Inteligencija

UvodPovijest istraživanja inteligencije

• Šta je to inteligencija?

• Na koji način se inteligencija određuje u svakodnevnom životu?

• Koja su to sensus communis znanja o inteligencije?

• Koje su njene bitne odlike? Koji opis inteligencije najbolje odgovara njenoj prirodi? Kakva je priroda inteligencije?

• Koliko je inteligencija važna za uspjeh u školi, poslu, životu?

• Kako navodi Serpell (2000), inteligencija je ambiciozna riječ jer opseg konotacija uključuje različite sadržaje:– određeni skup mentalnih funkcija, ali i – društveno vrednovane koncepte kao što su prikladnost,

kompetentnosti, potencijal.

• U modernim društvenim uređenjima, vitalnost demokratije, barem deklarativno, zahtijeva inteligentne i informisane građane, dok uspješna ekonomija otvorenog tržišta zavisi od inteligentnih izbora i kompetentne radne snage (prema Ramey i Ramey 2000).

• Svakodnevno poimanje inteligencije uključuje mnoge pojmove. Tako se u bosanskom jeziku koriste atributi kao što su: pametan, bistar, glup, pronicljiv, snalažljiv itd.

• U odnosu sa drugim ljudima, u razumijevanju sebe i drugih, svog položaja u svijetu, čovjek se nužno oslanja na vlastite koncepecije, stavave, mišljenja, osjećanja.

• Iako ove koncepcije mogu biti pogrešne, one su ipak važne jer determiniraju čovjekov odnos prema sebi, drugima i svijetu u kojem živi.

• Uvjerenja o našim sposobnostima dobar su prediktor uspjeha u zadatku!

“Matematika je užasno teška”

• Implicitne teorije inteligencije kod djece (prema Dweck i Elliot 1983):– inteligencija je zadan i nepromjenjiv kapacitet, i– inteligencija se može povećati.

• Kod djece druge grupe motivacija za postignućem je veća a atribucija uspjeha i neuspjeha znatno bolja (neuspjeh se pripisuje nedovoljnom trudu a ne vlastitoj inteligenciji; u slučaju uspjeh atribuiranje je obrnuto).

Istraživanje Blackwell i saradnika, 2007:

Istraživački nacrt:

• Dvije grupe učenika pohađali su radionice (8 sedmica):

– Eksperimentalna: “Mozak kao mišić”

– Kontrolna:”Strategije pamćenja”

• Utvrđena su uvjerenja o vlastitim sposobnostima

• Uspjeh u matematici

Rezultati:• Promijena uvjerenja o

inteligenciji kao osobini koja se može razvijati.

• Porast motivacije kod ispitanika eksperimentalne grupe.

• Porast učinka na testu iz matematike!

• Vlastito iskustvo ograničenog je dometa; može nam ponuditi pogešnu sliku realiteta.

• Eksplicitne teorije inteligencije

Povijest istraživanja inteligencije

• Počeci znanstvenih istraživanja inteligencije : Fransis Galton i James McKeen Cattell.

• Temelji savremenih psiholoških konceptualizacija i mjerenja inteligencije: Charls Spearman i Alfred Binet.

• Period filozofskih rasprava o pitanjima vezanim za inteligenciju i istraživanja fiziologije i anatomije tjela.

• Korijene testiranja nalazimo u antičkom dobu. Procjenjivanje ljudskih sposobnosti, znanja i vještina započinje kada se prepoznaje i prihvata koncept individualnih razlika kao društveno koristan.

• Ispitivanje individualnih razlika testovima sprovodilo se u Kini 2000 godina prije prvih psihologijskih testova.

• Filozofi Antičke Grčke: najranija nastojanja da se na sistematičan način istraže osnovna pitanja koja se odnose na inteligenciju (veza između uma i tijela, uloga osjeta kod inteligencije, uloga nasljeđa itd.).

• Aristotel i filozofi megarsko-stoičke škole stvorili su deduktivnu logiku, koja se kasnije kroz stoljeća dopunjavala i sistematizirala, ali se sve do danas nije značajno promijenila.

• Vještine u logici, ali i geometriji i raspravljanju, bile su dio obrazovne tradicije utemeljene u vrijeme grčkih filozofa, a koja je trajala otprilike dvije hiljade godina.

• Model inteligentne osobe postavljen u vrijeme antičke Grčke, bio je utjecajan i u vrijeme pojave naučne psihologije i prvih naučnih proučavanja inteligencije.

• Pojam kojeg je Aristotel nazvao «razumijevanje», Ciceron je preveo na latinski kao intelligentia.

• Etimološki, «inteligencija» znači «čitanje iznutra» (lat. intus legere) i označava sposobnost shvatanja, razabiranja; u užem značenju označava revnost, senzibilitet, zdrav razum.

• Postao je raširen pojam uglavnom u klasičnom periodu Starog Rima kao oznaka tipične intelektualne osobine u značajnoj mjeri apstraktnog sadržaja.

• U antičkoj Grčkoj koristili su se i drugi pojmovi sličnog značenja nekim savremenim konceptualizacijama inteligencije: – «logistika» dolazi nam od starogrčog izraza logistiké téhne koji

označava računske vještina (numeričke sposobnosti); – kod Platona dijalektika (grč. dialektiké tehné) je označavala umjetnost

diskutiranja na osnovu pitanja i odgovora (verbalne sposobnosti), itd.

• U ranijem periodu, sve do značajnijeg prodora helenizma, u Starom Rimu koristila se riječ callidus za označavanje mudre i inteligentne osobe.

• Imenica calliditas i glagol calleo potiču od riječi callum što znači «žulj», zadebljanje na stopalima koje se stvara od dugog hoda ili na šakama od teškog rada. Dakle, inteligencija je, barem u prvo vrijeme, kod starih Rimljana bila praktična osobina, tj. mudrost rođena iz iskustva (Agostino, De Karlo, 1985).

• Određenje inteligencije kao prvenstveno apstraktne sposobnosti prihvaćeno je kasnije, pod utjecajem snažnog prodora helenizma u rimsko društvo i sve šireg korištenja pojma intellegare.

• Smatra se da pojam «inteligencija» u psihologiju ponovno uvodi Herbert Spencer u svoj poznatom djelu Principi psihologije iz 1855 (prema Zarevski 2000). Spencer inteligenciju određuje kao korespondenciju organizma i okoline.

• Descartes i njegovi sljedbenici zastupali su stajalište da je um izvor znanja o našem vlastitom postojanju i matematičkog znanja, i da su neki oblici znanja urođeni i nezavisni od iskustva.

• John Locke, britanski filozof, suprotstavio se idejama racionalista i tvrdio da je ljudski um tabula rasa. Iskustvo je temelj znanja - znanje nastaje iz iskustva i osjetilnih podataka.

• Njemački filozof Immanuel Kant pokušao je pomiriti ova dva suprotstavljena gledišta: ljudski um ima neka urođena svojstva koja su nezavisna od iskustva i istovremeno, kako bi stekli znanje, ljudi ovise i o osjetilnom iskustvu.

• Kant nije smatrao mogućom znanost o umu, jer um nema materijalnu osnovu i ne miruje tokom ispitivanja. Osim toga, Kant je svoj pesimizam prema mogućnosti znanstvenog proučavanja uma zasnivao i na nemogućnosti kvantificiranja onoga što se događa u umu.

• Njemački anatom i fiziolog Franz Gall, začetnik je frenologije: o ličnosti pojedinca može pouzdano zaključiti na osnovu tjelesnog izgleda, posebno izgleda lubanje.

• Na osnovu velikog broja mjerenja Gall je razvio «doktrinu lubanje» prema kojoj se ličnost i inteligencija mogu svesti na 42 sile ili funkcije. Kvržice na lubanji ukazuju na dobro razvijene sile, a ulubljenja na slabije razvijene sile.

• Dakle, mjerenje lubanje otkriva snagu sile koja se nalazi ispod nje!

• Gallovi učenici bili su zaprepašteni kada su nakon Gallove smrti secirali njegovu lubanju i ustanovili da je jedna od najdebljih od svih koje su vidjeli.

• Sličan pokušaj mjerenja mentalnih sposobnosti nalazimo kod francuskog anatoma Pierrea Broke koji je vjerovao da veličina mozga predstavlja dobar pokazatelj inteligencije.

• Mjerenjem kranijalnih kapaciteta lubanja iz pretpovijesnog vremena Broka je zaključio da su mozgovi pretpovijesnih ljudi manji od savremenih i da su se s vremenom povećale spolne razlike u volumenu mozga.

• Osim toga, Broka uočava da je mozak veći kod istaknutih ljudi nego kod ljudi prosječnih sposobnosti, kod muškaraca nego kod žena, kod superiornijih nego kod inferiornijih rasa; zaključak je da postoji direktan odnos između razvoja inteligencije i volumena mozga.

• Brokina kraniologija doživjela je sličnu sudbinu kao i Gallova frenologija.

• Značajan utjecaj na prva naučna istraživanja inteligencije imala je Darwinova Teorija evolucije.

• Prema ovoj teoriji, tri su značajna faktora odgovorna za evolucijske promjene: – varijacije unutar iste vrste, – prirodna selekcija unutar tih varijacije i,– njihovo nasljeđivanje, koje omogućava

prilagođavanje na okolinske uvjete.

• «Čini se da se mentalna sposobnost, u jednakoj mjeri kao i tjelesna građa....nasljeđuje» (Darwin, 1871, prema Gardner 1999).

• Refleksije Darwinove teorije evolucije na pitanja o adaptivnoj vrijednosti svijesti i ulozi i značaju uma u ljudskoj prilagodbi postat će glavni interes psihologa funkcionalista.

• Najsnažniji utjecaj Charls Darwin imao je na svog rođaka Francisa Galtona.

Prva naučna istraživanja inteligencije

• Francis Galton, objavljuje dva članka pod zajedničkim naslovom: «Nasljednost talenta i karaktera» - o nasljednosti genijalnosti.

• Galton je tvrdio da je inteligencija nasljedna i da se normalno distribuira u populaciji.

• Svoju tvrdnju potkrijepio je rezultatima vlastitih istraživanja biografija i obiteljskih stabala istaknutih ljudi.

• 1882. godine osniva Antropometrijski laboratorij za mjerenje individualnih razlika u kojem sprovodi niz empirijskih istraživanja.

– Pored antropometrijskih podataka, Galton je mjerio i prikupljao podatke o jednostavnim kognitivnim funkcijama: senzorna diskriminacije vidnih i slušnih podražaja i vrijeme reakcije.

• Galton je vjerovao da su osjeti u osnovi individualnih razlika inteligencije:– kapaciteti senzorne diskriminacije kod osobe sa niskim intelektualnim

kapacitetima su oštećeni, odnosno da će inteligentniji pojedinci imati bolje sposobnosti primjećivanja malih razlika u osjetnim podražajima.

• Podaci koje je Galton prikupio od velikog broja ispitanika ipak nisu govorili u prilog pretpostavke o povezanosti između jednostavnih senzornih i motoričkih sposobnosti i viših manifestacija inteligencije.

• Pokazalo se da su među „najpametnijim“ bili degustatori čaja,

klavirštimeri i radnici koji su se bavili sortiranjem tkanina (Deary, 2000).

• Utjecaj britanske empirističke filozofije o osjetima kao osnovi kompleksnih kognitivnih funkcija

• Galtonova istraživanja utjecala su na druge istraživače tog vremena koji su se interesovali za individualne razlike.

• James McKeen Cattell razvio je bateriju od 50 testova, sličnih onima koje je koristio Galton; uključivala je mjerenje taktilne diskriminacije, apsolutni prag boli, diskriminaciju težina, vrijeme reakcije itd.

• Clarke Wissler, ispitao je povezanost između rezultata postignutih na Cattellovoj bateriji testova sa akademskim postignućem: nema gotovo nikakve povezanosti.

• Wissler je zaključio da inteligenciju nije moguće mjeriti tako jednostavnim zadacima, kao što je npr. vrijeme reakcije.

• Svojim radom, Wissler je osporio shvaćanje prema kojem su sposobnosti senzorne diskriminacije i perceptivne brzine temeljne za inteligentno ponašanje, što će dovesti do opadanja interesovanja psihologa za korištenje psihofizičkih testova u ispitivanju inteligencija.

• Međutim, tek će radovi drugih psihologa, prije svega Alfreda Bineta i Charlsa Spearmana temeljno izmjeniti empiristička i asocijacionistička gledišta.

• Radovi Herrmanna Ebbinghausa mogu se smatrati pionirskim u oblasti mjerenja inteligencije: – Inteligenciju je smatrao opštom sposobnošću povezivanja informacija,

shvaćanja odnosa i asocijacija i donošenja tačnog zaključka.– Konstruisao testove analogija i dopunjavanja kako bi mjerio

sposobnosti rezoniranja.

• U svom čuvenom članku iz 1904. godine (General intelligence, Objectively determined and measured), Spearman navodi rezultate niza istraživanja provedenih na učenicima iz jedne škole i određenog broja odraslih ispitanika.

• Spearman je mjerio sposobnosti diskriminacije vizuelnih, slušnih i taktilnih podražaja, dok su učitelji procjenjivali intelektualne kapacitete djece. Pored toga, prikupio je i rezultate ispita iz klasičnih predmeta, jezika i muzike.

• Koristeći «metod korelacije» Spearman je utvrdio pozitivnu povezanost između svih mjera korištenih u istraživanju.

Charls Spearman(1863 – 1945)

• Na osnovu dobivenih rezultata Spearman je zaključio da:«Sve intelektualne aktivnosti imaju jednu zajedničku funkciju (ili grupu funkcija), dok ostali ili specifični elementi aktivnosti izgleda da su međusobno potpuno različiti» (Speraman, 1904).

• Rezultat postignut na bilo kojem testu inteligencije može se parcijalizirati u dvije komponente: opštu ili g i specifičnu ili s komponentu.

• «The Abilities of man, their Nature and Measurement» iz 1927: dovoljno eksperimentalnih i filozofskih dokaza svoje teorije, koju je nazvao dvo-faktorska teorija ljudske inteligencije.

• Bilo koja kognitivna aktivnost funkcija dva faktora: opšteg i specifičnog.

• Spearmanov rad može se smatrati značajnim doprinosom u razumijevanju individualnih razlika u inteligenciji iz više razloga.

– teorijske postavke konstrukcije testova inteligencije: test treba sadržavati subskale koje imaju visok g-s odnos.

– princip mjerenja inteligencije: agregirane indekse zasnovane na različitim mjerama opšteg intelektualnog funkcioniranja.

– metoda analiziranja matrica korelacija koja čini osnovu faktorske analize; preteča postupka utvrđivanja konstrukte valjanosti.

– razumijevanju inteligencije kao hipotetičkog konstrukta.

• Speraman je značajno utjecao na mnoge psihologe koji su istraživali inteligenciju.

• Raymond Cattell i David Wechsler bili su njegovi učenici dok su Anne Anastasi, J. P. Guilford, Philip Vernon, Cyril Burt i Arthur Jensen bili pod snažnim Spearmanovim utjecajem.

• Osim što je njegova teorija ljudske inteligencije poslužila kao osnova za razvijanje mnogih testova inteligencije, korištena je i u razvijanju sistema prijemnih ispita u Engleskoj.

• Kraj 19. i početak 20. vijeka bilo je razdoblje velikih promjena u obrazovnim sistemima; obavezno osnovno obrazovanje – veliki broj djece.

• U to vrijeme bilo je uobičajeno da se djeca isključuju iz škola samo na osnovu mišljenja nastavnika.

• Tomasa Edisona je nekoliko mjeseci nakon što je počeo pohađati školu vraćen kući jer ga je učitelj procjenio kao «tupog».

Alfred Binet(1857 –1911)

• Sa sličnim problemima suočavao se i francuski obrazovni sistem.

• Godine 1903. Ministarstvo javnog obrazovanja formiralo je Povjerenstvo koje je trebalo proučiti probleme u školstvu. Članovi ovog tijela bili su i Alfred Binet i Theodor Simon.

• Plan rješavanja problema podrazumijevao je uvođenje obaveznog objektivnog medicinsko-pedagoškog ispitivanja djece koja se procjene kao «otporna na obrazovanje», kao i specijalnog obrazovanja djece kod kojih je dijagnosticirana mentalna retardacija u posebnim razredima ili školama.

• Binet i Simon imali su zadatak da razviju psihološke i fiziološke procedure za identifikaciju djece sa nižim mentalnim sposobnostima.

• Medicinsko-pedagoški pregled Binet je definisao kao «znanstveno utvrđivanje antropometrijskih i mentalnih razlika koje odvajaju normalno od nenormalnog djeteta» (Binat 1904, prema Hothersall 2002).

• Binet je nastojao doći do jednostavne procedure testiranja, koja će omogućiti objektivno razlikovanje djece normalnih i sniženih intelektualnih kapaciteta.

• Zaključio je da bilo koji kompleksni zadatak mora nužno uključivati nekoliko kompleksnih funkcija, i da je važnije intelektualne funkcije (kao što je npr. prosuđivanje) moguće mjeriti bilo kojim kompleksnim intelektualnim zadatkom.

• U djelu Eksperimentalna istraživanja inteligencije (1903) Binet opisuje metodu mjerenja inteligencije koja se zanivala na brojnim testovima: Testovi asocijacija, Testovi nedovršenih riječi, Sastav na zadanu temu, Opis slika i testovi pamćenja, Crtanje i opisi predmeta, Ponavljanje brojeva, Testovi moralnog prosuđivanja.

• 1905. godine Binet i Simon objavljuju niz radova u Psihološkim godišnjacima u kojima opisuju novu skalu za mjerenje inteligencije. U članku je opisano 30 zadataka od kojih se sastoji test (Binet i Simon, 1905).

– Prvi zadatak, ujedno i najlakši sastojao se od ispitivanja koordinacije pokreta glave i očiju sa vizuelnim stimulusom koji se prezentira.

– Najteži, 30. zadatak bio je «Definicije apstraktnih pojmova» (npr. ispitanik je trebao odgovoriti na pitanje: »Kakva je razlika između zabrinutosti i tuge?».

• Novu verziju testa - 1908. godine. Ova verzija zasnivala se na rezultatima empirijskih istraživanja i uključivala je više dobno specifične grupe zadataka. Binet i Simon smatrali su da djecu treba testirati po dobi; ako većina djece (75-90%) određene dobi prođe test, on se smatra odgovarajućim tom dobnom uzrastu.

• Sljedeća revizija testa objavljena je tri godine kasnije.

• Louis William Stern 1911. uvodi koncept mentalne dobi.

• IQ=mentalna dob/hronološka dob

• Bine i Simon snažno su se protivili korištenju kvocijenta inteligencije (IQ) smatrajući da može biti čak i opasan:– koristili pojam mentalni nivo da bi naglasili promjenljivost i fluktuaciju

inteligencije,– mentalni nivo može povećati i kod retardirane djece, i razvili su

poseban sistem vježbi za retardirane,– koncept mentalne dobi sličan hronološkoj dobi i da ukazuje na nešto

endogeno, fiksno, pa prema tome i nepromjenljivo.

• Wolf (1973, prema Hothersall 2002) navodi kako je Simon kasnije, u svojoj 86 godini, u jednom intervjuu opisao koncept IQ-a kao «izdaju ciljeva skale».

• Koncept izračunavanja kvocijenta inteligencije, pri kraju svog života napušta i njen tvorac-William Stern.

• Binet-Simonova skala doživjela je veliki uspjeh jer je omogućavala mjerenje inteligencije na jednostavan i brz način.

• Sa Binet-Simonovom skalom započela su masovna testiranja djece i odraslih.

• Početkom prvog svjetskog rata primjenjivali su se u najmanje dvanaest zemalja, ali često tek nakon jednostavnog prevođenja i bez pokušaja standardiziranja.

• Prvi prijevod na engleski jezik uradio je Goddard, dok Terman 1916. godine objavljuje englesku verziju, poznati Stanford-Binetov test.

• Samo u razdoblju od 30 mjeseci testirano je više od 4 miliona djece.

• I pored kritika i osporavanja, možemo smatrati da su Galton, Spearman i Binet postavili temelje suvremenih istraživanja, konceptualizacija i mjerenja inteligencije.

• Suvremena psihologija i dalje traži odgovore na neka pitanja

koja su postavili Galton, Spearman i Binet:– Kakva je povezanost između inteligencije i jednostavnih i

kompleksnih kognitivnih procesa mjerenih u laboratorijama?

– Da li je, i ako jeste u kojoj mjeri je inteligencija nasljedna? – Da li je inteligencija singulatan konstrukt? – Kakav je značaj testa inteligencije? – Da li inteligencija zavisi od učenja i iskustva, ili je

nepromjenljiva, jer je uglavnom nasljedna? – Šta je zapravo inteligencija?– Kakav je društveni značaj mjerenja inteligencije?

• »Mrzim glupu tvrdnju da se u pedeset minuta može prosuditi i klasificirati predodređena sposobnost ljudskog bića. Mrzim pretencioznost te tvrdnje... Mrzim osjećaj superiornosti koji stvara i osjećaj inferiornosti koji nameće» (Lippmann, 1923).

• Smatrao je da je barem polovina ukupnog rezultata na testu inteligencije određena kulturom i da je izuzetno značaj utjecaj socijalnih prilika na razvijanje «prirodnih sposobnosti» (Lippman 1923).

• U svojim odgovorima Lippmannu, Terman je bio sarkastičan i uvredljiv, čime je pokušaj javne odbrane testiranja inteligencije osudio na propast.

Kontroverze oko mentalnih testova i teorijskih konceptualizacija inteligencije

• Povijesni pregled istraživanja ovog konstrukta ukazuje da odgovori na neka od osnovnih pitanja vezanih za inteligenciju imaju duboke političke implikacije, koje se prema Hayesovoj (1994) ogledaju u:

– socijalnoj stratifikaciji • koncept inteligencije poslužio je

kao sredstvo potvrđivanja postojećeg socijalnog poretka, unutar društva i globalno, između nacija,

– obrazovnoj politici (teorije inteligencije direktno su utjecale na razvijanje školskog sistema i obrazovnu praksu),

– eugenici:

• najekstremniji politički utjecaj koncepcija inteligencije sadržan je u eugeničkom «argumentu», prema kojem osobe koje su generalno inferiorne, a što se može «dokazati» testom inteligencije, treba prisilno sterilizirati kako bi se očuvala čistoća nacije ili rase;

• pokreta kojeg je započeo Sir Frances Galton, a prihvatili Goddard, Yerkes, Thorndike, Terman, najsramnija je epizoda u povijesti testiranja inteligencije.

»Nauka, politka i ideologija povezane su u istraživanjima inteligencije. Uvjerenja o rasnim i rodnim razlikama, nasljednosti inteligencije, opadanju inteligencije sa godinama, povezanosti inteligencije i obrazovanja, mogućnosti modifikacije inteligencije, izgleda da su pod utjecajem kompleksne mješavine ideologije i nauke» (Brody, 1992).

TEST INTELIGENCIJEINTELIGENCIJA

URADAK NA TESTU

INTELIGENCIJE

•Okolina•Nasljeđe

•Raspoloženje•Osobine ličnosti•Interesi•Kultura

Psihometrijske karakteristike