igra u funkciji poticaja uspravnog stava i ravnoteze u djece razvojne dobi zdenko kosinac

Zdenko Kosinac, Igra u funkciji poticaja uspravnog stava i ravnotee u djece razvojne dobi ivot i kola, br. 22 (2/2009.), god. 55., str. od 11. do 22.

11

Zdenko Kosinac

IGRA U FUNKCIJI POTICAJA USPRAVNOG STAVA I RAVNOTEE U DJECE RAZVOJNE DOBI

Saetak: Odravanje uspravnog stava i ravnotee ostvaruje se kompleksnim djelovanjem posturalnog refleksa koji funkcionira na principu "povratne sprege". Na taj nain on ini neprekidne manje korekcije tjelesnog dranja. Pri tomu kljunu ulogu imaju i osjetne informacije pristigle iz osjetnih receptora te vestibularnog i vizualnog sustava. Obilje informacija pristiglih iz navedenih mehanizama kontrole tjelesnog dranja omoguuje uspjeno odravanje uspravnog stava, tj. tjelesnog dranja, kako pri razliitim ograniavajuim faktorima, tako i pri potpunom gubitku informacija iz jednog od izvora. Igre kao motorike reakcije vaan su imbenik uspostave stabilnosti tjelesnog oslonca, stoga su najprirodnije sredstvo za poticanje uspravnog stava i ravnotee u djece razvojne dobi. Kljune rijei: Igra, uspravni stav, ravnotea, posturalni refleks.

1. UVOD

Za normalnu funkciju sustava za kretanje ivani sustav mora biti zdrav s gledita primanja, provoenja i procesiranja informacija. Prosjena osoba nije dovoljno svjesna koliko je kompleksno izvoenje i najjednostavnijeg pokreta. Kakvoa pokreta zavisi od kakvoe posturalnog tonusa koji osigurava ravnoteu tijela i njegovih segmenata tijekom izvoenja pokreta. Razvoj pokreta i razvoj motorikih sposobnosti u uskoj su svezi. Naime, usvajanje motorikih struktura kretanja nije dovoljno samo po sebi jer pravu vrijednost usvojene motorike strukture imaju u utjecaju na razvoj motorikih sposobnosti. Zajedniko obiljeje psihomotorikih sposobnosti je da su to one dimenzije linosti koje sudjeluju pri rjeavanju motorikih zadaa. One su povezane s kinetikim centrom koji kooperira s drugim centrima u kori velikog mozga, subkortikalnim jezgrama i efektorima. Za razliku od motorikih znanja koja se tijekom procesa uenja usvajaju, psihomotorike sposobnosti su, u veoj ili manjoj mjeri, genetski uvjetovane i sukladno tome mogu se pod utjecajem vjebanja razvijati. Zbog te bioloke injenice za razvoj pojedinih motorikih sposobnosti ne ostaje velika mogunost njihova razvoja (izuzetak su snaga i savitljivost-fleksibilnost). Uvjetno, zbog didaktikih razloga, esto ih dijelimo na: psihomotornu snagu, psihomotornu koordinaciju, psihomotornu brzinu, psihomotornu preciznost, psihomotornu ravnoteu, savitljivost i izdrljivost (Kosinac, 1988.; Hardy, Hobsley, 1984., Hickey, 1986.). Jedna od egzistencijalnih psihomotorikih sposobnosti je ravnotea. Dobra ravnotea zahtijeva dobro integrirani ivani sustav s adekvatnim aferentnim ulazom (inputom), pokretne zglobove i zdrave miie. Poremeaj bilo kojega od


12

ovih faktora smanjit e sposobnost odravanja ravnotee. Reakcije ravnotee su razliite ovisno o raznim funkcionalnim poremeajima i patolokim stanjima. Tako se kod miia s mlitavom paralizom mogu oekivati, kao kompenzacija, pojaane reakcije na zdravom dijelu tijela. Kod hipotonije ravnotea e biti nesigurna i s usporenim reakcijama na toj strani, a pojaana na suprotnoj. Kod spasciteta testiranje ravnotee e dati pojaane reakcije normalnog (zdravog) dijela i spastine obrasce ostatka tijela. Kod rigiditeta reakcije ravnotee e biti skoro izgubljene, osim za iskorak za proirenje baze oslonca. U reumatskih bolesnika, zbog ograniene pokretljivosti u zglobovima, reakcije e biti izmijenjene tijekom ispitivanja ravnotee. Reakcije ravnotee mogu biti izmijenjene ako su zglobovi ukoeni ili ako postoji ogranienje pokretljivosti u zglobovima (Obradovi, 2002.). Rezultati istraivanja vie autora (Gismondi, 1989.; Stiglich, 1999.; Tabak, 2005., i dr.) ukazuju da djeca s nepravilnim tjelesnim dranjem pokazuju znatno loije rezultate u testovima za ravnoteu, a posebice u testovima u kojima je iskljuen vizualni osjetilni sustav. Ova konstatacija govori o vanosti vizualnog osjetilnog sustava za odravanje ravnotee ovjekova tijela. Problem odravanja uspravnog poloaja je problem odravanja ravnotee, a on se ostvaruje kompleksnim djelovanjem vizualnog i vestibularnog sustava (Kottke, 1980.; Hardy, Hobsley, 1984.; Jude, Kostovi, 1997.; Kosinac, 2003.).

2. CILJ RADA Cilj ovoga rada je opisati mehanizme za odravanje i kontrolu uspravnoga stava i ravnotee te ukazati na igru kao pozitivni atribut i prestinu metodu u poticanju uspravnoga stava i ravnotee u djece razvojne dobi.

3. USPRAVAN STAV (POLOAJ) Uspravan stav posljedica je biolokog razvoja ovjeka i vrlo je vaan imbenik pri svakodnevnom kretanju, radu, vjebanju i sportu. U velikoj mjeri ovisi o posturalnim refleksima koji odravaju tijelo u relativno statikim poloajima. Uspravan stav odraz je tonike funkcije ekstenzora lea i trbunih miia. Kljunu ulogu u svim pokretima, tj. kontrakcijama -motoneurona, imaju osjetne informacije to znai da imaju i kljunu ulogu u dranju tijela. Aktivnosti -motoneurona izravno mogu mijenjati samo osjetni signali iz perifernih receptora i zapovjedni signali silaznih modanih putova. Upravo se ti osjetni signali iz perifernih receptora ubrajaju u mehanizme kontrole tjelesnog dranja. Postoje dva izvora informacija koji nam omoguuju izvrenje opisanih radnji. Prvi izvor informacija je postavljanje osjetnih receptora na stopala koji


13

osiguravaju informacije o rasporedu teine tijela. Drugi izvor informacija je postojanje posebnih osjetila u glavi koja govore o poloaju i pokretima glave. Ta osjetila su vestibularni i vizualni sustav. Osjetni receptori na stopalima funkcioniraju na principu primopredajnika pritiska koji omoguuju da noga koja osjeti vei pritisak izvri automatsku ekstenziju. Rezultat je sustav koji omoguuje automatsko prebacivanje projekcije centra teita u sredite oslonake povrine. Ta motorika reakcija se zove "pozitivna podupirua reakcija." Opisani mehanizam djeluje uz pretpostavku da je stabilan oslonac ve uspostavljen (Kottke, 1980.).

3.1 Odravanje uspravnog stava i ravnotee Odravanje uspravnog stava i ravnotee ostvaruje se kompleksnim djelovanjem posturalnog refleksa. Posturalni refleks, koji funkcionira na principu "povratne sprege", ini neprekidno manje korekcije tjelesnog dranja. Pri tome kljunu ulogu imaju i osjetne informacije pristigle iz osjetnih receptora vestibularnog i vizualnog sustava. Organ za ravnoteu i za orijentaciju (vestibularni aparat) daje dvije vrste informacija: o kutnoj brzini glave te o relativnom poloaju prema uinkovitom djelovanju gravitacijske sile. Gledano s aspekta kontrole tjelesnog dranja, uinkoviti pravac djelovanja gravitacijske sile mnogo je vaniji nego "pravi" pravac djelovanja s obzirom na sredite Zemlje. Ono to odreuje hoe li doi do gubitka ravnotee u ovjeka koji stoji u autobusu koji poinje ubrzavati, nije vertikalna projekcija centra gravitacije prema stajnoj povrini, nego projekcija vektora sila, formirana po naelu paralelograma, sastavljena od sile gravitacije i horizontalne komponente neinercijske. Upravo tu informaciju daje nam opneni labirint uha. Ostali receptori u glavi koji nam daju informacije o poloaju glave i koji nam tako indirektno pomau u odravanju stava tijela su oni mrenice oka. Utvrene su velike slinosti u koritenju informacija vestibularnog i vizualnog sustava pri odravanju stava tijela, vjerojatno zbog velikog broja zajednikih aferentnih putova kojima te informacije pristiu. Jedne razlikuju tonike od dinamikih uinaka dok druge, pokretima glave i oiju, promatraju prirodni posturalni refleksni odgovor. U urbanom okruenju, kao to su gradske ulice, vizualne informacije se, uglavnom, sastoje od horizontalnih i vertikalnih elemenata, to znai da, u principu, moemo koristiti vizualni sustav pri odreivanju poloaja glave. Nedostatak bilo koje od ovih informacija ne uzrokuje gubitak ravnotee tijela. Slijepi ljudi zadravaju vrlo dobar uspravan stav, s malim gubitkom preciznosti, a ljudi iji je vestibularni sustav uniten, nisu nestabilni i uspjeno funkcioniraju dok im informacije dolaze iz vizualnog sustava i osjetnih receptora. Zakljuak koji se moe izvui iz ovakvih primjera je da su osjetne informacije dobivene iz mehanizama kontrole tjelesnog dranja preobilne i da odreena vrsta


14

informacija postaje kritino vana samo kada se izgube svi ostali izvori informacija. To obilje mehanizama kontrole tjelesnog dranja djeluje uspjeno u razliitim vremenskim uvjetima i pri razliitim ograniavajuim faktorima.

4. RAVNOTEA Psihomotorna ravnotea je sposobnost da se uspostavi narueni poloaj ili korigira utjecaj sile gravitacije. Izraz "reakcije ravnotee" oznaava sposobnost tijela da u svakom trenutku brzo i uinkovito povratiti stabilnost. Koeficijent uroenosti ove sposobnosti je vrlo velik i zbog tih je razloga razvijati ravnoteu prilino sloeno, specifino i teko. Zbog velikog varijabiliteta, vjebanje se uglavnom sastoji u odravanju ravnotenih poloaja u nekim tipinim (specifinim) uvjetima koji su karakteristini za pojedinu aktivnost. U odravanju ravnotee u ovjeka sudjeluju uglavnom tri sustava: vestibularni aparat unutarnjeg uha, vid i duboki senzibilitet. Da bi se odrala ravnotea potrebno je usklaeno djelovanje bar dvaju od triju navedenih sustava. Obavijesti o naruenoj ravnotei dolaze iz vestibularnog aparata u mali mozak gdje se pravi program korekcije. Na osnovi programa slijedi brzi odgovor i adekvatni pokreti koji poremeeni poloaj organizma nastoji to prije povratiti. Prema tome, vestibularni aparat i mali mozak vaan su regulator tonusa miia. Za normalni pokret potrebne su: biomehanike pretpostavke miia i zglobova, normalni tonus dranja, reciprona inervacija, senzornomotorika povratna sprega (kontrola) i reakcija ravnotee. Svaki pokret moe dovesti do promjene ravnotee jer se mijenja tonus miia, centar gravitacije i postura tijela. Ako je prijenos teine mali, ravnotea se odrava samo promjenom tonusa miia bez vidljivog pomicanja. Samo velike i brze promjene posture tijela zahtijevaju nadoknadu pokreta da bi se odrala ravnotea. Dvije vrste automatskih reakcije, reakcije uspravljanja i reakcije ravnotee, ine normalne posturalne refleksne mehanizme koji osiguravaju osnovu za izvoenje pokreta. Reakcije ravnotee (zadravanje ravnotee) su nevidljive, fine, stupnjevite promjene tonusa u odnosu na dranje kao odgovor na djelovanje sile tee. One su uvijek prisutne i odvijaju se automatski. Ravnotea je temelj za: mobilnost protiv sile tee, prilagodbu na promjene povrine oslonca (povrine podupiranja), selektivni pokret i automatske funkcionalne aktivnosti.

4.1 Procjena ravnotee Sposobnost odravanje i procjene ravnotee ocjenjuje se u razliitim poloajima i tijekom mijenjanja tih poloaja. Testovi koji se primjenjuju za procjenu ravnotee mogu se podijeliti na balansiranja s otvorenim i zatvorenim oima, kao to su: hodanje uzdu crte (stopalo ispred stopala), stajanje na jednoj


15

nozi uzdu ili poprijeko klupice za ravnoteu, stajanje na jednoj nozi, stupanje u mjestu s podizanjem koljena (do 900) rukama u predruenju. U praksi se razlikuju dvije vrste ravnotee, statika i dinamika ravnotea, pa, shodno tomu, postoje testovi za procjenu statike ravnotee i testovi za procjenu dinamike ravnotee. Testovi statike ravnotee ukljuuju promatranje stava (poture) tijela u mirovanju, leanju i sjedenju. Ispitanik se promatra u uspravnom poloaju sa skupljenim nogama i rairenim rukama; u stojeem poloaju na jednoj nozi s rukama iza vrata ili na kukovima i sl. Registrira se tremor, oscilacije, ataksija ili nestabilnost glave ili trupa. Testovima dinamike ravnotee ocjenjuje se reagiranje poture tijekom mijenjanja poloaja, npr. uspravljanja iz leeeg u sjedei poloaj, iz sjedeeg u stojei poloaj, tijekom hodanja uzdu crte (noga ispred noge), penjanja uz stepenice i sl. Ocjena ravnotee tehnikom po Bobatu (1957.) koristi posturalne refleksne mehanizme koji omoguavaju koordiniranu, svjesnu i automatsku kontrolu ravnotee. Reakcije ravnotee ispituju se dok se bolesnik postavlja u poloaje karakteristine za razvojne faze ovjeka. Ravnotea se moe ispitati dok se testiraju aktivnosti dnevnog ivota, na primjer, pri oblaenju, kada je panja osobe usmjerena na ispunjavanje drugih ciljeva. Za testiranje svjesne kontrole ravnotee primjenjuje se pritisak na tijelo u raznim pravcima, a ispitaniku se kae da se opire pritisku i ne dozvoli da ga pokrenemo. Svi testovi izvode se pri otvorenim i zatvorenim oima ispitanika. Nemogunost odravanja uspravnog poloaja bez vizualnog inputa naziva se rombergizmom ili Rombergovim znakom. Da bi se testirale automatske reakcije za korekciju ravnotee, ispitanika naginjemo naprijed, unatrag, u stranu, rotiramo ga remetei mu ravnoteu pomiui sredite gravitacije i onda promatramo pokree li ispitanik glavu, trup, gornje i donje udove da bi odrao ravnoteu (Obradovi, 2002.).

Ispitivanje ravnotee: 1. Hod naprijed. Hodati naprijed zatvorenih oiju zadravajui pravu liniju. To je ispitivanje prostorne orijentacije; u skoliotine djece openito se provjerava zanoenje (krivudanje) prema izboenoj (konveksnoj) strani iskrivljenja kraljenice. 2. Hod natrake (Babinski-Weil). Hodanje natrake zatvorenih oiju gornjim ekstremitetima pruenim naprijed, dlanovima ruku okrenutima prema gore i rairenim prstima. Ispitivanje hoda slui za provjeravanje eventualnog oteenja (povrede) vestibularnog aparata. To se ustvruje u tzv. "hodu u zvijezdu", tj. devijacija u smjeru hoda naprijed i u obrnutom smjeru u hodu natrake.


16

3. Rombergovo ispitivanje. U nepominom stavu jednom nogom naprijed, a drugom natrag, zatvorenih oiju odrati poloaj ravnotee na prednjem dijelu stopala (u usponu). To je ispitivanje pod pritiskom koji pokazuje stabilnost osobe bilo u odnosu na ravnoteu, bilo u odnosu na odgovor (reakciju miia Tribastone, 1994.). 4. Trendelenburgovo ispitivanje (vestibularnog aparata). U stojeem poloaju, u usponu na prednji dio stopala, podignuti jedno koljeno to je mogue vie. To je pokus koji slui kao provjeravanje lateralne muskulature stabilnosti kao i za evidentiranje vestibularne funkcije. U osoba s oteenim vestibularnim aparatom pokret do kojega doe nakon raznih pokuaja, odreuje tedenciju prema padu ili devijaciju trupa uvijek na istu stranu, bez obzira koje se koljeno podie. 5. Tonasov pokus. U leanju nauznak (na boku) zadrati tjelesnu simetriju. Vano je da osoba u leanju nauznak bude postavljena ravno i pritisnuta s visoka, treba zadrati savrenu simetriju (Tribastone, 1994.). 6. Unterbergerov pokus. Ispitanik stupa na mjestu zatvorenih oiju i rukama pruenim naprijed. Pokus slui za utvrivanje vestibularne disfunkcije (poremeenog djelovanja). Pokus se izvodi na platformi iscrtanoj stupnjevima kako bi se mogao odrediti otklon od poetnog poloaja (rotacija u stupnjevima, boni pomak u cm). U sluaju labirintske povrede moe se promatrati ili rotacija oko uzdune (longitudinalne) osovine ili lateralni pomak. Pretpostavlja se da postoji relacija izmeu glavne skoliotine krivine i rotacije osobe u svom smjeru (Tribastone, 1994.).

4.2 Metode progresije za trup i donje ekstremitete Metode progresije zavise od vrste vjebi koje se izvode. Zajednika im je karakteristika da se vrijeme izvoenja vjebi postupno produava. Kada su povrijeeni donji ekstremiteti, kao posljedica bola i smanjena raspona pokreta javlja se patoloki obrazac hoda. Prenoenje teine tijela preko povrijeene noge netono je to izaziva poremeaje ritma i koordinacije hoda i tranja. I povreda gornjih ekstremiteta moe nepovoljno utjecati na ravnoteu i koordinaciju donjih ekstremiteta jer ruke stalno mijenjaju svoj poloaj da bi odrale ravnoteu i koordinaciju tijela kao cjeline. Bitno je, ne samo reducirati miie i obnoviti pokretljivost zglobova, nego i povratiti ravnoteu i koordinaciju da bi osoba mogla obavljati sloene radnje. Smanjenje uobiajene baze oslonca ini da odravanje ravnotee postane predmetom panje. Ovo se postie primicanjem stopala, podizanjem peta s poda, podizanjem jedne noge i sjedanjem ili hodanjem po uskoj povrini kao to je klupa za ravnoteu ili greda.


17

4.3 Postavljanje prepreka odravanju ravnotee: 1. odizanje ruku to pomie navie centar gravitacije 2. pokretanje slobodnih zglobova to oteava odravanje ravnotee (balansiranje u kleeem poloaju s jednim koljenom podignutim s podloge i ruku rairenih u stranu ili podignutih navie). Dodavanje tereta na opremu koja se koristi, to zbog psiholokih, to zbog funkcionalnih razloga, oteava odravanje ravnotee. Ritmiko skakutanje i preskakivanje konopca zahtijeva solidnu ravnoteu i vrlo su korisni za unapreivanje koordinacije. Na primjer, skakutanje s naizmjeninim izbacivanjem nogu u stranu i naprijed ili brzo kretanje naprijed-natrag i ulijevo-udesno.

5. IGRA Ovladavanje kakvoom i stupnjem pokreta omoguuje djetetu postati samostalnim, relativno nezavisno zadovoljavati neke svoje potrebe i slobodno komunicirati s okruenjem. Upoznavanjem prostora i sadraja u tom prostoru putem pokreta, nesumnjivo predstavlja osnovu intelektualnog razvoja. Uenje pokreta odvija se najprirodnije u igri. U tome veliko znaenje imaju oko, uho, percepcija u vremenu i prostoru. Jednako tako vana je vizualno-motorna koordinacija. U poetku dominira imitacija, kasnije samo elementarni pokreti i pokuaji reprodukcije pokreta uzora. Verbalno objanjavanje ubrzava proces usvajanja ope strukture pokreta i motornih navika i osnova je za organizirano tjelesno vjebanje od 3. do 7. godine. Igru moemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofiziku djelatnost iji sadraj i forme kretanja omoguuju samoizraavanje djeteta i pruaju mu zadovoljstvo. Ona ima viestruko pozitivno znaenje u ivotu djeteta. Igra pridonosi psihikom i somatskom razvoju djeteta, razvoju psihomotorikih sposobnosti, poveanoj otpornosti organizma i uvrivanju zdravlja. Igra je jedno od vrlo uinkovitih odgojnih sredstava koja ima znakovit utjecaj u formiranju osobina linosti i socijalizaciji djeteta. Prirodni oblici kretanja (tranje, puzanje, penjanje, skakanje itd.), osnovni su elementi igara djece predkolske dobi pa su zbog toga psiholoki bliski, zanimljivi i stimulativni u regulaciji energetskog disbalansa, ali i korisno sredstvo za poticanje razvoja psihohomotorikih sposobnosti. Igra u funkciji razvoja psihomotorikih sposobnosti. Dijete se spontano igra i to sredstvima koja se nalaze u njegovom okruenju, pa kako se okolina mijenja, dijete nalazi uvijek nova sredstva i sadraje, a to dovodi i do promjene karaktera igre. U igri je dijete slobodno. Ono hoda, tri, skae, pue, penje se, valja po travi i raduje se. Zadovoljstvo koje dijete doivljava u igri u


18

velikoj mjeri korelira s biolokom potrebom za kretanjem i slobodnim izraavanjem dojmova i doivljaja, ali i s onim unutarnjim pobudama koje dijete pokree i ine ga sretnim. U predkolskom uzrastu dolaze u obzir igre i vjebe koje su prilagoene razini ivano-motornog zrenja, koje imaju naglaen utjecaj na miino-ligamentarni aparat i koje potiu izgradnju posturalnih refleksa te na taj nain stabiliziraju posturu i doprinose pravilnom i zdravom dranju tijela i stopala. Potom u obzir dolaze pokreti i vjebe ("akrobatske abecede") koje utjeu na spretnost, koordinaciju, ravnoteu i preciznost. Kada je rije o igri u djece mlae uzrasne dobi, onda treba istaknuti da pravila igre ne sprjeavaju kretanje i igru, ve samo reguliraju opi tijek igre, a ograniavajua su samo u onoj mjeri da ne doe do povrede. Vjebe i pokreti poloaja u prostoru, kao stajanje i poskakivanje na jednoj nozi, skokovi, hodanje uzdu crte na podu ili povienoj klupici, hodanje i tranje s promjenom pravca kretanja ("figurativno" kretanje), pravolinijsko, polukruno i kruno kretanje, hodanje i tranje izmeu i preko prepreka itd., snano aktiviraju mehanizme odgovorne za ravnoteu. Spomenuti pokreti i vjebe organizirane kao slobodne (spontane) ili organizirane igre povezani s ritmom, pjesmom i glazbom potiu razvoj posturalnih refleksa i ravnotee ali jednako tako doprinose i estetskom ugoaju. Posebni zadaci tjelesnog vjebanja u ovom periodu su: razvijanje elementarnih pokreta kao to su: puzanje, sjedenje, ustajanje (uspravljanje), odravanje ravnotee u prvim koracima, stabiliziranje hoda i svjesno ritmiko usmjeravanje i kontrola (hodanje, zaustavljanje, promjena pravca kretanja u prostoru i vremenu), dizanje i noenje predmeta, premjetanje i slaganje predmeta te razvijanje pokreta i navika za odravanje osobne higijene i pokreta za komunikaciju s okruenjem. Za razvoj i stabilizaciju ravnotee posebno znaenje u mlaoj uzrasnoj dobi imaju igre i vjebe poloaja u prostoru. Igre kao glava dolje, noge gore ili nagla promjena poloaja tijela slue djetetu za razbijanje straha i ublaavanje posljedica mogueg pada, ali jednako tako za poticanje receptora stopala i vestibularnog i vidnog aparata da pojaano alju impulse koji ine osnovu mehanizma za kontrolu i regulaciju odraavanja uspravnog stava i ravnotee. Penjanje uz kosinu, klupicu, tobogan i druge naprave, sprave i prepreke, kao i silaenje zahtijevaju puno vjetine, samopouzdanja i balansiranja. Osnove baleta uz ili bez pritke, zadravanje poloaja uz spojena stopala i izdraji na jednoj nozi, poskoci i skokovi, ritmiko izvoenje pokreta u kretanju s naizmjeninim tranjem, zaustavljanjem, tranjem i skokom, pune su elemenata za poticanje posturalnih refleksa i ravnotee. Tu svakako treba spomenuti ples, ritmiku i sportsku gimnastiku (vjebe na gredi i tlu), a napose klizanje i ples na ledu. Radi sigurnosti, ovakve igre i vjebe organiziraju se i izvode uz sigurnosne mjere (pijesak, filc podloga i pomaganje roditelja ili odgajatelja.


19

Vjebama ravnotee treba zapoeti vrlo rano. Postoje brojne igre i vjebe prilagoene i primjerene djeci predkolskog uzrasta s kojima bi trebalo rano zapoeti. Igre oponaanja i naina kretanja pojedinih ivotinja, vjebe prelaska preko klupe, brvna, penjanja uz i sputanja niz kosinu, terenske igre, plesovi i plesne strukture, elementi ritmike i sportske gimnastike, balet itd. Postoje iskustva koja ukazuju na postojanje pozitivne povezanosti izmeu ravnotee i pojedinih centara u ivanom sustavu koji su odgovorni za uspjeh u koli. Hodanje je osnovni oblik kretanja; to je prirodni oblik promjene mjesta (komunikacija) i kao takav svojstven i blizak djeci. - Preskakivanje ueta je stari, ali uinkoviti nain razvijanja skakanja i vjetina

balansiranja - Oznaite dvije paralelne linije koje predstavljaju potoi koji treba preskoiti.

Poveavanjem irine meu linijama osiguravamo kontinuirani poticaj. - Hodanje du ueta postavljenog na tlo koristan je nain za razvoj ravnotee.

Kako se djetetova ravnotea popravlja, pustite ga da pokua hodati du debla visokog nekoliko centimetara.

- Zabavna igra za ravnoteu: odravati svoju teinu na razliitim dijelovima tijela, npr. dvije ruke i noge, ramena i jedna noga, samo lea itd.

- Poskakivanje dijete jednostavno skakue iz jednog obrua u drugi - Koraanje kroz isprepletene ruke i vraanje natrag na isti nain Vanost: fizike vjetine, ravnotea, koordinacija, snaga miia. "Tobogan" (od 4. do 6. god.) uzrokuje veliko uzbuenje i djeca se rado igraju na njemu. Kada se ne koristi, daska za klizanje moe posluiti kao daska za balansiranje. Postavite je izmeu dviju posuda za pranje (ili kasnije dviju stolica) i pustite da dijete hoda preko ili dasku stavite preko jedne posude kako biste napravili klackalicu za prelaenje. To e osigurati jutarnje uzbuenje, a kasnije se vratiti svojoj uobiajenoj funkciji. Odbijanje loptice o zid i hvatanje (8. god. nadalje). Procedura: Idealna za slobodno vrijeme, ova igra brzo stvara ovisnost. Sve to je potrebno je mala loptica (moe loptica za tenis), zid i malo prostora. Igra se sastoji u odbijanju loptice o zid na 7 razliitih naina. Ispustiti lopticu znai krenuti ispoetka. Slijed sedmica moe biti: 1. ravno baciti lopticu o zid i uhvatiti. 2. uhvatiti nakon to loptica jedanput odskoi; 3. odbiti lopticu od poda do zida; 4. baciti lopticu ispod noge i uhvatiti je prije nego to odskoi; 5. baciti lopticu i pljesnuti rukama prije hvatanja; 6. okrenuti se oko sebe prije hvatanja loptice; 7. ponoviti prvo bacanje. Moe se igrati sam ili na smjene s drugom djecom; bilo kako, cilj je popraviti prijanji pokuaj.


20

Vanost: samomotivacija snaan nagon djeteta da pobolja svoja prijanja dostignua konstantno potie samomotivaciju i pomae razvoju koordinacije, ravnotee, vjetine s loptom. Igre poskakivanja i skakanja U Americi to zovu preskakivanje konopa /Jump Rape), u Britaniji i Australiji poskakivanje (Skipping). Danas djevojice u mnogim dijelovima svijeta jo uvijek preskau konope to bre mogu (ak okrenu konop dva puta u jednom skoku) ili tre i vrte konop sa svake strane. Najbolje su igre zasigurno one u kojima skupine djevojica skau unutra i van iz dugog komada konopa kojega vrte dva krajnja igraa. Postoje i druge varijante igre: npr. svaka djevojica utri unutar konopa, jedanput ga preskoi, a potom istri van; preskakivanja ispod ili iznad konopa, ali nikada ne proputajui udarac ili ostavljajui konop prazan. Tea varijanta igre skakanja je tzv. "Double Dutch" - dva konopa se okreu u suprotnim smjerovima i svi igrai istovremeno skau; ili igra "Vrui papar" - konop se to bre vrti, a brzinu okretanja regulira uzvik:"sol", "ocat", "gorica", "papar!" i sl. Vanost: igra se u svako vrijeme s vie djece ili samo jedno dijete; koordinacija, ravnotea, izdrljivost. Prilagoene plesne strukture, osim osjeaja za ritam, osjeaja za pokret, ljepotu izvoenja pokreta, imaju viestruk pozitivan utjecaj na razvoj brojnih sposobnosti: vizualizaciju poloaja tijela u prostoru i vremenu, razvoj posturalnih refleksa, odnosno pravilnog uspravnog stava i dranja, a napose na razvoj bazinih motorikih sposobnosti, kao to su: ravnotea, koordinacija, savitljivost i snaga. Budui da se plesne strukture i koraci zasnivaju na hodanju, tranju, poskocima i okretima, u raznim smjerovima, oblicima i ritmovima kretanja (prirodnim oblicima kretanja) preporuuju se djeci predkolske dobi kao korisno sredstvo za poticanje posturalnih refleksa, odnosno pravilnog uspravnog stava zdrave poture, ne samo radi estetskog izgleda, ve i zbog formiranja navike pravilnog i zdravog dranja.

5.1 Proprioceptivni trening Proprioceptori su specijalne osjetilne strukture smjetene u zglobovima, miiima i tetivama. Ti receptori, osjetljivi na promjene vanjskih i unutarnjih sila alju informacije o lokomotornoj dinamici prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima sredinjeg ivanog sustava. Propriocepcija je sposobnost sustava za kretanje za primjerene odgovore na specifine, a esto i na raznolike statike i dinamike podraaje (Tribastone, 1994.; Juki, I., Milanovi, L., imek, S., Naki, J., Komes, Z. 2003.). Danas se pojavljuju i drugi termini za ovaj tip vjebanja. Jedan od njih je PVV (Proprioceptive - Vestibular Visual) trening, u okviru kojega se naglaava vanost linije koju ine proprioceptori, centar za ravnoteu u unutranjem uhu i vidni analizator. Drugi termin, koji se esto koristi u izvorima informacija, je


21

senzorno-motoriki trening, a podrazumijeva stavljanje ovjeka u pozicije u kojima mora reagirati zadravanjem ravnotenog poloaja.

Slika 1. Proprioceptivni trening odvija se uz pomo velikog broja trenaera, rekvizita i pomagala

7. ZAKLJUAK

Meu brojnim raznovrsnim tjelesnim aktivnostima izuzetno znaenje u ivotu djeteta ima nesumnjivo igra. Ona pridonosi psihikom i fizikom razvoju djeteta, razvoju psihomotorikih sposobnosti, poveanju otpornosti organizma i uvrivanju zdravlja. U djece mlae uzrasne dobi posebno znaenje igra ima u poticanju razvoja posturalnih refleksa i prateih potpornih struktura odgovornih za uspravno dranje i ravnoteu. To se postie primjenom svakodnevnih spontanih ili organiziranih igara u zatvorenim ili otvorenim prostorima koje sadre prirodne oblike kretanja, kao: puzanje, hodanje, tranje (razliitim nainima, razliitim ritmom, u razliitim smjerovima), pokretima poloaja u prostoru i vremenu, puzanjem, penjanjem (uz kosinu, niz kosinu), balansiranjem (u mjestu i kretanju) te igrama s elementima koji potiu propriorecepciju. Usavravanje i stabilizacija posturalnih refleksa najprirodnije se postie putem igre. S vjebama ravnotee treba zapoeti relativno rano. Postoje brojne igre i vjebe prilagoene i primjerene djece predkolskog uzrasta s kojima bi trebalo zapoeti.

8. LITERATURA 1. Cook, G. (2003.): Athletic body in balance, Human Kinetics, Virginia. 2. Gismondi, E., Alegi, M. A. (1989.): Educazione motoria nella scuola elementare.

Schede didattiche per il primo ciclo. Giunti & Lisciani Editori. 3. Hardy, R. N., Hobsley, M. (1984.): Neurophysiology, Aspen publishers, London 4. Hickey, J. V. (1986.): Neurological and neurosurgical nursing, J.B. Lippincott

company, Philadelphia. 5. Juda, M., Kostovi, I. (1997.): Temelji neuroznanosti. MD, Zagreb.


22

6. Juki, I., Milanovi, L., imek, S., Naki, J., Komes, Z. (2003.): Metodika proprioceptivnog treninga struni asopis za tepriju i metodiku kondicijske pripreme, Zagreb.

7. Kosinac, Z. (1999.): Morfoloko-motoriki i funkcionalni razvoj djece predkolske dobi. Sveuilite u Splitu, Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu, str. 69. - 90.

8. Kosinac, Z. (2003.): Refleksi pokreti i mehanizmi kontrole tjelesnog dranja. Fakultet prirodoslovno matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu, Zbornik radova, 189. - 204.

9. Kottke, F. J. (1980.): Reflex patterns initiated by secondary sensory fiber endings of muscle spindles: Proposal. Arch Phys Med Rehabil 56:1-7.

10. Obradovi, M. (2002.): Opta kineziterapija sa osnovama kineziologije. Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 49-50; 369-376

11. Stiglich, C. (1999.): Poture perfect (Rehab. works intern.) University of Florida, Miami.

12. Tabak, T. (2005.): Razlike u ravnotei kod ispitanika razliitog posturalnog statusa. Diplomski rad, Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja Sveuilita u Splitu, Split.

13. Tribastone, F. (1994.): Compendo di ginnastica corretiva. Societ Stampa Sportiva Roma.

THE FUNCTION OF PLAY AS A STIMULUS FOR THE UPRIGHT POTURE AND BALANCE IN CHILDREN AT DEVELOPING AGE

Abstract: The keeping of the upright poture and balance is achieved by a complex activity of the postural reflex, which functions on the principle of the "feedback". In that way it makes continuous little corrections of the body posture. Sensory information coming from the sensory receptors as well as vestibular and visual system play the key role in the process. The abundance of the incoming information from the mentioned mechanisms of the body posture control enables the successful keeping of the upright position, i.e. posture at different limiting factors as well as when there is a complete loss of information from one of the sources. Plays as motor reactions are an important element to maintain the body footing and as such are the most natural means to stimulate the upright posture and balance in children at the developing age. Key words: Play, upright posture, balance, postural reflex. Author: prof. dr. sc. Zdenko Kosinac, Sveuilite u Splitu Review: ivot i kola, br. 22 (2/2009.), god. 55., str. od 11. do 22. Title: Igra u funkciji poticaja uspravnog stava i ravnotee u djece razvojne dobi Categorisation: pregledni rad Received on: 23. lipnja 2009. UDC: 371.3:613.72 796.2 Number of sign (with spaces) and pages: 26.097 (:1800) = 14.498 (: 16) = 0,906

igra u funkciji poticaja uspravnog stava i ravnoteze u djece razvojne dobi zdenko kosinac

Documents