po dva
pitanja koja nam se čine najznačajnija za
objašnjenje naše teme. Prvo pitanje se tiče
značaja za EU pridruţivanja Crne Gore (u
daljem tekstu: CG) i drţava Jugoistočne
Evrope (JIE - ili kako ih drugačijenazivaju –
drţava Zapadnog Balkana): „EU se tokom
prethodnih godina suočila sa brojnim novim
izazovima. Prije svega izazovima koji su
doveli u pitanje dosadašnju arhitekturu EU.
Htio bih da podsjetim na krizu koja je na
početku kvalifikovana kao finansijska, nakon
toga je postala ekonomska, uskoro se pojavila
kao institucionalna... EU se danas dominantno
bavi vlastitim restruktuiranjem... u cilju njene
globalne kompetentnosti... U takvoj fazi EU
rekao bih dosta je razumljivo koliko nam god
to ne odgovaralo da politika proširenja nije
top tema danas u EU“[5].
Drugo pitanje se tiče aktivne politike EU u
odnosu na ekonomsku krizu u drţavama
kandidatima iz JIE, njihovo ekonomsko
zaostajanje i potrebu značajnijih investicionih
ulaganja partnera iz EU:„Meni se čini da je ta
politika (EU – prim. autora)u odnosu na
Zapadni Balkan... nedovoljno cjelovita. Dakle
nedovoljno sveobuhvatna... Ne možemo riješiti
problem vladavine prava tretirajuci ga
izolovano...(od ekonomskog zaostajanja – pim.
autora). Kako ukloniti uzroke ekonomskog
zaostajanja? ... Ključno pitanje u
savladavanju tog dubokog jaza prije svega
ekonomskog zaostajanja je izgradnja
infrastrukture... Mislim da se tu moraju
kreirati paralelne politike... da je izgradnja
infrstrukture u ovom regionu uslov stabilnosti
i ekonomskog razvoja prije svega i otvaranja
novih radnih mjesta. I da onaj ko želi da nam
pomogne da se ovaj region razvije i da se u
njemu uspostavi vladavina prava mora da nam
pomogne da riješimo ta pitanja. Ni jedna od
država u ovom regionu to ne može da riješi
sama. Naši su budžeti mali, naša su drustva
siromašna, naša je zaduženost visoka. Prema
tome nije dovoljno ponavljati 'Vrata EU su
otvorena' “[5].
Analiza navedenih stavova omogućuje da se
zaključi sljedeće:
─ u prvom pitanju se, konačno,
priznaje postojanje institucionalne
krize, ali se ne objašnjava koji su
njeni uzroci i ko je duţan da je
rješava,
─ u drugom dijelu se zaboravlja na
institucionalnu krizu kao najvaţniji
faktor, pa se uzroci krize svode na
postojanje „začaranog kruga“ koji
čini relacija: vladavina prava –
zaostajanje infrastrukture –
ekonomsko zaostajanje, da bi se
ukazalo na potrebu ekonomske
pomoći EU i njenih investicionih
ulaganja,
─ pošto se u drugom pitanju decidno
pominje ekonomski razvoj (koji,
pored ostalog, uslovno predstavlja
zbir ekonomskog rasta, dugog roka,
strukturnih promjena,
institucionalnih promjena i
odrţivog razvoja), jasno je da se ne
smije apstrahovati institucionalni
razvoj i svi problemi svesti u ravan
navedenog „začaranog kruga“ i
─ ključno je da se izbjegavaju
institucionalna ograničenja, za koja
se ni u kojem slučaju ne moţe
optuţivati EU, nego svaka
konkretna domicilna drţava i vlast
koja je zaduţena da izgraĎuje i jača
formalne i neformalne institucije.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
37
Istraţivački problem koji proizilazi iz
navedenih početnih zapaţanja (komentara)
biće objašnjen u 3. dijelu ovog rada.
2. USLOVI ZA PRIDRUŢIVANJE
CRNE GORE EVROPSKOJ
UNIJI I SWOT ANALIZA
POKAZATELJA
KONKURENTNOSTI
U oktobru 2007. godine, potpisani
su Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju izmeĎu Evropskih zajednica i
njihovih drţava članica i CG i Privremeni
sporazum o trgovini i srodnim pitanjima.
Privremeni sporazum je stupio na snagu u
januaru 2008. godine, a Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju u maju 2010.
godine, poslije ratifikovanja svihdrţava
potpisnica. Savjet je usvojio Evropsko
partnerstvo sa CG 22. januara 2007.
CG je podnijela zahtjev za punopravno člansto
u EU 15. decembra 2008. godine.
Tabela 1: Značajni datumi
Datum DogaĎaj
15.10.2007. CG potpisala sporazum o
stabilizaciji i pridruţivanju.
15.12.2008. Podnijela formalni zahtjev za
članstvo.
12.04.2010. CG podnijela odgovore na
Upitnik Komisiji.
09.11.2010.
Evropska komisija odgovora na
Upitnik s pozitivnim mišljenjem
(Avis)..
17.12.2010. CG dobija sluţbeni status
kandidata.
12.10.2011. Komisija predlaţe početak
pregovora.
26.03.2012. Skrining počeo.
26.06.2012.
Evropski savjet postavlja ciljni
datum 29. jun za početak
pristupnih pregovora.
29.06.2012. Pristupni pregovori započeti sa
procesom skrininga.
18.12.2012. CG otvorila i zatvorila
25.poglavlje nauka i istraţivanje.
15.04.2013.
CG otvorila i zatvorila
26.poglavlje obrazovanje i
kultura.
27.06.2013. CG završila skrining.
18.12.2013. CG otvorila poglavlja 5,6,20,23 i
24.
31.03.
2014. CG otvorila poglavlja 7,10.
Izvor:
http://sr.wikipedia.org/sr/Pristupanje_Crne_G
ore_Evropskoj_uniji
Formalno uspostavljanje pravnog i
institucionalnog poretka je skoro završeno.
Ustav je uopšteno usklaĎen sa evropskim
standardima.Izborni standardi u CG su od
Evropske Komisije ocijinjenikao
zadovoljavajući, uz neke opšte primjedbe
vezane za ostvarivanje biračkih pravai
mehanizama kontrole finansiranja izbornih
kampanja, kao i jačanje administrativnih
kapaciteta, koji će se baviti obavezama koje
proizilaze iz budućeg pristupanja EU. Smatra
se da institucionalni okvir za borbu protiv
korupcije treba učiniti djelotvornijim i ojačati,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
38
kako bi se paţljivo pratile i rigorozno
sprovodile obaveze drţavnih organa.
Evropska komisija je objavila Mišljenje 9.
novembra 2010, u kojem je navedeno da CG
mora da ispuni sljedeće ključne prioritete:
─ poboljša zakonodavni okvir za
izbore i osnaţi zakonodavnu i
nadzornu ulogu Parlamenta,
─ dovrši suštinske korake u reformi
javne administracije, s ciljem da se
poveća njen profesionalizam i
depolitizacija, a posebno prilikom
imenovanja i napredovanja,
─ osnaţi vladavina prava, poboljša
antikorupcijski zakonodavni okvir i
implementira Strategija za borbu
protiv korupcije i Akcioni plan,
─ osnaţi borbu protiv organizovanog
kriminala,
─ ojača sloboda medija i
─ implementira pravni i politički
okvir za anti-diskriminaciju u
skladu sa evropskim i
meĎunarodnim standardima.
Kroz prizmu dosadašnjeg napretka, Komisija
je preporučila Savjetuda CG dodijeli status
zemlje kandidataza članstvo u EU, što je
Evropski savjet odlučio na sjednici 17.
decembra 2010.
Brojni pregledi i analize postojećih
istraţivanja konkurentnosti crnogorske
privrede daje prilično pozitivnu sliku napretka,
koji je zemlja ostvarila u periodu od sticanja
nezavisnosti. To je jasan zaključak Izvještaja
Evropske komisije o napretku za CG, koji
mjere napredak CG sa aspekta kriterijuma iz
Kopenhagena, kao godišnjih Ekonomskih i
fiskalnih programa CG, koji predstavljaju
glavno sredstvo za dijalog CG sa Evropskom
komisijom o ekonomskoj politici.
Tabela 1: SWOT analiza crnogorske
ekonomije na osnovu raspoloživih
meĎunarodnih skupova pokazatelja
konkurentnosti
(WEF – Globalni indeks konkurentnosti
GCI,Lisbonski pregledni indeks i
Indikatori R&D, obrazovanja i ICT)
Izvor: Konkurentnost Crnogorske ekonomije,
2010
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
39
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
40
1. INSTITUCIONALNA
OGRANIĈENJA U
DRŢAVAMA TRANZICIJE
U većini drţava tranzicije situacija u praksi se
pribliţila disfunkcionalnosti društvenih i
ekonomskih institucija. Primjenjivana
ekonomska politika je, pored ostalih faktora
uticaja, značajno doprinijela razvoju brojnih
negativnih ekonomskih i društvenih pojava,
koje su kulminirale opštom tranzicijskom
izom. Zbog toga je pitanje (i problem, jer se
retorički produţava proces, a rezultata nema)
modeliranja institucionalnog ponašnja od
prioritetnog značaja za izradu konzistentne
razvojne strategije i racionalne ekonomske
politike.
Iz mišljenja Evropske komisije kao i navedene
SWOT analize se mogu sagledati neke
osnovne i konkretne institucionalne slabosti i
prijetnje, koje direktno i indirektno utiču na
pokazatelje konkurentnosti crnogorske
privrede. Primijetno je da one daleko
nadmašuju prikazane i veoma ograničene
snage i mogućnosti, koje su u pojedinim
segmentima čak diskutabilne.
Mnoga teorijska istraţivanja raznih autora (D.
North, O. Williamson, D. Acemoglu, D.
Rodrik, A. Greifi dr.) su nedvosmisleno
pokazala prvorazredan značaj institucija za
ekonomski rasti ekonomski razvoj. Analizom
institucionalne strukture u većini drţava
postsocijalističke tranzicije, mnogi autori
ukazuju i upozoravaju:
da je propagirana i nominovana
masovnost privatne svojine u
praksi većine drţava tranzicije
supstituisana enormnom svojinom
malog broja privilegovano
(netrţišno) obogaćenih pojedinaca i
da su ekonomske (i druge)
institucije najrazvijenije u
kapitalizmu kao carstvu “istinskog
individualizma” i pluralističkih
institucionalnih aranţmana, gdje se
kontinuirano odvijaju realne
institucionalne promjene.
Institucije po prirodi stvari zavise od
pojedinaca, koji ih kreiraju u istorijskoj i
društvenoj perspektivi, ali pojedinci ne mogu
da ih zamjenjuju (osim u kvazi-
institucionalnim aranţmanima alternativnog
tipa). Smatra se da je pojedinim
postsocijalističkim drţavama postojala jedna
druga kontroverzna zakonomjernost:
struktuiranjem, usmjeravanjem i
ograničavanjem individualnog ponašanja,
pojedine formirane i ojačane alternativne
institucije su formirale odreĎene sklonosti
prema netržišnom ponašanju pojedinaca, koje
je presudno uticalo na svojinsku preraspodjelu
i posledične negativne odnose zavisnosti i
druge posljedice.To je dovelo do specifične
anti-razvojne institucionalne strukture koja se
reprodukovala u cijelom periodu
tranzicije(Delibasic 2014, p. 17).
U teorijskoj dimenziji su poznate akademske
rasprave izmeĎu „jake“ drţave i „mini“
drţave. I dalje ne odustajući od
neoliberalizma, koji se u praksi pogubno
dokazao kao kvazi-institucionalni monizam
(privilegovanog tipa), u sposljednje vrijeme su
neki njegovi regionalni „gurui“ počeli da
prizivaju „jaku drţavu“. Isti oni koji su
zagovarali podjelu ekonomista na „diriţiste“ i
„neoliberale“. Po tom pitanju se moţe dati
sljedeće zapaţanje: najkraće (jer smo dosta
pisali o tome) i najblaţe rečeno (jes smo dosta
kritikovali), odnos izmeĎu „jake“ i
„minimalne“ drţave se u našim tranzicijskim
uslovima ne moţe i ne smije razmatrati bez
objašnjenja uloge tzv. „grabeške“ drţave. I
upravo zbog toga se mora u ekonomsku teoriju
uvesti jedan pojam (kategorija), koji je
karakterističan isključivo za drţave tranzicije.
Naime, kategorija „diriţisti“ zvuči anahrono,
jer se povezuje za socijalizam. Za
postsocijalističku praksu je karakterističan
jedan sasvim drugi fenomen (grabljenje drţave
od strane nomenklatura vlasti i njihovih
lobista), koji je iznjedrio jednu realnu
ekonomsku kategoriju – subjekte kvazi-
neoliberalnih diriţista. Riječ je o ekonomskim
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
41
subjektima koji su visoko interesno
zainteresovani i koji su upotrijebili i
zloupotrijebili drţavu (vlast) za svoje lične
interese.
Naravno, prednje zapaţanje implicira
navoĎene i ostalih učesnika „neoliberalne
metafore“: to su modelsko-teorijski
neoliberali, koji se mogu podijeliti u dvije
grupe: čisti i dobronamjerni (entuzijasti) i alibi
ili apologetski neoliberali (koji su u odnosu na
visoko zainteresovane diriţiste „samo“ sitno
zainteresovani).
Savremena praksa razvijenih i nerazvijenih
društava i privreda pokazuje da je najvaţniji
uslov za obezbjeĎenje ekonomskih sloboda i
svojinskih oblika – snaţno i pluralističko
institucionalno ograničenje (institucionalna
kontrola) punomoćja izvršne vlasti u oblasti
imovinskih odnosa, tj. materijalne i statusne
isplativosti i moći politike kao elementa
sociokulturnog okruţenja.
Na ţalost, činjenica je da je u
postsocijalističkim drţavama tranzicije došlo
do supstitucije jednog institucionalnog
monizma (socijalističkog diriţizma) drugim,
mnogo pogubnijim po stanovništvo. Navedena
supstitucija je omogućena jednom drugom
supstitucijom, i to formalnih i neformalnih
institucija tzv. alternativnim institucijama,
koje su uspostavile totalnu kontrolu nad svim
oblastima društva i privrede. Umjesto
formiranja i jačanja institucionalne kontrole
kao osnovnog cilja tranzicije, došlo je do
dominacije partijske kontrole i njene
(interesne) zloupotrebe. Nije teško odgovoriti:
da li je EU za to kriva, ili tranzicijski kvazi i
alibi reformatori, koji su svoje „izume“
zasnivali na sociopatološkom oportunističkom
ponašanju (djelovanju)?
2. ZAKLJUĈAK
Jedno od najvaţnijih, najsloţenijih i
najdiskutabilnijih pitanja savremene tranzicije
u postsocijalističkim drţavama je izbor i
kombinacija raznih oblika i mehanizama
privrednog regulisanja. Ono rezultira iz
problema šireg društvenog regulisanja
(političkog, institucionalnog, socijalnog,
moralnog, kulturnog i dr.).Za razluku od
razvijenih drţava, u kojima dominira
institucionalni pluralizam, mnoge
postsocijalističke drţave su se opredijelile za
neoliberalnu ekonomsku politiku, koja po
definiciji preferira institucionalni monizam.
Tranzicijski institucionalni ambijent je
dominantno orijentisan na afirmaciju kvazi-
trţišnih institucija i grabešku privatizaciju.
Zbog toga je izubio ne samo institucionalni
pluralistički kapacitet, nego i pojedine njegove
vitalne elemente (zakonitost, dobra sudska
praksa, kontrola i smjenjivost vlasti, vladavina
prava itd.). To je dovelo do pogoršanja
efikasnosti implicitnih društvenih ugovora,
povećanja oportunističkog ponašanja i
formiranja kvaz-trţišnih struktura, što je
posledično onemogućilo efikasno
funkcionisanje trţišta. Na taj način je široko
omogućeno netrţišno prisvajanje, a
tranzicijeske reforme su diskreditovane.
Društveni i organizacioni kapital su dobili
novu kontrolu i nove vlasnike, uz dominantnu
pomoć alternativnih institucija i brojne
konflikte interesa. Na taj način, narušenisu
institucionalna kontrola, institucionalna
konkurencija i princip Pareto optimuma, a
onemogućeno je i djelovanje Coase-ove
teoreme.
Institucionalni pluralizam kao razvojni princip
je organska i cjelovita karakteristika razvijenih
društava i privreda. On se dokazao kao oblik
kretanja i rješavanja brojnih protivurječnosti
izmeĎu javnih i privatnih interesa. Zbog toga
on predstavlja elementarni princip od kojeg
drţave tranzicije moraju poći pri modeliranju
institucionalizovanog ponašanja i
odgovarajuće ekonomke politike i razvojne
strategije. Njegovo postojanje u razvijenim
drţavama svijeta i EU dokazuje da se od njih
mogu traţiti investiciona ulaganja tek kad se
uspostavi jaka, razvijena i stabilna
institucionalna struktura. MeĎutim, navedena
struktura protivurječi očuvanju bogatstva
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
42
novokomponovanih bogataša i to je jedan od
ključnjih problema dugog trajanja krizne
tranzicije.
Sve analize u ovom radu pokazuju da se moţe
nedvosmisleno verifikovati polazna hipoteza,
prema kojoj postoji začarani krug
meĎuzavisnosti ekonomskih, infrastrukturnih i
institucionalnih ograničenja za pristupanje
drţava kandidata iz regiona Jugoistočne
Evrope. Iz toga slijedi zaključak da je
navedeni krug nemoguć bez institucija kao
njegovog ključnog člana, jer od njih sve ostalo
zavisi.
LITERATURA
1. Delibasic, M. (2014),»The Post-
Socialist Transition Through the
Prism of O. William-son‟s
Insight«, Montenegrin Journal of
Economics, Podgorica, Vol. 9, No.
4, 13-24.
2. Đukanović, M. (2014), Intervjuu
20.11.2014 u emisiji RTCG „U
centar“, http://www.
rtcg.me/tv/emisije/informativni/u-
centar.html (preuzeto 23.11.2014)
3. Draskovic, V. (2014), Neolieral
Metaphore, SPH, Celje,
4. Konkurentnost Crnogorske
ekonomije, Podgorica: Ministarstvo
financija Crne Gore, 2010.
5. http://www.dps.me/o-nama/video-
galerija/intervjui
6. http://www.me.undp.org/content/m
ontenegro/en/home.html
7. http://sr.wikipedia.org/sr/Pristupanj
e_Crne_Gore_Evropskoj_uniji
8. http://www.seetoint.org/wpcontent/upl
oads/downloads/2014/01/Montenegro
Nacionalni-Program-za-Integraciju-u-
EU.pdf
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
43
MOGUĆNOSTI PRIDRUŢIVANJA CRNE GORE EVROPSKOJ UNIJI
S ASPEKTA KRITERIJUMA KONVERGENCIJE
dr Mimo Drašković, docent
Rukovodilac odsjeka Menaţment u pomorstvu
Univerzitet Crne Gore, Fakultet za pomorstvo u Kotoru
[email protected], + 382 68 583 622
Saţetak: Integracioni procesi su posledica globalizacije i fenomen koji obuhvata mnoge društveno-
ekonomske aspekte. Crna Gora je u poziciji da izvrši direktan prelaz iz tranzicije u integraciju, pri čemu
mora izvršiti nominalnu, realnu, strukturnu i institucionalnu konvergenciju. U radu se analizira
uslovljenost dostignutogekonomskog, institucionalnog i društvenog razvoja Crne Gore s Kopenhaškim
kriterijumima konvergencije, kroz prizmu pridruživanja EU. Pokušavaju se definisati osnovne
karakteristike savremene opšte i posebno ekonomske pozicije Crne Gore u procesu pridruživanja EU.
Ukazuje se na direktnu zavisnost brzine pridruživanja od odlučnosti u realizaciji reformi, odnosno od
ispunjavanja predviĎenih evropskih kriterijuma i standarda, kao i mogućnosti alternativnih razvojnih
strategija.
Kljuĉne rijeĉi: Evropska unija, Crna Gora, pridruživanje, Kopenhaški kriterijumi, konvergencija
POSSIBILITIES OF ACCESSING THE MONTENEGRO TO THE EUROPEAN
UNIONFROM THE ASPECT OF CONVERGENCE CRITERIA
Abstract: Integration processes are the result of globalisation and phenomenon which include a lot of
social – economic aspects. Montenegro is in position to do a direct crossing from transition to integration,
through nominal, actual, structural and institutional convergence. This paper analyses the achieved
economic, institutional, and social development of Montenegro according to the Copenhagen convergence
criteria, through the prism of accessing the EU. Also, this paper is trying to define basic characteristics of
modern general and special economic position of Montenegro in the process of joining the EU. This paper
points out two facts: direct condition between speed of accessing the EU and resolution in realisation
reforms, in order to satisfy all the European requirements and possibilities of alternative developing
strategies.
Keywords: European Union, Montenegro, Accession, Copenhagen Criteria, Convergence
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
44
1. UVOD
U 63-godišnjem razvojnom periodu Evropska
unija (EU) je brojnim “talasima” integracija ne
samo omasovljena, nego je ojačala
teritorijalno, demografski, ekonomski,
institucionalno, infrastrukturno, geopolitički i
u mnogim drugim aspektima. Sve drţavee
članice povezuju zajednički ekonomski i drugi
interesi, svijest o potrebi evropskog
civilizacijskog sinergizma i dinamičke
saradnje na zajedničkom trţištu, u
jedinstvenim institucionalnim okvirima.
Proces pridruţivanja EU uvijek je bio sloţen,
naporan, zahtjevan, dugoročan i postupan.
Čini se da je taj proces danas teţi nego ikad.
Pa ipak, činjenica je da je strategija
pridruţivanja ostala nepromjenjiva i potpuno
transparentna, jer podrazumijeva postizanje
stabilnog i odrţivog ekonomskog razvoja
(mjereno raznim ekonomskim pokazateljima),
uz jačanje konkurentnosti sopstvenog trţišta i
postizanje odreĎenih institucionalnih
promjena. Sve navedeno, pored evidentnih
kriznih uslova i njihovog dugoročnog
reprodukovanja oteţava pridruţivanje ostalih
drţava kandidata sa područja Jugoistočne
Evrope (JIE).
Navedene drţave se stalno i javno deklarišu da
je pridruţivanje EU njihov dugoročno
najznačajniji politički i ekonomski cilj. Ali, na
tom putu stoje brojne prepreke, koje počev od
institucionalnih organičenja, preko
nedovoljnog niva razvijenosti u raznim
društvenim i ekonomskim oblastima, pa do
slabe konkurentnosti. Posebno je
zabrinjavajuća činjenica što se veoma sporo
sprovode institucionalne promjene, za koje se
zna da generišu i direktno uzrokuju skoro sve
ostale probleme. Navedena konstatacija se
moţe objasniti jedino ţeljom nomenklatura
vlasti da što duţe zadrţe status quo, koji štiti
njihove interesne, svojinske, lobističke,
upravljačke i druge pozicije. Prednje
objektivno protivurječi imperativu
demokratskih, civilizacijskih, razvojnih i
ekonomskih promjena, koje treba da dovedu
do maksimalno moguće eliminacije
sociopatološke fenomenologije i do ambijenta
koji će biti kompatibilan postojećem
društvenom, ekonomskom, institucionalnom,
pravnom i drugom okruţenju EU [3].
U ovom radu upotrebljavamo uopšteni izraz
konvergencija drţava kandidata, misleći na
institucionalne, ekonomske, pravne, političke i
druge oblike (aspekte) konvergencije, u smislu
da slabije razvijene drţave vremenom treba da
sustiţu razvijene drţave. Ako se zanemare
institucionalni oblici konvergencije, za koje
vjerujemo da će se najteţe ispuniti (zbog
postojanja sistema jakih i umreţenih
alternativnih institucija), sljedeći po značaju su
ekonomski oblici i kriterijumi konvergencije.
Za njih je precizirano da moraju da zadovolje
tri vrste uslova i to kako slijedi [3]:
─ nominalni (zahtjev od drţava
kandidata da udovolje
kriterijumima iz Mastrichta i
Kopenhagena, kao i
institucionalnim kriterijumima iz
Madrida, 1993),
─ realni (smanjivanje razlika u nivou
ekonomske razvijenosti prema
raznim pokazateljima: BDP per
capita, nivo zarada, ravnoteţa
realnog valutnog kursa, ljudski
kapital, nivo produktivnosti,
stabilnost cijena, odrţiv ekonomski
rast, poreska i sudska regulacija
biznisa, suzbijanje kriminala i
korupcije, finansijska stabilnost) i
─ strukturni (finansijska otvorenost,
mobilnost faktora proizvodnje,
visoko učešće meĎusobne trgovine,
sličnosti privrednih struktura
izmeĎu drţava).
Svi navedeni kriterijumi su poznati i široko
razmatrani u literaturi, zbog čega nije potrebno
da se ponavljaju. meĎutim, značajno je
pomenuti da se u literaturi [3, s. 225] ukazuje
na razne situacije u kojima su mogući konflikti
izmeĎu nominalne i realne konvergencije (npr.
veće stope inflacije često prate veće stope
ekonomskog rasta, ostvarenje veće
produktivnosti moţe izazvati inflaciju itd.).
TakoĎe je potrebno ukazati na nespornu
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
45
činjenjicu da postoji direktno proporcionalna
zavisnost izmeĎu brzine i uspješnosti
sprovoĎenja tranzicijskih (institucionalnih,
ekonomskih i drugih) reformi i šansi za
pristupanje EU. Najzad, ne smiju se zanemariti
skeptična mišljenja pojedinih autora (a bogami
i naroda) koji vjerovatno opravdano
postavljaju pitanja tipa: hoće li članstvo u EU
zaista biti dobitak za kandidate, hoće li oni biti
ravnopravni partneri, hoće li biti isplativa
izdvajanja za članstvo u EU itd.
2. INTEGRACIONI IZAZOVI ZA
DRŢAVE KANDIDATE
Ekonomska suština integracija se sagledava sa
nekoliko osnovnih aspekata: mobilnost faktora
proizvodnje, konkurentnost proizvoda i
usluga, jednakost i/ili sličnost stimulativnih
mjera ekonomske politike,
institucionalizovano nadnacionalnog i dr.
Praksa EU pokazuje da je od svih oblika
savremenih meĎunarodnih ekonomskih
integracija (zone slobodne trgovine, carinske
unije, zajedničko trţište, ekonomska
zajednica) ekonomska unija najveći stepen
ekonomske integracije raznih drţava.
Kao i po mnogim drugim značajnim
ekonomskim pitanjima, ne postoji teorijska
saglasnost u pogledu načina, kriterijuma i
efikasnosti ekonomskog i institucionalnog
integrisanja. Liberalno orijentisani ekonomisti
insistiraju na forsiranju trţišnog regulisanja i
uklanjanju vještački stvorenih carinskih i
necarinskih prepreka slobodnoj trgovini (J.
Viner, J. Meade, R. Lipsey, G. Haberler i dr.).
Suprotne stavove zastupaju predstavnici raznih
pravaca institucionalizma, polazeći od
neophodnosti planiranja trţišnih odnosa i
postojanja opšte strategije i politike
privrednog razvoja. Pri tome se protekcionisti
zalaţu za regionalnu zaštitu nacionalnih
privreda (P. Streetenm, K. Rothschild i dr.), a
diriţisti u ekonomskim integracijama vide
mogućnosti regionalnog (nadnacionalnog)
proširenja i jačanja drţavne uloge u
meĎunarodnim ekonomskim odnosima (G.
Myrdal, J. Tinbergen i dr.). S druge strane,
praksa izbjegava polarizaciju navedenih
teorijskih stavova, i relativizuje je i zasniva se
na njihovoj realnoj i racionalnoj kombinaciji i
kompromisu [3].
Sve savremene meĎunarodne integracije se
uklapaju u logiku globalizacijskih procesa.
One se realizuju funkcionalno (meĎunarodne
institucije tipa WTO, IMF i dr.) i regionalno
(teritorijalno - EU, ASE-AN, CEFTA,
NAFTA, APEC), a zasnivaju se na tri osnovna
principa: otvorenost (transparentnost),
poštovanje različitosti (specifičnosti) i
kohezija (zajedništvo) poslovne kulture.
Pridruţivanje EU kao ekonomski mnogo
razvijenijem području predstavlja višestruki
izazove za sve drţave kandidate. Mnoge
razvojne disproporcije i heterogenosti
(institucionalne, političke, ekonomske – na
mikro i makro nivou, geografske, demografske
i dr.) su prisutne i u samoj EU, a posebno kod
drţava kandidata. MeĎutim, one se nivelišu
strogo definisanim tzv. minimalnim
kriterijumima, koje mora da ispuni svaka nova
drţava kandidat za pridruţivanje. Naravno,
podrazumijeva se institucionalna obaveza EU
da pomaţe u smanjivanju navedenih razlika i
osposobljavanju drţava kandidata [3].
CG je po broju stanovnika i površini teritorije
manja čak i od najmanjih postsocijalističkih
drţava članica EU (Slovačka, Litvanija,
Letonija, Slovačka i Estonija), a pribliţno je
jednaka s Kiprom, Luksemburgom i Maltom.
Iako navedeni pokazatelji mogu da
predstavljaju prednost i/ili nedostatak
uprocesu prilagoĎavanja, njihova uticaj, ipak,
najviše zavisi od pravilno izabrane razvojne
strategije, stepena njene implementacije i
brzine institucionalnih i strukturnih
prilagoĎavanja. Naravno, u tome je moţda
najvaţnije pravilno i dosljedno forsiranje i
iskorišćavanje sopstvenih komparativnih
prednosti, uz aktivnu promociju pozitivnih
specifičnosti i stalno jačanje kadrovskih
potencijala (znanja) u svim oblastima i na
svim nivoima.
Da bi se prednje ostvarilo, CG mora mnogo
energičnije i odlučnije da krene u stvaranje
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
46
stabilnog i stimulacionog demokratskog i
poslovnog ambijenta. On podrazumijeva
političku sta-bilnost, vladavinu prava, realne i
kvalitetne institucionalne promjene, brz razvoj
infrastrukture i savremena strukturna
prilagoĎavanja. Sve su to preduslovi za
dugoročno privlačenje inostranih investitora,
koji su do sada dolazili više zbog crnogorskih
prirodnih ljepota i nekretnina, ali i
(perceptivno) sociopatološkog karaktera
pojedinih privatizacija značajnog finansijskog
iznosa, nego zbog povoljnog poslovnog
ambijenta.
Osnovni integracioni izazovi svih drţava
odnose se na koristi i troškove koji nastaju od
pridruţivanja - upor. [6, ss. 370-371]. Kao
osnovne koristi navode se: smanjenje
transakcionih troškova, veće trţište, ekonomija
obima, investiciona ulaganja i poboljšan
ekonomski i politički poloţaj u meĎunarodnim
odnosima. U osnovne troškove navode se:
izdvajanja cca 2% iz BDP za skupu regulativu
(ekologija, zaštita potrošača, administracija,
sudstvo i sl.), doprinos briselskom budţetu
(1,24% od BDP), prenošenje dijela
suvereniteta, smanjenje direktnih stranih
ulaganja itd. Na sajtu Vlade CG uopšteno se
navode opšte koristi (stabilnost, sigurnost,
prosperitet i usvajanje zajedničkih evropskih
civilizacijskih vrijednosti), razvojne koristi
(jasnija razvojna strategija, evropska agenda,
brţi proces ekonomskih reformi, tehnička i
finansijska podrška EU, institucionalizovani
know-how i capacity building) i koristi za
graĎane (kojima će se povećati ţivotni
standard zbog rasta BDP i slobodnog protoka
kapitala, roba, ljudi i usluga).
CG dijeli sudbinu većine drţava Zapadnog
Balkana (sa izuzetkom Hrvatske) u pogledu
brzine i stepena pribliţavanja EU. Razlozi su
brojni, od posljedica ratnih sukoba i
ekonomskih sankcija, preko slabih rezultata
reformi i njihove sporosti, do sporosti u
prevazilaţenju brojnih balasta prošlosti i
tranzicije (sociopatološke pojave, ugroţavanje
vladavine prava i demokratije, slabi rezultati
procesa privatizacije, produţena tranzicija,
dominacija alternativnih institucija itd.).
3. CRNOGORSKI INTEGRACIONI
POTENCIJALI I PROBLEMI
PRILAGOĐAVANJA EU
CG je mala drţava u razvoju svojoj
geografskoj veličini i broju stanovnika, ali i po
svojem geopolitičkom značaju, veličini trţišta
i agregatne traţnje, proizvodnom,
investicionom, izvoznom, tehnološkom i
ekonomskom potencijalu. Ta njena ključna
specifika (dopunjena institucionalnom i
infrastrukturnom zaostalošću, kao i
dugoročnim kriznim uslovima) uslovljava
potrebu briţljivo planiranog selektivnog
razvoja i formulisanja odgovarajuće strategije
prilagoĎavanja i pribliţavanja EU. Ta
strategija se mora zasnivati na forsiranju
crnogorskih komparativnih prednosti i
aktiviranju svih unutrašnjih rezervi, a posebno
na prihvatanju dominantne uloge znanja kao
jedinog nelimitiranog resursa, čija
propulzivnost mnogim terito-rijalno i
populaciono malim dţavama obezbjeĎuje
zavidno mjesto u meĎunarodnoj podjeli rada.
MeĎutim, negativna (partijska, lobstička,
nepotistička, monopolska i druga) slekcija
kadrova predstavlja ozbiljnu preprek na
navedenom (potrebnom) putu.
Pored toga, jasno je da je potrebno ispuniti sve
ostale predviĎene uslove u pogledu trţišne
otvorenosti, izvozne orijentacije i drugih
kriterijuma i standarda koje je postavila EU,
kako ekonomskih (kupovna moć, stopa
privrednog rasta, izvoz u EU i uvoz iz EU,
stopa inflacije, stopa nezaposlenosti, javna
potrošnja, investicije i dr.), tako i
neekonomskih (politička stabilnost, de-
mokratizacija, liberalizacija i
institucionalizacija društva, zakonitost,
savremena infrastrukturna izgraĎenost,
bezbijednost, sigurnost stranih ulaganja,
poštovanje ekoloških i socijalnih standarda,
efikasnost pravnog sistema, poštovanje
ljudskih prava, usklaĎenost visokog školstva s
Bolonjskim procesom i dr.).
Razmatranje procesa priključivanja drţave i
privrede nekoj integraciji uvijek je povezan s
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
47
značajnim troškovima prilagoĎavanja, jer je
izgradnja novog društveno-ekonomskog
modela neminovnost. Čini se da je uvoĎenje
eura kao jake valute u CG već je dovelo do
plaćanja odreĎenog iznosa tih troškova, koje je
rezultiralo u velikom stepenu u promjeni
relativnih cijena proizvoda i usluga na
domaćem trţištu. Navedena tendencija je
stimulativno uticala na razvoj preduzetništva i
pojedinih trţišta faktora proizvodnje.
Djelovanje negativnih tranzicijskih
ekonomskih pokazatelja i liberalizacija
privrede uticali su na jačanje uvozne
zavisnosti i smanjenje domaće proizvodnje,
koja još uvijek nije stabilizovana (naprotiv!)
To bitno ometa realizaciju strategije
pridruţivanja EU.
Crnogorski BDP je u 2011. godini iznosio
3.234 mil. €, što predstavlja 5.211 € per capita.
Isti pokazatelj računat na bazi snage kupovne
moći iznosio je 42% prosjeka EU27. MeĎutim,
zabrinjava i činjenica da je navedeni
pokazatelj značajno ispod odgovarajućek
indikatora za Hrvatsku (61%) i Sloveniji
(84%) – vidi tabelu 1. Uz iste projekcije rasta,
procjenjuje se da posmatrani odnos moţe
porasti na 48 % u 2016. godini (prema [4] i
[5]). Prednje ukazuje na potrebu dinamiziranja
ekonomskog rasta da bi se CG što prije
pribliţila standardima evropskih zemalja.
Tabela 1: Pariteti kupovne moći u odabranim
zemljama, 2011, EU27=100
Drţava
BDP per
capita
prema
paritetu
kupovne
moći
Stvarna
lična
potrošnja
Indeks
cijena
EU 27 100 100 100
Hrvatska 61 59 69
Makedonija 35 40 42
Slovenija 84 81 85
Srbija 35 43 51
Albanija 30 34 43
Bosna i
Hercegovin
a
30 36 51
Crna Gora 42 53 51
Izvor: EUROSTAT
Stvarna lična potrošnja (tabela 1) je značajno
iznad razmatranog pokazatelja i iznosila je
53% prosjeka EU27, što se moţe objasniti,
pored ostalog, tendencijom permanentnog
zaduţivanja u inostranstvu. Indeksi cijena su
na nivou od 51% prosjeka EU27. Pokazatelji
stvarne lične potrošnje i indeksa cijena su
takoĎe znatno su ispod odgovarajućih
indikatora za Sloveniju i Hrvatsku.
I pored potojanja evidentne metodološke
neuporedivosti podataka iz raznih izvora,
okvirni pregled izabrani makroekonomskih
pokazatelja za CG u preriodu 2000-2006.
godine moţe se ukratko sumirati na sljedeći
način (prema [3], kao i Agenda Ekonomskih
reformi Crne Gore 2005-2007; MONSTAT);
CBCG; European Commission): BDP per
capita (tekuće cijene u €) porastao je sa 1669€
na 2926€; stope realnog rasta BDP su varirale
od 1% do 6,5%: stopa nezaposlenosti je
smanjena sa 32,7% na 14,7%, a stopa inflacije
sa 22,8% na 2,8%; prosječna mjesečna plata je
povećana sa 150€ na 377€; % učešća
spoljnotrgovinskog deficita u BDP je smanjen
sa -45% na – 39,2%; deficit platnog bilansa je
povećan sa -15,2 na -29,1% od BDP; spoljni
dug je 2006. iznosio 504 miliona €,; učešće
javnog duga u BDP je povećano smanjeno sa
65,7% na 35,6%; izuzetno su povećane strane
direktne investicije sa 10,6 na 644 miliona €;
siva ekonomija je smanjena sa 32% na 11%.
Crnogorsku privredu je prije globalne
finansijske i ekonomske krize, karakterisao je
ubrzani rast, koji se uglavnom zasnivao na
visokom prilivu stranih direktnih ulaganja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
48
Prosječna stopa rasta BDP u periodu od 2006.
do 2008. godine iznosila je 8,7%. Poslije toga
je, zbog ekonomskog procesa konvergencije i
uticaja globalne ekonomske krize značajno
usporen privredni rast, isko se inflacija
smanjila na prihvatljiv nivo. Oporavak
privrede je počeo u 2010. i 2011. godini, a
uslovljen je rastom u sektorima turizam,
maloprodaja, informatika i komunikacije, te
drugim povezanim aktivnostima. Rast je,
takoĎe, zabiljeţen u poljoprivredi, proizvodnji
i graĎevinarstvu.
U periodu 2007-2013. godine ključni
makroekonomski indikatori su zabiljeţili
apsolutni i relativni rast 2007. godine, da bi
odna uslijedio njihov vrtoglavi pad, izazvan
uticajem globalne ekonomske krize, koji je
pokazao većiku osjetljivost i mnoge slabosti
urušene crnogorske privrede. realna stopa rasta
BDP je opala da 6,9% u 2008. godini na -5,7%
u 2009. godini, da bi onda uslijedio oporavak,
kojim je navedena stopa stabilizovana na
nivou od 2,5% (izuzev 2012. godine, kada je
iznsila svega 0,5%). Stopa nezaposlenosti je
porasla na nivo od cca 14%, ali je prosječna
plata, ipak, rasla do nivo od 484€, Stopa
inflacije je varirala u prihvatljivom rasponu od
0,7%(2010) do 4% (2012), da bi se smanjila
na 2,7% (2013). Vjerovatno je najznačajniji i
najpogubniji podatak da je javni dug stalno
rastao, i t sa 462 miliona € (2007), preko 700
miliona € (2009) na 1971 miliona (2014), što
premašuje 58% BDP, od čega je spoljni dug
iznosio 1576 miliona € (preko 46% BDP). U
clučaju CG je osnovni i objektivni problem
mogućnost budućeg servisiranja javnog duga.
4. CRNA GORA I STRATEGIJA
„EVROPA 2020“
„Evropa 2020“ je strategija rasta EU za period
2010-2020. godine. Ona je usmjerena na tri
meĎusobno povezana prioriteta (pametni,
odrţivi i inkluzivni rast), koji treba da
pomognu drţavama članicama EU da ostvare
visoki stepen zapošljavanja, produktivnosti i
socijalne kohezije, kao i da se izbore se sa
negativnim efektima nadovezujućih talasa
postojeće finansijske i ekonomske krize.
Strategija „Evropa 2020“ propisuje sedam
ambicioznih ciljeva vezanih za zapošljavanje,
inovacije, digitalizaciju, korišćenje resursa,
industrijsku politiku, obrazovanje i borbu
protiv siromaštva, koje treba ostvariti do 2020.
godine. Pored drţava članica EU, i drţave
kandidati treba da definišu nacionalne ciljeve
u svakoj oblasti rasta i definišu mjere na
nacionalnom nivou koje bi se prilagodile
razmatranoj Strategiji. Utom smislu je Vlada
CG uradila odgovarajuću SWOT analiza
crnogorske eprivrede, i to za tri navedena
strategijska pravca rasta (pametni, odrţivi i
inkluzivni). pri tome je uzela u obzir svih 18
oblasti politika pravaca rasta.
Konstatovano je da za CG pametan rast znači
smanjenje uvozne zavisnosti i deficita platnog
bilansa, povećanje stranih direktnih investicija
i produktivnosti. Potrebno je povećati izvoznu
konkurentnost domaće proizvodnje.
Komparativne prednosti CG mogu doći će do
izraţaja uz reformu javne uprave i njeno
usmjeravanje prema uslugama. U tom
kontekstu su kao prioriteti definisani
poboljšanje poslovnog okruţenja i jačanje
ljudskih kapaciteta.
Kao strategijski resursi CG potrebni za odrţivi
razvoj istaknuti su prirodni resursi u oblastima
energije, turizma i poljoprivrede.Značajno je i
bolje upravljanje javnim i prirodnim dobrima,
kao i obnove infrastrukture.
Inkluzivni rast ima za cilj povećanje
zaposlenosti svih društvenih grupa, kroz
jačanje aktivnih i pasivnih mjera na trţištu
rada, cjeloţivotno učenje i graĎansku kulturu.
To je način da se podrţava socijalna kohezija,
odnosno sprječava socijalna marginalizacija i
smanjuje siromaštvo.
5. ZAKLJUĈAK
Budući novi identitet crnogorske privrede (i
društva) mora uvaţavati Kopenhaške
kriterijume (meĎu kojima dominiraju: visok
nivo institucionalizacije, relativno visok i
odrţiv nivo ekonomskog razvoja,
konkurentnost i slična infrastruktura i
privredna struktura), kao i Maastrichtske i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
49
Lisabonske kriterijume. Datum prijema CG u
EU i njena uloga u evropskim (i širim)
integracijama zavisi od kvaliteta i brine
reformskih promjena, koje se moraju zasnivati
na prilagoĎavanju civilizacijskim normama,
čiji su nosioci razvijene drţave.
Za postizanje kvalitetnog novog identiteta CG,
pored ispunjavanja navedenih kriterijuma, od
presudnog je značaja usavršavanje znanja i
kvaliteta usluga, kao i pravilno valorizovanje i
efikasno iskorišćavanje sopstvenih
komparativnih prednosti. Promjena načina
razmišljanja i ponašanja je obavezan uslov za
uspješno i ravnopravno pridruţivanje CG
Evropskoj uniji. Glavnu ulogu stimulacionog
promotera na navedenom planu moraju
odigrati kvalitetne institucionalne i
demokratske promjene u društvu, koje moraju
biti glavni prioritet, jer su jedini garant
ostvarenja ekonomskih i drugih sloboda,
realnog preduzetništva, sistemske iekonomske
odrţivosti, prevazilaţenja nagomilanih kriznih
isociopatoloških problema u privredi i društvu.
Kroz navedenu prizmu treba posmatrati
mogućnosti i vremenske rokove pristupanja
CGEvropskoj uniji.
Čini se da je slaba institucionalizacija
(iodnosno jaka kvazi-institucionalizacija) u
CG mnogo veća prepreka njenom
pridruţivanju EU nego makroekonomska
situacija. U krajnjem, ova dokazano je da ova
druga direktno zavisi od prve.
LITERATURA
1. Agenda Ekonomskih reformi Crne
Gore 2005-2007, Vlada Crne Gore.
2. Bilas, V. (2005), „Konvergencija
tranzicijskih zemalja prema Europskoj
uniji“, Ekonomski pregled, br. 56 (3-4),
221-238.
3. Drašković, M. (2008),
„EkonomskirazvojCrneGoreiEvropska
Unijas aspekta kriterijuma
konvergencije“, Montenegrin Journal
od Economics, Vol. 4, No. 7, 111-119.
4. Konkurentnost Crnogorske ekonomije,
Podgorica: Ministarstvo financija Vrne
Gore, 2010.
5. Pravci Razvoja Crne Gore 2013-2016.
godine, Podgorica: Ministarstvo
finansija, 2013.
6. Prokopijević, M. (2005), Evropska
unija: uvod, Beograd: Sluţbeni
glasnik.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
50
INDIKATORI EKO-EFIKASNOSTI U FUNKCIJI MJERENJA ODRŢIVOG RAZVOJA
GRADOVA
Prof. dr Rade Bioĉanin, Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Tanja Milešević, MA zaštite ţivotne sredine, Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Mr Mirsada Begić, Univerzitet u Novom Pazaru
Saţetak: Često je nepoznanica kako aktivno primijeniti i mjeriti održivi razvoj u stvarnosti. Jedan od
načina procjene održivog razvoja gradova, postiže se mjerenjem eko-efikasnosti. Eko-efikasnost, kao
dvodimenzionalni indikator održivog razvoja, je jedan od načina na koji održivi razvoj može da se
implementira na svim nivoima. Procjeniti trenutnu eko-efikasnost grada znači odgovoriti na pitanje: Koliko
efikasno koristimo inpute (resurse) u odnosu na željeni izlaz (vrijednosti za društvo) i koliki su neželjeni
efekti (uticaji na životnu sredinu). U radu su opisana tri moguća pristupa mjerenja eko-efikasnosti grada, i
to pomoću; seta pojedinačnih indikatora za svaku od tri područja eko-efikasnosti (upotreba resursa,
zagaĎenja i društvenih vrijednosti), seta indikatora eko-efikasnosti i indeksa eko-efikasnosti. Primjena
koncepta eko-efikasnosti u urbanim područjima znači stvaranje veće vrijednosti za graĎana, uz smanjenje
korištenja resursa i smanjenje proizvodnje otpada i zagaĎenja.
Kljuĉne rijeĉi: održivi razvoj, eko-efikasnost, indikatori, mjerenje, grad.
ECO-EFFICIENCY INDICATORS IN FUNCTION OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT
MEASUREMENT OF THE CITIES
Abstract: Often remains unknown how to apply and measure sustainable development into reality.0ne way
to measure the sustainable development of cities, is achieved by measuring the eco-efficiency. Eco-
efficiency, two-dimensional indicator of sustainable development, is one of the ways in which sustainable
development can be implemented at all levels. Assess the current eco-efficiency of the city means to answer
the question: how effectively we use inputs (resources) in relation to the desired output (value to society)
and what are the side effects (environmental impacts)? The paper describes three possible approaches to
measuring the eco-efficiency of the city, and it means; sets of individual indicators for each of the three eco-
efficiency (use of resources, pollution and social values), a set of indicators of eco-efficiency and eco-
efficiency index. Application of the concept of eco-efficiency in urban areas means creating greater value
for citizens, while reducing the use of resources and reduce waste and pollution.
Keywords: sustainable development, eco-efficiency indicators, measuring, city.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
51
1. UVOD
Iako je „odrţivi razvoj“18
jedan od
najprisutnijih pojmova u današnjoj nauci,
masovnim medijima i ukupnoj sferi
savremenog društva, opet je često nepoznanica
kako aktivno primijeniti i mjeriti odrţivost u
stvarnosti. To je pojam koji je samo
deklarativno prihvaćen jer se obični ljudi
osjećaju bespomoćno za konkretnu i praktičnu
primjenu odrţivog razvoja. Sve prepreke
odrţivom razvoju treba sagledavati u cjelini s
njihovim uzročno-posljedičnim vezama, a ne
kao izolovane segmente. Kako bi se pristupilo
rješavanju tih prepreka, potrebna je društvena,
tehnološka, ekonomska, ekološka i politička
integracija temeljena na principima odrţivog
razvoja.
Uspostavljanje koncepta odrţivog razvoja i
upravljanje njime u duţem vremenskom
periodu, moguće je preko seta odgovarajućih
indikatora održivog razvoja. Poglavlje 40
„Agende 21“ 19
poziva drţave i meĎunarodnu
zajednicu da razviju indikatore odrţivog
razvoja20
, jer oni mogu igrati veliku ulogu
prilikom donošenja odluka koje se tiču
odrţivog razvoja. Jasno definisani indikatori
mogu sistematski da opisuju progres, odnosno
da definišu ograničenja ne-odrţivog razvoja.
Oni pomaţu boljem razumijevanju sloţenih
18
Najpoznatija definicija odrţivog razvoja, je ona
Svjetske komisije za zaštitu ţivotne sredine i razvoj,
poznate javnosti i kao Brundtland komisija, koja gleda
na razvoj kao na „Proces u kome su sadašnje generacije
u stanju zadovoljiti sve svoje potrebe, ne ugroţavajući
zadovoljavanje potreba budućih generacija“ (WCED,
1987: 46). 19
„Agenda 21“ usvojena je od strane 178 članica UN na
konferenciji o ţivotnoj sredini i razvoju, odrţanoj u Rio
de Janerio, Brazil, 1992. godine, predstavlja
sveobuhvatan plan akcija koje treba da preduzmu
globalno, nacionalno i lokalno UN, vlade i uticajne
grupe u svakoj oblasti u kojoj moţe postojati uticaj na
ţivotnu sredinu. 20
Indikator se moţe definisati kao “parametar ili
vrijednost izvedena na osnovu parametara, koja
ukazuje, pruţa informacije ili opisuje stanje pojave
(okruţenja, prostora) i ima značajan uticaj koji
prevazilazi domet same vrijednosti parametra.” (OECD,
2003).
problema i na jedostavan i jasan način daju
kvantitavnu informaciju, jer vrše procjene
(mjerenja) napretka u ostvarivanju zadanog
cilja.
Jedan od načina procjene odrţivog razvoja
gradova, postiţe se mjerenjem eko-efikasnosti,
kao dvodimenzionalnog indikatora odrţivog
razvoja (slika1). Koncept eko-efikasnosti je
privukao meĎunarodnu paţnju 1990-ih
godina, kada su OECD21
i WBCSD22
uključile koncept eko-efikasnosti u svoje
razvojne programe i počele njegovo
promovisanje i implementaciju. Eko-
efikasnost je mjera upravljačkog procesa čiji
je cilj da se maksimizira efikasnost
proizvodnog procesa, a minimiziraju njegovi
negativni uticaji na ţivotnu sredinu. U
formalnom smislu eko-efikasnost je odnos
dobrobiti (blagostanja) i korištenja resursa.
Ovaj odnos pokazuje koliko se koristi postiţe
iz jedne jedinice „prirode/resursa“. Povećanje
eko-efikasnosti kao bitnog elementa
(strategije) odrţivosti, stoga znači „postizanje
više od manje".
Treba imati na umu da je odrţivi razvoj
krajnji cilj, a eko-efikasnosti je jedan od
načina na koji odrţivi razvoj moţe da se
implementira.
Praćenje indikatora eko-efikasnosti na
lokalnom nivou (ili nivou projekta) je
najsvrsishodnije jer se odrţivi razvoj odvija na
lokanom nivou, uzimajući u obzir regionalne,
nacionalne i globalne meĎuodnose. Analiza i
21
Definicija eko-efikasnosti od strane OECD-a
(Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (1998))
jasno proširuje koncept uključiti socijalnu dimenziju,
navodeći da "eko-efikasnost izraţava efikasnost kojom
se ekološki resursi koriste da zadovolje ljudske
potrebe". 22
The WBCSD (Svjeki poslovni savjet za odrţivi
razvoj (2000)) definiše eko-efikasnost na sljedeći način:
"Eko-efikasnost se postiţe kroz isporuku roba i usluga
po konkurentnim cijenama, koje zadovoljavaju ljudske
potrebe i dovode do poboljšanja kvaliteta ţivota, uz
progresivno smanjenje ekoloških uticaja i intenziteta
pritisaka na prirodne resurse ". Ovo je široko
prihvaćena definicija koja kombinuje rad,
konkurentnost, proizvod ekološkog uticaja tokom
njihovog ţivotnog ciklusa, korištenje prirodnih resursa i
nosivost kapaciteta resursa
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
52
društvoživotna sredina
redovno praćenje realnog urbanog razvoja uz
pomoć indikatora eko-efikasnosti je
neophodan preduslov za procjenu u kojoj
mjeri je pravi proces urbanog razvoja jednak
odrţivom urbanom razvoju.23
[1]
Eko-efikasnost
Slika 1. Eko-efikasnost kao
dvodimenzionalni
indikator održivog
razvoja
2. EKO-EFIKASNOST GRADOVA
Gradovi utiču na svakodnevni ţivot milijardi
ljudi kroz svoju strukturu i uslove ţivota. [2]
Veličina gradova se sve više povećava. 2003.
godine 48 % svjetskog stanovništva (3
milijarde ljudi) su ţivjele u urbanim
područjima. Smatra se da će do 2020. godine,
4.1 milijardi ljudi (55% svjetske populacije)
ţivjeti u urbanim područjima, a ostatak
populacije će sve više zavisiti u socijalnom,
kulturnom, ekonomskom i političkom
kontekstu. [3]
Danas se gradovi često posmatraju odvojeno
od prirode a od ključne je vaţnosti da
planiranje i upravljanje gradskim centrima,
23
Urbana odrţivost se moţe shvatiti kao sposobnost
grada da stvori i odrţi ţivotne uslove za sigurno,
harmonično stanište, zdravo i kvalitetno okruţenje uz
poštovanje prirodnog eko-sistema. Mjesto gdje su
demokratska praksa, pravda i jednakost i razmjena
mišljenja, osnova društva. Iz navedenog, proizilazi pet
generalnih atributa odrţivog grada: siguran grad, zdrav
grad, vizualno privlačan, kulturni centar, efikasan i
funkcionalan grad i grad jednakosti.
bude tako da oni mogu postojati u skladu s
prirodom. Gradovi moraju početi planirati
izgradnju, za stanovništvo „prijateljskog“
okruţenja, okruţenja sa smanjenim uticajima
po glavi stanovnika. Iako su mnogi gradovi
napravili razne pokušaje prema odrţivom
pravcu, većina pokušaja su fragmentirani i
nedostaje holistički okvir prema globalnoj
odrţivosti urbanih sredina.
2.1. Grad kao ţivi organizam (urbani
metabolizam)
Ljudi ţive u gradovima da bi imali
lakši pristup zapošljavanju,
obrazovanju, zdravstvu, robama i
raznim usluga. Urbana ljudska naselja su
materijalni i energetski potrošači velikih
količina resursa. Gradovi su kao ţivi
organizmi, trebaju energiju i resurse kao što su
gorivo, voda, hrana, zemljište, vazduh, kao
inpute za odrţavanje ţivota u njima. Ovi
„metabolički inputi“ 24
nakon što se prerade,
vraćaju se u ţivotnu sredinu u vidu otpada.
Nejednak balans tokova25
koji dolaze u grad i
onih koji iz njega odlaze prouzrokuje
probleme u svim oblastima.[4] Kvalitet ţivota
svih stanovnika, kao i ekonomska
konkurentnost i zdravlje u gradovima zavise
od efikasnosti ovog "urbanog metabolizma". U
cilju postizanja eko-efikasnosti i odrţivog
kvaliteta ţivota, za gradove je izuzetno
24
Metabolizam se uopšteno definiše kao “zbir
hemijskih reakcija koje se dešavaju u ţivom
organizmu” što se primjenjeno na grad kao sistem moţe
odnositi na fizičke tokove iz okruţenja u grad,
transformaciju ovih tokova kroz proizvodnju i potrošnju
i fizičke tokove iz grada u okruţenje. 25
Skala uticaja koji gradovi imaju na ţivotnu sredinu
razlikuje ih od drugih sistema u globalnom ekosistemu.
U drugim sistemima, na primjer, koncept otpada je
nešto drugačiji od onog koji je prisutan danas u
gradovima. U biološkim sistemima ne postoji
akumulirani otpad, jer se svi nusproizvodi ponovo
reintegrišu u biološke procese. Za razliku od bioloških
procesa, sistemi gradova još uvijek nisu dovoljno
sofisticirani u postupanju sa tonama otpada u vidu
aerozagaĎenja, efluenata, otpada iz proizvodnje ili
pakovanja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
53
vaţno da funkcionišu efikasno i da smanje
korištenje oskudnih prirodnih resursa. [5]
Primjena koncepta eko-efikasnosti u urbanim
područjima znači stvaranje veće vrijednosti za
graĎana, uz smanjenje korištenja resursa i
smanjenje proizvodnje otpada i zagaĎenja.
Eko-efikasnost grada kombinuje ekonomsku
efikasnost s "ekološkom efikasnosti", a
suštinski znači stvaranje više robe i bolje
usluge, veći kvalitet ţivota, uz sve manje
korištenje resursa i stvaranje manje otpada i
zagaĎenja u gradskim sredinama.
2.2.Socijalna odrţivost kao dio eko-
efikasnosti grada
Obično, eko-efikasnosti se posmatrala kao
odnos izmeĎu ekonomije i ţivotne sredine a
socio-kulturna dimenzija nije uključivana u
analize eko-efikasnosti. Socijalna odrţivost
grada26
je relativno nov koncept, koji je
nedovoljno teorijski i metodološki razraĎen
usljed dugogodišnjeg zanemarivanja i
pojednostavljenog tumačenja socijalne
odrţivosti uopšte. [6]
Tradicionalna shvatanja odrţivog društva su
podrazumujevala smanjenje siromaštva i
osiguravanje sredstava za ţivot, socijalnu
pravdu i drugo, dok novo shvatanje socijalne
odrţivosti uključuje identitet i društvene
mreţe, demografske promjene, socijalna
miješanja i kohezije, identitet, blagostanje,
sreću i kvalitet ţivota.[7]
Socijalna odrţivost grada moţe se posmatrati
u dva pravca – prema spolja (u odnosu na
prirodno okruţenje) i prema unutra (u odnosu
na svoje sastavne dijelove). Iz toga su
proizašla dva komplementarna pristupa
socijalnoj odrţivosti grada. Prema jednom
pristupu, socijalna odrţivost grada je sredstvo
za dostizanje ekološke i ekonomske odrţivosti,
26
Socijalna odrţivost grada je „trajna sposobnost
zajednice da funkcioniše kao bezbjedno, zdravo i
odgovarajuće okruţenje za ljudsku interakciju,
obrazovanje, zapošljavanje, rekreaciju i kulturni razvoj“
(The Sheltair Group, 1998).
te se tumači kao skup društvenih uslova koji
daju podršku dominantnim dimenzijama
odrţivog urbanog razvoja. Prema drugom
pristupu, socijalna odrţivost grada je cilj po
sebi, odnosno skup društvenih uslova koji
omogućavaju skladno funkcionisanje grada
kao društvenog sistema. [8]
Pregled socio-kulturnih indikatora koji
podrţavaju mjerenje eko-efikasnosti grada dat
je u tabeli 1.
Tabela 1. Socio-kulturni indikatori koji
podržavaju mjerenje eko-efikasnosti grada;
Tema Indikator Statistika
Promjene
broja
stanovnika
Migracije u
regiji
Promjena
broja
stanovnika
Broj
populacije/
stanovnika
koji zavise od
onih koji su
zaposleni
Rast
stanovništva
kroz imigracije
Neto migracije
Broj roĎenih
Odnos zavisnih
Broj stranaca
Zapošljavanje
Nezaposlenost
Posao -
struktura
Stopa
nezaposlenosti
Struktura-
posao po
sektorima
Društvena
isključenost
Socijalna
pomoć
Ljudi izvan
mreţe
socijalne
sigurnosti
Siromaštvo
Domaćinstva
koja primaju
socijalnu
pomoć
Broj
samoubistava
Stopa
siromaštva
Zdravlje
Očekivano
trajanje ţivota
Očekivano
trajanje ţivota
novoroĎenčadi
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
54
Prijevremena
smrt
Umrli prije 65
godina
Sigurnost
Sigurnost
saobraćaja
Nasilni
kriminal
Saobraćajne
nesreće
Razvoj
sigurnosti u
saobraćaju
Djela protiv
ţivota i zdravlja
Broj
saobraćajnih
nezgoda
Obrazovanje
Nivo
obrazovanja
Istraţivanje i
razvoj
Broj onih koji
završavaju
srednje
obrazovanjei
visoko
obrazovanje
Izdaci za
istraţivanje i
razvoj
Kultura
Sredstva za
obrazovanje i
kulturu
Korištenje
javnih
biblioteka
Neto javna
potrošnja za
obrazovanje i
kulturu
Broj
pozajmljenih
knjiga iz javnih
biblioteka
Lokalni
identitet
Učešće u
donošenju
odluka
Turistička
posjeta
Cirkulacija
novine
Glasanje
(stopa) na
lokalnim
izborima
Noći provedene
u hotelima
Tiraţ novina
Da bi društvena zajednica efikasno
funkcionisala, moraju da budu ispunjeni
osnovni zahtjevi njenih stanovnika. Socijalno
odrţiva zajednica mora da ima sposobnost da
odrţava ali i gradi, svojim vlastitim
sredstvima, i da ima otpornost i da sprečava
probleme u budućnosti.
3. POTENCIJALNI PRISTUP
MJERENJA EKO-EFIKASNOSTI
GRADOVA
Procjena trenutne eko-efikasnosti grada znači
odgovoriti na pitanje: Koliko efikasno
koristimo inpute (resurse) u odnosu na ţeljeni
izlaz (vrijednosti za društvo) i koliki su
neţeljeni efekti (uticaje na ţivotnu sredinu)?
Procjena eko-efikasnosti podrazumijeva uvijek
odnos dva elementa. Mjerenje eko-efikasnosti
zahtijeva procjenu, s jedne strane proizvedene
vrijednosti (VI), a sa druge strane s njima
povezanih uticaja na ţivotnu sredinu (EI).
Eko-efikasnost gradova, moţe da se izračuna
prema standardnoj formuli; [9]
𝟏 𝑈𝑟𝑏𝑎𝑛𝑎 𝐸𝐸 =Pobolj šanje kvaliteta
Proizvedena vrijednost VI
Uticaj na ţivotnu sredinuSmanjenje uticaja
EI
Gdje je;
VI = a1*Produtivnost + a2*Pristup +
a3*Priuštivost + …
EI = b1*Intenzitet resursa + b2*Intenzitet
zagaĊena + b3*Uticaj na biodiverzitet
Intenzitet resursa = r1*I. energije +
r2*I. vode + r3*I. materijala + r4*I.
korištenja zemljišta
Intenzitet zagaĊenja= p1*GHG
intenzitet+ p2*I. otpada + p3* I.
emisija u vazduh + p4* I. emisija u
vodu
U nastavku su opisana tri moguća pristupa
mjerenja eko-efikasnosti grada, i to
pomoću; [10]
1) Seta pojedinačnih indikatora za svaku
od tri područja eko-efikasnosti
(upotreba resursa, zagaĎenja i
društvenih vrijednosti). U tabeli 2. su
opisani mogući pojedinačni indikatori
eko-efikasnosti.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
55
Tabela 2. Opis mogućih pojedinačnih
indikatora eko-efikasnosti;
Podruĉje
uticaja
Promjenjljiva
Potrošnja
resursa
Energija (Indikator-
Ukupna potrošnja
energije (GWh / god))
Voda (Infikator-Dnevno
korištenje vode (litra /
dan))
Materijali
Zemljište
Uticaj na
ţivotnu
sredinu
Emisije (Indikator za
vazduh-Emisija CO2
(tona / godišnje))
Otpad (Indikator-
Ukupno čvrstog otpada
(tona / godišnje ili m3 /
god))
Obnovljivi izvori
Biodiverzitet
Društvene
vrijednosti
Ekonomski povrat
Zapošljavanje
Dostupnost (Indeks-
Početna cijena (najam) u
odnosu na prihod (%))
Uključenost (Indeks-
Vlasništvo firmi
(formalno vlasništvo,
zakup,
skvoteri, drugo,%))
2) Seta indikatora eko-efikasnosti
(dekupling omjeri - omjeri razdvajanja)
Kao što je prikazano prema formuli gore,
indikatori eko-efikasnosti su izraţeni kao
odnos izmeĎu vrijednosti robe ili usluge i
njihovih uticaja na ţivotnu sredinu.
TakoĎe indikatori mogu biti izraţeni i pomoću
eko-intenziteta, koji se izraţava se obrnutim
odnosom;
2 𝐸𝑘𝑜 − 𝑖𝑛𝑡𝑒𝑛𝑧𝑖𝑡𝑒𝑡
=Uticaji na ţivotnu sredinu
Vrijednost proizvoda ili usluga
Tako na primjer, za transport, mjera moţe biti
broj putnika/km, za zgrade mjera moţe biti
veličina korisnog prostora. Na nivou grada,
mjera intenziteta ugljika je na primjer
CO2/BDP ili tona CO2 / putničkih kilometara
za transport ili tona CO2 / m2 za graĎevine.
3) Indeksa eko-efikasnosti
Stvaranje indeksa eko-efikasnost znači
kreiranje jednog kompozitnog indikatora iz
pojedinačnih, gore navedenih indikatora.
Generička formula za takve kompozitne
indikatore, je:
3 I = 𝑊𝑖𝑌𝑖
𝑛
𝑖=𝐼
Gdje Yi predstavlja indikatore a Wi težinu
(vrijednost), dodijeljenu svakom indikatoru.
Kreiranje kompozitnih indikatora moţe biti
vrlo korisno prilikom ilustriranja sloţenih
pitanja, kao što je urbani razvoj. MeĎutim,
kompozitni indikatori mogu poslati pogrešne
poruke, ukoliko su slabo izgraĎeni ili
pogrešno protumačeni.
Koji pristup odabrati?
Svaki od navedenih pristupa mjerenja
performansi eko-efikasnosti ima svoje
prednosti i nedostatke (tabela 3). Izbor zavisi
od raznih faktora, uključujući okvir procesa
planiranja, dostupnost podataka, kapaciteta ali
i raspoloţivog vremena. Prvi pristup se
preporučuje, za one gradove koji imaju
ograničeno iskustvo u procjeni eko-efikasnosti
(ili odrţivosti), ograničene kapacitete i resurse.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
56
Drugi i treći pristup, više su pogodni za
gradove koji imaju veće iskustvo procjene
eko-efikasnosti (ili odrţivost) i visok nivo
kapaciteta i resursa.
Tabela 3. Prednosti i nedostaci pristupa za
mjerenje i eko-efikasnosti grada;
Pristup Prednost Nedostatak
Set
pojedinačnih
indikatora
Korisni za
procjenu
sektorskih
performansi
Mogu se
razviti s
dostupnim
podacima i
lako uklopiti
u postojeće
okvire i
procese
Socijalni
aspekti se
mogu
ugraditi u
set
indikatora
Set
pojedinačno
razvrstanih
indikatora
možda neće
pokazati sve
odnose
ukupnog
sistema
Može biti
previše slična
tradicionalnoj
procjeni
održivosti
Indikatori
odnosa
Korisni za
procjenu
sektorskih
performansi
Mogu se
razviti s
dostupnim
podacima i
lako uklopiti
u postojeće
okvire i
procese
Set
pojedinačno
razvrstanih
indikatora
možda neće
pokazati sve
odnose
ukupnog
sistema
Socijalni
aspekti bi
trebalo da
budu mjereni
kroz poseban
setindikatora
Korisno za
komunikacij
u i
zaangažovan
Teški da se
prikupe i teški
da se objedine,
jer različite
Indeksi je svih
aktera
Omogućava
integraciju
socijalnih
aspekata u
formulu eko-
efikasnosti
interesne grupe
mogu da imaju
različite
prioritete i da
daju veću
važnost
odreĎenim
pitanjima u
odnosu na
druge
Eko-efikasnost opisuje kvalitet ţivota u
odnosu na uticaje na ţivotnu sredinu,
korištenje resursa i troškove razvoja. Odrţive
zajednice igraju visoku ulogu za ublaţavanje
klimatskih promjena i značajno smanjenje
emisije CO2 u sektoru zgradarstva,
energetske i transportne infrastrukture.
4. ZAKLJUĈAK
Urbana ljudska naselja su materijalni i
energetski potrošači velikih količina resursa.
Ovi resursi se uvoze u gradove, dok se kao
krajnji produkti njihove potrošnje javljaju
znatne količine čvrstog otpada, otpadnih voda,
otpadne toplote, itd. U cilju postizanja
odrţivog kvaliteta ţivota, za gradove je
izuzetno vaţno da funkcionišu efikasno i da
smanje korištenje oskudnih prirodnih resursa.
Eko-efikasnost je jedan od načina na koji
odrţivi razvoj moţe da se implementira na
nivou grada, regija, država i šire.
Povećanje eko-efikasnosti kao bitnog elementa
odrţivosti, znači „postizanje više od manje".
Primjena koncepta eko-efikasnosti u urbanim
područjima znači stvaranje veće vrijednosti za
graĎana i bolji kvalitet ţivota, uz smanjenje
korištenja resursa i smanjenje proizvodnje
otpada i zagaĎenja. Eko-efikasnost se postiţe
temeljnim promjenama u načinu na koji
društva proizvode i konzumiraju resurse.
Treba imati na umu da je odrţivi razvoj
krajnji cilj, a eko-efikasnosti je jedan od
načina na koji odrţivi razvoj moţe da se
implementira.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
57
Ovakav poduhvat realizovan na bilo kom
nivou, svakako da nije jednostavan i lak, ali
rezultati koji iz njega proističu, vidljivi su
kako kratkoročno, tako i dugoročno.
Kratkoročno, uvidjeće se trenutni nivo
razvoja, dugoročno otvoriće se mogućnost za
dalje unapreĎivanja i uporeĎivanja sa
referentnim nivoima unutar zemlje, kao i na
meĎunarodnom nivou.
5. LITERATURA
1. Sustainability indicators in urban
planning, Rosales N., 46th ISOCARP
Congress 2010
2. http://www.cityindicators.org/Delivera
bles/Discussion%
3. BENCHMARKING URBAN
SUSTAINABILITY-A COMPOSITE
INDEX FOR MUMBAI AND
BANGALORE, Sudhakara Reddy B.,
Balachandra P.
4. Urbanizacija i odrţivi razvoj,
Milutinović S., Univerzitet u Nišu,
2004
5. http://ec.europa.eu/environment/pubs/p
df/urban/cities_of_the_future.pdf
6. Socijalna odrţivost grada: Annaliza
koncepta, Mirkov A.
7. Sustainable built environment –
viewpoints, business opportunities and
life cycle costs, Nissinen K., VTT
Technical Research Centre,
8. TST Issues Brief: SOCIAL
PROTECTION, The Technical
Support Team (TST), Department of
Economic and Social Affairs and the
United Nations Developmen
Programme.
9. Environment and Development
Division, Towards measuring eco-
efficiency of urban areas: Potential
approaches and indicators, Santucci
L., 2009
10. http://www.cepal.org/publicaciones/xm
l/9/52019/Guidelines.pdf
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
58
EUROPSKA UNIJA I JAĈANJE KONKURENTNOSTI MALOG GOSPODARSTVA U
ZEMLJAMA JUGOISTOĈNE EUROPE
Miljenko Balaško, MSc, INA, d.d. Zagreb, 10 000 Zagreb, Većeslava Holjevca 10
00385 98215455; [email protected]
Đuro Horvat PhDSc, Visoko uĉilište Effectus, 10 000 Zagreb, J.F. Kennedy 2
00385 98 9841700; [email protected]
Marcel Vuĉetić, Športski centar Kutina, 44 320 Kutina, Hrvatskih branitelja 8
00385 98441431; [email protected]
Saţetak: EU putem programa, projekata i fondova za regionalni razvoj snažno potiče i omogućava jačanje
konkurentnosti malog poduzetništva, unapreĎenje poduzetničkog okruženja, promociju i učenje za
poduzetništvo i obrt, a samim time i regionalni razvoj.Uz potporu EU moguće je brže pristupitiprocesu
nesumnjivo potrebnih poslovnih promjena i ostvariti njihove ciljeve. Menadžeri moraju pažljivo razmotriti
aktualnu situaciju i odabrati onaj put promjene za koji misle da je najprimjereniji za dugoročni razvoj -
mijenjanjem sebe samog. Kopiranje drugih ili neselektivno praćenje trendova u okruženju ne dovodi do
željenih rezultata. Uspjeh promjena počiva na relevantnosti odgovora na pitanja što, kako i kada mijenjati,
kako se nositi s predvidivim i nepredvidivim posljedicama uvoĎenja promjena, te kako upravljati različitošću
istodobnih i uzajamno isprepletenih promjena.Cilj rada je ukazati na jedan od mogućih načina udruživanja
poduzeća. Stvaranjemclusteraomogućuje unapreĎivanje konkurentnosti poduzeća. Osnovna hipoteza rada je
da mali i srednji gospodarski subjekti: proizvoĎači dvopeka, keksa, trajnih peciva u Republici
hrvatskojnedovoljno koriste mogućnosti jačanja konkurentske prednosti, odnosnone koriste prednosti
povezivanja i zajedničkog tržišnog nastupa udruživanjem u clustere.U tom se smislu predlaže i pojašnjava
model clusterskog razvoja malih i srednjih gospodarskih subjekata jer udruživanjem isti jačaju konkurentsku
sposobnost i pokreću razvoj na lokalnoj i regionalnoj razini što potiče EU.
Kljuĉne rijeĉi: clusteri, poslovne promjena, gospodarski subjekti, udruživanje
EUROPEAN UNION AND STRENGTHENING THE COMPETITIVENESS OF SMALL
BUSINESSES IN SOUTH-EAST EUROPEAN COUNTRIES
Abstract: By means of programs, projects and funds for regional development, EU strongly encourages and
enables the strengthening of competitiveness of small entrepreneurship, enhancement of entrepreneurial
environment, promotion and training for entrepreneurship and crafts, and thereby the regional development
itself.With EU support, it is possible to access faster the process of the undoubtedly needed business changes
and to realize their objectives.Managers have to carefully examine the current situation and select that
change route which they believe is the most appropriate for long term development – changing
themselves.Copying others or following the trends in the surroundings with no selectivity applied does not
yield the desired results.The success of changes rests upon the relevance of the responses to the questions
what, how and when to change, how to cope with the predictable and unpredictable ramifications of change
implementation, and how to manage the diversity of simultaneous and mutually interwoven changes. The
paper aims to indicate at one of the possible ways of associating companies.Creating clusters enables
enhancing the companies’ competitiveness.The paper's underlying hypothesis is that small and medium-sized
business enterprises: the producers of toast, biscuits, long-life rolls in the Republic of Croatia; are under-
utilizing the possibilities of strengthening the competitive advantage, i.e. they do not use the advantages of
affiliations and of the joint market approach through associating into clusters.Proposed and elaborated in
this sense is the cluster development model among small and medium sized business enterprises since
through associating they strengthen their competitive capacities and move the development on both the local
and the regional level which is encouraged by EU.
Keywords: clusters, business change, business enterprises, associating
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
59
UVOD
Pokretanje poslovanja iz sadašnje u novu
poziciju izuzetno je zahtjevan i neizvjestan
postupak. Za pokretanje kotačića potrebni su
koordinirani timski napori i multidisciplinarni
pristup. Proučavanje upravljanja promjenama i
povezivanja malih i srednjih gospodarskih
subjekata kroz zajedničke aktivnosti
(clusterski pristup) pruţa mogućnost
integriranja,kako niza menadţerskih područja,
kao što suučenje u organizaciji, razvoj dobre
komunikacije, izgradnja tima i učinkovito
voĎenje ljudskih potencijala tako i za
povezivanja, odnosno zajedničkog djelovanja
u područjima:27
1. promocije i marketinga
2. dobavljanja sirovina i repromaterijala
3. distribuciji i odrţavanju
4. edukaciji i razvoju stručnog ljudskog
potencijala
5. organiziranom povezivanju struktura
6. razvoju tehnika i informiranju o
konkurenciji.
Jačanje odrţive konkurentnosti gospodarski
subjekti postiţu meĎusobnom suradnjom i
povezivanjem, vrlo često unutar jednog
poslovnog okruţenja, radi smanjenja
opasnosti, izbjegavanja prijetnji, većeg i
boljeg korištenja prilika i odrţavanja
stabilnosti. EU putem svojih programa i
fondova za male gospodarske subjekte (MGS)
uvelike pomaţe i potiče razvoj istih i jačanje
njihove konkurentnosti.
2. EUROPSKA
UNIJA&KONKURENTNOSTMALOG
GOSPODARSTVA
Europska unija (EU) putem programa i
projekata i u tu svrhu osnovanih fondova, te
27
Horvat, Đ., Kovačević V.: (2004.), Clusteri - put do
konkurentnosti, CERA PROM d.o.o., Zagreb, 2004.
str.17.
potpornih institucija snaţno potiče i pomaţe u
jačanju i razvoju konkurentnosti malog
poduzetništva u zemljama članicama EU i
zemljama koje ţelje pristupiti EU putem pred
pristupnih fondova.
2.1. EU programi i projekti
Snaţna potpora EU odvija se putem
operativnih programa i EU fondova za
regionalni razvoj koje se moţe koristiti za
razvoj i unapreĎenje regionalne infrastrukture
i jačanje atraktivnosti regija, jačanje
konkurentnosti i tehničku pomoć u pripremi
projekata.
Danas najznačajniji programi EU su: Program
Horizon 2020, COSME program (Programme
for the Competitiveness of enterprises and
SMEs Program za poduzetništvo i
inovacije (Enterepreneurship and Innovation
Programme) i Makroregionalni program za
uĉinkovitiji razvoj dunavske regije.
Jačanje konkurentnosti malog
gospodarstva potiče se mjerama koje jačaju i
razvijaju[2]
:
mikro poduzetništvo i obrt
zadruţno poduzetništvo
poduzetništvo clustera
malo i srednje poduzetništvo i obrt
inovacije u poduzetništvu.
Za uspješno jačanje konkurentnosti neophodno
je unapreĎivanje poduzetničkog okruţenja
putem:28
tehnoloških parkova, poslovnih
inkubatora i poduzetničkih
akceleratora
razvojnih agencija, poduzetničkih
centra i centra kompetencije
internacionalizacijom poslovanja te
promocijom i učenjem za
poduzetništvo i obrt.
Podrška razvoju konkurentnosti, uključujući
razvoj clustera, otvara nove mogućnosti za
društveno-gospodarski razvoj kroz
28
www.minpo.hr/degault.aspx?id=548-555
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
60
implementaciju prekograničnih i trans-
nacionalnih projekata sa zemljama regije. Ono
je, takoĎer, prilika za daljnje jačanje
nacionalnih, regionalnih i lokalnih
institucionalnih kapaciteta i primjenu
iskustava i znanja stečenih u hrvatskim
pretpristupnim pregovorima za ne članice EU.
2.2. Poduzetniĉke potporne institucije
Uspješno jačanje konkurentnosti malog
gospodarstva moguće je provesti uz pomoć
potpore poduzetničkih institucija.
Snaţnu pomoć u poticanju, jačanju i razvoju
malog poduzetništva pruţaju slijedeće
institucije:29
regionalne razvojne agencije
poduzetnički centri
poduzetnički inkubatori
tehnološki parkovi.
Uloga navedenih institucija je savjetovanje i
informiranje, pomoć pri izradi poslovnih
planova i investicijskih studija i izradi Cost-
benefit analiza i studija izvodljivosti,
edukacija, te pomoć pri
pripremi prijava na regionalne, nacionalne i
EU programe. Poglavito se bave razvojem
poduzetništva u segmentu poslovnog razvoja
(konkurentnost, izvoz, kreativno
poduzetništvo, investicije, upravljanje
projektima, investicijsko i poslovno
planiranje), cjeloţivotnim obrazovanjem u
segmentu poduzetništva i menadţmenta,
razvojem lokalnog sustava informiranja
gospodarskih subjekata, te poslovnim
savjetovanjem malog gospodarstva općenito.
Veliku ulogu imaju u pruţanju usluga podrške
u transferu tehnologije, komercijalizaciji
inovacija i razvoju novih proizvoda (kroz
analize i ocjene projekata, voĎenje kroz proces
i podrška kod transfera), analizi trţišta i
pomoći pri ulasku na trţište.
29
www.minpo.hr/degault.aspx?id=84-87
2.3. Poduzetniĉke potpore RH
Prema izvješću HAMAG BICRO - Sektor za
financijsku podršku putem potporadodijeljeno
je bespovratnih poticaja u visini
2.553.741,2530
kunapoduzećima koja se bave
proizvodnjom trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača u 2009. 2010. 2011. i 2012.
godini.Navedene potpore dodijelila je
Hrvatska agencija za malo gospodarstvo,
inovacije i investicije te Ministarstvo
poduzetništva i obrta, odnosno tadašnje
Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva, a financirane su iz nacionalnog
proračuna RH.
3. VAŢNOST CLUSTERA
Vaţnost clustera, kao modela razvoja
gospodarskih subjekata, za gospodarstvo RHi
za gospodarstvo BiH temelji se na činjenici što
su obje drţave dio globalnog trţišta.
Rast i razvoj poduzetništva, posebno malog,
zahtijeva stalno traganje za organizacijskim
modelom koji osigurava opstanak poduzetnika
na trţištu, a ujedno zadovoljava strateški
cilj[6]
:
1. povećanje dodane vrijednosti po
jedinici proizvoda, odnosno
profitabilnost
2. povećanje proizvodnje usmjerene na
izvoz
3. odrţanje i povećanje broja zaposlenih.
Potreba prilagoĎavanja globalnom trţištu
zahtijeva od gospodarskih subjekata, svrstanih
u istu djelatnost, projektiranje i postavljanje
takove organizacijske strukture koja će im
omogućiti jačanje konkurentske pozicije na
globalnom trţištu, a samim time odrţivi
razvoj. Organizacijski model clustera to
omogućuje malim i srednjim gospodarstvima i
predstavlja jedan od najučinkovitijih
organizacijskih modela udruţivanja i suradnje.
30
www.minpo.hr/degault.aspx?id=84-87
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
61
Vaţnost modela clustera bitna je zbog31
:
1. organskog rasta malih i srednjih
gospodarskih subjekata koji je
nedovoljan da bi se postigle zahtjevne
stope rasta
2. brzog izlaska na trţište, a suradnja s
drugim gospodarskim subjektima bitno
povećava brzinu izlaska na trţište
3. sloţenosti poslovanja koja je svakom
danom sve veća, i niti jedan mali i
srednji gospodarski subjekt ne
posjeduje ukupno potrebno iskustvo i
stručnost
4. mogućnosti sniţavanja troškova
istraţivanja i razvoja
5. olakšavanja pristupa globalnom trţištu
6. povećanje stope inovacija.
U posljednjih nekoliko desetljeća mali i
srednji gospodarski subjekti postali su
dominantan cilj usmjeren na rast zaposlenosti i
ukupnog razvoja gospodarstva. Globalizacija
zahtijeva povezivanja i suradnju malih i
srednjih gospodarskih subjekata radi jačanja
konkurentnosti, odnosno radi ravnopravne
konkurentnosti s velikima. Dakle vaţnost
clusterskog organiziranja malih i srednjih
gospodarskih subjekta očituje se u jačanju i
stvaranju konkurentske sposobnosti koja će im
omogućiti ravnopravnu konkurentnost
velikom gospodarskim subjektima.
3.1. Vaţnost clustera za drţavu, regiju i
gospodarske subjekte
Tranzicijske zemlje napuštaju ulogu aktivnog
planiranja, izvršavanja i ulogu supervizora, jer
se pokazalo da te zadatke puno učinkovitije i
stručnije obavlja privatni sektor. Drţave,
njihove vlade i institucije moraju shvatiti i
prihvatiti ulogu odreĎivanja i stvaranja
povoljnih zakonskih uvjeta za ostvarivanje
konkurentnosti.
31
Horvat, Đ., Kovačević V.: (2004), Clusteri - put do
konkurentnosti, CERA PROM d.o.o., Zagreb, 2004. str.
7.
Osnovni zadatci vladinih sudionika u stvaranju
strategijske orijentacije na clustere su32
:
1. stvaranje zajedničkih i administrativnih
uvjeta za unapreĎenje konkurentnosti
2. planiranje i izvedba pomoćnih koncepcija
koje podrţavaju razvoj clustera
3. poticanje nacionalne konkurentnosti tako
da se potiče kvaliteta i inovacije,
odgovarajući tehnološki i trţišni pristup
4. poticanje i usmjeravanje dijaloga meĎu
sektorima i mreţom (odozgo prema
dolje), čak i više od toga – poticanje
samih clustera (odozdo prema gore).
Clusterski pristup trţištu omogućuje drţavi i
regiji bolje razumijevanje vlastite ekonomije i
selekcijom pojedinih clustera unaprijediti
pojedine industrije. Razvijanje clustera olakšat
će, kako drţavi tako i regiji, odgovor na
pitanje gdje smjestiti i u što uloţiti slobodne i
raspoloţive resurse, dakle već postojeće.
Razvoju malog i srednjeg gospodarstva drţava
uvelike pomaţe stvaranjem povoljnog
gospodarsko okvira kroz: pojednostavljenje
upravnih procedura, poticajna porezna
politika, jednostavnija registracija,
organiziranjem savjetovanja, treninga pruţanja
financijski i savjetodavnih usluga. TakoĎer u
tome veliku ulogu imaju i institucije –
posrednici – gospodarske i obrtničke komore i
druga udruţenje za razvoj poduzetništva.
3.2. Konkurentnost gospodarskih
subjekata u uvjetimaglobalizacije i
utjecaj clustera
Reorganizaciji i većoj fleksibilnosti velikih
gospodarskih subjekata uvelike moţe
pridonijeti udruţivanje u cluster, velikih s
malim i srednjim gospodarskim subjektima, i
na taj način, suradnjom i povezivanjem,
clusteri preuzimaju dio djelatnosti velikog
gospodarskog subjekta. Obostrana ţelja,
32
Horvat, Đ., Kovačević V.: (2004), Clusteri - put do
konkurentnosti, CERA PROM d.o.o., Zagreb, 2004 str.
25.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
62
velikih i malih, za povezivanje radi povećanja
konkurentnosti u globalnim uvjetima
poslovanja postaje razlog za traţenja načina
horizontalnog i vertikalnog povezivanja.
Poticaji izdvajanja pojedinih proizvodnih faza
velikih gospodarskih subjekata, njihovo
pretvaranje u zasebne poduzetničke projekte i
ulazak u cluster, moţe se saţeti u nekoliko
točaka od kojih su najvaţnije33
:
1. smanjenje transakcijskih troškova
2. specijalizacija
3. meĎusobno iskorištavanje fleksibilnosti i
specijalnosti
4. uporaba zajedničke infrastrukture i
učenje.
S obzirom na vizije, misije i postavljene
ciljeve velike gospodarske subjekte, poslije
organizacijskog restrukturiranja neophodno je
svesti na razumnu mjeru.
Promatrajući različite činitelje koji utječu na
konkurentnost gospodarskih subjekata unutar
clustera i na cjelokupan cluster u uvjetima
globalizacije moţemo sa sigurnošću reći da su
meĎu najznačajnijima: lokacija, inovacija,
fleksibilnost, imitacija, učenje, izobrazba i
trening, ljudski
potencijali, razvoj tehnologije, dostupnost
kapitala i kvaliteta. Ti činitelji omogućuju
pravodobno, točno, učinkovito i stalno
zadovoljavanje kupaca i svih zainteresiranih
strana za uspješno i odrţivo poslovanje
clustera.
4. TENDENCIJA RAZVOJA CLUSTERA
Pristup samostalnog razvoja, pripajanja,
ulaţenja u joint venture sve više daje prostora
clusterima. U zadnjih dvadesetak godina
stavlja se u prvi plan meĎusobna suradnja i
povezivanje radi odrţanja stabilnosti
poslovanja. Clusteri se okreću prema inovaciji
i razvojnim programima.
33
Ibidem, str. 27.
Regionalno povezanim gospodarskim
subjektima u clustere obiljeţje posebnosti daju
industrijske specifičnosti, tradicija i dinamika.
Stupanj uključivanja regionalne vlade i
njihovih institucija pa i uopće postignuti
stupnja spoznaje i prihvaćanja takovog modela
razvoja malih i srednjih gospodarskih
subjekata utječu na prepoznatljivost
društva[10]
.
Clusteri omogućuju stvaranje konkurentske
industrijske baze što ih čini katalizatorima
potrebnog industrijskog razvoja regije i
zemlje.
Razvoj clustera povezan je sa sve širom
globalizacijom svjetskog gospodarstva.
Rezultat globalizacije podrazumijeva
specifičnosti u ekonomskoj organizacije koje
proizlaze iz vlastitih mogućnosti da se nešto
proizvede podrţavajući industrije koje su
globalno konkurentne. Razvoj clustera
postavlja regiju kao središte razvoja, inovacija
i promjena.
Clusteri utječu na konkurentnost na tri
načina34
:
1. povećavaju proizvodnost kompanije
koje su utemeljene na zemljopisnoj
regiji clustera
2. vode usmjeravanje i kretanje inovacija
3. potiču stvaranje novih gospodarskih
subjekata unutar clustera.
Internacionalni napori usmjereni su prema
industrijskom i regionalnom razvoju
konkurentskih prednosti, a to
omogućujuclusteri.
Iskustva razvoja modela clustera u nekim
zemljama EU govore da je uz pomoć clustera
moguće postići konkurentsku prednost i
internacionalizaciju. Konkurentska prednost
moţe se steći iz raznih izvora, uključujući
tehnologiju, razlike u opskrbi ili diferencijaciji
proizvoda. Gospodarski subjekti se moraju
koncentrirati na te aktivnosti i svoju
34
Dostić, M.: (2002), Menadţment malih i srednjih
tvrtki, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2002.,
str. 161.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
63
sposobnost da si pribave konkurentsku
prednost stvarajući tako vrijednost koja
nadmašuje onu njihova konkurenta.
5. CILJEVI, HIPOTEZA I METODE
ISTRAŢIVANJA
Cilj istraţivanja je utvrditi mogućnosti
poboljšanja konkurentske prednosti malog
gospodarstva proizvodnje dvopeka, keksa i
srodnih proizvoda; proizvodnja trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD - 10.72)
clusterskimpristupom poslovanja i korištenja
EU poticaja.
Hipoteza rada je: Mali i srednji gospodarski
subjekti - proizvoĎači dvopeka, keksa, trajnih
pecivau Republici Hrvatskoj nedovoljno
koriste mogućnosti jačanja konkurentske
prednosti, odnosno ne
koriste prednosti povezivanja i zajedničkog
trţišnog nastupa, ne koriste model clusterskog
poslovanju. TakoĎer ne koriste mogućnosti
poticaja iz EU fondova.
U radu su korištene različite znanstvene
metode: metoda analize i sinteze, komparativna
metoda, statistička metoda, metoda
klasifikacije i deskripcije. Sekundarni izvori
istraţivanja dobiveni su iz relevantne i recentne
stručne inozemne i domaće literature,
znanstvenih i stručnih radova.
6. ISTRAŢIVANJE POKAZATELJA
POSLOVANJA
Empirijsko istraţivanje obavljeno je na
temelju preuzetih statističkih podataka HGK
za 2009. 2010. 2011. i 2012. godinu.
Istraţivanjem su obuhvaćeni MGS - mali i
VGS – veliki gospodarski subjekata
- ukupnog gospodarstva RH,
- preraĎivačke industrije (NKD - C),
- proizvodnje dvopeka, keksa i srodnih
proizvoda; proizvodnja trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD
- 10.72) u razdoblju od četiri godine
(2009. - 2012.).
Istraţivanjem gospodarstva RH i navedenih
djelatnosti utvrĎeni su slijedeći pokazatelji:
- udjeli - broja tvrtki, broja zaposlenih,
imovine, prihoda, izvoza, dobiti i
gubitka
- dinamika - indeks kretanja - broja
tvrtki, broja zaposlenih, imovine,
prihoda, izvoza, dobiti i gubitka
- dinamika - indeks kretanja - imovine,
prihoda, izvoza i investicija po
zaposlenom i
- dinamika - indeks kretanja - odnosa
imovine, prihoda, izvoza i investicija
po zaposlenom izmeĎu VGS i MGS.
6.1. Pokazatelji preraĊivaĉa trajnih
peciva, slastiĉarskih proizvoda i
kolaĉa (NKD–10.72)
Istraţivanja su napravljena za male i velike
gospodarske subjekte gospodarstva RH,
preraĎivačke industrije RH i proizvoĎača
trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD–10.72) u RH.
U rada su prikazani samo pokazatelji MGS i
VGS proizvoĎača trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača (NKD–10.72) u RH.
Kretanje udjela broja tvrtki, broja zaposlenih,
imovine, prihoda, izvoza, dobiti i gubitka
MGS i VGS u strukturi proizvodnje trajnih
peciva, slastičarskih proizvoda i kolača (NKD
– 10.72) gospodarstva RH prikazano je u
tablici 1, a dinamika istih pokazatelja
prikazana je u tablici 2.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
64
MGS u strukturi proizvodnje trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD–10.72)
u promatranom razdoblju u odnosu na baznu
2009. godinu iskazuju trend:
1. Rastu svake godine udjeli tvrtki,
zaposlenih, imovine, prihoda,
investicija,izvoza i dobiti,
2. Pada udjel gubitka 2010. i raste naredne
dvije godine.
VGS u strukturi proizvodnje trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD–
10.72)u promatranom razdoblju u odnosu na
baznu 2009. godinu iskazuju trend:
1. Rasteudio gubitka 2010. i pada naredne
dvije godine, - ukazuje na povećanje
produktivnosti,
2. Padajuudjeli tvrtki, zaposlenih, imovine,
prihoda izvoza, investicija i dobiti.
MGS u odnosu na VGS imaju obrnute
trendove promatranih pokazatelja – što je kod
jednih raslo kod drugih je padalo.
Tablica 1: Udjeli (%): broja tvrtki, zaposlenih, imovine, prihoda, izvoza, investicija, dobiti i
gubitka MGS i VGS u proizvodnji trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD – 10.72) gospodarstva RH
Veličina
gospodarskog
subjekta
MGS - Mali gospodarski subjekti VGS - Veliki gospodarski subjektu
Godina 2009 2010 2011 2012 prosjek 2009 2010 2011 2012 prosjek
Broj tvrtki 90,48 95,65 95,83 93,10 93,81 9,52 4,35 4,17 6,90 6,19
Broj zaposlenih 16,20 42,31 48,47 18,24 30,76 83,80 57,69 51,53 81,76 69,24
Imovina 9,92 40,68 46,84 12,95 27,11 90,08 59,32 53,16 87,05 72,89
Prihod 13,11 52,45 48,68 19,18 33,16 86,89 47,55 51,32 80,82 66,84
Izvoz 4,67 50,71 38,92 13,31 28,63 95,33 49,29 61,08 86,69 71,37
Investicije 13,61 59,74 87,68 59,01 54,99 86,39 40,26 12,32 40,99 45,01
Dobit 12,30 100,00 74,30 47,05 63,94 87,70 0,00 25,70 52,95 36,06
Gubitak 100,00 5,02 100,00 100,00 28,53 0,00 94,98 0,00 0,00 71,47
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
65
MGS proizvodnje trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača (NKD – 10.72)u
promatranom razdoblju u odnosu na baznu
2009. godinu iskazuju trendove dinamike -
kretanja:
1. Rastu svake godine broj tvrtki (prosjek
1,20), imovina (prosjek 2,80), prihod
(prosjek 2,72) izvoz (prosjek 6,01),
investicije (prosjek 3,89) i dobit (prosjek
6,05),
2. Promjenjiv indeks – rast 2010. i 2011. i
pad 2012. iskazuju broj zaposlenih
(prosjek 1,71), i gubitak (prosjek 3,87).
VGS proizvodnje trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača (NKD – 10.72)u
promatranom razdoblju u odnosu baznu 2009.
godinu iskazuju trendove dinamike - kretanja:
1. Promjenljiv indeks kretanja – pad 2010. i
2011. i rast 2012. iskazuju broj tvrtki
(prosjek 0,75), imovina (prosjek 0,83) i
prihod (prosjek 0,83),
2. Padaju svake godine broj zaposlenih
(prosjek 0,74),izvoz (prosjek 0,73), i
investicije (prosjek 0,50) i dobit (prosjek
0,48),
3. Bez trenda je gubitak, jer je ostvaren samo
2010. godine.
MGS i VGS u promatranom periodu iskazali
su suprotne trendove broja tvrtki, zaposlenih,
imovine, prihoda, izvoza, investicija i dobiti.
Dinamika - indeks kretanja imovine, prihoda,
izvoza i investicija po zaposlenom MGS i
VGS u proizvodnji trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača (NKD – 10.72)
gospodarstva RH prikazana je u tablici 3.
Veličina
gospodarskog
subjekta
MGS - Mali gospodarski subjekti VGS - Veliki gospodarski subjektu
Godina 2009 2010 2011 2012 prosjek 2009 2010 2011 2012 prosjek
Broj tvrtki 1,00 1,16 1,21 1,42 1,20 1,00 0,50 0,50 1,00 0,75
Broj zaposlenih 1,00 2,43 2,44 0,96 1,71 1,00 0,64 0,50 0,83 0,74
Imovina 1,00 3,77 4,94 1,47 2,80 1,00 0,61 0,62 1,09 0,83
Prihod 1,00 4,30 3,84 1,75 2,72 1,00 0,59 0,61 1,11 0,83
Izvoz 1,00 12,50 8,36 2,19 6,01 1,00 0,60 0,64 0,70 0,73
Investicije 1,00 2,27 6,65 5,65 3,89 1,00 0,24 0,15 0,62 0,50
Dobit 1,00 14,52 4,15 4,51 6,05 1,00 0,00 0,20 0,71 0,48
Gubitak 1,00 2,05 11,52 0,91 3,87 0,00 x 0,00 0,00 0!
Tablica 2:
Indeksi-dinamika kretanja: broja tvrtki, zaposlenih, imovine, prihoda, izvoza, investicija,
dobiti i gubitka MGS i VGS u proizvodnji trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD – 10.72) gospodarstva RH
Tablica 3: Indeksi-dinamika kretanja:
imovine, prihoda, izvoza i
investicija po zaposlenomMGS i
u proizvodnji trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD – 10.72) gospodarstva RH
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
66
MGS u proizvodnji trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD –
10.72) u promatranom razdoblju u odnosu na
baznu 2009. godinu iskazuju trendove
dinamike – kretanja po zaposlenom:
1. Rastu svake godine imovina (prosjek
1,64), prihod(prosjek 1,60) i izvoz(prosjek
3,52),
2. Promjenljiv indeks kretanja– pad 2010. i
rast naredne dvije godine
ostvarujuinvesticije (prosjek 2,28).
VGS u proizvodnji trajnih peciva, slastičarskih
proizvoda i kolača (NKD – 10.72) u
promatranom razdoblju - u odnosu na baznu
2009. godinu iskazuju trendove dinamike -
kretanja po zaposlenom:
1. Promjenljiv indeks kretanja – pad 2010. a
rast 2011. 2012. ostvarujuimovina
(prosjek 1,11) i prihod (prosjek 1,11), te
pad 2010. rast 2011. i pad 2012.
iskazujeizvoz (prosjek 0,99),
2. Padaju svake godine investicije (prosjek
0,67).
MGS i VGS u promatranom periodu iskazali
su različite trendove kod svih pokazatelja.
Dinamika - indeks kretanja odnosa izmeĎu
VGS i MGS imovine, prihoda, izvoza i
investicija po zaposlenom u proizvodnji
trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD – 10.72) gospodarstva RH prikazana je
u tablici 4. Prikazani podatci govore koliko
kuna VGS ostvaruju po zaposlenom u odnosu
ostvarenja jedne kune MGS po zaposlenom.
Veličina
gospodarskog
subjekta
MGS - Mali gospodarski subjekti VGS - Veliki gospodarski subjektu
Godina 2009 2010 2011 2012 prosjek 2009 2010 2011 2012 prosjek
Imovina 1,00 1,55 2,02 1,53 1,64 1,00 0,95 1,23 1,31 1,11
Prihodi 1,00 1,77 1,57 1,83 1,60 1,00 0,92 1,22 1,34 1,11
Izvoz 1,00 5,15 3,42 2,28 3,52 1,00 0,93 1,28 0,84 0,99
Investicije 1,00 0,94 2,72 5,89 2,28 1,00 0,38 0,29 0,74 0,67
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
67
Tablica4: Indeksi odnosa izmeĎu VGS i MGS u
proizvodnji trajnih peciva,
slastičarskih proizvoda i kolača (NKD
– 10.72) gospodarstva RH:imovine,
prihoda, izvoza i investicija po
zaposlenome
Dinamika kretanja odnosa po zaposlenom
izmeĎu MGS i VGS u proizvodnji trajnih
peciva, slastičarskih proizvoda i kolača (NKD
– 10.72) je slijedeća:
1. Smanjenje jaza ostvareno je kod imovine
(sa 1,76 na 1,50 kn) i izvoza (sa 3,95 na
1,53 kn),
2. Obrnuti trend jaza ostvaren je kod prihoda
(sa1,28 na0,94 kn) i investicija (sa1,23 na
0,16 kn).
6.2. Usporedba rezultata istraţivanja
Usporedba udjelastruktureMGS u proizvodnji
trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača
(NKD – 10.72) sa strukturom MGS
cjelokupnog realnog gospodarstva RH i MGS
preraĎivačke industrije (NKD - C)
gospodarstva RH pokazuje slijedeće:
1. udjeli broja tvrtki i zaposlenih su lošiji
tijekom cijelog promatranog razdoblja,
2. udio imovine je lošiji 2010. znatno lošiji
2009. i 2012. a dok je bolji 2011. od
preraĎivačke industrije i nešto lošiji od
gospodarstva RH,
3. udjeli prihoda i izvoza u MGS NKD 10.72
u odnosu na cjelokupno gospodarstvo i
preraĎivačku industriju RH su znatno
lošiji 2009. i 2012. dok su bolji 2010. i
2011. godine,
4. udjeli investicija i dobiti su znatno lošiji
2009. a u ostale tri godine osjetno su bolji
nego u gospodarstvu i
preraĎivačkoj industriji RH i
5. udio gubitka je znatno
manji 2010. dok je u ostale
promatrane tri godine znatno
veći.
Usporedba dinamike
promatranih - istih veličina kao
i kod strukture, MGS NKD
10.72 u odnosu na cjelokupno
gospodarstvo i preraĎivačku
industriju RH bila je slijedeća:
1. dinamika broja tvrtki, zaposlenih,
imovine, prihoda, izvoza, investicija i
dobiti iskazuju bolje trendove tijekom
cijelog promatranog razdoblja i
2. dinamika gubitka je višestruko veća 2011.
dok je u ostalim promatranim godinama, u
odnosu na baznu, osjetno manja od MGS
gospodarstva i preraĎivačke industrije
RH.
Dinamika imovine, prihoda, izvoza i
investicija MGS NKD 10.72 po zaposlenom u
odnosu na MGS gospodarstvo i preraĎivačku
industriju RH je snaţnija, odnosno indeksi
kretanja su znatno veći kod svih promatranih
veličina.
Indeksi odnosa VGS/MGS NKD 10.72 u
usporedbi s odnosima VGS/MGSgospodarstva
i preraĎivačke industrije RH (ostvarenje jedne
kune po zaposlenom u MGS daje X kuna u
VGS) pokazuju da su svi jazovi manji u NKD
10.72 osim u izvozu 2009. godine, odnosno
promatrani indeksi u gospodarstvu i
preraĎivačkoj industriji RH iskazuju veće
jazove nego u NKD 10.72.
Indeksi odnosa prihoda, izvoza i investicija po
zaposlenom u promatranom periodu biljeţe
obrnuti jaz, dakle jedna ostvarena kuna u MGS
Veličina gospodarskog
subjekta VGS/MGS
Godina 2009 2010 2011 2012 prosjek
Imovina 1,76 1,07 1,07 1,50 1,19
Prihodi 1,28 0,67 0,99 0,94 0,90
Izvoz 3,95 0,71 1,48 1,45 1,11
Investicije 1,23 0,49 0,13 0,16 0,36
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
68
NKD 10.72 predstavlja ostvarenje manje od
jedne kune uVGS.
Prema dobivenim podatcima HAMAG BICRO
- Sektora za financijsku podršku utvrĎeno je
da poduzeća NKD 10.72 u RH nisu tijekom
promatranog razdoblja koristila sredstva iz EU
fondova namijenjena poticaju razvoja MGS
već samo sredstva RH za tu namjenu.
7. ZAKLJUĈAK
U djelatnosti NKD – 10.72 udjeli u strukturi
gubitaka se povećavaju, dinamika investicija i
gubitaka biljeţi snaţan rast, dinamika
zaposlenosti iskazuje rast i pad u 2012. godini,
dinamika kretanja odnosa investicija
VGS/MGS po zaposlenompokazuje snaţan
trend smanjenja i prelaska u korist MGS i
dinamika kretanja odnosa izvoza VGS/MGS
po zaposlenom pokazuje nestabilnost.
Osnovom utvrĎenih pokazatelja udjela u
strukturi, dinamici, a posebno kretanja po
zaposlenom i odnosa VGS/MGS po
zaposlenom vidljivo je da trend
investicija,prihoda, izvoza, pa čak i
zaposlenosti se kreću u istom smjeru, ali
kretanje investicija je snaţnije uslijed
korištena poticajnih sredstva dobivenih od
RH.Investicije još nisu dala rezultate u
prihodima i dohotku. Naročiti problem je
ostvarenjepovećanog gubitka.
Pokazatelji dinamike promatranih veličina u
MGS NKD 10.72 koji su skokoviti – veliki
rast i potom pad ukazuju da su isti rezultat
individualnih napora pojedinih poduzeća,
odnosno nije korištena sinergija koja moţe
proizaći iz zajedničkih aktivnosti koja dovode
do jačanja konkurentske sposobnosti.
Nedvojbeno je utvrĎeno da promatrani
gospodarski subjekti ne koriste mogućnosti
jačanja konkurentske prednosti koju pruţa EU
putem projekata i fondova i da ne koriste
prednosti povezivanja i zajedničkog trţišnog
nastupa, odnosno ne koriste model
clusterskogposlovanju za jačanje
konkurentnosti što potvrĎuje postavljenu
hipotezu.
LITERATURA
1. Dostić, M.: (2002.); Memadţment
malih i srednjih tvrtki, Ekonomski
fakultet Sarajevo, Sarajevo
2. Gambiroţa-Jukić, M.: (2004.), Klasteri
- potreba ili prolazna novost,
koţa&obuća, Zagreb, broj 4-6/04,
godina 51, str. 24-26.
3. Horvat, Đ., Kovačević V.: (2004.),
Clusteri - put do konkurentnosti,
CERA PROM d.o.o., Zagreb
4. Porter, M.: (1998.), Cluster and
competitiveness, Harvard Business
Review, Vol. 76,
November/December 1998.
5. Pung, C.: (2007), Driving radical
change, McKinsey Quarterly,
November 2007.
Ostalo:
1. Gospodarska kretanja 2013. godine,
Hrvatska gospodarska komora, 2013.
2. Hrvatsko gospodarstvo 2012. godine,
Hrvatska gospodarska komora, 2013.
3. Izvješće o malim i srednjim
poduzećima u Hrvatskoj - 2013.
CEPOR, Zagreb, 2013.
4. Strategija razvoja poduzetništva u
Republici Hrvatskoj 2013.-2020.
Narodne novine broj: 136 studeni
2013., Zagreb
5. www.hamagbicro.hr (28. listopada
2014.)
6. www.minpo.hr (03. listopada 2014.)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
69
TRŢIŠNO NATJECANJE I DRŢAVNE POTPORE U REPUBLICI HRVATSKOJ, NOVOJ
ĈLANICI EUROPSKE UNIJE
Doc.dr.sc. Dalija Kuvaĉić
Sveuĉilište u Splitu, Nastavni centar Zagreb, [email protected]
Mr. Jasmin Jusufranić
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku, [email protected]
Saţetak: Tržišno natjecanje izmeĎu poduzetnika pokretačka je snaga svakog tržišnog gospodarstva. U
globalnom okruženju tržišno natjecanje donosi niže cijene, bolje proizvode, veću mogućnost izbora, inovacije,
učinkovitije poduzetnike i slično, pa za održavanje uvjeta tržišnog natjecanja moraju postojati i odreĎeni
mehanizmi koji zakonski ureĎuju njegovu zaštitu. Zato, i hrvatski Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja
predstavlja pravni temelj kojim se utvrĎuju pravila zaštite, pa njegova provedba osigurava uvjete poštene
kompeticije. Tijelo nadležno za provedbu i nadzor nad pridržavanjem tih pravila u Hrvatskoj je Agencija za
zaštitu tržišnog natjecanja, čija je zadaća da u okviru pokrenutih postupaka ispituje ponašanja na tržištu koja
imaju negativne učinke na tržišno natjecanje. Pravo tržišnog natjecanja u Hrvatskoj primjenjuje se na sve
oblike sprječavanja, ograničavanja i narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika u gotovo svim
gospodarskim sektorima. Općenito, zabranjeno je svako netržišno ponašanje što se ogleda u koncentracijama
poduzetnika koje imaju značajan negativan učinak na tržišno natjecanje. U nekim, jasno definiranim
slučajevima, ograničavajući sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane (to se nikako ne odnosi na zlouporabu
vladajućeg položaja). U ovom radu koncentrirat ćemo se na nedopuštene koncentracije poduzetnika, kartele i
druge zabranjene sporazume, zloporabe vladajućeg položaja te državne potpore, kao četiri glavna područja
ograničavanja i narušavanja tržišnog natjecanja.
Kljuĉne rijeĉi: tržišno natjecanje, mjerodavno tržište, koncentracija poduzetnika, zabranjeni sporazumi,
vladajući tržišni položaj, državne potpore.
MARKET COMPETITION AND STATESUPPORT INTHE REPUBLIC OF CROATIA,
THE NEWSTATE MEMBER OF THE EUROPEAN UNION
Abstract: Market competition between entrepreneurs is the driving force of every market economy. In a global
environment, competition brings lower prices, better products, greater choice, innovation, efficient companies
and similarly, but to maintain the conditions of competition there must be some mechanisms that regulate the
legal protection. Therefore, the Croatian law on protection of market competition provides a legal basis,
which defines security policies, and its implementation ensures conditions of fair competition. The body
responsible for the implementation and supervision on compliance with these rules in Croatia is the Agency
for protection of market competition, whose task is in the frame of investigative procedures to explore market
behavior which have negative effects on competition. Law on market competition in Croatia applies to all
forms of prevention, restriction and distortion of competition by businesses in almost all economic sectors.
Generally, it is prohibited any distortion of the market which is reflected in concentrations between
undertakings which have a significant adverse effect on competition. In certain, clearly defined cases,
restrictive agreements may be exempted from the restriction (this is not the case for abuse of dominant
position). In this paper we will concentrate on illicit concentration of entrepreneurs, cartels and other
prohibited agreements, abuse of dominant position and state support, as well as four major areas of distortion
of competition.
Keywords: market competition, the relevant market, the concentration between undertakings, prohibited
agreements, dominant market position, state support.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
70
1. UVOD
Kao što smo u Saţetku istakli, zaštita trţišnog
natjecanja u Republici Hrvatskoj regulirana je
Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja kojim se
utvrĎuju pravila zaštite, pa njegova provedba
osigurava uvjete poštene kompeticije. Tijelo
nadleţno za provedbu i nadzor nad
pridrţavanjem tih pravila je Agencija za
zaštitu trţišnog natjecanja. Zaštita trţišnog
natjecanja odnosi se na sve poduzetnike35
bez
izuzetka. Zato ih nijedan poduzetnik ne smije
zanemariti, jer u suprotnom postaje ţrtva
vlastita ponašanja i djeluje protivno Zakonu. U
ţelji da se to ne dogodi, preporučam
poduzetnicima da se upoznaju s temeljnim
odredbama Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja, kao i ulogom te djelokrugom rada
Agencije.36
Pravilna primjena propisa o
trţišnom natjecanju u izravnoj je vezi s
pravilnim utvrĎivanjem mjerodavnog trţišta, o
čemu će kasnije biti više riječi.37
Još u Sporazumu o stabilizaciji38
hrvatsko
pravo trţišnog natjecanja trebalo se primijeniti
i tumačiti u skladu s pravilima, mjerama i
načelima pravila o trţišnom natjecanju u
35
Prema članku 2 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja,
poduzetnici su trgovačka društva, trgovci pojedinci,
obrtnici i druge pravne i fizičke osobe koje obavljajući
gospodarsku djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili
prometu robe, odnosno pruţanju usluga, drţavna tijela i
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
kada izravno ili neizravno djeluju na trţištu, kao i sve
druge pravne ili fizičke osobe (udruge, sportske
organizacije, ustanove, vlasnici autorskih i sličnih prava
i ostali) koje djeluju na trţištu. 36
Olgica Spevec, predsjednica Vijeća za zaštitu trţišnog
natjecanja ( Predgovoru): O pravu trţišnog natjecanja i
Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja (kratki vodič za
poduzetnike), Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja,
Zagreb, 2006. godine; dostupno na: www.aztn.hr 37
Više vidjeti u: O pravu trţišnog natjecanja i Agenciji
za zaštitu trţišnog natjecanja (kratki vodič za
poduzetnike), Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja,
Zagreb, 2006.; dostupno na: www.aztn.hr 38
Sporazumu o stabilizaciji i pridruţivanju izmeĎu
Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih
drţava članica, potpisan u Luksemburgu 29. listopada
2001. godine, a donesen u Hrvatskom saboru 5.
prosinca 2001. godine.
Zajednici.39
Ulaskom Hrvatska u Europsku
uniju ona je postala dio jedinstvenog
unutarnjeg trţišta te je započela s izravnom
primjenom pravne stečevine Unije iz područja
zaštite trţišnog natjecanja. Naime, članstvom
u Uniji, u postupcima utvrĎivanja zabranjenih
sporazuma izmeĎu poduzetnika i zloporabe
vladajućeg poloţaja, nuţno je osigurati da se,
uz nacionalno zakonodavstvo, izravno
primjenjuje pravo Unije kada je riječ o
postupanjima poduzetnika koji imaju učinak
na trgovinu izmeĎu Hrvatske i članica Unije.
Osim u Ugovoru o funkcioniranju Europske
unije,40
na ovu se problematiku izravno
primjenjuje i odredbe dva akta Vijeća Unije
(Uredba o provedbi pravila o trţišnom
natjecanju41
i Uredba o kontroli koncentracije
izmeĎu poduzetnika.42
). Tako je hrvatska
Agencija za zaštitu trţišnog natjecanja postala
dio regulatornog sustava Unije, odnosno tijelo
koje je uz nacionalne propise nadleţno i za
primjenu europskih normi u Hrvatskoj. U
svrhu provedbe takve paralelne nadleţnosti,
Europska komisija i nacionalna tijela za zaštitu
trţišnog natjecanja članica sudjeluju u
Europskoj mreţi tijela za zaštitu trţišnog
natjecanja.
2. PRAVNI OKVIR
Na temelju mnoštva pravnih propisa Europske
unije koji se odnose na zaštitu trţišnog
natjecanja, svaka članica konstituira vlastiti
pravni okvir koji se odnosi na ravnopravan
poloţaj poduzetnika na trţištu. Zakon o zaštiti
trţišnog natjecanja,43
odnosno Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti
39
Babić, Boris: Reforma hrvatskog prava trţišnog
natjecanja - pogled odvjetnika; dostupno na www.babis-
partners. hr/reforma-hrvatskog- prava-... iz 2008.
godine 40
Pravila o zaštiti tržišnog natjecanja koja se
primjenjuju na poduzetnike nalazimo u člancima 101 do
106 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. 41
Uredba Vijeće (EZ), broj 1/2003. 42
Uredba Vijeća (EZ) broj 139/2004. 43
Narodne novine, broj 79/2009., stupio na snagu 1.
listopada 2010. godine.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
71
trţišnog natjecanja44
te Zakon o drţavnim
potporama,45
dva su temeljna hrvatska zakona
koji se odnose na zaštitu trţišnog natjecanja i
na koje ćemo se referirati u ovom radu.
1. Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja te
njegovim izmjenama i dopunama ureĎuju se
pravila i mjere zaštite trţišnog natjecanja,
ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu
trţišnog natjecanja i postupanje u provedbi
Zakona.46
Zakon se primjenjuje na sve oblike
sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja
trţišnog natjecanja od strane poduzetnika, na
teritoriju Republike Hrvatske ili izvan
njezinog teritorija, ako imaju učinak na
Republiku Hrvatsku.47
Zakon o izmjenama i
dopunama Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja
donio je novi pravni okvir zaštite trţišnog
natjecanja, što će utjecati na poslovanje
hrvatskih tvrtki i potencijalnih investitora u
Hrvatsku.
U Europskoj uniji zaštita trţišnog natjecanja
regulira se mjerodavnim odredbama Ugovora
o funkcioniranju Europske Unije i jedanaest
uredbi koje podrobnije ureĎuju posebne
aspekte trţišnog natjecanja unutar
jedinstvenog europskog trţišta. TakoĎer,
vaţne izvore prava trţišnog natjecanja čine i
sudska praksa Europske komisije i Europskog
suda, s obzirom da ta dva tijela dijele
nadleţnost u odlučivanju o predmetima
trţišnog natjecanja koji utječu na jedinstveno
europsko trţište. Iako je postojeće hrvatsko
zakonodavstvo koje ureĎuje pravo trţišnog
natjecanja već usklaĎeno s navedenim
44
Narodne novine, broj 80/2013., stupio na snagu
danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. 45
Narodne novine, broj 47/2014., stupio na snagu
osmoga dana od objave u Narodnim novinama, osim
odredbi članka 15 (Registar drţavnih potpora i potpora
male vrijednosti), stavak 1 (Ministarstvo financija vodi
registar drţavnih potpora i potpora male vrijednosti na
temelju primljenih podataka iz članka 14 Zakona) i 2
(Registar iz stavka 1 jedinstvena je elektronička baza
podataka), koje stupaju na snagu 1. siječnja 2017.
godine Inače, članak 14 (u 5 stavaka) odnosi se na
evidenciju drţavnih potpora i potpora male vrijednosti i
dostavu podataka. 46
Članak 1 Zakon o zaštiti trţišnog natjecanja. 47
Članak 2 Zakon o zaštiti trţišnog natjecanja.
pravnim okvirom, predloţene izmjene Zakona
uvest će znatne promjene.48
2. Zakonom o drţavnim potporama ureĎuju se
nadleţnosti tijela Republike Hrvatske iz
područja drţavnih potpora i potpora male
vrijednosti, politika drţavnih potpora
Republike Hrvatske, postupanja prije dodjele
drţavnih potpora, voĎenje evidencija i
izvještavanje o drţavnim potporama i
potporama male vrijednosti.49
Drţavne
potpore u Republici Hrvatskoj ureĎuju se ne
dirajući njihovo ureĎenje Ugovorom o
funkcioniranju Europske unije i uredbama
tamošnjih institucija kao područja isključive
nadleţnosti Unije.50
Osim članka 17, Zakona
se ne primjenjuje na drţavne potpore
poljoprivredi i ribarstvu kako su one odreĎene
propisima o poljoprivredi i ribarstvu.51
Inače,
članak 17 (u 5 stavaka) odnosi se na godišnje
izvješće o drţavnim potporama.
3. Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja u
Republici Hrvatskoj zaštita je povjerena
Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja koja je
osnovana odlukom Hrvatskog sabora i počela
je s radom sredinom 1997. godine. Agencija je
pravna osoba s javnim ovlastima koja
samostalno i neovisno obavlja poslove u
okviru djelokruga i nadleţnosti odreĎenih
Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja i
Zakonom o drţavnim potporama, za što
odgovara Hrvatskom saboru.52
Statutom
Agencije detaljno su definirane aktivnosti i
djelokrug rada Agencije, a u dijelu koji se
odnosi na postupak, a nije ureĎen Zakonom,
supsidijarno primjenjuje Zakon o općem
upravnom postupku.
U djelokrug rada Agencije ulaze glavna
područja sprječavanja, ograničavanja i
narušavanja trţišnog natjecanja, kao što su to
koncentracije poduzetnika, karteli i ostali
48
Čolić, Luka: Novi zakon o zaštiti trţišnog natjecanja;
dostupno na: www.wolfheiss.com/.../Client... 49
Članak 1, stavak 1 Zakona o drţavnim potporama. 50
Članak 1, stavak 2 Zakona o drţavnim potporama. 51
Članak 1, stavak 3 Zakona o drţavnim potporama. 52
Članak 26, stavak 1 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
72
zabranjeni sporazumi, zloporabe vladajućeg
poloţaja, koncentracije poduzetnika te drţavne
potpore. U voĎenju postupka te ispitivanju i
analizi trţišta koristi posebne ovlasti koje su
joj dane Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja.
Nadalje, Agencije provodi aktivnu politiku
promicanja trţišnog natjecanja koja se prije
svega sastoji od stručnih mišljenja koja izdaje
na zahtjev ministarstava i drugih drţavnih
tijela o zakonima i drugim propisima koji
mogu utjecati na trţišno natjecanje, i koje
upućuje Vladi. TakoĎer, Agencija provodi
aktivnu meĎunarodnu suradnju s ostalim
zemljama i nadleţnim tijelima, kao što su,
primjerice, Europska komisija i OECD.53
U
vezi s djelatnosti Agencije, u Zakonu nalazimo
odredbe o Postupku u nadleţnosti Agencije -
glava VII. (Primjena odredaba koje ureĎuju
postupak koji je u nadleţnosti Agencije;
Stranke u postupku; Inicijativa za pokretanje
postupka; Pokretanje postupka; Zaključak o
pokretanju postupka; Prikupljanje podataka;
Pravo uvida u spis; Obavijest o preliminarno
utvrĎenim činjenicama u postupku;
Preuzimanje obveza od strane poduzetnika;
Usmena rasprava; Privremene mjere; Rokovi
za donošenje rješenja; Akti Agencije te
Dostava i objava rješenja i ostalih akata
Agencije),54
odredbe o Upravno-kaznenim
mjerama - glava VIII. (Pojam upravno-
kaznene mjere; Upravno-kaznene mjere za
teške povrede propisa o trţišnom natjecanju;
Upravno-kaznene mjere za lakše povrede
propisa o trţišnom natjecanju; Upravno-
kaznene mjere za ostale povrede propisa o
trţišnom natjecanju; Kriteriji za izricanje
upravno-kaznene mjere te OsloboĎenje ili
umanjenje upravno-kaznene mjere),55
odredbe
o Suradnji Agencije s drugim tijelima i o
sudskoj zaštiti - glava IX. (Suradnja Agencije
s pravosudnim i drugim tijelima te Sudska
zaštita)56
te odredbe o Izvršenju upravno-
kaznene mjere o zastari i troškovima postupka
53
O pravu trţišnog natjecanja i Agenciji za zaštitu
trţišnog natjecanja (kratki vodič za poduzetnike),
Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja, Zagreb, 2006.;
dostupno na: www.aztn.hr 54
Članak 35 do 59 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 55
Članak 60 do 65 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 56
Članak 66 do 69 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja.
- glava X. (Postupak izvršenja upravno-
kaznene mjere; Zastara; Zastara izvršenja
upravno-kaznene mjere te Troškovi
postupka).57
3. KONCENTRACIJA PODUZETNIKA
Poduzetnici se obično udruţuju radi
zajedničke nabave ili distribucije robe te radi
unapreĎenja poslovanja. Koncentracija donosi
korist i potrošačima, trţišnom natjecanju i
cijelom gospodarstvu (primjerice, bolje
iskorištavanje proizvodnih, trgovačkih i drugih
izvora, veća fleksibilnost i niţe cijena, popusti
na cijene, veća kvaliteta i veći izbor
proizvoda). MeĎutim, koncentracija ima i
negativan učinak na trţišno natjecanje, što se
ogleda u manjem broju trţišnih takmaca (veća
trţišna snaga sudionika koncentracije),
slabijem trţišnom natjecanju (stvaranje ili
jačanje vladajućeg poloţaja), mogućnosti
koluzije (dogovor o cijenama ili dogovor o
podjeli trţišta), smanjivanju koristi za
potrošače (rast cijena, pad kvalitete, izostanak
ulaganja u inovacije, smanjena mogućnost
izbora), zaprekama ulasku na trţište novih
sudionika i slično.58
Do koncentracije poduzetnika dolazi
promjenom kontrole nad poduzetnikom na
trajnoj osnovi koja se stječe pripajanjem ili
spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika
ili dijelova tih poduzetnik te stjecanjem
izravne ili neizravne kontrole ili
prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više
poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih
poduzetnika ili dijelom, odnosno dijelovima
drugih poduzetnika i to stjecanjem većine
dionica ili udjela, ili stjecanjem većine prava
glasa, ili na drugi način u skladu s odredbama
Zakona.59
Osim toga, poduzetnikom pod
57
Članak 70 do 73 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 58
Zaštita trţišnog natjecanja i drţavne potpore, mini
vodič za poslovnu zajednicu, MINIPO, HAMAG-
BIRCO, HGK, HOK, HUP, HSZ; Ovaj projekt
sufinancira Europski fond za regionalni razvoj;
dostupno na: www.azth.hr/.../
minivodic_za_poslovnu_zajednicu.pdf 59
Članak 15, stavak 1 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
73
kontrolom drugog poduzetnika smatra se
poduzetnik u kojem drugi poduzetnik ima
pravo na postavljanje više od polovice članova
uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg
tijela za upravljanje te voĎenje poslova, ili pak
na drugi način ima pravo na upravljanje
poslovanjem poduzetnika.60
Stjecanje kontrole ostvaruje se prijenosom
prava kojima jedan ili više poduzetnika,
pojedinačno ili zajednički, stječe mogućnost
ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad
jednim ili više poduzetnika na trajnijoj osnovi.
Koncentracija nastaje i kada se dva
poduzetnika ugovorno udruţuju u nekom
zajedničkom poslovnom pothvatu (tzv. joint
venture), pri čemu ostaju neovisni pravni
subjekti, a udruţuju se samo na poslu u kojem
imaju zajednički cilj i interes i koji
kontroliraju obje strane. Vlada Republike
Hrvatske, na prijedlog Agencije, utvrdit će
način prijave i kriterije za ocjenu
koncentracije.61
Koncentracijom poduzetnika
ne smatra se:
■ Kada kreditne ili druge financijske
institucije, fondovi ili društva za osiguranje
u svom redovitom poslovanju privremeno,
ali ne dulje od 12 mjeseci, stječu ili drţe
dionice ili udjele s isključivom namjerom
njihove daljnje prodaje, a ne korištenja
prava od dionica ili udjela;
■ Stjecanje dionica ili udjela koje je
posljedica internog restrukturiranja
poduzetnika povezanih zajedničkom
kontrolom (pripajanje, spajanje, prijenos
vlasništva i slično); te
■ Kada je kontrola nad poduzetnikom
prenesena na stečajnog upravitelja ili
likvidatora sukladno odredbama Stečajnog
zakona i Zakona o trgovačkim društvima.
Dakle, poduzetnik moţe rasti ne samo
povećanjem obujma i prodaje svojih proizvoda
na hrvatskom trţištu, već i udruţivanjem
snaga s drugim poduzetnikom ili
60
Članak 4, stavak 1 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 61
Članak 15, stavci 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja.
poduzetnicima. Koncentracija moţe nastati
spajanjem dvaju ili više poduzetnika tako da
oni nastave poslovati pod imenom jednog od
njih, ili tako da osnuju novo društvo.
MeĎutim, problem se moţe pojaviti kada
pripajanje ili spajanje te stjecanje kontrole ili
prevladavajućeg utjecaja poduzetnika(koji je
prethodno samostalno funkcionirao), za
posljedicu ima dugoročno remećenje trţišnog
natjecanja na hrvatskom trţištu.
Sukladno rečenom, zabranjene su
koncentracije kojima se moţe značajno
utjecati na sprječavanje, ograničavanje ili
narušavanje trţišnog natjecanja, osobito ako je
to posljedica jačanja postojećeg ili stvaranja
novog vladajućeg poloţaja jednog ili više
sudionika koncentracije, pojedinačno ili
skupno, osim u slučaju ako sudionici dokaţu
da će ta koncentracija dovesti do jačanja
trţišnog natjecanja koje će biti značajnije od
negativnih učinaka stvaranja ili jačanja
njihovoga vladajućeg poloţaja. Radi ocjene
dopuštenosti koncentracije njezini sudionici
obvezni su Agenciji prijaviti svaku takvu
namjeru ako su kumulativno ostvareni sljedeći
uvjeti:62
■ Ukupan godišnji konsolidirani prihod svih
sudionika ostvaren prodajom robe i/ili
usluga na svjetskom trţištu, iznosi
najmanje milijardu kuna sukladno
izvješćima za prethodnu financijsku
godinu, ako najmanje jedan sudionik
koncentracije ima sjedište i/ili podruţnicu u
Hrvatskoj; te
■ Ukupan prihod svakog od najmanje dva
sudionika koncentracije, u Hrvatskoj, iznosi
najmanje stotinu milijuna kuna prema
financijskim izvještajima u godini koja je
prethodila koncentraciji.
U slučaju kada jedan poduzetnik stječe
kontrolu ili prevladavajući utjecaj nad cijelim
ili dijelom drugog poduzetnika, prijavu
Agenciji podnosi poduzetnik koji stječe
kontrolu, a u svim drugim slučajevima svi su
sudionici obveznici podnošenja jedne prijave,
62
Članak 17 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
74
sukladno njihovom zajedničkom dogovoru.
Prijava se podnosi nakon zaključenja ugovora
kojim se stječe kontrola ili prevladavajući
utjecaj, odnosno nakon objave javne ponude, a
prije provedbe koncentracije.63
TakoĎer,
Zakonom su precizira sadrţaj prijave namjere
provedbe koncentracije, postupak ocjene
dopuštenosti koncentracije, potvrda o
dopuštenosti koncentracije i rješenje o ocjeni
koncentracije, ukidanje i izmjena rješenja o
koncentraciji te mjere nakon provedbe
nedopuštene koncentracije.64
4. ZABRANJENI SPORAZUMI
Horizontalne sporazume65
kojima se izravni
takmaci na trţištu dogovaraju o cijeni
proizvoda nazivamo kartelima, a njihov je cilj
dogovor o cijenama, podjeli trţišta, ili pak
ograničavanju proizvodnje.66
Naţalost, danas
smo svjedoci da se kartelno ponašanje u
svijetu proširilo na sve djelatnosti, od
proizvodnje grafitnih elektroda i vitamina, do
bankarstva i trgovine umjetninama.67
Takvo
sporazumijevanje trţišnih takmaca o cijeni
63
Članak 19 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 64
Članci 20 do 24 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 65
U pravu trţišnog natjecanja pojam je sporazuma na
neki je način širi od pojma ugovora kao pojma
graĎanskog prava. Tako, sporazumi koji za cilj imaju
odreĎeno ograničavanje trţišnog natjecanja, mogu biti u
obliku formalnog, pisanog ugovora ili pojedinih odredbi
ugovora izmeĎu dvaju ili više neovisnih poduzetnika, to
mogu biti ne samo izričiti, već i prešutni sporazumi o
usklaĎenom djelovanju poduzetnika na nekom trţištu. U
tom kontekstu, sporazumom poduzetnika smatraju se
odluke njihovih udruţenja. 66
O pravu trţišnog natjecanja i Agenciji za zaštitu
trţišnog natjecanja (kratki vodič za poduzetnike),
Agenciji za zaštitu trţišnog natjecanja, Zagreb, 2006.;
dostupno na: www.aztn.hr 67
Stoga, imajući na umu izuzetno negativne učinke
kartelnih sporazuma na trţišno natjecanje i interese
kupaca, tijela za zaštitu trţišnog natjecanja u Uniji i
SAD-u usredotočila su se upravo na suzbijanje stvaranja
novih i razbijanje postojećih kartela (danas mediji
govore o novom valu udara na kartele). TakoĎer,
hrvatske Agencije za zaštitu trţišnog natjecanja
usmjerena je na otkrivanje, razbijanje i sprječavanje
stvaranja novih kartela, a novi Zakon o zaštiti trţišnog
natjecanja Agenciji je dao nove, učinkovite alate za
borbu protiv kartela.
proizvoda ili usluge izravno i bez iznimke
ukida trţišno natjecanje na trţištu na koje se
sporazum odnosi. Na taj način izravno su
zakinuti kupci, odnosno potrošači, jer gube
mogućnost izbora izmeĎu proizvoda različitih
proizvoĎača prema cijeni koja im najviše
odgovara ili koju, s obzirom na svoju kupovnu
moć, mogu platiti. Dogovor o cijenama ima
negativan učinak i na poduzetnike koji nisu
članovi kartela koji će se teško nositi s takvom
nelojalnom konkurencijom, jer svaki njihov
pokušaj prodaje po niţoj cijeni kartel će
kazniti daljnjim sniţavanjem cijena koje oni
neće moći pratiti na dugi rok. Stoga, kartel
izravno eliminira trţišno uspješne poduzetnike
koji nisu njegovi članovi.
Načelno, članovi kartela cijenu utvrĎuju prema
troškovima svog najneučinkovitijeg člana, pa
kartel ima za posljedicu i generiranje
neučinkovitosti samih članova koji bi zbog
svoje neučinkovitosti u normalnom
kompetitivnom okruţenju nestali s trţišta, što
izravno financiraju kupci, ali i članovi kartela
koji se odriču dijela dobiti koju bi mogli
ostvariti zato što su sposobni prodavati više i
kvalitetnije i time povećati svoj trţišni udjel i
prihod. TakoĎer, dogovor o cijeni sudionike
ničim ne potiče na smanjenje troškove
proizvodnje ili distribucije, na unaprjeĎenje
postojećih ili uvoĎenje novih inovativnih
proizvoda. Stoga, u slučaju promjena trţišnih
uvjeta koje rezultiraju pristupanjem novih,
agresivnih i financijski jakih konkurenata,
članovima se kartela moţe dogoditi da više
nemaju konkurentne proizvode, znanje i
iskustvo potrebno za trţišno natjecanje.68
To
se pokazalo izvjesnim ulaskom Hrvatske u
Uniju, odnosno otvaranjem hrvatskog trţišta
novim takmacima velike trţišne i
68
Slične učinke ima i dogovor poduzetnika o podjeli
trţišta. Ta podjela moţe biti podjela trţišta u
zemljopisnom smislu ili prema kupcima ili skupinama
kupaca. Slikovito rečeno, takva podjela se moţe opisati
kao "ja neću prodavati na tvom području i tvojim
kupcima, ako ti nećeš prodavati na mojem području i
mojim kupcima".
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
75
financijskesnage, s razvijenim novim
tehnologijama i posebnim znanjima.69
Prema Zakonu, zabranjeni su svi sporazumi
izmeĎu dva ili više neovisnih poduzetnika,
odluke udruţenja poduzetnika i usklaĎeno
djelovanje poduzetnika što dovodi do
narušavanja odnosa slobodne konkurencije s
ciljem narušavanje trţišnog natjecanja na
mjerodavnom trţištu. UtvrĎivanje
mjerodavnog trţišta prvi je korak u
konkretnom postupku ocjene povrede odredbi
Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja.
Mjerodavno se trţište definira kao trţište
odreĎene robe ili usluga koje su predmet
obavljanja djelatnosti poduzetnika na
odreĎenom zemljopisnom području.70
U
proizvodnom smislu obuhvaća sve robe ili
usluge za koje potrošači drţe da su meĎusobno
zamjenjive s obzirom na njihove bitne
značajke, cijenu ili način uporabe, a u
zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno
područje na kojem poduzetnici sudjeluju u
ponudi ili nabavi robe i/ili usluga.
Zabranjeni su sporazumi osobito ugovori,
pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani
dogovori poduzetnika te praksa koja je
posljedica takvih dogovora, odluke
poduzetnika ili udruţenja poduzetnika, opći
uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji
jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično,
neovisno o tome jesu li takvi sporazumi
sklopljeni izmeĎu poduzetnika koji djeluju na
istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije
(horizontalni sporazumi) ili izmeĎu
poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini
proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni
sporazumi).
Osobito su zabranjeni sporazumi kojima se
izravno ili neizravno nameću kupovne ili
prodajne cijene, odnosno drugi trgovinskih
uvjeta, ograničava ili nadzire proizvodnja,
trţište, tehnološki razvoj ili ulaganje na štetu
69
Više vidjeti u: Cerovac, Mladen: Zabrana sporazuma
o cijenama u pravu trţišnog natjecanja; dostupno na:
www. agenti.hr/.../novi-zakon-o-zaštiti-trzisno... 70
Članak 7 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja.
potrošača, dijele trţišta ili izvori nabave,
primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne
poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se
dovodi u nepovoljniji poloţaj u odnosu na
konkurente te uvjetuje sklapanje ugovora
prihvaćanjem od drugih ugovornih strana
dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili
običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom
tih ugovora.71
Stoga, Agencija za zaštitu trţišnog natjecanja
utvrĎuje postojanje zabranjenog sporazuma,
sudionike tog sporazuma, vrstu sporazuma,
robe i/ili usluge na koje sporazum ima ili moţe
imati učinak, zemljopisno područje na kojem
sporazum ima učinak, trajanje sporazuma, cilj
sporazuma i način provoĎenja sporazuma,
odreĎuje mjere, uvjete i rokove za otklanjanje
štetnih učinaka zabranjenog sporazuma te
izriče upravno-kaznenu mjeru sukladno
odredbama ovoga Zakona.
Odredbe Zakone ne primjenjuju se na tzv.
sporazume male vrijednosti,72
odnosno one u
kojima je zajednički trţišni udjel sudionika
sporazuma i poduzetnika pod njihovom
kontrolom neznatan, ali pod uvjetom da ne
sadrţe odredbe koje se drţe teškim
ograničenjima trţišnog natjecanja. TakoĎer,
odreĎeni se sporazumi neće drţati
zabranjenim, odnosno izuzet će se od opće
zabrane ako kumulativno, za vrijeme njihova
trajanja, ispunjavaju sljedeća četiri uvjeta: ako
pridonose unapreĎenju proizvodnje ili
distribucije robe i/ili usluga ili promicanju
tehnološkog ili gospodarskog razvoja, ako
potrošačima pruţaju razmjernu korist, ako
poduzetnicima ne nameću ograničenja koja
nisu neophodna za postizanje ciljeva te ako ne
omogućuju isključivanje većeg dijela
konkurencije s trţišta.73
Propisima o skupnom izuzeću utvrĎuju se
uvjeti koje pojedini sporazumi moraju ispuniti
71
PrilagoĎeno prema članku 8 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 72
Članak 11, stavak 2 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 73
Članak 8, stavak 3 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
76
kako bi bili izuzeti od opće zabrane.74
Za ove
kategorije sporazuma Vlada, na prijedlog
Agencije, utvrĎuje uvjete koje sporazumi
moraju sadrţavati te ograničenja ili uvjete koja
ne smiju sadrţavati. Sporazumi koji
ispunjavaju uvjete iz navedenih propisa,
sudionici ne podnose Agenciji na ocjenu.75
Skupnim su izuzećem obuhvaćeni vertikalni
sporazumi (sporazumi izmeĎu poduzetnika
koji nisu na istoj razini proizvodnje, odnosno
distribucije, a osobito sporazumi o isključivoj
kupnji i distribuciji, selektivnoj distribuciji i
franchisingu), horizontalni sporazumi
(sporazumi izmeĎu poduzetnika koji nisu na
istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije,
a osobito sporazumi o istraţivanju i razvoju te
o specijalizaciji), sporazume o prijenosu
tehnologije, o distribuciji i servisiranju
motornih vozila, o osiguranju te sporazume u
sektoru prometa.
Agencija moţe pokrenuti postupak za ocjenu
pojedinog sporazuma koji ispunjava uvjete za
skupno izuzeće kada učinci tog sporazuma,
samostalno ili kumulativno sa sličnim
sporazumima na mjerodavnom trţištu, ne
ispunjavaju uvjete iz Zakona.76
Ako se u
postupku ocjene pojedinog sporazuma utvrdi
da sporazum ima učinke koji su u suprotnosti s
uvjetima propisanim Zakonom, Agencija će
rješenjem ukinuti skupno izuzeće za taj
sporazum.
5. ZABRANA ZLOPORABE
VLADAJUĆEG POLOŢAJA
Poduzetnik ima vladajući poloţaj ako se zbog
svoje trţišne snage na mjerodavnom trţištu
moţe ponašati neovisno od svojih stvarnih ili
mogućih konkurenata, potrošača, kupaca ili
dobavljača. Poduzetnik čiji trţišni udjel na
mjerodavnom trţištu iznosi više od 40% moţe
biti u vladajućem poloţaju te time sprječavati
učinkovito trţišno natjecanje. Zakon propisuje
74
Članak 8, stavak 1 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 75
Članak 10, stavak 2 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 76
Članak 8, stavak 3 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja.
da dva ili više pravno neovisna poduzetnika
mogu biti u zajedničkom vladajućem poloţaju
ako u odnosu na svoje konkurente, dobavljače
ili potrošače na odreĎenom trţištu nastupaju ili
djeluju zajednički (veličina trţišnog udjela,
kao indicija zajedničkog vladajućeg poloţaja,
nije propisana).77
Iako je velik trţišni udjel često mjerodavan
kriterij za utvrĎivanje vladajućeg poloţaja
poduzetnika, on nikako ne predstavlja i jedini
kriterij za njegovo utvrĎivanje. UtvrĎivanje
vladajućeg poloţaja moguće je i procjenom
zapreka pristupa drugih poduzetnika
mjerodavnom trţištu. Vladajući poloţaj sam
po sebi nije zabranjen, ali poduzetnik u
vladajućem poloţaju ima posebnu
odgovornost za postupanje prema drugim
sudionicima na trţištu. Ni hrvatsko pravo
trţišnog natjecanja ne zabranjuje vladajući
poloţaj, ali propisuje ograničenja poduzetniku
koji se u tom poloţaju nalazi. Kao što
rekosmo, poduzetnik je u vladajućem poloţaju
ako se zbog svoje trţišne snage78
moţe
ponašati na mjerodavnom trţištu u značajnoj
mjeri neovisno o svojim stvarnim ili mogućim
konkurentima, potrošačima, kupcima ili
dobavljačima.
Prema Zakonu, poduzetnik je u vladajućem
poloţaju ako nema značajnih konkurenata na
mjerodavnom trţištu i/ili ima značajnu trţišnu
snagu na tom trţištu u odnosu na stvarne ili
moguće konkurente, a osobito s obzirom na
trţišni udjel i poloţaj te vrijeme kroz koje ga
ostvaruje, i/ili financijsku snagu, i/ili prednosti
u pristupu izvorima nabave ili trţištu, i/ili
povezanost s drugim poduzetnicima, i/ili
pravne ili činjenične zapreke pristupa drugih
poduzetnika trţištu, i/ili sposobnost nametanja
trţišnih uvjeta s obzirom na njegovu ponudu
ili potraţnju, i/ili sposobnost isključivanja
77
Članak 12, stavci 1 do 3 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 78
Trţišna je snaga sposobnost poduzetnika da utječe na
cijene, proizvodnju, inovacije, asortiman i kvalitetu
robe ili usluga te na trţišno natjecanje tijekom duljeg
razdoblja.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
77
konkurenata s trţišta usmjeravanjem na druge
poduzetnike.79
Zabranjena je svaka zloporaba vladajućeg
poloţaja poduzetnika na trţištu, jer je to
netrţišno ponašanje, odnosno djelovanje kojim
poduzetnik odnosno poduzetnici u vladajućem
poloţaju zajednički nastoje taj poloţaj zadrţati
ili ojačati primjenom nedopuštenih sredstava,
iskorištavanjem tog poloţaja, isključivanjem
ostalih poduzetnika i posljedično, smanjenjem
trţišnog natjecanja na predmetnom trţištu.
Inače, najčešći su oblici zlouporabe vladajućeg
poloţaja:80
■ Pretjerane cijene: Primjeri kada cijene
poduzetniku omogućuju veću stopu povrata
nego što bi to bilo moguće na
konkurentnom trţištu;
■ Predatorske cijene: Primjeri kada cijene
poduzetniku kratkoročno donose gubitke,
kako bi se omogućila eliminacija
konkurenta s ciljem da se dugoročno
omoguće više (visoke) cijene;
■ Diskriminacija putem cijena: Primjeri
kada poduzetnik naplaćuje različite cijene
različitim kupcima za isti proizvod ili
različitim kupcima iste cijene unatoč
različitim troškovima nabave;
■ Vezanje proizvoda: Primjeri kada
dobavljač uvjetuje kupcu da svu potraţnju
ili dio potraţnje za drugim (tzv. vezanim)
proizvodom nabavlja od istog dobavljača
(prvog proizvoda); te
■ Odbijanje opskrbe: Primjeri kada
poduzetnik odbija opskrbu proizvodom ili
onemogućuje pristup tzv. ključnoj
infrastrukturi.
U slučaju zloporabe vladajućeg poloţaja
Agencija za zaštitu trţišnog natjecanja ima niz
ovlasti kojima je cilj spriječiti daljnju
79
Članak 12, stavak 1 Zakona o zaštiti trţišnog
natjecanja. 80
Zaštita trţišnog natjecanja i drţavne potpore, mini
vodič za poslovnu zajednicu, MINIPO, HAMAG-
BIRCO, HGK, HOK, HUP, HSZ; Ovaj projekt
sufinancira Europski fond za regionalni razvoj;
dostupno na: www.azth.hr/.../
minivodic_za_poslovnu_zajednicu.pdf
zloporabu i sankcionirati počinitelje te
poništiti učinke počinjenih djela. Kod
primjene propisa o trţišnom natjecanju bitno
je utvrĎenje da je djelovanje poduzetnika na
trţištu rezultiralo zloporabom vladajućeg
poloţaja i ograničenjem slobodnog trţišnog
natjecanja. Agencija donosi rješenje o
zlouporabi vladajućeg poloţaja kojim utvrĎuje
postojanje vladajućeg poloţaja i postupanje
poduzetnika kojim se taj poloţaj zlorabi,
odnosno narušava trţišno natjecanje te trajanje
takvoga postupanja, zabranjuje svako daljnje
postupanje poduzetnika koji zlorabe vladajući
poloţaj, odreĎuje mjere, uvjete i rokove za
otklanjanje štetnih učinaka takvoga postupanja
te izriče upravno-kaznenu mjeru sukladno
odredbama Zakona.81
6. DRŢAVNE POTPORE
Prema hrvatskom Zakonu o drţavnim
potporama,82
drţavna je potpora stvarni i
potencijalni rashod ili umanjeni prihod drţave
dodijeljen od davatelja drţavne potpore u bilo
kojem obliku koji narušava ili prijeti
narušavanjem trţišnog natjecanja stavljajući u
povoljniji poloţaj odreĎenog poduzetnika ili
proizvodnju odreĎene robe i/ili usluge utoliko
što utječe na trgovinu izmeĎu drţava članica
Europske unije, u skladu s Ugovorom o
funkcioniranju Europske Unije.83
Potporama u
obliku izravnih subvencija, subvencija kamata,
poreznih osloboĎenja i izuzeća, otpisa dugova,
zajmova pod povoljnijim uvjetima (niţe
kamatne stope) od trţišnih, drţavnih jamstva,
ulaganja u temeljni kapital poduzetnika
pretvaranjem dugovanja i slično daje se
izravna prednost poduzetnicima na trţištu.
MeĎutim, postoje i potpore koje su manje
očite, ali takoĎer osiguravaju selektivnu
ekonomsku prednost poduzetniku ili skupini
poduzetnika u odnosu na ostale izravne
konkurente na trţištu, i to kada poduzetnik
kupuje, iznajmljuje ili koncesionira zemljište u
81
Članak 14 Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja. 82
Članak 2 Zakona o drţavnim potporama. 83
Članak 107 Ugovora o funkcioniranju Europske
Unije.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
78
drţavnom vlasništvu po povoljnijoj cijeni od
trţišne, kada poduzetnik prodaje zemljište
drţavi po cijeni znatno većoj od trţišne, kada
se poduzetniku omogućava pristupa javnoj
infrastrukturi bez plaćanja naknade, kada
drţava rizičnim kapitala dokapitalizira
poduzetnika pod povoljnijim uvjetima od
privatnog investitora.
Zapravo, drţavna je potpora oblik pomoći
drţave ili nekog drugog javnog tijela pod
njezinom kontrolom odreĎenom poduzetniku,
sektoru ili regiji na diskrecijskoj osnovi, s
mogućim učinkom na narušavanje trţišnog
natjecanja. U zakonodavstvu Unije i Hrvatske
ne postoji jednostavna i jednoznačna definicija
drţavnih potpora te u svakom slučaju valja
ocijeniti je li riječ o drţavnoj potpori. Ipak,
postoje jedinstveni kriteriji koji su prvi korak
u svakoj ocjeni i odgovoru na pitanje
predstavljaju li odreĎena sredstva drţavnu
potporu ili ne. Drţavnom se potporom
smatraju ona sredstva i mjere koje ispunjavaju
sljedeća četiri uvjeta:84
1. Mora biti riječ o sredstvima iz drţavnog
proračuna (uključujući i proračune na
lokalnoj i regionalnoj razini, drţavne
fondove ili banke, odnosno sve institucije
koje je odredila ili osnovala drţava),
uključujući i umanjeni prihod drţavnog
proračuna kao, primjerice, oslobaĎanje
poduzetnika od uplate poreza i doprinosa;
2. Tim sredstvima poduzetnik ostvaruje
ekonomsku prednost koju ne bi mogao
ostvariti svojim redovitim poslovanjem,
odnosno dodijeljena su mu sredstva ispod
uobičajenih trţišnih uvjeta;
3. Ta mjera mora biti selektivna, jer su to
sredstva koja su dodijeljena odreĎenom
poduzetniku ili poduzetnicima, regijama ili
pojedinim gospodarskim sektorima, ili
davatelj potpore koristi svoje diskrecijsko
pravo; te
4. Mora postojati stvarni ili potencijalni
učinak narušavanja trţišnog natjecanja i
trgovine izmeĎu Hrvatske i članica Unije.
84
Članak 107, stavak 1 Ugovora o funkcioniranju
Europske unije.
Ako pojedina potporna mjera kumulativno ne
ispunjava sva četiri gore navedena kriterija,
nije riječ o drţavnoj potpori. Opće mjere koje
se odnose na sve poduzetnike i sektore,
primjerice, smanjenje ili povećanje poreza za
sve, ne smatraju se drţavnom potporom i stoga
nisu zabranjene. To su, primjerice: pomoć
kućanstvima i invalidnim osobama, potpore
tijelima javnih djelatnosti koja nema
ekonomski karakter, opće mjere namijenjene
svim poduzetnicima i svim sektorima, potpore
za infrastrukturne projekte opće namjene,
potpore koja udovoljavaju testu ulaganja po
trţišnim uvjetima te potpore namijenjene za
obranu i javne radove.85
Kontrola drţavnih potpora u funkciji je zaštite
trţišnog natjecanja i osiguranja istih uvjeta
poslovanja i mogućnosti uspjeha te povećanja
konkurentnosti poduzetnika, kao i privlačenja i
poticanja domaćih i stranih investitora.
Usmjeravanje drţavnih potpora na financiranje
tzv. horizontalnih ciljeva86
i dostupnost
potpora većem krugu poduzetnika (primjerice,
za istraţivanje i razvoj, zaštitu okoliša,
zapošljavanje, regionalni razvitak i slično)
pridonosi ekonomskom i regionalnom razvoju
i jačanju konkurentnosti strateških djelatnosti.
Suprotno, dodjela drţavnih potpora odabranim
poduzetnicima, osobito onima u poteškoćama,
temeljem pojedinačnih odobrenja Europske
komisije, a uz primjenu pravila o sanaciji i
restrukturiranju, trebala bi biti izuzetak zbog
obnavljanja dugoročne odrţivosti poduzetnika
na trţištu. Politika drţavnih potpora Unije
saţeta je u sintagmi manje i kvalitetnije Bolje
usmjerene potpore, s naglaskom na mogućnost
trţišnog uspjeha, pri čemu su, primjerice,
usluge od općeg gospodarskog interesa,
ulaganje u istraţivanje i razvoj, informacijsku
tehnologiju kao i sustavna briga za regionalni
85
Zaštita trţišnog natjecanja i drţavne potpore, mini
vodič za poslovnu zajednicu, MINIPO, HAMAG-
BIRCO, HGK, HOK, HUP, HSZ; Ovaj projekt
sufinancira Europski fond za regionalni razvoj;
dostupno na: www.azth.hr/.../
minivodic_za_poslovnu_zajednicu.pdf 86
Glede tzv. horizontalnih ciljeva, odnosno potpora,
Europska je komisija usvojila tzv. horizontalna pravila
koja se mogu odnositi na sve poduzetnike i gospodarske
sektore.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
79
razvoj vaţna pitanja za ekonomsku budućnost
zajedničkog trţišta Unije.87
Za pojedine
sektore Europska je komisija donijela pravila o
uvjetima koje moraju ispuniti radi
usklaĎenosti s odredbama Ugovora,88
pri čemu
su najvaţnije potpore za sektor čelika,
kopneni, pomorski i zračni promet te
brodogradnju. Regionalne potpore dodjeljuju
se kao poticaj razvoju prostornih jedinica za
statistiku druge razine s BDP-om po
stanovniku, mjeren kupovnom moći, niţim od
75% prosjeka Unije (dodjelu regionalnih
potpora odobrava komisije). Horizontalne
drţavne potpore manje narušavaju trţišno
natjecanje od sektorskih, jer su to obično
potpore za istraţivanje i razvoj i inovacije, za
zaštitu okoliša, za male i srednje poduzetnike,
za zapošljavanje, za kulturu i očuvanje baštine
te za sanaciju i restrukturiranje Iako se
primjenjuju na sve poduzetnike i sektore
potpore ipak mogu uzrokovati značajno
narušavanje trţišnog natjecanja). Osim
navedenih regionalnih, sektorskih i
horizontalnih potpora, Zakonom su utvrĎena
izuzeća od opće zabrane drţavnih potpora, pa
bi se zaključno moglo reći da su dopuštene
potpore:89
■ Za ublaţavanje ili otklanjanje šteta od
prirodnih nepogoda, izvanrednih ili ratnih
okolnosti;
■ Za poticanje gospodarskog razvoja
područja s neuobičajeno niskim ţivotnim
standardom ili velikom nezaposlenošću;
■ Za provedbu meĎunarodnih projekata ili
otklanjanje ozbiljnih poteškoća u
gospodarstvu;
■ Za poticanje odreĎenih gospodarskih
djelatnosti ili odreĎenih gospodarskih
područja; te
■ Za pravne i fizičke osobe kojima je na
temelju posebnih propisa povjereno
87
Zakonodavni okvir za Hrvatsku čine Zakon o
drţavnim potporama (Narodne novine, broj 47/2014, ali
prije svega članci 107 do 109 Ugovora o funkcioniranju
Europske Unije i čitava pravna stečevina Unije. 88
Članka 107 Ugovora o funkcioniranju Europske
unije. 89
Članak 107, stavci 2 i 3 Ugovora o funkcioniranju
Europske unije.
obavljanje sluţbe od općeg gospodarskog
interesa ili utvrĎeno isključivo pravo
obavljanja odreĎene djelatnosti, a bez kojih
ne bi mogle obavljati povjerene zadaće, uz
uvjet da su potpore isključivo naknada za
to.
Sve potpore Ministarstvo financija mora
prijaviti Europskoj komisiji, od čega su
izuzete drţavne potpore koje prije dodjele nije
potrebno prijaviti Europskoj komisiji,
sukladno vaţećim propisima Komisije
donesenim na temelju Ugovoru.90
S druge
strane, potpore male vrijednosti su potpore
ureĎena vaţećom uredbom Europske unije, a
koje zbog svog iznosa (do 200.000 €, tijekom
bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine) ne
narušavaju ili ne prijete narušavanjem trţišnog
natjecanja i ne utječe na trgovinu izmeĎu
drţava članica Unije izuzimaju se od obveze
prijave,91
sukladno Ugovoru,92
odnosno
Uredbi Komisije.93
Potpore male vrijednosti ne
mogu se dodijeliti za djelatnosti usmjerene
izvozu prema trećim zemljama ili članicama
Unije, ne mogu biti uvjetovane korištenjem
domaćih u odnosu na uvezne proizvode, za
nabavu vozila cestovnog prijevoza tereta
poduzetnicima koji prijevoz obavljaju uz
naplatu te kao potpora poduzetnicima u
poteškoćama. Inače, u hrvatskom se Zakonu
potanko govori o Postupanju prije dodjele
drţavnih potpora - glava IV. (Drţavne potpore
za koje postoji obveza prijave Europskoj
komisiji94
, Drţavne potpore izuzete od obveze
prijave Europskoj komisiji95
, Dodjela potpora
male vrijednosti96
, Postupanje u odnosu na
zahtjeve i odluke Europske komisije97
, Objava
90
Članak 108 Ugovora o funkcioniranju Europske
unije. 91
Članak 108 stavak 3 Ugovora o funkcioniranju
Europske unije. 92
Članak 107 stavak 1 Ugovora o funkcioniranju
Europske unije. 93
Uredba Komisije (EZ), broj 1407/2013, od 18.
prosinca 2013. godine, o primjeni članaka 107. i 108.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije. 94
Članak 8 (13 stavaka) Zakona o drţavnim potporama. 95
Članak 9 (12 stavaka) Zakona o drţavnim potporama. 96
Članak 10Zakona o drţavnim potporama. 97
Članak 11 (2 stavka) Zakona o drţavnim potporama.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
80
programa drţavnih potpora98
), o Povratu
drţavne potpore - glava V.99
te o Izvješćima,
evidencijama i dostavi podataka o drţavnim
potporama i potporama male vrijednosti -
glava VI. (Evidencije drţavnih potpora i
potpora male vrijednosti i dostava
podataka,100
Registar drţavnih potpora i
potpora male vrijednosti,101
Izvješće Europskoj
komisiji,102
Godišnje izvješće o drţavnim
potporama).103
7. ZAKLJUĈAK
Zakonima Europske unije i Republike
Hrvatske zabranjene su koncentracije
poduzetnika kojima se stvara novi ili jača
vladajući poloţaj jednog ili više poduzetnika,
pojedinačno ili skupno, ako mogu značajno
utjecati na sprječavanje, ograničavanje ili
narušavanje trţišnog natjecanja. Koncentracije
poduzetnika mogu nastati spajanjem dvaju ili
više poduzetnika na način da poduzetnici
nastave poslovati pod imenom jednog od njih,
ili tako da osnuju novo društvo, no mogu
nastati i stjecanjem kontrole, odnosno
prevladavajućeg utjecaja nad poslovanjem, na
način da jedan poduzetnik stekne većinski
udjel u temeljenom kapitalu ili većinsko pravo
glasa u drugom, odnosno drugim
poduzetnicima te u slučajevima kada se dva
poduzetnika ugovorno udruţuju u nekom
zajedničkom poslovnom pothvatu, pri čemu
ostaju neovisni pravni subjekti, a udruţuju se
samo na poslu u kojem imaju zajednički cilj i
interes i koji kontroliraju obje strane.
Samostalno odreĎivanje cijena i na tom
utemeljeno natjecanje poduzetnika na trţištu
čini samu bit trţišnog gospodarstva, pa se
propisima o zaštiti trţišnog natjecanja
najstroţe zabranjuju bilo kakvi horizontalni
sporazumi kojim se trţišni takmaci (izravni
98
Članak 12Zakona o drţavnim potporama. 99
Članak 13 (4 stavka) Zakona o drţavnim potporama. 100
Članak 14 (5 stavaka) Zakona o drţavnim
potporama. 101
Članak 15 (3 stavka) Zakona o drţavnim potporama. 102
Članak 16 (2 stavka) Zakona o drţavnim potporama. 103
Članak 17 (5 stavaka) Zakona o drţavnim
potporama.
konkurenti) dogovaraju o cijeni proizvoda ili
usluga (tzv. cjenovni karteli). Zato,
onemogućavanje i kaţnjavanje bilo kakvog
dogovora o cijenama izmeĎu konkurenata
jedna je od temeljnih svrha propisa o zaštiti
trţišnog natjecanja i jedna od glavnih zadaća
tijela za zaštitu trţišnog natjecanja svake
drţave, a Hrvatska nije nikakva iznimka.
Prema Zakonu, osobito su zabranjeni
sporazumi kojima se izravno ili neizravno
utvrĎuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno
drugi trgovinski uvjeti, ograničava ili nadzire
proizvodnja, trţište, tehnološki razvoj ili
ulaganje, dijele trţišta ili izvori nabave,
primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne
poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se
dovodi u nepovoljniji poloţaj u odnosu na
konkurenciju te uvjetuje sklapanje ugovora
prihvaćanjem od drugih ugovornih strana
dodatnih obveza koje po svojoj prirodi ili
trgovačkim običajima nisu u vezi s predmetom
tih ugovora.
Zlouporaba vladajućeg poloţaja netrţišno je
ponašanje, odnosno djelovanje kojim
poduzetnik odnosno poduzetnici u vladajućem
poloţaju zajednički nastoje taj poloţaj zadrţati
ili ojačati primjenom nedopuštenih sredstava,
iskorištavanjem tog poloţaja, isključivanjem
ostalih poduzetnika i posljedično, smanjenjem
trţišnog natjecanja na predmetnom trţištu.
Zabranjena je svaka zloporaba vladajućeg
poloţaja jednog ili više poduzetnika na trţištu.
Pretjerane, predatorske i diskriminacijske
cijena te vezivanje proizvoda i odbijanje
opskrbe, najčešći su oblici zlouporabe
vladajućeg poloţaja.
Zabranjene su i drţavne potpore kojima se
daje izravna prednost poduzetnicima, kao što
su izravne subvencije, subvencije kamata,
porezna osloboĎenja i izuzeća, otpis dugova,
zajmovi pod povoljnijim uvjetima (niţe
kamatne stope) od trţišnih, drţavna jamstva,
ulaganja u temeljni kapital poduzetnika i
slično. MeĎutim, postoje i potpore koje su
manje očite, ali takoĎer osiguravaju selektivnu
ekonomsku prednost poduzetniku ili skupini
poduzetnika u odnosu na ostale izravne
konkurente na trţištu, i to u slučajevima kada
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
81
poduzetnik kupuje, iznajmljuje ili
koncesionira zemljište u drţavnom vlasništvu
po povoljnijoj cijeni od trţišne, kada
poduzetnik prodaje zemljište drţavi po cijeni
znatno većoj od trţišne, kada se poduzetniku
omogućava pristupa javnoj infrastrukturi bez
plaćanja naknade te kada drţava putem tzv.
rizičnog kapitala dokapitalizira poduzetnika
pod povoljnijim uvjetima nego što bi to učinio
privatni investitor.
POPIS CITIRANIH IZVORA
1. Babić, Boris: Reforma hrvatskog prava
trţišnog natjecanja - pogled odvjetnika;
dostupno na www.babis-
partners.hr/reforma-hrvatskog- prava-
... iz 2008. godine
2. Cerovac, Mladen: Zabrana sporazuma
o cijenama u pravu trţišnog natjecanja;
dostupno na: www.agenti.hr/.../novi-
zakon-o-zaštiti-trzisno...
3. Čolić, Luka: Novi zakon o zaštiti
trţišnog natjecanja; dostupno na:
www.wolfheiss.com/.../Client..
4. O pravu trţišnog natjecanja i Agenciji
za zaštitu trţišnog natjecanja (kratki
vodič za poduzetnike), Agenciji za
zaštitu trţišnog natjecanja, Zagreb,
2006.; dostupno na: www.aztn.hr
5. Olgica Spevec, predsjednica Vijeća za
zaštitu trţišnog natjecanja (
Predgovoru): O pravu trţišnog
natjecanja i Agenciji za zaštitu trţišnog
natjecanja (kratki vodič za
poduzetnike), Agenciji za zaštitu
trţišnog natjecanja, Zagreb, 2006.
godine; dostupno na: www.aztn.hr
6. Pravila o zaštiti tržišnog natjecanja
koja se primjenjuju na poduzetnike
nalazimo u člancima 101 do 106
Ugovora o funkcioniranju Europske
unije.
7. Sporazumu o stabilizaciji i
pridruţivanju izmeĎu Republike
Hrvatske i Europskih zajednica i
njihovih drţava članica, potpisan u
Luksemburgu 29. listopada 2001.
godine, a donesen u Hrvatskom saboru
5. prosinca 2001. godine
8. Ugovor o funkcioniranju Europske
unije (SL C 115, 09. 05. 2008.).
9. Uredba Komisije (EZ), broj
1407/2013, od 18. prosinca 2013.
godine.
10. Uredba Vijeća (EZ), broj 1/2003, od
16. prosinca 2002. godine.
11. Uredba Vijeća (EZ), broj 139/2004, od
20. siječnja 2004. godine.
12. Zakon o drţavnim potporama, Narodne
novine, broj 47/2014., stupio na snagu
osmog dana od objave u Narodnim
novinama.
13. Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o zaštiti trţišnog natjecanja,
Narodne novine, broj 80/2013., stupio
na snagu danom pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji.
14. Zakon o zaštiti trţišnog natjecanja.
Narodne novine, broj 79/2009., stupio
na snagu 1. listopada 2010. godine.
15. Zaštita trţišnog natjecanja i drţavne
potpore, mini vodič za poslovnu
zajednicu, MINIPO, HAMAG-BIRCO,
HGK, HOK, HUP, HSZ; Ovaj projekt
sufinancira Europski fond za regionalni
razvoj; dostupno na:
www.azth.hr/.../minivodic_za_poslovn
u_zajednicu.pdf
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
82
PREDUZETNIŠTVO KAO CJELOŢIVOTNO UĈENJE
Prof. mr Višnja Kojić, SŠC 066-706-213, fax 051-247-981, [email protected]
Dr. sci Milanka Aleksić, 066-802-443, fax 051-247-981, [email protected]
SŠC “Gemit-Apeiron” Banjaluka, 78000 Banjaluka, Pere Krece 13
Saţetak: Na osnovu podataka Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine iz avgusta 2014.godine, broj
registrovanih nezaposlenih iznosio je 552.363 lica.Alarmantna i visoka stopa nezaposlenosti u Bosni i
Hercegovini, direktna je posljedica ratnih razaranja, masovnog raseljavanja, uništene privrede, loše
privatizacije i sive ekonomije. Danas je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji, zemlja siromašnih i zemlja
nezaposlenih. Ali, ona je i zemlja neprepoznatih i neiskorištenih prilika i šansi, čije najveće bogatstvo su
ljudski resursi, kojima je potrebno preduzetničko obrazovanje i cjeloživotno učenje.Rješenje ekonomskog,
političkog i socijalnog problema, trebalo bi, prvenstveno, potražiti u nama samima, u ličnoj i kolektivnoj
inicijativi, u usklaĎivanju naših prirodnih i ljudskih resursa prema globalnim potrebama tržišta rada. Da bi
odgovorili izazovima konkurentnosti na tržištu i zadacima koje Evropska Unija 2020 postavlja pred BiH,
stanovništvu su neophodne životne kompetencije.Nefunkcionalna znanja trebalo bi zamijeniti upotrebljivim,
korisnim znanjima, vještinama, umijećima i stavovima.Preduzetničko obrazovanje i cjeloživotno učenje treba
da postanu sastavni dio života, način razmišljanja i stil življenja koji će da aktiviraju kreativnost i
inovativnost, pospješe lični i kolektivni razvoj, te omoguće samozapošljavanje, zapošljavanje i otvaranje novih
radnih mjesta.
Kljuĉne rijeĉi: nezaposlenost, cjeloživotno učenje, životne kompetencije, samozapošljavanje.
ENTREPRENEURSHIP AS A LIFELONG LEARNING
Abstract: Based on the data of the Agency for Statistics of Bosnia and Herzegovina in August 2014, the
number of registered unemployed persons amounted to 552.363. It is alarming that the high unemployment
rate in Bosnia and Herzegovina is a direct consequence of the war, massive displacement, destroyed economy,
bad privatization and the grey (underground) economy. Today, Bosnia and Herzegovina is a country in
transition, a country of poor and unemployed people. It's a country of unrecognized and untapped
opportunities and chances which most valuable asset is human resource, who need entrepreneurship and
lifelong learning.Solution of economic, political and social problems firstly we need to take a deep look at
ourselves, at our personal and collective initiation in aligning our natural and human resources to the global
labor market. To meet the challenges of competitiveness in the market and the challenges of the Project of
South-Eastern Europe in 2020, the population needed life skills. We need to replace dysfunctional knowledge
with usable and useful knowledge, skills and attitudes. Entrepreneurial education and lifelong learning should
become an integral part of our life, way of thinking and lifestyle that will trigger creativity and innovation,
enhance personal and collective development, and facilitate self-employment, employment and new job
opportunities.
Keywords: unemployment, lifelong learning, environmental competence, self-employment
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
83
1. UVOD
Lideri Evropske Unije, 3.marta 2010.godine u
Briselu, usvojili su Strategiju „Evropa 2020“
(EUROPA 2020. A Strategy for smart,
sustainable and inclusive growth), novu
strategiju za pametan, odrţiv i inkluzivni rast.
Evropska komisija je u sedam vodećih
inicijativa Strategije, istakla vaţnost stručnog
obrazovanja, jačanja radnih vještina, otvaranja
novih radnih mjesta, zapošljavanja i socijalne
kohezije.
Pod tačkama 2. „Mladi u pokretu“ i 6.
„Program za nove vještine i radna mjesta“104
strategija „Evropa 2020“ ističe značaj kvaliteta
obrazovanja i obuke za lakši ulazak mladih na
trţište rada, uzajamnu povezanost obrazovanja
i trţišta rada i neophodnost sticanja vještina
koje će pomoći radnoj snazi da doĎe do
zaposlenja.
„Evropa 2020“ ima za cilj privredno jaku i
trţišno stabilnu, jedinstvenu Evropu sa jakom
ekonomijom baziranoj na znanju,
kvalifikovanoj radnoj snazi i velikom stopom
zaposlenosti.
2. AKTIVIRANJE
INTELEKTUALNOG I
LJUDSKOG KAPITALA
Znanje je najveći kapital koji pokreće
ekonomski, privredni i socijalni rast društva.
Znanje kao intelektualni kapital, treba da bude
pokretačka snaga svakog društva i da ima
funkcijustvaranja materijalnih i nematerijalnih
dobara.
Izraz intelektualni kapital objašnjava se na
više načina. “Intelektualni kapital je "suma
znanja svih ljudi u kompaniji, ali znanja koja
doprinose konkurentskoj prednosti na trţištu",
"znanje koje se moţe konvertovati u
vrednost", "intelektualni potencijal koji se
moţe upotrebiti radi stvaranja bogatstva",
"snaga kolektivnog uma". Intelektualni kapital
obuhvata neopipljive resurse, on danas stvara
104
Amra Hodţić„Pregled strategije Evropa 2020“,
Direkcija za evropske integracije Vijeća ministara BiH,
Sarajevo, februar 2014.g.
gotovo 80% ekonomske vrednosti, na njemu
se zasniva konkurentska prednost, stvaranje
vrednosti i vrednost kompanije su rezultat
snage intelektualnog kapitala.”105
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata
prirodnim resursima, ali je najbogatija
ljudskim kapitalom. Mi smo drţava čije
postojeće, neiskorištene resurse treba
aktivirati, usmjeriti, planski i organizovano
eksploatisati i generisati u nove vrijednosti.
Intelektualni kapital i sposobna, motivisana,
kompetentna radna snaga u stanju su da
kreiraju i inoviraju nove proizvode, nove
usluge, oţive privredu, ojačaju ekonomiju,
osiguraju visok stepen zaposlenosti i stvore
blagostanje
Izlaz i spas za masu nezaposlenih mladih i
starijih je u preuzimanju inicijative,
istraţivanju i prepoznavanju vlastitih
sposobnosti i potencijala, u promjeni načina
razmišljanja, u primjeni preduzetničkih
vještina i u aktivnom cjeloţivotnom učenju.
Cjeloţivotno učenje obuhvata formalno,
neformalno i informalno obrazovanje, i kao
takvo daje čovjeku „alat“ da odgovori na sve
promjene i situacije u svom ţivotnom
okruţenju. To je učenje „od kolevke pa do
groba“106
, učenje u svim prilikama i
neprilikama, učenje kod kuće, na ulici, u
društvu.
Da bi se povećala vrijednost ljudskog resursa
potrebno je stalno, permanentno ulaganje u
obrazovanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i
sve oblike cjeloţivotnog učenja.
3. CJELOŢIVOTNO
PREDUZETNIĈKO UĈENJE
„Znanje je najjače oruţje,
kojim ljudi mogu promijeniti svijet.“
Nelson Mandela107
Nezaposlenost je najveći problem u Bosni i
Hercegovini, koji vodi siromaštvu,
105
http://www.gmbusiness.biz/index.php/arhiva/21-
30/gm_30/3381.html,datum uvida25.11.2014. 106
Branko Radičević“Đački rastanak“ 107
https://hr-
hr.facebook.com/NajboljiCitatiPoznatihKn..
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
84
raseljavanju aktivnog stanovništva (oko
150.000 mladih, do avgusta 2013.g.)108
,
„odlivu mozgova“ i socijalnoj isključenosti.
Bez obzira o kojem se stepenu stručne spreme
radi, nikoga više ne čeka siguran i trajan
posao, a zatvaranja firmi i otpuštanja radnika
su svakodnevnica i ţivotna realnost na našim
prostorima.
Ratna dešavanja, uništena privreda, teški
ekonomski i socijalni uslovi ţivota postavili su
pred graĎane Bosne i Hercegovine pitanja:
- šta raditi, gdje i kako se zaposliti?
- koja znanja i vještine trebaju trţištu rada?
- kako pomoći sebi i drugima?
Odgovor leţi u trenutnom traţenju rješenja,
akciji, pozitivnom stavu, snalaţljivosti,
kreativnosti, inovativnosti, inicijativi,
vještinama, korištenju prilika, prepoznavanju
šansi, istraţivanju mogućnosti i brzom
prilagoĎavanju promjenama, kako na
lokalnom tako i na globalnom trţištu rada.
Zastarjeli obrazovni sistem u Bosni i
Hercegovini, većinom zasnovan na teoretskom
učenju, potrebno je što hitnije zamijeniti
savremenim, preduzetničkim obrazovanjem u
kojem se uče i stiču ţivotne kompetencije.
U današnjim, turbulentnim i promjenljivim
uslovima na globalnom trţištu rada potreba za
savremenim, funkcionalnim obrazovanjem,
kojim se stiču znanja, vještine i stavovi,
postala je potreba od egzistencijalnog značaja.
Samo „naoruţani“ novim, funkcionalnim
znanjima, preduzetničkim vještinama i
praktično obučeni, ljudi mogu odgovoriti
današnjim trţišnim zahtjevima i svjetskim
promjenama.
Potrebno je promijeniti način korištenja
znanja, usavršiti vještine i umijeća, te
upotrijebiti kreativnost i inovativnost za
stvaranje novih proizvoda i dobara i boljih
uslova ţivota.
UvoĎenjem preduzetničkog obrazovanja u
vrtiće i u osnovne škole, uvoĎenjem dualnog
sistema obrazovanja u srednje škole (Austrija,
Njemačka, Švajcarska, Danska) i na
visokoškolske ustanove u Bosne i
Hercegovini, imaće za cilj novi, preduzetnički,
108
Agencija za rad i zapošljavanje u BiH, Sarajevo,
oktobar 2013.g.
savremen način razmišljanja i praktičnog
nalaţenja rješenja.
Preduzetništvo je značajan privredni fenomen
koji aktivira postojeće resurse, stimuliše radni
i ţivotni uspjeh pojedinca, podstiče ekonomski
rast društva u cjelini i obezbjeĎuje zaposlenost
i stvara nova radna mjesta.
Po uzoru na napredne i bogate drţave koje
najvaţnijom investicijom smatraju ulaganje u
ljude i njihovo obrazovanje, Bosna i
Hercegovina bi hitno trebala modernizovati
postojeće nastavne planove i programe i uvesti
nove standarde i vrijednosti u obrazovni
sistem.
“Smjernice za uvoĎenje preduzetništva i
usvajanje preduzetničkih kompetencija
realizovane su u sljedećim dokumentima EU:
Lisabonskoj strategiji (2000.g.),
Evropskoj povelji o malom gospodarstvu
(2003.g.),
Zelenoj knjizi o poduzetništvu u Evropskoj
uniji (2003.g.),
Programu za poduzetničko obrazovanje u
Evropi, Oslo (2006.g.),
Putu razvoja ka 2020.godini.
Zemlje članice EU i Evropska komisija su
učvrstile saradnju u 2009. godini sa
Programom strateških okvira za Evropsku
saradnju na polju obuka i obrazovanja
(ET2020) koji su nastavak programa
obrazovanja i obuka iz 2010.godine, a koji je
započet 2001.godine.“109
Samo preduzetnički naučeni i obučeni
moţemo odgovoriti svjetskim izazovima,
savremenim informacionim tehnologijama,
konkurentnosti i trţišnim promjenama.
109
www.mcp.gov.ba/org_jedinice/sektor_obrazovanje/...
/strateski_doc/?id,
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
85
4. ZAKLJUĈAK
“Ne učimo za školu,
učimo za ţivot.”
Seneka110
U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina je
drţava – potencijalni kandidat, koja čeka
prijem u članstvo Evropske Unije.
Jedan od zahtjeva i uslova za pristup
Evropskoj Uniji je i sloţen proces uvoĎenja i
implementacije Strategije uvoĎenja
preduzetništva u obrazovni sistem BiH 2012-
2015.
Evropska Unija, pred buduće članice,
postavila je do 2020.godine sljedeće zadatke:
“Cjeloţivotno učenje i mobilnost.
Povećan kvalitet i efikasnost.
Pravičnost, socijalna kohezija i aktivno
graĎanstvo.
Kreativnost, inovativnost i preduzetništvo.“111
Bez obzira na (ne)ulazak u članstvo Evropske
Unije, potrebno je da svi graĎani Bosne i
Hercegovine rješenje ţivotnih problema i
izlazak iz opšte krize, počnu traţiti u svojim
vlastitim potencijalima, ulaganju u znanja i
vještine, pojedinačnoj i kolektivnoj inicijativi i
zajedničkom zalaganju za opšte dobro.
Ljudski resursi su poput prirodnih – često su
duboko zakopani, krajnje je vrijeme da ih
počnemo otkrivati i koristiti.
Kada bismo se svi aktivirali i naučili koristiti
svoje resurse, talente i vještine i kada bismo
cjeloţivotno preduzetničko učenje prihvatili
kao stil, način ţivota da svako na svoj način i
sa svojim mogućnostima doprinosi sebi i
zajednici, napravili bismo veliki korak prema
110
https://hr-
hr.facebook.com/NajboljiCitatiPoznatihKn.. 111
www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/graanski_odg
oj/EK.doc,
idealnom svijetu.
LITERATURA
ĈASOPISI I ZBORNICI RADOVA 1. ABU Consult,(2011),“Strategija učenja
o preduzetništvu u obrazovnim
sistemima u BiH za period 2012–
2015“, Sarajevo
2. Hodţić Alma,(2014),“Pregled
strategije Vropa 2020“,Direkcija za
evropske integracije Vijeća ministara
BiH, Sarajevo
3. ETF,(2014),“Torinski proces 2014-
2020“,Sarajevo
INTERNET STRANICE:
1. www.mcp.gov.ba/org_jedinice/sektor_
obrazovanje/.../strateski_doc/?id,,25.10
.2014. www.zivotna-
skola.hr/kompetencija.html,datum
uvida23.08.2013.
2. www.vetbih.org/portal/index.php?opti
on=com-content,datum
uvida23.08.2013.
3. www.azoo.hr/images/stories/dokument
i/graanski_odgoj/EK.doc,,datum
uvida20.12.2013.
4. www.srednja.hr/.../Za-poslove-
buducnosti-necete-trebati-fakultetsku-
diplomu,datum uvida20.04.2013.
5. www.rpz-rs.org,datum
uvida10.11.2014.
6. www.poslovni.hr/tag/dan-shechtman-
18290,datum uvida20.06.2013.
7. www.etf.europa.eu/datum
uvida22.04.2013.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
86
NANO-NAUKA I SOFTVER ZA MOLEKULSKO MODELIRANJE
Akademik prof.dr Mirsad Nuković,
dr Jusuf Nuković,
Farmaceutsko zdravstveni fakultet Travnik, [email protected]
Mirjana Marinković, Kliniĉki centar u Nišu
Saţetak: Nano-nauka obuhvata niz tehnika i tehnologija u okviru fizike čvrstog stanja i fizike materijala,
bioinženjeringa, hemije i informatike koji konvergiraju “odozgo” ili “odozdo” ka nanoskali. Danas se pod
nanonaukom i nanotehnologijom podrazumijevaju istraživanja u slijedeće četiri oblasti: nano-elektronika,
nano-materijali, molekulske nano-tehnologije i nanodimenziona mikroskopija. Osnovni moto nanotehnologija
je: zaposliti individualne atome ili molekule da konstruišu funkcionalne strukture. Smatra se da će
nanotehnologija imati mnogo veći impakt na društvo nego što to danas imaju poluprovodničke i bio-
tehnologije. Skanirajuća tunelska mikroskopija STM, tehnika zasnovana na atomskim silama, kao i takozvana
ATM, spektroskopija, su nezaobilazne tehnike za karakterizaciju materijala u nano-skali. Rezultati modernih
programa za molekulsko modeliranje mogu veoma uspješno da simuliraju rezultate nekih instrumenata koji
se koriste u instrumentalnoj hemijskoj analizi i praćenju toka hemijskih reakcija. Računarske metode su
mnogo jeftinije od spektroskopskih, i u današnje vrijeme su jako pouzdane ako znamo da ih pravilno
primenjujemo, ali to naravno ne znači da treba u potpunosti da zamijene eksperimentalne hemijske metode.
Kljuĉne reĉi: nano-nauka, spektroskopija, softver, molekulsko modeliranje.
NANO SCIENCE AND MOLECULAR MODELLING SOFTWARE
Abstract: Nano Science comprises a line of techniques and a technology within the frame of physical solid
condition and physical material, Bio-Engineering, Chemistry and IT that converge from “top down” or
“down to top” towards a Nano scale. Today, Nano Science and Nano Technology include researches in the
following four areas: Nano Electronics, Nano Materials, Molecular Nano Technologies and Nano
Dimensional Microscopy. The primary motto of Nano Technology is: hire individual atoms or molecules to
construct functional structures. It is considered that Nano Technology shall have much higher impact onto a
society that semiconductor and bio-technologies have today. A Scanning Tunnel Microscopy- STM, a
technique based on atomic forces, and so-called ATM spectroscopy, are inevitable techniques for
characterization of materials in a Nano scale. The results of modern programmes for molecular modelling
can simulate very successfully the results of some instruments used in instrumental chemistry analyse and
follow a flow of chemical reactions. Computer methods are quite cheaper than spectroscopic, but today, they
are very reliable, if we know how to apply them correctly, but this does not mean, of course, to replace them
completely with experimental chemical methods.
Keywords: Nano Science, spectroscopy, software, molecular modelling.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
87
UVOD
Izraz “nano“ potiče od grčke riječi „nannos“
koji označava nešto sićušno, a za
nanotetnologiju moţemo reći da
podrazumijeva istraţivanje i manipulisanje
materijom u sferi ispod 100 nanometara (nm)
što predstavlja da se radi o redu veličine
molekula i virusa. Deset spojenih atoma
vodinika imaju duţinu jednog nanometra.
Male stvari se ponašaju sasvim drukčije. Time
se moţe objasniti razvoj mnogih novih
proizvoda.Istraţivači krejiraju majušne stvari
sa zapanjujućim svojstvima. Na primer
"Carbon nanotubes" nano cijevi od ugljenika,
je uzor nanotehnologije. Ugljenik koji se u
formi grafita koristi u olovkama je mek i
lomljiv, dok je nano cijev od ugljenika koja se
sastoji iz veoma tankog grafitnog sloja u formi
cijevi prečnika manjeg od pola nanometra
čvršća od čelika sto puta, a pri tom je šest puta
lakša. Nano cijev je najtvrĎi i materijal
najstabilnije forme koju poznajemo, pritom i
jedan od najboljih provodnika toplote i struje
na svijetu. Nano cijev moţe da transporutuje
sto puta više struje od bakarne ţice. Svi ţele
nano cijevi.112
Nano tehnologija moţe da se koristi i u borbi
protiv bakterija ili virusa.113
Firma Nucryst
Pharmaceuticals u kanadskoj provinciji
Alberta proizvela je medicinski ureĎaj koji
povezuje narodnu medicinu iz prošlih
vrijemena i stvoreno novo znanje. Još su stari
Grci upotrebljavali srebrni prah u liječenju
rana tako što su na opekotine stavljali srebrni
puder usitnjen do veličine “nana”, što je imalo
bolje dejstvo nego kada se koriste krupniji
granulati. Farmaceutska firma Nucryst je
otkrila staru metodu liječenja i dalje je
usavršila. Djelići nano dospevaju u koţu i
djeluju kontinuirano što omogućuje da se
zavoji kod opekotina mijenjaju samo jednom
nedijeljno, ranije se to moralo raditi više puta
dnevno i za pacijente je bilo jako mučno i
bolno.114
112
Benoit Simart, vodeći naučnik na Nacionalnom
istraţivačkom Konsilu Kanade u Otavi, skraćeno NRC 113
www.dwelle.de 114
Profesor doktor Gari Sibald sa Univerziteta u
Torontu, koji je i načelnik jedne klinike za koţne bolesti
1. NOVI MATERIJALI
Postoji niz definicija pojma nano-nauka,
odnosno nano-tehnologija. One se neprestano
dopunjuju i usavršavaju. Mi smo ovdije
izabrali definiciju američke agencije NASA:115
Nanotechnology is a rapidly expanding field,
focused on the creation of functional
materials, devices, and systems through the
control of matter on the nanometre scale, and
the exploitation of novel phenomena and
properties at that length scale:
„Nanotehnologija je polje sa brzim rastom,
usmjerena na stvaranje funkcionalnih
materijala, ureĎaja i sistema kroz kontrolu
materije na nanometarskoj skali, i
eksploataciju novih pojava i osobina na toj
skali duţine“.
O impaktu nanotehnologija na društvo
vrijedno je istaći mišljenje Richard Smalley,
dobitnika Nobelove nagrade za hemiju za
otkriće treće alotropske modifikacije
ugljenika: fulerena C60.: „The impact of NT
on health, wealth, and the standard of living
for people will be at least the equivalent of the
combined influences of micro-electronics,
medical imaging, computer-aided engineering,
and man-made polymers in this century'.
("Utjecaj NT na zdravlje, bogatstvo, a ţivotni
standard za ljude će biti najmanje ekvivalent
kombiniranog utjecaja mikro-elektronike,
medicinske slike, inţenjeringa uz pomoć
računara i vještačkih polimera u ovom
stoljeću”).
1.1. STM i ATM spektroskopija
NT je po prvi put uvedena kao pojam 1971. od
strane Norio Taniguchi-ja za ultra preciznu
manipulaciju (proizvodnju). Glavni napredak
učinjen je 1981. pronalaskom skanirajuće
kaţe: Korišćenje ovih metoda donelo je veliko
poboljšanjue u lečenju i previjanju 70 posto pacijenata
sa teško zalečivim hroničnim ranama. Mast za lečenje
ekcema proizvedena po metodama nanotehnologije već
se klinički ispituje u Kanadi. 115
Zoran V. Popović, Institut za fiziku - Beograd,
Centar za fiziku čvrstog stanja i nove materijale
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
88
tunelske mikroskopije (STM) za koju su G.
Binnig i H. Rohrer dobiili Nobelovu nagradu
za fiziku za 1986. Šematski prikaz STM
spektroskopije dat je na slici 1. Ova tehnika
zasnovana na atomskim silama, takozvana
ATM (atomic force microscopy),
spektroskopija (slika 2), otkrivena je 1985.
Ove dve tehnike (STM i AFM) su
nezaobilazne tehnike za karakterizaciju
materijala u nano-skali.
Slika 1. Šematski prikaz STM
spektroskopije. Slika 2. Šematski prikaz
AFM spektroskopije.
STM omogućava vizuelizaciju oblasti sa
visokom gustinom elektronskih stanja i na taj
način uočava poziciju individualnog atoma.
Koristi se za dobijanje slike površina
provodnih uzoraka. Rezolucija ove tehnike je
0.2 nm. Veoma oštar vrh (tip) STM-a se kreće
po površini uzorka. Uzorak i tip se nalaze pod
naponom i u zavisnosti od njegove veličine
elektroni će se kretati (tunelovati) izmeĎu
površine uzorka i tip-a, što ima za posljedicu
pojavu slabe električne struje. Veličina ove
struje zavisi od rastojanja izmeĎu tip-a i
površine uzorka i njena promjena se
vizuelizuje kao izgled površine uzorka. Ova
tehnika se ne moţe koristiti kod izolatorskih
uzoraka što je njen glavni nedostatak.
Mikroskopija na bazi atomskih sila ATM,
sastoji se od konzole na kojoj se nalazi oštar
vrh (tip). Ovaj vrh se dovede do površine
uzorka onoliko blizu dok Van der Valsove sile
ne prouzvedu izgib konzole. S druge strane,
laserski snop je usmjeren na vrh tipa, a
reflektovani snop na mreţu (polje) fotodioda.
Kada doĎe do izgiba konzole, laserski snop
reflektovan od tip-a se pomera i pobuĎuje
različite fotodiode na detektoru. Na ovaj način
se dolazi do vizuelizacije oblika površine
uzorka. AFM spektroskopija ne zahtijeva
posebne uslove (vakuum ili posebnu pripremu
uzoraka) pa se moţe korisititi i za biološke
sisteme. Glavni nedostatak ove tehnike je
relativno malo polje merenja površine uzorka
(150x150 mikrometara), dok u slučaju STM
ono je reda nekoliko milimetara.
Danas se pod nanonaukom i nanotehnologijom
podrazumijevaju istraţivanja u slijedeće četiri
oblasti: nano-elektronika, nano-materijali,
molekulske nano-tehnologije i
nanodimenziona mikroskopija. PredviĎa se da
će NT biti ključne tehnologije u slijedećim
oblastima: Medicina i zdravlje, Informacione
tehnologije, Proizvodnja i skladištenje
energije, Novi materijali, Hrana, voda i zaštita
okoline, Nove instrumentalne tehnike i
Bezbjednost.
Slika 3. Ilustracija trenda rasta trţišta
proizvoda baziranih na nanotehnologijama.116
Jedno od centralnih pitanja koje se danas
postavlja je kako smanjiti rizik od korišćenja
proizvoda nanotehnologija na najmanju
116
Planeta.rs
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
89
moguću mjeru. U tom cilju zahtijeva se da se,
još u istraţivačkoj fazi razvoja NT tehnologija,
razmatraju pitanja štetnosti uticaja
nanotehnologija na zdravlje, bezbjednost i
zaštitu okoline. Finansiraju se i posebni
projekti vezani za toksikološke studije utjecaja
nanočestica na zdravlje.
2. PROGRAMIRANJE I
NANOTEHNOLOGIJA
Aktuelna istraţivanja u oblasti nano-
tehnologija uglavnom su povezana sa
računarskim simulacijama. Većina
nanotehnoloških projekata još uvek nema
uslova da se isproba u praksi ali zato mogu da
se razvijaju i usavršavaju u virtuelnom svijetu.
Pravljenje simulacija je veoma vaţan korak u
kreiranju nano ureĎaja. Kako su ovi ureĎaji
atomskih razmjera, na njih se ne primjenjuju
klasične simulacione metode već se njihov rad
moţe mnogo preciznije opisati sa kvantno-
mehaničkim jednačinama. Zahvaljujući
preciznom izračunavanju meĎuatomskih sila u
mogućnosti smo da simulacijom tačno
definišemo ponašanje nekog nanosklopa.
Programiranje simulacija meĎuatomskih
djelovanja je najjednostavniji i najjeftiniji
način da se isproba mogući projekat. U okviru
ovih simulacija najvaţniju ulogu imaju
molekularni proračuni. Na nano nivou
gravitacija i inercija su zanemarljivi u odnosu
na meĎuatomske i meĎumolekularne sile.
Zbog toga su neophodni novi inţenjerski alati
koji mogu da proračunaju pravi poloţaj atoma
u okviru molekula, njegove veze sa ostalim
atomima u molekulu, kao i stabilnost celog
molekula. Ti alati bi, dalje, trebalo da imaju
mogućnost simulacije molekulskih reakcija
kao i mogućnost proračuna dejstva spoljnih
sila na zadati molekul ili grupu molekula. Sve
ovo nije nemoguć zadatak i već postoje
programi koji se uspješno snalaze u rješavanju
ovakvih problema, ali oni rade sa relativno
malim brojem atoma.
Nedostatak postojećih programa za
molekularne proračune jeste njihovo
ograničenje na par stotina hiljada atoma. Kod
istraţivanja, proračuni sa ovolikim brojem
atoma su sasvimzadovoljavajući, ali za
inţenjerske zahvate projektovanja nekog nano
ureĎaja neophodan je rad sa milionima atoma.
Ako bismo ţeljeli da stvorimo neki makro
objekat reĎajući atom po atom, tada bi količina
atoma sa kojom treba da se operiše u nekom
programu bila ekstremno velika. Trenutno ne
postoji računarsko rješenje za izvršavanje
ovako sloţenih operacija nad tolikim brojem
atoma. Primjera radi, u tijelu čovjeka koji ima
oko 70 kg trebalo bi, po proračunima, da bude
oko 7x1027 atoma.117
2.1. Raĉunarski bazeni
Problem kvantnih proračuna nad velikom
količinom atoma za sada se rješava
korišćenjem računarskih bazena. Računarski
bazen je skup velikog broja snaţnih računara
koji se nalaze u nekoj mreţi. U svakom
institutu ili većoj firmi postoji veliki broj
računara koji se koriste za jednostavne poslove
tipa kucanja pisama ili rad u nezahtevnim
programima.
U takvim situacijama procenat iskorišćenosti
računara je izuzetno mali tako da su oni
uglavnom neiskorišćeni. Dakle, kancelarijski
računari se obično isključuju poslje završetka
radnog vremjena. Ovi računari mogu da se
iskorista za komplikovana molekularna
izračunavanja koja su potrebna u
nanotehnologiji. Svi računari u institutu ili
firmi poveţu se preko mreţe (obično su i
povezani) i na svima se instalira softver koji
preuzima deo molekularnih izračunavanja
kada procesor tog računara nije angaţovan. Na
ovaj način se kreira bazen procesora koji
preuzimaju dio posla u trenutku kada nisu
angaţovani na svojim primarnim poslovima.
Kada se neki računar trenutno ne koristi za
tekuće zadatke onda ga program, koji
nadgleda bazen, angaţuje za izvršavanje
unaprijed zadatog proračuna. Tako se angaţuje
veliki računarski potencijal pa se mogu izvršiti
veći molekularni proračuni. Da bi mogao
posao da se podjeli na veliki broj računara
potrebno je da postoji veliki broj ne zavisnih
117
Mateja Opačić, Programiranje i nanotehnologije,
SciTech br.009.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
90
proračuna koji mogu da se prosljede
pojedinačnim procesorskim jedinicama na
obradu. Ovakvi sistemi zahtejvaju programe
specijalno pisane za ovakav distributivan
način rada. Od ne specijalizovanih
programskih jezika u kojima mogu da se
programiraju ovakvi sistemi najpopularniji je
Java. Ovakvi bazeni već postoje u mnogim
istraţivačkim centrima, a NASA svoj bazen
koristi, izmeĎu ostalog, i za molekularne
proračune za potrebe nano-tehnologije.
2.2. Softverski alati
U budućem nanotehnološkom svijetu sve će
biti softver. Naučnici se trude da naprave
nanoasemblere koji su u stanju da kreiraju bilo
šta, odnosno sve što vam padne na pamet,
atom po atom. Ako je robot u stanju da slaţe
atome po zadatom programu, onda samo treba
da imamo odgovarajuće programe za sve što
ţelimo. Dakle, situacija nije uopšte tako
drastično različita od današnje i nemoguća kao
što zvuči na prvi poglijed. Trenutno za sve što
ţelimo da napra-vimo, bilo da je to pita ili
avion, potreban nam je recept ili nacrt, koji je
neko nekada smislio i zapisao. Napretkom
tehnike olovke i papiri zamjenjeni su
računarima, ali i dalje su ljudi ti koji će
smišljati recepte, da bi to što pravimo ispalo
dobro.
3. SOFTVER ZA MOLEKULSKO
MODELIRANJE
Molekulsko modeliranje primjenjujemo u
svim onim slučajevima kada je nemoguće
primjeniti eksperimentalne metode. Nije
poznata eksperimentalna metoda kojom moţe
da se izmjeri duţina veze, gustina elektrona, ili
raspodjela molekulskog naelektrisanja kod
prelaznih stanja i nestabilnih intermedijera. Sa
druge strane programi za molekulsko
modeliranje su moćni u rješavanju ovakvih
problema, jer tretiraju nestabilne molekulske
vrste na isti način kao i molekule stabilnih
jedinjenja. Da bi se računarski rezultati
prihvatili kao tačni i pouzdani, potrebno je da
postoji dobro slaganje izmeĎu
eksperimentalnih i računarskih rezultata u
onim slučajevima gde su eksperimentalni
rezultati dostupni.
NMR spektroskopija je jedna od najmoćnijih
metoda za odreĎivanje strukture molekula. Do
nuklearne magnetne rezonance dolazi kada se
atomska jezgra nekih elemenata izloţe dejstvu
jakog, homogenog, spoljašnjeg magnetnog
polja i istovremeno ozrače elektromagnetnim
talasima iz radiofrekfentnog dijela spektra.
NMR predstavlja izmjenu energije izmeĎu
jezgara i radiofrekfentnog zračenja, prilikom
koje jedan broj jezgara absorbuje, a preostali
broj emituje zračenje iste frekvencije. Mnoga
jezgra pokazuju NMR spektre, ali se 1H i
13C
spektri najviše koriste.
3.1. Infracrveni spektri IR
Kada se kroz prostor ispunjen nekom
supstancom, u bilo kom agregatnom stanju,
propusti snop infracrvenog zračenja, koji se
zatim optičkom prizmom ili rešetkom razloţi
na monohromatske komponente, primjećuje
se, pomoću odgovarajućeg detektora, da na
pojedinim frekvencijama dolazi do većeg ili
manjeg slabljenja jačine svjetlosti. Razlog ove
pojave je selektivna apsorpcija IR zračenja od
strane molekula koji sa tim zračenjem dolaze u
dodir.118
Molekul apsorbuje energiju kada
frekvencija njegovog odreĎenog kretanja
odgovara frekvenciji elektromagnetnog
zračenja. Kada se promjena intenziteta
propuštenog IR zračenja predstavi u zavisnosti
od frekvencije i/ili talasne duţine dobija se IR
spektar.
Simulacija IR spektra nekog molekula se
postiţe izračunavanjem njegovih vibracionih
frekvencija. Ova problematika će se ilustrovati
izračunatim IR spektrom metilcikloheksana.
118
S.M.Milosavljević, strukturne instrumentalne
metode, Hemijski fakultet, Beograd, 1994.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
91
Sl.4. Vibracione frekvencije i odgovarajući IR
spektar metilcikloheksana
Slika.5. Izračunati (gore) i eksperimentalno
dobijeni (dole) IR spektar metilcikloheksana
Poznato je da izračunate vrjednosti vibracionih
frekvencija sadrţe sistematsku grešku koja
velikim delom potiče od zanemarivanja
efekata neharmoničnosti površine potencijalne
energije u blizini stacionarnih tačaka. Danas
postoje različiti softverski paketi koji nam
omogućuju da rezultate vibracione analize
prikaţemo u uobičajenom obliku IR spektra.
Prikaz izračunatog IR spektra vidi se na slici,
kteiran pomoću programa Gabedit, koji moţe
kao ulazne podatke da koristi izlazne podatke
iz Gausijana. Pri kreiranju IR spektra Gabedit
koristi faktor skaliranja, koji za primenjeni
nivo teorije iznosi 0,961±0,079.119
ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA
Godišnje, u nanonauke i nanotehnologije
Evropa ulaţe nekoliko milijardi dolara (koliko
i Amerika), a ta ulaganja su sve veća. Razlozi
su brojni. Pre svega, strukture ovih dimenzija
su naučno interesantne jer se opisuju
isključivo kvantnom mehanikom, i na njima se
mogu dobro uočiti i iskoristiti suptilni kvantni
efekti. Ovome pogoduje i nagli razvoj
tehnologije kojom se naučne hipoteze mogu
verifikovati. Pomenimo samo mikroskopiju
visoke rezolucije, bez koje bi ova istraţivanja
bila nemoguća. Sa stanovišta ulaganja, najveći
motiv je svakako tehnološki razvoj, vezan za
specifične osobine nanomaterijala.
Najpoznatiji pravac razvoja je
nanoelektronika. Celokupna poluprovodnička
industrija je danas zasnovana na silicijumu.
No tehnologija se već pribliţila fizičkom
maksimumu iskorišćenja silikonske
elektronike. A i dalje su nam potrebni još brţi
računari, bolji tranzistori... Došli smo do
granice sada mogućeg, i potrebna su sasvim
nova rješenja. U tom kontekstu su se
nametnule nanotube, ponajviše zbog svojih
raznovrsnih osobina.
Dok jedne karakteriše bolja provodljivost,
druge mogu biti dobri izolatori. A i za sve
”izmeĎu” moguće je naći odgovarajću tubu.
Imaju podesiva svojstva (mogu biti odlični
provodnici, na ivici provodljivosti, ili
izolatori) i uvijek moţemo izabrati nanotubu
koja nam treba jer ih ima beskrajno mnogo.
IBM očekuje da će uskoro veliki procenat
komponenti biti od ugljeničnih nanotuba.
Nanotuba je šest puta lakša od gvoţĎa a deset
puta čvršća. Kada bismo probali da od gvoţĎa
napravimo kabl od Meseca do Zemlje, on bi se
od svoje teţine pokidao. Od nanotube bismo
mogli da napravimo takav kabl, teoretski je to
zamislivo zato što je nanotuba mnogo jača, a
119
The Computational Chemistry Comparison and
Benchmark Database of the National Institute of
Standards and Technology;
http://srdata.nist.gov/cccbdb/vibscale.asp
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
92
mnogo lakša. Nanotube se najčešće javljaju
jedna u drugoj, koaksijalno, i tada se zovu
dvoslojne (double-wall), ili višeslojne (multi-
wall). Pokazuje se da njihova simetrija
uslovljava veoma malu interakciju meĎu
slojevima. Stoga je veoma slabo kako
rotaciono, tako i trenje pri izvlačenju jedne iz
druge. Šta više, pri pogodnom izboru unutršnje
i spoljašnje tube, izvlačenje moţe biti super
glatko, tj. bez ikakvog trenja («teleskopski
efekat»). Zbog ovih osobina nanotube se mogu
koristiti za nano-mašine, kao njihovi pokretni
delovi.
Sigurno će trebati vrijeme za prilagoĎavanje
na nove tehnologije, ali to iz našeg ugla moţda
izgleda dramatično, a iz ugla novih, mladih
generacija, koji već uspješno “barataju”
svojim pametnim telefonima i odlično se
snalaze u virtuelnom svijetu, to izgleda neće
biti nikakav problem.
LITERATURA
1. S.M.Milosavljević, strukturne
instrumentalne metode, Hemijski
fakultet, Beograd, 1994.
2. Svetlana Marković, Z.Marković,
Molekulsko modeliranje, Kragujevac,
2012.
3. Mateja Opačić, Programiranje i
nanotehnologije, sciTech br.009.
4. The Computational Chemistry
Comparison and Benchmark Database
of the National Institute of Standards
and Technology;
http://srdata.nist.gov/cccbdb/vibscale.a
sp
5. http://dwelle.de
6. http://planeta.rs
7. http://www.nano-technology.com
8. http://www.nanocomputer.org
9. http://science.nas.nasa.gov/Groups/Na
notechnology/
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
93
KORIŠTENJE EKOLSKE ENERGIJE U BOSNI I HERCEGOVINI U FUNKCIJI
ODRŢIVOG RAZVOJA
Tanja Milešević, MA
Prof. dr Rade Bioĉanin
[email protected], [email protected]
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Doc. dr Nenad Stojanović, VŠ Primus Gradiška
Saţetak: Uključivanje države BiH u integracijske procese EU nije moguće bez planiranja politike zaštite
okoline prema načelima održivog razvoja. Posebnu pažnju treba obratiti dobivanju električne energije iz
obnovljivih izvora energije. Južni dio BiH ima ogroman potencijal za izgradnju vjetro-elektrana. Uprkos
tome, u našoj državi nema značajnije proizvodnje energije iz takvih izvora. I pored velikog potencijala,
korištenje eolske energije kao obnovljivog izvora energije je nedovoljno poznato i slabo promovisano.
Možemo reći da u BiH ima mnogo vjetra a malo električne energije. Povećanje energetske efikasnosti i
korištenje obnovljivih izvora energije, od presudne je važnosti za okolinu, ekonomiju i društvo, odnosno
održivi razvoj u BiH.
Kljuĉne rijeĉi: energija vjetra, obnovljivi izvori energije, vjetroelektrane, održivi razvoj.
WIND ENERGY USE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN FUNCTION OF
SUSTAINABLE DEVELOPMENT
Abstract: The inclusion of the BiH State in the process of integration with the EU is impossible without
planning of environmental policy and sustainable development principles. Particular attention should be paid
to obtaining electricity from renewable energy sources. The southern part of Bosnia and Herzegovina has
enormous potential for the construction of wind power plants. Unfortunately, in our country there is no
significant production of energy from such sources. Despite the great potential, the use of wind energy as a
renewable source of energy is not sufficiently known and poorly promoted. We can say that BiH has a lot of
wind and a little electricity. Increasing energy efficiency and use of renewable energy sources, it is essential
for the environment, economy and society, and sustainable development in BiH.
Keywords: wind energy, renewable energy, wind power, sustainable development.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
94
1. UVOD
Uključivanje drţave BiH u integracijske
procese EU nije moguće bez planiranja
politike zaštite okoline prema načelima
odrţivog razvoja. Jedna od obaveza BiH je da
slijedi smjernice EU u oblasti energije
primjenenom obnovljivih izvora energije, ne
samo zbog teţnje da se pristupi EU nego i
zbog svih pozitivnih posljedica koje u tom
smislu proističu iz takve politike. U skladu sa
Strategijom EU u sektoru energije i zaštite
okoline, BiH mora kreirati i realizovati
strateške planove za odrţivu energiju, koji
uključuju uštedu energije, promociju
energetske efikasnosti i upotrebu odrţivih
izvora energije, drugim riječima, inteligentnu
upotrebu energije.[1]
Eolska energija, kao odrţivi izvor energije, u
posljednih se 10 godina promovisala u najbrţe
rastuću granu industrije na svijetu, te u jedan
od izvora energije s kojim svaka ozbiljna
elektroenergetska mreţa mora računati u svom
sistemu.EU je svojim strateškim dokumentima
identifikovala opcije, otvorila rasprave i
pokrenula procese donošenja akcionih planova
na nacionalnim, regionalnim i lokalnim
nivoima, nivou industrije i pojedinačnih
potrošača, kako bi se iskoristili svi potencijali
za energetski efikasne uštede. Vjetar je bogat,
obnovljiv, lako dostupan i čist izvor energije.
Istraţivački projekti na polju iskorištavanja
eolske energije su sve intenzivniji i cijelo
vrijeme se pronalaze nove tehnike za
efikasnije pretvaranje ove energije u električnu
energiju. Sva ta istraţivanja potaknuta su sve
ozbiljnijim pristupom vlada širom svijeta u
cilju smanjenja energetske zavisnosti,
a obnovljivi izvori energije su idealni za
ostvarenje te politike.
Brojni primjeri dobre prakse korištenja eolske
energije za proizvodnju energije, dolaze nam
iz visoko razvijenih zemalja EU i Kine.
Najveći udio eolske energije u ukupnoj
proizvodnji je u Danskoj (21%), što je čini
zemljom s najvećim udjelom vjetroelektrana u
vlastitoj proizvodnji, zatim u Portugalu (18%)
i Španjolskoj (16%).Namjera Danske je da
takvim pristupom do 2030. godine 50%
energetskih potreba domaćinstva zadovolji
iskorištavanjem eolske energije. Njemačka
ima 18,600 vjetroelektrana, uglavnom na
sjeveru zemlje, uključujući i tri najveće na
svijetu (6MW i dvije po 5MW).Toliko
instalisanih vjetroelektrana u Njemačkoj
rezultat je politike njemačke vlade koja
poticajnim mjerama pomaţe instalaciju novih
kapaciteta. Kina je preuzela vodeće mjesto u
godišnjoj količini instalacija sa udjelom većim
od 50%, a i vodeće mjesto u ukupno
instalisanoj snazi. TakoĎe, 2005. godine, Kina
je započela izgradnju vjetroparka od 1000
MW u Hebeiu do 2020. godine. Cilj joj je do
iste godine imati i proizvodnju od 20,000 MW
iz obnovljivih izvora. Procjene govore da je
od vjetra na prostoru Kine moguće dobiti
253,000 MW. Na drugoj strani, u SAD-u je
trenutno instalisano samo, 6.374 MW
vjetroelektrana. Tako mala instalisana snaga u
ekonomski najjačoj zemlji svijeta, rezultat je
tradicionalnog američkog oslanjanja na fosilna
goriva.
2. ISTORIJSKI RAZVOJ
ISKORIŠTAVANJA EOLSKE
ENERGIJE
Iskorištavanje eolske energije ima dugu
istoriju. Ljudi su od davnina pokušavali
iskoristiti kinetičku energiju vjetra. Upotreba
vjetra kao izvora energije, datira nekih 2000
godina unazad, kada je korištena u Perziji za
mljevenje ţita. Tridesetih godina XX vijeka
počinje izgradnja prvih vjetro-
elektroenergetskih postrojenja. Prvo veće
postrojenje pušteno je u rad u Vermountu
(SAD) i bilo je instalisane snage 1,25 MW.
Zatim je zaustavljen razvoj vjetro generatora
sve do sedamdesetih godina XX vijeka, kada
započinje moderno korištenje eolske energije
za dobivanje električne energije. Od tada je
industrija iskorištavanja eolske energije imala
stalan rast, a trenutno ovaj segment
obnovljivih izvora energije ima rast od oko
20-30% godišnje na svjetskom nivou.
Eolska energije je transformisani oblik
sunčeve energije. Sunce neravnomjerno
zagrijava različite dijelove Zemlje i to stvara
različit pritisak vazduha, a vjetar nastaje zbog
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
95
teţnje za izjednačavanjem tog pritiska. Kod
pretvaranja kinetičke energije vjetra u
mehaničku energiju iskorištava se samo
razlika brzine vjetra na ulazu i na
izlazu.120
Električna energija se iz vjetra
najčešće proizvodi u generatorima koje
pokreće ogromna trokraka turbina smještena
na vrhu visokih tornjeva, a princip rada se
pojednostavnjeno moţe nazvati "obrnutim od
ventilatora". Princip rada je sljedeći: vjetar
pokreće turbinu koja počinje okretati osovinu
spojenu na generator i to okretanje proizvodi
električnu energiju. Uz trokrake turbine
postoje i dvokrake vjetrenjače koje su dosta
rjeĎe, a glavna razlika izmeĎu njih je da
trokrake turbine operativno rade uz vjetar, a
dvokrake niz vjetar. Vjetroelektrane se mogu
instalisati na raznim pozicijama na kopnu ili u
priobalju kao i na mjestima blizu kopna.
Pučina se uglavnom, ističe kao najbolja
pozicija zbog stalnosti vjetrova. Povoljan
vjetar je onaj koji je umjeren i stalan, a takav
je na primjer, maestral koji duva ljeti s mora
prema kopnu.Postoje dijelovi Zemlje na
kojima pušu takozvani stalni (planetarni)
vjetrovi i na tim područjima je iskorištavanje
eolske energije najisplativije. Sa druge strane,
izgradnja ovakvih sistema zahtjeva velike
investicije, pa je potrebno izvršiti sva potrebna
mjerenja prije nego što se krene sa njihovom
izgradnjom.Prvi korak u mogućoj primjeni
ovog oblika energije je istraţivanje i procjena
prirodno raspoloţivog potencijala, na osnovu
kojeg se izraĎuje ekonomska analiza
opravdanosti iskorištavanja takvog oblika
energije na odreĎenoj lokaciji ili području. Da
bi se odredio vjetropotencijal odreĎenog
područja potrebno je izvršiti odreĎena
mjerenja, prema propisima WMO 121
u
120
Albert Betz, njemački fizičar dao je još davne 1919.
godine zakon energije vjetra, a koji je objavljen 1926.
godine u knjizi “Wind-Energie”. Njime je dan
kvalitativni aspekt znanja iz mogućnosti iskorištavanja
eolske energije i turbina na vjetar. Njegov zakon kaţe
da moţemo pretvoriti manje od 59% kinetičke eolske
energije u mehaničku energiju pomoću turbine na
vjetar. 59% je teoretski maksimum, a u praksi se moţe
pretvoriti izmeĎu 35% i 45% eolske energije. 121
Svjetska meteorološka organizacija (engl. World
Meteorological Organization - WMO, fr. Organisation
météorologique mondiale - OMM) osnovana je 23.
definisanom vremenskom intervalu. EU i SAD
izradile su atlase svojih resursa vjetra za
brzine vjetra na 45 metara iznad površine
zemlje. Iz tih karata moţe se vidjeti da je jedna
četvrtina površine EU idealna za instalisanje
vjetrenjača. Danska mjeri svoje potencijale još
od 1979. godine. Rezultat toga je da Danska
danas ima najpreciznije informacije o vjetru, a
to iskorištava za postavljanje novih
vjetrenjača. Trenutno za BiH ne postoji atlas
vjetrova jer je mjerenje potrebnih brzina
vjetra dugotrajan i skup proces. A za područje
RS izraĎen je modelski atlas vjetra koji je
potrebno verifikovati mjerenjima na terenu.122
2.1.Potencijalne prednosti
vjetroelektrana
Svi oblici proizvodnje električne energije na
odreĎeni način utiču na okolinu i u tom smislu
vjetroelektrane nisu izuzetak. MeĎutim, u
poreĎenju sa konvencionalnim tehnologijama
proizvodnje električne energije, uticaj
vjetroelektrana na okolinu je gotovo
zanemariv.
Neke od potencijanih prednosti
vjetroelektrana su;
Kada se otplati kapitalna investicija
vjetroelektrane, tj. kada se njena
ukupna vrijednost amortizira – to je uz
solarne elektrane najjeftiniji izvor
energije.
marta1950. godine kao meĎuvladina organizacija i
posebna agencija Ujedinjenih narodakoja okuplja 188
članica s ciljem unaprijeĎivanja meĎunarodne saradnje
na području meteorološke sluţbe, a nasljednik je
meĎunarodne meteorološke organizacije (International
Meteorological Organization - IMO), utemeljene 1873.
u Beču. 122
Regionalni atlas vjetra REGIONAL RE-ANALYSIS
koristi globalne meteorološke podatke i rezultati
dobijeni primjenom ovog modela nisu verifikovani
mjerenjima na tlu. Asimilacija mjerenja na
karakterističnim tačkama na tlu u model, bi dala tačnije
rezultate, meĎutim i ovakav atlas vjetra se moţe
smatrati dovoljno reprezentativnim za selekciju i
makrolociranje područja za izgradnju vjetroelektrana.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
96
Troškovi goriva su nepostojeći, a
troškovi pogona i odrţavanja
minimalni. 123
Kao dobre strane iskorištavanja eolske
energije ističe se i izuzetno visoka
pouzdanost rada postrojenja.
Kako je vjetroelektrana objekt sa vrlo
dobrim ekološkim performansama,
njenom izgradnjom smanjuje se
potrošnja fosilnog goriva u
energetskom sistemu i na taj način
poboljšava kvalitet okoline.
Odnos proizvedene količine energije u
odnosu na potrebnu energiju da se
vjetroelektrana izgradi i zbrine nakon
upotrebe iznosi oko 37/1, što je
najbolje u poreĎenju sa drugim
izvorima električne energije.
Vjetroelektrane fizički zauzimaju tek
nekoliko procenata površine na kojoj
se proteţu, dok se ostatak površine
moţe jednostavno iskoristiti za ostale
svrhe, odnosno moţe se bez
ograničenja koristiti za prvobitnu
namjenu.
Vjetroelektrana za pogon ne treba
vodu, pa nema ni otpadnih voda.
Prema tome, uticaja vjetroelektrane na
vode nema.
Pri radu vjetroelektrane ne utiču na
zagaĎenje vazduha.
Savremene vjetroelektrane se
projektuju za ţivotni vijek od 20 – 25
godina. Nakon toga se jednostavno
rastavljaju i uklanjanju, a s obzirom da
prilikom instalacije nije potrebno vršiti
veće zahvate u prostoru, lokacija se
moţe brzo vratiti u prvobitno stanje.
Vjetroelektrane ne proizvode nikakve štetne
tvari, ne emituju onečišćivače u vazduh, ne
ispuštaju efluente, ne stvaraju značajniji otpad
i nisu radioaktivne. Ne uzrokuju lokalne ili
globalne posljedice po okolinu ili buduće
123
Prema podacima CEE (Centra za ekologiju i
energiju), ţivotni vijek vjetrenjače je dvadesetak
godina. U tom periodu jedna turbina moţe proizvesti 76
miliona kWh, što je jednako uštedi oko 84 hiljade tona
lignita koji bi bio spaljen. Ovaj podatak je interesantan
jer se u BiH preko 70 posto električne energije
proizvodi upravo čvrstim gorivima
generacije pod uslovom da se izgraĎuju
planski i u skladu s uslovima okoline.
2.2.Potencijalno negativni uticaji
vjetroelektrana
MeĎu svim obnovljivim izvorima energije,
vjetar je resurs s najvećom prostornom
promjenljivošću, a time i s najvećom
nepouzdanošću i rizikom utvrĎivanja njegovog
potencijala. Iako je tehnološki napredak
zadnjih nekoliko godina stvorio uslove za
ekonomski opravdano korištenje eolske
energije na dobrim lokacijama, a napredak je
postignut i u uzorkovanju potencijalnih
lokacija, mikro lociranje je ostala
najosjetljivija i vremenski najdugotrajnija faza
pripreme projekta.
Negativni uticaji vjetroelektrana:
Loše strane su visoki troškovi
izgradnje i promjenjivost brzine vjetra
(ne moţe se garantovati isporučivanje
energije).
Vjetroelektrana ima uopšteno vrlo mali
uticaj na biljni i ţivotinjski svijet. Od
ţivotinjskih vrsta najviše ugroţene
mogu biti ptice. Brojni radovi utvrdili
su da postoji bliska korelacija izmeĎu
lokacije vjetroelektrane i ptičije faune
na tom prostoru. Mnoge ptičije vrste su
vrlo specifičnog staništa i često vrlo
osjetljive na njegovu promjenu.
Konflikti mogu nastati u takvim
situacijama kada je lokacija za
izgradnju vjetroelektrana pogodna
zbog odgovarajućih vjetrova, a
istovremeno taj prostor koriste ptice
koje su jako osjetljive na uticaj
vjetroelektrana.
Prema svjetskim iskustvima kao
najznačajniji uticaj vjetroelektrane na
okolinu, mogu se izdvojiti buka i
vizualno estetski uticaj, te uticaj na
faunu ptica i šišmiša u slučaju loše
izabrane lokacije, dok ostali uticaji
uglavnom nisu veliki, te se prepoznaju
tek u specifičnim ili izvanrednim
slučajevima. To su prije svega
zasjenjivanje, treperenje, te moguće
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
97
ometanje komunikacijskih ili TV
signala.
Smetnje elektromagnetskim valovima
frekvencija koje se koriste u
navigacijske i vojne svrhe koje
uzrokuju vjetrene turbine su manje od
onih koje uzrokuju zgrade istih
veličina.
Havarije vjetrenih turbina su vrlo
rijetke, ali su moguće i prvenstveno
predstavljaju sigurnosni rizik. U svijetu
je do sada zabiljeţeno više slučajeva
otrgnuća lopatica turbine ili njihovih
dijelova, pri čemu su dijelovi odbačeni
i nekoliko stotina metara.
2.3.Stanje u BiH
Potrošnja energije u BiH ne stagnira, već
biljeţi stalan porast, a ovakav će se trend
nastaviti i u budućnosti. Osnovni domaći
izvori energije u BiH su ugalj i hidroenergija.
BiH uvozi gas i naftu. Struktura primarne
energije je ugalj 56% , hidroenergija 10%,
tečna goriva 28% i gas 6%. [2] Procjene kaţu
da je raspodjela potrošnje energije po
sektorima u EU zemljama takva da se oko
40% energije troši za klimatizaciju
(zagrijavanje i hlaĎenje) zgrada, oko 31% u
oblasti transporta i 29% u privredi [3]. U isto
vrijeme taj odnos je u BiH oko 50% za potrebe
klimatizacije, 25% potrebe transporta i 25% za
potrebe u privredi. [4]Uvrštavanjem energijske
efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora
energije u strategije energetskog razvoja i
zaštite okoline, BiH usklaĎuje svoj
zakonodavni okvir sa smjernicama EU te
preuzima sve obaveze koje te smjernice
nalaţu.
Prema mjerenjima koja datiraju iz prijeratnog
perioda, na regionu od Trebinja preko Mostara
do Bugojna, iskazane su više nego
obećavajuće energetske vrijednosti vjetra. Isti
rezulatati mjerenja potvrĎeni su i na nekim
lokacijama u skorije vrijeme, prema kojima
postoji veliki region sa brzinom vjetra većom
od 10 m/s na visini od 10 metara, više od 150
dana u godini.
Prema kalkulacijama Energetske zajednice
Jugoistočne Evrope, BiH ima realnu
mogućnost da poveća udio obnovljivih izvora
u ukupnom energetskom potencijalu sa 26,5
%, koliko je bilo 2005. godine, na 33% do
2020. godine. [5] Prema posljednjim
istraţivanjima domaćih i inostranih eksperata,
BiH ima za trećinu veći potencijal
iskorištenosti obnovljivih izvora od prosjeka
EU i najveći na Balkanu. [6] Preliminarne
studije124
indikuju da u BiH postoji ekonomski
potencijal za razvoj pribliţno 900 MW
električne energije.
Juţni dio BiH ima ogroman potencijal za
izgradnju vjetro-elektrana, no područje koje
obiluje suncem i vodom slabo je iskorišteno.
Uprkos tome, u našoj drţavi nema značajnije
proizvodnje energije iz takvih izvora.
Vjetroelektrane u višim stadijima razvoja na
području BiH se za sada mogu nabrojati na
prste jedne ruke. Pri tome se glavnina
projekata nalazi na području oko Livna,
Kupresa, Tomislavgrada i Mostara. Osim
nekoliko privatnih investitora, od kojih su neki
došli na korak do ishoĎenja graĎevinske
dozvole, vjetroelektrane razvijaju i
Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZ-HB.
Procjena potencijalnih lokacija za
vjetroelektrane u BiH rezultovala je popisom
30 lokacija (Tabela 1) na području juţnog
dijela BiH u pojasu od oko 50 km uz granicu s
Hrvatskom, koje po svim posmatranim
karakteristikama predstavljaju najveći
vjetropotencijal na području BiH. [7]
124
Preliminarne studije su raĎene od strane GTZ
(Deutsche Gesellschaft für Internationale
Zusammenarbeit (GTZ)GmbH), 2010. godine
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
98
Ukupan potencijal posmatranih lokacija, sa
gledišta raspoloţivosti prostora procijenjen je na
oko 900 MW. Ukupan tehnički potencijal za
korištenje eolske energije BiH znatno je veći i
procjenjuje se na cca 2000 MW, pri čemu treba
voditi računa da je spomenuti iznos proizašao iz
sagledavanja raspoloţivosti prikladnih prostora
za vjetroelektrane na prostoru BiH, ne
uzimajući u obzir eventualna ograničenja
(priključak na mreţu, zaštita okoline i drugo).
Slika 1. Moguće lokacije vjetroelektrana na
području BiH.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
99
Krajem septembra 2010.godine poloţen je
kamen temeljac za izgradnju vjetroelektrane
Mesihovina u blizini Tomislavgrada, koja će
imati 22 vjetroturbine. VE "Mesihovina" će sa
instalisanim kapacitetom od 44 do 66 MW i
očekivanom neto godišnjom proizvodnjom od
128 do 146 GWh električne energije, uštediti
oko 100.000 t CO2. Faktor korištenja
kapaciteta bio bi 33 %, i iznad je evropskog
prosjeka.Krajem 2015. godine se očekuje
Lokacija Kapacitet MW Ekv. sati vršnog
rada
Faktor
iskorištenja
Proizvodnja
GWh/god
Ivanjica 12 2550 29,1 30,6
Velja MeĎa 20 2550 29,1 51
Crkvina 24 2550 29,1 61,2
Velika Vlajna 56 2793 31,9 156,4
Mesihovina 68 2921 33,3 198,6
Pločno 12 3000 34,2 36
Borova glava 98 2877 32,8 281,9
Mokronoge 70 2820 32,2 197,4
Štitar-Poklečani 40 2890 33 115,6
Kijev do 14 2550 29,1 35,7
Planinica (Mostar) 42 2936 33,5 123,3
SrĎani* 100
Rilić-Gajevina * 90
Kamešnica* 60
Vitrenik* 30
Podveleţje* 60
Livno* 90
Kupreško polje* 20
UKUPNO 906
* Nema dostupnih podataka o proizvodnji
Tabela 1. Područje BiH u kojem se može očekivati najveći potencijal
eolske energije;
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
100
proizvodnja prvih kilovat sati električne
enegije.[8]
Teoretski iskoristiv potencijal za korištenje
eolske energije procijenjen je na 640 MW i
1200 GWh/god u RS. Prema raspoloţivom
vjetropotencijalu, moţe se izdvojiti 13 lokacija
vjetroelektrana (Tabela 2).
Tabela 2. Potencijalne lokacije za gradnju
vjetroelektrana u RS i očekivana proizvodnja
na potencijalnim lokacijama;
Izvor: Elektro privreda RS
Sve lokacije, izuzev jedne, su u jugoistočnom
dijelu RS. Imajući u vidu razna ograničenja,
do 2020. godine, moguća je realizacija
projekata izgradnje vjetroelektrana
maksimalne snage do 100, odnosno 200 MW.
3. ZAKLJUĈAK
Energija je osnova tehnički visokorazvijenog
svijeta a dostupnost energije po prihvatljivim
cijenama ključan je preduslov ostvarenja
ekonomskog i socijalnog razvoja svakog
društva. Negativni ekonomsko-ekološki
trendovi prisiljavaju čovječanstvo da
tradicionalna fosilna goriva zamijene ekološki
prihvatljivijim alternativama. Jedan
od obnovljivih izvora energije koji najviše
obećava je svakako eolska energija koju je
moguće iskoristiti za generisanje električne
energije. Sektor iskorištavanja eolske energije
postaje jedan od najbrţe rastućih sektora
iskorištavanja obnovljivih izvora energije
širom svijeta.
Iskorištavanje eolske energije, omogućilo bi
BiH da smanji zavisnost o fosilnim gorivima,
da smanji ukupne energetske troškove i da
poveća zaštitu okoline. Brojne su prepreke
koje je potrebno prevazići da bi se omogućila
šira upotreba obnovljivih izvora energije, kao
što su:
niske cijene
tradicionalnih
energenata,
nedostatak
finansijskih sredstava
i odsustvo investitora
zainteresovanih za
ulaganja u obnovljive
izvore energije,
nepostojanje
potpune zakonodavne
osnove neophodne za
promovisanje
upotrebe obnovljivih
izvora energije,
nepotpuno
informisanje javnosti,
koja nije na
adekvatan način upoznata sa
mogućnosti upotrebe obnovljivih
izvora energije. [9]
Naţalost i pored velikog potencijala,
korištenje obnovljivih izvora energije u BiH
nedovoljno je poznato i slabo promovisano.
Evidentno je kašnjenje u ureĎivanju
energetskog sektora BiH u odnosu na zemlje
EU. Istraţivanja u ovoj oblasti su sporadična.
Nema vjetroelektrana koja su u radu, izuzev
nekih koja su u fazi pripreme i gradnje.
Vjetroelektrane treba da prestanu biti posao
samo za entuzijaste i relativno male privatne
investitore već bi trebalo da postanu glavna
tema svih elektroenergetskih kompanija u
BiH, kako bi doprinijele stabilnosti i
dugoročnom rješenju energetskih problema u
drţavi.
Lokacija Snaga,
MW
Srednja
brzina
vjetra,
m/s
MWh/god Ekv. sati
nominalnog
pogona
Faktor
iskorišćenja
1 Vitorog 28 6,11 51991,8 1857 21,2%
2 Treskavica 74 5,63 115687,5 1563 17,8%
3 Lelija 42 7,33 109300,9 2602 29,7%
4 Morine 36 6,23 69508,2 1931 22,0%
5 Brnjac 22 5,61 34088,6 1549 17,7%
6 Vuĉevo 18 6,43 36961,7 2053 23,4%
7 Podbaba 124 6,24 240184,8 1937 22,1%
8 Nevesinje 34 6,38 68644,7 2019 23,0%
9 Krupac 28 6,47 58152,1 2077 23,7%
10 Hrgud 32 6,62 69359,6 2167 24,7%
11 Treštanica 60 6,28 117431,9 1957 22,3%
12 Kamen 72 5,91 124570,9 1730 19,8%
13 Trebinje 70 5,86 119234,2 1703 19,4%
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
101
4. LITERATURA
1. Energija i okoliš u BiH, Preporuke
civilnog društva za brţi put prema EU,
Juni, 2013
2. http://www.ekologija.ba/userfiles/file/
Obnovljivi%20izvori%20energije%20
%20Studija.
3. http://europa.eu.int/comm/internal_mar
ket/publicprocurement/studies_en.htm
4. Federalno ministarstvo prostornog
ureĎenja, Smjernice za provoĎenje
energetskog pregleda za nove i
postojeće objekte s jednostavnim i
sloţenim termičkim sistemom,
Sarajevo 2009.
5. Energy Community, Study of the
Implementation of the New EU
Renewables Directive in the Energy
Community, June 2010., p. 2.,
6. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-
bih-mnogo-vjetra-malo-struje
7. Studija energetskog sektora u BiH,
Modul 12 – Upravljanje potrošnjom,
štednja energije i obnovljivi izvori
energije
8. www.apeor.com/index.php/ct-menu-
item-14/ct-menu-item-17
9. Strategija i planovi, Obnovljivi izvori
energije, Elektroprivreda RS
USPOSTAVA EUROPSKIH STANDARDA KAO USLOV KONKURENTNOSTI U
GLOBALNOM OKRUŢENJU
Selma Otuzbir, dipl.iur.
Zijad Lugavić, MA
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Saţetak: Osnov današnje privrede je proces globalizacije koja se temelji na tehnologiji i trgovini.
MeĎunarodna trgovina i slobodan pristup tržištu ima značajnu ulogu u procesu privrednog razvoja i
razvoja malih nacionalnih privreda, što je istovremeno sa procesima liberalizacije i konkurentnosti
privrednih subjekata. Liberalizacija trgovinskih sistema i uključivanje u proces integracije doprinosi
rastu konkurentnosti nacionalne ekonomije, a mogući su jedino ako postoji visoka razina meĎunarodne
konkurentnosti. Savremena tehnologija čini potrošače informiranijim i zahtjevnijim, te samim tim
opstanak privrednih društava bez inovacija čine nemogućim. Za poslovanje sa profitom privredna
društva moraju kontinuirano investirati i prilagoĎavati se i osavremenjivati proizvodni proces i sam
proizvod. Država ima značajnu ulogu u ostvarivanju konkurentnosti privrednih društava, a tim uticajem
postižu i uslove za konkurentnost nacionalne privrede na meĎunarodnom tržištu.
Kljuĉne rijeĉi: globalizacija, konkurentnost, privredni razvoj BiH
THE ESTABLISHMENTOF EUROPEAN STANDARDSAS A CONDITIONOF
COMPETITIVENESSIN A GLOBAL ENVIRONMENT
Abstract: The basis of today's economy is the process of globalization, which is based on technology and
trade. International trade and free market access plays a significant role in the economic development
and the development of small national economies, it is also the process of liberalization and
competitiveness of businesses. Liberalization of trade system and involvement in the integration process
helps to increase the competitiveness of the national economy, and it is possible only if there is a high
level of international competitiveness. Modern technology has made consumers more informed and more
demanding, and thus the survival of enterprise without innovations make it impossible. For a business
with profit companies must continually invest and adapt to and modernizing the production process and
the product itself .The state has an important role in achieving the competitiveness of enterprise, and
with that influence state create conditions for competitiveness of national economy on the international
market.
Keywords:Globalization, international trade, competitiveness, companies,countries in transition
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
102
1. Aktuelna situacija u Bosni i
Hercegovini
Konkurencija ili trţišna utakmica je osnovni
regulator trţišta. Iako neki teoretičari smatraju
da konkurentnost nije ništa drugo do mjerenje
bogatstva društva na drugi način, vrlo je vaţno
da ona doprinosti inovativnosti, unapreĎenju
poslovanja i ukupnom ekonomskom rastu.125
Osnovni izazov ekonomije u Bosni i
Hercegpovini je nekonkurentnost. Bosna i
Hercegovina spada meĎu najmanje
konkurentne evropske zemlje. Zajedno s
ostalim zemljama Jugoistočne Evrope čini
najnekonkurentniji region Evrope. Pored toga
je evidentan i trend opadanja konkurentnosti
domaće ekonomije od 2006. godine. Na nizak
nivo konkurentnosti bh.privrede, najviše utiču
oteţan pristup finansijskim sredstvima za
kreditiranje, politička nestabilnost, visoke
poreske stope i odsustvo vizije vladinog
sektora kako konkurentnost poduţi na što
mogući viši nivo.126
Loša konkurentska pozicija BiH je posljedica
neefikasnosti javne vlasti, zastoja u
provoĎenju reformskih procesa i sporog
ekonomskog prilagoĎavanja. BiH nije
privlačna destinacija ni za strane investitore.
Nefunkcionisanje postojećih i spora uspostava
novih i planiranih institucija oteţava i/ili
onemogućava rast BiH izvoza.127
Osim
prepreka prouzrokovanih neefikasnošću
javnog sektora, BiH preduzeća imaju lošu
konkurentsku poziciju zbog slabog pristupa
novim tehnologijama i nedostatka kadrova za
odreñene specijalističke oblasti.
Osnovni način povećanja internacionalne
konkurentnosti i ostvarivanja snaţnog
125
Federalni zavod za programiranje razvoja;
Konkurentnost 2013.-2014. Bosne i Hercegovina,
Sarajevo, septembar 2013 godine, str.4. 126
Federalni zavod za programiranje razvoja;
Konkurentnost 2012.-2013. Bosne i Hercegovina,
Sarajevo, septembar 2012. godine, str.20. 127
Centar za politike i upravljanje; Analiza
konkurentnosti BiH u kontekstu pristupnih procesa
EU;decembar 2011.godine
ekonomskog razvoja je podsticanje
internacionalno konkurentne proizvodnje i
distribucije znanja. To se moţe postići, prije
svega, povećanjem ulaganja u istraţivanja i
razvoj na minimalno 0,50 % bruto domaćeg
proizvoda u 2013. Istraţivačko-razvojni centri
u preduzećima (na koje u zemljama članicama
EU otpada preko 60 % ukupnog broja
istraţivača) nisu adekvatno razvijeni, pa stoga
nema adekvatnog razvoja proizvoda.128
Posljedično konkurentnost preduzeća, koja su
osnovni nosioci konkurentnosti zemlje, na
niskom je nivou. Postojeća OECD norma da
svaki univerzitetski nastavnik provodi
polovicu radnog vremena u proizvodnji znanja
(istraţivanjima), a polovicu u distribuciji tih
znanja (edukaciji) u Bosni i Hercegovini je
ispunjena s 3%.20. Pravniokvir za odvijanje
ekonomskihaktivnostinije razvijen. Bosna i
Hercegovina uveliko zaostaje za drugim
ekonomijamauoblastiizvršenjaugovora.Akosig
urnostpravasvojineiizvršenje ugovora
nisuosigurani,investicijeitrgovinatetimeiekono
mskirazvojćebitiugroţeni.
Pojednostavljivanjeiharmonizovanje
propisabidoprinijelouspostavijedinstvenog
ekonomskogprostora,štobidaljedoprinijelopora
stukonkurentnosti krozuspostavu
ekonomijeobimaismanjenjetroškova.
Idejaokonkurentnojprednosti,prisutna je
meĎu ekonomistima,nijepreovlaĎujuća
ukrugovima
kojisebaveposlovanjemi/ilidonose
ključnepolitičkeodluke.Preduzetnicijoš uvijek
smatraju da je sticanje komparativne
prednosti ključna tačka oslonca uspjeha
preduzeća,pasenjihovizahtjeviuglavnomodnos
nenasmanjenjeporeza,sniţavanjekriterija
radnogzakonodavstva,uvoĎenjeprotekcionistič
kihisličnihmjera.Kadasetonepodrţiilisesamodj
elimičnoisporopodrţi
odnosnimpolitikama,rezultatje loša
lokalnakonkurencija,čimeopadaproduktivnost,
paseizlaznalaziuprodaji često
monopolskepozicije
128
Vijeće Ministara, Direkcija za ekonomsko
planiranje; Strategija razovoja Bosne i Hercegovine maj
2010; str44.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
103
straniminvestitorima,nakoje drţavazbog
njihovesnageivlastite
slabostinemoţeadekvatnouticati.Alternativajes
tvaranjeuslovadalokalnipreduzetnici
svojuspjehostvarujuukonkurentskojutakmici.
BudućidauBiHnemaadekvatnograzvojaili
transferainovativnih tehnologijairazvijenih
vještina uposlenika–
štouzpartnerstvofirmičinikritičnefaktoreuspjeh
aurazvojuklastera– razumljivojedaklasterinisu
dovoljno razvijeniudrţavi.Bosna i Hercegovina
nemauraĎenumapupostojećihklastera,nitiusvoj
ene politikerazvojaklastera.Nedovoljno
razvijenojedinstveno trţišteuBosni i
Hercegovini,odnosnopostojanjenizapreprekap
oslovanja
unutarnje,daljajesmetnjarazvoju,dodatni
trošakposlovanja,kojiimanegativanuticajna
konkurentnostekonomijeBiH.
1.1. Kljuĉniizazoviupoboljšanju
konkurentnosti
U
dobaglobalizacijepodrazumijevasedasvirezult
atiiindikatoriokojimajeriječkodovoga
strateškogciljamorajubitirelevantnina
svjetskomnivou,štosepostiţeinternacionalizacij
om ievropeizacijomnaukeiobrazovanja.
Jačanjekonkurentnosti
istimuveziodrţivopovećanjezapošljavanjaizis
kujesaradnjusvih
nivoavlastiuprihvatanjuevropskihnormi,čimes
eistodobnodoprinosi unapreĎenju
unutrašnjegekonomskogprostorateulaskuuregi
onalneievropskeekonomsketokove
Situacijaurazvijenimzemljamajetakvadajeevid
entna„tranzicija“ naučno-istraţivačkih
sistemapremanovommodelu„proizvodnjeznan
ja“koji podrazumijevaheterogenost,
interdisciplinarnostiumreţavanje,sakcentomna
kooperativnaistraţivanjausaradnji naukei
privrede.Usredišteistraţivačkeitehnološkepoli
tikedolaziinovacija,anapori seusmjeruju
premauspješnom
iskorištavanjuikomercijalizacijiznanjairezultat
aistraţivanjau
proizvodnomiuusluţnomsektoru.129
Uovomeseizvidanesmijeizgubitiulogapojedina
čnihinovatorakojinisuneophodno vezani za
univerzitetske, odnosno, institutske
laboratorije ili istraţivačke centre u
preduzećima.Uspjeheinovatori,koji
veomačestonemajuformalnaakademskaili
istraţivačkazvanjai
kojinasvjetskimsmotramainovacijadobijajunaj
višapriznanja,prati mali stepenprimjene u
privredi. Trţišnipotencijali njihovih
pronalazaka ili poboljšanja uglavnom
ostajuneiskorišteni,zbognedovoljnepomoćibh.
društvazate,veomavaţne,
inovacijskeaktivnosti.
Unovembru2007.uSolununasastankuposvećen
om „Programu
Evropskezajednicezaistraţivanjeitehnološki
razvojzemaljaJugoistočneEvrope“datesu
smjerniceipreporukeuvezipodrške,aliimotivis
anostiinovatora-pojedinaca,odnosno:
Individualne istraţivače mora štititi i
pomagati drţava, kako bi rezultati njihovog
rada dospjeli na trţište.
Pojam„jedinstvenekonomski
prostor“netrebaisključivovezivatizaureĎenjeu
nutrašnjeg prostora uBosni
iHercegovini.Upravo obrnuto,prihvatanje
EUpravilaistandardai uključivanjeBiHu šire
regionalnoi EUtrţište,značitćei
dajedefinitivnoprevaziĎen problem
uspostavljanjajedinstvenogekonomskogprosto
ra,nezavisnoodtogadalise
posmatraunutrašnjiprostorBosne
iHercegovine ili njena pozicija u
širimregionalnim
integracijama,paiusamojEvropskojuniji.
Ekonomskaglobalizacijasvevišerelativizujedr
ţavnegranicei daješansusposobnim
preduzetnicima,aulogajavneadministracijedrţ
avajedasvojimaktivnostimadoprinosi
većojkonkurentnojsposobnostiprivrednikanašt
oširemprostoru.
129
Federalni zavod za programiranje razvoja;
Konkurentnost 2012.-2013. Bosne i Hercegovina,
Sarajevo, septembar 2012. Godine, str.44.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
104
UnapreĎenjejedinstvenogekonomskogprostor
a iuključivanjeuregionalnatrţištaitrţište
Evropskeunijeotvaraneslućenemogućnosti
ekonomskogidruštvenograzvojauBosnii
Hercegoviniiprevazilaţenjeproblemaapsorpci
onih mogućnostiveomamalogiplateţno
inferiornogdomaćegtrţišta.
DaljeunapreĎenjejedinstvenogekonomskogpr
ostorauBosniiHercegovini zahtijeva
usaglašavanjesloţenemreţezakonaipropisa,
tejačanjeinstitucijanasvimnivoimavlasti,uz
punuefikasnostiefektivnostuprimjeniusvojeni
hEUpravilaistandarda,aistomoţeda
budepostignutosamouzsaglasnostsvihučesnika
unjegovom kreiranju.Topodrazumijeva
akceptiranjepodjelenadleţnostiizmeĎu
svihnivoavlastiuBiH.
Polazećiod
prioritetaizStudijeizvodljivosti,Izvještaja
oprocesustabilizacijeipridruţivanja i
Evropskog partnerstva, uspostavljanje
funkcionalne ekonomije u BiH neophodno je
usmjeritinapitanja:konkurencije,
zaštitepotrošača,slobodnokretanjerobaiuslugai
sigurnostiindustrijskihproizvoda.Unarednom
perioduposvećenostispunjavanjuovih
kriterijatreba
bitizadataksvihnivoavlastiuzemlji.
SadašnjusituacijuuBiHkarakterišudvadjelimič
nokoordinisana ekonomska prostora (čemu
trebadodati iDistriktBrčkočijisupropisiusferi
ekonomijetakoĎerspecifični)s
neusaglašenimzakonodavnimiupravnimsistem
ima.
Zbog togaštonisuzadovoljenameĎunarodna
pravilakojaseodnosenavanjskutrgovinu,iz
BiHsemoţeizvozitiizuzetnomalibrojindustrijs
kih proizvoda,anajvećidioizvoza predstavljaju
sirovine i polupreraĎevine. S druge strane,
zbog nepostojanja adekvatnih
propisaisistemaprovjereusklaĎenostiproizvod
a,usaglašenihnacijelojteritoriji,uBiHse
moţeuvoziti
praktičnosve,atoznačiiproizvodikojisuneadek
vatni,pačakipotencijalno
štetniiopasnipozdravljeiţivotpotrošača.Najsla
bijatačkasistemainfrastrukturekvaliteta
jetehničkainfrastrukturazaocjenjivanjeusklaĎe
nosti (ispitneikalibracionelabaratorije,
certifikacijskiiinspekcijskiorgani)ukojuvećdu
gonijeništainvestirano.
Nijedna
zemljaokruţenjapaniEUnepriznajedokumente
ousaglašenostiproizvodaizdatih
odsubjekataizBiHinijepotpisannijedanbilatera
lniilimultilateralnisporazum o
meĎusobnompriznavanju izvještaja
ispitivanja i certifikata.130
Ovo su
glavnirazlozizašto
BosnaiHercegovinanijemoglakoristitiprednost
i IzvanrednihtrgovinskihmjeraEU
donesenihuseptembru2000.pokojimamoţesko
rosveproizvodeizvozitiuEUpraktično
bezkoličinskih itarifnihbarijera.
Uspostavljanjejedinstvenogekonomskogprost
ora pomodeluEUjedioprocesastabilizacije
ipridruţivanjaputem
kojegsepreuzimaiprimjenjujeupraksidioacqui
s-aEUvezanza
funkcionisanjeunutrašnjegtrţišta.
Stvaranjemunutrašnjegtrţišta
uskladusprincipimakojivaţeuEvropskojunijio
stvaritćese nizvaţnihefekata:
ukinutćesetehničkebarijeretrgovini
(usklaĎenostsodgovarajućimpropi
simao
sigurnostiproizvoda)zasveproizvo
deuizvozunatrţišteEUpaprematom
eina ostala
nacionalnairegionalnatrţišta
usvijetu uokviruWTO;
ţivotiizdravljeljudiidomaćihţivoti
nja,teokolinekaoiinteresipotrošača
bitće maksimalnozaštićeni;
UnapreĎenjeipravilnofunkcionisanjeunutrašnj
egtrţištaBosneiHercegovinepreduslovje za
implementaciju bilo kakve razvojnestrategije
ilipolitike, te za članstvo u Svjetskoj
trgovinskojorganizaciji (WTO) i
Evropskojuniji. UsklaĎivanje ekonomskog
130
Ibid.,54.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
105
prostora s dijelomacquis-
akojiseodnosinaunutrašnjetrţišteEUzahtijeva
dobruorganizaciju i multidisciplinovanu
stručnuekipuuresornimministarstvima.
OčiglednojedaBosniiHercegovini
predstojiizazovanputkreiranjapravnogiprivred
nog
sistemauskladusEUstandardimaipravilima,alij
etoijedinimogući pristupnaputudase
postanepunopravničlanUnijeidaseravnopravn
okonkurišedrugimzemljamauokruţenju
napoljuprivreĎivanjaiprivlačenjainvesticija.Ra
dilakšegsavladavanjapreprekanatom putui
ubrzanjaprocesapridruţivanja,BosnaiHercego
vinatrebadavišeuvaţavavlastitu
ustavnustrukturuidamaksimalnokoristipozicij
uentiteta,Brčkodistriktaijedinicalokalne
samouprave za
uvoĎenjeEUpravilaistandarda,putemharmoniz
acijepropisaiusklaĎivanja dinamike
promjena.131
Radipoboljšanjaprotokarobaiusluga,kaoifakto
raproizvodnje(radaikapitala),potrebno
jeuklonitibrojneadministrativneprepreke,aizna
dsvegasmanjititroškove,procedurei
vrijemezaregistracijupreduzeća.Prilikom
donošenjanovihpropisatrebauvestipostupak
procjeneuticajapropisa,
teorganizovanjeraspravakaodijelaprocesadono
šenjapropisa.132
Neophodno je i nastaviti reforme u fiskalnom
sektoru koje se odnose na direktno
oporezivanjeisocijalnedoprinoseradipostizanja
većegstepenaharmonizacijeporeskog
zakonodavstvaentitetaiBrčkodistrikta.Timebiseel
iminisalištetni aspekti poreske
131
Ibid. 132
PremaocjeniSvjetskebanke
(v.DoingBusiness2010.)BiHjeplasiranana103.
mjestosvjetske ljestvicepo
lakoćiposlovanja(ostavivšiodevropskihzemaljaizasebeje
dino Ukrajinuna142. mjestu),prvenstvenozbog teškoća
osnivanjafirmi.MakedonijejeliderJugoistočneEvrope(na
32.mjestusvjetskeljestvice)izčijeg
iskustvasemoguizvućibrojnelekcije.
konkurencijeidoprinijelo
poboljšanjuposlovnogokruţenjaiprivlačenjustran
ih investitora.
2. Preporuke za jaĉanje
konkurentske pozicije
BiH kao zemlje i BiH
preduzeća
Preporuka 1: Ubrzati provoĊenje obaveza
koje je BiH preuzela potpisivanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju sa
EU;
Preporuka 2: Podrţati konkurentnost BiH
kroz jaĉanje pozicije izvozno konkurentnih
preduzeća;
Preporuka 3: Stvoriti uslove za privlaĉenje
stranih investicija i na taj naĉin olakšati
transfer novih tehnologija;
Preporuka 4: Povećati ulaganja u
obrazovanje, istraţivanje i razvoj.
Preporuka 1: Ubrzati provoĎenje obaveza koje
je BiH preuzela potpisivanjem Sporazuma o
stabilizaciji i pridruţivanju sa EU
Neophodno je što prije ubrzati provoñenje
obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju sa
EU. Ova preporuka se prije svega odnosi na
usvajanje novih i adaptaciju postojećih propisa
koji se odnose na konkurentnost jačanje javne
uprave. Ubrzanje procesa i ispunjavanje BiH
obaveza će direktno poboljšati konkurentnost
BiH kroz efikasniju javnu upravu i sudstvo,
propise koji regulišu slobodan protok ljudi,
roba i kapitala, štite domaće i strane
investitore i omogućavaju funkcionisanje
trţišta.
Preporuka 2: Podrţati konkurentnost BiH
kroz jačanje pozicije izvozno konkurentnih
preduzeća
U oblasti jačanja konkurentnosti BiH koje su u
nadleţnosti javnih i regulatornih institucija
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
106
postoje jasne smjernice (kao što su npr.
Potrebne labaratorije, zakonski propisi i
standardi), koje su identifikovane u
meĎunarodnim analizama i poreĎenjima. Osim
djelovanja u regulatornom okruţenju, BiH
mora ojačati i privatni sektor kroz direktnu
drţavnu intervenciju. Izvozno konkurentna
preduzeća je potrebno ojačati poticajima,
poreskim olakšicama i finansijskom podrškom
izvoznim poslovima (garancijama i
kreditiranjem izvoznih poslova). Iako je
ovakav pristup do sada opstruiran (uglavnom
iz „ideoloških“ razloga) od strane ekonomskih
savjetnika finansiranih najvećim dijelom od
meñunarodne zajednice, ne treba zaboraviti da
je većina globalnih korporacija postala
„velika“ prvo na lokalnom trţištu, te da je bila
barem odreñeno vrijeme zaštićena uvoznim
barijerama i carinama. Ovo naravno u BiH nije
moguće zbog CEFTA i drugih trgovinskih
sporazuma, ali je moguće podrţati razvoj
izvoznih preduzeća na način kako to čine
zemlje u okruţenju (finansiranje izvoznih
poslova kroz razvojne banke i fondove,
poreske olakšice i sl.).
Preporuka 3: Stvoriti uslove za privlačenje
stranih investicija i na taj način olakšati
transfer novih tehnologija
Transfer novih tehnologija jedna je od glavnih
konkurentskih prilika za BiH. Zbog
ograničenih sredstava koje BiH ima na
raspolaganju za istraţivanje i razvoj novih
tehnologija, najbrţi razvojni put je transfer
novih tehnologija kroz privlačenje direktnih
stranih ulaganja. BiH je do sada ostvarila vrlo
skromne rezultate po pitanju privlačenja
stranih investicija, pa je na ovom polju
potrebno napraviti velike iskorake. „Mapa
puta“ je navedena u svim značajnijim
meñunarodnim izvještajima, kao i u analizama
atraktivnosti BiH za ulaganje i pokretanje
poslovnog poduhvata. BiH mora stvoriti
okruţenje 21 koje je maksimalno atraktivno za
strane investitore, te usmjeriti sve raspoloţive
resurse u stvaranje povoljnog ambijenta za
razvoj poslovnog sektora u BiH.
Preporuka 4: Povećati ulaganja u
obrazovanje, istraţivanje i razvoj Tehnološki
jaz i nedostatak obrazovnih profila i
specijalističkih znanja, koji mogu uticati na
konkurentnost, potrebno je otkloniti
intervencijama u obrazovnom sistema.
Preporučuje se nastavak i ubrzanje reformi
obrazovnog sistema koje vode ka ispunjenju
ovog cilja, te uspostava i finansiranje fonda za
istraţivanje i razvoj i fonda za stipendiranje
deficitarnih obrazovnih profila i
specijalizanata. Ova dva fonda bi trebala biti
osnovana (i finansirana) u saradnji javnog i
privatnog sektora, te bi trebala direktno
adresirati potrebe preduzeća iz privatnog
sektora sa najvećim izvoznim i konkurentskim
potencijalom.
3. Zakljuĉak
PartnerstvoEvropskeunijesBosnomiHercegovi
nom stogapromoviraokvirzafinansijskupomoć
usmjerenuupravcuudovoljavanjaprioritetimaii
dentifikovanim ciljevima.PomoćZajednice
BiHu
procesustabilizacijeipridruţivanjauopštenose
promovirakrozzatusvrhuosmišljenefinansijske
instrumente,kaoštojetrenutnoaktuelniinstrume
ntpredpristupnepomoćiIPA2007–2013,izjula
2006. godine, koji jezamijenio dotadašnji
CARDS programza period 2000 – 2006. BiH
je s Komisijom Evropskih zajednica potpisala
Sporazum o pravilima saradnje, koja se
odnosi na finansijsku pomoćEU
BiH,uokviruimplementacijepomoćiputemIPA
-e.Okvirni Sporazumdaje
upravni,pravniitehničkiokvirzafinansijskupom
oćnamijenjenuBiH,jednovremenoodreĎujući
smjerizgradnje,izmjeneidopune
pravnogokviraBiHuciljunjegove realizacije.
Pomoćzemljama
kandidatkinjama,kaoizemljamapotencijalni
mkandidatkinjamatrebalabinastavitipodrţav
atiih u njihovimnaporima da ojaĉaju
demokratskeinstitucijei vladavinu zakona,
reformišu javnu administraciju,sprovode
ekonomske
reforme,poštujuljudska,kaoimanjinskaprava,
unapreĊuju
jednakostspolova,podrţavajuregionalnusara
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
107
dnju,
kaoipomirenjeirekonstrukcijutedoprinose
odrţivomrazvojuismanjenjusiromaštvauovim
zemljama.Kao
zemljapotencijalnikandidat,BiH
uţivafinansijskupomoćkrozprvedvijekompone
nteIPA-e: podrškatranzicijiiinstitucionalnoj
izgradnji/kroz podrškuutriključnapodručja
političkogiekonomskogkriterijaisposobnosti
preuzimanjaobavezaiz članstva/ipodrška
učešćuuprekograničnojsaradnjiposredstvombi
lateralnih i multilateralnih programa
prekogranične saradnje s drţavama
članicama EU obuhvaćenim
Jadranskimprogramom,te
transnacionalnimprogramimazaJugoistočnuEv
ropu.Preostale tri
komponente,regionalnirazvoj,ruralnirazvojira
zvojljudskihresursabitćedostupnesticanjem
statusakandidata,kojiće
jednovremenopotvrditiakreditacijuzemljezaup
ravljanje fondovimana
decentralizovannačin.UzEvropskopartnerstvo,
okvirzausmjeravanjefinansijske
pomoćiEUčinei Izvještajonapretkui
StrategijaproširenjaEvropskekomisije,distribu
isaninagodišnjojosnovi,kaoi Sporazum o
stabilizaciji i pridruţivanju. Po dobivanju
statusa kandidata pomoć BiH bit će
kompatibilnasprioritetimaPristupnog
partnerstva,drţavnogprogramazausvajanjeacq
uis communautaire-
aipregovaračkogokvira.Dodatnoohrabrenje
zaBiHjemogućnostdapomoćmoţe
uključitiiusklaĎivanjasacquiscommunautaire-
om,dokje zemljajošustatusupotencijalnog
kandidata.
Literatura
1. Centar za Politeke i Upravljanje:
Analiza konkurentnosti Bosne i
Hercegovine u kontekstu pristupnih
procesa EU; decembar 2011. godine.
2. Federalni zavod za programiranje
razvoja; Konkurentnost 2013.-2014.
Bosne i Hercegovina, Sarajevo;
septembar 2013. godine.
3. Federalni zavod za programiranje
razvoja; Konkurentnost 2012.-2013.
Bosne i Hercegovina, Sarajevo;
septembar 2012. godine.
4. Vijeće Ministara, Direkcija za
ekonomsko planiranje; Strategija
razovoja Bosne i Hercegovine; maj
2010;
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
108
PRAVNI I EKONOMSKI ASPEKTI PROCESA INTEGRACIJE ZEMALJA
JUGOISTOĈNE EUROPE U EU SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I
HERCEGOVINU
Haris Fazlagić, MA
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
Saţetak: U radu se razmatraju pravni i ekonomski aspekti integracije zemalja Jugoistočne Europe u
Europsku Uniju, čiji političko-pravni okvir predstavlja proces stabilizacije i pridruživanja. Ovaj proces
prilagoĎen je okolnostima svake od zemalja Zapadnog Balkana, te se on u ovom radu analizira na primjeru
Bosne i Hercegovine. S druge strane, ekonomska integracija ovih zemalja u Europsku Uniju odvija se na
regionalnom nivou, prije svega kroz stvaranje zone slobodne trgovine (CEFTA), koja takoĎer, pored
ekonomske, ima i političke dimenzije, u smislu normalizacije odnosa meĎu zemljama članicama, ali i
integrisanja u jedinstveno tržište prije priključenja zajedničkom, slobodnom tržištu EU.
Kljuĉne rijeĉi: integracije, EU, BiH, jugoistočna Europa, CEFTA.
LEGAL AND ECONOMIC ASPECTS OF THE INTEGRATION PROCESS OF
SOUTHEAST EUROPE TO THE EU WITH SPECIAL EMPHASIS ON BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Abstract: This paper addresses the legal and economic aspects of the integration of the countries of South
Eastern Europe into the European Union, and its political and legal framework is the stabilization and
association process. This process is adapted to the circumstances of each of the Western Balkan countries,
and in this paper it is analyzed on the case of Bosnia and Herzegovina. On the other hand, the economic
integration of these countries into the European Union takes place at the regional level, notably through the
creation of a free trade agreement (CEFTA), which also, in addition to economic, has the political
dimensions in terms of normalization of relations between the member states, but also the integration in a
single market before joining the common, free EU market.
Keywords: integration, EU, BiH, Southeast Europe, CEFTA.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
109
1. UVOD
U literaturi koja se bavi regionalnom
saradnjom zemalja Zapadnog Balkana gotovo
jednoglasno se potvrĎuje da je članstvo u EU
najvaţniji cilj ovih zemalja. Europske
integracije potaknule su proces saradnje u
regiji i s njim idu ruku pod ruku, što ne
predstavlja iznenaĎenje. Moguće članstvo EU
predstavljalo je odlučujući motiv u naporima
drţava centralnoistočne Europe da se razvije
stabilnost, demokratiju i ekonomske reforme
tokom devedesetih godina XX stoljeća. Na taj
način EU je dokazala da, svojom privlačnom
snagom i primjerom davanja članstva
zemljama centralnoistočne evrope, moţe biti
“oslonac” za političku i ekonomsku
tranziciju.133
Sama EU je izgraĎena na temeljima regionalne
saradnje. Europa kakvu znamo danas
konstruisana je na ostacima Europe nakon
drugog svjetskog rata, koji umnogome
podsjećaju na zemlje Zapadnog Balkana u
2000. godini. Iz te situacije ona je uspjela
pronaći put oporavka i uspostavljanja mira
upravo kroz regionalnu saradnju i ekonomsku
integraciju. TakoĎer, izbor ekonomske
integracije kao osnove za uspostavu trajnog
mira i oporavka nije bio slučajan. Velike
etničke razlike, kao i nepovjerenje koje je
uslijedilo poslije rata bili su vrlo slični situaciji
u kojoj su se našle drţave Zapadnog Balkana
poslije 2000. godine. Ekonomska integracija je
dovela do transformacije bivših neprijatelja u
buduće poslovne partnere, formirajući odnos
zasnovan na zajedničkim interesima i profitu.
Time je smanjen “konfiktni potencijal”, koji je
inače lako izgraditi u odsustvu ekonomskih i
osobnih veza.
133
Judah, T. (2006). The EU must keep its promise to
the Western Balkans. London: Centre for European
reform.
2. PRAVNI I POLITIĈKI ASPEKTI
PRISTUPANJA ZEMALJA JIE I
BIH EUROPSKOJ UNIJI
Strategija regionalnog pristupa drţavama
Jugoistočne Evrope, inaugurirana 1997.
godine, bila je kreirana s ciljem prevazilaţenja
posljedica ratnih razaranja putem stvaranja
osnovne stabilnosti i napretka u
demokratizaciji društava. U slučaju Bosne i
Hercegovine ti ciljevi su postizani putem
podrške implementaciji Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Pristup Bosni i Hercegovini realiziran je
osnivanjem Konsultativnih radnih grupa
(Consultative Task Force – CTF) 1998. godine
na osnovu uputa Evropske unije koje su
sadrţavale minimalne zahtjeve kao preduvjet
za otpočinjanje izrade Studije izvodljivosti, a
odnosile su se na reformu uprave,
regulatornog okvira i politika saradnje. U radu
radnih grupa učestvovali su kako eksperti iz
institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, tako
i eksperti iz EU za pojedine oblasti.134
1999. Europska komisija je predloţila
modifikaciju regionalnog pristupa Procesom
stabilizacije i pridruţivanja za drţave
jugoistočne Europe (Albaniju, Bosnu i
Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Saveznu
Republiku Jugoslaviju) kojim se unapreĎuje
do tada postojeća politika Europske unije
prema zemljama regije. Proces predviĎa
potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i
pridruţivanju - nove vrste ugovornog odnosa
EU čiji je cilj stabilizacija zemalja u regiji
putem njihova pribliţavanja europskim
integracijama. Sporazumi o stabilizaciji i
pridruţivanju su prilagoĎeni okolnostima u
pojedinoj zemlji.
Pribliţavanje nacionalnog pravnog poretka
zahtjevima acquisa podrazumijeva i značajne
izmjene u vezi sa pravilima i procedurama
134
(2005). Priručnik za usklaĎivanje propisa BiH sa
propisima EU. Sarajevo: Direkcija za europske
integracije BiH.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
110
donošenja pravnih propisa, odnosno izgradnju
savremenog pravnog poretka koji će moći
odgovoriti zahtjevima članstva. Prije svega,
treba imati na umu da se donošenjem propisa,
pa i onog kojim se vrši usklaĎivanje sa
legislativom EU, zapravo, provodi prethodno
definirana politika u izvjesnoj oblasti, što
ukazuje na potrebu razumijevanja i izbora
politike koja se formulira u formi normativnog
akta.
Nakon formiranja Konsultativnih radnih
grupa, u martu 2000. godine EU je
Smjernicama za Bosnu i Hercegovinu (Mapa
puta) označila pravac reformi neophodnih za
dalju kvalifikaciju u evropskim integracijama.
Reforme su se odnosile na poduzimanje
političkih i ekonomskih mjera, kao i mjera u
oblasti zaštite ljudskih prava, demokratije i
vladavine prava, razraĎenih u 18 uvjeta. Moţe
se konstatovati da je prvobitna dobrovoljna
harmonizacija zakonodavstva Bosne i
Hercegovine sa dijelovima acquis-a započela
u 2000. godini, tokom ispunjavanja uvjeta iz
Mape puta. Naime, zakoni koji su raĎeni
putem Konsultativnih radnih grupa za
ispunjavanje tih uvjeta bili su, u mjeri u kojoj
su to prilike dopuštale, usklaĎivani sa
“Bijelom knjigom – priprema pridruţenih
drţava Centralne i Istočne Evrope za
integraciju u unutrašnje trţište Unije”. Iako je
ovaj dokument bio prvenstveno namijenjen
drţavama Centralne i Istočne Evrope kao dio
pretprijemne strategije, Bijela knjiga je Bosni i
Hercegovini dala jasnu predstavu kako se
treba pripremati za uključenje u unutrašnje
trţište Evropske unije, identificirajući ključne
mjere u svakom sektoru unutrašnjeg trţišta i
redoslijed rasporeĎen u dvije faze kojim bi
trebalo da se uskladi legislativa.
Od 2002. godine Europska komisija redovito
prati stanje i proces eurointegracija drţava
Zapadnog Balkana i svake godine redovno
sastavlja Izvještaje o napretku svake
pojedinačne zemlje kako bi ga prezentovala
Europskom vijeću i Europskom parlamentu. U
Izvještaju se, po istoj strukturi svake godine,
ocjenjuje stanje u drţavi prema utvrĎenim
kriterijima iz Kopenhagena. Dakle, riječ je o
analizi stanja u pogledu političkih i
ekonomskih kriterija za članstvo, te donošenje
ocjene sposobnosti drţave o provedbi
europskih standarda, tj. o usklaĎivanju
drţavnih zakonodavstava i politika s pravnom
stečevinom EU. Ustanovljavanjem kriterija iz
Kopenhagena 1993. godine, po prvi put je u
povijesti proširenja Zajednica i Unije
definirano koja to pitanja, odnosno uvjeti
moraju biti zadovoljeni da bi drţava mogla
postati članica Unije. U svim ranijim
proširenjima uvjeti pristupanja su bili predmet
sporazuma o pristupanju izmeĎu članica Unije
i drţave kandidata.135
Bosna i Hercegovina učestvuje u Procesu
stabilizacije i pridruţivanja. Privremeni
sporazum se primjenjuje od 2008. Provedba
Privremenog sporazuma u Bosni i Hercegovini
je i dalje neujednačena. Zemlja i dalje krši PS
zbog neusklaĎivanja s Europskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda, kao i pravilima o drţavnoj
pomoći. U okviru Procesa stabilizacije i
pridruţivanja, Bosna i Hercegovina i dalje sa
EU konstruktivno sudjeluje u strukturalnom
dijalogu o pravosuĎu, s plenarnim sjednicama
koje se odrţavaju na redovnom nivou. Proces
je uspostavljen s ciljem daljnjeg konsolidiranja
nezavisnog, djelotvornog, nepristrasnog i
odgovornog pravosudnog sistema u skladu sa
relevantnim standardima EU i acquis-em.136
3. EKONOMSKI ASPEKTI
EUROINTEGRACIJA ZEMALJA
JIE
Ugovorom o osnivanju Europske ekonomske
zajednice (EZZ) iz 1957. godine, nastala je
Zajednička vanjskotrgovinska politika ove
organizacije, kojom su se drţave članice
obavezale da će svoje reguliranje trgovine s
trećim zemljama prenijeti s drţavnih organa na
organe zajednice. Ovim su prvi put europske
drţave svoju vanjskotrgovinsku politiku
135
Miščević, T. (2009). Pridruţivanje Evropskoj uniji.
Beograd: Sluţbeni glasnik, str. 146. 136
EC (2013). Izvještaj o napretku BiH u 2013. godini.
(COM(2013) 700)
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
111
stavile na nadnacionalni nivo, te sva ovlaštenja
za kreiranje i izvršavanje vanjskotrgovinske
politike prepustile zajedničkim organima. Tri
su tijela ove organizacije koji kreiraju i
provode jedinstvenu vanjskotrgovinsku
politiku EU. To su Europska komisija od koje
dolaze inicijative za promjenu i primjenu
vanjskotrgovinske politike, Vijeće i Parlament,
koji odlučuju o inicijativama i nakon toga
odluku dostavljaju na izvršenje Komisiji.
Glavno obiljeţje Zajedničke
vanjskotrgovinske politike jeste carinska unija
koja podrazumijeva zajedničku vanjsku
carinsku tarifu. Drugim riječima, usluge i roba
koja se uvozi na teritorij EU biće opterećena
carinskim stopama koje vrijede u svim
drţavama članicama podjednako. “Ovom
tarifom definirani su uvjeti pod kojima se
obavlja trgovina izmeĎu EU i ostatka svijeta u
pogledu propisanih carinskih stopa, i ona
definira opći carinski reţim koji danas
korespondira carinskom reţimu uz primjenu
klauzule najpovlaštenije nacije (MFN reţim),
odnosno kako ga u SAD nazivaju - reţim
normalnih trgovinskih odnosa.”137
Raspadom Istočnog bloka javila se potreba
bivših članica za novim ekonomskim
povezivanjem s odreĎenim zemljama. S
obzirom na to da nove tranzicijske zemlje nisu
bile spremne za prihvaćanje sistema trţišne
ekonomije, nastala je ideja o osnivanju jedne
ekonomske integracije unutar koje bi te zemlje
saraĎivale i pripremale se za postupan pristup
razvijenoj zapadnoj ekonomiji. Uslijed bojazni
da se raspadom Istočnog bloka ponovo ne
formira neka slična integracija, Čehoslovačka,
MaĎarska i Poljska su krenule u pravcu brzog i
bezuvjetnog pribliţavanja Europskoj uniji.138
U početku svog osnivanja, Centralnoevropska
zona slobodne trgovine (CEFTA) nije bila
usmjerena ka zemljama jugoistočne Europe.
137
Bjelić, P. (2012). Uključenje Srbije u jedinstveni
spoljnotrgovinski reţim Evropske unije. U:
Harmonizacija zakonodavstva Republike Srbije sa
pravom Evropske unije (II), Zbornik. Beograd: Institut
za meĎunarodnu politiku i privredu, str. 458. 138
Grahovac, D., Jakovljević, J. (2012). Značaj nastanka
zone slobodne trgovine – CEFTA za zemlje zapadnog
Balkana. Poslovne studije, VII-VIII, 163-180.
Formirale su je MaĎarska, Čehoslovačka i
Poljska. U okolnostima prekida bilo kakve
institucionalne veze izmeĎu istočnoeuropskih
zemalja, nakon raspada SEV-a i Varšavskog
pakta krajem osamdesetih godina, ove tri
zemlje su prvo formirale Višegradsku grupu.
Tako je na sammitu u maĎarskom mjestu
Višegradu, usvojena “deklaracija o saradnji
izmeĎu Poljske, Čehoslovačke i MaĎarske na
putu ka europskoj integraciji”.139
Višegradska grupa je trebalo da igra ulogu
neformalnog “kluba za pritisak”, s ciljem
brţeg ulaska u zapadnoeuropske organizacije i
jačanja meĎusobne saradnje ove tri zemlje.
Osim toga, kao osnovni ciljevi saradnje
navode se i konsolidacija demokratije i
uvoĎenje trţišne privrede. Jedan od značajnih
razloga formiranja ovoga foruma, kao i
kasnijeg udruţenja CEFTA, bio je i pritisak
izvršen od strane Europske zajednice na
zemlje središnje Europe, da meĎusobno bliţe
ekonomski i politički suraĎuju, a ne samo
traţiti pomoć i integraciju s EZ.140
Ideja o liberalizaciji trgovine u regiji
jugoistočne Europe začeta je osnivanjem Pakta
za stabilnost Jugoistočne Europe kada je,
meĎu glavne ciljeve Pakta uvršteno i
“povećanje regionalne integracije i saradnje”,
što je u okviru Radnog stola II (ekonomska
pitanja) definisano kao “promovisanje
područja slobodne trgovine, odnosno
liberalizacija trgovine “. Već 2000. godine, na
inicijativu Republike Makedonije, formirana
je Radna skupina za liberalizaciju i
olakšavanje trgovine. Polovinom januara
2001. godine, ministri zemalja jugoistočne
Europe (Albanije, Bosne i Hercegovine,
Bugarske, Rumunjske, Hrvatske, Makedonije,
Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Moldavije)
su, na sastanku u Ţenevi, dogovorili da se
pristupi pripremama i potpisivanju
Memoranduma o razumijevanju, kojim će se
regulisati pitanja liberalizacije i olakšavanja
trgovine meĎu zemljama Regiona.
139
Kornfeld, Ph. (1995). CEFTA. 34 International
Legal Materials, no. 3., str. 3. 140
Alendar, B. (1999). CEFTA i Evropska unija.
MeĎunarodni problemi, Vol. LI, No. 1., str. 147.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
112
Memorandum o razumijevanju o liberalizaciji
i olakšavanju trgovine (Memorandum) je
potpisan 2001. godine u Bruxellesu.
Potpisnice Memoranduma su se obvezale da
će do kraja 2002. godine zaključiti bilateralne
ugovore o slobodnoj trgovini, kojima će se za
najmanje 90 posto roba omogućiti slobodan
protok bez ikakvih carinskih ograničenja. Na
ovaj način se trebalo formirati trţište od 55
milijuna stanovnika.141
U Bukureštu su 2006. godine premijeri
zemalja JIE usvojili Zajedničku izjavu kojom
su, izmeĎu ostalog, dali nalog nadleţnim
ministrima da zaključe sporazum, istovremeno
osiguravajući prstupanje CEFTA-i za zemlje
koje nisu članice i izmjenu postojećeg
sporazuma uz saglasnost svih strana. Nakon
četiri runde pregovora, odrţanih u Bruxellesu,
došlo se do teksta Sporazuma, koji je potpisan
19. 12. 2006. godine u Bukureštu. Imajući u
vidu da su nove zemlje/teritorije pristupile
CEFTA-i, te da je stari tekst izmijenjen i
dopunjen, struktura novog Sporazuma je
relativno sloţena. Zato, prvo imamo Sporazum
o izmjeni i pristupanju Srednjoeuropskom
sporazumu o slobodnoj trgovini. Ovaj
Sporazum se sastoji od svega četiri člana i
odnosi se na dogovor ugovornih strana da
prihvaćajući Aneks Sporazumu o izmjeni i
pristupanju Srednjoeuropskom sporazumu o
slobodnoj trgovini pristupaju Centralno
europskom Sporazumu o slobodnoj trgovini.
Potpisnice sporazuma su: Republika Albanija,
Bosna i Hercegovina, Republika Bugarska,
Republika Hrvatska, Republika Makedonija,
Republika Moldavija, Republika Crna Gora,
Rumunija, Republika Srbija i Misija
privremene uprave Ujedinjenih naroda na
Kosovu, u ime Kosova, u skladu Rezolucije
1244 Saveza sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Značajna involviranost EU u sam proces
pregovaranja CEFTA ogleda se već u
141
Golubović, S. (2008). Uloga Centralnoevropske zone
slobodne trgovine (CEFTA) u pridruţivanju zemalјa
zapadnog Balkana Evropskoj uniji, u: Milorad Boţić
(ur.). Balkan u procesu evrointegracije: koncepcije
razvoja i socijalne implikacije. Niš: Filozofski fakultet,
99-109, str. 107.
Preambuli sporazuma, gdje se ističe da
sporazum doprinosi integracijskim procesima
njegovih članica prema EU. Istovremeno i u
pojedinim odredbama sporazuma postoji
izravno povezivanje na odgovarajuća pravila
EU, npr. kod pitanja konkurencije,
usuglašavanja tehničke regulative sa
standardima EU i dr. Generalno,
sudjelovanjem u CEFTA potiče se proces
integracije u EU kroz usuglašavanje regulative
s pravnom stečevinom eu, za što je najbolji
dokaz to što su sve prethodne članice CEFTA
već postale članice EU. Sporazum takoĎer u
mnogim odredbama upućuje na odgovarajuće
defnicija, pravila i procedure Svjetske
trgovinske organizacije. Izravno preuzimanje
pojedinih odredbi ove organizacije je bilo
neophodno budući da neke CEFTA članice
nisu članice WTO, čime se osiguralo direktno
preuzimanje vaţećih meĎunarodnih pravila.
Kao jedno od rješenja za prevladavanje
problema je istaknuto formiranje zone
slobodne trgovine u regiji JIE u prelaznom
razdoblju do momenta priključenja EU. Ovo je
jako vaţno iz dva razloga: stvaranje zone
slobodne trgovine bi bio svojevrstan test koji
bi pokazao da li su zemlje regije postigle
društveno-političku zrelost za europsko
integriranje. Drugim riječima, stvaranje ove
integracije je smjernica koja treba pokazati da
li su zemlje sposobne za viši oblik integracije
kakva je EU ili ne; i u ekonomskom smislu,
stvaranje zone slobodne trgovine je način da
se pojača konkurentnost ekonomija zemalja,
što je neka vrsta generalne probe za trţišnu
utakmicu s preduzećima iz zemalja EU (drugi
kopenhagenški kriterij).142
Ukoliko se uspostavi djelotvorna zona
slobodne trgovine glavna korist od nje će biti
ulazak u EU. Impresivan scenarij koji su
ostvarile zemlje Centralne Europe, sadašnje
članice EU, teško je ostvariv zbog nekoliko
faktora. Najprije, konstalacija snaga se
značajno promijenila od tog razdoblja. Ovo se
prije svega odnosi na EU, koja je sada znatno
142
Ilić, A. (2006). Zona slobodne trgovine u
Jugoistočnoj Evropi – Izazov za Srbiju. Beograd: Srpski
ekonomski forum, str. 16.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
113
zatvorenija za prijem novih članova. Dalje,
zemlje Centralne Europe nisu bile toliko
opterećene političkim problemima kao što je
to slučaj sa zemljama JIE. Uz to, prema
mnogim analizama centralnoevropske zemlje
su imale značajnije korake u reformama koji
su ih u relativno kratkom roku pribliţile
razvijenim trţišnim ekonomijama. Prema
nekim autorima mnogi strani investitori su
zainteresirani za osnivanje svojih preduzeća u
zemljama blizu velikog trţišta EU, na
teritoriju gdje su operacioni i transportni
troškovi niţi. Regija JIE upravo ispunjava ove
uvjete što je još jedan argument koji ide u
prilog značajnim efektima koje zona slobodne
trgovine moţe proizvesti.143
Kada je u pitanju ekonomska integracija BiH
sa EU, Bosna i Hercegovina i dalje ima
otvorenu ekonomiju, uprkos malom smanjenju
otvorenosti trţišta u 2012. godini. Ukupna
razmjena (zbir obima izvoza i uvoza robe i
usluga) se smanjila na 84,9% BDP-a u 2012.
godini, u poreĎenju sa 87% BDP-a u 2011. EU
je i dalje najveći trgovinski partner BiH. Njen
udio u ukupnom izvozu je neznatno smanjen
na 59,8%, dok je udio u uvozu porastao na
47,3%. Udio drugog glavnog trgovinskog
partnera, drţava članica CEFTA-e, je blago
smanjen na 28,7% ukupnog izvoza i 22,2%
ukupnog uvoza. U 2012. godini je stvarni
efektivni devizni kurs, zasnovan na 20
najvećih trgovinskih partnera BiH, blago
povećan za 0,4%, ukazujući na odreĎene
neznatne gubitke konkurentnosti cijena. Udio
mase DSI iz EU u ukupnim DSI je u 2012.
godini iznosio 44,1%. Sveukupno, nivo
trgovinske povezanosti sa EU, koji je i bio
visok, dodatno je povećan.144
143
Bijelić, P. (2005). Trade Policy of the European
Union as a Factor of Regional Trade Integration in
Southeast Europe. Discussion Paper 36, The Center for
the Study of Global Governance. 144
EC (2013). Izvještaj o napretku BiH u 2013. godini.
(COM(2013) 700)
4. ZAKLJUĈAK
Poučene iskustvom drugih zemalja, zemlje JIE
kao svoje osnovno opredjeljenje ističu
priključenje EU. Osnovne koristi koje se mogu
očekivati od europskih integracija su oličene u
pristupu širem trţištu, prilivu stranih direktnih
investicija, pomoći u institucionalnim i
ekonomskim reformama, pristupu fondovima
EU i, što je svakako najbitnije, prihvaćanju
sistema vrijednosti koji je dugo godina
izgraĎivan u EU. MeĎutim, u društveno-
političkom, pravno-institucionalnom i
ekonomskom smislu zemlje regije zaostaju za
članicama EU. Drugim riječima, ove zemlje
nisu ni formalno ni suštinski spremne za
ulazak u EU, odnosno ne ispunjavaju
kopenhagenške uvjete u pogledu (1) vladavine
prava, izgradnje demokratskih institucija i
zaštite ljudskih i manjinskih prava; (2)
izgradnje trţišne ekonomije i jačanju
konkurentnosti svojih preduzeća; i (3)
prihvaćanju pravne stečevine EU.145
Jedan od osnovnih razloga za stvaranje zone
slobodne trgovine je priključenje EU. Drugi
bitan razlog (djelomično sadrţan u prvom) je
da zona slobodne trgovine pruţa velike
mogućnosti za razvoj ekonomija zemalja
članica integracije. Otvaranje ekonomije ka
inostranstvu pruţa prilike za povećanje izvoza
i vanjske trgovine uopće, privlačenje stranih
direktnih investicija i po osnovu toga
povećanje zaposlenosti, što sve rezultira
osvarenje značajnih stopa rasta BDP-a i rastu
ţivotnog standarda graĎana ovih drţava. Treći
razlog za stvaranje zone slobodne trgovine je
političke prirode. Naime, odnose izmeĎu
velikog broja drţava regiona proţimaju
politički problemi. Stvaranje zone slobodne
trgovine i izraţen naglasak ka ekonomskim
odnosima mogao bi u srednjem roku uticati i
na poboljšanje političkih odnosa što je od
145
Jovović, D. et al. (2005). Slobodna trgovina SCG sa
zemljama Jugoistočne Evrope. Beograd: Sluţbeni list
SCG.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
114
značaja za stabilnost cjelokupne regije pa i
šire.
LITERATURA
1. (2005). Priručnik za usklaĎivanje
propisa BiH sa propisima EU.
Sarajevo: Direkcija za europske
integracije BiH.
2. Alendar, B. (1999). CEFTA i Evropska
unija. MeĎunarodni problemi, Vol. LI,
No. 1.
3. Bijelić, P. (2005). Trade Policy of the
European Union as a Factor of
Regional Trade Integration in
Southeast Europe. Discussion Paper
36, The Center for the Study of Global
Governance.
4. Bijelić, P. (2012). Uključenje Srbije u
jedinstveni spoljnotrgovinski reţim
Evropske unije. U: Harmonizacija
zakonodavstva Republike Srbije sa
pravom Evropske unije (II), Zbornik.
Beograd: Institut za meĎunarodnu
politiku i privredu.
5. EC (2013). Izvještaj o napretku BiH u
2013. godini. (COM(2013) 700)
6. Golubović, S. (2008). Uloga
Centralnoevropske zone slobodne
trgovine (CEFTA) u pridruţivanju
zemalјa zapadnog Balkana Evropskoj
uniji, u: Milorad Boţić (ur.). Balkan u
procesu evrointegracije: koncepcije
razvoja i socijalne implikacije. Niš:
Filozofski fakultet, 99-109.
7. Grahovac, D., Jakovljević, J. (2012).
Značaj nastanka zone slobodne
trgovine – CEFTA za zemlje zapadnog
Balkana. Poslovne studije, VII-VIII,
163-180.
8. Ilić, A. (2006). Zona slobodne trgovine
u Jugoistočnoj Evropi – Izazov za
Srbiju. Beograd: Srpski ekonomski
forum.
9. Jovović, D. et al. (2005). Slobodna
trgovina SCG sa zemljama Jugoistočne
Evrope. Beograd: Sluţbeni list SCG.
10. Judah, T. (2006). The EU must keep its
promise to the Western Balkans.
London: Centre for European reform. 11. Kornfeld, Ph. (1995). CEFTA. 34
International Legal Materials, no. 3.
12. Miščević, T. (2009). Pridruživanje
Evropskoj uniji. Beograd: Sluţbeni
glasnik.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
115
MEĐUNARODNI ŠPEDITERI TRANZICIJSKIH ZEMALJA PRED IZAZOVIMA
ULASKA NJIHOVIH DOMICILNIH ZEMALJA U EVROPSKU UNIJU
Mr. Mirsad Imamović
Internacionalni univerzitet Travnik u Travniku
[email protected]; 38761 556 867
Saţetak: Temeljna je misija klasičnih špeditera organizacija otpreme, dopreme i provoza materijalnih
dobara od jednog do drugog mjesta pomoću svih prijevoznih sredstava i svim prijevoznim putovima, a
prema ugovoru o špediciji. Klasični špediteri, u pravilu, nisu istovremeno prijevoznici, skladištari, pomorski
agenti, operatori multimodalnog transporta i slično. Ulaskom neke tranzicijske zemlje u Evropsku uniju
prestaje potreba za klasičnim špediterskim carinskim posredovanjem u evropskoj carinskoj uniji. Klasični
špediteri na području Evropske unije davno su se transformisali u logističke operatere koji su
specijalizovani za upravljanje transportnim logističko-distributivnim lancima, transportnim i logističkim
mrežama. Stoga, klasični špediteri i u tranzicijskim zemljama moraju se stalno prilagoĎavati savremenim
tržišnim, odnosno proizvodnim, trgovinskim, skladišnim, transportnim, distribucijskim, logističkim,
tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim, ekološkim i drugim zahtjevima potencijalnih klijenata
na svjetskom, globalnom špediterskom tržištu. U ovom smo radu eksplicirali temeljne izazove pred kojima se
nalaze meĎunarodni špediteri tranzicijskih zemalja u kontekstu ulaska njihovih domicilnih zemalja u
Evropsku uniju.
Kljuĉne rijeĉi: meĎunarodni špediteri, tranzicijske zemlje, logistički operateri, outsourcing, logistička
partnerstva, strateški savezi.
INTERNATIONALFREIGHT FORWARDERS FROM COUNTRIES IN TRANSITION IN
FRONT OFCHALLENGES OFENTERING THEIRNATIVECOUNTRIESIN THE
EUROPEAN UNION
Abstract: The fundamental mission ofthe classicfreight forwarders is organization ofdispatch,deliveryand
transport ofmaterial goods fromoneplace to anotherby usingall transport means andalltransportation routes,
according to the contract offreight forwarding. Classicfreight forwarders, in generally, are notat the same
timecarriers, warehouse managers, shippingagents,multimodal transportoperators.By joiningsomecountries
in transition in the European Union it eliminates the needforconventionalfreight
forwardingcustomsbrokerage in theEuropeanCustoms Union. Classicfreight forwardersin the area ofthe
European Union are long agotransformed intologisticsoperatorswho specialize
inmanagingtransportlogisticsdistribution chains, transport and logisticsnetworks.Therefore, the classic
freight forwardersof countries in transition mustconstantly adaptto modern market, i.e. manufacturing,
trade, storage, transportation, distribution, logistics, technological, organizational, economic, legal,
environmental and otherrequirements ofpotential customersin the world, to the
globalforwardingmarket.Inthis paper we haveelucidatedthe fundamentalchallengesfaced
byinternationalfreight forwarders from countries in transition in the context of entering theirnativecountries
in theEuropean Union.
Keywords:internationalfreight forwarders, countries in transition, logisticsoperators, outsourcing,
logisticspartnerships, strategic alliances.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
116
1. UVOD
U visokorazvijenim drţavama klasični su
špediteri raritetna pojava, dok su Evropskoj
uniji zapravo gotovo potpuno nepotrebni.
Zamijenile su ih tvrtke savremene špediterske
logistike i špediterski logistički operatori.
Dakako, takav slučaj ne nalazimo u evropskim
tranzicijskim zemljama nastalim raspadom ex
Jugoslavije, iako sve one pretenduju postati
članicama Evropske unije. Naime, u tim
zemljama još egzistiraju, odnosno ţivotare
odreĎeni modaliteti klasične špedicije te će ih
uskoro u drugi plana potiskivati veliki
meĎunarodni špediterski operatori prema
načelima outsourcinga (izdvajanja), a
ponegdje i logistički operatori pojedinih
špediterskih niša. Moţe se ustvrditi da će se to
dogoditi u svim tranzicijskim zemljama u
kojima se tzv. nacionalni klasični špediteri ne
budu na vrijeme transformisali u špediterske
logističke operatore. Špediterska logistika i
špeditersko-logistički sistemi ostvaruju svoju
temeljnu misiju samo onda kada svojim
znanjima i aktivnostima, u partnerskim
odnosima s brojnim logističkim subjektima,
omogućavaju uspješno, efikasno, sigurno, brzo
i racionalno upravljanje tokovima materijalnih
dobara u različitim modalitetima.
Sukladno tome, špediterski logistički operatori
moraju omogućiti kontinuiranu dostavu i
opskrbu trţišta traţenim i kvalitetnim dobrima,
odgovarajućeg asortimana, na pravim
mjestima, u pravo vrijeme, uz najmanje rizike
i uz najniţe troškove te ostvarivanje
primjerenog profita, ali i zadovoljavanje
potraţnje kupaca i potrošača. Upravljanje tzv.
makro, globalnim i mega špeditersko-
logističkim sistemima nije nimalo
jednostavno, jer ono mora biti uspješno,
efikasno i profitabilno, što je u svim
ekonomskim područjima veoma zahtjevno. Da
bi špeditersko-logistički menadţeri i
specijalizovani špediterski stručnjaci mogli
primjereno upravljati špeditersko-logističkim
sistemima moraju imati na umu brojne vanjske
i unutrašnje faktore utjecaja. Budući da su
ljudski potencijali jedini dinamički element
proizvodnje špeditersko-logističkih proizvoda,
sve špeditersko-logističke tvrtke posebnu
paţnju trebaju posvetiti sekundarnom i
tercijarnom obrazovanju kadrova te
permanentnom osposobljavanju špeditersko-
logističkih menadţera i specijalizovanih
stručnjaka koji organizuju i vode procese
špeditersko-logističke industrije.
2. EVOLUCIJA LOGISTIĈKIH SISTEMA
MeĎunarodna je špedicije skup specifičnih
funkcija, poslova, operacija i pravila što sve
skupa omogućava otpremu robe iz vlastite u
strane drţave, dopremu robe iz stranih u
vlastitu drţavu i provoz robe izmeĎu stranih
drţava preko vlastite drţave. MeĎunarodna
špedicija kao znanost skup je
interdiscipliniranih i multidiscipliniranih
znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti
brojnih i sloţenih vanjskotrgovinskih i
transportnih aktivnosti koje djelotvorno
omogućavaju otpremu robe iz vlastite u strane
zemlje (izvozna špedicija), dopremu robe iz
stranih u vlastitu zemlju (uvozna špedicija) i
prijevoz robe izmeĎu stranih zemalja
(prijevozna ili tranzitna špedicija).146
MeĎunarodna špedicija danas je vrlo značajna
gospodarska djelatnost u sistemu društvene
reprodukcije, koja se inkorporirala i
ekonomski učvrstila u razmjenu dobara, kroz
koju povezuje proizvodnju i potrošnju,
odnosno ponudu i potraţnju.
Špediter se definira kao gospodarstvenik,
pravna ili fizička osoba koja se isključivo i
obrtimce bavi organizacijom otpreme robe
svojih komitenata pomoću vozara i drugim
poslovima koji su s tim u vezi.147
Osnovni je
zadatak meĎunarodnog špeditera da oslobodi
svog nalogodavca (izvoznika, uvoznika,
146
Zelenika, Ratko: Temelji logističke špedicije,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005.
str. 32. 147
Turina, Ante: MeĎunarodna špedicija, Viša
pomorska škola, Zavod za pomorsku navigaciju i pogon
broda, Rijeka, 1965. str. 72.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
117
proizvoĎača) cjelokupnog napora i brige oko
otpreme, dopreme i provoza robe u
meĎunarodnom prometu. U izvršavanju toga
zadatka meĎunarodni se špediter susreće s
raznovrsnim kompleksnim i brojnim
poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno
funkcionirati savremeni vanjskotrgovinski i
prometni sistemi. Kako bi se razumjele kasnije
eksplikacije u ovom radu, u nastavku ćemo za
početak taksativno navesti osnovne i dodatne
poslovne aktivnosti meĎunarodnih špeditera.
Na internetskoj stranici o špediciji FIATA148
navedeni su sljedeći osnovni (temeljni) i
dodatni (specijalni) poslovi meĎunarodnih
špeditera:149
Stručni savjeti i sudjelovanje u
pregovorima radi zaključivanja ugovora o
meĎunarodnoj kupoprodaji, instradacija,150
zaključivanje ugovora o prijevozu robe na
klasičan način (upotreba prijevoznog sredstva
jedne transportne grane), zaključivanje
ugovora o multimodalnom transportu robe i
organiziranje tzv. transporta od vrata do vrata,
prihvat robe radi otpreme, otprema, doprema i
provoz robe u uţem smislu, zaključivanje
ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe,
zaključivanje ugovora o transportnom
osiguranju, zaključivanje ugovora o
uskladištenju, ispostavljanje ili pribavljanje
prijevoznih i drugih isprava, obavljanje
poslova u vezi sa carinjenjem robe, kontrola
ispravnosti dokumenata i obračuna
transportnih i drugih troškova te informiranje
nalogodavca.
Na istoj internetskoj stranici i navedenom
izvoru151
(osim u svim udţbenicima iz
148
Akronim od francuskog: Federation Internationale
des Associations de Transitaries et Assimilies (engleski:
International Federation of Freight Forwarders
Associations). 149
Više vidjeti u Plasto, Elma: Seminarski radovi iz
špediterskog poslovanja (skripta), Fakultet za saobraćaj
i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, 2009 str. 7.-14.
ili na www.prometna-zona.com/spedicija-003fiata.php 150
Izbor optimalnog prijevoznog puta, transportnog
sredstva, tehnologije transporta i najpovoljnijeg
vremena otpreme; vidjeti na
www.mojrad.net/pregled_teksta.php 151
Više vidjeti u Plasto, Elma: Seminarski radovi iz
špediterskog poslovanja (skripta), Fakultet za saobraćaj
meĎunarodne špedicije) pobrojani su i sljedeći
dodatni poslovi meĎunarodnih špeditera:
Zaključivanje ugovora o pakovanju, sortiranju
i vaganju, obavljanje svih ugovorenih poslova
pakovanja, sortiranja i vaganja, izdavanje
garantnih pisama, izdavanje špediterskih
potvrda i drugih FIATA isprava, uzorkovanje
robe, preduzimanje mjera osiguranja naplate
štete u slučaju gubitka, oštećenja ili manjka
robe, ugovorena kontrola kvaliteta i količine
robe u meĎunarodnom transportu,
dohlaĎivanje robe, hranjenje i pojenje ţivih
ţivotinja, sajamski poslovi, leasing (lizing)
poslovi, konsignacijski poslovi, prometno-
agencijski poslovi, kreditiranje nalogodavca,
otprema, doprema i provoz zbirnog prometa152
te drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi
s otpremom, dopremom i provozom robe.
Razvoj špedicije u Evropskoj uniji usko je
povezan s evolucijom logističkih sistema koja
je pratila opći tehnološko-tehnički i društveno-
ekonomski razvoj. U posljednjih 50 godina 20.
stoljeća mogu se uočiti faze razvoja
logističkog sistema kako je to prikazano na
donjoj slici evolutivnog razvoja logističkih
sistema,153
iz koje je vidljivo da se u počecima
logistika usredotočila na pojedino radno
mjesto i pruţala podršku pojedinim radnim
operacijama, a zatim je obuhvatala pojedina
odjeljenja ili sluţbe (skladište, transport i
slično). Bitan se napredak osjetio kada je
logistika obuhvatila pojedine funkcije tvrtke
(nabavka, proizvodnja, distribucija) te kasnije
i pojedini lanac vrijednosti (lanac opskrbe
inputima i lanac distribucije outputa).
Globalna je logistika savremena faza razvoja
koja uključuje integrirane logističke mreţe.
MeĎutim, razmjena roba iz zemalja članica
Evropske unije sa zemljama nečlanicama i
dalje je podloţna uobičajenim
administrativnim preprekama, pa stoga i dalje
i komunikacije Univerziteta u Sarajevu, 2009. str. 14.-
23. ili na www.prometna-zona.com/spedicija-
003fiata.php 152
Organizovanjem zbirne pošiljke, bilo u cestovnom ili
ţeljezničkom transportu, špediter postiţe velike uštede
za svog komitenta. 153
Više vidjeti na www.aperion-
uni.eu/lycboardclient/detail.aspf?...
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
118
postoji potreba za obavljanjem poslova
carinjenja. Kada je riječ o poslovanju špeditera
u današnjim uslovima savremene globalne
ekonomije, potrebno je naglasiti najvaţniju
promjenu kada su u pitanju osnovni poslovi
meĎunarodnog špeditera. Naime, direktna
posljedica ukidanja carina na području
Evropske unije imala je za rezultat
umanjivanje vaţnosti jednog od osnovnih
poslova meĎunarodnog špeditera, a to je
njegovo posredovanje u postupku carinjenja
robe. Kako drţave članice imaju manje
potrebe za carinskim posredovanjem,
meĎunarodni špediteri su se morali prilagoditi
novonastaloj situaciji. Manje špediterske
tvrtke morale su proširiti svoje poslovanje na
nabavu robe, organizaciju domaćeg i
meĎunarodnog prijevoza, transportnog
osiguranja, pruţanje usluga skladištenja robe,
izdavanje i pribavljanje potrebnih dokumenata
i slično.
Usluge carinskog posredovanja nisu i neće
nestati u potpunosti, jer će drţave članice
Evropske unije i dalje uvoziti robu iz ostalih
dijelova svijeta, tako da će znanje i iskustvo
meĎunarodnih špeditera u Evropskoj uniji, ali
i špeditera u Bosni i Hercegovini, biti i dalje
od vaţnosti. Prema tome, potreba za
meĎunarodnom špedicijom u okvirima
trgovine Evropske unije očito postoji.
Pruţanjem kompletnih logističkih usluga
svojim komitentima, meĎunarodni špediteri će
se i dalje nastaviti razvijati u globalne
dobavljače logističkih usluga i na taj način
učvršćivati partnerski odnos sa svojim
komitentima koji će svoju maksimalnu paţnju
i brigu moći posvetiti osnovnoj djelatnosti te
na taj način ostvariti što bolji poloţaj na
globalnom trţištu.
3. ŠPEDITERSKI IZAZOVI
PRISTUPANJA EVROPSKOJ UNIJI
MeĎunarodni špediter u zemljama koje
reflektiraju ući u Uniju već danas svoje
aktivnosti moraju preorijentirati na dodatne
logističke usluge (primjerice, premještanje
finalizacije proizvoda iz tvorničkih hala u
logističke centre radi dorade, prerade,
montaţe, oplemenjivanja, popravka,
servisiranja) te tako postati tzv.
logistički špediteri154
ili
logistički operateri,155
što
pretpostavlja širenje područja
djelovanja klasičnih špediterskih
tvrtki pri dobavi i distribuciji,
umreţavanje tvrtki, tehnološki
razvoj, primjenu informacijskih
tehnologija, kako bi se
udovoljilo sadašnjim i budućim
promjenama na proizvodnom i
prometnom svjetskom trţištu.156
U dijelu internetske stranice o
špediciji FIATA nalazi se tekst u
kojemu se govori o modelu
poslovanja meĎunarodnih
špeditera nakon pristupanja
domicilne zemlje Evropskoj
154
Više vidjeti u Pavlić Skender, Helga i Grčić Fabić,
Mirjana: Logistički špediter u fokusu prometnog i
gospodarskog sustava, Pomorski zbornik Pomorskog
fakulteta Rijeka Sveučilišta u Rijeci, 47-48 (2013), str.
95.-107. 155
Više vidjeti u Zelenika, Ratko i Pupovac, Drago i
Rudić, Dušan: Špediter u ulozi logističkog operatera,
Pomorski zbornik Pomorskog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka, 38 (2001)1, str. 143.-157. 156
Više vidjeti u Bendeković, Jadranko i Arţek,
Zvonimir: Transport i osiguranje, Mikrorad, Zagreb,
2008. str. 115.-122.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
119
uniji te u uslovima globalizacije trţišta,157
što
u velikom dijelu korespondira s temom i više
tematskih područja ove konferencije.
Promjene koje su se pojavile u Hrvatskoj i
koje će se pojaviti u drugim tranzicijskim
zemljama prilikom ulaska u Evropsku uniju, a
odnose se na poslovanje meĎunarodnih
špeditera, reflektiraju se kroz pet područja, i
to: 1. novi informatički sistemi; 2. promjene
organizacijske strukture meĎunarodnog
špeditera; 3. prilagoĎavanje meĎunarodnih
špeditera carinskom sistemu Evropske unije;
4. Logistička partnerstva meĎunarodnih
špeditera s klijentima; te 5. Strateški savezi
meĎunarodnih špeditera s dobavljačima te
meĎunarodnih špeditera s domaćim i
inostranim partnerima. Drţimo vrijednim
istaknuti nekoliko općih mjesta i zanimljivih
aspekata tih područja, pri čemu će biti
korištena i neka zapaţanja iz mog
magistarskog rada.158
3.1. Novi informatiĉki sistemi
U današnjim uslovima poslovanja
informacijski tokovi prethode robnim
tokovima, čime se znatno smanjuju vremenski
gubici u transportnom procesu, podiţe brzina i
tačnost isporuke just in time,omogućava
smanjenje potrebnih zaliha u proizvodnji i u
trgovini, omogućava proizvodnja po narudţbi,
odnosno prema zahtjevima trţišta te
finalizacija proizvoda selenjem iz tvorničkih
pogona u logističke centre. Zbog inertnosti
velikih sistema jedan je od osnovnih
preduslova uspješnog poslovanja što brţa
informatizacija tvrtke, kako bi se ubrzali
procesi, bilo da se radi o komunikaciji s
poslovnom okolinom ili unutar same tvrtke.
Inače, meĎunarodnom špediteru danas na
raspolaganju stoje sljedeći informatički
sistemi:
157
Više vidjeti na www.efzg.hr/trg/dvuletic//...pdf 158
Više vidjeti i u Imamović, Mirsad: Poslovanje
meĎunarodnih špeditera u uslovima ulaska u Evropsku
uniju i globalizacije trţišta sa posebnim osvrtom na
Bosnu i Hercegovinu (magistarski rad), Saobraćajni
fakultet Internacionalnog univeziteta Travnik, Travnik,
2012. str. 118.-133.
■ EDIFACT159
- Projekt Ujedinjenih naroda
za elektroničku obradu i prijenos podataka
za upravu, trgovinu i transport, osobito za
špeditersku djelatnost;
■ GSM160
- Sistem mobilnih komunikacija
koji omogućuje trenutačan prijenos,
primanje i slanje informacija te time
pospješuje optimizaciju prijevoznih
procesa;
■ GPS161
- Sistem globalnog pozicioniranja,
kao idealno rješenje za daljinsko
centralizirano upravljanje prijevoznim
sredstvima i teretom koji se prijevozi, tako
da meĎunarodni špediter ima potpunu
kontrolu praćenja prijevoznih sredstava i
pošiljaka koje nudi svojim komitentima
preko interneta, što pomaţe kontroli
troškova, planiranju istovara i skladištenja
te distribuciji robe.
■ WMS162
- Informacijski paket (software) za
skladišno poslovanje koji, uz paket
standardnih modula tipičnih za poslovanje
svakog skladišta, a moţe obavljati
identifikaciju robe pomoću bar-koda i
izradu otpremnih dokumenata.
3.2. Promjene organizacijske strukture
Špediterske tvrtke mogu imati tri pravno-
ekonomska statusa, i to: 1. Komisionar
(špediter je posrednik izmeĎu uvoznika i
izvoznika kao njegovih nalogodavaca i drugih
aktivnih sudionika vanjskotrgovinskog i
prometnog sistema te poslove posredovanja
obavlja u svoje ime i za tuĎi račun); 2.
Samostalni privrednik (špediter je posrednik
izmeĎu svog nalogodavca i brojnih sudionika
vanjskotrgovinskog i prometnog sistema te
poslove obavlja u svoje ime i za svoj račun); te
3. Agent (špediter je posrednik izmeĎu
uvoznika i izvoznika kao svojih nalogodavaca
i drugih aktivnih sudionika
vanjskotrgovinskog transportnog sistema,
osobito carine i osiguravatelja te špediterske 159
Akronim od Electronic Date Interchange for
Administration Commerce and Transport. 160
Akronim od Global Systems for Mobil. 161
Akronim od Global Positioning Systems. 162
Akronim od Warehouse Management System.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
120
poslove obavlja u tuĎe ime i za tuĎi račun,
odnosno u ime i za račun nalogodavca.
Vaţno je istaknuti da špediter u statusu agenta
obavlja brojne kompleksne, stručne i
odgovorne poslove u carinskom postupku te
zaključuje ugovore o transportnom osiguranju.
Od ključne su vaţnosti odnosi koje špediter
ima s različitim sudionicima
vanjskotrgovinskog i saobraćajnog sistema
(prijevoznici, institucije osiguranja, Carinska
uprava i slično). MeĎutim, meĎunarodna
špedicija sastavni je dio vanjske trgovine i viši
oblik meĎunarodnog robnog prometa te kao
takva zauzima bitno mjesto u
vanjskotrgovinskom sistemu svake zemlje. U
današnjim uslovima savremene proizvodnje i
robnog prometa nemoguće je zamisliti
privredni prosperitet bilo koje zemlje bez
učešća meĎunarodnog špeditera. Razvoj
meĎunarodne trgovine uslovio je nastanak
usluţne organizacije kojoj je zadatak da kao
posrednik izmeĎu prodavača i kupca
organizuje meĎunarodni prijevoz roba.
Organizaciju otpreme i dopreme robe u
meĎunarodnom prometu korisnije je prepustiti
meĎunarodnom špediteru jer on zna otpremiti i
dopremiti robu brzo, vješto i ekonomično,
usmjeravajući je na najpovoljniji prometni
pravac i prijevozno sredstvo te pri tome
uzimati u obzir vrstu i stanje robe, carinske,
devizne, trgovinske, političke, pravne,
osiguravajuće i ostale uslove. Veliki i sloţeni
sistemi traţe savremenu organizaciju tvrtke i
upravljanje u kojima je menadţment odvojen
od vlasničke strukture. U Evropskoj uniji velik
je broj malih i srednjih špediterskih tvrtki koje
su u privatnom vlasništvu i koja su se svojom
efikasnošću poslovanja nametnule kao
superioran vlasnički oblik u razvijenim
trţišnim gospodarstvima. Današnja situacija u
Hrvatskoj, koja je već postala članica
Evropske unije, pokazuje da su tamo vlasnici
srednjih i većih špediterskih tvrtki fizičke
osobe koje su ujedno i menadţeri i vlasnici.
Stalna i rastuća konkurencija tjera tvrtke na
brze promjene i na stalno preispitivanje
vlastitih prednosti, kako bi se mogle
usredotočiti na glavne sposobnosti i
kompetencije. Danas nijedna tvrtka ne moţe
opstati na trţištu ako barem nešto ne radi bolje
od svoje konkurencije. Zato, tvrtke donose
odluku o tome da sporedne djelatnosti svog
poslovanja rješavaju putem tzv. outsourcinga
te se na taj način fokusiraju na svoju osnovnu
djelatnost, odnosno tzv. core business.
Outsourcing se moţe definirati kao strateško
korištenje vanjskog partnera u svrhu
obavljanja aktivnosti koje je tvrtka
tradicionalno obavljala svojim ljudima i
resursima. Dakle, outsourcing je ugovorno
prebacivanje sporednih - noncore aktivnosti
tvrtke na specijalizirane pruţatelje usluga.
Tvrtke načelno imaju mogućnost outsourcinga
bilo koje aktivnosti ili funkcije. (ponajviše
špedicija, logistika, upravljanje skladištem,
informatičke usluge, upravljanje ljudskim
resursima, uvoz, izvoz, prodaja, nabava,
istraţivanje i razvoj, marketing, menadţment i
slično), u čemu se krije velika šansa i za tvrtke
meĎunarodne špedicije.
Dakle, pojavljuje se trend potpunih logističkih
usluga, pa se nalogodavcu moţe baviti svojom
primarnom djelatnošću, a brigu o
transportnom rješenju prepustiti špediteru.
Inače, outsourcing logističkih funkcija postala
je prevladavajuća praksa poslovanja
vanjskotrgovinskih tvrtki, a to je dovelo do
novih tehnika poslovanja, kao što je strategija
proizvodnje po narudţbi bez stvaranja
nepotrebnih zaliha, nabava proizvoda prema
zahtjevima trţišta, finalizacija proizvoda
seljenjem iz klasičnih tvornica u logističke
centre te organizacija vučenih, umjesto
guranih tokova robe. Sve to dovodi do
fokusiranja tvrtke samo na osnovnu djelatnost.
Inače u logističkim centrima standardno se
odvijaju sljedeće aktivnost: Sakupljanje
pojedinačnih komadnih (manjih) pošiljaka od
komitenata u gravitacijskom području
otpreme, dostava pošiljaka do špediterskog
logističkog centra (zbirni transport),
razvrstavanje i grupisanje pošiljaka prema
pravcima, mjestima isporuke i komitentima,
formiranje teretnih i transportnih jedinica,
utovar, pretovar i otprema robe na veće
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
121
udaljenosti te razvrstavanje robe i isporuka
krajnjim korisnicima.163
3.3. PrilagoĊavanje carinskom sistemu
Evropske unije
Nakon ukidanja carina meĎu članicama Unije i
količinskih ograničenja, kao i uspostavljanja
zajedničke carinske tarife, inaugurisano je
jedinstveno carinsko područje na kojem su
ukinute carine i ograničenja izmeĎu članica,
pri čemu svaka članica carinske unije načelno
primjenjuje iste carine prema drţavama koje
nisu članice Evropske unije. Budući da carina
povećava cijenu uvezene robe, u kombinaciji s
troškovima prijevoza i drugim uvoznim
troškovima (različite pristojbe, troškovi
skladišta, distribucije), ona su zapreka
slobodnoj trgovini, ali i instrument zaštite
domaće industrije. Ukidanjem carina meĎu
drţavama Evropske unije velik broj
špediterskih tvrtki moralo se opredijeliti za
izvršavanje ostalih osnovnih i specijalnih
špediterskih poslova umjesto postupka
carinjenja, pa meĎu drţavama članicama
špediteri vode evidenciju protoka roba, tzv.
Intrastat.164
Intrastat je sistem prikupljanja podataka o
robnoj razmjeni izmeĎu zemalja članica
Evropske unije koji je u primjeni od 1993.
godine. Putem njega vrši se izvještavanje o
svakom ulazu robe u zemlju članicu iz druge
zemlje članice, odnosno svaki izlaz robe iz
zemlje članice u drugu zemlju članicu
Evropske unije. Glavna razlika izmeĎu
Intrastat obrasca i Jedinstvene carinske
deklaracije je što je Deklaracija isprava koja
sluţi za obavljanje carinskih formalnosti u
trgovini s trećim zemljama, dok je Intrastat
obrazac statistički izvještaj protoka robe i
sadrţi manji obujam podataka od Deklaracije i
odnosi se na razmjena izmeĎu zemalja članica
Evropske unije. Intrastat daje informacije o
trgovinskim tokovima izmeĎu zemalja članica 163
Više vidjeti u Mlinarić, Tomislav Josip: Robno
transportni centri (skripta), Fakultet prometnih znanosti
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013. str. 73.-117. 164
Vidjeti na www.intrastat.com.hr/ ili na
www.dzs.hr/hrv/intrastat/intrastat.htm ili www.estat.hr
Evropske unije te zajedno s Extrastatom
(podaci o robnoj razmjeni s trećim zemljama -
nečlanicama Evropske unije) čine vaţan izvor
podataka za sastavljanje platne bilance i
nacionalnih računa.
Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, uslijedila
je još jedna bitna promjena, a to je dodjela
EORI165
broja koji zapravo zamjenjuje OIB166
tvrtke. Naime, tamošnja je Carinska uprava od
1. srpnja 2013. godine započela s nacionalnom
primjenom tzv. EORI sistema, odnosno
sistema elektronske registracije i identifikacije
tvrtki koje u okviru svog poslovanja obavljaju
djelatnosti obuhvaćene carinskim
zakonodavstvom. EORI broj jedinstven je broj
u Evropskoj uniji koji tvrtkama dodjeljuju
carinske sluţbe i sluţi za njihovu identifikaciju
u skladu s carinskim propisima Evropske
unije. EORI broj se mora koristiti u svim
carinskim aktivnostima koje se obavljaju
izmeĎu Unije i ostatka svijeta. Kada je riječ o
Hrvatskoj, EORI broj za tamošnje tvrtke
formira se na način da se na slova HR doda
OIB tvrtke.
3.4. Logistiĉka partnerstva
MeĎunarodni špediter svojim brojnim
specijalističkih logističkih aktivnosti
(proizvodna, trgovinska, prometna, skladišna,
distribucijska, marketinška, informacijska i
druge logistike) direktno i intenzivno
učestvuje u sistemu meĎunarodne razmjene te
na taj način imaju uticaja na poloţaj korisnika
svojih usluga na globalnom trţištu. Budući da
je glavni zadatak meĎunarodne špedicije da
oslobodi svog nalogodavca cjelokupne brige
oko otpreme i dopreme robe, savremeni
trendovi su pokazali da se taj zadatak moţe
ostvariti isključivo pruţanjem kompletne
logističke usluge. Špediterske tvrtke, kao
specijalizirani nosioci logističkih usluga,
preuzimaju sve više logističkih aktivnosti od
svojih korisnika i na taj način se razvija sve
čvršće logističko partnerstvo izmeĎu
165
Akronim od Economic Operators Registration and
Identification. 166
Akronim od Osobni Identifikacijski Broj.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
122
meĎunarodnih logističkih špeditera i njihovih
korisnika.
Kompletna logistička usluga uključuje ranije
pobrojane osnovne (temeljne) i dodatne
(specijalne) logističke usluge.
Pojednostavljeno, u osnovne logističke usluge,
izmeĎu ostalih, spadaju špedicija, transport,
izbor prijevoznika i prijevoznog puta,
upravljanje zalihama, skladištenje, pretovar,
utovar, istovar, pakiranje carinjenje,
osiguranje, dok se u dodatne logističke usluge
ubrajaju finalizacija proizvoda, obiljeţavanje i
etiketiranje, povrat i popravci proizvoda,
montaţa, sklapanje i oplemenjivanje.
Izvršenjem svih tih aktivnosti meĎunarodni
logistički špediter direktno utiče na
konsolidaciju robnih tokova smanjenjem
troškova i postizanjem veće konkurentnosti
proizvoda svojih korisnika na globalnom
trţištu. U razvoju logističkih špeditera, koji
svojim korisnicima pruţaju kompletnu
logističku uslugu, mogu se uočiti sljedeći
modeli saradnje:
1. Korisnici logističkih usluga imaju vlastita
prijevozna sredstva, vlastita skladišta,
vlastite sisteme kontrole, vlastite sluţbe
pakovanja, signiranja i slično, pa je riječ o
tzv. logistici u kući korisnika;
2. OdreĎene se logističke usluge povjeravaju
specijaliziranim logističkim tvrtkama
(prijevoz, skladištenje, upravljanje
zalihama, pakovanje, kontrola kvaliteta i
količine robe i slično);
3. Davaoci logističkih usluga preuzimaju
najveći dio logističkih zadataka svojih
korisnika (korisnik i nosilac logističke
usluge imaju zajednički cilj); te
4. Nosioci logističkih usluga korisnicima
pruţaju kompletnu logističku uslugu prema
načelu outsourcinga te ostvaruju potpuno
integrisani proces partnerstva (strateški,
operativni i taktički nivo), tako da nosilac
logističke usluge za korisnika obavlja
gotovo sve logističke aktivnosti.
TakoĎer, mnoge srednje i veće špediterske
tvrtke imaju strateški značajne nalogodavce
koji su s njima u čvrstoj sprezi, pa svoje
strategije poslovanja i razvoja temelje i
odreĎuju u skladu s dugoročnom saradnjom s
takvim poslovnim partnerima. Ta veza se
moţe pojaviti na više nivoa, pa poslovanje
špediterske tvrtke moţe biti isprepleteno s
poslovanjem nalogodavca na nekoliko nivoa
od kadrovske (broj i struktura zaposlenih) do
finansijske (investicije i finansiranje
poslovanja). Ponekad se špediter povezuju s
nekima strateških partnera, ako on i
vanjskotrgovinska tvrtka od tog projekta imaju
finansijske ili druge koristi. Dakle, špediteri
shvataju potrebu planiranja te vaţnost
finansiranja zajedničkih poduhvata sa svojim
partnerima, kako bi im pruţili što kvalitetniju
uslugu, te ih što duţe i što čvršće vezali uz
sebe, a time ostvarili što veći finansijski
dobitak.
3.5. Strateški savezi
Nekada se razvoj tvrtki uglavnom postizao
internim (organskim) rastom isključivo
pomoću vlastitih sredstava tvrtke ili pak
vlasničkim integracijama, što je
pretpostavljalo spajanje ili akviziciju dviju
samostalnih tvrtki u jednu. U savremenom
poslovanju, u vrijeme globalne konkurencije u
robnoj razmjeni, jedan od poţeljnih modela
razvoj su strateški savezi, odnosno savezi
neovisnih tvrtki u kojima one zadrţavaju
samostalnost, ali zajednički rade na ostvarenju
nekih strateških projekata, dijeleći i
kombinirajući resurse. MeĎunarodni špediteri
uglavnom mogu koristiti tri načina
udruţivanja u strateške saveze, i to kroz
strateško povezivanje dva ili više
meĎunarodnih špeditera, kroz strateško
povezivanje meĎunarodnih špeditera i
dobavljača (prijevoznika) te kroz strateško
povezivanje meĎunarodnih špeditera s
domaćim i inozemnim partnerima, pri čemu
sve tri razvojne strategija nisu meĎusobno
isključive, već su komplementarne.
Strateško je udruţivanje idealan izbor u
situacijama visokog rizika samostalnog
razvoja, nuţnosti brţe ekspanzije, relativno
niske raspoloţivosti vlastitih sredstava,
komplementarnosti tvrtki u savezu, velikih i
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
123
brzih promjena u trţišnoj okolini i slično.
Inače, u procesu udruţivanja špediterskih s
drugim tvrtkama valja imati na umu sve
sastavnice sloţene strukture logističke usluge
te u proces uključiti one koje će povećati
učinkovitost poslovanja. Iskustvo ukazuje na
to da nije jednostavno stvoriti uspješan
strateški savez, jer je potrebno pripremiti,
organizovati i provesti brojne i raznovrsne
aktivnosti kako bi se oblikovala struktura
takvog saveza. Istraţivanja su identificirala
nekoliko karakterističnih faza nastajanja i
razvoja uspješnih strateških saveza, i to
upoznavanje i izbor tvrtki partnera,
utvrĎivanje meĎusobnih odnosa, izgradnja
meĎukorporacijske saradnje, razvoj saradnje te
meĎusobno usklaĎivanje.
4. HRVATSKI POUĈAK
Ulaskom u Evropsku uniju mnoge tvrtke
očekuju prosperitet. MeĎutim, većina
meĎunarodnih špeditera u Hrvatskoj ostaje bez
posla, jer se sav dosadašnji uvoz i izvoz vezan
za zemlje Evropske unije svodi na primitak i
otpremu robe što se odvijaju kao tuzemni
robni promet s novim pravilima o obračunu
PDV-a i novim pravilima evidencije. Granice
se brišu, Hrvatska ulazi u novu teritorijalnu
cjelinu i carinski reţim, pa većina usluga koje
pruţaju klasični špediteri više neće biti
potrebna. Izvjesno je zatvaranje carinskih
ispostava koje se sada nalaze na graničnim
prijelazima izmeĎu Hrvatske te Slovenije i
MaĎarske. Time prestaje potreba za poslovima
carinskog otpremnika (zastupnika) na tim
graničnim prijelazima.167
Budući da su glavni hrvatski
vanjskotrgovinski partneri iz Italije i
Njemačke, a s tim drţavama više neće
postojati granice, potreba za špediterima postat
će sve manja. Valja očekivati da će tvrtke
ostati bez poslova carinskog zastupanja koje
sada obavljaju na tim graničnim prijelazima,
ali i dijela poslova vezanih za robu koja se
izvozi u Uniju ili uvozi iz nje. U takvoj
167
Više vidjeti na www.poslovni.hr/.../ulazak-u-
europsku uniju-...
situaciji očekuje se masovno gašenje
špediterskih tvrtki. Sudbina svake hrvatske
špediterske tvrtke ovisi o tom koliko je koja
zastupljena na graničnim prijelazima prema
Sloveniji i MaĎarskoj, u kojoj se mjeri njeno
ukupno poslovanje kao carinskog otpremnika
odnosi na robu koja se izvozi u ili uvozi u
Evropsku uniju te moţe li se za iste zaposlene
pronaći drugo rješenje unutar tvrtke. Mali su
špediteri već počeli propadati, pa srednje i
velike tvrtke uzimaju kvalitetne komitente.
Fokusiranje djelatnosti na transport i logistiku,
jedna je od mogućih slamki spasa. Rješenje je
u logističkom centru, ali je malo špeditera koji
ih mogu sami formirati. To su napravile velike
strane kompanije koje su posljednjih nekoliko
godina počele poslovati u Hrvatskoj. Osim
brojne konkurencije velikih tvrtki, mali i
srednji špediteri u lošu su se situaciju ipak
doveli svojom krivicom. U Hrvatskoj nema
jedinstvenog ceha koji bi zaštitio cijenu
špedicije. Osim dampinških cijena, špediteri
rade na crno i u uslovima velike nelojalnosti,
pa imaju velike probleme izmeĎu sebe,
otvaranje granica ne nudi im gotovo nikakvu
budućnost. Izvoz u treće zemlje jedini je posao
koji im preostaje, što će takoĎer većinom
preuzeti velike kompanije.
Iako je kriza špediterstva dugo najavljivana,
drţavne institucije dosad nisu učinile ništa
kako bi ublaţile šok koji je nastao u
špediterskom sektoru, iako se upozorava da
postoji mogućnost pomoći iz EU-fondova.
Naţalost, preţivjet će samo veći igrači, oni
koji se bave i drugim djelatnostima, poput
skladištenja, logistike i slično, dok su manje
tvrtke očito prepuštene tuţnoj trţišnoj sudbini.
Špediteri koji su zbog ulaska Hrvatske u Uniju
ostali bez svih ili dijela poslova koje su do
sada obavljali, upućuju se na preobrazbu u
logističke operatere ili specijalizaciju za druge
poslove osim carinskog zastupanja, iz
djelokruga otpremništva i logistike, na
iznalaţenje poslova vezanih uz robne tokove
izvan Unije, na iznalaţenje sredstava za
restrukturiranje poslovanja, prekvalifikaciju
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
124
zaposlenih i njihovo preusmjeravanje u druge
djelatnosti i slično.168
Zaposleni u špediterskim tvrtkama postali su
stručnjaci za nepotrebni posao. Mali dio
kolača koji je ostao dampinškim su cijenama
već preuzele velike tvrtke, kao i meĎunarodni
igrači koji su došli na hrvatsko trţište. Sve je
to već viĎeno, i nije prvi put da smo to
dočekali nespremni. Valja se nadati da će
drţava naći model i te ljude osposobi za neki
novi posao. U Ministarstvu rada i mirovinskog
sustava priprema se provedba programa
prekvalifikacije otpuštenih špeditera, ali tek
kada ih tvrtke same pozovu ili sluţbeno
proglase tehnološki višak. Ljudi iz
Ministarstva ne mogu doći u privatnu tvrtku i
reći im da će im prekvalificirati njihove
radnike, jer će oni ostati bez posla. Mogu
djelovati tek nakon što budu proglašeni otkazi
ili ako ih uprava tvrtke sama pozove.
5. ZAKLJUĈAK
Da bi meĎunarodni špediteri tranzicijskih
zemalja koje kane postati članice Evropske
unije opstali i ostvarili mogućnost proširenja
aktivnosti, moraju se prilagoditi savremenim
trţišnim uslovima koji impliciraju razvoj i
afirmaciju logističkih usluga. To pretpostavlja
pronalazak perspektive opstanka domaćih
klasičnih špeditera kroz njihovo
prilagoĎavanje novim informatičkim
sistemima, kroz promjenu organizacijske
strukture, kroz prilagoĎavanje carinskom
sistemu Evropske unije, kroz logistička
partnerstva s klijentima, kroz strateške saveze
s dobavljačima te s domaćim i inozemnim
partnerima. Dakle, špediteri se upućuju na
preobrazbu u logističke operatere ili na
specijalizaciju za druge poslove iz djelokruga
otpremništva i logistike, na iznalaţenje
poslova vezanih uz robne tokove, na
iznalaţenje sredstava za restrukturiranje
poslovanja, prekvalifikaciju zaposlenih,
preusmjeravanje zaposlenih u druge djelatnosti
i slično. Klasična špedicija sve više postaje
168
Više vidjeti na www.transport-logistika.com.hr/.../
stvar prošlosti, jer je činjenica da velike
špediterske tvrtke prerastaju u svojevrsne
logističke operatore, koji sve više, kao
proizvoĎači logističkih usluga, koordiniraju,
organizuju i/ili izvršavaju sve aktivnosti u
logističkim procesima.
CITIRANI IZVORI
1. Bendeković, Jadranko i Arţek,
Zvonimir: Transport i osiguranje,
Mikrorad, Zagreb, 2008.
2. Imamović, Mirsad: Poslovanje
meĎunarodnih špeditera u uslovima
ulaska u Evropsku uniju i globalizacije
trţišta sa posebnim osvrtom na Bosnu i
Hercegovinu (magistarski rad),
Saobraćajni fakultet Internacionalnog
univeziteta Travnik, Travnik, 2012.
3. Mlinarić, Tomislav Josip: Robno
transportni centri (skripta), Fakultet
prometnih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 2013.
4. Pavlić Skender, Helga i Grčić Fabić,
Mirjana: Logistički špediter u fokusu
prometnog i gospodarskog sustava,
Pomorski zbornik Pomorskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 47-48
(2013), str. 95.-107.
5. Plasto, Elma: Seminarski radovi iz
špediterskog poslovanja (skripta),
Fakultet za saobraćaj i komunikacije
Univerziteta u Sarajevu, 2009.
6. Turina, Ante: MeĎunarodna špedicija,
Viša pomorska škola, Zavod za
pomorsku navigaciju i pogon broda,
Rijeka, 1965.
7. www.aperion-
uni.eu/lycboardclient/detail.aspf?...
8. www.dzs.hr/hrv/intrastat/intrastat.htm
9. www.efzg.hr/trg/dvuletic//...pdf
10. www.estat.hr
11. www.globelnik-
croatia.com/korisne.../incoterms-2010
12. www.intrastat.com.hr/
13. www.mojrad.net/pregled_teksta.php
14. www.poslovni.hr/.../ulazak-u-europsku
uniju-...
15. www.prometna-zona.com/spedicija-
003fiata.php
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
125
16. www.transport-logistika.com.hr/.../
17. Zelenika, Ratko i Pupovac, Drago i
Rudić, Dušan: Špediter u ulozi
logističkog operatera, Pomorski
zbornik Pomorskog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 38
(2001)1, str. 143.-157.
18. Zelenika, Ratko: Temelji logističke
špedicije, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005.
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
126
Internacionalni univerzitet Travnik Nauka i tehnologija
127