151

Imena od dvije rijeèi donosim takoðer u prijevodu: Uzdah Sneni, Zuboder Smioni,Uzbrd Brzi, Pile Bakino, Vihor Mirisni, Trozub Opasni, Vid Nebogled, MrkvicaRana, Virko Tihi itd.

Dobro je i o imenima ponešto znati, a nije loše ni vratiti se našoj temi — roðenjuèudovišta i obièajima koji ga prate.

Upravo èinom predstavljanja, upoznavanja i nadijevanjem imena novoroðenoèudovište postaje èlanom zajednice u kojoj æe se o njemu, uz roditelje, staratistariji i brinuti bri<ni, jaèi i iskusniji èlanovi. Sjetite se pravila iz Temelja VelikogaZakona èudovišta koje glasi: "Svaki je roditelj i tvoj roditelj, a svako je dijete i tvojedijete ."

Ovi va<ni obièaji, u istom obliku, postoje i u èudovišta koja se razmno<avaju jajima.

Nešto se drukèije odvijaju u brzonogih èudovišta koja se, takoðer, mno<e jajima, ali na daljinu. Sigurno se sjeæate, iz teksta o razmno<avanju èudovišta, da su brzipustinjski lukavac — otac i njegov potomak — otrèali u vama nepoznatom pravcu.Eto, sada mo<ete pogoditi da je taj pravac vodio trkom ravno na predstavljanjenovoga èlana zajednici.

I za èudovišta koja se mno<e "à la sisavac", uvoðenje novoga èlana u zajednicu odvijase isto, ali sam je porod nešto zamršeniji. Njemu prisustvuju i dvije do tri iskusne<enke, obièno majèine srodnice, ali samo buduæi otac ima pravo presjeæi pupèanuvrpcu. Porod se, iako bolan koliko i radostan, ne obavlja bez vrlo ozbiljnog razlogacarskim, ili bilo kojim drugim rezom. To èinite samo vi, ljudi, da stvari budubezbolne, neumarajuæe, estetske i lako zaboravljive. Poslije poroda sjeæate se samoimena klinike i paprenog raèuna koji ste platili.

UÈENJE I NAOBRAZBA

U prethodnom smo poglavlju saznali kako se raðaju nova èudovišta koja gotovopojma nemaju o <ivotu i još su nesposobna sama <ivjeti. Što uèiniti s njima? Kako ihuèiniti samostalnim, sna<nim, korisnim i ravnopravnim èlanovima zajednice? Tu senema ništa novo izmisliti — njih treba uèiti, izobra<avati i odgajati.

Za naèin <ivota, izobrazba je iznimno va<na. To je mehanizam koji osigurava našdruštveni slijed i prenošenje svih vrsta znanja i pohranjenog iskustva s jednoga nadrugi naraštaj, sa starijih na mlaðe.

152

Htjeli vi, ili mi, vjerovati, ili ne, meðu èudovištima i ljudima postoje brojnesliènosti i zajednièke osobine. Stavimo li na jednu stranu ljudska biæa i èudovištaskupa, a na drugu sve <ivotinje s cijelim ostatkom <ivoga svijeta, postat æe lakouoèljivo da je meðu nama puno toga slièno i zajednièko. Pa baš lijepo. Meðutim,kada je rijeè o izobrazbi, a o njoj je upravo rijeè, od toga sliènog i zajednièkog —baš nigdje ništa. Ja, uz svu dobru volju, uspijevam vidjeti samo masu silnih ikrajnjih razlika.

Kako biste ih lakše uoèili, opisat æu najprije neke vaše škole, a zatim našu"bezškolsku" izobrazbu.

Veæina vaših škola vrsta je matrica oblikovanih po mjeri, po <elji, po potrebi i poobliku mozga odraslih (koji je èesto sumnjiva podrijetla). To je kalup u koji se djecamoraju nagurati pod pritiskom, ako drukèije nije moguæe, to jest — odraslima lakše.

Djeca su zato podoban materijal, naivna su i nevina, povodljiva, puna povjerenja —gdje treba i gdje ne treba. Njih se èak mo<e nauèiti da bez razloga nekoga ili neštovole, ili, još gore, da nekoga ili nešto mrze! Zar nije tako?

Duga prošlost, ali i sadašnjost, vašega školstva puna je raznih "velikih uèitelja",sposobnih djeci u glavu usaditi i najgore smeæe. Koliko su oni veæ naraštaja, u vašojdugoj i "herojskoj" povijesti, nauèili da u drugim ljudima tra<e samo zlo? Odgovoritemi, kolike su ti vaši "veliki uèitelji", pod zastavama svih boja, nauèili da ubijaju kadaje to njima potrebno. Pssssst? Ne èujem odgovor, samo nešto tiho šuška. Ne vjerujem da ste ušutjeli, mo<da ste se samo pritajili? Postoji li, napokon, netkotko æe odgovoriti, jasno, glasno i zauvijek? Tišina?

Ako je tako, ja æu odgovoriti! Nauèili su, u vašim raznoraznim školama, milijunedjece da ubijaju, slali su ih da ubijaju i ubili su ih — stotine milijuna. Išèašili su im svezglobove, polomili udove, išèupali tetive, zdrobili utrobu, zgnjeèili svaku slobodnumisao i nadu, spalili im srce i rasprsnuli mozak. Za nagradu su podignuli sebi, ti "veliki uèitelji", veliki majstori zla, na svakom trgu bar po jedan spomenik. Kako biza njih napravili mjesta — jer ona najbolja uvijek su zauzeta — srušili su neke drugespomenike. Ako su to bili spomenici još veæim krvnicima od njih, nije šteta. Tako æenetko ubrzo srušiti i njihove, nadajmo se.

Aaaaaaaaaah, opet sam se malo zanio. Imate vi, ljudi, i puno boljih uèitelja, boljihškola, ali je šteta što imaju, još uvijek, premalo uèenika.

Mi nemamo dosadnih škola poput nekih vaših u kojima, simetrièno pogrbljena, u istim klupama, sjede djeca istih godina, svaki dan u isto vrijeme, s istim školskim

153

rasporedom za svaki tjedan, èekajuæi nestrpljivo školske praznike, ili bar petak kojimpoèinje subota, a njome nedjelja. Iz meni potpuno nepoznatih razloga veæinaljudskih roditelja vjeruje kako je za buduænost njihove djece vrlo va<no da provedumladost nesretno, dosaðujuæi se u školi. Ako se dijete jako, dugo i redovitodosaðuje, bit æe sretno u starosti. Dakle, tko hoæe biti presretan u starosti, neka budenesretan u mladosti. Pobuni li se kakvo naopako i nezahvalno dijete protiv tegenijalne ideje, treba ga šibom, šibom njega treba nalupati, da tada bude jošnesretnije, a u buduænosti još sretnije.

Èudovišta ne provode samo jedan dio svojega <ivota u školi, veæ provode cijeli svoj<ivot uèeæi. Stoga ne postoji škola poput vaših, u koju se upisuje, koja poèinje, u kojuse svakodnevno dolazi i odlazi i koju treba završiti. Mlada èudovišta nemojte nizamišljati kao vaše blijede i zabrinute prvoškolce, natovarene debelim i teškimtorbama, nakrcanim svime potrebnim i nepotrebnim i, naravno, nezaboravnim,prevelikim sendvièem.

Naša se organizirana izobrazba i uèenje mladih odvija tamo gdje se mlada èudovištanajradije okupljaju i zadr<avaju, a to je, naravno, vani, u prirodi.

U društvu s nekoliko starijih, naobra<enih i iskusnih èudovišta, mladi od tri dogotovo 50 godina provode svoje vrijeme manje ili više zajedno. (Pretpostavljam davas èudi što u istom društvu imamo i èudovišta s više od 45 godina mladosti razlike.Ako se sjetite da mi prosjeèno <ivimo oko 280 godina, shvatit æete lakše da je naš 50--godišnjak otprilike vršnjak vašem 13-godišnjaku.)

Slika na sljedeæoj stranici:Neovisno o naèinu školovanja,najmlaðim èudovištima, kao i ljudskoj djeci, prvi dani školovanja mogu bitimalo teški.

154

Sreæom, mladi se brzo prilagode.

Igrajuæi se, najmlaða èudovišta uèe od onih nešto malo starijih, ta, nešto malo starijauèe od starijih, a ona pak, istodobno, uèe od još starijih, i tako redom. Svi zajednouèe i od onih nekoliko odraslih èudovišta koja su gotovo redovito uz njih. Tako susva ta èudovišta, osim onih najmlaðih, uèenici, ali i uèitelji istodobno, èime seposebno razvija osjeæaj odgovornosti starijih za mlaðe i slabije.

Izobrazba ovom metodom uobièajena je za gotovo sva èudovišta spomenute dobi, snekim manje va<nim razlikama u onih koji <ive u obiteljskim i otvorenim kolonijama.

155

Pogledajmo sada kako izgleda jedan obièan "školski" dan u jednoj obiènoj koloniji.

Najmlaða èudovišta poèinju uèenje dvjema igrama, vrlo va<nima i zabavnima. To suigra skrivaèa (s kamufliranjem) i igra oponašanja. Ovu prvu i vi, sigurno, poznajete,ali mi je igramo u mnogobrojnim inaèicama, ovisno o vrsti èudovišta i prostoru u kojemu <ive. Druga se igra tako da mladi oponašaju jedan drugoga, nekogatreæega, ili pak nešto — to nešto mo<e biti, primjerice, podvodna stijena ili drvo umirovanju i u pokretu. U tim igrama èudovišta uèe kako se skriti pred ljudima, kakoizbjeæi susret i kako im se ukloniti s puta, dakle ono što je nalo<eno u TemeljimaVelikoga Zakona.

Kad mlada èudovišta ogladne, poèinje sat iz (prehrambene) botanike. Što, kako,kada, gdje i zašto jesti? Ako mlade< nije previše gladna i nestrpljiva, kreæe u potraguza nekom nepoznatom biljkom: "Ovu znam, ovu znam, i ovu znam, ovu smo juèerjeli, a ovu...., a ovu ne znam."

Sad treba otkriti njezino ime, osobine, rasprostranjenost, kaloriènost, eventualnurijetkost i ljekovitost, nauèiti kada se ne bere, kako se piše njezino ime i što o njojpiše u Knjizi Velikoga Zakona, prepoznati je po mirisu i okusu itd., itd., itd. Nakraju, kada više nikome ne nedostaje apetita, posveti se, nakratko, matematici i statistici da se vidi koliko æe se od naðenih primjeraka pojesti.

Zatim se poène, punih trbušèiæa, uèiti odmaranje. Kako se to uèi, prikazat æu vam,radi jednostavnosti, na primjeru nekih podvrsta èudovišta šuma i planina koje <ive u izoliranim krajevima, pa su aktivne danju.

Dakle, mlada èudovišta izaberu mjesto te legnu pod drvo, po<eljno u hlad. Tadapoèinje usporedba i analiza izabranih mjesta: polo<aj u odnosu na Sunce i doba danate na strujanje vjetra i mirisa. Postavlja se pitanje skrovitosti, zaštiæenosti od kiše,padanja meteorita, propuha, zaštiæenosti od dosadnih kukaca i ljudskih pogleda itd.,itd., itd. Dok se tra<e odgovori na sva ta i mnoga druga pitanja, mlaða se èudovištaumore, pa poènu uèiti spavanje bez hrkanja, a neka i stra<arenje bez spavanja.

Nešto starija èudovišta, kojima spavanje nije više toliko zanimljivo i potrebno, prièajuprièe koje sama izmišljaju — s nekom predlo<enom temom. Pritom svaka isprièanaprièa mora imati barem jednu rijetko rabljenu, novu, nepoznatu ili izmišljenu rijeè.Takve se rijeèi èesto pronalaze u starijim tekstovima Knjige Velikoga Zakona.Najstarija od tih mladih èudovišta trebaju pronaæi, ili izmisliti etimologiju i naèinpisanja tih rijeèi.

156

Ona koja imaju sklonosti pjevanju, otpjevat æe tu rijeè na razne naèine, tra<eæi onajnajizra<ajniji. Isto æe uèiniti i oni skloni likovnom izra<avanju, ilustrirajuæi je kakvimprikladnim i priruènim materijalom.

Kako æe se dalje "nastava" odvijati, ovisi o novostima dana. Ako taj dan kakvonadobudno èudovište pljusne s drveta, pa slomi rep i natuèe dva roga, odr<at æe senastava iz medicine i prve pomoæi. Pljusne li umjesto èudovišta pljusak, uèenje æe seposvetiti meteorologiji i predviðanju vremena. Bane li meðu zaigrana èudovištakakva zvjerèica, odr<at æe se predavanje iz biologije, no bane li i njezina nervoznamama, odr<at æe se predavanje iz brzog penjanja na drvo. Ono æe trajati sve dokneko odraslo èudovište ne smiri nervoznu mamu.

Za vedrih noæi redovito se uèi orijentacija prema zvijezdama i Mjesecu, uz duga iugodna pješaèenja. Pritom, da se ne bi izgubili u mraku, èudovišta dr<e jedno drugoza rep.

I sama uèeæi, mlada èudovišta prenose svoje znanje još mlaðima.

157

Eto, ovako nekako izgleda jedan obièan dan izobrazbe èudovišta do 50 godinamladosti.

Temeljnu izobrazbu, organiziranu na opisan naèin, stjeèe veæ stoljeæima 99,9991posto svih èudovišta. Nakon nje i 50 prevaljenih godina, svaki mladac odluèuje kakoæe se dalje školovati.

Èudovište koje <eli, bez velikih promjena u <ivotu, jednostavno nastavitiprodubljivanje veæ steèenoga raznolikog znanja, mo<e redovito, gotovo svakoga jutra,sudjelovati u izobrazbenim susretima, raspravama i predavanjima koje prireðuju sveiole veæe zajednice. Predavaèi ili animatori najèešæe su i sami èlanovi tih zajednicakoji su se usavršili u nekoj od interesnih kolonija.

Èesti su i putujuæi predavaèi-namjernici, uglavnom umjetnici koji se sele iz jednekolonije u drugu. Tu su, bar dva puta mjeseèno po nekoliko dana, i èudovišta kojašalje Veliko vijeæe, a ona su redovito vrhunski struènjaci, osposobljeni u nekoj odbespolnih kolonija dobrih èovjekolikih èudovišta. Njihova su predavanja uvijek vrloaktualna, zanimljiva i posjeæena.

Ako neko mlado èudovište posebno zanima neka vještina ili praktièno znanje,pridru<it æe se onom odraslom èudovištu koje se njime bavi te æe uz njega uèiti,poma<uæi mu.

Èudovišta koja pak <ele steæi zaokru<eno znanje iz nekoga u<eg podruèja, prikljuèitæe se nekoj od interesnih kolonija, provest æe u njoj bar tri godine, pa æe se vratiti u svoju koloniju u kojoj æe primjenjivati steèeno znanje.

Oni naj<edniji znanja i najpo<rtvovniji povuæi æe se u neku od bespolnih kolonijadobrih èovjekolikih èudovišta i vrhunski se izobra<avati 15 do 20 godina. Nakon togastavit æe se na raspolaganje potrebama cijele zajednice.

Malobrojna èudovišta iznimno rijetke nadarenosti, koja su sklona samotnomkreativnom radu, još se kao vrlo mlada mogu izdvojiti i <ivjeti u malim, otvorenim,generacijskim kolonijama kuænih èudovišta staklenih oèiju.

Veæ sam i prije rekao da èudovišta uèe neprestano, cijeloga <ivota. To nije posljedicanikakve prisile, to nije posljedica paniènog straha da æe se mo<da veæ sutra ostati bezposla — ako netko drugi bude nešto više, ili jeftinije znao. Pa nismo mi ljudskastvorenja! To je posljedica velike radoznalosti, jedne od vrlo izra<enih karakternihosobina svih vrsta èudovišta. Stoga naše uèenje ne prestaje ni napuštanjem onihkolonija koje su, moglo bi se reæi, mjesta stvorena za uèenje. Mi smo biæa vjeèno

158

<eljna znanja. O tome vam mogu posvjedoèiti i ja, Kakbulznadar osobno, svojimprimjerom.

Eto, upravo pripremajuæi ovu knjigu, iz puke radoznalosti proèitah brojne ljudskeenciklopedije, pogledavši malo kako ih to vi, ljudska stvorenja, pišete. U tim samgolemim knji<urinama našao baš svašta i baš ništa, a u dosta njih i cijela brdadezinformacija, nesporazuma i ljudskih slabosti u obliku napisanih budalaština. To me uznemirilo i još više probudilo moju prirodnu radoznalost, pa sam krenuo u potragu za nekom zaista dobrom knji<urinom. Èitao sam, èitao, èitao sam, èitao,proèitao cijele biblioteke, gradske, dr<avne, kraljevske, narodne, privatne,specijalizirane, sveuèilišne, školske i druge, proèitao sam prvo knjigetine, knji<urde i knji<urine, zatim knjige, a potom i knji<ice te otkrio nešto zapanjujuæe. Ljudskobiæe nije puno predrasuda samo prema nama èudovištima, ono je puno predrasuda i prema sebi samome. Prepuno! Kako vi sami sebe opisujete, kako vi sami sebevidite, kako vi sami sebi la<ete, a kako tek la<ete drugima... Opaaaa!

Zapravo, pokazalo se da su dobre knjige prava rijetkost, zakopana u masibesmislenih izdanja i oneèišæenog papira, pa bi vam se moglo dogoditi da èitatecijelog <ivota, a da ne naletite na dobru knjigu. Neugodno mi je podsjetiti vas, ali vi,ljudska biæa, ipak ne <ivite tako dugo. Vrlo je dobro èitati, ali još je puno boljepritom ne gubiti vrijeme. To što je neka knjiga tiskana ne znaèi, automatski, da je i zdrava za ljudsku pamet.

Pokazalo se i to da su, statistièki gledano, od svih vaših knjiga najbolje one male —knji<ice. Sigurno je to zbog velikog izbora, sigurno je to zbog skupljenog volumena, a mo<da i zbog toga što u manju knjigu stane manje pogrešaka. S velikim knjigama, pa i s debelim enciklopedijama, sve je potpuno obratno. Takve kakve veæinom jesu ne mogu biti baš vjerodostojne. Naime, one uglavnom postavljaju èovjeka na pijedestalsavršenstva, s kojega ga ne mogu skinuti èak ni povijesti svjetskih ratova. Predstavljajuga nabildanog svim moguæim i nemoguæim vrlinama, a on je zapravo natekao odbolesti i problema. Dosada, koliko je meni poznato, nije izdana ni jedna Enciklopedijaljudskih zloèina, ljudskih la<i, gluposti, propusta, slabosti i traljavosti, a ni jedna od veæpostojeæih ne bavi se dostatno i jedino tim va<nim temama.

Dakle, moja silna radoznalost otkrila mi je nu<nu potrebu da se napiše jednaozbiljna, istinita i nepristrana Enciklopedija ljudskog roda. Evo, èim svršim ovuknjigu, napisat æu i drugu, ako mi to dopusti Veliko Vijeæe èudovišta. Baš samradoznao i htio bih znati kako æe jednu takvu knjigu prihvatiti ljudska javnost.

Èini mi se da sam se ponovno malo udaljio od teme. Zapravo, sasvim malo — jer subaš knjige posebno va<ne za uèenje i izobrazbu, osobito za nas, èudovišta, koja smo

159

im ostala vjerna. Podsjeæam vas da mi nemamo i ne gledamo televiziju pa, naravno,ni njezinu suvremenu djecu.

POŠTOVANJE SLABIJIH

Poštovanje i uva<avanje slabijih predstavlja jedan od onih bitnih mehanizama pomoæukojih funkcionira cijela zajednica èudovišta. Uz to je vezan golem lanac odnosa kojisudjeluju u oblikovanju našega ponašanja, a time i naèina <ivota. Stoga mu iposveæujemo ovo posebno, drago, simpatièno, iako malo poglavlje.

Temelji poštovanju i uva<avanju slabijih utemeljeni su Temeljima Velikoga Zakonaèudovišta, uglavnom na sljedeæim pravilima:

Ja sam te stvorio takvim kakav jesi, dao sam ti oruðe da se dalje sam stvaraš i razvijaš.Budi odgovoran za sebe, za sve drugo što sam stvorio i za ono što æeš sam stvoriti.

Mno<i se. Ne èini djecu istu kao ti. Pusti ih da budu bolja od tebe.

Ne zaboravi da mrav ne zna da <ivi u tvojoj kuæi, ali ti znaš da <iviš u njegovoj.

Znaj da je za crve i najveæi lav obièna hrana.

Svaki je roditelj tvoj roditelj, a svako dijete tvoje dijete.

I neka su druga pravila na pravcu sliènih sugestija, ali za vas su dostatna i ova.

Kako se i u èemu oèituje poštovanje slabijih? Ono je najvidljivije u odnosu èudovištaprema mlaðim i prema starijim èlanovima zajednice koji još nisu, ili više nisu u stanju brinuti se o sebi i normalno <ivjeti bez tuðe pomoæi, odnosno bez potporetrenutaèno sna<nijih od sebe. Na razne naèine, i organizirano i spontano, èudovišta u punoj formi skrbe se za one koji to nisu.

U vas ljudi, u okvirima tradicionalnih obitelji, postoji slièan, iako manje razvijenmehanizam. No, èini se da je i tih tradicionalnih obitelji sve manje, pa æe neki meðuvama teško razumjeti o èemu govorim.

Stoga, sada se ponajprije obraæam baš njima, onima koji ne razumiju. Dakle, u vas,ljudskih biæa, postoji tradicionalan, stoljeæima prakticiran naèin brige o sitnoj djeèici

Slika na sljedeæoj stranici:Èudovišta u punoj snazi redovito poma<u onima koja to nisu.

160

161

i starim, nemoænim osobama. Djeca su djeèica vlastitih roditelja, pa se o njoj,prirodno, brinu njihovi sna<ni roditelji. Stari ljudi su roditelji svoje djece koja su u punoj snazi baš kad su oni stari, pa se o njima, prirodno, brinu njihova sna<nadjeca. Sve se, dakle, odvija u krugu obitelji.

No, danas su <ivoti mnogih ljudi toliko prekrcani obvezama, ambicijama, <eljama i potrebama — da u njima nema dosta mjesta, ni vremena, a ni energije za druge. To mnoge ljude dovodi u apsurdne situacije. Evo, primjerice, jedne vezane uz djecu:vi lijepo i pošteno plaæate za njih škole, cjelodnevne boravke i dragocjene aktivnostiizvan kuæe, pa vam se previše ne motaju pod nogama. To je vrlo va<no jer vam jetako lakše posvetiti se radu i karijeri — da mo<ete lakše zaraditi novac, pa platitiškole, cjelodnevne boravke i dragocjene aktivnosti vaše djece izvan kuæe, da vam seona ne bi previše motala pod nogama jer vi morate raditi i posvetiti se karijeri zatošto treba zaraditi novac i platiti, za sretnu buduænost vaše djece, škole, cjelodnevneboravke i dragocjene aktivnosti izvan kuæe, da vam ne smetaju dok radite...

Kad je rijeè o starijim i nemoænim osobama koje, eto, zahtijevaju pomoæ, skrb,pa<nju, pa èak i nekoliko èetvornih metara, izmislili ste, sreæom, institucije koje mogumnoge od vas osloboditi tereta odgovornosti i preuzeti na sebe skupu i zamornubrigu o njima. Vaša je obveza samo platiti. Kako biste pak platili, trebate puno raditi,napraviti karijeru, zaraditi novac, pa nije baš dobro da vam se netko mota oko nogu...

To je poznata prièa koja vas ne opravdava kad šaljete i svoje vlastite roditelje u dobrodošle domove za stare, bolesne, napuštene i sl. Ti domovi postaju jedino utoèište i spas onima koji su prestari da bi bili moæni i sna<ni, onima za koje vi nemate vremena, a mo<da baš onima istima koji za vasnisu imali dosta vremena jer su lijepo i pošteno plaæali vaše škole, cjelodnevneboravke i dragocjene aktivnosti izvan kuæe, da im se previše ne motate pod nogamajer su se morali posvetiti radu i karijeri da lakše zarade novac, pa plate vaše škole,cjelodnevne boravke i dragocjene aktivnosti izvan kuæe, da im vi ne biste...

Uglavnom, i na vaše potpuno bizarne naèine skrbite se o djeci puno više nego o starima. To je valjda zato što æe djeca jednoga dana biti velika i jaka, a vi stari i nemoæni, pa æe vam trebati njihova pomoæ — valjda da vas odnesu na leðima u kakav dom za prestaru siroèad. Sa starima je malo drukèije. Oni, sasvim sigurno,neæe biti jaki kad vi budete stari i slabi.

Dobro! Sad ste svi sve razumjeli, pa se mo<emo vratiti nama èudovištima.Ne <elim vam opisivati kako "strašna" èudovišta donose vodu i hranu, griju i hlade,vode u šetnjicu ili du<u šetnju, lijeèe i kupaju stare i nemoæne, kako im pravedruštvo i kako ih pomno slušaju, niti kako svakom prilikom uèe mlaðe od sebe nešto

162

zanimljivo i korisno. Reæi æu vam samo da nijedno èudovište neæe odbiti pomoænekome slabijem od sebe.

Stoga je razumljivo da se nemoæni, bilo stari, bilo mladi ili bolesni, ni od koga neustruèavaju pomoæ i zatra<iti. S obzirom na to da veæina nas, èudovišta, odrasta i <iviizvan onoga što vi, ljudi, smatrate obiteljskim krugom, u nas se ustalio obièaj da sesvako èudovište u punoj snazi skrbi bar za jedno drugo, staro i nemoæno. Ako je rijeè o pomlatku, znamo, sva su djeca naša djeca, pa se o njima svi zajedno brinemo. No, tone iskljuèuje "neobvezatno pravo i po<eljnu du<nost" roditelja da se potpunosamostalno, pa èak i iznimno ako <ele, skrbe o svojoj djeci u njihovim najranijimgodinama. S druge strane, ni takva, u praksi rijetka, vrsta iskljuèivosti ne oslobaðaèudovišta prava i du<nosti da se brinu o cijelomu našem pomlatku — o svima slabijima.

Isti taj stav, poštovanje slabijih, vidljiv je i u onome što vi nazivate gostoprimstvom, a èudovišta susretljivošæu. Mi ne mo<emo putnika-namjernika, ili bilo kakvogposjetitelja ugostiti u svojoj kuæi jer je zapravo ni nemamo, ali æemo se svakakopobrinuti da se svatko stran, ili samo neupuæen, osjeæa u našoj blizini siguran,zbrinut i dobrodošao, što biste vi rekli "kao kod svoje kuæe".

Takav, zaštitnièki odnos imamo i prema <ivotinjama, pa, na koncu, i prema cijelojprirodi.

PAROVI — >IVOT UDVOJE

>ivot u paru uobièajen je u veæine èudovišta, neovisno o tome jesu li veæ roðena kaospolno odreðena biæa.

Meðutim, veze naših parova doista se razlikuju od onih u vas ljudskih biæa. One supuno manje obvezatne i obvezujuæe, pa se ni ne potvrðuju nekakvim braènimugovorom. Ako jedan od partnera više ne <eli zajednièki <ivot, ili pak hoæe <ivjeti s nekim drugim, to zaista ne predstavlja veliki problem. Znate da 67 posto èudovištaprovode gotovo cijeli <ivot kao spolno neodreðena, to jest bespolna biæa, pa su vezeunutar parova zapravo platonske, graðene na prijateljskoj ljubavi, a ne na spolnoj,seksualnoj privlaènosti. Iako stanje zaljubljenosti postoji, u osnovama nema gotovonièega tjelesnog, osloboðeno je sna<noga nagona za tjelesnim sjedinjenjem i posjedovanjem.

Èini mi se da je to jedan od razloga zbog kojih su odnosi u naših parova punojednostavniji nego u vas ljudi. No, ovog æu puta biti oprezan, pa se neæu rasprièati o posebnosti ljudske vrste koja se zove zabavni seks, niti o interesnim, gospodarskim,društvenim, estetskim i sasvim sluèajnim razlozima koji èesto ve<u vas, ljudska biæa,

163

u parove. To æu staviti u Enciklopediju ljudskog roda, ako mi dopuste da je napišem.Dakle, dr<imo se mi nas, èudovišta.

Mo<da æe vam se uèiniti proturjeènim, ali veze naših parova gotovo su redovitoèvrste i dugotrajne. Njihovi odnosi nisu optereæeni nikakvom vrstom prisile, oni supitanje dobre volje. To nisu nikakvi, pa ni "zlatni kavezi" iz kojih se, prirodno, <elipobjeæi van, na slobodu. Stoga najviše èudovišta provodi cijeli <ivot s istimsuputnikom, a on, znamo, traje dugo, dugo, dugo.

Za nas su <ivot u paru i ljubav nerazdvojni. To potvrðuju i oblici ideograma u našem pismu koji oznaèavaju par <ivotnih suputnika, a nastali su na vrloudaljenim mjestima i u razno vrijeme. Svi su oni oblikovani od udvostruèenoga,jako starog ideograma za ljubav kojemu je vrlo nalik i vaš, ljudski, zvan srce: a) Australija, prije gotovo 7000 godina, b) Japan, prije više od 5500 godina, c) Ju<na Amerika, 3102 godina prije Krista, d) podruèje Indije, prije 3800 godina,e) podruèje središnje Azije, prije otprilike 3600 godina, f) Sahara s tadašnjimrubnim podruèjima, prije 2400 godina, g) Europa, oko 600. godine, h) podruèjaSjeverne i Srednje Amerike, poèetkom 19. stoljeæa.

Iznimke — èudovišta koja provode <ivot bez dugih veza, ili èak potpuno sama,pripadaju èudovištima koja se razmno<avaju jajima na daljinu, ali i raznim drugimakoja tako <ive po vlastitu izboru.

164

Zašto i kako èudovišta <ive u parovima, ne moram vam objašnjavati niti opisivati.Vama je gotovo sve to poznato jer je, u tom pogledu, vaš <ivot slièan našemu. Slièanje, ali isti nije: za vas još uvijek vrijedi podjela na veliki muški i manji <enski svijet.Toliko ste napuhali i jedan i drugi, da nema mjesta za podignuti jedan novi — koji bibio bar velikim dijelom zajednièki.

ZANIMANJA I VJEŠTINE

Kako biste lakše shvatili ono o èemu æu vam govoriti, najprije zamislite jedan vašveliki orkestar kako izvodi neku sjajnu simfoniju. Sada stavite dirigenta da udaratimpan, prvu violinu da svira piccolo, flautista da solo pjeva, harfistici dajte fagot, a pijanistu violu. Pa neka sada sviraju. Dakle? Ne zvuèi baš dobro, bolje reèenozvuèi loše, zapravo, zvuèi oèajno. Zašto? Zato što nitko nije na svojemu pravommjestu.

Cjelokupna zajednica svih èudovišta, kao i vaša ljudska, ima meðu svojim èlanovima i one koji bolje, br<e, lakše, radije, talentiranije, vještije i temeljitije od drugih,obavljaju neki posao ili neku du<nost. Rijeè je o specijalizaciji — svatko radi ono štonajbolje zna i tako cijeli mehanizam funkcionira.

Èitajuæi ovu knjigu, veæ ste mogli primijetiti da èudovišta poznaju i rabe mnogevještine te da imaju odreðen broj zanimanja. On je puno manji nego u vas, ljudskihstvorenja, koja imate silnu potrebu proizvoditi sve što ne znate naæi u prirodi i jošpuno više od toga — valjda ono što ne znate pronaæi u vašim glavama.

165

Meðutim, da se odmah razumijemo, proizvodnja svega potrebnoga i nepotrebnogaje jedno, a poznavanje prirode, sebe samoga i svijeta oko nas nešto je sasvim drugo.Za ilustraciju, vratimo se ponovno jednom, valjda vama potrebnom, a nama sigurnonepotrebnom, proizvodu: vašoj atomskoj bombi.

Da bi se jedna takva gadost proizvela, potrebne su stotine ili tisuæe kojekakvihstruènjaka, specijalista raznih zanimanja, fizièara, matematièara, kemièara, geologa,mineraloga, metalurga, elektronièara i elektrièara, naftaša i plastièara, balistièara,dizajnera, mo<da i špijuna te silnih drugih, sve do lièilaca koji æe je, na kraju, sasvimlijepo obojiti — da bude "ko curica".

Vjerojatno 99,9 posto svih tih zanimanja mi, èudovišta, nemamo, ali to ne znaèi dane poznajemo fiziku, matematiku, kemiju, geologiju, mineralogiju, metalurgiju,elektroniku itd., itd. Mnoge stvari, sasvim sigurno, poznajemo bolje od vas. Vašepoznavanje svijeta, iscjepkano na bezbrojne znanosti i gotovo uvijek u svrsiproizvodnje, pa èak i one besmislene, uopæe ne nadmašuje naše. Ako mi ne vjerujete na rijeè, pa èak ni na pisanu, sjetite se poglavlja o našoj izobrazbi,kolonija dobrih èovjekolikih èudovišta, a ponajprije, kolonija kuænih èudovištastaklenih oèiju.

Dakle, neovisno o velikom i svestranom teoretskom znanju koje posjedujemo, ipaksu usko specijalizirana zanimanja u nas relativno malobrojna. Mogli bismo govoriti o èudovištima koja se bave metalurgijom, obradom kamena i optikom, uzgojem i obradom bilja, graditeljstvom, èuvanjem potrebne udaljenosti od ljudskih biæa,ljekarništvom i lijeèenjem, meteorologijom i vodama, orijentacijom i oznaèavanjemputova, pisanjem i prepisivanjem, pouèavanjem sebe i drugih, raznim umjetnostima,tumaèenjem Velikoga Zakona èudovišta itd., itd., itd.

Sva ta spomenuta i sva druga nespomenuta bavljenja, zanimanja i vještine drukèijefunkcioniraju u našim, a drukèije u vašim, ljudskim, zajednicama. Vaša su zanimanjaprofesionalna, obavljate ih kako biste bili plaæeni i ona vam time osiguravajuodreðenu sigurnost. Stoga mlada ljudska biæa, najèešæe uz svesrdnu pomoæ i pritisaksvojih prepametnih, predobronamjernih, preiskusnih roditelja, odabiru zanimanje —zvanje — profesiju koja æe im jamèiti materijalnu sigurnost, ali ne i drugozadovoljstvo, ono koje imamo pri radu.

Ka<e tako mama talentiranoj kæeri, zaljubljenoj u kiparstvo — navodim: "Ljubavimamina, dijete milo, budi pametna, izaberi nešto od èega se mo<e <ivjeti. Sve je tolijepo, sve te umjetnosti i to, sve to, što ti ja znam. Nije moje da se miješam u tvoj<ivot, pa ti si, bebo mamina, veæ velika. Ali od èega æeš se ti hraniti, kako æeš djecuimati, ne misliš valjda da æu ja, kad se jednoga dana napokon doèepam mirovine,

166

starost provesti sama, bez unuka, èekajuæi da se onaj tvoj otac u 11 naveèer napokonvrati iz ordinacije, umoran, èangrizav, ako taj mirovinu i do<ivi, a tebe baš briga zamene, samo ti se te tvoje gluposti muvaju po glavi, ista si kao i on, nezahvalna, a znašda cijeli dan rintam kako bi ti imala sve što hoæeš, kako ti ništa ne bi nedostajalo, a i on..., a ja, ja sam od njega èovjeka napravila, da nije mene bilo, ... bi on postao, a ne gospodin doktor."

Zanimanja u nas èudovišta nisu profesionalna i ne daju ništa drugo osim zadovoljstva s kojim se obavljaju. Vjerojatno biste vi, ljudi, takvu vrstu (slobodnih) aktivnosti nazvalihobijem, ali je ona ipak, zbog svoje odgovornosti, nešto više od toga. I ne zaboravimo,veæim dijelom naših zanimanja bave se èudovišta koja su se za njih godinamaizobra<avala i pripremala.

Prije nego što vam ukratko opišem neka od tih zanimanja, htio bih napomenuti i sljedeæe: izbor nekih od njih vezan je, logièno, uz graðu, ambijent i naèin <ivotaèudovišta. Primjerice, prekomorskim transportima neæe se baviti nijedno beskrilnoèudovište, meteorologijom i vodama bave se gotovo samo èudovišta voda, a tumaèenjem Velikoga Zakona èudovišta te lijeèenjem i ljekarništvom zanimaju sesva èudovišta podjednako.

Uzgoj i obrada bilja

To je zanimanje kojim se bavi najveæi broj èudovišta. Kao što znate, mi smo samobiljojedi i hranimo se jedino biljem koje skupljamo u prirodi. Zbog loših vremenskihprilika i klimatskih promjena, njega ne nalazimo redovito u dovoljnim kolièinama i po<eljne kakvoæe. Stoga odreðene biljne vrste uzgajamo, ili, bolje reèeno,poma<emo im da se normalno razvijaju. Nemojte sada zamišljati da æete jednogadana, negdje duboko u divljini, naæi skrivene raznobojne gredice, poput onih u kojima vi sadite luk i rajèice iza vikendice (da ga susjedi ne ukradu). Mi gotovonikada ne uzgajamo samo jednu, odvojenu biljnu vrstu, pa naše nasade ne mo<eterazlikovati od obiènih livada. Biljke èistimo od nametnika, za vrijeme sušazalijevamo, èak ih i dohranjujemo kada je to potrebno. (Naravno, dohranjivanje seprovodi jedino prirodnom hranom.)

Sadimo ih tamo gdje se bez naše pomoæi ne bi odr<ale. Tako su i neke cijele, velikepustinjske oaze nastale zahvaljujuæi našem mukotrpnom radu. Onda ste ih otkrili vi,to jest ljudi. Mi smo ih tada morali napustiti i zapustiti, a vi se sada tu<ite naokrutnu majku prirodu jer se oaze suše i smanjuju. One zapravo nestaju zato štoviše nema nikakvih èudovišta koja bi se o njima, po sunèanoj <ezi i po noænojhladnoæi, brinula.

167

Eto, sada kada znate u èemu je problem, mo<ete se i vi prihvatiti posla, pa ihspasiti.

Jedan dio biljaka, proizvedenih u plodnim krajevima, sprema se za zimu, ili se šaljedrugim èudovištima u neplodne krajeve. U velikoj nu<di njime hranimo i ugro<ene <ivotinje.

Uglavnom, isti oni koji biljke uzgajaju bave se i njihovom obradom. Ona se pakobavlja na dva naèina: na <ivoj, ili na ubranoj biljci.

Na <ivoj se biljci provodi najèešæe na mladici drveta, s namjerom da joj se pri rastu i razvoju da odreðen oblik ili neka druga <eljena karakteristika. Savijanjem,napinjanjem, kalemljenjem, zarezivanjem, orezivanjem, podvezivanjem, pletenjem,motanjem i mnogobrojnim drugim zahvatima mo<e se dobiti biljka velike èvrstoæe,elastiènosti, otpornosti, tra<ene debljine kore ili dubine korijena, velike plodnosti,zadanog oblika i potrebne velièine za neku odreðenu namjenu. Kada bi se, primjerice, èudovišta slu<ila stolcima, mogla bi ih, pomnom obradom,praviti od jedne, jedine šibe. Naravno, za to je potrebno višegodišnje strpljenje,kakvo je vama, ljudima, strano i neprirodno.

Slika na sljedeæoj stranici:>ivi stolac "iz jednog komada". Kad bi i naše noge bile vjeèito umornekao vaše ljudske, vjerojatno bismo pravili stolce sliène ovom na slici.

Jestive, ubrane biljke i njihove dijelove obraðujemo namjeravajuæi ih konzervirati tesaèuvati njihovu hranjivu vrijednost. Toj su vrsti obrade vièna gotovo sva èudovišta.Ona se svodi na nekoliko naèina sušenja, rezanja, prešanja, namakanja, struganja i drobljenja bilja. Sliène, ali malo osjetljivije, metode rabimo pri obradi "industrijskog"bilja, kako bismo od njega uèinili materijal ili gotove predmete za neku odreðenusvrhu. Jedan od takvih proizvoda je i kaktusov "papir" koji mi rabimo za pisanje.

168

169

Pisanje i prepisivanje

Najfiniju vrstu kaktusova "papira" rabimo za knjige Velikoga Zakona èudovišta. Njegane proizvode èudovišta koja se bave uzgojem i obradom bilja, veæ ona èije je zanimanjepisanje i prepisivanje.

Dosada ste sigurno shvatili da se mi, èudovišta, ne slu<imo nikakvim pisaæim nitiskarskim napravama, veæ sve što pišemo — pišemo rukom. Kako bi neka knjiga biladostupna veæem broju èitatelja, ona se jednostavno ruèno prepisuje. Pritom je vrlova<no da je prijepis, to jest novi primjerak knjige, èitak, potpuno toèan i, pomoguænosti, ljepši od uzorka. Èudovišta koja se bave tim poslom pišu iznimno brzo,ne griješeæi, dobro uvje<banim krasopisom i ponosna su na svoje prijepise. Kako bibolje prilagodila kaktusov "papir" svojem naèinu pisanja, vlastitom rukopisu i nagibupera, sama ga i proizvode. Umorna i ukoèena od pisanja, ta se èudovišta zapravoodmaraju obradom kaktusovih listova na kojima æe i pisati. Meðu èudovištima kojase bave pisanjem i prepisivanjem nemali je broj stavio naglasak na pisanje. To supisci raznih vrsta.

Èudovišta su tisuæljeæima pisala na stanjenim listovima kaktusa. I kaktusov "papir"su, zapravo, vrlo tanke površine, dobivene uzdu<nim cijepanjem listova nekih vrstakaktusa. Središnje površine, one najveæe, najbolje su kakvoæe i nemaju rupe namjestu bodljika. One se upotrebljavaju za listove Knjige Velikoga Zakona. Osušenei izbijeljene na suncu bruse se i poliraju te impregniraju posebnim biljnimpripravcima — kako bi ostale savitljive. Dugostoljetnom su selekcijom uzgojenikaktusi tipa Hu-Ruk, gotovo bez bodljika, iznimno tankih listova koji se, takoðer,mogu rezati u još finije listove.

U dugoj povijesti naše pismenosti kaktusovi su listovi rezani u nekoliko oblika, to jest formata. Na slici vidimo: a) format Sunce, prirodni oblik lista, ujednaèenobrezivanjem, b) format Mjesec je samo prepolovljeni format Sunce, c) formatomzvijezde ili školskim formatom zovemo neobrezanu, vanjsku stranu kaktusova lista,d) zapisnièki format prikladan je za brzo pisanje, e) pravokutni format, koji sedanas najviše rabi, nazivamo Maad-Kuuh, po rijetkoj biljci èetvrtastih listova, f) jedan tip no<a za rezanje kaktusova lista.

170

Metalurgija

Tim teškim i zanimljivim zanimanjem bavi se sve manje i manje èudovišta. Mi smopoèeli s proizvodnjom metala puno prije vas, ljudskih biæa. Po svemu sudeæi, prijeæemo i završiti.

Kako bi se metali proizvodili, pa èak i na vrlo jednostavan naèin, potrebane su velikezadimljene konstrukcije koje vi nazivate visokim ili talionièkim peæima. Još do prijedvjestotinjak godina mogli smo nesmetano i neopa<eno graditi takve peæi i iz njihdimiti do mile volje. Sada to više ne mo<emo jer danas i jedan obièan izletnièkiroštilj snimaju špijunski sateliti, specijalni optièki i elektronski ureðaji, raznorazniradari i kamere. Zašto to èine — ni meni nije sasvim jasno.

Meðutim, sasvim mi je jasno kako ne bi izgorjeli milijuni hektara dragocjenih šumada je netko na vrijeme obavijestio vatrogasce i rekao im to što vidi. Znate, otprilikeovako: "Halo, halo, ovdje vama nepoznati špijunski satelit. Upravo je Peri stolaru,dok je okretao kobasice, ispala <eravica u suhu travu, a on je maznuo šest i pol piva,pa postoji rizik da izgori 20 000 hektara borove šume, 14 000 hektara niskog raslinja,9 000 hektara maslinika. Evo vam koordinate: (...) Budite brzi, šume su pune turistakoji skriveèki vode ljubav. Ljeto je, znate kako je!". Prema broju golemih šumskihpo<ara koji haraju svijetom mo<e se zakljuèiti da meðu špijunima nema ljubaznegospode, niti ljubitelja prirode.

Naše postupno napuštanje metalurgije vezano je i uz njezine jezive posljedice zaokoliš. Mi se dr<imo ideje da se sve što se mo<e napraviti bez uporabe metala tako i napravi, ako manje zagaðuje prirodu. Vi se, ljudska stvorenja, èini se, vodite sasvimsuprotnom idejom: "Sve što se mo<e napraviti od metala, ako je jeftinije, neka setako i napravi, pa makar i svi krepali od otrovnih dimova, plinova, nusprodukata i ostataka. Samo neka je dalje od mojega èistog, nezagaðenog sela." Dr<eæi se te"humane"¹ i "altruistièke"² ideje, uspjeli ste zagaditi barem pola zemaljske kugle i ugroziti opstanak <ivih biæa.

¹ hùmân lat. (humanus) — èovjeèan, èovjeèanski; èovjeka dostojan, ljudski,èovjekoljubiv, samilostan² altruìzam tal. (altrui) — tuð, drugi 1. nesebiènost, ljubav prema drugome 2. etièki termin koji oznaèuje nesebiènu brigu za blagostanje ljudi i spremnost na<rtvovanje vlastitih interesa za druge.

172

Postoji još jedan razlog našem napuštanju metalurgije. To je neogranièenamoguænost da potreban metal naðemo veæ gotov u prirodi. Dobro ste proèitali:gotov u prirodi. Priroda je danas, zahvaljujuæi vašoj virtuoznoj neodgovornosti,postala poput velikoga smetlišta. Puna je vaših odbaèenih proizvoda koji, oèito, i nisu imali nekoga ozbiljnog razloga za postojanje. Barem se treæina toga vašegnagomilanog smeæa mogla i dalje upotrebljavati, a barem dvije treæine reciklirati.Uporabom metala naðenoga u toj vrsti rudnika, mi, èudovišta, mo<emo potpunoudovoljiti našim, i tako vrlo malim, potrebama. Dakle, obraðujemo veæ pripravljenmetal.

Vi æete sada reæi da je taj metal vaš i da je to što èudovišta rade obièna kraða. Bašme raduje ta vaša izjava! Njome ste upravo izjavili da je sve to nagomilano smeæevaše i da æete se vi pobrinuti da ga ne naslijede vaša djeca i unuci koji ga nisu ninapravili.

Slika na sljedeæoj stranici:Ruka èudovišta još nije proizvela dva ista metalna proizvoda. Iako je èak 80 postonaših metalnih izraðevina iste namjene — obrada drveta — svaki je komadjedinstven. Kao sirovina, danas se uglavnom rabi metal koji ste vi odbacili u smeæe. Usporedimo li tu našu proizvodnju s vašom, ona djeluje kao malo dijetepokraj odrasloga. To dijete je spontano, nevino, naivno, dobronamjerno,inventivno i nepokvareno, a odrasli je prepreden, lijen, proraèunat, halapljiv,nezasitan i nenadobudan.

173

174

Obrada kamena

Èudovišta koja obavljaju ovo iznimno staro zanimanje pravi su majstori svojega posla.Ujedno se bave i obradom stakla, rekao bih, optikom. To nije tako èudno, ako sesjetimo da su staklo i neke vrste kamenja vrlo slièni po podrijetlu, a i po osobinama.Ista je mukotrpna vještina potrebna da se od stakla napravi precizna leæa, kao i odopsidijana kirurška oštrica. To je posao koji traje danima. Kako se èudovište ovogzanimanja ne bi pritom pretvorilo u mehanizam za dugotrajno poliranje, da mu ne zakr<lja veæina mišiæa, organèiæa i vijuga, ono obraðuje i golemo "graðevinsko"kamenje. No, ovdje nije rijeè o klesanju kamenèiæa: tak, tak, tak, tak.... Rijeè je olomljenju, premještanju, slaganju i utvrðivanju velikih gromada, i to na naèin nevidljivljudskom oku.

Takvim, vrlo korisnim trošenjem energije ova èudovišta štede vrijeme koje vi, ljudi,provodite na raznim spravama za gombanje, tjelovje<bu i gimnastiku, ili trèeæi amo--tamo u potrazi za smislom, oprostite, za tjelesnim skladom.

Obiène naoèale za jedno obièno èudovište.Za vas ljude, koji imate iste glave s dva oka, iste nosove i uši na istom mjestu, nijeteško napraviti naoèale. Nama èudovištima to nije tako jednostavno. Mi moramopo mjeri, pojedinaèno, praviti i leæe, a isto tako i okvire. Naši okviri, mo<da, nisutako "šik" kao neki od vaših, ali leæe naših majstora kamenara sigurno su najboljena svijetu. Tome se nemojte èuditi jer optika za naše iznimno precizne i zahtjevneoèi mora biti (gotovo) savršena.

175

Graditeljsko zanimanje

Nama kuæe ne trebaju, niti auto-ceste, nemamo ni tvornica, ni narcisoidnih zdanjanarcisoidnih institucija, pa se postavlja pitanje — što mi to onda gradimo. Gradimonasipe, brane, utvrde, otvorena zakloništa, podzemna prebivališta, tunele, kanale,dotoke, protoke, otoke, vodotoke, pregrade, zagrade, promatraènice, vjetrobrane,lukobrane, odvode, dovode, prolaze, staze, prijelaze, prilaze, sletišta, sušilišta,vjetrišta, vodoskupljališta, a ako se vi, ljudska biæa, ne opametite, morat æemo graditi i atomska skloništa. Za ovako raznoliku gradnju rabe se, pojedinaèno ili kombinirano, sljedeæi materijali:kamen, zemlja, pijesak, drvo (<ivo, ili mrtvo), snijeg i led. Za neke specijalne i delikatne zahvate rabe se i razne biljke koje mogu vezati i uèvrstiti konstrukcije ili,rjeðe, odr<avati potrebnu vla<nost.

Uporaba <ivih biljaka u gradnji podrazumijeva suradnju s uzgajivaèima bilja. Veæ nasto upuæuje na zahtjevnost i slo<enost zanimanja graditelja koje se èesto nadopunjujeiskustvom i vještinom drugih. Tu su, ponajprije, majstori obrade kamena (i stakla), zatim èudovišta koja se bave meteorologijom i vodama, orijentacijom i oznaèavanjem "nevidljivih" putova, geologijom i mineralogijom te drugimzanimanjima. Svi oni, uz svoj teoretski prinos graditeljevu projektu, veselo "zavrnurukave", prionu na posao i svojim vlastitim rukama izgrade projektirano. U tomesudjeluju i mnogobrojna druga èudovišta koja <ive u blizini gradilišta i za èije sepotrebe, na koncu konca, i gradi.

Ono što izgradimo našem je oku nenametljivo, a vašem, ljudskom, nezamjetljivo, to jest nevidljivo, ili bar neprepoznatljivo. Èak i graðevine poput golemih brana i nasipa, koje štite cijele doline od divljanja bujica, vama æe izgledati kao sasvimobièan prirodan krajolik. Zapravo, puno toga što nekakav divlji kutak prirode èinisigurnim, pa i ugodnim — djelo je naših ruku. Stoga mo<emo, bez dvoumljenja,najveæi dio našega graditeljstva nazvati zaštitnim. U tu se kategoriju ubrajaju i promatraènice koje nas štite od vaše prevelike blizine, a i konstrukcije kojima seosigurava dovoljna i postojana kolièina vode. One nas štite od suše. Svakako, bilo štoda gradi, graditelj ne smije ugroziti ono što je sagradila priroda, ali mo<e i trebasprijeèiti moguænost prirodnih katastrofa ili prenaglih promjena.

Eto, sada ste se malo upoznali sa zvanjem graditelja, a usput, nešto više, sa samimgraditeljstvom. No, i jedno i drugo govori o našem naèinu <ivota, pa nemojmocjepidlaèiti.

176

U našem se graditeljstvu èesto rabe i <ive biljke. Obièno je to drveæe. Na slici je prikazan okomiti presjek manjega podzemnog skloništa èiji strop dr<epodzemne, posebno oblikovane grane jednoga stabla. Na vodoravnom presjekuprikazana je "pahuljica" — najèešæa shema rasprostiranja noseæih grana u širinu.Za veæe podzemne prostore, èije stropove dr<i "šuma" raznog drveæa, grane seoblikuju drukèije, meðusobno se povezuju i isprepliæu. Ovdje vidimo: a) stablo, b) grane krošnje, c) la<ne mladice, d) prave mladice, e) podzemne grane, f) drvene ili kamene ploèe koje se rabe ako to nala<e vrsta tla.

177

Lijeèenje i ljekarništvo

U gotovo svim kolonijama srest æemo èudovišta koja se bave lijeèenjem i ljekarništvom.To su redovito susretljiva, dobronamjerna i samopo<rtvovna biæa. Ona su i vrloomiljena, osobito meðu starima i bolesnima. I u vas, ljudi, bilo bi tako da su vašelijeènièke usluge besplatne što je, naprotiv, prava rijetkost. Za razliku od te vaše praverijetkosti, nepravedno skupe i preskupe usluge uopæe nisu tako rijetke, ali se vrlootmjeno skrivaju.

Osim toga, kako bi ljudima lijeènik bio omiljen kad najèešæe dolazi prekasno,naime, kad je èovjek veæ bolestan? Za vas kao da ne postoji preventivna medicina,još niste shvatili da zdrav èovjek, bez lijeènièke kontrole, lako postaje bolestanèovjek. Naša se medicina, ili ako hoæete ljekarništvo, bavi pronala<enjem i zaustavljanjem bolesti u zaèetku. Vaša se bavi uglavnom krpanjem, popravljanjem,prepravljanjem i spašavanjem preostaloga.

Kod nas je lijeènièko zanimanje vezano s ljekarnièkim. Ista nas èudovišta lijeèe ipripravljaju lijekove, obièno u obliku ljekovitih napitaka, èajeva i sirupa. Njihovo jepoznavanje osobina biljaka iznimno dobro, pa se još nije dogodilo ono što je u vas,na<alost, uobièajeno — da se neki lijek povuèe iz uporabe jer je opasan za zdravlje.Neki vaši ljekarnici, kojima se vrlo <uri zaraditi na prodaji kakvoga novog lijeka, èinise, nemaju dovoljno vremena ni testirati ga na jadnim <ivotinjama, a kamoli na sebiili svojoj djeci.

Èudovište koje se bavi lijeèenjem i ljekarništvom dolazi u svoj (preventivni) obilazak u pratnji jednoga ili dva mlaða èudovišta koja se <ele posvetiti istom zanimanju. Oniod njega uèe, poma<uæi mu nositi brdo suhoga bilja, korijenja i ekstrakata. Nakonèavrljanja o zdravlju sa zdravima, i o bolestima s bolesnima, "meštar" obièno iskobeljakakve biljèice, pa od njih pripremi èaj koji redovito pijucka zajedno sa svima ostalima.Sasvim je sigurno da ne pije neisproban otrov jer su èudovišta tog zanimanja vrlodobrog zdravlja i dugog vijeka. To potvrðuje da se u njih mo<e imati povjerenja.

Jasno mi je da vam ovo èudovište, koje se bavi lijeèenjem i ljekarništvom, ne ulijeva previše povjerenja. Vama se, valjda, puno više sviðaju vaši lijeènici, onipotpuno maskirani u guštere zelembaæe, pošpricani crvenim pjegicama, koji seznoje iza teških naoèala po sterilnim operacijskim salama, dr<eæi oštar no<iæ u gumenim rukavicama.

178

179

Tumaèenje Velikoga Zakona èudovišta

Ovo je takoðer va<no i dosta èesto zanimanje. Na 100 do 200 èudovišta naæi æemonajmanje jedno koje se njime bavi, a baviti se njime znaèi: neprestano produbljivatisvoje poznavanje Velikoga Zakona, upoznavati s njim mlade te ga tumaèiti svimamanje upuæenima.

Ti su "tumaèi" va<ni jer omoguæuju lakšu i vjerodostojniju primjenu ideja, sugestijai, ako hoæete, pravila Velikoga Zakona èudovišta u svakodnevnom <ivotu. Kod njihæe èudovišta potra<iti savjet kada ne znaju kako postupati u nekoj ozbiljnojokolnosti, ali i kada ne razumiju dobro neku obiènu uputu o uporabi kakvogkorijena, primjerice. Prema opæim potrebama i vlastitim <eljama, èudovišta ovogzanimanja sudjeluju i na odr<avanju Arhiva. To su obièno ona koja su se temeljitoizobrazila u bespolnim kolonijama dobroga èovjekolikog èudovišta.

Pouèavanje

Govoreæi o zanimanjima, nemoguæe je izbjeæi ovo kojim se bavi zaista velik brojèudovišta. No, uopæe nije rijeè o nebrojenoj vojsci nekakvih ufitiljenih uèitelja, veæ o lijepom i dragocjenom obièaju da svatko tko nešto zna prenosi svoje znanjedrugima. Tako starija èudovišta, neprekidno, slobodno i u svakoj prilici uèe mlaðeonome što znaju. I u vas, ljudi, postoji zametak sliènoga obièaja, ali ogranièen naobitelj i poznate. Za vas su nepoznati ljudi potencijalno opasni stranci, pa ne znamšto bi se dogodilo kad bi neki starac, bez pitanja i legitimiranja, uzeo u autobusuvaše djetešce na krilo i odr<ao mu predavanje o sili inercije.

Gotovo sva posebno naobra<ena èudovišta predaju svoje znanje drugima i nasustavniji naèin: u redovitoj izobrazbi mladih i na tematskim susretima, to jestpredavanjima organiziranim u kolonijama.

S obzirom na to da su današnji mlaði naraštaji opæenito bolje naobra<eni odstarijih, postoji i neprestan tijek novih spoznaja od mlaðih prema starijima.

Mislim da vam ovdje treba obratiti pozornost na sljedeæu èinjenicu: èudovišta se,kao što znate, ne slu<e ni dnevnim novinama, a kamoli elektronskim medijima.Kako bi saznala nešto o svijetu, ne cupkaju s tranzistorom na uhu, niti krme stelevizorom na nosu. Ionako se iz tih vaših prebrzih medija jednakom brzinom širii istina i la<, a predebeli dio vaših emisija obièna je, otrcana izmišljotina. Sjetite sesamo vaših "kampanja" predizbornih i predratnih: jedno se prièa i obeæava, a drugo èini i ostvaruje...

180

Ah, da, pouèavanje! Pouèavanje se u nas, èudovišta, najèešæe provodi usmeno teredovito okuplja veæi broj èudovišta koja <ele nešto saznati. To je dobra prigoda ida se prenesu, odnosno saznaju svje<e dnevne novosti. Upravo tako: svje<e! Onesti<u iz daljina odmah! Odmah! Kao što vi ne mo<ete ni zamisliti, blizanci trijuvrsta èudovišta imaju lijepo razvijene, provjerene telepatske sposobnosti koje sejedino primjenjuju za brzi prijenos obavijesti. Udaljenost od Tasmanije do Islanda:ništa, šala mala. Zgodno, zar ne?

Dakle, doðete li na jedno pouèno predavanje o divljoj mrkvi u nekoj nevelikojkoloniji sred mongolskih stepa, mo<ete èuti što upravo odluèuje Veliko vijeæeèudovišta, pa, ako vas to baš zanima, èak i kuloarske novosti iz ljudske svjetskepolitike.

Toliko o zanimanju pouèavanjem. O tome sam vam govorio, zar nije tako?

Èuvanje potrebne udaljenosti od ljudskih biæa

Brojna se èudovišta bave èuvanjem potrebne udaljenosti od ljudskih biæa.Siguran sam da vama to zvuèi neobièno, no rijeè je o nerijetkom i sasvim obiènomzanimanju. Veæ i vi dobro znate da u Velikom Zakonu piše kako se moramo dr<atidalje od ljudskog roda i da je to uvjet našega opstanka. Nama je drago opstati, pase od èovjeka skrivamo i dr<imo na sigurnoj udaljenosti. Ali, èesto to nije baš lako.Ljudi se danas muvaju posvuda, pa i sve veæom brzinom.

Eto, prije 40-ak godina došlo je prvi put do susreta èovjeka i èudovišta u srcuAmazonije. Neki je zbunjeni lovac leptira naletio na nekoliko zaspalih, sreæompristojnih èudovišta. Mo<da još i sada prièa da je otkrio nepoznatu <ivotinjskuvrstu, ali mu, naravno, nitko ne vjeruje — nije imao veliku pušku da pribavidokaze.

Danas se tamo, na istom mjestu, ne mo<e sakriti ni komarac. Sve je punouznemirenih ljudskih biæa koja su se onamo sjatila masakrirati šume, kako bi se još puno, puno više obogatila, ili pak da ne umru od gladi. Uglavnom, ni Amazonija nije više miran raj za <ivotinje i biljke, pa ni za nas, èudovišta. Ona je postala stratište jednoga od najveæih zloèina koje je èovjek ikada uèinionad prirodom. Što æe vama šume Amazonije? Što æe vama biljke koje stvarajukisik? Što æe vama, ljudima, uopæe taj kisik? Pa vi ste neki okrutno ludi ljudi!Zbogom pameti!

Eto, zato je nama potrebno zanimanje — èuvanje potrebne udaljenosti od ljudskihbiæa. Va<no je pravodobno uoèiti ljudsko biæe koje se primièe, kako bi se moglo

181

na vrijeme ukloniti i sakriti. Najosjetljivije uši i najdalekovidnije oèi èudovišta brinuse da nas ne iznenadite.

Nadam se da sam, opisima ovih nekoliko izabranih zanimanja, uspio proširiti i produbiti vaše spoznaje o našem naèinu <ivota. Ako nisam, to znaèi da vijednostavno ne znate èitati.

GOVOR, JEZIK I PISMO ÈUDOVIŠTA

Sva èudovišta govore jednim te istim jezikom. Bog se pobrinuo da, neovisno o vrstii okru<ju u kojemu <ivimo, svi imamo vrlo sliène govorne organe. Rade na istomnaèelu kao i vaši, ali se po nekim osobinama prilièno razlikuju. Naši su sposobniproizvesti vrlo visoke i vrlo duboke tonove koje vaše ljudsko uho ne mo<e èuti.Stoga se mi mo<emo sporazumijevati u vašoj neposrednoj blizini, a da vi o tomeblagog pojma nemate.

Razvitak ideograma za govor, jezik i pismo.

182

prije 4650 godina

prije 3407 godina

prije 1892 godine

Inaèe, izuzmemo li moguænost da razgovaramo na raznim frekvencijama, naši segovori puno ne razlikuju. Jezik kojim govorimo i mislimo po ustrojstvu je slièanvašim jezicima — imamo brda raznoraznih rijeèi, pa ih sla<emo po odreðenoj logici i sintaksi, kako bismo se izrazili.

Naš je rjeènik barem tri puta bogatiji od svih vaših, što je lako razumljivo. On sadr<i termine vezane uz razlièita okru<ja u kojima mi, èudovišta, <ivimo. Tu sutermini iz morskih dubina, pustinjskog podzemlja, zraènih visina, pa i oni kojimanazivamo vaše ljudske proizvode. Njih su nam podarila kuæna èudovišta. Glaèalo,primjerice — niti ga posjedujemo, niti se njime slu<imo, a i za njega imamo svojeime: Aksssluk-busk-Ah, što na našem jeziku znaèi otprilike mala, dugorepa vulkan--koza.

Vi ljudi, sve dok budete mislili i govorili tako duboko razjedinjenim jezicima, neæeteskupiti rjeènik s dovoljno rijeèi ni da dobro razumijete gospoðu baku vašega prvogsusjeda kojoj treba hitna pomoæ, a kamoli kakvog antipoda. A, na koncu konca, štose ja tu miješam? Zašto biste se vi, zapravo, s nekim drugim i razumjeli?

Naš jezik ima, pri govorenju srednjom, uobièajenom frekvencijom, 43 glasa. Priizra<avanju ekstremno visokim i niskim frekvencijama, broj glasova ogranièuje se nadvadesetak. Svaki se glas oznaèuje, bilje<i ili piše jednim slovnim znakom: kolikoglasova, toliko i slova.

Postoji jedno glavno pismo, ali èudovišta se èesto slu<e i drugim, alternativnimpismima i naèinima pisanja. Ona su vrlo rijetko u potpunosti fonetska. To suosobita, obièno vrlo pojednostavljena pisma koja se "pišu" razlièitim materijalima,pa i predmetima: blatom, sitnim i krupnim kamenjem, šljunkom, perjem, lišæem,suhim i svje<im granèicama, pa èak, u krajnjoj nu<di, i vašim osobnim predmetima.Sla<uæi ih na odreðen naèin, njihovim polo<ajem, odnosom velièina, kutovima i likovima koje tvore te brojnim drugim pojedinostima, èudovišta mogu pisati i knjige, nimalo slabije od vaših.

Na slièan su naèin pisani i kraæi napisi golemih dimenzija. Nisu toliko veliki kaoEiffelovo "A" u Parizu, ali i oni dominiraju cijelim krajolikom. Obièno su "pisani"velikim stijenama i posebno oblikovanim drveæem. Veæinom su to jednostavneobavijesti, upozorenja i zemljopisna imena, ali postoje i tekstovi raznoga drugogkaraktera. Svakako, svi oni slu<e i orijentiranju. Sla<uæi uz njih mirise odabranih i uredno odr<avanih biljaka, èudovišta oznaèuju putove, a putovi su, eto, meneodveli dalje od naše teme.

183

Vjerovali vi, ili ne, ovdje piše: "Pazi, debeli (èovjek?) æe doæi pet sati nakon zalaska Sunca. Mrkva te èeka na biciklu."

Vratimo se, dakle, našem glavnom pismu. Iza njega je vrlo duga povijest u kojoj serazvijalo, baš kao i jezik. Kroz tisuæljeæa je postajalo sve jednostavnijim iproèišæenijim. Tome je pridonio razvoj fonetike, a mo<da još više razvoj podloga,alata, materijala, sredstava i pribora za pisanje. Drukèije se piše grebuæi svojomvlastitom pand<om po drvenoj kori, navoštenom ili nauljenom blatu, drukèije tegleæii sla<uæi kamenèine, a drukèije savijajuæi <icu ili izvodeæi piruete vitkim perom pokaktusovu "papiru".

I naše je pismo, kao i sva vaša koja poznajem, u poèetku bilo slikovno.

Kao što sam vas obavijestio u poglavlju o uèenju i izobrazbi, 99,9991 posto èudovištazna èitati i pisati; jednostavno reèeno — sva. Na veliku sramotu vašega velikog,slavnog, ko <aba napuhanog "civiliziranog", èovjeèanstva, još uvijek postoje milijuniljudi koji su nepismeni. A danas, danas biti nepismen znaèi biti osakaæen, izdvojen,osuðen, biti rob da bi jadno pre<ivio od mrvica koje ostanu na stolu poslije tuðegaobjeda. No, to se, èini se, vas ne tièe. Zašto? Mo<da vama još uvijek trebaju robovi?Ako vam ne trebaju robovi, mo<da vjerujete da to nije vaš problem, mo<da vjerujeteda vi <ivite u nekom drugom, usporednom, odvojenom i nedodirljivom svijetu?

184

Ako niste u stanju shvatiti da je cijeli, baš cijeli svijet jedna nedjeljiva cjelina, vezana iisprepletena bezbrojnim vidljivim i nevidljivim vezama, zvono koje zvoni svim svojimatomima bilo gdje da ga udariš, tijelo koje æe se cijelo trgnuti kad se jedan prstopeèe, onda pojma nemate ni o èemu, onda ste slijepi. Ne progledate li, nastavit æeteratovati, jedni druge ubijati, razarati i mrziti.

Po savjetu Velikoga vijeæa èudovišta, pru<am vam priliku da se i vi još dopismenite,uèeæi pisati našim pismom. Vjerojatno je i skoro objavljivanje rjeènika i gramatikenašega jedinog jezika na vašim brojnim jezicima. To nije zato da se sad mo<emo "bašsimpa" dopisivati, nego da jednoga dana mo<ete i vi proèitati i razumjeti ponešto odonoga što smo mi stoljeæima pisali. Mi smo se vaših knjiga naèitali.

185

Pismo èudovišta

Slovni znakovi za 43 glasa našega jezika ovdje su podijeljeni u dvije skupine.Prvih 22 odgovaraju glasovima koji postoje i u veæini vaših jezika, pa su slo<eniabecednim redom. U drugoj je skupini 15 slovnih znakova za glasove nalikonima koje vi, ljudska biæa, rjeðe upotrebljavate, a postoje samo u nekima odvaših jezika.

Za još šest naših glasova nisam uspio pronaæi odgovarajuæi par te sam rabio, kakobih vam ih opisao, neke zvukove koje vjerojatno poznajete. Sva su 43 slova prikazana u najèešæim oblicima koje sreæemo u knjigama,zapisima, pismima itd. Uz njih rabimo i gotovo stotinu ideograma, što èini pisanjebr<im i lakšim. Ispod tablica sa slovima predstavljeni su i neki od njih. Mo<da æevam biti zanimljivi.

UMIRANJE ÈUDOVIŠTA

Veæina ljudi baš ne voli ovakve teme. Stoga, ako vas ona ne zanima, nemojte je nièitati. Nemate što izgubiti. Ionako u njoj neæe biti èarobne formule za besmrtnost.

Naš odnos prema smrti osniva se na Temeljima Velikoga Zakona te na tekstovimaPo<eljnih du<nosti i neobvezatnih prava. Za primjer mo<ete proèitati neke od njih.Prvo pravilo Temelja glasi ovako: ">ivotom sam ti ukazao najveæu èast. Tvoj <ivot jemoj osmijeh, budi ga dostojan."

Evo i nekoliko karakteristiènih tekstova iz Po<eljnih du<nosti i neobvezatnih prava:

"...Smrt æe ti biti kao zrcalo u kojemu æeš vidjeti svoje pravo lice. Ne znaš kada æešpred njega stati, pa pazi da je uvijek umiveno..."

"...Smrt tvoja imat æe boju, imat æe snagu, imat æe mudrost, ljepotu, mir, dubinu,spokoj i smisao upravo tvojega <ivota. Ono što daš <ivotu dobit æeš natrag od smrti.(...) Spremi sebe i oko sebe. Ne kasni. Ne tra<i ono vrijeme koje ti ne pripada. Onoje unaprijed isteklo..."

"...Sudiš li o tuðemu <ivotu, sudi kao o svojemu. Mjeri ih uvijek istom mjerom.Pripazi: dok cijela godina ne proðe, ne govori oholo da je sušna i neplodna. Mo<daæe njezin posljednji dan donijeti obilatu kišu i uèiniti zemlju plodnom. Ako kiša nijedugo padala, oblaci su teški, puni vode. Iz dana u dan, što je bli<i kraj godine, sve jesigurnije da æe pljusnuti. Od svega je vjerojatnije da æe pljusnuti baš posljednjegdana. Ako ni u ponoæ toga posljednjeg dana ne pljusne, tek onda reci: 'Pogledaj, bilaje to sušna godina'..."

Mislim da sada nije teško zakljuèiti da se èudovišta raðaju, <ive i, na kraju, umiru. Od normalne smrti i raðanja nema ništa normalnije. >ivot je rijedak, osjetljiv i dragocjen, a svemu što <ivi <ivotom je ukazana najveæa èast.Stoga je va<no cijeniti ga i voljeti te <ivjeti dostojno i onda kada je te<ak.Za nas, èudovišta, svaki je <ivot jednako vrijedan — i naš i tuði. Odnos prema smrti,o kojoj je ovdje zapravo rijeè, gradi se i oblikuje preko odnosa prema <ivotu.

Gotovo sve vaše ljudske religije i svjetonazori koje poznajem imaju u biti slièan,pozitivan odnos prema <ivotu. Meðutim, pogledamo li vaš pravi naèin <ivota, vidjetæemo da ga on vrlo èesto izdaje i opovrgava. Mo<da je upravo u tome razlog što senajèešæe teško mirite sa smræu, kao da je ona nekakva kazna.

188

Èetiri srodna ideograma: roðenje, <ivot, smrt i umiranje.

Kada bismo i mi, èudovišta, kao vi, ljudska biæa, svakodnevno, u bezbroj navrataslušali zaglušujuæu buku besmislenih, la<nih obeæanja raznih velièina i vrsta, i mibismo kojekuda krivudali <ivotom, samo da se što kasnije sretnemo sa smræu. Sva talukava obeæanja i poruke-stupice sustavno ubijaju vaše mo<dane stanice i vaše misli,èine vas tromima, pokornima i glupima, a trome, pokorne i glupe mo<e se poslatièak i u rat, da ubijaju, mo<e se od njih raditi što se hoæe. Vjerujte mi, nema goresmrti od <ivota bez vlastitoga mozga. Kako biste lakše prepoznali instrumentenapravljene da vam isisaju zdravu pamet i da umrete <ivi, navest æu vam samo jedanvrlo malen i jednostavan primjer. Nadam se da æe vam on ipak pomoæi prepoznati ivelike, lukavije mehanizme.

Dakle, slika na ekranu prikazuje prelijep, prezelen vrt, a u njemu krasno drvo,prezdravih listova, lijepih ko od plastike, koji gladnog crva nikad nisu vidjeli. Kameralagano klizi, penjuæi se od presna<nog stabla prema krošnji i sve tanjim granama. Na vrhu drveta vidite zamamno djevojèe, lijepo, a i oskudno odjeveno, poput mile vile.Sjedi gore na tankoj granèici koja ni vrapca ne bi izdr<ala, unatoè svojim volumenima,toliko bujnim da se ne daju ni skriti. Pridr<ava ona stidljivo, jednom ruèicom, haljinicusvoju, valjda da joj ne padne odozgo s drveta, a drugom pokazuje ru<ièastu boèicu.Gleda poluzatvorenih oèiju, tajnovito se smješka i šapæe: "Pan-cun-cun-san uèinit æe i vaše drvce zdravim, lijepim i velikim. I ne samo to, otjerat æe s njega sve parazite i bolesti. Škropite ga što èešæe za vrijeme vegetacije, pa æe i vaš vrt postati rajski vrt."Naravno, za vrijeme ovoga uobièajenog, lukavog, propagandnog lopovluka, najprijeèujete obešèašæeni Ravelov bolero koji se malo-pomalo, bez dopuštenja pokojnog

189

autora, pretvara u jedno Mozartovo remek-djelo koje ljudsku dušu uzdi<e Bogu.Naravno, i to bez dopuštenja pokojnika. Tko sada otrèi kupiti Pan-cun-cun-san dapretvori svoj vrt u rajski vrt, nema mu pomoæi. Ili su mu veæ isisali mozak, ili se beznjega i rodio. Kako ne biste dvoumili o èemu je rijeè, reæi æu vam i ovo: u ru<ièastojboèici nalazi se kemikalija smuækana od umjetnog gnojiva i jednoga vrlo jakoginsekticida. Pravi, pravcati otrov! Ako <elite <ivjeti, pazite, svijet oko vas pun jekojekakvih ru<ièastih boèica.

Vratimo se sada nama, èudovištima. Naš odnos prema smrti, naravno, oblikuje i obièaje vezane uz umiranje. Kako biste ih bolje razumjeli, sjetite se da mi, èudovišta,vrlo dugo <ivimo, svakako dostatno dugo da spokojno umremo. Nakon više od dva i pol stoljeæa <ivota èudovišta poèinju osjeæati da im nije preostalo previše vremena.

Polako, stalo<eno i postupno, u tihoj mudrosti svojih godina, ona se poèinjupripremati za odlazak. Mogli bismo reæi da su ušla u <ivotno razdoblje u kojemunastoje drugima dati najviše, a za sebe tra<iti najmanje. Svoja zanimanja prepuštajumlaðima. Bri<no ih savjetuju i ohrabruju. Ta stara, iskusna èudovišta vrlo paze da ne odnesu sa sobom u zaborav kakvu zagubljenu trunku svojega znanja. To je, zapravo,poèetna i dosta duga etapa u pripremama za umiranje.

Sljedeæa je postupak pomirenja i opraštanja. Na<alost, èak i meðu miroljubivimbiæima, poput nas èudovišta, dolazi koji put do nesporazuma, sukoba, svaða inetrpeljivosti, a takva stanja ne trebaju ostati nerazriješena. Obièaj je da posvaðanaèudovišta iskoriste bar posljednju priliku za pomirbu i da jedno drugome oproste.To, naravno, nije posebno teško jer kad èudovište osjeæa da mu se bli<e posljednjidani, mnoge stvari vidi drukèije. Istini za volju, i vrijeme èini svoje, pa se èesto staraèudovišta više ni ne sjeæaju jasno zašto su se posvaðala i ljutila.

Pomirenja se obièno obavljaju osobno, tijekom dva do tri mjeseca. Èudovištejednostavno doðe, stane pred drugo i sklopi ruke na prsima. Po toj je gesti jasno dadolazi otvorena srca, u pripremama za umiranje. Drugo èudovište se nakloni, pa i onosklopi ruke. Time je pomirba i opraštanje završeno. Obièno slijedi spontani razgovor,isprekidan smijehom i suzama, u kojemu se pomireni sjeæaju svoje mladosti.

Katkad je to podsjeæanje na prošlost previše temeljito i sitnièavo, pa završi èak i novom svaðom. Tada se obavlja i drugo pomirenje, ali uz pomoæ posrednika. Ulogu posrednika, kao i brojne druge uloge u tom razdoblju <ivota ostarjelogèudovišta, preuzimaju njegovi tharsku. To su redovito dva èudovišta, obièno mlaða,koja je ono ostarjelo izabralo da mu budu pomoæ u posljednjim danima <ivota

Gesta opraštanja, pomirenja, dobrih <elja i pozdrava.

190

191

i pripremama za umiranje. Oni æe ga i ispratiti na posljednje putovanje. To je èasnadu<nost koja se dodjeljuje onima koje se voli i cijeni, onima koji su bliski i s kojimase <eli provesti posljednje dane <ivota. Meðutim, po pravilu, to ne mogu biti <ivotnisuputnici, potomci i najbli<a rodbina. Pretpostavljam da je to zato kako bi se izbjeglimoguæi negativni uèinci, izazvani vrlo sna<nim osjeæajima. Jedan od dva tharskumora veæ imati iskustva u toj du<nosti koja je vrlo ozbiljna, zahtjevna i osjetljiva.

Staro èudovište, nakon završetka pomirba i opraštanja koje je moglo osobno uèiniti,najavi "vrijeme pozdrava". To je razdoblje od 12 dana u kojemu je ono naraspolaganju svima koji se s njim <ele pomiriti i pozdraviti. Tada ga posjete gotovo svièlanovi njegove kolonije te mnoga èudovišta iz drugih. Nakon isteka tog razdoblja,tharsku æe razaslati poruke i pisma onima koji nisu mogli doæi, a staro æe èudovištejoš koji put obiæi koloniju, bebe povuæi za rep, one malene pogladiti po glavi, maloveæe potapšati po ramenu, a odrasle pozdraviti sklapanjem ruku na prsima.

Pet dana nakon "vremena pozdrava" povuæi æe se u osamu. Uz njega tada mo<e bitijoš samo njegov <ivotni suputnik i tharsku. Tijekom nekoliko dana ispijat æe èaj odbiljke Apoolas-khin koji i najbolesnijem èudovištu osigurava dovoljno snage daneprimjetno, u pratnji svojih tharsku, napusti koloniju i ode onamo gdje æe umrijeti.Dakle, tako poèinje posljednje putovanje svakog èudovišta. Ono završava na jednomod gotovo stotinu potpuno nepristupaènih mjesta na kojemu æe njegovo tijelonestati bez traga, ili toènije, bez vidljivog traga. Poznajuæi vašu ljudsku bezobzirnuradoznalost, neæu vam potanje opisati ta mjesta.

Tu æe stariji tharsku ostarjelom èudovištu oprezno poslu<iti jednu bobicuOpsalidimija Urtula-Thulumatum. Rijeè je o iznimno rijetkoj i vama potpunonepoznatoj biljci èije ime u prijevodu znaèi zgusnuti vir vremena i svjetla. Vrlo jeotrovna. Meðutim, pod njezinim utjecajem tijekom gotovo pola sata mozak èudovištadjeluje nevjerojatnom snagom, jasnoæom i brzinom. Sjeæanje odjednom osvijetli inajmraènije kutke zaborava, pa se odjednom uspostave jasni mostovi izmeðu davnoprošloga i sadašnjega, a mo<da i buduæega. To krajnje sna<no mo<dano djelovanjeubrzo isprazni sve baterije organizma, pa èudovište umre spokojno, s osmijehomonoga tko je dobro obavio svoj posao.

Na<alost, zapravo nasreæu, ja vam sve ovo ne mogu potvrditi vlastitim iskustvom.Kako i vi vidite, ja sam osobno još <iv, a da sam mrtav, ništa vam ne bih mogao reæi.Jedno je sasvim sigurno: ovdje zapravo nije rijeè o samoubojstvu, veæ o ubrzavanju ikoncentriranju vremena, sa <eljom da se u cjelini spozna i shvati <ivot.

Tharsku, nakon što se pobrinu da se vi ne sretnete s tijelom preminulog èudovišta,odlaze natrag u koloniju. Tu predaju <ivotnom suputniku ili najbli<em srodniku

192

preminuloga obièno èuperak njegove kose. On ga odmah pred njima spali i otpuhneu vjetar. Time su i tharsku završili svoje poslanstvo.

Nadam se da ste dosada dovoljno nauèili o èudovištima, pa mo<ete i sami uspješnozakljuèiti kako za sve nas, neovisno o mjestu i naèinu <ivota, vrijede u osnovi istiobièaji, vezani uz umiranje.

Slika na sljedeæoj stranici:U pratnji dva tharsku, staro èudovište odlazi na svoje posljednje putovanje.

193

194

POGOVOR

Obièno obiène enciklopedije ne završavaju pogovorom, ali ova je naša neobièna ijedinstvena, pa mo<e tako i završiti.

Sjetimo se, sada na kraju, da je ona napisana kako biste vi, ljudska biæa, upoznali nas,èudovišta, a istodobno i sebe same. Nadam se da ste u tome i uspjeli. Vjerujem daste shvatili kako se nas, èudovišta, ne trebate bojati, veæ se trebate bojati vaše ljudskepohlepe, sebiènosti, iskljuèivosti, licemjerja, zavisti, bezosjeæajnosti, zlobe ineodgovornosti. To su samo neka od mnogobrojne djece ljudske gluposti koja jesveprisutna, svakodnevna, raznolika, èesto vrlo zloæudna i skrivena, ali ponajprijeopasna. Opasna je za druge, opasna je i za vas. Ona je vaša i u vašim je rukama.Samo vi je mo<ete obuzdati i zaustaviti. Tjerajte je, lovite je, istrijebite je, bilo gdje,bilo kad, bilo kako. Ako vi to ne uèinite njoj, budite sigurni, ona æe to uèiniti vama.Progonit æe vas, lovit æe vas, istrijebit æe vas. I vas, a i nas. Šteta je, zar ne?

Ja, Kakbulznadar, uèinio sam u ime nas, èudovišta, sve što je bilo u mojoj moæi daizvršim moje odgovorno i teško poslanstvo. Eto, enciklopedija je napisana, a moj jerad pozitivno ocijenilo i Veliko vijeæe èudovišta. Znam da je vama moj naèin pisanja pomalo star i stran, ali eto, kad je netkoèudovište veæ 279 godina, teško mu je poèeti pisati na neki drugi naèin.

Ljudski rode, budi pozdravljen u ime svih èudovišta, pa i u moje ime osobno.

Kakbulznadar, besprijekorno èudovište, stalni èlan Velikoga vijeæa èudovišta.

195

Na kraju, osobito bih htio zahvaliti gospodinu Iliasu Moisidisu na bezrezervnoj iprijateljskoj potpori pri stvaranju ove knjige.

Srdaèno zahvaljujem izdavaèkoj kuæi "Sinhroni orizontes" iz Soluna u kojoj su mi, pri obradi ilustracija i tekstova, Grigoris Trifu i Dimitra Dubla pru<ili ne samostruènu pomoæ veæ i prijateljski savjet.

Puno hvala Mirni i Amaliji — njihovi iskreni savjeti bili su mi vrlo dragocjeni!

Hvala i svima drugima koji su na bilo koji naèin pomogli pri nastanku Enciklopedijeèudovišta.

Autor

SIPAR d.o.o., Gajdekova 24, 10 000 Zagrebtel.: 01 46 36 442, faks: 01 45 73 962

e-mail: m.udiljak@inet.hrwww.sipar.hr

200