igor maljković revizijski aspekti nastavka poslovanjaoliver.efri.hr/zavrsni/650.b.pdf · počiva...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
Igor Maljković
REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA POSLOVANJA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA POSLOVANJA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Revizija Mentor: dr. sc. Neda Vitezić Student: Igor Maljković
Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 0081095540
Rijeka, rujan 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ...................................................................... 2
1.2. Radna hipoteza .......................................................................................................... 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode istraživanja................................................................................. 3
1.5. Struktura rada ............................................................................................................ 3
2. REVIZIJA KAO VAŽAN ČIMBENIK UPRAVLJANJA PODUZEĆEM ................. 5
2.1. Uloga revizije danas i njeni korisnici ........................................................................ 6
2.2. Vrste revizija i njihove karakteristike ........................................................................ 7
2.2.1. Interna revizija .................................................................................................... 8
2.2.2. Državna revizija ................................................................................................ 10
2.2.3. Eksterna revizija ............................................................................................... 12
2.4. Obveznici financijskih izvještaja ............................................................................. 15
3. REVIZIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA ............................................................... 17
3.1. Načela revizije ......................................................................................................... 17
3.2. Revizijski standardi ................................................................................................. 19
3.2.1. Općeprihvaćeni revizorski standardi ................................................................ 19
3.2.2. Međunarodni revizorski standardi .................................................................... 20
3.3. Revizijski rizici ........................................................................................................ 22
3.4. Postupak i aktivnosti revizije financijskih izvještaja ............................................... 24
3.3.1. Faza planiranja i predrevizijski postupci .......................................................... 24
3.3.2. Faza provjere internih kontrola i procjenjivanja rizika ..................................... 25
3.3.3. Faza provjere vjerodostojnosti podataka .......................................................... 27
3.3.4. Objedinjavanje rezultata i izvješćivanje ........................................................... 28
3.4. Mišljenje kao rezultat revizije financijskih izvještaja ............................................. 29
4. NASTAVAK POSLOVANJA U REVIZIJI .............................................................. 32
4.1. Standard vremenske neograničenosti poslovanja .................................................... 32
4.1.1. Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja ....................................... 32
4.1.2. Odgovornost menadžmenta .............................................................................. 33
4.1.4. Odgovornost revizora ....................................................................................... 36
4.1.4.1. Razmatranje planiranja i vrednovanje procjene menadžmenta .................. 37
4.1.4.2. Revizorski zaključci ................................................................................... 39
5. PROGNOZIRANJE NASTAVKA POSLOVANJA .................................................. 40
5.1. Uzroci poslovnih poremećaja .................................................................................. 40
5.2. Modeli predviđanja poslovnih poremećaja.............................................................. 41
5.2.1. Statistički modeli .............................................................................................. 42
5.2.1.1. William H. Beaver...................................................................................... 43
5.2.1.2. Edward I. Altman ....................................................................................... 44
5.2.1.3. Edward. B. Deakin ..................................................................................... 46
5.2.1.4. James A. Ohlson ......................................................................................... 47
5.2.1.5. M. E. Zmijewski ......................................................................................... 48
5.2.1.6. Christine V. Zavgren .................................................................................. 49
5.2.1.7. Peter Kralicek ............................................................................................. 50
5.2.2. Ekspertni sustavi ............................................................................................... 50
5.2.3. Teorijski modeli ................................................................................................ 52
6. ISTRAŽIVANJE NASTAVKA POSLOVANJA U REVIZIJI FINANCISKIH
IZVJEŠTAJA ................................................................................................................. 53
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA O POVEZANOSTI NASTAVKA POSLOVANJA I
POSLOVNE USPJEŠNOSTI SUBJEKTA .................................................................... 60
7.1. Rezultati poslovanja poduzeća s procijenjenim upitnim nastavkom poslovanja .... 63
7.2. Zaključak istraživanja nastavka poslovanja ............................................................ 67
8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 70
LITERATURA ............................................................................................................... 73
POPIS TABLICA ........................................................................................................... 77
POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 79
1
1. UVOD
Naglim razvojem gospodarstva u 20. stoljeću i stvaranja globalnog tržišta poduzeća su
se počela suočavati sa sve težim situacijama na konkurencijskom polju. Ne opreznost i
ne pripremljenost na novonastale situacije na tržištu dovodile su poduzeća u financijske
probleme gdje je rezultat najčešće bio stečaj ili likvidacija. Kako je globalno tržište u fazi
razvoja imalo strelovit rast a većina sudionika na tržištu se prilagođavala slabo ili nikako
svijet je pogodila velika ekonomska kriza koja je definirala daljnji razvoj ekonomskog
razmišljanja i istraživanja.
Poduzeća da bi opstala u dinamičnim i složenim uvjetima na modernom tržištu trebala su
promijeniti način razmišljanja, reorganizirati svoje interno okruženje te prilagodit se
svom eksternom okruženju kako bi bila jedan korak ispred konkurencije. Prve i osnovne
promjene su bile u vođenju poduzeća gdje ne znanju i ne kompetenciji više nije bio mjesta
u upravljačkoj strukturi poduzeća. Novi način upravljanja doveo je do kreiranja i nove
vlasničke strukture koje su stvorile korporativni oblik upravljanja za kojeg je
karakteristično da uz vlasnike u upravljanju sudjeluju dionici, investitori i kreditori. Novi
sudionici u vlasničkoj strukturi sve manje su bili zainteresirani za procese proizvodnje i
usluga kojim se poslovni subjekt bavi, već ih je zanimao samo povrat uloženih sredstava
tj. profit. Takav način razmišljanja u korporativnom upravljanju doveo je do poslovnih
poremećaja koji se bili pogubni za sve sudionike poslovnog subjekta i dovodio je do
bankrota tj. stečaja.
Kako bi se izbjegli rizici iz poslovanja i zaštitili od loših poslovnih rezultata počele su se
razvijati ideje o kontroli svih procesa u samom poslovnom subjektu te je bilo potrebno
razviti način predviđanja poslovnih neuspjeha. Struktura poduzeća se je razvijala
postepeno i stvorila se interna kontrola kao oruđe menadžmenta u nadgledanju, provjeri
i upravljanju. Područje predviđanja poslovnih neuspjeha počelo je se pionirskim
istraživanjem Beavera (1966.) i Altmana (1968.) koji su postavili tvrdi temelj na kojem
se baziraju daljnja razmišljanja i istraživanja godinama koje slijede.
Uz sav razvoj razmišljanja i ustrojstva poduzeća nedostajalo je nešto što bi otklonilo
rizike koji proizlaze iz krive prezentacije financijskih izvještaja na čijim rezultatima
vlasničke i upravljačke strukture razvijaju strategije i donose poslovne odluke. Odluke
donesene na lažnim rezultatima dovode do pogubnih poslovnih rezultata, do stečaja
2
poduzeća ili likvidacije. Na ovom problemu iznjedrila je potreba za uslugama revizije
kako interne u samom poslovnom subjektu tako i eksterne revizije čije usluge vlasnička
struktura angažira kako bi dobila neovisno mišljenje o istinitosti prezentiranih podataka
u financijskim izvještajima. Zadaća revizije kao profesije je prikupiti sve podatke iz
cjelokupnog poslovnog subjekta te analizirat ih kako bi se otkrile pogreške u prikazivanju
financijskih rezultata koje će iznijeti u svom izvještaju vlasnicima, te će u sklopu toga
izvještaja priložiti i svoje mišljenje o sposobnosti poslovnog subjekta da nastavi
poslovanje s pretpostavkom vremenske neograničenosti. Na osnovi tog mišljenja koje je
potkrijepljeno znanstvenim analitičkim metodama vlasnička struktura može donositi
isprave poslovne odluke kojima će povećati profiti ili ih pripremiti na mogući stečaj ili
likvidaciju. U ovom radu pod temom „Revizijski aspekti nastavka poslovanja“
predstavlja se povezanost procjene nastavka poslovanja i uspješnosti poslovnog subjekta.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja je: prilikom sastavljanja financijskih izvještaja radi raznih internih
i eksternih razloga dolazi do krivog prezentiranja pokazatelja ekonomske uspješnosti te
takvi izvještaji koji ne prikazuju realno podatke, za korisnike tj. investitora predstavljaju
rizik zbog čega dolazi do gubitaka ili stečaja poslovnih subjekata.
Predmet istraživanja je: istraživanje i analiza financijskih pokazatelja i metoda njihove
obrade koje ukazuju na probleme koje dovode do negativnih poslovnih rezultata.
Sintezom problema i predmeta istraživanja dolazi se do objekta istraživanja koji je u
ovom radu procjena vremenski neograničenog nastavka poslovanja u financijskim
izvještajima poslovnih subjekata.
1.2. Radna hipoteza
Sintezom predmeta, problema i objekta istraživanja postavljena je radna hipoteza:
poučavanjem revizijskih postupaka i aktivnosti prilikom izvođenja revizije financijskih
izvještaja te statističkom obradom prikupljenih podataka moguće je otkriti poslovne
poremećaje koji ukazuju na sumnju nastavka poslovanja tj. stečaj ili likvidaciju
poslovnog subjekta.
3
Radna hipoteza pobliže se može definirati s pomoćnim hipotezama:
1. PH1: ocjenom postojećih revizijskih rizika u postupku revizije moguće je utvrditi
namjerne ili nenamjerne pogreške u iskazivanju podataka i njihov utjecaj na
revizijsko mišljenje
2. PH2: korištenjem odgovarajućih modela previđanja moguće je prognozirati
financijske poremećaje u poduzeću
3. PH3: poduzeća kod kojih je naglašena sumnja u nastavak poslovanja su i manje
uspješna.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha i ciljevi ovog istraživanja su ukazati na važnost vjerodostojne revizorske procjene
nastavka poslovanja na temelju analitičkih postupaka prikupljenih podataka o poslovnom
subjektu i ocjeni menadžmenta u vezi nastavka poslovanja.
Za ispunjenje svrhe i ciljeva istraživanja potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
1. Što je revizija te koja je njena uloga u upravljanju poduzećem?
2. Koje su sličnosti a koje su razlike između pojedinih vrsta revizija?
3. Koje su sve faze i aktivnost tijekom revizije financijskih izvještaja?
4. Što je procjena nastavka poslovanja te tko sudjeluje u procjeni?
5. Zašto je procjena nastavka poslovanja od ključne važnosti za poduzeće?
6. Koji su modeli predviđanja poslovnih poremećaja u reviziji?
7. Koja je povezanost nastavka poslovanja i poslovne uspješnosti poduzeća?
1.4. Znanstvene metode istraživanja
Prilikom formiranja istraživanja i izrade rada korištena je kombinacija znanstvenih
metoda koje omogućuju viši stupanj sigurnosti pri prikupljanju i obradi podataka te
omogućuju provjeru rezultata. Znanstvene metode koje su korištene pri izradi su: analiza
i sinteza, induktivna i deduktivna metoda, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda
uzorka, statistička metoda i metoda deskripcije.
1.5. Struktura rada
Rezultati istraživanja predočeni su u sedam međusobno povezanih dijelova.
4
U prvom dijelu, Uvodu, definirani su problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i
ciljevi istraživanja, radna hipoteza te pomoćne hipoteze, navedene su znanstvene metode
koje su korištene tijekom istraživanja i naposljetku predstavljena je struktura rada.
Revizija kao važan čimbenik upravljanja poduzećem, naslov je drugog dijela rada u
kojem predstavljena uloga revizije danas, tko su korisnici revizije, karakteristike i podjela
revizije te tko su obveznici financijskih izvještaja.
Treći dio rada s naslovom Revizija financijskih izvještaja obrađuje temelje na kojima
počiva revizija, a to su revizorska načela i revizorski standardi, rizici koji nalaze u
revizorskom postupku te podjela aktivnosti i faze revizije financijskih izvještaja te vrste
revizijskog mišljenja.
Naslov četvrtog dijela rada je Nastavak poslovanja u reviziji, o ovom dijelu definira se
vremenska neograničenost poslovanje, njene pretpostavke, odgovornosti koje stavlja na
menadžment i revizore te razmatranje procjene vremenske pretpostavke.
Prognoziranje nastavka poslovanja naslov je petog dijela rada koji obrađuje uzroke
poslovnih poremećaja te modele koji služe za prognoziranja i otkrivanje poslovnih
poremećaja.
Naslov šestog poglavlja je Istraživanje nastavka poslovanja u reviziji financijskih
izvještaja, u ovom dijelu rada prezentira se uzorak na kojem je istraživanje bazirano,
podatci koji su korišteni te definirane varijable. Ovaj dio rada je uvod u rezultate
istraživanja prognoziranja nastavka poslovanja.
Sedmi dio rada s naslovom Rezultati istraživanja o povezanosti nastavka poslovanja
i poslovne uspješnosti subjekta, prezentira i definira ekonomske pokazatelje čijim
izračunom se dolazi do empirijskih podataka kojim se potvrđuje postavljena hipoteza, te
se iznose razudati provedenog istraživanja na definiranom uzorku.
Zaključak, koji je posljednji dio rada, sažeto i koncizno se prezentiraju najvažniji
rezultati istraživanja kojima se potvrđuje postavljenu hipotezu te je predstavljena sinteza
cijelog rada.
5
2. REVIZIJA KAO VAŽAN ČIMBENIK UPRAVLJANJA PODUZEĆEM
Danas kada su procesi na tržištu promjenjivi te globalna ekonomija nestabilna, a
korporativno upravljanje je dominantan oblik strukture poslovnog subjekta. Javlja se
potreba vlasnicima, investitorima i dioničarima za neovisnim eksternim mišljenjem
vezano na financijske izvještaje. Pošto je koncept korporativnog upravljanja balans
između općih interesa društva i interesa vlasnika, revizija postaje posrednik između njih,
te revizorska mišljenja postaju temelj za donošenje pravovaljanih odluka, strategija i
ciljeva koji će usmjeriti društvo u stabilno buduće poslovanje. Prije svega, da bi razumjeli
uloge, ciljeve, sudionike i svrhu, reviziju definiramo kao:
Revizija se najjednostavnije može definirati pomoću porijekla riječi, latinski „revidere“,
što u prijevodu znači ponovno pogledati tj. preispitati. Iz niza definicija koje se suštinski
ne razilaze, moguće je istaknuti ključne elemente revizije: ispitivanje financijskih
izvještaja, podataka o poslovanju, poslovnih knjiga i drugih dokumenata s ciljem
dobivanja pouzdanog mišljenja o ekonomskom i financijskom položaju klijenta
(Filipović, 2009: 11).
Definicijom koja je u Republici Hrvatskoj postavljena Zakonom o reviziji (ZORev),
revizija je: postupak provjere i ocjene financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih
izvještaja obveznika revizije te podataka i metoda koje se primjenjuju pri sastavljanju
financijskih izvještaja, na temelju kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i
objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tokova (Zakon o
reviziji, NN 146/05, članak 2).
Iz sadržaja prethodnih definicija kao rezime može se zaključiti: reviziju obavlja revizor,
neovisni eksterni ili interni stručnjak koji je prikupio, obradio te procjenio sve raspoložive
podatke i dokaze o poslovnom subjektu koji je predmet njegovog rada. Nakon detaljne
analize na temelju svojih znanja, vještina i kriterija definiranih načelima i standardima
struke, iznosi nezavisno mišljenje o sposobnosti nastavka poslovanja i općenito
zakonitosti poslovanja poslovnog subjekta. Izvješće koje revizor predaje vlasnicima
predstavlja vjerodostojnu informaciju iako se može razlikovati u iskazanim numeričkim
6
podatcima od finaciskog izvjšća koje je nerevidirano, te na temelju te informacije koja
usuglašena s važećim računovodstvenim standardima i propisanim zakonima vlasnici i
investitori planiraju daljnje poslovanje, strategije i ciljeve.
2.1. Uloga revizije danas i njeni korisnici
Rizici u poslovanju su svakodnevna pojava bili oni globalnog, državnog, lokalnog ili
internog karaktera samog poslovnog subjekta. S tim situacijama nepovoljnih utjecaja na
poslovanje cilj revizije je ispitivanje realnosti informacija o poslovnom subjektu prema
definiranim kriterijima, načelima, standardima i zakonima. Svrha revizije je korisnicima
tih informacija pružiti jamstvo u istinitost i vjerodostojnost informacija koje koriste u
svom poslovanju. Te iz toga možemo zaključiti da je uloga revizije osiguravanje jamstva
u istinitost i realnost informacija korisnicima tih informacija.
Korisnici koji se služe informacijama iz financijskih izvještaja mogu se podijeliti u dvije
opće skupine, koji zadovoljavaju svoje interese na temelju njih (Filipović, 2009: 15):
1. Interni korisnici – korisnici koji su dio samog poslovnog subjekta:
· uprava – zainteresirana za sve informacije potrebne pri planiranje,
donošenju kvalitetnih poslovnih odluka i kontrolu
· radnici i sindikati – zainteresirani za informacije koje im omogućuju
procjenu stabilnosti i profitabilnosti poslodavaca, sposobnost osiguranja
plaća, mirovinskog i socijalnog prava te zapošljavanje,
2. Eksterni korisnici – korisnici koji spadaju izvan poduzeća ili njegovu okolinu:
· investitori (ulagači) – isključivo zainteresirani za procjenu rizika koji je
svojstven ulaganju kapitala kako bi se zaštitili loših poslovnih odluka
· postojeći dioničari – interesiraju ih informacije radi procjene da li im je
isplativije zadržati ili prodati dionice
· zajmodavci – kako bi se osigurali da će im se pozajmljeni novac i
pripadajuća kamata vratiti proučavaju informacije o poslovnom subjektu
koji je zatražio njihovu uslugu
· dobavljači i ostali vjerovnici – zainteresirani za informacije koje im
omogućuju spoznaju pravodobne naplate iznosa koje potražuju i ocjene
boniteta trgovačkog društva za buduće poslovne aktivnosti,
7
· kupci – prvenstveno ih zanima ocjena boniteta trgovačkog društva kako
bi planirali daljnju poslovnu suradnju
· vlada i njezine agencije – isključivo ih zanimaju informacije o uspješnosti
trgovačkih društava, da li redovno plaćaju poreze, pristojbe, carine i dr.
· javnost – zainteresirana za informacije o uspješnosti i prosperitetu
poslovanja trgovačkih društava na njezinu području, jer je to važna
pretpostavka za moguća otvaranja novih radnih mjesta, ulaganja u
infrastrukturu i sl.
· znanstvenici, analitičari i strukovne organizacije – kako bi zadovoljili
vlastite interes, zainteresirani su za informacije o poslovanju i uspješnosti
poslovnog subjekta
2.2. Vrste revizija i njihove karakteristike
U suvremenoj teoriji i praksi postoji vise načina podjele revizije, najučestalija podnijela
koja se koristi osnovna podjela koja dijeli vrste revizija u dvije grupe: podjela prema
objektu te podjela prema subjektu koji provodi reviziju (Filipović, 2009: 16).
S obzirom na predmet poslovanja tj. objekt revizije dijelimo ju na (Popović i Vitezić,
2009: 27):
· Revizija financijskih izvještaja
· Revizija poslovanja
· Revizija pravilnosti ili zakonitosti
Revizija financijskih izvještaja bavi se prikupljanjem dokaza o financijskim
informacijama, te utvrđuje jesu li financijski izvještaji sastavljeni i objavljeni u skladu s
računovodstvenim načelima te međunarodnim i hrvatskim standardima za financijsko
izvješćivanje. Detaljnije će revizija financijskih izvještaja biti obrađena u nastavku
(Filipović, 2009).
Revizija poslovanja ispituje operativne postupke, procedure i metode cjelokupnog
poslovanja ili samo aktivnosti nekih organizacijskih jedinica društva. Mjeri efikasnost i
efektivnost poslovnog subjekta, kako oni nisu čvrsto definirani kao financijski pokazatelji
koji se koriste u reviziji financijskih izvještaja, ovaj oblik revizije uglavnom je internog
8
karaktera i služi za ocjenu i upravljanje rizicima u poslovanju društva (Tušek i Žagar,
2008; Popović i Vitezić, 2009).
Revizija pravilnosti ili zakonitosti, ova vrsta revizije bavi se ispitivanjem usklađenosti
pravila, zakona, ugovora, državnih propisa koji se primjenjuju (Popović i Vitezić, 2009).
Prema subjektu koji provodi reviziju, dijelimo ju na (Popović i Vitezić, 2009: 28):
· Internu reviziju
· Državnu reviziju
· Eksternu reviziju
U nastavku će biti upoznati pojedini oblici revizije podijeljeni prema subjektu koji provodi reviziju te njihove sličnosti i različitosti.
2.2.1. Interna revizija
Ovaj oblik revizije je integriran u samo poduzeće, ono je jedan od instrumenata
menadžerske kontrole svih razina upravljanja i procesa u poduzeću. Glavna zadaća
interne revizije je nadzor procesa upravljana kojima se postižu zadani ciljevi, tj.
doprinijeti povećanju efikasnosti i efektivnosti poslovnog subjekta, te ispitivanje rizika
koji prijete iz vanjske i unutarnje okoline poslovnog subjekta (Popović i Vitezić, 2009).
Temeljne značajke pomoću kojih se može pojmovno odredit internu reviziju su (Tušek i
Sever, 2007: 278):
· internu reviziju provode osobe zaposlene u poduzeću čije se poslovanje ocjenjuje
· radi se o neovisnoj funkciji ispitivanja, prosuđivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih
ograničenja ili restrikcija na prosudbu internog revizora
· sve aktivnosti poduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja
· interna revizija organizira se kao podrška i pomoć menadžmentu i organizaciji u
cjelini, stoga je savjetodavna (stožerna), a ne linijska funkcija poduzeća.
Internu reviziju obavlja ovlašteni interni revizor. Da bi se postalo ovlašteni interni revizor
potrebno je dobiti certifikat od Hrvatskog instituta internih revizora polaganjem za to
pripremljenog ispita pod nazivom CIA ispit (http://www.hiir.hr/default.aspx?id=12).
9
Pristup ispitu imaju sve osobe koje posjeduju visoku stručnu spremu i minimalno tri
godine radnog iskustva u poslovima financija, revizije, kontrolinga ili računovodstva .
Iako je zaposlenik u društvu koji je predmet procjenjivanja, interni revizor u svojemu
radu mora prije svega piti stručan, što znači da će svoju djelatnost obavljati neovisno,
objektivno i etično. Da bi obavili svoj posao na najvišoj razini stručnosti koja se od
internih revizora traži svoju djelatnost obavljaju na temelju Međunarodnih standarda za
profesionalno obavljanje interne revizije koji su doneseni od Međunarodnog instituta
internih revizora (IIA – The Institute of Internal Auditors). U sklopu Hrvatske zajednice
računovođa i financijskih djelatnika 1998. godine osnovan je Sekcija internih revizora
koja je usvojila na osnovu međunarodnog instituta, Hrvatske standarde interne revizije.
Standardi interne su podijeljeni u dvije grupe
(http://hiir.hr/userDocsImages/novosti/brosure/okvir%20profesionalnog%20djelovanja.
pdf):
1. Opći standardi (1000-1999) – ovim standardima definirana je djelatnost same
interne revizije, upute kako neovisno i objektivno izvršiti internu reviziju te kako
stručno i s dužnom pažnjom postupati s predmetom ispitivanja
2. Standardi izvođenja (2000-2999) – planiranje, ovlasti, odgovornosti,
koordinacija, procjenjivanje kvalitete rada te upravljanje osobljem definirani su
ovom skupinom standarda kako bi internom revizoru pružili upute i smjernice
kako svoju okolinu prilagoditi što kvalitetnije i ustrojiti je za što efikasnije
poslovanje
Hrvatski institut internih revizora osnovan je 2006 godine i djeluje u četiri sekcije
(http://www.hiir.hr/default.aspx?id=14):
1. Sekcija bankara i financijskih institucija – cilj ove sekcije je izgradnja mreže
internih revizora u financijskim institucijama, te učvrstiti status uspostavljanjem
međusobnog povjerenja i poboljšanja komunikacije s nadzornim institucijama
(HNB, HANFA, FINA)
2. Sekcija za javni sektor – sudjeluje u unaprijeđenu, poboljšanju i olakšanju
djelatnosti internih revizora u javnim poduzećima i društvima. Cilj je da korisnici
državnog proračuna posluju po definiranim standardima i da ustroj tih društava
bude prema donesenim zakonskim kriterijima.
10
3. Sekcija za gospodarstvo – kroz zajednički rad i suradnju internih revizora javnih
društava te internih revizora privatnih društava, aktivno doprinijeti unaprjeđenju
struke interne revizije u Hrvatskoj
4. Sekcija za informacijske sustave (IS) – razvoj informacijskih tehnologinja na
području interne i eksterne revizije, metodologija, osposobljavanje i obrazovanje
korisnika za korištenje ove tehnologije samo su neki od ciljeva ove sekcije
Za razumijevane interne revizije potrebno je razlikovat internu kontrolu od interne
revizije, tako je interna kontrola zadužena za zakonska usklađenja s propisima,
pouzdanost financijskih izvještaja i učinkovitost poslovanja, te za ranu detekciju i
prevenciju rizika s poslovanja tj. obavlja prethodni nadzor poslovnih događaja. Dok je s
druge strane interna revizija zadužena za naknadni nadzor poslovnih događaja koji nastali
(Messier, 2000).
Nakon procjene poslovanja i izvršene revizije, svoj zaključak tj. izvještaj interni revizor
predaje nadzornom odboru poslovnog subjekta u kojem je zaposlen i kojem direktno
odgovara za svoj rad. U izvještaju interni revizor iznosi svoja zapažanja, mišljenje i
preporuke da bi poslovni subjekt što lakše nastavio poslovati i izbjegavati rizike iz
poslovanja.
2.2.2. Državna revizija
Reguliranje institucija koje se financiraju iz državnog proračuna, javnih poduzeća, javnih
društava i drugih pravnih osoba u kojima je država većinski vlasnik je predmet državne
revizije. Regulirana je Zakonom o državnom uredu za reviziju (NN, 80/11). Državni ured
za reviziju je samostalan i neovisan u svom radu te je najviša revizorska institucija u
Republici Hrvatskoj. Smješten je u Zagrebu, a njime upravlja glavni državni revizor kojeg
imenuje Hrvatski Sabor na osam godina uz mogućnost ponovnog imenovanja. Državni
ured za reviziju osnova ne 1993. godine na temelju Zakona o državnoj reviziji, s radom
počine u studenome 1994. godine (http://www.revizija.hr/). Izvještaje podnosi
Hrvatskom saboru, a sredstva za rad ureda osigurana su iz proračuna koja planira
samostalno. Iz obavljenih poslova revizije može ostvarit vlastiti prihod koji koristi za
unaprjeđenje rada Državnog ureda za reviziju (Zakon o državnom uredu za reviziju NN,
80/11).
11
Reviziju obavlja ovlašteni državni revizor, neovisna stručna osoba koja ispunjava
sljedeće uvjete (Zakon o državnom uredu za reviziju NN, 80/11, članak 17):
· da je državljanin Republike Hrvatske,
· da ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani
preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni
studij ekonomskog, pravnog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja
· da nije osuđivan za kaznena djela, te
· posjeduje certifikat ovlaštenog državnog revizora: koji se polaže prema
programu kojeg donosi glavni državni revizor. Kandidat za polaganje ispita
mora imati najmanje tri godine radnog iskustava u struci. Ispit se polaze pred
povjerenstvom kojeg izabire glavni državni revizor ( Zakon o državnom uredu
za reviziju, NN 80/11, članak 18).
Nakon što je ispunio sve potrebe uvijete i postao ovlašteni državni revizor, obavlja
reviziju kojoj podliježu (Zakon i državnom uredu za reviziju, NN 80/11, članka 6):
državni prihodi i rashodi, financijski izvještaji i financijske transakcije jedinica državnog
sektora, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba koje se
financiraju iz proračuna, pravnih osoba kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave, društava i drugih pravnih osoba u kojima
Republika Hrvatska, odnosno jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju
većinsko vlasništvo nad dionicama, odnosno udjelima te korištenje sredstava Europske
unije i drugih međunarodnih organizacija ili institucija za financiranje javnih potreba. Pod
jedinicama državnog sektora i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, u
smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se sva tijela zakonodavne, izvršne i sudbene
vlasti, kao i sve agencije, institucije i drugi subjekti na razini Republike Hrvatske i razini
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, financirana iz državnog proračuna
ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Revizija izvještaja o
izvršenju državnog proračuna obavlja se svake godine, a izvješće o obavljenoj reviziji
dostavlja se Hrvatskom saboru do 1. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.
Revizija je, u smislu ovoga Zakona, ispitivanje dokumenata, isprava, izvješća, sustava
unutarnje kontrole i unutarnje revizije, računovodstvenih i financijskih postupaka te
drugih evidencija radi utvrđivanja iskazuju li financijski izvještaji istinit financijski
12
položaj i rezultate financijskih aktivnosti u skladu s prihvaćenim računovodstvenim
načelima i računovodstvenim standardima. Revizija je i postupak ispitivanja financijskih
transakcija u smislu zakonskog korištenja sredstava. Revizija obuhvaća i davanje ocjene
o djelotvornosti i ekonomičnosti obavljanja djelatnosti, te davanje ocjene o učinkovitosti
ostvarenja ciljeva poslovanja ili ciljeva pojedinih financijskih transakcija, programa i
projekata (Zakon o državnom uredu za reviziju, NN 80/11, članka 7).
Država revizija obavlja se prema načinu i postupcima utvrđenim u okviru revizijskih
standarda INTOSAI (The International Organization of Supreme Audit Institutions,
Intosai revizorski standardi, NN 93/94, NN 146/11) prema kojima su propisani standardi
i načela, te Kodeksom profesionalne etike državnih revizora.
2.2.3. Eksterna revizija
Za razliku od interne revizije, gdje je revizor zaposlenik društva koji je predmet procjene,
eksterni revizor je stručna, neovisan i ovlaštena osoba koja će obaviti svoju uslugu
revizije na temelju ugovora s poslovnim subjektom čiji nije zaposlenik ili vlasnik, tj. nema
nikakav vezu sa samim subjektom osim ugovora o reviziji. Eksterni revizor će ispitati
objektivnost i realnost financijskih izvještaja poslovnog subjekta koji ga je unajmio i
donijeti zaključak na temelju svoje neovisnosti i etičnosti kako bi vlasnicima što realnije
predstavio zatečeno stanje društva i ukazao na sumnje i nepravilnosti ako postoje.
Da bi ovaj oblik revizije postojao potrebne su institucije koje donose standarde, propise,
pravila i kodeks. Najvažnije institucije su Međunarodna federacija računovođa (IFAC -
International Federation of Accountnts) i Europska federacija računovođa (FEE - The
Federation of European Accoutants)( http://www.revizorska-komora.hr/). U Republici
Hrvatskoj to je Hrvatska komora revizora, osnovana 2006. godine
(http://www.revizorska-komora.hr/index.php/o-nama.html), koja je članica i
međunarodne i europske federacije računovođa. Hrvatska revizorska komora je stručna
organizacija revizorskih društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora na teritoriju
republike hrvatske koja ima čitav niz zadaća i nadležnosti vezne za reviziju ali i druga
stručna područja koja se nadovezuju na reviziju sukladno odredbama Zakona o reviziji
(Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 32):
1. prevodi, objavljuje i daje tumačenja Međunarodnih revizijskih standarda,
13
2. donosi kodeks profesionalne etike revizora,
3. donosi tarifu revizorskih usluga,
4. predlaže program revizorskih ispita, program poznavanja zakonodavstva
Republike Hrvatske, provodi stručno obrazovanje i organizira ispite za stjecanje
zvanja ovlaštenog revizora,
5. izdaje certifikat ovlaštenog revizora,
6. propisuje uvjete i provodi nostrifikaciju stranih isprava - certifikata ovlaštenih
revizora,
7. vodi registar ovlaštenih revizora i registre samostalnih revizora, zajedničkih
revizorskih ureda i revizorskih društava,
8. daje prethodnu dozvolu za upis osnivanja revizorskih društava u sudski registar i
upis promjena u vezi s tim društvima u sudski registar,
9. izdaje i oduzima dozvole za rad samostalnim revizorima i revizorskim društvima,
10. određuje stopu doprinosa, iznos članarine i druge prihode,
11. brine se o ugledu revizijske profesije,
12. izrađuje minimalnu metodologiju obavljanja provjere kvalitete rada revizorskih
društava, samostalnih revizora i ovlaštenih revizora,
13. nadzire rad i provjerava kvalitetu rada revizorskih društava, samostalnih revizora
i ovlaštenih revizora, prema potrebi vodi stegovne postupke te poduzima potrebne
mjere da se utvrđene nepravilnosti uklone i sankcioniraju, o čemu svakih šest
mjeseci obavještava Ministarstvo financija,
14. organizira stručna savjetovanja s ciljem stručnog usavršavanja ovlaštenih revizora
i donosi program obrazovanja,
15. utvrđuje jedinstvena stajališta i objavljuje prijevode tumačenja u vezi s primjenom
propisa o reviziji, uz stalno praćenje stručnog razvoja revizorske struke,
16. daje stručna mišljenja i obrazloženja članovima Komore i trećim osobama na
njihov zahtjev,
17. prati provedbu propisa, predlaže izmjenu propisa i sudjeluje u postupku donošenja
ili izmjena propisa,
18. obavlja i druge zadaće određene ovim Zakonom, odnosno Statutom Komore
Da bi se postalo eksterni revizor potrebno je od komore steći certifikat koji dokazuje
stručnost i profesionalnost. Kandidat prije svega mora imati određene uvijete da bi dobio
14
certifikat (Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 7): mora imati visoko stručno obrazovanje
i najmanje tri godine radnog iskustva pod mentorstvom na području revizije, mora
položiti ispit za ovlaštenog revizora, služiti se aktivno u čitanju i pisanju hrvatskim
jezikom, imati hrvatsko državljanstvo te dokaz da nije kažnjavan u području platnog
prometa i poslovanja. Kada stekne zvanje ovlaštenog revizora ima obvezu za daljnjim
usavršavanjem. Ovlašteni revizor s certifikatom uz poslove revizije može obavljati i
usluge iz područja financija i računovodstva, financijskih analiza i kontrola, poreznog i
poslovnog savjetovanja, usluge procjenjivanja vrijednosti poduzeća, imovine i obveza,
usluge sudskog vještačenja i izrade ekonomske ocjene investicijskih projekata. Uz
samostalno poslovanje samostalni revizor s certifikatom može otvoriti i (Zakon o reviziji,
NN 146/05, članci 9 i 10):
1. Zajednički revizorski ured – dva ili više samostalno revizora mogu ugovorom
osnovati zajednički revizorski ured radi obavljanja usluga revizije. Moraju dobiti
odobrenje od Komore koja ih upisuje u registar zajedničkih ureda.
2. Revizorsko društvo – osniva se kao trgovačko društvo u skladu s odredbama
Zakona o reviziji i Zakona o trgovačkim društvima, u upravi može biti jedan ili
više samostalnih revizora ali moraju imati tri četvrtine glasačkog prava u upravi
društva. Strana revizorska društva mogu poslovati na teritoriju Republike hrvatske
uz uvjet da posluju u skladu s zakonima Republike hrvatske.
Eksterni revizori da bi zadržali svoju radnu dozvolu strogo se moraju pridržavati
restrikcija struke (Zakon o reviziji, NN 146/05, članci 21 i 22), ne smiju obavljati reviziju
za poslovni subjekt u kojem su vlasnici ili posjeduju vlasnički udjel i dionice, ne smiju
obavljati reviziju ako su pomogli pri vođenju poslovnih knjiga ili izradi financijskih
izvještaja za godinu u kojoj obavljaju reviziju. Ako su članovi uprave, nadzornog odbora,
ako su zaposlenici poslovnog subjekta ili je u krvnom srodstvu do drugog koljena s nekim
od njih, te ako postoje druge okolnosti koje bi mogle dovesti do sumnje u sposobnost
neovisnosti i objektivnosti revizora. Ista zabrana vrijedi za samostalne revizore i
revizorska društva. Samostalni revizor ili društvo sa samo jednim zaposlenim ovlaštenim
revizorom ne mogu obavljati reviziju financijskih izvještaja u sljedećim uvjetima (Zakon
o reviziji, NN 146/05, članak 26):
15
· dioničkih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji je godišnji prihod
veći od 40.000.000,00 kuna,
· trgovačkih društava čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzi u prvoj kotaciji ili
kotaciji javnih dioničkih društava,
· banaka, investicijskih fondova, mirovinskih fondova i društava, osiguravajućih
društava, brokerskih društava, odnosno dugih pravnih osoba koje obavljaju
financijske usluge i za koje zakon koji uređuje obavljanje tih usluga određuje
dodatni opseg revizije konsolidiranih financijskih izvještaja.
Financijski izvještaj koji revizor sastavi eksternom revizijom objavljuje se javno i svatko
ima pristup uvidu. Sve informacije koje revizori doznaju prikupljanjem i obradom
podataka, a nisu vezani na financijske izvještaje dužan je čuvati kao poslovnu tajnu
sukladno Zakonom o zaštiti tajnosti podataka. Revidiran financijski izvještaj društvo
mora predati do 30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu nadležnoj financijskoj
agenciji, za konsolidirani revidirani izvještaj rok je 30. rujna, te za društva čije dionice
kotiraju na burzi rok za predaju revidiranog i revidiranog konsolidirano financijskog
izvještaja je 30. travnja tekuće godine za prethodnu godinu (Roška, 2012: 18-19).
2.4. Obveznici financijskih izvještaja
Kako se globalna ekonomija nalazi u turbulentnom razdoblju nakon globalne
gospodarske krize, te su vidljive svakodnevne oscilacije u padu i rastu vodećih svjetskih
gospodarskih sila. Sukladno tome Republika Hrvatska se nalazi u situaciji gdje
antiresecijske mjere se uvode prekasno te je vidljiva nesposobnost države da pokrene
gospodarstvo i zaštiti poduzeća od nepovoljnih utjecaja proizašlih iz uzdrmanog tržišta.
S tim u vidu da bi se izbjegao scenarij gdje veliki broj poduzeća zbog ne otkrivanja rizika
na vrijeme odlazi u stečaj ili likvidaciju, prevencije radi određeni poslovni subjekti su
dužni obaviti godišnju reviziju financijskih izvještaja.
Sukladno Zakonu o reviziji (NN 146/05, članak 6) i Zakon o izmjenama i dopunama
zakona o reviziji (NN 144/12, članak 6a) sljedeći poslovni subjekti moraju obaviti
reviziju godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih godišnjih financijskih
izvještaja:
16
· sva dionička društva, komanditna društva i društva s ograničenom odgovornošću
kojima ukupni prihod ne prelazi 30.000.000,00 kuna u godini koja prethodi
reviziji, odnosno konsolidirani ukupan prihod u godini koja prethodi reviziji
prelazi 30.000.000,00 kuna ako obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja
ne podliježu sukladno odredbama članka 17. stavaka 1. i 2. Zakona o
računovodstvu.
· sve banke, osiguravajuća društva, investicijski fondovi, mirovinski fondovi,
mirovinska osiguravajuća društva te druga društva po posebnim propisima.
· sva povezana društva bez obzira na veličinu ako vladajuće društvo podliježe
reviziji
Sukladno Zakonu o računovodstvu (NN 109/07, članak 3 i 17) reviziji podliježu svi
financijski godišnji izvještaji i konsolidirani godišnji izvještaji za sljedeće poslovne
subjekte:
· veliki poduzetnici – su oni kojim je ukupna aktiva je veća od 130.000.000,00
kuna, i prihodi veći 260.000.000,00
· srednji poduzetnici – su oni kojima ukupna aktiva ne prelazi 130.000.000,00 kuna
te im prihod ne prelazi 260.000.000,00
· poduzeća čije su dionice ili dužnički vrijednosni papiri uvršteni ili se obavlja
priprema za njihovo uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira
· poduzeća koja posluju po posebnim propisima
17
3. REVIZIJA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
Za praćenje uspješnosti rezultata poslovanja te kretanja poslovnog subjekta i obavljanja
detaljne analize u odnosu na konkurenciju od temeljne važnosti su ispravni i objektivno
sastavljeni financijskim izvještaji, u kojima su objedinjene informacije o imovini,
obvezama, prihodima, rashodima, likvidnosti, solventnosti i profitu subjekta. Predmet
revizije financijskih izvještaja su financijski izvještaji, a cilj je prikupljanje dokaza koji
se nalaze u njima te na osnovu njih procijeniti da li menadžment sastavlja izvještaje na
osnovu općeprihvaćenih računovodstvenih načela i da li postoje nepravilnosti u
prikazivanju podataka.
Reviziju financijskih izvještaja ugovaraju klijenti, prvenstveno vlasnici i dioničari, kako
bi dobili neovisno mišljenje o uspješnosti poslovnog subjekta u njihovom interesu.
Svjedoci smo svakodnevnih financijskih malverzacija, prijevara i nezakonitih radnji koje
pogađaju poduzeća iz njihovog unutarnjeg i vanjskog okruženja, te iz toga se javlja
potreba vlasnika i dioničara za ugovor vanjskog, neovisnog i objektivnog revizora da im
prikupi dokaze i da iznese svoje mišljenje o zdravlju poslovnog subjekta.
Kako bi se obavila revizija financijskih izvještaja potrebno je prije svega upoznati
revizijska etička načela i standarde koja su stup struke te revizijske rizike koji prijete u
svakom revizijskom postupku.
3.1. Načela revizije
Razvojem revizije razvijale su se temeljne odrednice, koje su polako mijenjale,
oblikovale i usavršavale revizorsku djelatnost kakvu danas poznajemo. Kako revizija u
svojoj suštini provjera, ispravlja i ukazuje na nepravilnosti kod sastavljanja financijskih
izvještaja, ukazala se potreba za stvaranjem etičkih načela koje bi revizori usvojili i
poštivali, da bi se uklonila mogućnost nezakonitih radnji i navještavanja financijskih
izvještaja zbog osobne koristi u samom procesu revizije. Osnovna načela koje svaki
revizor treba usvojiti te imajući ih na umu tijekom cijelog proces revizije podijeljena su
na sljedeći način (Filipović, 2009: 48):
· Načelo zakonitosti – nalaže revizoru da prilikom ispitivanja financijskog
izvještaja utvrdi da li je sastavljen prema postojećim normama, propisima i
zakonima.
18
· Načelo profesionalne etike – prilikom izvršavanja svoje profesije revizor se treba
pridržavati Kodeksa profesionalne etike. Što znači da prije svega treba biti iskren
i pošten prema svima u njegovoj radnoj okolini. Ne smije biti pristran i dopustiti
da uđe u sukob interesa. Prilikom prikupljanja podataka uvijek se dođe do
informacija koje nisu vezane na financijski izvještaj ali mogu dovesti poslovni
subjekt u nepovoljnu poziciju s konkurencijom, stoga revizor mora piti povjerljiv
i sve takve informacije zadržati za sebe kao poslovnu tajnu. Kako bi ostao u toku
i izvršavao zadaće profesionalno revizor mora stalno usavršavati svoje znanje i
vještine te mora prtit izmjene i dopune zakona kako ne bi narušio vlastiti ugled i
ugled profesije općenito (Tušek i Žager, 2008: 146- 149; Popović i Vitezić, 2009:
41-45).
· Načelo neovisnosti – osoba koja obavlja reviziju nasmije biti niti u
profesionalnom niti u obiteljskom odnosu s predmetom svoje procjene kako se ne
bi došlo do sukoba interesa i nelojalnih radnji koje dovode zakonskog progona i
kažnjavanja (Filipović, 2009)
· Načelo stručnosti i kompetentnosti – pošto je revizija profesija tako su revizori
profesionalci u svojoj djelatnosti što prvenstveno znači da moraju imati
odgovarajuće stručno obrazovanja i znanje potrebno za obavljanje revizorskih
zadatka (Filipović, 2009)
· Načelo odgovornosti – u trenutku kada revizor otkrije nepravilnosti u poslovanju
predmeta procjene tj. nepravilnosti u njegovom financijskom izvještaju. Njegova
je dužnost da utvrdi konkretnu odgovornost za nastale nepravilnosti, ako revizor
prikrije nepravilnost i stvarno stanje poduzeća sam snosi odgovornost, posljedice
tj. sankcije (Filipović, 2009).
· Načelo dokumentiranosti (pribavljanja dokaza) – kako bi stvorio čvrstu podlogu
za svoju analizu poslovanja subjekta revizor prikupiti svu raspoloživu financijsku,
statističku, računovodstvenu i ostalu operativnu dokumentaciju, kako bi na
temelju svih dokaza napravio ispravan, istinit, realan i objektivan izvještaj
(Filipović, 2009).
· Načelo korektnog izvješćivanja – kada je gotov s revizijskom procjenom i iznosi
svoje mišljenje, revizor mora uzeti obzir sve stavke koje je obradio i na temelju
19
njih iznosi istinito, korektno i neovisno mišljenje temeljem kojeg menadžment i
vlasnici mogu prilagođavat svoje ciljeve i strategije poslovanja (Filipović, 2009).
Iz navedenih načela koja služe kao osnovne upute za pravilno izvršavanje revizije
postavljeni su temelji iz kojih su se tijekom niza godina usavršavanja razvili revizijski
standardi.
3.2. Revizijski standardi
Pri izvršavanju svoje profesije revizorima su potrebne upute kako bi obavili ugovoreni
posao što profesionalnije i jednostavnije. Pošto je revizija financijskih izvještaja jedna od
kompleksnijih aktivnosti revizorske struke, tako potreba za setom pravila i uputa je
prijeko potrebna. Stoga su se tijekom povijesti razvili standardi kako bi unaprijedili,
ubrzali i olakšali procese revizije financijskih izvještaja.
Standardi za reviziju se mogu razmatrati u kontekstu američkih općeprihvaćenih
revizorskih standarda i međunarodnih revizorskih standarda (Filipović, 2009: 49).
3.2.1. Općeprihvaćeni revizorski standardi
Nastali su u Sjedinjenim Američkim Državama četrdesetih godina prošlog stoljeća te od
tada do danas izmijenjeni vrlo malo što govori o njihovoj kvaliteti i vrijednosti.
Općeprihvaćeni revizorski standardi podijeljeni su u 3 skupine (Tušek i Žager, 2008: 122-
127):
· Opći standardi :
1. Znanje, vještine i iskustvo – samo osobe koje ih posjeduju su kvalificirane
za provođenje revizije
2. Neovisnost - u svim pitanjima vezanim kod izvršavanja zadanog predmeta
revizije
3. Stručna pažnja - pri izvršavanju ispitivanja te sastavljanja izvještaja
potrebna je na najvišem nivou
· Standardi obavljanja revizije:
1. Planiranje – potrebno je provesti temeljito planiranje te nadzor nad svim
zaposlenicima koji su prisutni u ovoj fazi
2. Interna kontrola – kako bi se utvrdili pouzdani rezultati na kraju revizije,
potrebno je proučiti i procijeniti trenutnu internu kontrolu
20
3. Dokazni materijal – da bi se stvorila osnova za mišljenje o financijskom
izvještaju potrebno je skupiti dovoljno dokaznog materijala kroz
inspekcije, promatranja i upitnike
· Standardi izvješćivanja:
1. Sklad izvještaja - da bi izvješće valjalo potrebno je istaknuti jesu li
financijski izvještaju u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim
načelima
2. Ispravno razdoblje – potrebno je u izvješću istaknuti jesu li u tekućem
razdoblju u odnosu na prethodno razdoblje dosljedno primjenjivana
računovodstvena načela
3. Istinitost informacija – ako drukčije nije istaknuto u financijskom
izvješću, objavljene informacije su odgovarajuće i istinite
4. Mišljenje – mora biti izraženo za cijeli financijski izvještaj, temeljeno na
dokazima. Ako nije moguće izraziti mišljenje potrebno je navesti razloge
koji su utjecali. Mišljenje može biti jedno od četiri moguća: pozitivno ili
bezuvjetno, mišljenje s rezervom ili uvjetno, negativno ili nepovoljno
mišljenje te odricanje od mišljenja ili suzdržavajuće mišljenje.
Općeprihvaćeni revizorski standardi su okosnica revizorske struke, vrlo su kratki ali zato
su jasni i informativni što ih čini temeljnim svakodnevnim alatom svakog revizora pri
izvršavanju revizije financijskih izvještaja.
3.2.2. Međunarodni revizorski standardi
Međunarodni revizijski standardi, za razliku od općeprihvaćenih revizijskih standarda
koji su ostali skoro nepromijenjeni od svog nastanka, nisu strogo definirani. To
prvenstveno znači da se kontinuirano unaprjeđuju i usavršavanju novim situacijama.
Zahvaljujući svojoj fleksibilnosti, države koje nemaju svoje vlastite standarde kao na
primjer Republika hrvatska, mogu ih prilagoditi vlastitoj situaciji i potrebama (Filipović,
2009). Tako Republika hrvatska u odsustvu vlastitih standarda koristi međunarodne
revizijske standarde (MRevS) koji su originalno označeni brojevima od 100 do 999
raspoređenih u devet skupina. Za potrebe izvršavanja revizorskih zadaća u hrvatskoj se
koristi podjela od sedam skupina označenih brojevima od 200 do 899, detaljna podjela
21
skupina s standardima izgleda ovako (http://www.revizorska-
komora.hr/pdf/MRevS/1_KB-za-CIP-124.pdf) :
· Odgovornost (MRevS 200 - Opći ciljevi neovisnog revizora i obavljanje revizije
u skladu s međunarodnim revizijskim standardima, MRevS 210 - Dogovaranje
uvjeta revizijskih angažmana, MRevS 220 - Kontrola kvalitete za reviziju
financijskih izvještaja MRevS 230 - Revizijska dokumentacija, MRevS 240 -
Revizorska odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja,
MRevS 250 - Razmatranje zakona i regulative u reviziji financijskih izvještaja,
MRevS 260 - Komuniciranje s onima koju su zaduženi za upravljanje, MRevS
265 - Priopćavanje nedostataka u internim kontrolama onim koji su zaduženi za
upravljanje i menadžmentu)
· Planirane (MRevS 300 - Planiranje revizije financijskih izvještaja, MRevS 315 -
Prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih prikazivanja tijekom
stjecanja razumijevanja subjekta i njegovog okruženja, MRevS 320 - Značajnost
u planiranju i obavljanju revizije, MRevS 330 - Revizorove reakcije na
procijenjene rizike)
· Interna kontrola (MRevS 402 - Revizijska razmatranja u vezi sa subjektima koji
koriste rad uslužnih organizacija, MRevS 450 - Ocjenjivanje pogrešnih prikaza
ustanovljenih tijekom revizije)
· Revizijski dokazi (MRevS 500 - Revizijski dokazi, MRevS 501 - Revizijski
dokazi posebna razmatranja za odabrane stavke, MRevS 505 - Eksterne
konfirmacije, MRevS 510 - Početni revizijski angažmani - Početna stanja, MRevS
520 - Analitički postupci, MRevS 530 - Revizijsko uzorkovanje, MRevS 540 -
Revidiranje računovodstvenih procjena, uključujući računovodstvene procjene fer
vrijednosti i s tim povezana objavljivanja, MRevS 550 - Povezane stranke,
MRevS 560 - Naknadni događaji, MRevS 570 - Vremenska neograničenost
poslovanja, MRevS 580 - Pisane izjave)
· Korištenje radom drugih (MRevS 600 - Posebna razmatranja – revizije
financijskih izvještaja grupe (uključujući rad revizora komponente), MRevS 610
- Korištenje radom internih revizora, MRevS 620 - Korištenje radom revizorovog
eksperta
22
· Zaključci revizije i izvješća (MRevS 700 - Formiranje mišljenja i izvještavanje
o financijskim izvještajima, MRevS 705 - Modifikacije mišljenja u izvještaju
neovisnog revizora, MRevS 706 - Odjeljci za isticanje pitanja i odjeljci za ostala
pitanja u izvještaju neovisnog revizora, MRevS 710 - Usporedne informacije -
usporedni iznosi i usporedni financijski izvještaji, MRevS 720 - Revizorove
odgovornosti u vezi s ostalim informacijama u dokumentima koji sadrže
revidirane financijske izvještaje
· Posebna područja (MRevS 800 - Posebna razmatranja - revizije financijskih
izvještaja sastavljenih u skladu s okvirima posebne namjene, MRevS 805 -
Posebna razmatranja - revizije pojedinačnih financijskih izvještaja i određenih
elemenata, računa ili stavaka financijskih izvještaja, MRevS 810 - Angažmani
radi izvještavanja o sažetim financijskim izvještajima)
Za potrebe ovog diplomskog rada ova podjela će biti dovoljna za razumijevanje procesa
pri izrade revidiranog financijskog izvještaja koja će se obrađivati u daljnjem dijelu.
3.3. Revizijski rizici
U postupak revizije revizor ulazi s profesionalnom sumnjom da postoji mogućnost
pogrešnog prikazivanja podataka u financijskim izvještajima. Ta mogućnost za revizora
znači rizik da će financijski izvještaji biti pogrešno objavljeni tj. da neće otkriti
nepravilnosti te će korisnicima pružiti netočne informacije na temelju kojih neće moći
donijeti pravovaljane odluke vezane za poslovanje subjekta. Rizik je veći što revizor
manje ispituje njegovo postojanje, a to predstavlja veću štetu za korisnika koji prevaljuje
krivnju na revizora i dovodi u pitanje njegova profesionalnost. Rizik se može promatrati
na razini financijskih izvještaja gdje ga revizor procjenjuje u fazi planiranja i na razini
stanja računa i transakcija koji se procjenjuje u završnoj fazi revizorskog postupka ( Tušek
i Žagar, 2008).
Vrste revizijskog rizika su sljedeće (Tušek i Žagar, 2008: 179-181; Filipović, 2009: 75-
80):
· Inherentni rizik – ako postoji značajne pogreške prikazivanja i nepravilnosti u
provedbi interne kontrole prije nego šti je revizor započeo s ispitivanjem
poslovnog subjekta za revizora predstavlja rizik. Kako je ovaj rizik pod utjecajem
nepravilnosti u prikazivanju podatka iz prošlog poslovnih razdoblja revizor nema
23
veliki utjecaj na njegovo reduciranje ali o njemu će uvelike ovisiti oblik
revizorskog mišljenja.
· Kontrolni rizik – predstavlja nepravilnosti koje su prikazane na računima,
transakcijama i financijskim izvještajima, da bi se otkrio revizor mora provjeriti
funkcioniranje internih kontrola poduzeća i računovodstvenu politiku poslovnog
subjekta. Pri otkrivanju ovog oblika rizika potrebno je napraviti testove kontrole
internih sustava na temelju kojih revizor donosi zaključak o obujmu rizika. Uvijek
je prisutan ali je cilj smanjiti ga što više je moguće, jer o njemu ovisi točnost
prikazanih podataka u gotovom financijskom izvještaju i vjerodostojnost
revizorskog mišljenja.
· Rizik neotkrivanja – u procesu prikupljanja i analize podataka o poduzeću,
postoji rizik da revizor svojim postupcima neće otkriti pogreške prikazivanja koje
se nalaze u financijskim izvještajima, računima i transakcijama. Za razliku od
inherentnog i kontrolnog rizika o kojima je odgovaran menadžment koji
organizira internu kontrolu, za rizik neotkrivanja odgovoran je revizor koji svim
svojim znanjem i vještinama nije otkrio njegovu prisutnost ( Tušek i Žagar, 2008,
181). Pri otkrivanju rizika neotkrivanja revizori se koriste sljedećim modelom
(Popović i Vitezić, 2009: 67):
Rd =
Gdje je :
Rd= planirani detekcijski rizik
Rr = prihvatljivi revizijski rizik
Ri = inherentni rizik
Rk = kontrolni rizik
Kada je obavljeni postupci procjene rizika te su utvrđene moguće okolnosti koje utječu
na pogrešno prikazivanje podataka revizor je spreman obaviti sve aktivnosti i postupke
koji su potrebni da bi mogao pravovaljano izvršiti reviziju i iznijeti svoje mišljenje o
poslovanju subjekta koji je predmet revizije.
24
3.4. Postupak i aktivnosti revizije financijskih izvještaja
Za obavljanje revizije financijskih izvještaja nisu nam dovoljna načela i standardi premda
nam oni daju čvrsto uporište i sukladno njima provodimo sve faze. Kako bi započeli
proces revizije financijskih izvještaja koji je izuzetno kompleksan revizori ga moraju
podijeliti u faze. Rješavanju ovog tipa revizije pristupa se na način da cijeli postupak
revizije se mora podijeliti na njegove dijelove koji ga sačinjavaju od najjednostavnijih do
najsloženijih i takvom metodologijom dok god se ne izgradi cijela slika, u ovo slučaju
reviziju financijskih izvještaja. Iz tog proizlazi da je prvi korak raščlamba na manje
dijelove, faze.
Svaka od pojedinih faza u cjelokupnom procesu djeluje kao lanac, ne možemo započeti
sljedeći korak ako prethodni nije riješen.
3.3.1. Faza planiranja i predrevizijski postupci
Učinkovitost obavljanja revizije financijskih izvještaja leži u detaljnom planiranju. Prije
stvaranja plana revizor se mora upoznati s poslovnim subjektom, njegovom djelatnošću
upravljačkom i vlasničkom strukturom te financijskom i tržišnom položaju. Zatim
definira strategiju i ciljeve revizije te formira revizijski tim koji može biti sastavljen od
pripravnika do revizijskih eksperata (Filipović, 2009; Popović i Vitezić, 2009).
Prikupljanje prethodnih informacija je prvi korak u ovoj fazi a počinje razgovorom prije
sastavljanja ugovora između revizora i mogućeg klijenta. Revizora zanimaju da li je prije
drugi revizor ili revizorsko društvo obavljalo reviziju te koji su uzroci prekida ugovora.
Dogovaraju cijenu i vremenski period potreban za izvršenje revizije. Obavljaju ispitivanje
povezanosti revizora i klijenta da bi se uklonio sukob interesa u samom startu. U slučaju
da je revizor već obavljao reviziju za poslovni subjekt razmotrit će samo novonastale
situacije (Popović i Vitezić, 2009).
Upoznavanje s poslovanjem i okruženjem poslovnog subjekta, kako bi se revizija obavila
stručno revizor nakon potpisivanja ugovor o reviziji tj. Ugovor o angažmanu mora
proučiti strukturu i organizaciju poduzeća, mora se upoznati s djelatnošću s kojim se
poduzeće bavi te odnos snage s konkurenciju u grani, utvrditi da li postoje neke zakonske
regulative. Mora upoznati struktura, ciljevi i strategije menadžmenta i upravnog odbora,
kakva je računovodstvena primjena, koje financijske pokazatelje koriste za mjerenje
25
uspješnosti poduzeća te kako ih izračunavaju i naposljetku upoznaju se s internom
kontrolom poslovnog subjekta (Popović i Vitezić, 2009).
Da bi obavio procjenu značajnosti ili profesionalne prosudbe i ocjenu rizika tj.
neizvjesnost u fazi planiranja revizor će obaviti preliminarne analitičke postupke kako bi
bolje upoznao poslovanje subjekta te kako bi dobio upozorenje i lakše ocijenio nastavak
poslovanja i što prije uvidio da li postoji greške u vođenju poslovnih knjiga kako bi što
brže otkrio mogući rizik ako postoji (Popović i Vitezić, 2009; Tušek i Žager, 2008).
Rano upoznavanje sa sustavom internih kontrola je vrlo je važno kako bi se u kasnijim
fazama proces financijskih izvještaja lakše obavili testovi kontrole. U ovoj fazi revizora
zanimaju pitanja vezana za procedure kojima menadžment osigurava ispunjavanje
zacrtanih ciljeve, tj. kako funkcionira sustav i postoje li kontrolni rizici, ako postoje
revizor će obratit pozornost menadžmentu na njih i probleme koje oni nose (Filipović,
2009; Popović i Vitezić, 2009)
Nakon detaljne analize svih aspekata iz unutarnjeg i vanjskog okruženja poslovnog
subjekta te procjene rizika slijedi Izrada plana i programa revizije. Plan mora uključiti
sljedeće stavke kako bi bio pregledan i valjan (Popović i Vitezić 2009: 71): opis poduzeća,
ciljeve revizije, opis ostalih vrsta usluga, vrijeme i redoslijed obavljanja revizije, opis
poslova koji će obaviti zaposleni u poduzeću, ključne datume i prethodnu ocjenu
značajnosti i funkcioniranja sustava internih kontrola. Funkcija programa je da koristi
pomoćnicima kao kontrola ispravnosti rada, sadrži brojne podatke o revizijskom
postupku, uzorku ispitivanja, postupcima kako doći do rezultata iz uzorka, rasporedu
testiranja i slično (Popović i Vitezić, 2009: 72).
3.3.2. Faza provjere internih kontrola i procjenjivanja rizika
Nakon što je revizor upoznao poduzeće i njegovu okruženje, utvrdio način na koji
menadžment organizira internu kontrolu te kako ona funkcionira u poslovnom subjektu.
Da bi otkrio kontrolni rizik ako postoji spreman je izvršiti testove kontrole. Testovi
kontrole predstavljaju postupke kojima revizor pomoću prikupljenih podataka iz
razgovora sa zaposlenicima, menadžmentom i vlasnicima, te iz financijskih i podatak
interne kontrole utvrđuje da li postoji kontrolni rizik, tj. da li postoje značajne greške pri
prikazivanju podataka poslovnog subjekta. Cilj testova kontrole je otkrivanje kontrolnog
rizika te njegovo smanjivanje na najmanju moguću razinu (Popović i Vitezić, 2009).
26
Ako su otkivane pogreške u prikazivanju podataka revizor u ovaj fazi provodi dokazne
testove, a to su postupci kojima se prikupljaju i testiraju revizorski dokazi o pogreškama
izraženim u novčanim jedinicama koje s nalaze u računima i financijskim izvješćima
poslovnog subjekta. Glavni cilj zbog kojeg revizor izvršava dokazne testove je rizik
neotkrivanja prikazanih značajnih pogrešaka u računima i financijskim izvještajima
poduzeća. Revizor se koristi analitičkim postupcima u dokaznim testovima, gdje iste
financijske pokazatelje uspoređuje s prethodnim razdobljima i procjenjuje da li postoje
značajna neobjašnjena odstupanja (Popović i Vitezić, 2009; Filipović, 2009).
Informacije temeljem kojih revizor provodi testove, izračunava pokazatelje analitičkim
postupcima te naposljetku na osnovu kojih izražava zaključak i mišljenje nazivaju se
revizorski dokazi (MRevS 500, točka 5c: 378). Da bi informacije ispunile kriterije na
temelju kojih revizor može iznijeti valjan zaključak moraju biti pouzdane i relevantne
(MRevS 500, točka A1: 379), gdje pouzdanost znači da informacija koju revizor prikupi
iz unutarnjeg vanjskog ili vanjskog okruženja mora imati neovisan i objektivan utjecaj
prema poslovnom subjektu. Relevantnost predstavlja logičku povezanost informacije sa
smjerom provođenja revizorskog postupka.
Kada u procesu revizije financijskih izvještaja revizor prikupi veliku količinu podatka
radi lakše analize izdvaja uzorak tj. manju skupinu podataka koja reprezentira ukupno sve
prikupljene podatke koje nazivamo populacija ili statistička masa. Ovaj postupak se
naziva metoda uzorka i pomoću nje donosi zaključak za populaciju. Postoje dva tipa
metode uzorka (Popović i Vitezić, 2009: 79; Tušek i Žager, 2008: 232-243):
· Statistička metoda uzorka – uzimaju se podaci za koje je moguće objektivno
testirati i izmjeriti pogreške, ovo metoda daje mogućnost matematičke točnosti ali
zbog toga stvara veće troškove prilikom obavljanja revizije
· Nestatistička metoda uzorka – revizor na temelju iskustva prosudbom odabire
uzorak koji koristi u analizi ali uvijek postoji rizika da uzorak pogrešno
reprezentira populaciju
Prilikom postupka metode uzorka potrebno je pažljivo odabrati podatke da bismo izbjegli
greške u prikazivanju te je potrebno definirati tri uvjeta (MRevS 530, točka 15: 441-443):
27
· Oblikovanje uzorka – u uzorak revizor uzima samo one podatke pomoću kojih će
donijeti pouzdan zaključak za traženu populaciju
· Veličina uzorka – veličina uzorka je obrnuto proporcionalna riziku ne otkrivanja,
što je manji rizik revizor voljan prihvatiti to će uzeti veći uzorak koji je
reprezentativniji
· Stavke koje se testiraju – revizor testira one stavke temeljem kojih donosi stvarne
zaključke o populaciji, odnosno one stavke koje imaju tipične karakteristike
populacije
Nakon što je formirao uzorak i izračunao ga, mora testirati uzorak tj. utvrditi da li postoje
pogreške i statistički rizik prije nego donese zaključak. Najčešće metode koje koristi
prilikom testiranja su metoda odstupanja, metoda omjera i metoda srednje vrijednosti
(Popović i Vitezić, 2009: 85).
Da bi revizija financijskih izvještaja bila sukladna Međunarodnim revizorskim
standardima revizor za svaki korak koji izvodi mora imati dokumentaciju na osnovu koje
se može provjeriti neovisnost i objektivnost prilikom izvršavanja revizije. Svi prikupljeni
dokazi, svi provedeni testovi te rezultati tih testova, svi rukopisi i elektronski dokumenti
i svi dokumenti od svakog člana revizijskoga tima posebno nazivaju se radna
dokumentacija na temelju koje revizor donosi svoj zaključak (MRevS 230, točka 6: 145).
3.3.3. Faza provjere vjerodostojnosti podataka
Prije završetka postupka revizije financijskih izvještaja i donošenja svog zaključka
revizor treba provjeriti vjerodostojnost prikupljenih i testiranih podataka iz prethodnih
faza. Provjeru vrši na dva načina, analitičkim postupcima provjere vjerodostojnosti i
testovima detalja (Popović i Vitezić, 2009).
Analitički postupci u završnoj fazi (MRevS 520) pomažu revizoru da otkloni posljednje
sumnje prije završetka izvještaja. U ovoj fazi ako su otkrivene nepravilnosti, revizor će
morati ponovit pojedine ili sve analitičke postupke iz prethodnih faza dok ne dobije
zadovoljavajuće rezultate. Provjera ispitivanja financijskih podataka u računima,
izvještajima, pogotovo u bilanci je temeljna zadaća ove analize (Tušek i Žager, 2008).
Ovdje je vrlo važna stavka revizijska procjena vremenske neograničenosti poslovanja
(MRevS 570) koju ćemo detaljnije obraditi u sljedećem poglavlju.
28
Ako su u bilanci otkrivene nepravilnost za utvrđivanje točnih uzroka tih nepravilnosti
revizor mora provoditi Testove detalja. Provode se na način da se testiraju, provjeravaju
te naposljetku ispravljaju sve sumnjive pojedine transakcije u bilanci (Popović i Vitezić,
2009).
3.3.4. Objedinjavanje rezultata i izvješćivanje
Nakon što je kompletirao svu radnu dokumentaciju te obavio sve potrebne postupke iz
svih prethodnih faza voditelj na čelu revizorskog tima objedinjavanje rezultate kako bi
završio reviziju i predao izvještaj. U ovoj fazi još jedanput provjeravaju je li obavljena
revizija bila u skladu s računovodstveni i revizijskim standardima i zakonskim propisima.
Kada procjene da su sve naveden stavke spremne za objavu, moraju prvo kontaktirati
predsjednika uprave ili nekog drugog ovlaštenog člana poslovnog subjekta koji je
postavljen za praćenje revizije, da bi prije objave raspravili o uočenim nepravilnostima i
nezakonitostima. Revizorska obveza je upozoriti u svom dijelu korisnike financijskih
izvještaja na te nepravilnosti ako ih upravni odbor nakon konzultacije s revizorima odluči
ostaviti u financijskom izvještaju (Popović i Vitezić, 2009).
Revizorski izvještaj je posljednji korak u procesu revizije financijskih izvještaja, njezin
rezultat. Sastavlja se u skladu Međunarodnih revizorskih standarda, te u pismenom obliku
predstavlja jasno mišljenje o financijskom izvještaju u cjelini. Revizorsko izvješće u svoje
ime potpisuje ovlašteni samostalni revizor ili u ime revizorskog društva za koje radi.
Sastavlja se na hrvatskom jeziku te se prilaže uz financijski izvještaj predmeta revidiranja
(Zakon o reviziji, NN 146/05, članak 17).
Sadržaj revizijskoga izvještaja (MRevS 700):
v Naslov – navodi se da je to Izvješće neovisnog revizora
v Naslovnik – navodi se subjekt koji je ugovorio reviziju za poslovni subjekt koji je
u njegovom vlasništvu, njegov je dioničar ili je u njegovom menadžmentu
v Uvodni odjeljak – navodi se poslovni subjekt čiji su financijski izvještaji
revidirani, revizor mora izjaviti da su financijski izvještaji revidirani, navodi se
naziv svako financijskog izvještaja sadržanog u financijskim izvještajima, dati
poziv na sažetak značajnih računovodstvenih politika i druge informacije za
pojašnjenja te navesti datum ili razdoblje svakim financijskim izvještajem
29
v Odgovornost menadžmenta – navodi se odgovornost uprave za sastavljanje i
objektivan prikaz financijskih izvještaja u skladu s Međunarodnim standardima
financijskog izvješćivanja, funkcioniranje i organiziranje interne kontrole
relevantne za fer prikazivanje financijskih izvještaja bez značajnog pogrešnog
prikazivanja uslijed prijevare ili pogreške, prikladnost računovodstvenih
evidencija koje su razumne u danim okolnostima
v Odgovornost revizora – navodi da je odgovornost revizora izraziti mišljenje o
financijskima izvještajima temeljeno na reviziji, upućuje da je pri sastavljanju
financijskog izvještaja radio u skladu s revizorskim standardima i etičkim
načelima i pravilima, upućuje da revizorska odgovornost je različita od
odgovornosti menadžmenta koji je sastavljao financijski izvještaj, navodi da
pribavljeni dokazi čine dostatnu i prikladnu osnovu za izražavanje mišljenja
v Revizorovo mišljenje – navodi svoje objektivno i neovisno mišljenje za period u
kojem je revizija obavljena
v Ostale odgovornosti – u nekim zakonodavstvima revizor može imati dodatne
odgovornosti izvješćivanja o ostalim pitanjima koje se izražava u financijskima
izvještajima
v Revizorski potpis – mora biti potpisano kako bi bilo pravovaljano
v Datum revizorskog izvještaja – revizor navodi datum kada je obavio sve postupke,
za period poslije datuma nema odgovornost
v Revizorova adresa – izvješće mora sadržavati adresu samostalnog revizora ili
društva na kojoj obavlja poslovanje
3.4. Mišljenje kao rezultat revizije financijskih izvještaja
Ono zbog čega su vlasnici, dioničari, menadžment ugovorili eksternu reviziju je
revizijsko mišljenje. Kratki, jasni, neovisni, objektivan i istinit dokaz, rezultat o stanju
poslovnog subjekta, putokaz kojim će se kretati dalje u poslovanju, te na temelju kojeg
će donijeti strateške poteze za budućnost. Revizor na temelju svih dokaza i postupka koje
je proveo tijekom obavljanja revizije iznosi u skladu s Međunarodnim revizorskim
standardima (MRevS 700 i MRevS 705).
Podjela mišljenja koja revizor može izrazit je pozitivno mišljenje kada je postupak
revizije prošao zadovoljavajuće u skladu sa standardima i nisu otkivane značajne greške
30
ili jedno od modificiranih mišljenja koji se dijele na pozitivno mišljenje s isticanjem
pitanja bez utjecaja na mišljenje, mišljenje s rezervom, suzdržanost od mišljenja ili
negativno mišljenje. Modificirano mišljenje se odnosi na ona mišljenja kad revizor u
postupku revizije otkrije nepravilnosti te ne može sastaviti standardno izvješće (Popović
i Vitezić, 2009).
Pozitivno mišljenje kada je revizor uspio obaviti sve postupke tijekom revizije a
financijski izvještaji su sastavljeni u skladu računovodstvenih načela i zakonskih propisa
te istinito i fer prikazuju u izvještaju rezultate poslovanja po svim značajnim odrednicama
(MRevS 700, točke 16-19: 648 i 649).
Pitanje bez utjecaja na mišljenje je pozitivno mišljenje koje uz odjeljka u kojem izražava
mišljenje revizor dodaje odjeljak s isticanjem pitanja koje ne utječe na mišljenje te zbog
toga ga čini modificiranim mišljenjem. Premda je izvještaj sastavljen istinito i fer
isticanjem pitanja revizor upućuje korisnika na postojanje određenih okolnosti na koje
treba obratiti pažnju (Popović i Vitezić, 2009).
Razlozi isticanja pitanja su sljedeći (Soltani, 2009: 339):
· Neadekvatna primjena općeprihvaćenih računovodstvenih načela
· Odstupanje od objavljenih računovodstvenih načela
· Značajna sumnja u sposobnost subjekta za vremenski neograničeno poslovanje
· Događaji nakon datuma bilance koje je revizor uvidio prilikom perioda obavljanja
revizije a bitno utječu na mišljenje
Mišljenje s rezervom se izražava u slučaju kada revizor tijekom postupa revizije nije
prikupio dovoljno dokaza s kojima bi otkrio pogrešno prikazivanje te ne može izraziti
temeljito mišljenje ali zaključuje da neotkrivene pogreške ako su prisutne ne bi utjecale
na sve značajne odrednice financijskih izvještaja (MRevS 705, točka 7: 675). Kada dođe
do neopravdanih odstupanja od općeprihvaćenih računovodstvenih načela,
neprimjerenog objavljivanja ili se revizor susreo ograničenjem u postupku revizije
također izražava ovaj tip mišljenja (Roška, 2012: 93). Prije izražavanja mišljenja
sastavlja se odjeljak s nazivom Osnova za mišljenje s rezervom u kojem sa navodi razlozi
za ovakvo mišljenje (MRevS 705, točka 16: 677).
Suzdržanost od mišljenja u slučaju kada revizor nije pribavio dovoljno dokaza za
izražavanje temeljitog mišljenja a pretpostavlja da pogrešna prikazivanja se odnose na
31
većinu značajnih odrednica financijskih izvještaja izražava ovaj tip mišljenja, te u slučaju
kada je prikupio dovoljno dokaza ali procjenjuje višestruke neizvjesnosti zbog kojih nije
u stanju izraziti mišljenje o financijskom izvješću (MRevS 705, točka 9 i 10: 676).
Negativno mišljenje se izražava u situacijama kad revizor prikupi dovoljan broj dokaza
iz koji zaključuje da su pogrešna prikazivanja prisutna u financijskim izvještajima
(MRevS 705, točka 8: 676). Zaključa je da u svim značajnim odrednicama financijski
položaji ne prikazuju fer i istinito. Negativno mišljenje se izdaje kada financijski
izvještaji, rezultati poslovanja i novčani tok nisu sastavljeni u skladu s opće prihvaćenim
računovodstvenim načelima i korisnike navode na krive procjene uspješnosti poslovnog
subjekta (Popović i Vitezić, 2009).
Tablica 1. Vrste modificiranog mišljenja
Vrste pitanja koje uzrokuju
modifikaciju
Revizorova prosudba o prožetosti učinaka ili mogućih
učinaka na financijsko izvješće
Značajni ali ne prožimajući Značajni i prožimajući
Financijski izvještaji su
značajno pogrešno
prikazani
Mišljene s rezervom Negativno mišljenje
Nemogućnosti pribavljanja
dostatnih i primjenjivih
revizijskih dokaza
Mišljenje s rezervom Suzdržanost od mišljenja
Izvor: MRevS 705, str 680
32
4. NASTAVAK POSLOVANJA U REVIZIJI
Procjena vremenske neograničenosti poslovanja je temeljna računovodstvena
pretpostavka, te pri sastavljanju financijskih izvještaja menadžment mora procijeniti da li
je kompanija sposobna poslovati s pretpostavkom vremenske neograničenosti. Pri toj
procjeni pomažu mu međunarodni računovodstveni standardi kako bi mu na temelju
svojih zakona i pravila olakšali sastavljanje financijskih izvještaja, temeljem kojih
naposljetku može se procijeniti da li kompanija ima ili nema sposobnost neograničenog
vremena poslovanja.
4.1. Standard vremenske neograničenosti poslovanja
Standard koji definira pravila po pitanju revizijske procjene vremenske neograničenosti
poslovanja je međunarodni revizijski standard (MRevS 570), koji osigurava upute za
pravilno ocjenjivanje financijskih izvještaja. S obzirom da je pretpostavka
neograničenosti poslovanja jedna od temeljnih računovodstvenih pretpostavki, tako ovaj
standard osigurava upute revizoru da na odgovoran, pravovaljan i legitiman način daje
točnu i istinitu ocjenu o mogućnosti neograničenog nastavka poslovanja poslovnog
subjekta koji je predmet njegove ocjene. Prilikom razmatranja revizor mora uzeti u obzir
i menadžment procjene poslovanja s pretpostavkom neograničenog nastavka poslovanja
prije iznošenja konačnih rezultata svoje procjene.
4.1.1. Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja
Pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja temeljno je načelo za sastavljanje
financijskih izvještaja. Prema pretpostavci vremenske neograničenosti poslovanja smatra
se da subjekt nastavlja s poslovanjem u doglednoj budućnosti s time da se ne očekuje, niti
namjerava likvidacija, smanjenje obujma poslovanja ili traženje zaštite od vjerovnika
temeljem zakona ili propisa. Prema tome, imovina i obveze se iskazuju uz pretpostavku
da je subjekt sposoban iskoristiti svoju imovinu i podmiriti svoje obveze u normalnom
tijeku poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN
28/07, MRevS 570, točka 3).
Da bi pretpostavka vremenske neograničenosti bila primjenjiva to podrazumijeva
uporabu nekih od metoda vrednovanja pozicije imovine i obveza, i to s imovinske strane:
trošak nabave, tekući trošak, tržišna ili dnevna cijena, trošak zamjene, utrživa vrijednost,
neto vrijednost koja se može realizirati, nadoknadiv iznos, sadašnja vrijednost, fer
33
vrijednost i vrijednost podmirenja. Pozicije obveza uobičajeno se mogu vrednovati
metodama troška nabave, tekućega troška, sadašnje vrijednosti, vrijednosti podmirenja i
fer vrijednosti (Zenzerović i Peruško, 2009: 350).
Kada se ne može pretpostaviti vremenska neograničenost poslovanja, uzimamo samo
odabrane metode koje najrealnije odražavaju vrijednost poslovnog subjekta. Kako u toj
situaciji poslovni subjekt prestaje obavljati svoju djelatnost. Zbog podmirenja
neispunjenih obveza poslovni subjekt će najvjerojatnije prodati imovinu kako bi podmirio
obveze i eventualan višak nakon prodaje raspodijelio vlasnicima. Što znači da
korištenjem imovine se neće ostvariti buduće ekonomske koristi, te je menadžment
primoran promijeniti osnovu po kojoj vrednuju imovinu poslovnog subjekta (Zenzerović
i Peruško, 2009).
Stoga se imovinske pozicije, radi što realnijega iskazivanja, mogu vrednovati po: tržišnoj
vrijednosti, utrživoj vrijednosti, neto vrijednosti koja se može realizirati i/ili vrijednosti
podmirenja (Zenzerović i Peruško, 2009: 351).
4.1.2. Odgovornost menadžmenta
Primarna obveza postavljanja pretpostavke vremenske neoročenosti poslovanja je
menadžmenta. On mora za razdoblje od najmanje 12 mjeseci od datuma na bilanci
sastaviti financijski izvještaj s pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja.
Sastavlja financijski izvještaj na osnovi svih raspoloživih podatak i osnovnih
računovodstvenih pretpostavi, te ako postoji sumnja mora se bez zadržavanja i objaviti u
izvještaju (Zenzerović i Peruško, 2009).
Pri sastavljanju financijskih izvještaja menadžment treba procijeniti je li poduzeće u
mogućnosti i nadalje primijeniti temeljnu računovodstvenu pretpostavku neograničenog
vremena poslovanja. Financijski se izvještaji trebaju sastavljati na osnovi
računovodstvene pretpostavke neograničenog vremena poslovanja, osim ako
menadžment ne namjerava likvidirati poduzeće, prestati poslovati ili ako nema realnih
alternativa da se to učini. Ako menedžment pri navedenom prosuđivanju ima saznanja o
neizvjesnostima koje se odnose na poslovne događaje i uvjete koji mogu značajno dovesti
u sumnju mogućnost da i nadalje primjenjuje temeljnu računovodstvenu pretpostavku
neograničenog vremena poslovanja, te se neizvjesnosti trebaju objaviti. Ako se financijski
34
izvještaji ne sastavljaju na osnovi neograničenog vremena poslovanja ta se činjenica treba
objaviti zajedno s osnovom na kojoj su financijski izvještaji sastavljeni kao i razlozima
zašto poduzeće ne primjenjuje prethodno navedenu temeljnu računovodstvenu
pretpostavku neograničenog vremena poslovanja (MRS 1, NN 3/99, točka 23).
Kod prezentiranja financijskih izvještaja prema MRS 1 procjena sposobnosti
neograničenosti poslovanja je obvezna. Dok u drugim okvirima financijskog
izvještavanja zahtjev menadžmentu da napravi procjenu vremenske neograničenosti
poslovanja nije obvezan, ali pošto je to temeljno računovodstveno načelo on ima
odgovornost da obavi procjenu. Pogotovo ako postoje veće financijske neizvjesnosti i
događaji koji narušavaju sposobnost društva i dovode u pitanje sposobnost poslovnog
subjekta u neograničenost nastavka poslovanja (Zenzerović i Peruško, 2009).
Pri procjenjivanju je li temeljna pretpostavka neograničenog vremena poslovanja
prikladna, menadžment uzima u obzir sve raspoložive informacije za predvidivo buduće
razdoblje, koje bi trebalo najmanje biti za razdoblje od dvanaest mjeseci od datuma
bilance, s time da razdoblje nije ograničeno. Ovo razmatranje ovisi o činjenicama za svaki
slučaj posebno. Ako poduzeće ima podatke o svojim ranijim profitabilnim poslovanjima
i redoviti pristup financijskim izvorima, zaključak da je računovodstvena osnova
neograničenog vremena poslovanja prikladna, može se postići bez podrobnih analiza. U
drugim će slučajevima menadžment možda trebati razmotriti veliki broj čimbenika koji
utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjene
financiranja prije nego se zaključi da je prikladna primjena temeljne računovodstvene
pretpostavke neograničenog vremena poslovanja (MRS 1, NN 3/99, točka 24).
Procjena menadžmenta o ispravnosti primjene pretpostavke nastavka vremenski
neograničenog poslovanja uključuje donošenje prosudbi o budućim ishodima događaja
ili uvjetima koji u sebi sadrže značajne elemente neizvjesnosti. Čimbenici koji ukazuju
na te pretpostavke su (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN
28/07, MRevS 570 točka 7):
1. Stupanj neizvjesnosti vezan za ishod događaja ili okolnosti značajnije raste, što se
ranije prosuđuje mogući učinak tih budućih događaja ili okolnosti. Iz tog razloga,
najveći broj okvira financijskog izvještavanja koji izričito zahtijevaju
35
menadžmentovu procjenu određuju i razdoblje za koje menadžment mora uzeti u
obzir sve raspoložive informacije.
2. Prosudbe o budućnosti temelje se na raspoloživim informacijama u trenutku kada
je prosudba rađena. Kasniji događaji mogu biti u suprotnosti s prosudbom koja je
bila prihvatljiva u vrijeme kada je rađena.
3. Veličina i složenost subjekta, priroda i uvjeti njegovog poslovanja, te stupanj u
kojem je podložan utjecaju eksternih čimbenika su sve ono što utječe na prosudbe
vezane za ishode događaja i okolnosti.
Ako u financijskom izvještaju postoji sumnja da poslovni subjekt nema mogućnost
nastavka s vremenski neograničenim poslovanjem, ta se sumnja bez ikakve rezerve mora
objaviti. Menadžmentu u procjeni pomažu primjeri događaja i okolnosti koji su navedeni
u standardu i koji ukazuju da postoji sumnja u negativnu procjenu vremenski
neograničenog poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda,
NN 28/07, MRevS 570, točka 8):
v Financijski:
1. Subjekt ima neto obveze ili neto tekuće obveze.
2. Posudbe uz konvenciju nepromjenjivih uvjeta približavaju se dospijeću bez
realnih izgleda za njihovo obnavljanje ili reprogramiranje; ili prekomjerno
oslanjanje na kratkoročne posudbe za financiranje dugotrajne imovine.
3. Postojanje indikacija o otkazivanju financijske suradnje od strane vjerovnika i
drugih kreditora.
4. Negativni novčani tokovi iz poslovanja što je vidljivo iz proteklih ili
prognostičkih financijskih izvještajima.
5. Negativni ključni financijski pokazatelji.
6. Značajni gubici u poslovanju ili značajno smanjivanje vrijednosti imovine
korištene za stvaranje novčanih tokova.
7. Kašnjenje u isplatama dividendi ili obustava isplata.
8. Nemogućnost isplata vjerovnika na datume dospijeća.
9. Nemogućnost poštivanja uvjeta iz ugovora o kreditima.
10. Promjena kreditnih uvjeta dobavljača na isporuke tek po prethodnom plaćanju.
11. Nemogućnost dobivanja financijskih sredstava za razvoj važnog novog proizvoda
ili drugih značajnih ulaganja.
36
v Poslovni:
1. Gubitak ključnih rukovodećih osoba bez mogućnosti njihove zamjene.
2. Gubitak glavnih tržišta, povlastica, licenci ili glavnog dobav-ljača.
3. Teškoće sa zaposlenicima ili nedostatak važnih zaliha.
v Ostali:
1. Ne udovoljavanje potrebnoj visini kapitala ili drugim zakonskim zahtjevima.
2. Sudski ili zakonski postupci protiv subjekta koji su u tijeku i mogu, kad se
okončaju, presudama za koje je malo vjerojatno da će se po njima moći postupiti.
3. Promjene zakonskih propisa ili politike vlade za koje se očekuje da će za subjekt
imati nepovoljan učinak.
Često razni čimbenici mogu ublažiti značaj gore navedenih događaja ili okolnosti. Tako
su standardu su navedeni neki od primjera ublaživanja čimbenika kao što su: prodaja
imovine, reprogramiranje otplate duga, pribavljanje dodatnog kapital, gubitak glavnog
dobavljača i slično (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN
28/07, MRevS 570,točka 8).
4.1.4. Odgovornost revizora
Sukladno standardima revizor pri izvršavanju svoje djelatnosti moraju dati ocjenu
pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja za poslovni subjekt koji je predmet
njihovog rada, moraju ocijeniti je li procjena menadžmenta valjana. Uz menadžment u
ocjenjivanju vremenske neograničenosti poslovanja važnu ulogu imaju revizori.
Sukladno s Međunarodnim revizorskim standardom obvezni su procijeniti financijska
izvješća te dati svoju ocjenu vremenske pretpostavke (Zenzerović i Peruško, 2009).
Odgovornost je revizora razmotri prihvatljivost menadžment ove primjene pretpostavke
vremenske neograničenosti poslovanja pri sastavljanju financijskih izvještaja, kao i
razmotri da li postoje značajne neizvjesnosti vezane za sposobnost subjekta da nastavi s
vremenski neograničenim poslovanjem koje bi trebale biti objavljene u financijskim
izvještajima. Revizor razmatra prihvatljivost menadžmentove pretpostavke vremenske
neograničenosti poslovanja čak i kada okvir financijskog izvještavanja korišten pri izradi
financijskih izvještaja ne sadrži izričit zahtjev menadžmentu da obavi posebnu procjenu
sposobnosti subjekta za nastavak vremenski neograničenog poslovanja (Odluka o
objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN28/07, MRevS 570, točka 9).
37
Revizor ne može predvidjeti buduće događaje i okolnosti koje mogu prouzročiti da
subjekt prestane s vremenski neograničenim poslovanjem. Prema tome, nepostojanje
pozivanja u izvješću revizora na neizvjesnost nastavka vremenski neograničenog
poslovanja ne može se sagledavati kao garancija da će subjekt biti sposoban nastaviti s
vremenski neograničenim poslovanjem (Odluka o objavljivanju međunarodnih
revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 10).
4.1.4.1. Razmatranje planiranja i vrednovanje procjene menadžmenta
U fazi planiranja revizije, revizor pregledava preliminarnu procjenu vremenske
neograničenosti poslovanja koju bi trebao sačiniti menadžment, kako bi pravovremeno
raspravili planove i rješenja.
Kada planira reviziju, revizor treba razmotriti da li postoje događaji ili okolnosti koje
mogu ukazivati na postojanje značajne sumnje u subjektovu sposobnost da nastavi s
vremenski neograničenim poslovanjem (Odluka o objavljivanju međunarodnih
revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570 točka 11).
Ako je preliminarna procjena obavljena revizor pregledava je kako bi ustanovio jesu li
otkriveni neki događaji i okolnosti (prethodno pod poglavlje) te planove koji se na njih
odnose. U suprotnom ako preliminarna procjena nije obavljena, revizor će raspraviti s
menadžmentom po kojoj osnovi će koristiti pretpostavku vremenske neograničenosti
poslovanja te da li postoji neki događaji i okolnosti koji ukazuju na sumnju (Odluka o
objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 15 i
16).
Revizor treba biti na oprezu glede dokaza o događajima i okolnostima, pribavljenih u
postupku revizije, koji bi mogli ukazivati na postojanje značajne sumnje u sposobnost
subjekta da nastavi neograničeno svoje poslovanje. Ukoliko je uočeno postojanje takvih
događaja ili okolnosti, revizor treba, pored provođenja dodatnih revizorskih postupaka
(MRevS 570, točka 26)., razmotriti da li oni utječu na njegovu procjenu komponenti
revizijskog rizika (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN
28/07, MRevS 570, točka 12).
Nakon menadžmentove preliminarne procjene vremenske neograničenosti poslovanja,
revizor ocjenjuje komponente ustanovljenih događaja i okolnosti i procjenjuje da li
38
postoji rizik sposobnosti poslovnog subjekta da nastavi vremenski neograničeno
poslovanje.
Revizor treba pri razmatranjima uzeti u obzir isto razdoblje koje je koristio menadžment
u svojoj procjeni prema okviru financijskog izvještavanja. Ako se menadžmentova
procjena subjektove sposobnosti da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem
odnosi na razdoblje kraće od dvanaest mjeseci od datuma bilance, revizor treba tražiti od
menadžmenta da proširi svoje razdoblje procjene na razdoblje od dvanaest mjeseci od
datuma bilance (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07,
MRevS 570, točka 18).
Ključni dio revizorskog razmatranja pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja
je ocjena menadžerove procjene. Revizor razmatra postupke koji su prethodili
menadžmentovom donošenju procjene, pretpostavke na kojima se temeljila procjena i
planovi menadžmenta u vezi budućih aktivnost. Nakon ovih postupaka revizor dolazi do
zaključka o sposobnosti vremenske neograničenosti poslovanja poslovnog subjekta koji
je predmet njegove ocjene.
U slučaju kada su utvrđeni događaji ili okolnosti koje mogu stvarati značajnu sumnju u
sposobnost subjekta da nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem, revizor treba
obaviti dodatne revizorske aktivnosti (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih
standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 26):
· pregledati menadžmentove planove budućih aktivnosti utemeljene na njihovoj
procjeni nastavka vremenski neograničenog poslovanja;
· prikupiti dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza kako bi se potvrdilo ili
otklonilo, pomoću provođenja postupaka za koje se smatra da su nužni,
uključujući tu i razmatranje učinaka pojedinih menadžmentovih planova i drugih
ublažavajućih čimbenika, da li postoji, ili ne postoji, značajna neizvjesnost; i
· tražiti od menadžmenta pismena obrazloženja u svezi s njihovim planovima
budućih aktivnosti.
Događaji ili okolnosti koje mogu stvarati značajnu sumnju u s sposobnost subjekta da
nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem mogu se ustanoviti tijekom planiranja
revizije ili u postupku obavljanja revizije. Postupak razmatranja događaja ili okolnosti
39
napreduje to više što postupak revizije dolazi u višu fazu. Određeni postupci mogu dobiti
dodatno na značaju, ukoliko revizor smatra da takvi događaji ili okolnosti mogu stvarati
značajnu sumnju u subjektovu sposobnost da nastavi s vremenski neograničenim
poslovanjem. Revizor propitkuje menadžment o njihovim planovima budućih djelovanja,
uključuju njihove planove za prodaju imovine, posudbe ili restrukturiranje dugova,
smanjivanje ili odgode izdataka ili povećavanje kapitala. Revizor isto tako razmatra jesu
li od datuma na koji je menadžment izradio svoju procjenu, na raspolaganju još neke
dodatne činjenice ili informacije. Revizor prikuplja dovoljno odgovarajućih revizijskih
dokaza da su menadžmentovi planovi izvedivi, te da će ishod tih planova poboljšati
situaciju (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07,
MRevS 570, točka 27). Neki od relevantnih postupaka pri utvrđivanju sumnje u
sposobnost vremenski neograničenog poslovanja su: analiziranje i razmatranje novčanih
tokova, profita, pregledavanje ugovora o kreditiranju, proučavanje zapisnika sa sjednica
dioničara, propitkivanje subjektovih odvjetaka, razmatranje planova vezanih za
neizvršena narudžbe kupaca i slično (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih
standarda, NN 28/07, MRevS 570, točka 28).
4.1.4.2. Revizorski zaključci
Nakon što je prikupio sve potrebne dokaze, revizor treba odrediti da li iz svih događaja i
okolnosti koje je pregledao postoji značajna neizvjesnost poslovnog subjekta koji je
predmet njegove djelatnosti u sumnju sposobnosti vremenski neograničenog poslovanja.
Analizirajući sve navedene informacije koje mu je menadžment predao revizor dolazi do
jednog od tri mišljenja ako postoji sumnja u sposobnost pretpostavke vremenski
neograničenog poslovanja (Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda,
NN 28/07, MRevS 570, točke 30-38):
1. Pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja vremenske neograničenosti poslovanja
2. Mišljenje s rezervom
3. Negativno mišljenje
U nastavku rada detaljno će biti opisane sve vrste revizorskog mišljenja s izraženom
sumnjom u nastavak poslovanja, uzroci takvog stanje te modeli njihovog otkrivanja i
prognoziranja.
40
5. PROGNOZIRANJE NASTAVKA POSLOVANJA
Prognoziranje poslovnih poremećaja u poslovanju poduzeća od ključne je važnosti.
Svjedoci smo kako su poduzeća krhka na nagle i nepredvidive poslovne događaje koji
proizlaze iz globalne ekonomske krize, te kako je težak i mukotrpan put do pozitivnih
rezultata za poslovne subjekte koji su bili pogođeni njezinim utjecajem. Prognoziranje
financijskih neuspjeha započinje 60-ih godina prošlog stoljeća zbog katastrofalnih
utjecaja velike ekonomske krize koja je pogodila svijet 30-ih godina. Cilj svakog
poslovnog subjekta je prognoziranje, rano otkrivanje i izbjegavanje poslovnih
poremećaja, bankrota, stečaja, likvidacije i sl. Za sprječavanje negativnih utjecaja na
poslovanje poduzeća koriste se modeli za prognoziranje poslovnih poremećaja.
5.1. Uzroci poslovnih poremećaja
Poslovni subjekti u svom životnom vijeku prolaze kroz poslovne cikluse u kojima ne
ostvaruju rezultate koje su planirani niti zacrtane ciljeve. Uzroci takvom stanju mogu biti
razni poremećaji ali najčešće se javljaju kao posljedica proizašla iz internih ili eksternih
situacija u poslovanju. Gledajući ovo poslovni poremećaji se mogu klasificirati prema
stupnju rizičnosti (Vitezić, 2009: 40):
· uobičajene koji su svakodnevno prisutni u poslovnom procesu, nemaju značajniji
utjecaj na rezultate, no treba ih redovito pratiti i otklanjat da se ne bi transformirali
u poremećaje višeg stupnja
· signalne poslovne poremećaje koji su najčešće mogu sagledati kroz smanjen
financijski rezultat i općenito pratiti financijskim pokazateljima. Ovo je stupanj
poremećaja koji se relativno lako može uočiti s obzirom na jednostavnost
mjerenja kroz iskazane rezultate i ne traži posebne modele prognoziranja. Vrlo je
bitno u ovom stupnju pravovremeno reagirati i otkloniti poremećaj posebno
ukoliko je on posljedica internih slabosti.
· alarmni poslovni poremećaji su uglavnom oni koji su rezultat ne samo internih
slabosti već i situacije u okruženju i koje je moguće dijelom otkloniti, no u svakom
slučaju potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako ne bi došlo do najtežeg
oblika a to je,
· krizni poremećaj koji traži jaču pomoć vlasničke i upravljačke strukture, često i
intervenciju države kako ne bi došlo do stečaja i likvidacije poduzeća.
41
Kada se govori o poslovnom neuspjehu i uzrocima koji dovode do takvog stanja mora se
ukazati na interne uzroke. Prvu skupinu internih uzroka čine uzroci za koje je odgovoran
menadžment. Najčešći uzroci u ovoj skupini su nejasne i slabo razrađene vizije, ciljevi i
strategije, slabosti u vođenju i upravljanju, nekvalitetno upravljanje rizicima, problemi u
upravljanju ljudskim resursima te odnos prema okruženju. Drugi uzrok poslovnih
poremećaja proizlazi iz odnosa poduzeća prema potrošačima i tržištu. Ovaj uzrok je
direktno vezan na probleme ulaganja u znanje, inovacije i istraživanje te marketing.
Negativni rezultati dovode do slabosti u financijskoj dimenziji koja je treća skupina
uzroka koji ukazuju na poslovni poremećaj. Na poremećaje u financijskoj dimenziji
ukazuju nelikvidnost, prezaduženost, neučinkovit sustav kontrole, neadekvatna procjena
poduzeća, bonitet i mnogi drugi financijski pokazatelji. Naposljetku kao četvrta skupina
uzroka neuspjeha poduzeća proizlazi iz neodgovarajućih operativnih mehanizama i
strukture koja ukazuju na nekonkurentna poduzeća na tržištu, ovdje se mogu svrstati
tehnološki, organizacijski problemi, problemi u informacijskom i komunikacijskom
sustavu i sl. (Vitezić, 2009).
Pod eksterne uzroke možemo svrstati globalna kretanja, institucionalna i zakonodavna
rješenja, kretanja ponude i potražnje na tržištu roba i usluga, klimatske promjene,
ekološke katastrofe i sl. (Vitezić, 2009).
5.2. Modeli predviđanja poslovnih poremećaja
Primarni i osnovni uzrok poslovnih poremećaja, financijskih neuspjeha i općenito
negativnih utjecaja u upravljanju poslovnim subjektom smatraju se neznanje i
nekompetentnost. Korporativno upravljanje je dominantan oblik danas stoga se postavlja
pitanje sposobnosti upravljanja poduzećem te sposobnost predviđanja negativnih utjecaja
na pretpostavku neograničenog nastavka poslovanja. Nakon suočavanja s globalnom
financijskom krizom te nošenja s problemima i posljedicama koje je ona ostavila. Pitanje
nastavka poslovanja te kvalitetno predviđanje negativnih utjecanja na tu pretpostavku
postaje prioritet u revizorskom poslu. Da bi revizor uspješno predvidio poslovne
poremećaje on se služi nizom metoda i modela za prognoziranje pretpostavke vremenski
neograničenog nastavka poslovanja. Danas se uglavnom koriste modeli predviđanja
raspoređeni u tri skupine: statistički modeli, ekspertni sustavi i teorijski modeli.
42
5.2.1. Statistički modeli
Klasični statistički modeli fokusiraju se na analizu pomoću financijskih pokazatelja.
Začetnicima klasičnih statističkih modela smatraju se Beaver, W. H. i Altman E., I. 60-ih
godina prošlog stoljeća. Koristili su pri svom istraživanju jednovarijantnom i
multivarijantnom diskriminantnom analizom (MDA), (Vitezić, 2013).
Tehnika MDA se sastoji u analizi opažanja značajki poduzeća i njihovom razvrstavanju
u nekoliko „a priori“ kategorija temeljenih na tim opažanjima, njihovim značajkama i
međusobnim odnosima. Uz pomoć MDA izvodi se linearna kombinacija tih značajki koje
će se najbolje razlikovati pojedine kategorije. Jednovrijantni modeli ispunjavaju
pojedinačno utjecaj svake varijable, a multivarijantni utjecaj više varijabli (Vitezić, 2009:
52).
Korištenjem MDA dolazi se do jedne veličine koju nazivamo Z-faktor. Taj faktor, broj,
koristi se kako bi poduzeća se razvrstala o ona koja su pred stečajem i ona koja nisu prema
njihovim karakteristikama. Klasični statistički modeli fokusiraju se na analizu pomoću
financijskih pokazatelja (Vitezić, 2013).
Nakon njihovog pionirskog doprinosa istraživanju, modeli predviđanja dobivaju nove
autore koji razvijaju i unaprjeđuju postojeće modele. Ovdje treba istaknuti prije svega
Kralicek, P., Deakin, E., Ohlson, J. A., te Zmijewski, M.
Tablica 2. Prednosti i nedostaci statističkih modela
Model Prednost Nedostaci
Statistički
-Brzi, jeftini, jednostavni,
egzaktni
-Koriste pretežno interne podatke koji su uvijek
dostupni
-Ne zahtijevaju posebnu
stručnost i edukaciju
-Baziraju se na
računovodstvenim podacima koji odražavaju povijesni karakter i mogu
biti podložni raznim manipulacijama
-Ne uzimaju u obzir
kvalitativne pokazatelje
-Fokusirani na simptome
neuspjeha a ne uzorke
Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor
43
Uz jednovarijantne i multivarijantne analize, najčešće se koristi modeli (Zenzerović i
Peruško, 2009; 8):
· Model linearne vjerojatnosti – linearnom kombinacijom nezavisnih varijabli
procjenjuje se vjerojatnost otvaranja stečajnog postupka.
· Logit i probit model – nadopunjuje nedostatke modela linearne vjerojatnosti.
Logit i probit modeli za predviđanje stečaja rezultiraju izračunom vjerojatnosti
pokretanja stečaja u intervalu od 0 do 1. Isto tako odnos između zavisne varijable
i nezavisnih varijabli je nelinearan što je mnogo bliže stvarnosti i čini ove modele
posebno aktualnim u predviđanju stečaja.
Modeli koji su navedeni koriste obračunske kategorije, pokazatelje, koji su navedeni u
financijskim izvještajima i predstavljaju financijski izraz poslovnog uspjeha odnosno
neuspjeha. Najreprezentativniji pokazatelji poslovnog uspjeha poduzeća jesu likvidnost i
solventnost. Pored njih kao važan pokazatelj uzima se zaduženost, tj. prezaduženost kao
pokazatelj poteškoća. Naposljetku efikasnost poslovanja se mjeri i pokazateljima
rentabilnosti i koeficijentima obrtanja. Svi ovi pokazatelji prisutni su nekom obliku kod
svakog autora (Vitezić, 2009).
U nastavku će biti govora o najvažniji modelima i autorima zaslužnim za njihov doprinos
istraživanju vremenske neograničenosti poslovanja
5.2.1.1. William H. Beaver
Istraživanje je proveo 1966. godine, testirao je korisnost financijskih pokazatelja za
predviđanje financijskog neuspjeha. Za Beavera poslovni neuspjeh je nesposobnost
poslovnog subjekta da podmiri dospjele obveze (Beaver, 1966, 71). Testiranje je proveo
na uzorku koji je podijelio na dvije skupine, svaka je skupina imala 79 poduzeća iz
razdoblja od 1954. do 1964. godine. Prvu skupinu sačinjavali su poslovni subjekti koji su
ušli u stečaj dok drugu skupinu su sačinjavaju zdravi poslovni subjekti. Podatke je
prikupio iz baze podataka standardne klasifikacije djelatnosti (SIC kodeks). Prikupljene
informacije bile su za razdoblje od 5 godina prije nastanka financijskog neuspjeha za prvu
skupinu, te za isto razdoblje prikupljeni su podaci za drugu skupinu radi usporedbe
pokazatelja (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009).
44
Za potrebe istraživanja odabrao je trideset financijski pokazatelja grupiranih u šest
skupina. Svaki pokazatelji je podvrgnut klasifikacijskom testu raščlambe iz svake skupine
pokazatelja te su odabrani najbolje prezentirali analizu (Vitezić, 2013):
1. cash-flow/ukupne obveze
2. neto dobit/ukupna imovina
3. ukupne obveze/ukupna imovina
4. radni kapital/ukupne imovina
5. kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze
Model kojim je izvršena analiza je jednovarijantna diskriminantna, te se pokazalo da
tekući pokazatelji imaj prednost ispred pokazatelja stanja (Tearney i Vitezić, 1996).
5.2.1.2. Edward I. Altman
Jedan od najvažnijih i najznačajnijih doprinosa na području istraživanja predviđanja
stečaja donio je Edward I. Altman. Rezultatima svog istraživanja iz 1968. godine objavio
je prvo multivarijantno istraživanje odnosa između financijskih pokazatelja i vjerojatnosti
za stečaj, smatrajući da za razliku od Beawerovog jednovarijantnog modela korištenje
samoj jednog pokazatelje za predviđanje stečaja može dovesti do krive interpretacije,
ukoliko je taj pokazatelji izjednačen s nekim drugim pokazateljem koji pokazuje drukčije
vrijednosti stečaja (Tearney i Vitezić, 1996).
Multivarijantnu diskriminantnu analizu (MDA), obavio je na uzorku od 66 poduzeća iz
razdoblja od 1946. do 1965. godine, podijeljene u dvije grupe. Prva grupa od 33 poduzeća
koja su bila u stečaju i druga grupa koja je obuhvaćala stabilne poslovne subjekte
približno iste veličine kao i prva grupa. Za sva poduzeća izračunato je 22 pokazatelje, od
koji je izabrano pet onih koji najbolje i najpreciznije utvrđuju razliku između poduzeća u
stečaju i onih koji zdravo posluju, te je iz toga proizašla sljedeća diskriminantna funkcija,
tzv. Altmanov Z-score model (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009):
Z = 0,012X1 + 0,014X2 + 0,033X3 + 0,006X4 + 0,999X5,
gdje je:
X1 = kratkotrajna imovina – kratkoročne obveze / ukupna imovina
X2 = zadržani dobitak / ukupna imovina
X3 = bruto dobit / ukupna imovina
45
X4 = tržišna vrijednost dioničarskog kapitala / knjigovodstvena vrijednost ukupnih
obveza
X5 = prihodi od prodaje / ukupna imovina
Z = cjelokupni indeks ( Z-faktor)
Rezultati koji su proizašli iz analize utvrdili su da što je vrijednost Z-score veća da je
manji rizik odlaska u stečaj. Prosječan Z-faktor se je kretao u intervalu os 0,258 za
neuspješna poduzeća do 4,885 za uspješna poduzeća, te je Altman na temelju toga došao
do zaključka (Tearney i Vitezić, 1996) :
· vrijednosti manje od 1,8 predstavljaju kandidate za stečaj
· vrijednosti između 1,8 i 2,99 predstavljaju tzv. „sivu zonu“ koja predstavlja
područje u kojoj se ne može klasificirati poduzeća na uspješna i neuspješna
· vrijednosti veće od 2,99 predstavljaju uspješna poduzeća koja nemaju rizik od
stečaja
Kako Z-score model se ne odnosi na poduzeća čije dionice nisu izlistane na burzi. Altman
je kasnije razvio Z'-score model na kojem napravio dvije korekcije. Prva je prilagodila
model za predviđanje stečaja poslovnih subjekata čije dionice ne kotiraju na burzi, stoga
je prilikom izračunavanja varijable X4 zamijenio tržišnu vrijednost glavnice,
knjigovodstvenom vrijednošću. Prilagođeni su i ponderi te novi model izgleda ovako
(Zenzerović i Peruško, 2009: 12):
Z' = 0,717X1 + 0,847X2 + 3,170X3 + 0,420X4 + 0,998X5,
Korekcijom modela mijenjaju se i njegove kritične vrijednosti, te se sada raspon kreće:
· vrijednosti manje od 1,23 predstavljaju kandidate za stečaj
· vrijednosti između 1,23 i 2,90 predstavljaju „sivu zonu“
· vrijednosti veće od 2,90 predstavljaju zdrave poslovne subjekte
Druga korekcija, nastojala je prilagoditi model da je njime moguće predviđati stečaj
neproizvodnih poslovnih subjekata, s tom namjerom varijabla X5 je isključena jer ona
čini razliku između proizvodnih i neproizvodnih poslovnih subjekata. Nakon izmjena
model izgleda ovako (Zenzerović i Peruško, 2009: 12):
Z'' = 6,56X1 + 3,26X2 + 6,72X3 + 1,05X4
46
Nove kritičke vrijednosti kreću se u rasponu:
· vrijednosti manje od 1,10 predstavljaju neuspješne poslovne subjekte
· vrijednosti između 1,10 i 2,60 predstavljaju „sivu zonu“
· vrijednosti veće od 2,60 predstavljaju uspješne poslovne subjekte
5.2.1.3. Edward. B. Deakin
Edward B. Deakin 1979. godine je objavio rezultate svoje studije, u kojoj je kombinirao
istraživanja Beavera i Altmana. Svoje istraživanje je izvršio na uzorku od 64 poslovna
subjekta, koje je podijelio u 2 skupine. U prvoj grupi bila su 32 poduzeća nad kojima je
pokrenut stečajni postupak, dok je druga grupa sastojala od 32 poduzeća s pozitivnim
financijskim rezultatom, tj. uspješna poduzeća. Podaci za obje skupine prikupljeni su za
razdoblje od 1964. do 1970. godine. Deakin za svoje istraživanje koristio metodu
multivarijantne diskriminantne analize s 14 Beaverovih pokazatelja koji su se pokazali
kao najbolji za ukazivanje prognoze mogućnosti stečaja. Pokazatelji koje je koristio u
istraživanju su sljedeći (Tearney i Vitezić, 1996; Zenzerović i Peruško, 2009):
1. cash-flow / ukupno dugovanje
2. dobit / ukupna imovina
3. ukupno dugovanje / ukupna imovina
4. kratkotrajna imovina / ukupna imovina
5. kratkotrajna imovina – zalihe / ukupna imovina
6. radni kapital / ukupna imovina
7. gotovina / ukupna imovina
8. kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze
9. kratkotrajna imovina – zalihe / kratkoročne obveze
10. gotovina / kratkoročne obveze
11. kratkoročna imovina / prodaja
12. kratkotrajna imovina – zalihe / prodaja
13. radni kapital / prodaja
14. gotovina / prodaja
Istraživanje je proveo na temelju dvije metode, prvom kojom se je služio i Beaver ponovio
je provođenje klasifikacijskog testa raščlambe. Rezultati koje je dobio potvrdili su
zapažanja do kojih je došao i Beaver (Zenzerović i Peruško, 2009).
47
Druga metoda je obuhvaćala istih 14 pokazatelje, ali je provodila multivarijantnu
diskriminantnu analizu koristeći te pokazatelj. Provođenjem ove statističke analize
Deakin je došao do dva zapažanja (Tearney i Vitezić, 1996):
· Eliminiranje varijabli s niskim ponderom u funkciji bitno utječe na povećanje
broja pogrešaka koji utječu na pogrešnu klasifikaciju poslovnih sposobnosti
poduzeća.
· Utvrdio je da se relativan doprinos pokazatelja često mijenja, što znači da su neki
značajniji kada je stečaj blizu dok drugi su značajnija kad stečaj nije istaknut.
Istraživanje ukazuje kako jednostavni model može biti dovoljan u predviđanju neuspjeha,
ali samo ako je neuspjeh moguće zapaziti, model nije pogodan za prognoziranje
neuspjeha u dalekoj budućnosti poslovanja poduzeća.
5.2.1.4. James A. Ohlson
Model iz 1980. godine, kojim je James A. Ohlson statističkom metodom logit, umjesto
dotadašnjom multivrijantnom diskriminantnom analizom, istražio prognoziranje stečaja.
Analizu je izvršio na 2163 proizvodnih poslovnih subjekata u razdoblju od 1970. do 1976.
godine. Slično kao i dotadašnjim modelima, uzorak je podijelio u dvije grupe za koje je
prikupio podatke za razdoblje od 3 godine prije otvaranja stečajnog postupka. Prva grupa
se je sastojala os 105 poduzeća koja su ušla u stečaj, dok se druga grupa sastojala od 2058
financijski zdravih poslovnih subjekata. Na temelju prikupljenih financijskih izvještaja
poslovnih subjekata izračunati su sljedeći pokazatelji (Tearney i Vitezić, 1996;
Zenzerović i Peruško, 2009):
1. log(ukupna imovina) / indeks bruto nacionalnog proizvoda
2. ukupne obveze / ukupna imovina
3. radni kapital / ukupna imovina
4. kratkoročne obveze / kratkotrajna imovina
5. dobit / ukupna imovina
6. gotovina osigurana kroz redovno poslovanje / ukupne obveze
7. gdje je NIt dobit u sadašnjem razdoblju
8. Dummy varijabla 1 ( Dummy varijable se koriste u slučajevima kada se u
funkcijama želi neko obilježje istaknuti prisutno ili odsutno, u slučaju kada se
48
ističe prisutnost nekog obilježja poprima vrijednost 1,dok u suprotnom poprima
vrijednost 0): 1 ako ukupne obveze prelaze ukupnu imovinu inače 0
9. Dummy varijabla 2: 1 ako je dobit negativna u posljednje dvije godine (gubitak),
inače 0
Nakon izračuna pokazatelja provedena je logit statistička analiza koja je kao rezultat dala
tri modela za predviđanje stečaja (Tearney i Vitezić, 1996):
· Model 1 – predviđa stečaj unutar prve godine, te ima preciznost 96,12%
predviđanja stečaja
· Model 2- predviđa stečaj unutar dvije godine, ali samo pod uvjetom da stečajni
postupak nije pokrenut u prvoj godini, preciznost predviđanja stečaja ovog
modela je 95,55%
· Model 3- predviđa stečaj unutar razdoblja od 2 godine, preciznost predviđanja
stečaja iznosi 92,84%
5.2.1.5. M. E. Zmijewski
Ovaj model za predviđanje bankrota razvijen je 1984. godine. Pri izradi korišteni su
pokazatelji za mjerenje uspješnosti poslovanja, zaduženost i likvidnost. Uzorak na
temelju kojeg je razvijen model, sastoji se od podataka za 800 poduzeća koja su imala
uspješno poslovanje te 40 poduzeća čije je poslovanje završilo likvidacijom. Prilikom
izrade modela autor se je služio probit analizom (Vitezić, 2013).
Model glasi:
X = - 4,803 - 3,599X1 + 5,406X2 – 0,100X3,
gdje je:
X1 = neto dobit / ukupna imovina
X2 = ukupni dug / ukupna imovina
X3 = kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze
Kako bi se postigla veća točnost Zmijewski je svaki ponder u jednadžbi korigirao tako
da je pomnožio svaki ponder varijablom vjerojatnosti, tj. probit korekcijom (1,8138). Da
li je poslovnom subjektu prijeti stečaj ili likvidacija odluka se donosi izračunavanjem
status neispunjavanja obveza na sljedeći način (Vitezić, 2013: 7):
49
Z =
Iz čega proizlazi da ako je dobiveni rezultat jednak ili veći od 0,5 poslovni subjekt ima
velike šanse za stečaj ili likvidaciju. Uspješnost prognoziranja Zmijewski probit modela
bila je 90% za prognoziranje uspješnosti poslovanja i 20% uspješnosti prognoziranja
bankrota (Vitezić, 2013: 7).
5.2.1.6. Christine V. Zavgren
Najveći doprinos istraživanja Christine V. Zavgen iz 1985. godine je u odabiru varijabli
predviđanja. Preuzela je varijable iz faktorske analize koju je proveo George E. Pinches,
te ih je reducirala na one koje su prikladne za upravljanje (Tearney i Vitezić, 1996). S tim
je reducirala vjerojatnost multikolinearnosti kao i mjerenja svih aspekata financijskih
aspekata položaja i poslovanja poslovnog subjekta. Sedam pokazatelje koje je Zavgren
preuzela iz Pinches-ova i koristila u svojem istraživanju su (Zenzerović i Peruško, 2009:
16):
1. rentabilnost ulaganja = dobitak / ukupna imovina
2. obrtaj kapitala = prihod od prodaje / neto oprema
3. obrtaj zaliha = zalihe / prihod od prodaje
4. financijska zaduženost = obveze / ukupni kapital
5. obrtaj potraživanja = potraživanja / zalihe
6. kratkoročna likvidnost = imovina – zalihe / kratkoročne obveze
7. stanje gotovine = gotovina / ukupna imovina
Za potrebe istraživanja korišten je uzorak od 45 proizvodnih poduzeća nad kojima je
pokrenut stečajni postupak te isto toliko financijski zdravih poslovnih subjekata. Analiza
je izvršena za razdoblje od 1972. do 1978. godine. Logit metoda pokazala kao
najprihvatljivija jer osim jednostavnog razvrstavanja na uspješna i neuspješna poduzeća
omogućava procjenu vjerojatnosti stečaja (Tearney i Vitezić, 1996).
Rezultati analize su utvrdili da je vjerojatnost od stečaja značajno različita između
pojedinih grupa poduzeća u razdoblju od pet godina prije stečaja, te da postoje značajne
razlike u vrijednostima pokazatelja u tim godinama. Pokazatelji zaduženosti je značajan
svih pet godina, dok su koeficijent obrtaja zaliha i kapital više značajni kako se broj
godina prije stečaja povećava (Tearney i Vitezić, 1996).
50
5.2.1.7. Peter Kralicek
Peter Kralicek, jedan od najpoznatijih neameričkih istraživača svoj doprinos modelima
predviđanja stečaja pridonio je Quicktest modelom. Za razliku od Altmanovog modela,
Kralicek podjednako se oslanja na statističke i dinamičke pokazatelje. U svojoj verziji
multivarijantne diskriminante analize koristio se podacima iz financijskih izvještaja
njemačkih, austrijskih i švicarskih poslovnih subjekata. Svrha modela je procjenjivanje
financijske uspješnosti, tj. rentabilnosti imovine, likvidnosti i stabilnosti poslovanja
promatranog poslovnog subjekta. Veličine ovog modela su postavljene u odnos na
sljedeći način (Zenzerović i Peruško, 2009; Vitezić 2013):
DF = 1,5X1 + 0,08X2 + 10X3 + 5X4 +0,3X5 + 0,1X6
gdje je:
DF - vrijednost diskriminantne funkcije
X1 - čisti novčani tok / ukupne obveze
X2 - ukupna imovina / ukupne obveze
X3 - dobit prije kamata i poreza / ukupna imovina
X4 - dobit prije kamata i poreza / ukupni prihodi
X5 - zalihe / ukupni prihodi
X6 - poslovni prihodi / ukupna imovina
Vrijednosti funkcije DF prema Karlicku može poprimiti pozitivne i negativne vrijednosti,
pri čemu negativne vrijednosti ukazuju na insolventnost, a pozitivne na solventnost
promatranog poslovnog subjekta. Kritičke vrijednost DF funkcije kreću se u intervala :
veće vrijednosti od 3 ukazuju na izvrsnost te financijsku stabilnost, manje vrijednosti od
početak insolventnosti dok vrijednosti manje od -0,1 ukazuju na izrazitu insolventnost
(Vitezić, 2013).
5.2.2. Ekspertni sustavi
Sustavi koji za rješavanje zadanog problema koriste složene i sofisticirane matematičke i
statističke modele u području umjetne inteligencije. Razvijeni su za iste svrhe kao i
statistički modeli ali pri rješavanju zadatka koriste se složenim kompjuterskim software-
ima s naglaskom da pri novim i promjenjivim uvjetima rada uče i prilagođavaju se novim
iskustvima (Vitezić, 2013).
51
Tablica 3. Prednosti i nedostaci ekspertnih modela
Model Prednost Nedostaci
Ekspertni
-Dopuštaju kvalitativne varijable
-Adaptivni tj. nemaju
fiksnu strukturu već se sukladno ulaznim
informacijama
-Imaju sposobnost
„učenja“ i modeliranja izuzetno kompleksnih
odnosa
-Postignuta preciznost je
na razini statističkih modela
-Zahtijevaju programiranje
i ovisni su o kompjuterskoj
tehnologiji
-Iziskuju visoke troškove, izuzetno znanje i stoga
neisplativi kod
jednostavnijih odnosa
među varijablama
-Osjetljivi u pogledu
nepotpunih i netočnih podataka
-Usmjereni sna simptome
neuspjeha
Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor
Kada se govori o ekspertnim sustavima najčešće koristimo ove modele (Zenzerović i
Peruško, 2009; Vitezić 2013):
· Neuronska mreža - je oblik nelinearne optimizacije, simulira neuronsku mrežu tj.
procese rada mozga. Neuronske mreže sastavljene su od niza čvorišta
raspoređenih po razinama. Na najnižoj razini svako čvorište predstavlja jednu
ulaznu varijablu koja može obuhvaćati financijsko ili neko drugo obilježje
poslovnog subjekta. Između najniže, srednje i najviše razine postoje određene
veze. Slično kao i kod statističkih modela, jakost veza između ulaznih i izlaznih
varijabli, odnosno između različitih razina utvrđena je putem pondera. Srednja
razina sastavljena je od neurona koji predstavljaju aktivacijske funkcije u okviru
kojih se ulazne varijable transformiraju korištenjem zadane funkcije. Treća,
najviša razina predstavlja izlaznu varijablu koju čini ponderirani zbroj neurona i
koja zapravo prikazuje vjerojatnost nastupa uvjeta za pokretanje stečajnog
postupka. Može se uočiti da statistički modeli o kojima je bilo ranije rijeci
predstavljaju zapravo posebne oblike neuronskih mreža.
52
· Genetski algoritam – kao ideja uzeta je Darwinova teorija evolucije bazirana na
genetskom nasljeđu. Model funkcionira na principu da iz velikog broja solucija
pronađe optimalno rješenje na principu stohastičke istraživačke tehnike.
5.2.3. Teorijski modeli
Teorijski modeli određuju uzroke neuspjeha poduzeća, što je glavna razlika u odnosu na
statističke i ekspertne modele. Polazna teorija ovog modela je mogućnost predviđanja
poremećaja pozicije bilančnih neravnoteža ako se uoče promjene u strukturi imovine i
obveza. Poslovni subjekt više ne može održavati ravnotežu te nastavlja poslovati bez
obzira na vjerojatnost dodatnog gubitka, dok ne dođe do bankrota (Vitezić, 2013).
Tablica 4. Prednosti i nedostaci teorijskih modela
Model Prednost Nedostaci
Teorijski
-Pored kvantitativnih
bazirani su i na
kvalitativnim podacima
-Ulaze u uzroke neuspjeha
-Za potvrdu teorijskih
postavki koriste statističke tehnike
-Uglavnom koriste
informacije koje mogu
zadovoljiti teorijske
postavke
Izvor: Prilagođeno prema Vitezić N. (2009): Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik referatov XXIV. Posvetovanja računovodij, finančnikov in revizorjev Maribor, Maribor
53
6. ISTRAŽIVANJE NASTAVKA POSLOVANJA U REVIZIJI FINANCISKIH
IZVJEŠTAJA
Procjena nastavka poslovanja razvila se s razvojem globalnog tržišta kako bi se što prije
predvidjeli rizici koji prijete poslovnim subjektima i adekvatno suočili s njima. Cilj ovog
istraživanja je korištenjem deskriptivne statističke analize vidjeti je li moguće napraviti
vjerodostojnu analizu procjene vremenske neograničenosti nastavka poslovanja.
Za istraživanje procjene vremenske neograničenosti poslovanja poslovnih subjekata u
Republici Hrvatskoj korišteni su službeni podaci redovnog tržišta Zagrebačke burze i
podaci koje prikuplja FINA temeljem financijskih izvještaja. Ovo istraživanje obuhvaća
uzorak od 378 poslovnih subjekata, a podaci u uzorku odnose se na vremensko razdoblje
od tri godine, što uključuje 2010., 2011. i 2012. godinu. Broj poslovnih subjekata po
godinama prikazan u Tablici 5.
Tablica 5. Broj poslovnih subjekata po godina
Godina Broj subjekata
2010 132
2011 123
2012 123
∑ 378
Prikupljani podaci za potrebe istraživanja obuhvaćaju odabrane financijske podatke,
podatke o veličini poslovnog subjekta, ime revizorske tvrtke, vrstu revizijskog mišljenja
i revizorsku procjenu sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja. U
analizirane financijske podatke ubrajaju se kratkotrajna imovina, ukupna imovina, zalihe,
kratkoročne obveze, ukupne obveze i neto dobit. Veličina poslovnog subjekta je sukladna
podjeli FINA-e na velike, srednje i male poslovne subjekte. Izvršitelji revizije grupirani
su u dvije skupine, prva skupina su poslovni subjekti koje su revidirali pripadnici
revizorske „velike četvorke“ (Deloitte, E&Y – Ernst & Young, KPMG, PWC) i druga
skupina oni koji su reviziju obavili putem usluge ostali ovlaštenih revizora ili društva.
Revizorska mišljenja sukladno Međunarodnom revizorskom standardu (MRevS 700 i
MRevS 705) određena su ocjenama pozitivno, pozitivno s isticanjem pitanja, mišljenje s
rezervom, suzdržano od mišljenja ili negativno. Procjena vremenske neograničenosti
54
nastavka poslovanja za ovo istraživanje prikazana je pozitivnom (oznaka 0) ili
negativnom ocjenom (oznaka 1), tj. da li je subjekt sposoban poslovati s pretpostavkom
vremenske neograničenosti ili ne.
Tablica 6. Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta
Godina Veliki Srednji Mali Sveukupno
2010 77 42 13 132
2011 74 40 9 123
2012 74 39 10 123
∑ 225 121 32 378
Grafikon 1. Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta
U Republici Hrvatskoj djeluje veliki broj domaćih revizorskih tvrtki, uz domaće tvrtke
djeluju i četiri najveće svjetske revizorske tvrtke nazvane „Big 4“ ili „velika četvorka“.
60%
33%
7%
2011
33
60%
32%
8%
SVEUKUPNO
Veliki
subjektSrednji
subjektMali
subjekt
60%
32%
8%
2012
58%32%
10%
2010
55
U istraživanom uzorku hrvatske revizorske tvrtke su obavljale približno 75% usluga
revizije dok je ostalih 25% revizorskih usluga povjereno „velikoj četvorci“.
Tablica 7. Distribucija revizorskih tvrtki u uzorku
Godina BiGN 1 BiGN 0
2010 37 95
2011 33 90
2012 30 93
∑ 100 278
BiGN 1 – usluge revizije „velike četvorke“, BiGN 0 –usluge revizije ostalih revizorskih društava
Od ukupnog broja poduzeća u uzorku za njih 74% su reviziju financijskih izvještaja
obavile srednje i manje revizijske tvrtke registrirane u Hrvatskoj dok je 26% uglavnom
velikih poduzeća reviziju povjerilo nekoj od «velikih četiri».
Grafikon 2. Struktura revizijskih tvrtki u uzorku
BiGN 1
BiGN 0
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
2010 2011 2012 ∑
28.03% 26.83%24.39% 26.46%
71.97% 73.17%75.61% 73.54%
BiGN 1 BiGN 0
56
Tablica 8. Distribucija oblika mišljenja u uzorku
Godina MR 0 MR 1 MR 2 MR 3 MR 4
2010 88 29 14 1 0
2011 89 14 19 1 0
2012 74 22 26 0 1
∑ 251 65 59 2 1
MR 0 – pozitivno mišljenje, MR 1 – pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja, MR 2 – mišljenje s
rezervom, MR 3 – suzdržanost od mišljenja, MR 4 – negativno mišljenje
Grafikon 3. Vrste revizorskog mišljenja u uzorku
Uočava se da je u svim promatranim godinama najveći broj tj. preko 60% izdanih
pozitivnih mišljenja, te ako se pridodaju pozitivna mišljenja s istaknutim pitanjem onda
ih je oko 84%. Ostalih 16% se odnosi na mišljenje s rezervom, a suzdržanih i negativnih
66
.67
%
21
.97
%
10
.61
%
0.7
6%
0%
72
.36
%
11
.38
%
15
.45
%
0.8
1%
0%
60
.16
%
17
.89
% 21
.14
%
0% 0
.81
%
66
.40
%
17
.20
%
15
.61
%
0.5
3%
0.2
6%
M R 0 M R 1 M R 2 M R 3 M R 4
2010 2011 2012 ∑
57
mišljenja je ispod 1%. Negativna mišljenja su vrlo rijetka i u promatranom uzorku samo
je jedno u 2012. godini.
Vrste revizorskog mišljenja (Odluka o objavljivanju međunarodnih računovodstvenih
standarda, NN 28/07, MRevS 570, točke 30-38):
· Pozitivno mišljenje revizor izdaje kada tijekom revizije financijskih izvještaja
nije se suočio sa značajnim propustima, kada su sastavljeni u skladu s
računovodstvenim načelima i zakonima te rezultate poslovanja prikazuju istinito
i fer.
· Pozitivno mišljenje s isticanjem pitanja vremenske neograničenosti poslovanja
– kada je menadžment sastavio financijsko izvješće na odgovarajući način i
objavio točku u kojoj navodi isticanje pitanja sumnje u neizvjesnost nastavka
poslovanja. U tom slučaju revizor će izraziti pozitivno mišljenje, ali će
modificirati revizorsko izvješće u kojem će istaknuti postojanje značajne sumnje
u sposobnost poslovnog subjekta za nastavak s pretpostavkom vremenski
neograničenog poslovanja, te će u njemu naglasiti sve okolnosti i događaje koji
utječu na takvo mišljenje.
· Mišljenje s rezervom – revizor će izraziti ovo mišljenje u jednom od dva slučaja.
Prvo, kada menadžment nije objavio u financijskom izvješću bilješku o postojanju
značajne sumnje u nastavak poslovanja gdje ta sumnja ne utječe na realnost i
objektivnost financijskog izvještaja. Drugo, kad menadžment nije obavio
procjenu pretpostavke nastavka poslovanja, te to odbija učinit nakon zahtjeva
revizora iz čega revizor ne može prikupiti dokaze u vezi procjene pretpostavke
vremenski neograničenog poslovanja.
· Negativno mišljenje – u slučaju kada menadžment u objavljenim financijskim
izvještajima nije naveo bilješku o postojanju neizvjesnosti o nastavku poslovanja
gdje ta neizvjesnost značajno utječe na realnost i objektivnost tog financijskog
izvješća. Ako u razdoblju dvanaest mjeseci od datuma objavljivanja financijskog
izvještaja koji je sastavljen na temelju pretpostavke vremenske neograničenosti
nastavka poslovanja, revizor procjeni da poslovni subjekt neće bit sposoban
nastaviti poslovanje izrazit će negativno mišljenje
58
Kako je sposobnost nastavka vremenski neograničenog poslovanja temeljni cilj koji
svako poduzeće želi postići tako je revizorova procjena od ključne važnosti. Vlasnici,
investitori i dioničari zainteresirani su za informacije koje im daju uvid poslovanje
subjekta čiji su upravljački dio, da bi mogli donositi pravovaljane poslovne odluke
potrebni su im točni podaci a do njih dolaze korištenjem usluga revizorskih tvrtki. Iz toga
se može zaključiti kako je revizorovo mišljenje o nastavku poslovanja ključni instrument
za donošenje poslovnih odluka koje će definirati poslovni subjekt u budućnosti.
Tablica 9. Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja
GC 0 – poduzeća bez sumnje u sposobnost vremenski neograničenog poslovanja
GC 1 – poduzeća s izraženom sumnjom u nastavak vremenski neograničenog poslovanja
U uzorku vremenska neograničenost poslovanja je upitna kod 50 poslovnih subjekata ili 13% od svih revidiranih poduzeća u godinama koje su uključene u istraživanje.
Grafikon 4. Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske neograničenosti nastavka poslovanja
Godina GC O GC 1
2010 118 14
2011 110 13
2012 100 23
∑ 328 50
0.00%
10.00%
20.00%
30.00%
40.00%
50.00%
60.00%
70.00%
80.00%
90.00%
2010 2011 2012 ∑
Chart Title
GC O GC 1
59
U uzorak su uključene sve djelatnosti sukladno Zakonu o nacionalnoj klasifikaciji
djelatnosti (Odluka o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, NN 2007), tako su subjekti
podijeljeni u dvije skupine po djelatnosti kojom se bave, u prvoj skupini su poslovni
subjekti koji se bave:
1. Poljoprivreda, šumarstvo ribarstvo
2. Rudarstvo i vađenje
3. Prerađivačka industrija
4. Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija
5. Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti
sanacije okoliša
6. Trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikala
7. Prijevoz i skladištenje
8. Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane
9. Informacije i komunikacija
10. Poslovanje nekretninama
11. Stručne znanstvene i tehničke djelatnosti
12. Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti
13. Umjetnost, zabava i rekreacija
U drugu skupini su poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima:
· Novčana posredovanja, djelatnosti holding-društava, fondacijska društva,
djelatnosti osiguranja, reosiguranja, mirovinski fondovi, obvezno socijalno
osiguranje
Ova podjela na dvije skupine napravljena je radi specifičnosti poslovanja subjekata koji
se bave financijskim djelatnostima te načinom izvještavanja koji se razlikuje u od ostali
djelatnosti. Statistički podaci se razlikuju između skupina tako da je analize napravljena
za uzorak sumarno, za subjekte koji se bave financijskim djelatnostima posebno te
posebno za subjekte koji se bave ostalim djelatnostima, rezultati za sve tri skupine nalaze
se u sljedećem poglavlju.
60
7. REZULTATI ISTRAŽIVANJA O POVEZANOSTI NASTAVKA POSLOVANJA I POSLOVNE USPJEŠNOSTI SUBJEKTA
Cilj ovog istraživanja je ispitivanje povezanosti uspješnosti poslovanja i iskazanog
revizorskog mišljenja u kojem se naglašava sumnja u nastavak poslovanja. Dakle, da li
su poduzeća kod kojih je naglašena sumnja u nastavak poslovanja i manje uspješna. To
se promatralo kroz odabrana tri ključna pokazatelja koja se inače i najčešće naglašavaju
u okviru procjene financijskog neuspjeha temeljem financijskih podataka.
Ekonomski pokazatelji koji su korišteni u istraživanju vremenske neograničenosti
poslovanja :
Ø QR – koeficijent ubrzane likvidnosti (eng. quick ratio). Svojstvo
likvidnosti je da se imovina poduzeća pretvori u gotovinu radi pokrivanja
kratkoročnih obveza i tekućih aktivnosti. Koeficijent tekuće likvidnosti je
sposobnost poduzeća da najlikvidnijim sredstvima imovine pokrije
kratkoročne obveze, to je najbrži oblik likvidnosti poslovnog subjekta, ali
da pritom ne mora prodati zalihe. Što je vrijednost koeficijenta veća to je
sposobnost likvidnosti bolja, za poslovne subjekte koji imaju vrijednost
koeficijenta manju od 1.5 smatra se da bi u doglednoj budućnosti mogla
ostati bez sredstava za podmirenje kratkoročnih obveza. Poslovni subjekti
kojima koeficijent padne ispod 0.9 posjeduju rizik da postanu nelikvidni u
roku godine dana (Šarlija, 2009:
http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;
http://www.investopedia.com/terms/q/quickratio.asp ).
Koeficijent ubrzane likvidnosti se izračunava sljedećom formulom:
QR =
Ø Lev – stupanj zaduženosti (eng. leverage ratio), generalno pokazatelji
zaduženosti ukazuju na strukturu kapitala poslovnog subjekta ta kako on
financira svoju imovinu. Stupanj zaduženosti ukazuje do koje mjere se
poslovni subjekt zadužuje novim sredstvima kako bi financirao svoje
poslovanje. Što se više zadužuje povećava se financijski rizik to jest da
neće moći isplatiti svoje obveze prema kreditorima i investitorima.
61
Poslovni subjekti koji imaju visok stupanj zaduženosti gube svoju
financijsku fleksibilnost i postaju nepoželjni za nove investitore što na
kraju dovodi do bankrota tj. prekida poslovanja poduzeća. Kako bi
poduzeće zadržalo svoju financijsku fleksibilnost stupanj zaduženosti bi
trebalo zadržavati ispod 50% (Šarlija, 2009:
http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;
http://www.investopedia.com/terms/l/leverageratio.asp).
Formula za izračunavanje stupnja zaduženosti je:
Lev =
Ø ROA – povrat na imovinu (eng. return on assets) je indikator uspješnosti
imovine u stvaranju dobiti. Poduzeća koja su u proizvodnji kapitalno
intenzivnija (npr. autoindustrija) imaju veću intenzivnost imovine od onih
koji su manje kapitalno intenzivni (npr. agencije za oglašavanje). Što je
viši stupanj intenzivnosti imovine to je niža dobit po novčanoj jedinici
uloženoj u proizvodnju. Iz tog proizlazi opće pravilo koje kaže da ako je
vrijednost povrata na imovinu manja od 0,05 to je visok stupanj
intenzivnosti imovine, a ako je veća od 0,2 nizak je stupanj intenzivnosti
imovine (Šarlija, 2009:
http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf;
http://www.investopedia.com/terms/r/returnonassets.asp). Pri izračunu
povrata na imovinu uzimano je stanje imovine iako bi prosjek bio točniji.
Povrat na imovinu izračunava se pomoću sljedeće formule:
ROA =
Analizom uzorka sumarno tj. svih poduzeća u uzorku, gore navedenih pokazatelja
dobiveno je da aritmetička sredina za koeficijent ubrzane likvidnosti iznosi 1.18,
standardna devijacija 1.56. Za stupanj zaduženosti aritmetička sredina iznosi 0.50 te
standardna devijacija 0.36. Povrat na imovinu ima aritmetičku sredinu -0.03 i standardnu
devijaciju 0.12. Ostali statistički podaci prikazani su u Tablici 10, te se ukazuje da mod
nije bilo moguće izračunati u uzorku zbog limita veličine uzorka.
62
Tablica 10. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.18 0.77 0.98 1.56 2.43 0.01 12.79
Lev 0.50 0.44 0.47 0.36 0.13 0.00 3.26
ROA -0.03 0.00 -0.01 0.12 0.02 -1.22 0.97
Kako su u istraživanju korišteni financijski pokazatelji svih poslovnih subjekata koji
kotiraju na redovnom tržištu Zagrebačke burze, financijske institucije (banke,
osiguravajuća društva, investicijske fondacije) i ostali poslovni subjekti. Zbog različitosti
njihovih djelovanja u nastavku će biti prikazani za obje skupine djelatnosti posebno.
Analizom svih poslovnih subjekata osim onih koji se bave financijskim djelatnostima
dobiveni su sljedeći rezultati. Za koeficijent ubrzane likvidnosti aritmetička sredina
iznosi 1.05 i standardna devijacija 1.28. Aritmetička sredina stupnja zaduženosti iznosi
0.48 a standardna devijacija 0.35. Povrat na imovinu ima aritmetičku sredinu -0.02 te
standardnu devijaciju 0.11. U izračunu pokazatelja uzeti su i podaci o odnosu gubitka i
prosječno angažirane imovine poduzeća, a ne samo onih koji su rentabilni tj. imaju
iskazanu dobit ili povrat u odnosu na angažiranu imovinu.
Tablica 11. Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata nefinancijskih
djelatnosti
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.05 0.66 0.85 1.28 1.65 0.01 9.56
Lev 0.48 0.42 0.45 0.35 0.12 0.02 3.26
ROA -0.02 0.00 -0.01 0.11 0.01 -0.52 0.97
Za poslovne subjekte koji se bave financijskim djelatnostima analizom su utvrđeni
sljedeći podaci. Aritmetička sredina za koeficijent ubrzane likvidnosti iznosi 1.86, a
standardna devijacija 2.47, za stupanj zaduženosti aritmetička sredina iznosi 0.60 i
standardna devijacija 0.39. Za financijski pokazatelj povrata na imovinu aritmetička
sredina iznosi -0.05 i standardna devijacija 0.17. Tablicom 12 prikazani su svi statistički
podaci korišteni za ovu skupinu poslovnih subjekata.
63
Tablica 12. Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata financijskih djelatnosti
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.86 0.92 1.39 2.47 6.10 0.02 12.79
Lev 0.60 0.86 0.73 0.39 0.15 0.00 0.96
ROA -0.05 0.00 -0.03 0.17 0.03 -1.22 0.05
Podaci o likvidnosti zaduženosti i financijskom rezultatu ( dobiti ili gubitku) u odnosu na
imovinu su bolji kod financijskih djelatnosti nego kod ostalih nefinancijskih djelatnosti.
7.1. Rezultati poslovanja poduzeća s procijenjenim upitnim nastavkom poslovanja
Kako je cilj ovog istraživanja rano otkrivanje financijskih pokazatelja koji ukazuju na
sumnju u sposobnost vremenski neograničenog poslovanja poslovnog subjekta tako su u
daljnjem dijelu uspoređeni financijski pokazatelji poslovnih subjekata za koje je revizor
u svom mišljenju utvrdio da nemaju tu sposobnost i subjekata koji imaju sposobnost
vremenski neograničenog poslovanja.
Za cijeli uzorak ustanovljeno je da 50 poslovnih subjekata ima izraženu sumnju u
vremenski neograničeni nastavka poslovanja od čega se tri poslovna subjekta bave
financijskim djelatnostima, a 47 ostalim oblicima djelatnosti. Najčešći uzroci izražavanja
sumnje su:
· problemi likvidnosti poslovnog subjekta,
· preneseni gubitci iz prošlih razdoblja,
· neriješeni imovinsko pravni odnosi,
· trenutni sudski postupci,
· blokirani žiro račun,
· kratkoročne obveze veće od imovine,
· prezaduženost, te
· kod poslovnih subjekata financijskih djelatnosti najčešći problem koji ukazuje na
nesposobnost je kada jamstveni kapital je veći od propisanog.
Analizom poslovnih subjekata s izraženom sumnjom u nastavak poslovanja dobiveni su
sljedeći rezultati za ekonomske pokazatelje:
64
Tablica 13. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s upitnim
nastavkom poslovanja
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 0.47 0.27 0.37 1.00 0.99 0.01 7.08
Lev 0.64 0.54 0.59 0.51 0.26 0.02 2.93
ROA -0.11 -0.07 -0.09 0.13 0.02 -0.52 0.02
Uočava se da su poduzeća koja imaju problem s nastavkom poslovanja nelikvidna, tj.
svega je 37% kratkoročnih obaveza pokriveno novcem i potraživanjima, te prezadužena
jer obaveze čine skoro 60% u odnosu na imovinu. Također su nerentabilna jer na svakih
100 kuna angažirane imovine ostvaruju 9 kuna gubitka.
Subjekti koji se bave nefinancijskim djelatnostima ( njih 47), a procijenjena im je sumnja
u sposobnost nastavka poslovanja, imaju utjecaj na cijeli uzorak pa im se vrijednosti
pojedinih pokazatelja ne razlikuju značajnije.
Tablica 14. Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom poslovanja
poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim djelatnostima
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 0.45 0.26 0.35 1.02 1.05 0.01 7.08
Lev 0.64 0.54 0.59 0.53 0.28 0.02 2.93
ROA -0.11 -0.07 -0.09 0.13 0.02 -0.52 0.02
Analiza financijskih pokazatelja poslovnih subjekata s procijenjenom sumnjom u
nastavak poslovanja (njih 3) koji se bave financijskim djelatnostima je nešto bolja zbog
posebnosti njihove djelatnosti.
65
Tablica 15. Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom poslovanja
poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 0.78 0.70 0.74 0.18 0.03 0.65 0.99
Lev 0.76 0.86 0.81 0.26 0.07 0.46 0.95
ROA -0.13 -0.14 -0.13 0.07 0.00 -0.19 -0.05
Kod poduzeća koja se bave financijskim djelatnostima a imaju problem s nastavkom
poslovanja uočava se da je oko 74% kratkoročnih obveza pokriveno novcem i
potraživanjima, dok je zaduženost izraženija nego kod nefinancijskih djelatnosti i obveze
su približno 81% u odnosu na imovinu. Nerentabilna su jer za svakih 100 kuna angažirane
imovine ostvaruju 13 kuna gubitka.
Zbog mogućnosti uspoređivanja financijskih pokazatelja poduzeća s procijenjenom
sumnjom u nastavak poslovanja analizirani su i statistički podaci poslovnih subjekata s
pozitivnom procjenom nastavka poslovanja. Analizirano je 328 poslovnih subjekata od
čega 271 poslovnih subjekata koji se bave svim djelatnostima osim financijskih te 57
poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima.
Analizom poslovnih subjekata s pozitivnom procjenom vremenski neograničenog
poslovanja dobiveni su sljedeći rezultati.
Tablica 16. Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s pozitivnim nastavkom poslovanja
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.29 0.85 1.07 1.60 2.56 0.01 12.79
Lev 0.48 0.43 0.45 0.33 0.11 0.00 3.26
ROA -0.02 0.00 -0.01 0.12 0.01 -1.22 0.97
Za poduzeća kod koji nije izražena sumnja u nastavak poslovanja u odnosu na ona kod
kojih je sumnja izražena likvidnija su i manje zadužena. Vrijednost koeficijenta ubrzane
likvidnosti je manja od preporučenih 1,5 što ukazuje da u doglednoj budućnosti poslovni
subjekti neće moći podmiriti kratkoročne obveze, koeficijent zaduženosti ne prelazi 50%
66
što ukazuje da poduzeća imaju određenu financijsku fleksibilnost. Povrat na imovinu
ukazuje na nerentabilnost jer za svakih 100 kuna angažirane imovine ostvaruje 1 kunu
gubitka.
Analiza poslovnih subjekata koji se ne bave financijskim djelatnostima (najzastupljenije
djelatnosti u istraživanom uzorku su turističke u vidu hotela i apartmana, prerađivačke i
prehrambene industrije te poslovni subjekti koji se bave prijevoznim uslugama) s
pozitivnom procjenom nastavka poslovanja ima nešto lošije rezultate u odnosu na cijelu
populaciju, a što se vidi iz sljedeće tablice:
Tablica 17. Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim djelatnostima
Aritmetička
sredina Medijan
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.16 0.81 0.98 1.30 1.68 0.01 9.56
Lev 0.45 0.42 0.44 0.31 0.09 0.03 3.26
ROA -0.01 0.00 0.00 0.10 0.01 -0.47 0.97
Za poslovne subjekte koji se bave nefinancijskim djelatnostima i nemaju izraženu sumnju
u nastavak poslovanja koeficijent ubrzane likvidnosti je malo više od rubne vrijednosti
0,9 za koju se smatra da će poduzeća s tom vrijednošću prestati poslovati unutar godine
dana. Koeficijent zaduženosti ukazuje na određen stupanj financijske fleksibilnosti jer je
ispod 50%, a povrat na imovinu ukazuje da su poduzeća sumarno gledano na rubu
rentabilnosti i nerentabilnosti tj. za svakih 100 kuna angažirane imovine poduzeće ne
ostvaruje dobit niti gubitak.
Poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima (njih 57) te imaju izraženo
pozitivno revizorsko mišljenje po pitanju vremenski neograničenog poslovanja imaju
sljedeće rezultate analize ekonomskih pokazatelja. Subjekti koji se bave financijskim
djelatnostima u istraživanom uzorku su banke, osiguravajuća društva te investicijske
fondacije.
67
Tablica 18. Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave financijskim djelatnostima
Aritmetička
sredina Med
Prosjek
srednjih
vrijednosti
Standardna
devijacija Varijanca Minimum Maksimum
QR 1.92 0.93 1.42 2.52 6.36 0.02 12.79
Lev 0.59 0.86 0.72 0.40 0.16 0.00 0.96
ROA -0.05 0.00 -0.02 0.17 0.03 -1.22 0.05
Poslovni subjekti koji se bave financijskim djelatnostima a nemaju sumnju u nastavak
poslovanja imaju vrijednost koeficijenta ubrzane likvidnosti 1.42 koja je nešto manje od
granične vrijednosti 1,5 koja ukazuje na poslovne subjekte sposobne za izvršavanje
kratkoročnih obveza. Koeficijent zaduženosti je iznad 50% ali pošto su to financijske
djelatnosti takve vrijednosti se smatraju uobičajenima. Povrat na imovinu ukazuje na
nerentabilnost to jest da je niža dobit po uloženoj novčanoj jedinici.
7.2. Zaključak istraživanja nastavka poslovanja
U uvodnom dijelu ove analize navedene su opće prihvaćene vrijednosti korištenih
ekonomskih pokazatelja koje ukazuju na prisustvo rizika prekida poslovanja poslovnog
subjekta. Tako su vrijednosti kod koeficijenta ubrzane likvidnosti ispod 0,9 indikator da
poduzeće neće moći poslovati jer ne pokriva kratkoročne obveze. Za vrijednosti stupnja
zaduženosti veće od 0,5 ukazuje da poslovni subjekt više nije financijski fleksibilan te što
je vrijednost veća to je subjekt bliže bankrotu. Vrijednost povrata na imovinu ukazuje na
stupanj intenziteta korištenja ili angažiranja imovine i to manji od 0,05 kad je visok
stupanj intenzivnosti, a veća vrijednost od 0,2 nizak stupanj intenzivnosti imovine (vidi
objašnjenje str. 62).
Prva skupina poslovnih subjekata u kojoj su oni kojima je revizor izrazio svojim
mišljenjem sumnju u nastavak poslovanja imaju sljedeći prosjek srednjih vrijednosti
ekonomskih pokazatelja:
68
Tablica 19. Prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća s izraženom
sumnjom u nastavak poslovanja
Ekonomski
pokazatelji Sumarno
Financijske
djelatnosti
Ostale
djelatnosti
Koeficijent ubrzane
likvidnosti 0.37 0.74 0.35
Stupanj
zaduženosti 0.59 0.81 0.59
Povrat na
imovinu -0.09 -0.13 -0.09
Rezultatima prosječnih srednjih vrijednosti iz Tablice 19. dolazi se do zaključka da su
vrijednosti svih promatranih ekonomskih pokazatelja u promatranim skupinama niži od
preporučenih vrijednosti za svaki pojedini pokazatelji iz čega zaključujemo da promatrani
subjekti opravdano su ocjenjeni s sumnjom u pretpostavku vremenski neograničenog
poslovanja. Može se potvrditi da su opće prihvaćene vrijednosti kod ocjenjivanja rizika
prestanka poslovanja prihvatljive ta da se mogu koristiti kao indikator u jednostavnoj
procjeni sposobnosti poslovnog subjekta za nastavak poslovanja.
Druga skupina poslovnih subjekata u analizi predstavlja ona poduzeća koja u
financijskim izvještajima nemaju izraženu sumnju u nastavak poslovanja, te su
korištena za uspoređivanje statističkih rezultata prve skupine koja ima izraženu sumnju u
nastavak poslovanja.. Njihova prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja je
prikazana Tablicom 20.
69
Tablica 20. Prosječna srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća bez izražene
sumnje u nastavak poslovanja
Ekonomski
pokazatelji Sumarno
Financijske
djelatnosti
Ostale
djelatnosti
Koeficijent ubrzane
likvidnosti 1.07 1.42 0.98
Stupanj
zaduženosti 0.45 0.72 0.44
Povrat na
imovinu -0.01 -0.02 0.00
Rezultati ukazuju da su vrijednosti ekonomskih pokazatelja iznad minimalnih
preporučenih općeprihvaćenih vrijednosti kod dva pokazatelja- likvidnosti i zaduženosti.
No, i u ovoj skupini većina poduzeća posluje nerentabilno jer poduzeća iskazuju 1kn
gubitka u odnosu na 100 kn angažirane imovine. Poslovni subjekti koji se bave
financijskim djelatnostima imaju veću vrijednost stupnja zaduženosti od preporučene ali
to je opravdano posebnošću njihove djelatnosti u odnosu na ostale skupine djelatnosti.
Temeljem dobivenih vrijednosti može se zaključiti da promatrana skupina je opravdana
rezultatima. Poduzeća sa sumnjom u sposobnost nastavka poslovanja imaju prema
odabrana tri pokazatelja niže vrijednosti od preporučenih u skladu s općeprihvaćenim
vrijednostima procjene rizika nastavka poslovanja, te je opravdano revizijsko mišljenje.
Usporedni rezultati Tablice 19. i Tablice 20. potvrđuju da su poduzeća s izraženom
sumnjom u nastavak poslovanja i manje uspješna od poduzeća bez izražene sumnje u
nastavak poslovanja.
70
8. ZAKLJUČAK
Revizija je postupak ispitivanja, provjere i ocjene financijskih izvještaja, poslovnih knjiga
i svih podataka koji proizlaze iz poslovanja iz kojeg kao rezultat proizlazi neovisno i
stručno mišljenje o istinitosti financijskog položaja i poslovnog položaja subjekta koji je
predmet ispitivanja. Revizija pruža jamstvo njenim korisnicima da su informacije u
financijskim izvještajima točne i pouzdane te da temelju njih mogu donositi poslovne
odluke. Podjela revizije se vrši s obzirom na subjekt koji provodi reviziju i na predmet
poslovanja. Prema podjeli s obzirom na subjekt koji vrši reviziju, revizija se dijeli na
državnu reviziju gdje je zadaća reguliranje institucija koje se financiraju iz državnog
proračuna, internu reviziju koja je instrument kontrole menadžmenta u samom
poslovnom subjektu i eksternu reviziju za koju je karakteristično da revizor nije
zaposlenik poslovnog subjekte već se njegove usluge dogovaraju temeljem ugovora sa
subjektom kako bi dobili neovisno stručno mišljenje o položaju poduzeća. S obzirom na
predmet poslovanja revizija se dijeli na reviziju poslovanja koja je uglavnom internog
karaktera i služi kao instrument procjene efikasnosti i efektivnosti poslovnog subjekta,
revizija pravilnosti ima zadaću ispitivanja usklađenosti revizije s pravilima, zakonima i
standardima, te revizija financijskih izvještaja.
Revizija financijskih izvještaja za cilj ima ispitivanje ispravnosti i objektivnosti
sastavljenih financijskih izvještaja koju ugovaraju vlasnici poduzeća s neovisnim
eksternim ovlaštenim revizorom ili revizorskim društvom kako bi dobili neovisno
mišljenje o uspješnosti poslovnog subjekta u svojem vlasništvu. Ovaj oblik revizije
zahtjeva stručnost revizora na najvišoj razini te da posjeduje snažan etički i moralni
kodeks kako ne bi došao u sukob interesa i pogodovao nekom obliku financijske prevare.
Kako bi izbjegao iskušenja eksterni revizor se služi pravilima, računovodstvenim i
revizorskim standardima te revizorskim načelima koji mu daju upute i potrebne
informacije kako bi ugovoreni posao revizije obavio na obostrano zadovoljstvo. Prilikom
provođenja revizije financijskih izvještaja potrebno je pristupiti s dužnom pažnjom te
reviziju obaviti na stručan način što znači da treba obaviti sve faze, postupke i aktivnosti
koje su potrebne kako bi se dobio vjerodostojni zaključak. Revizor svoj zaključak o stanju
i sposobnosti poslovnog subjekta iznosi u revizorskom izvještaju u kojemu pored svega
iznosi i svoje mišljenje koje vlasniku poslovnog subjekta služi kao putokaz za daljnje
poslovne odluke.
71
Najvažnija stavka u revizorskom izvještaju zbog koje su vlasnici ugovorili posao revizije
je mišljenje revizora o procjeni nastavka poslovanja poduzeća. Pretpostavka vremenski
neograničenog nastavka poslovanja je temeljna računovodstvena pretpostavka koja daje
procjenu da će poslovni subjekt nastaviti s poslovanjem u doglednoj budućnosti bez
opasnosti od stečaja ili likvidacije, to je potvrda da je subjekt u stanju iskoristiti svoju
imovinu i podmiriti svoje obveze. Revizor prije iznošenja svojeg mišljenja o nastavku
poslovanja analizira procjenu koju je iznio menadžment u financijskom izvještaju
analitičkim postupcima podataka koje je prikupio prilikom procesa revizije. Rezultat
procjene je pozitivno mišljenje ako je subjekt sposoban poslovati s pretpostavkom
vremenske neograničenosti poslovanja ili jedan od oblika modificiranog mišljenja u
kojemu iznosi razloge za takvo mišljenje.
Prije procjene nastavka poslovanja revizor mora utvrditi da li postoje poremećaji koji
ukazuju na sumnju u sposobnost nastavka poslovanja. Postoji više uzroka poremećaja
koji se nalaze u internom i eksternom okruženju poduzeća. Prilikom procesa vremenske
procjene revizor analitičkim postupcima na temelju podatka ekonomskih pokazatelja
modelima za predviđanje poslovnih poremećaja dolazi do rezultata kojima utvrđuje
postoje li poremećaji koji ukazuju na sumnju sposobnosti nastavka poslovanja. Postoji
više modela za utvrđivanje poslovnih poremećaja koji se dijelu u tri skupine: statistički
modeli su najbrojniji te je za njih karakteristično da se služe financijskima pokazateljima
koje analiziraju i na temelju te analize se dolazi do rezultata, ekspertni sustavi da bi došli
do rezultata služe se složenim statističkim i matematičkim modelima na području umjetne
inteligencije i teorijski modeli koje karakterizira da utvrđuje poslovne neuspjehe.
Kako bi se razumjela važnost nastavka poslovanja za poduzeće ovim radom provedeno
je istraživanje koje uključuje sve poslovne subjekte koji kotiraju na redovnom tržištu
zagrebačke burze za 2010., 2011. i 2012. godinu. Analizom financijskih pokazatelja iz
financijskih izvještaja tih poduzeća i pregledom revizorskih mišljenja dolazi se do
vrijednosti ocjene rizika. Vrijednost procjene rizičnosti temeljila se na odabiru tri
pokazatelja kojima se mjeri likvidnost, zaduženost i rentabilnost poslovanja kao onih koji
se najčešće koriste u prognozi. Kad se rezultate uzorka usporedi s općeprihvaćenim
vrijednostima procjene rizika tj. granične vrijednosti pojedinih pokazatelja kao npr.
likvidnosti i zaduženosti dolazi se do zaključka: uzorak sumarno ima vrijednosti niže od
preporučenog minimuma općeprihvaćenih vrijednosti što znači da većina poduzeća u
72
Republici Hrvatskoj ima neki oblik poslovnog poremećaja ili će se u skoroj budućnosti
suočit s nekim od njih, ali velika većina je dobila pozitivno revizorsko mišljenje (84%).
Sumarni uzorak poduzeća kojima je revizor dao pozitivnu ocjenu za nastavak poslovanja
imaju vrijednosti ekonomskih pokazatelja procjene rizika neznatno iznad granice
dopuštenog minimuma dok kod uzorka poslovnih subjekata kojima je izražena sumnja u
nastavak poslovanja vrijednosti ekonomskih pokazatelja za ocjenu rizika su niže od
graničnih općeprihvaćenih vrijednosti što opravdava izraženo mišljenje sa sumnjom u
sposobnost nastavka poslovanja. Iz svega navedenog može se zaključiti da su poduzeća s
izraženom sumnjom u nastavak poslovanja u istraživanom uzorku i manje uspješna u
poslovanju od poduzeća bez izražene sumnje u nastavak poslovanja.
Analiza je provedena deskriptivnom statistikom iz čega se može zaključiti da se i
jednostavnijim statističkim metodama, ukoliko ne postoji mogućnost složenijih, također
može doći do valjanih rezultata u procjeni nastavka poslovanja poduzeća temeljeći se na
financijskim podacima uspješnosti.
73
LITERATURA
A. KNJIGE
- Filipović, I. 2009, Revizija, Singerija nakladništvo d.o.o., Zagreb
- Popović, Ž., Vitezić, N. 2009, Revizija i analiza instrumenti uspješnog donošenja
poslovnih odluka, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb
- Tušek, B., Žagar, L. 2008, Revizija, Hrvatske zajednica računovođa i financijskih
djelatnika, Zagreb
- Messier Jr. W. F. 2000, Revizija – priručnik za revizore i studente, Faber & Zgombić
Plus, Zagreb.
- Soltani, B.: Revizija – Međunarodni pristup, MATE d.o.o., Zagreb, 2009
B. ČLANCI
- Beaver, W. H. 1966, Financial Ratios as Predictors of Failure, Jurnal of Accounting
Research, str 71-111
- Tearney, M., Vitezić, N. 1996, Dijagnosticiranje financijske krize pomoću cash-flow
modela, izvorni znanstveni rad UKD: 338.246.2:336.74:519.86, str 49-68
- Vitezić, N. 2009, Učinkovitost modela prognoziranja poslovnih poremećaja, Zbornik
referatov XXIV. Posvetovanja društva računovodij, finančnikov in revizorjev
Maribor, ISSN -1318-3230, str 39-53
- Tušek, B., Sever, S. 2007, Uloga interne revizije u povećanju kvalitete poslovanja
poduzeća u Republici Hrvatskoj – empirijsko istraživanje, Zbornik Ekonomskog
fakulteta u Zagrebu, izvorni znanstveni rad UDK 657.6:658.011.4(497.5), str 274-294
- Zenzerović, R., Peruško, T. 2009, Ocjenjivanje pretpostavke vremenske neograničenosti
poslovanja u tranzicijskom okruženju – empirijski nalazi u Republici Hrvatskoj, Izvorni
znanstveni rad UDK 657.31:658.14.011.1(497.5) JEL Classification M40, G30, C40, str 348-
368
74
- Vitezić, N. 2013, Modeli predviđanja poslovnih poremećaja, Kontrolor- bilten Udruge
hrvatskih kontrolora, RIMA d.o.o., Rijeka
- Vitezić, N. 2013, Učinkovitost prognostičkih modela u ocjeni nastavka poslovanja,
Računovodstvo i financije, Zagreb, stručni članak UDK 336.64
- Zenzerović, R., Peruško, T. 2006, Kratki osvrt na modele za predviđanje stečaja,
pregledni rad: UDK 347.736:336.02]:303.7
C. OSTALO
- Zakon o reviziji, NN 146/05, 139/08
- Zakon o državnom uredu za reviziju, NN 80/11
- Zakon o izmjenama i dopunama zakona o reviziji, NN 144/12
- Zakonu o računovodstvu, NN 109/07
- Međunarodni revizorski standard 230 – Revizijska dokumentacija
- Međunarodni revizorski standard 500 – Revizijski dokazi
- Međunarodni revizorski standard 520 – Analitički postupci
- Međunarodni revizorski standard 530 – Revizijsko uzrokovanje
- Međunarodni revizorski standard 570 – Vremenska neograničenost poslovanja
- Međunarodni revizorski standard 700 – Formiranje mišljenja i izvještavanje o
financijskim izvještajima
- Međunarodni revizorski standard 705 – Modifikacije mišljenja u izvještaju neovisnog
revizora
- Međunarodni računovodstveni standard 1, NN 3/99
- Odluka o objavljivanju međunarodnih revizorskih standarda, NN 28/07
- Intosai revizorski standardi, NN 93/94, NN 146/11
- Odluka o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, NN 2007
75
- Roška, V. 2012, Skripta predavanja iz predmeta revizija, Zagreb, preuzeto:
15.06.2014., https://moodle.oss.unist.hr/mod/resource/view.php?id=14004
- Hrvatski institut internih revizora, Polaganje ispita za ovlaštenog internog revizora
(CIA), preuzeto: 22.06.2014., http://www.hiir.hr/default.aspx?id=12
- Hrvatski institut internih revizora, Okvir profesionalnog djelovanja, preuzeto:
22.06.2014.,
http://hiir.hr/userDocsImages/novosti/brosure/okvir%20profesionalnog%20djelova
nja.pdf
- Hrvatski institut internih revizora, Sekcije pri institutu internih revizora, preuzeto
22.6.2014., http://www.hiir.hr/default.aspx?id=14
- Hrvatska revizorska komora, Međunarodna članstva Hrvatske revizorske komore,
preuzeto: 24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr
- Hrvatska revizorska komora, Opis Hrvatske revizorske komore, preuzeto:
24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr/index.php/o-nama.html
- Hrvatska revizorska komora, Međunarodni revizorski standardi, preuzeto:
24.06.2014., http://www.revizorska-komora.hr/pdf/MRevS/1_KB-za-CIP-124.pdf
- Šarlija, N. 2009, Financijska analiza, preuzeto: 30.06.2014.,
http://www.mathos.unios.hr/analizapp/Files/Financijska_analiza.doc.pdf
- Definicija i primjer koeficijenta ubrzane likvidnosti, preuzeto: 30.06.2014.,
http://www.investopedia.com/terms/q/quickratio.asp
- Definicija i primjer stupnja zaduženosti, preuzeto 30.06.2014.,
http://www.investopedia.com/terms/l/leverageratio.asp
- Definicija i primjer povrata na imovinu, preuzeto 30.06.2014.,
http://www.investopedia.com/terms/r/returnonassets.asp
- Službeni podaci poduzeća koja kotiraju na redovnom tržištu zagrebačke burze,
preuzeto: 17.2.2014., http://zse.hr/default.aspx?id=26472
76
- Službeni podaci FINA-e o poslovanju poslovnih subjekata, Jedinstveni registar
financijskih izvještaja, preuzeto: travanj.2014., http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-
web/jsp/prijavaKorisnika.jsp
- Državni ured za reviziju, Podaci o državnom uredu za reviziju, preuzeto:
22.06.2014., http://www.revizija.hr
77
POPIS TABLICA
Tablica 1 Vrste modificiranog mišljenja 31
Tablica 2 Prednosti i nedostaci statističkih modela 42
Tablica 3 Prednosti i nedostaci ekspertnih modela 51
Tablica 4 Prednosti i nedostaci teorijskih modela 52
Tablica 5 Broj poslovnih subjekata po godina 53
Tablica 6 Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta 54
Tablica 7 Distribucija revizorskih tvrtki u uzorku 55
Tablica 8 Distribucija oblika mišljenja u uzorku 56
Tablica 9 Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske
neograničenosti nastavka poslovanja
58
Tablica 10 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja 62
Tablica 11 Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata
nefinancijskih djelatnosti
62
Tablica 12 Statistički podaci financijskih pokazatelja poslovnih subjekata financijskih djelatnosti
63
Tablica 13 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s
upitnim nastavkom poslovanja
64
Tablica 14 Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom
poslovanja poslovnih subjekata koji se bave nefinancijskim
djelatnostima
64
Tablica 15 Statistički podaci financijskih pokazatelja s upitnim nastavkom
poslovanja poslovnih subjekata koji se bave financijskim
djelatnostima
65
Tablica 16 Sumarni statistički podaci financijskih pokazatelja poduzeća s
pozitivnim nastavkom poslovanja
65
Tablica 17 Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim
nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave
nefinancijskim djelatnostima
66
Tablica 18 Statistički podaci financijskih pokazatelja s pozitivnim
nastavkom poslovanja poslovnih subjekata koji se bave
financijskim djelatnostima
67
78
Tablica 19 Prosječan srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća
s izraženom sumnjom u nastavak poslovanja
68
Tablica 20 Prosječan srednja vrijednost ekonomskih pokazatelja poduzeća
bez izražene sumnje u nastavak poslovanja
69
.
79
POPIS
GRAFIKONA
Grafikon 1 Distribucija uzorka po veličini poslovnog subjekta 54
Grafikon 2 Struktura revizijskih tvrtki u uzorku 55
Grafikon 3 Distribucija oblika mišljenja u uzorku 56
Grafikon 4 Distribucija revizijske procjene sposobnosti vremenske
neograničenosti nastavka poslovanja
58
80
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom REVIZIJSKI ASPEKTI NASTAVKA
POSLOVANJA izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Nede Vitezić. U radu sam
primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na
kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno
ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao
sa korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Student
Igor Maljković